Izvješće o provedenom savjetovanju - Savjetovanje s javnošću o Nacrtu prijedloga Nacionalnog akcijskog plana provedbe rezolucija Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda o ženama, miru i sigurnosti za razdoblje 2025. – 2029. (NAP III)
|
Redni broj
|
Komentar | Odgovor | |||
|---|---|---|---|---|---|
| 1 | CENTAR ZA ŽENE ŽRTVE RATA - ROSA | NACIONALNI AKCIJSKI PLAN, 1. Polazišta | Rezolucija 1325 je tekovina, projekt i uspeh ženskog mirovnog pokreta. Međutim, što snažnije inzistiramo na njenoj primjeni, sve više uočavamo njena ograničenja i shvaćamo da se ona može upotrijebiti onako kako ne želimo. Ovo je možda jedina rezolucija Vijeća sigurnosti koju su pripremale, formulirale i preformulirale i za nju lobirale gotovo sve organizacije civilnog društva. To je prva rezolucija u kojoj su gotovo svi akteri žene. Zahvaljujući hrabrosti i upornosti žena iz različitih država i brojnim međunarodnim nevladinim organizacijama, među kojima je najvažnija Ženska međunarodna liga za mir i slobodu (WILPF). Međutim provedba ove Rezolucije dovela je dubokog razočarenja obzirom da je napravljen mali napredak u pogledu seksualnog zlostavljanja, nekažnjivosti zločina i sistematskog neangažiranja žena u konfliktnim situacijama. Silovanje se i dalje koristi kao oružje u ratu. Glasovi žena se i dalje slabo čuju na mirovnim konferencijama što se negativno odražava na uspostavljanje trajnog mira u konfliktnom području. Trgovanje ženama, problemi reproduktivnog zdravlja, obrazovanje djevojaka i odgovornost za bivše zločine prisutni su i dalje. Rezolucija 1325 se bavi ratom i vojnim sukobom kao trajnim stanjem stvari i kao takva koliko god da nudi povijesno mjesto ženama u mirovnom procesu ona ima ozbiljnu manu jer je u suprotnosti s ulogom UN u održanju mira i sigurnosti u svijetu. Stoga je prirodno da je ona ubrzo dopunjena Rezolucijama SB 1820 (19.06.2008.), 1888 (30.09.2009.) i 1889 (05.10.2009.) koje se specifično fokusiraju na seksualno nasilje za vrijeme oružanog sukoba, formiranje pozicije specijalne izvjestiteljice za eliminiranje nasilja prema ženama, uvođenje novih mandata u pogledu odgovornosti, autoriziranje upotrebe sankcija prema počiniteljima, kao i definiranja rasprostranjenog seksualnog nasilja kao prijetnje međunarodnom miru i sigurnosti. Rezolucija nalaže da zemlje koje su je usvojile postupaju u duhu njenih odredbi prvenstveno u vrijeme oružanog sukoba, što po sebi nije dovoljno da bi se jamčila zaštita žena i djece od posljedica rata, u smislu izbjeglištva, siromaštva, pa čak i silovanja. Vijeće sigurnosti može ukoriti države koje ne poštivaju odredbe Rezolucije, ili u najboljem slučaju objaviti izjave i podnijeti izvještaje, ali koji nemaju pravni učinak u kažnjavanju počinitelja zločina. Brojne kontradikcije vezane su uz ovu Rezoluciju a prvenstveno je to sljedeće: iako je namjera Rezolucije 1325 antimilitaristička, njena terminologija i odredbe su prihvatljive militarizmu. Kritika je brojnih aktivistkinja koje su se angažirale oko Rezolucije što u nju nisu jasnije uključeni stavovi o okončanju militarizma, militarizacije i rata. Iako je u danas više nego ikad jasno da Vijeće sigurnosti ne može prihvatiti snažnu žensku kritiku militarizma, militarizacije i ratne politike nekih članica Vijeća sigurnosti. Istovremeno prema Povelji UN, prvi zadatak UN je da održi međunarodni mir i sigurnost. Kontradikcija je i u različitim interpretacijama „sigurnosti“, na koju se danas gleda kao militarizaciju društva i spremnost za ratovanje. Odnosi moći među spolovima preduvjet su, uzročni faktor militarizacije i rata. Potrebno je imenovati povezanost muškaraca, maskuliniteta i patrijarhata s militarizmom, militarizacijom i ratom. Nacionalni akcijski plan treba jasno imenovati uzroke, imenovati supremaciju muškaraca u političkim i vojnim sistemima, uzajamnost militarističkih i hegemonističkih maskulinih vrijednosti, nasilja prema ženama i u miru i u ratu. Diskurs o sigurnosti potrebno je preusmjeriti od zaštite države na ostvarenje dobrobiti građanki i građana. Sigurnost nije moguća bez potpunog i ravnopravnog sudjelovanja žena. | Primljeno na znanje | Rezolucija 1325 nikada nije zamišljena kao sveobuhvatno rješenje problema militarizma, seksualnog nasilja ili rodne nejednakosti. Ona je prvi formalni dokument VS UN-a koji priznaje specifične učinke oružanih sukoba na žene i djevojčice te potrebu za njihovim aktivnim uključivanjem u mirovne procese. Odbacivati je zbog naknadnih izazova u provedbi značilo bi umanjivati vrijednost tog postignuća. Kritike su nužne, ali bi trebale voditi prema unapređenju, a ne delegitimizaciji temeljnog okvira. Daleko od toga da podržava militarizam, Rezolucija 1325 promiče transformaciju razumijevanja sigurnosti – od zaštite države prema zaštiti pojedinaca, s posebnim naglaskom na žene i djevojčice. Njen utjecaj je normativan i simbolički izuzetno važan – stvara međunarodni standard i osnažuje žene širom svijeta. Rezolucija 1325 nije savršena, ali odbacivanje njenog značaja zbog nedovoljno implementiranih aspekata ili šireg konteksta globalne militarizacije znači zanemariti njenu pionirsku ulogu. Umjesto da se fokus stavlja na njena ograničenja kao manjkavosti, treba je koristiti kao platformu za daljnji napredak i reformu – jer je upravo ona dokaz da je ženski mirovni pokret sposoban oblikovati globalne politike. Stoga je ne odbacujmo već nadograđujemo. |
| 2 | CENTAR ZA ŽENE ŽRTVE RATA - ROSA | 2. Djelovanje Republike Hrvatske, 2.3. Pokretanje 3. ciklusa NAP-a | Rezolucija 1325 je tekovina, projekt i uspeh ženskog mirovnog pokreta. Međutim, što snažnije inzistiramo na njenoj primjeni, sve više uočavamo njena ograničenja i shvaćamo da se ona može upotrijebiti onako kako ne želimo. Ovo je možda jedina rezolucija Vijeća sigurnosti koju su pripremale, formulirale i preformulirale i za nju lobirale gotovo sve organizacije civilnog društva. To je prva rezolucija u kojoj su gotovo svi akteri žene. Zahvaljujući hrabrosti i upornosti žena iz različitih država i brojnim međunarodnim nevladinim organizacijama, među kojima je najvažnija Ženska međunarodna liga za mir i slobodu (WILPF). Međutim provedba ove Rezolucije dovela je dubokog razočarenja obzirom da je napravljen mali napredak u pogledu seksualnog zlostavljanja, nekažnjivosti zločina i sistematskog neangažiranja žena u konfliktnim situacijama. Silovanje se i dalje koristi kao oružje u ratu. Glasovi žena se i dalje slabo čuju na mirovnim konferencijama što se negativno odražava na uspostavljanje trajnog mira u konfliktnom području. Trgovanje ženama, problemi reproduktivnog zdravlja, obrazovanje djevojaka i odgovornost za bivše zločine prisutni su i dalje. Rezolucija 1325 se bavi ratom i vojnim sukobom kao trajnim stanjem stvari i kao takva koliko god da nudi povijesno mjesto ženama u mirovnom procesu ona ima ozbiljnu manu jer je u suprotnosti s ulogom UN u održanju mira i sigurnosti u svijetu. Stoga je prirodno da je ona ubrzo dopunjena Rezolucijama SB 1820 (19.06.2008.), 1888 (30.09.2009.) i 1889 (05.10.2009.) koje se specifično fokusiraju na seksualno nasilje za vrijeme oružanog sukoba, formiranje pozicije specijalne izvjestiteljice za eliminiranje nasilja prema ženama, uvođenje novih mandata u pogledu odgovornosti, autoriziranje upotrebe sankcija prema počiniteljima, kao i definiranja rasprostranjenog seksualnog nasilja kao prijetnje međunarodnom miru i sigurnosti. Rezolucija nalaže da zemlje koje su je usvojile postupaju u duhu njenih odredbi prvenstveno u vrijeme oružanog sukoba, što po sebi nije dovoljno da bi se jamčila zaštita žena i djece od posljedica rata, u smislu izbjeglištva, siromaštva, pa čak i silovanja. Vijeće sigurnosti može ukoriti države koje ne poštivaju odredbe Rezolucije, ili u najboljem slučaju objaviti izjave i podnijeti izvještaje, ali koji nemaju pravni učinak u kažnjavanju počinitelja zločina. Brojne kontradikcije vezane su uz ovu Rezoluciju a prvenstveno je to sljedeće: iako je namjera Rezolucije 1325 antimilitaristička, njena terminologija i odredbe su prihvatljive militarizmu. Kritika je brojnih aktivistkinja koje su se angažirale oko Rezolucije što u nju nisu jasnije uključeni stavovi o okončanju militarizma, militarizacije i rata. Iako je u danas više nego ikad jasno da Vijeće sigurnosti ne može prihvatiti snažnu žensku kritiku militarizma, militarizacije i ratne politike nekih članica Vijeća sigurnosti. Istovremeno prema Povelji UN, prvi zadatak UN je da održi međunarodni mir i sigurnost. Kontradikcija je i u različitim interpretacijama „sigurnosti“, na koju se danas gleda kao militarizaciju društva i spremnost za ratovanje. Odnosi moći među spolovima preduvjet su, uzročni faktor militarizacije i rata. Potrebno je imenovati povezanost muškaraca, maskuliniteta i patrijarhata s militarizmom, militarizacijom i ratom. Nacionalni akcijski plan treba jasno imenovati uzroke, imenovati supremaciju muškaraca u političkim i vojnim sistemima, uzajamnost militarističkih i hegemonističkih maskulinih vrijednosti, nasilja prema ženama i u miru i u ratu. Diskurs o sigurnosti potrebno je preusmjeriti od zaštite države na ostvarenje dobrobiti građanki i građana. Sigurnost nije moguća bez potpunog i ravnopravnog sudjelovanja žena. | Primljeno na znanje | Rezolucija 1325 nikada nije zamišljena kao sveobuhvatno rješenje problema militarizma, seksualnog nasilja ili rodne nejednakosti. Ona je prvi formalni dokument VS UN-a koji priznaje specifične učinke oružanih sukoba na žene i djevojčice te potrebu za njihovim aktivnim uključivanjem u mirovne procese. Odbacivati je zbog naknadnih izazova u provedbi značilo bi umanjivati vrijednost tog postignuća. Kritike su nužne, ali bi trebale voditi prema unapređenju, a ne delegitimizaciji temeljnog okvira. Daleko od toga da podržava militarizam, Rezolucija 1325 promiče transformaciju razumijevanja sigurnosti – od zaštite države prema zaštiti pojedinaca, s posebnim naglaskom na žene i djevojčice. Njen utjecaj je normativan i simbolički izuzetno važan – stvara međunarodni standard i osnažuje žene širom svijeta. Rezolucija 1325 nije savršena, ali odbacivanje njenog značaja zbog nedovoljno implementiranih aspekata ili šireg konteksta globalne militarizacije znači zanemariti njenu pionirsku ulogu. Umjesto da se fokus stavlja na njena ograničenja kao manjkavosti, treba je koristiti kao platformu za daljnji napredak i reformu – jer je upravo ona dokaz da je ženski mirovni pokret sposoban oblikovati globalne politike. Stoga je ne odbacujmo već nadograđujemo. |
| 3 | CENTAR ZA ŽENE ŽRTVE RATA - ROSA | 1. PREVENCIJA, CILJ 2: Jačanje rodne perspektive kroz programe obuke i obrazovanja | Potrebno je provoditi edukacije sa službenicima/službenicama koji/e rade u predmetima žrtava seksualnog nasilja u Domovinskom ratu, ali i s migrantkinjama koje su preživjele rodno uvjetovano nasilje, te ih educirati u smislu pristupa usmjerenog na žrtve, utemeljenog na znanju o traumi, razumne prilagodbe ranjivim ženama, podrške s ciljem sveobuhvatnog iskazivanja, sve radi izbjegavanja sekundarne viktimizacije i retraumatizacije žrtava koji su često prisutni u praksi. | Primljeno na znanje | Komentar je primljen na znanje. |
| 4 | CENTAR ZA ŽENE ŽRTVE RATA - ROSA | 4. UPRAVLJANJE SIGURNOSNIM RIZICIMA, CILJ 2: Promicanje zaštite prava žena i djevojčica izbjeglica, tražiteljica azila i migrantica | PREDLOŽENE MJERE: 1. Integrirati rodnu perspektivu u zaštitu prava žena i djevojčica izbjeglica, tražiteljica azila i migrantica u strateške dokumente u području zaštite ljudskih prava, nasilja nad ženama i zaštite žrtava trgovanja ljudima. Dokumeti koje je do sad RH donosila na ove teme su rodno neutralni i na taj način štetni za žene žrtve nasilja jerne uzimaju u obzir posebnu ranjivost žena žrtava nasilja. Posebno je važno u daljnjim procesima kreiranja programa pomoći i podrške u obzir uzeti utjecaj traume. Stoga je potrebno u strateške dokumete integrirati rodnu perspektivu kako to nalažu međunarodni, za RH obvezujući, dokumenti poput Konvencije VE o suzbijanju nasilja nad ženama i nasilja u obitelji te Konvencija UN-a o suzbijanju svih oblika diskriminacije žena (CEDAW). 2. Omogućiti ženama i djevojčicama izbjeglicama i tražiteljicama azila te osobama kojima je odobrena međunarodna zaštita informiranje na njihovim jezicima o dostupnim uslugama , a posebno u slučajevima rodno utemeljenog nasilja i trgovanja ljudima. 3. Osigurati dostupnu i pravovremnu pravnu zaštitu, i psihosocijalnu podršku i savjetovanje ženama izbjeglicama i tražiteljicama međunarodne zaštite, posebno žrtvama trgovanja ljudima, prisilnih brakova, zločina iz časti, spolnog nasilja, genitalnog sakaćenja i/ili pripadnicama posebno osjetljivih društvenih skupina (trudnicama, starijim ženama, ženama s invaliditetom, pripadnicama spolnih i rodnih manjina). Programi pomoći trebaju sadržavati pristup koji je rodno osjetljiv, usmjeren na žrtvu te kulturološki osjetljiv. 4. Osigurati redovitu i kontinuiranu pravnu zaštitu i psihosocijalnu podršku i savjetovanje ženama izbjeglicama i tražiteljicama međunarodne zaštite, posebno žrtvama trgovanja ljudima, prisilnih brakova, zločina iz časti, spolnog nasilja, genitalnog sakaćenja i/ili pripadnicama posebno osjetljivih društvenih skupina (trudnicama, starijim ženama, ženama s invaliditetom, pripadnicama spolnih i rodnih manjina). | Primljeno na znanje | Zahvaljujemo Centru za žene žrtve rata -ROSA na komentaru o ovoj važnoj temi i detaljno razrađenom komentaru te na prepoznavanju važnosti integracije rodne perspektive u zaštitu prava žena i djevojčica koje su izbjeglice, tražiteljice azila, migrantice ili osobe pod međunarodnom zaštitom. Stvaratelji ovog dokumenta imaju poseban senzibilitet za ove ranjive skupine, no predložene mjere nije moguće u potpunosti uvrstiti u NAP III u obliku kako su predložene, iz razloga što su dijelovi prijedloga već obuhvaćeni drugim strateškim dokumentima i zakonodavnim okvirima, uključujući Nacionalni plan za borbu protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, Nacionalni plan borbe protiv trgovanja ljudima i Akcijski plan za integraciju osoba pod međunarodnom zaštitom. NAP III zadržava fokus na strateškoj koordinaciji unutar okvira „Žene, mir i sigurnost“. No, obzirom da su predložene mjere u ovom obliku primljene na znanje, njihove ključne poruke i smjernice bit će uzete u obzir pri provedbi i međuresornoj koordinaciji aktivnosti. Istovremeno ističemo kako u dijelu koji se tiče osiguranja dostupne i pravovremene te redovite i kontinuirane pravne zaštite i psihosocijalne podrške za pojedine kategorije žrtava kaznenih djela, prema Zakonu o kaznenom postupku žrtve imaju pravo na lako dostupan, povjerljiv i besplatan pristup službama za potporu žrtvama kaznenih djela, odmah nakon počinjenja kaznenog djela i onoliko dugo koliko je potrebno, kao i pravo na djelotvornu psihološku i drugu stručnu pomoć i potporu tijela, organizacije ili ustanove za pomoć žrtvama kaznenih djela u skladu sa zakonom. Također, žrtva kaznenog djela protiv spolne slobode i žrtva kaznenog djela trgovanja ljudima, između ostalih prava, ima i pravo na opunomoćenika na teret proračunskih sredstava te pravo prije ispitivanja razgovarati sa savjetnikom, na teret proračunskih sredstava. |
| 5 | CENTAR ZA ŽENE ŽRTVE RATA - ROSA | 3. ZAŠTITA I POSTKONFLIKTNI OPORAVAK, CILJ 1: Provedba zaštite prava žena – žrtava ratnih stradanja u Republici Hrvatskoj u cilju njihovog postkonfliktnog oporavka | Potrebno je definirati konkretnije mjere. Predlažemo da ovaj cilj uključi i sljedeće Mjere: 1. Provesti kampanju na nacionalnim TV i radio programima (HRT) kojom će se informirati šira javnost, posebno žrtve seksualnog nasilja u ratu o pravima žrtava kako bi što veći broj preživjeih imali informaciju o mogućnosti ostvarivanja prava propisanih Zakonom o pravima žrtava seksualnog nasilja za vrijeme oružane agresije na Republiku Hrvatsku u Domovinskom ratu. U procesu donošenja navedenog zakona provedeno je istraživanje (Assessment of the number of sexual violence victims during the Homeland War on the territory of the Republic of Croatia and optimal forms of compensation and support to victims) u kojem se navodi procjena broja preživjelih koja se kreće između 1500 i 2200 osoba. Prema podacima Ministarstva hrvatskih branitelja do kraja 2024. godine status je ostvarilo 218 osoba što pretstavlja tek između 14,5% i 9,9% svih žrtava. Potrebno je uložiti dodatne napore kako bi što veći broj preživjelih ostvario zakonom prospisana prava te dobili podršku i pomoć u procesu oporavka. Iskustva Centra za žene žrtve rata – ROSA govore da veliki broj žena koje nam se obraćaju za pomoć dugi niz godina nikome nije rekao o ratnom seksualnom nasilju koje su preživjele, čak ni najbližim članovima obitelji. Stigma i sram osobito su izražene u populaciji žrtava seksualnog nasilja te im je potrebna pomoć kako bi progovorile o preživljenom nasilju, potražile pomoć i zatražile svoja prava. 3. Osigurati specijalizirane servise pomoći i podrške za žene koje su preživjele seksualno nasilje u ratu prilagođene ženama koje uključuju trauma informirani pristup. Razumijevanje da je nasilje nad ženama ukorijenjeno u rodnoj nejednakosti i zahtijeva prilagođen pristup usmjeren na preživjele odnosno rodna perspektiva treba biti uključena u programe pomoći i podrške ženama koje su preživjele seksualno nasilje u ratu. U provedbu ove aktivnosti nužno je uključiti oragnizacije civilnog društva (OCD-e) koje pružaju psihosocijalnu i pravnu pomoć i podršku ženama koje su preživjele seksualno nasilje u ratu te osigurati sredstva za njihov rad. Konvencije Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji naglašava važnost uspostave specijaliziranih usluga potpore ženam žrtvama nasilja. 4. Organizirati kontinuirano javne tribine o posljedicama preživljenog seksualnog nasilja u ratu i pravima žrtava definiranim Zakonom o pravima žrtava seksualnog nasilja za vrijeme oružane agresije na Republiku Hrvatsku u Domovinskom ratu. Posebno je važno provoditi ove aktivnosti u područjima pogođenim ratom. U ove aktivnosti potrebno je uključiti sve relevantne institucije na lokalnom i nacionalnom nivou te OCD-e koje pružaju pomoć i podršku žrtvama seksualnog nasilja u ratu. ROK PROVEDBE: trajno 5. Izraditi evaluaciju provedbe Zakona o pravima žrtava seksualnog nasilja za vrijeme oružane agresije na Republiku Hrvatsku u Domovinskom ratu te izraditi preporuke za njegovo unaprijeđenje (sadržajno i provedbeno) kako bi što veći broj žrtva ostvario prava. ROK PROVEDBE: drugi kvartal 2026. 6. U informativne materijale Ministarstva hrvatskih branitelja uključiti informacije o radu OCD-a koje koje pružaju pomoć i podršku ženama žrtvama ratnog seksualnog nasilja kako bi se osigurala bolja informiranost žena koje su preživjele ratno silovanje o mogućim oblicima pomoći. ROK PROVEDBE: prvi kvartal 2026. 7. Ostvariti biletarni dogovor sa Bosnom i Hercegovinom kako bi se obeštetile i podržale žrtve koje su za vrijeme rata silovane u Bosni i Hercegovini a danas žive u Hrvatskoj. Iskustva Centra za žene žrtve rata – ROSA pokazuju da žene koje su za vrijeme rata živjele na području BiH gdje su i silovane a zatim protjerane ili izbjegle u Hrvatsku ne mogu ostvariti status i dobiti institucionalnu pomoć niti u Hrvatskoj niti u BiH. Ženama koje su nam se javile za pomoć, pružena je psihološka i druga potrebna pomoć, pomoć ali njihova statusna pitanja nisu rješena. ROK PROVEDBE: drugi kvartal 2026. | Primljeno na znanje | Zahvaljujemo na komentaru o ovoj važnoj temi i iskazanom interesu za unaprjeđenje Nacionalnog akcijskog plana za provedbu Rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a 1325 (NAP III). Prijedlozi koje navodite su vrijedni i u velikoj mjeri prepoznati kroz tematska područja, mjere i ciljeve koji su obuhvaćeni NAP-om III, iako nisu nužno u obliku koje predlažete. Ovim pristupom u izradi NAP-a III širim mjerama nastojalo se je omogućiti veću prilagodljivost u postizanju ciljeva u izrazito kompleksnoj suvremenoj sigurnosnoj arhitekturi podložnoj brzim promjenama. No, skrećemo pažnju kako je u novom ciklusu NAP-a, uvedena nova kategorija – evaluacija i monitoring, koja prati sva glavna poglavlja Plana. U toj novoj kategoriji detaljnije će se moći pratiti implementacija i sadržaj, između ostaloga i tema koje preporučate te se otvara prostor za daljnje korake u unaprjeđenju implementacije Agende za žene, mir i sigurnost. Stoga ćemo Vaš doprinos svakako imati u vidu prilikom daljnjeg razvoja provedbenih aktivnosti, osobito u fazama praćenja i evaluacije provedbe NAP-a. Istovremeno, koristimo priliku istaknuti kako Ministarstvo hrvatskih branitelja u cilju psihosocijalnog osnaživanja, smanjenja socijalne isključenosti i podizanja kvalitete življenja braniteljske i stradalničke populacije iz Domovinskog rata, kroz aktivnosti provedbe Nacionalnog programa psihosocijalne i zdravstvene pomoći sudionicima i stradalnicima Domovinskog rata, kontinuirano pruža usluge psihosocijalne pomoći i podrške braniteljsko-stradalničkoj populaciji i civilnim stradalnicima Domovinskog rata. Program se i nadalje provodi na području cijele Republike Hrvatske, a provoditelji su uz područne odjele MHB i županijski centri za psihosocijalnu pomoć, koji pomoć i podršku pružaju u stacionarnim savjetovalištima te putem mobilnih obilazaka korisnika izravno u njihovom domu, čime se na neposredan način pruža brza, adekvatna i raspoloživa pomoć i psihosocijalna potpora, vezano za različite životne potrebe i okolnosti. Ujedno pravo na psihosocijalnu pomoć regulirano je kao jedno od prava za braniteljsko-stradalničku populaciju, Zakonom o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji. |
| 6 | CENTAR ZA ŽENE ŽRTVE RATA - ROSA | NACIONALNI AKCIJSKI PLAN | Rezolucija Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda 1325 (2000), S/RES/1325 (2000): Obrađuje utjecaj rata na žene i važnost punog i ravnopravnog sudjelovanja žena u rješavanju sukoba, izgradnji mira, održavanju mira, humanitarnom odgovoru i obnovi nakon sukoba na taj način u Nacionalni akcijski plan provedbe rezolucija Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda o ženama, miru i sigurnosti za razdoblje 2025. – 2029. (NAP III) treba biti inkorporiran njen sadržaj s jasnim mjerama, rokovima za njihovu provedbu i predviđenim sredstvima. Iz tog razloga smatramo da je predloženi Nacionaln akcijski plan provedbe rezolucija Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda o ženama, miru i sigurnosti za razdoblje 2025. – 2029. (NAP III) neodređen te je potrebno uključiti konkretnije mjere s ciljem postizanja namjere Rezolucije Vijeća sigurnosti UN 1325 (2000). Važno je aktivno uključiti predstavnike/ce civilnog društva ne samo u proces donošenja NAP III, već u njegovu provedbu te evaluaciju i ocjenu rezultata provedbe. Za sad su predstavnici/ce civilnog društva uključene deklarativno u NAP III bez jasno definiranih uloga i načina uključivanja. Važno je da uključene organizacije civilnog društva imaju u svom fokusu rada skupine na koji se ovaj dokument odonosi (žene koje su preživjele seksualno i druge oblike ratnog nasilje, žene izbjeglice i tražiteljice azila...). | Primljeno na znanje | Zahvaljujemo na komentaru o ovoj važnoj temi i iskazanom interesu za unaprjeđenje trećeg Nacionalnog akcijskog plana za provedbu Rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a 1325. Slažemo se s važnosti pune implementacije Rezolucije 1325 (2000) i posebno prepoznajemo značaj konkretnog uključivanja žena, osobito onih iz ranjivih skupina, u procese izgradnje i održavanja mira. U tom smislu, želimo istaknuti da su ciljevi Rezolucije 1325 već integrirani u NAP III. Dokument je rezultat sveobuhvatnog procesa konzultacija, a navedene mjere usmjerene su upravo na operacionalizaciju načela iz Rezolucije 1325. Iako razumijemo potrebu za dodatnim preciziranjem uloga, vjerujemo da je trenutni okvir dovoljno inkluzivan, uz mogućnosti daljnjeg razvoja kroz implementacijske faze. |
| 7 | PRAVOBRANITELJ ZA OSOBE S INVALIDITETOM | NACIONALNI AKCIJSKI PLAN, 1. Polazišta | Prema podatcima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, na dan 19. studenoga 2024. godine u Republici Hrvatskoj bilo je evidentirano 295.295 žena s invaliditetom, što čini 44,6% od ukupnog broja osoba s invaliditetom te približno 14,9% ukupnog broja žena u Republici Hrvatskoj. Sukladno obvezama koje je Republika Hrvatska preuzela Konvencijom o pravima osoba s invaliditetom (NN - MU, br. 06/07, 03/08 i 05/08), kao i smjernicama iz III. Memoranduma Europskog foruma osoba s invaliditetom (EDF) o ravnopravnosti žena i djevojaka s invaliditetom, potrebno je osigurati potpuno, ravnopravno i djelotvorno uključivanje žena s invaliditetom u politički, društveni i javni život. III. Memorandum EDF-a upozorava da žene i djevojke s invaliditetom često doživljavaju višestruku diskriminaciju na temelju spola i invaliditeta te su izložene povećanom riziku od nasilja - uključujući obiteljsko, institucionalno, seksualno, psihološko i ekonomsko nasilje. Stoga je nužno razvijati politike i mehanizme koji osiguravaju prevenciju, zaštitu i podršku žrtvama, uz puni pristup uslugama i informacijama. Kako bi se ojačalo sudjelovanje žena s invaliditetom i osigurala njihova zaštita, preporučujemo da se Republika Hrvatska u okviru NAP III provede sljedeće mjere: 1. Razradi i primijeni efikasne mehanizme za uključivanje žena s invaliditetom u procese donošenja odluka. 2. Osigura razumnu prilagodbu u svim fazama političkog i javnog djelovanja, uključujući: fizičku pristupačnost prostora i događanja, dostupnost informacija u prilagođenim formatima (lakomisleni jezik, Brailleovo pismo, videozapisi s tumačem znakovnog jezika, titlovi), mogućnost korištenja augmentativnih i alternativnih komunikacijskih tehnika i potpomognutih tehnologija za žene s komunikacijskim ili kognitivnim oštećenjima, digitalnu pristupačnost mrežnih platformi i javnih servisa. 3. Uključiti žene s različitim vrstama oštećenja - tjelesnim, senzoričkim, intelektualnim, mentalnim i višestrukim - u planiranje, provedbu i praćenje mjera NAP III, neposredno ili putem organizacija civilnog društva koje ih zastupaju. 4. Razviti programe edukacije i osnaživanja koji potiču aktivno građanstvo, političku participaciju i samostalno zagovaranje prava žena s invaliditetom. 5. Uspostavi sustavne mjere prevencije i zaštite od nasilja, savjetovališta, pravnu i psihološku podršku te kontinuiranu edukaciju stručnjaka o specifičnim potrebama žena s invaliditetom. 6. Osigura prikupljanje podataka razvrstanih po spolu, vrsti i stupnju invaliditeta radi praćenja provedbe politika i učinkovitosti mjera. 7. Jača međuresornu suradnju između tijela državne uprave, lokalnih zajednica, pravosudnih institucija i organizacija civilnog društva kako bi se zajamčila inkluzivna i rodno osjetljiva provedba NAP III. Provedbom ovih mjera Republika Hrvatska bi osigurala usklađenost Nacionalnog akcijskog plana s Konvencijom o pravima osoba s invaliditetom, Rezolucijama Vijeća sigurnosti UN-a o ženama, miru i sigurnosti, te s III Memorandumom Europskog foruma osoba s invaliditetom, čime bi se pridonijelo stvaranju društva jednakih mogućnosti, sigurnosti i dostojanstva za sve žene. | Primljeno na znanje | Zahvaljujemo na komentaru o ovoj važnoj temi. Prepoznajemo važnost teme koju navodite, no u cilju izrade što tematski fokusiranijeg plana vodili smo se odlukom da se iste mjere ne ponavljaju u različitim dokumentima. Naime, temeljno je područje koje navodite obuhvaćeno Nacionalnim planom izjednačavanja mogućnosti za osobe s invaliditetom i pripadajućim Akcijski planom te uređeno drugim zakonima i dokumentima. Istovremeno, prijedlozi koje navodite su vrijedni i u velikoj mjeri prepoznati kroz tematska područja, mjere i ciljeve koji su obuhvaćeni NAP-om III iako nisu nužno u istom obliku ili s istim specifičnostima kao Vaši prijedlozi. Ovim pristupom u izradi NAP III širim mjerama nastojalo se je omogućiti veću prilagodljivost u postizanju ciljeva u izrazito kompleksnoj suvremenoj sigurnosnoj arhitekturi podložnoj brzim promjenama. Nadalje, imajući u vidu specifičnosti i promjenjivost okruženja, s ciljem dobivanja jasnijih podataka o napretku i implementaciji u novom ciklusu NAP-a, uvedena je nova kategorija – evaluacija i monitoring, koja prati sva glavna poglavlja Plana. U toj novoj kategoriji detaljnije će se moći pratiti implementacija i sadržaj, između ostaloga i tema koje preporučate. |
| 8 | PRAVOBRANITELJ/ICA ZA RAVNOPRAVNOST SPOLOVA | NACIONALNI AKCIJSKI PLAN | Poštovani, Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova, sukladno odredbi čl. 22. st.1. Zakona o ravnopravnosti spolova („Narodne novine“, br. 82/08. i 69/17.), prati provedbu Zakona i drugih propisa koji se tiču ravnopravnosti spolova. Slijedom opisane nadležnosti, Pravobraniteljica dostavlja svoje mišljenje na Nacrt prijedloga Nacionalnog akcijskog plana provedbe rezolucija Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda o ženama, miru i sigurnosti za razdoblje 2025. – 2029. (NAP III). Prije svega, Pravobraniteljica ukazuje kako je u svom dosadašnjem radu kontinuirano pratila provedbu ranije važećih dokumenata u ovom području, pa je tako nastavila pratiti i provedbu NAP-a II i nakon njegovog isteka u 2023. godini. U svojim godišnjim izvješćima o radu Pravobraniteljica je ukazivala i na pojedina pitanja za koja smatra da bi im trebalo posvetiti više pažnje u budućim dokumentima iz ovog područja, te je davala i određene preporuke. Obzirom kako NAP III slijedi strukturu NAP-a II iz kojeg preuzima većinu ciljeva i mjera na području prevencije, participacije i zaštite te postkonfliktnog oporavka, Pravobraniteljica smatra važnim ukazati na svoje ranije preporuke iz ovog područja koje su i dalje aktualne. Naime, osim što je ženama iznimno teško uspjeti u poslovima u kojima tradicionalno dominiraju muškarci, žene nailaze i na poteškoće u usklađivanju posla s obiteljskim obvezama pa u NAP-u III nedostaju pokazatelji o programima i politikama koje daju podršku usklađivanju poslovnog i obiteljskog života, odnosno programi i mjere za podršku onim ženama koje su zaposlenice oružanih snaga, kao i roditeljima koji su, oboje, zaposlenici/e oružanih snaga. Stoga se jedna od preporuka Pravobraniteljice odnosi na potrebu unaprjeđenja mjera za usklađivanje privatnog i profesionalnog života, čime će se omogućavati veći udio žena za sudjelovanje u međunarodnim i mirovnim operacijama. Nadalje, Pravobraniteljica smatra da je nužno integrirati sveobuhvatni i rodno osjetljiv pristup miru i sigurnosti, ali koji uključuje uvođenje rodne ravnoteže i jačanje uloga žena u mirovnoj politici i obrambeno sigurnosnom sektoru te da je potrebno odgovoriti i na nove izazove kao što su sukobi, pandemije, klimatske promjene, katastrofe, masovne migracije, a koje dominiraju globalnom scenom posljednjih godina i nemoguće ih je adekvatno sagledavati i rješavati ako se ne uzme u obzir njihova rodna dimenzija. Pored toga, nužno je sve više uključivati organizacije civilnoga društva u oblikovanje, provedbu i ocjenjivanje politika za žene, mir i sigurnost polazeći sa stajališta da ravnopravno sudjelovanje žena u svim društvenim i političkim procesima doprinosi sprječavanju sukoba, bržem postkonfliktnom oporavku i ukupnom održivom razvoju. U kontekstu navedenog (imajući pritom u vidu činjenicu i kako je NAP II donesen 2019. godine) Pravobraniteljica smatra važnim ukazati na projekt „Osnaživanje žena i podrška u vojnim snagama i mirovnim misijama Republike Hrvatske” koji se provodio s ciljem podizanja svijesti i znanja o položaju žena u hrvatskoj vojsci i mirovnim misijama te važnosti njihovog ravnopravnog sudjelovanja u procesu donošenja odluka, zaštite i oporavka nakon sukoba - u promicanju zaštite prava žena i djevojaka žrtava rodno uvjetovanog nasilja u sukobima. Navedeni projekt je bio financiran sredstvima Vlade Sjedinjenih Američkih Država (State Department), uz podršku Veleposlanstva SAD-a u Republici Hrvatskoj, u trajanju od rujna 2020. do listopada 2021. dok su Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova i udruga CESI – Centar za edukaciju, savjetovanje i istraživanje, projektne aktivnosti provodili u svojstvu partnera. Glavne aktivnosti uključivale su 1) analizu položaja žena u vojnim snagama i mirovnim misijama Republike Hrvatske; 2) edukativne radionice; 3) interaktivni Forum teatar te 4) konferencijske i promotivne aktivnosti. Analiza položaja žena u vojnim snagama i mirovnim misijama potvrdila je relevantnost preporuka koje Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova u tom sektoru daje. Naime, bila je uočena znatna rodna neravnoteža u sektoru, posebice kada je riječ o djelatnom osoblju, kao i slaba zastupljenost žena na višim i visokim položajima te na položajima odlučivanja. Nadalje, podaci su pokazivali da je skoro jedna trećina ispitanika/ca (31%) bila izložena nekom obliku diskriminacije u području ravnopravnosti spolova, pri čemu su žene dvostruko više izložene diskriminaciji od muškaraca (39% žena nasuprot 18% muškaraca). Zabrinjava i podatak da je manje od 11% osoba prijavilo doživljenu diskriminaciju ili uznemiravanje i nasilje. Pravobraniteljica smatra da su ove analize potvrdile kako je nužno integrirati sveobuhvatni i rodno osjetljiv pristup miru i sigurnosti, koji uključuje uvođenje rodne ravnoteže i jačanje uloga žena u mirovnoj politici i obrambeno-sigurnosnom sektoru, te ohrabriti žrtve da prijave spolnu diskriminaciju i seksualno uznemiravanje kao i jačati povjerenje u mehanizme zaštite (što je jedna od preporuka Pravobraniteljice). Posebno se ističe podatak da kadeti/kinje te djelatnici/e, njih gotovo dvije trećine, prepoznaju važnost sustavnog uvođenja sadržaja o ravnopravnosti spolova kroz cjelokupan ciklus obuke i izobrazbe u obrambeno sigurnosnom sustavu, a što Pravobraniteljica kroz svoje preporuke također zagovara. Imajući u vidu navedeno, Pravobraniteljica kontinuirano ukazuje kako je potrebno poduzeti daljnje napore u cilju odgovarajuće implementacije Rezolucije, pri čemu je naglasak stavljen na iznimno važnu ulogu savjetnika/ice za rodnu ravnopravnost unutar oružanih snaga (tzv. gender advisors), obuku i političku volju, odnosno uspostavu vodstva koje je osjetljivo na pitanja rodne ravnopravnosti. U tom smislu je jedna od preporuka koje Pravobraniteljica kontinuirano upućuje usmjerena upravo na potrebu imenovanja i obuke savjetnika/ice za rodnu ravnopravnost unutar oružanih snaga te precizno definiranje njihove uloge i djelokruga rada na različitim razinama u oružanim snagama. Također, Pravobraniteljica ukazuje i na svoju preporuku koja se odnosi na rodno osjetljivu statistiku. Naime, u cilju povećanja zastupljenosti žena, posebno na poziciji odlučivanja, potrebno je unaprijediti sustav vođenja rodno osjetljive statistike i osigurati kvalitativno i kvantitativno rodno osjetljivo praćenje razvoja karijere i fluktuacije kadra kao i adekvatno uređivanje sustava prikupljanja i analize tih podataka. S tim u vezi, Pravobraniteljica smatra da bi u NAP-u III kao indikatore pojedinih mjera, pored navođenja npr. broja provedenih obuka, edukacija, predavanja, aktivnosti, radionica i slično, gdje god je to moguće trebalo navesti i konkretan broj osoba koje su sudjelovale u tim aktivnostima pri čemu će se navedeni podaci uvijek prikazati razvrstani po spolu. Pored navedenog, Pravobraniteljica ukazuje i kako je u NAP-u II značajan element bio i unaprjeđenje komunikacije oko pitanja rodne ravnopravnosti na svim razinama vlasti. Realitet u kojem živimo, kao i izazovi s kojima se suočavamo, ukazuju na nužnost poduzimanja dodatnih napora s ciljem osiguranja punog, ravnopravnog i smislenog sudjelovanja žena u svim aspektima mira i stabilnosti. Žene koje žele sudjelovati u političkim procesima ili pridonijeti mirovnim i sigurnosnim procesima često se suočavaju s ciljanim nasiljem koje se događa i u virtualnom prostoru, što predstavlja prepreku njihovom punom i ravnopravnom sudjelovanju. Također, iz dostupne literature i statističkih podataka razvidno je da je kibernetičko ili cyber nasilje nad ženama i djevojčicama postalo značajan problem s ozbiljnim implikacijama za društva i gospodarstva diljem svijeta. Rodno utemeljeno nasilje u virtualnom svijetu, koje, iako je novija pojava u našoj zakonodavnoj praksi, zapravo predstavlja od prije poznat i postojeći kontinuitet nasilja prema ženama koje se iz stvarnog svijeta već godinama 'prelijeva' u tzv. virtualni svijet. Stoga je razmjena iskustava o jednom od aspekata koje je važno odlučno adresirati kako bi se približili stvarnoj ravnopravnosti - prevencije i uklanjanja rodno uvjetovanog nasilja u virtualnom prostoru, pravovremena i nužna. U kontekstu navedenog Pravobraniteljica ukazuje i kako je nositeljica trogodišnjeg EU projekta „Podizanje svijesti o rodno uvjetovanom kibernetičkom nasilju i zagovaranje sigurnijeg online okruženja za žene i djevojčice“, ukupne vrijednosti projekta 2.200.000 EUR. Glavni cilj ovog projekta je rad na prevenciji rodno utemeljenog cyber nasilja u 3 države članice EU (Hrvatska, Španjolska i Portugal), kroz široku kampanju podizanja svijesti, povećanje znanja o fenomenu, obrazovanje ciljanih skupina, kao i pokretanje procesa donošenja zakonodavstva i politika utemeljenih na dokazima na lokalnoj, nacionalnoj i europskoj razini. Stoga Pravobraniteljica predlaže da se u NAP-u III razmotri uključivanje i kibernetičkog nasilja odnosno rodno utemeljenog nasilja u virtualnom svijetu. Zaključno, a imajući u vidu trenutne zakonodavne procese koji se odnose na uvođenje obveznog vojnog osposobljavanja, Pravobraniteljica ukazuje kako Konačni prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obrani predviđa obvezno vojno osposobljavanje za sve muškarce određene dobi dok se žene mogu uključiti dobrovoljno, a što će posljedično dovesti žene u nepovoljniji položaj obzirom da će zasigurno nerazmjerno manji broj žena ostvarivati predviđenu zakonsku beneficiju (u području rada i zapošljavanja u državnoj službi i upravnim tijelima jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave). S poštovanjem, Višnja Ljubičić, dipl. iur. | Primljeno na znanje | Zahvaljujemo na komentaru o ovoj važnoj temi. Prijedlozi koje navodite su vrijedni i u velikoj mjeri prepoznati kroz tematska područja, mjere i ciljeve koji su obuhvaćeni NAP-om III. Tako NAP III sadrži mjere koje se odnose na radna prava, sudjelovanje i liderstvo žena, edukaciju, zaštitu žrtava nasilja, podršku ranjivih skupina i digitalnu sigurnost, iako nisu nužno u istom obliku ili s istim specifičnostima kao Vaši prijedlozi. Ovim pristupom u izradi NAP-a III širim mjerama nastojalo se je omogućiti veću prilagodljivost u postizanju ciljeva u izrazito kompleksnoj suvremenoj sigurnosnoj arhitekturi podložnoj brzim promjenama. Istovremeno, imajući u vidu specifičnosti i promjenjivost okruženja, s ciljem dobivanja jasnijih podataka o napretku i implementaciji u novom ciklusu NAP-a, uvedena je nova kategorija – evaluacija i monitoring, koja prati sva glavna poglavlja Plana. U toj novoj kategoriji detaljnije će se moći pratiti implementacija i sadržaj, između ostaloga i tema koje preporučate. Također ističemo kako su preporuke koje se odnose na žene u oružanim snagama već integrirane u postojeće procese kao i u važeći Plan djelovanja za promicanje i uspostavljanje ravnopravnosti spolova u Ministarstvu obrane za razdoblje od 2025. – 2029. U odnosu na Konačni prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obrani, obrazloženje na komentar Pravobraniteljice već je dano na e-savjetovanju na Nacrt prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obrani te predloženom odredbom žene neće biti dovedene u nepovoljan položaj niti diskriminirane u odnosu na muškarce. Ovakva odredba propisana je i drugim posebnim zakonima i bitno je istaknuti kako takve osobe pod jednakim uvjetima ostvaruju određeno pravo. Obrana zemlje u slučaju ugroze je ključna i cilj beneficije je potaknuti osobe na temeljno vojno osposobljavanje odnosno da isti ne iskažu prigovor savjesti. |
| 9 | CENTAR ZA MIROVNE STUDIJE | NACIONALNI AKCIJSKI PLAN | Centar za mirovne studije pozdravlja nastojanja Republike Hrvatske da osigura kontinuitet u provedbi rezolucija VSUN o ženama, miru i sigurnosti te činjenicu da se dokument referira na međunarodne obveze i prethodne cikluse provedbe. Ipak, smatramo da Nacrt u sadašnjem obliku nije dovoljno osnažujući za žene, već u velikoj mjeri ostaje deklarativan i bez stvarnog emancipacijskog potencijala. Prije svega, mjere nisu popraćene konkretnim proračunskim stavkama, već se oslanjaju na postojeće resurse resornih tijela. Bez jasno predviđenih financijskih sredstava, NAP riskira ostati mrtvo slovo na papiru. Također, gotovo sve mjere imaju rok „trajno“, što dodatno umanjuje njihovu mjerljivost, nadležnost i odgovornost za provedbu. Diskurs dokumenta dominantno naglašava zaštitu i skrb (psihosocijalna rehabilitacija, pomoć žrtvama nasilja, podrška migrantkinjama), dok se pitanja emancipacije, ekonomskog osnaživanja i redistribucije moći ne adresiraju. Posebno zabrinjava potpuni izostanak mjera vezanih uz ekonomsku ravnopravnost žena u Hrvatskoj (jednake plaće, tržište rada, vlasnička i socijalna prava), iako je upravo ekonomska sigurnost ključni preduvjet stvarne ravnopravnosti. Podaci o zastupljenosti žena u državnim strukturama navode ukupne postotke, ali ne diferenciraju dovoljno gdje se žene nalaze u hijerarhiji – jesu li na pozicijama odlučivanja ili na administrativnim mjestima. Time se stvara poliran dojam ravnopravnosti bez realne analize distribucije moći. Mjere su pretežito procesne (edukacije, izvještavanja, prikupljanje podataka), s kvantitativnim pokazateljima (broj radionica, broj žena), ali bez kvalitativnih pokazatelja koji bi mjerili stvarni učinak na položaj žena. Nadalje, dokumentu nedostaje intersekcionalni pristup. Spominju se migrantkinje i izbjeglice, ali izostaje razmatranje položaja Romkinja, žena s invaliditetom, starijih žena, LGBTIQ+ žena i žena u siromaštvu. Civilno društvo u dokumentu se prepoznaje tek kao pomoćni provedbeni partner, a ne kao akter u oblikovanju i praćenju politike, što smatramo ozbiljnim propustom. Smatramo da bi se NAP trebao ojačati kroz: - uvođenje jasnih proračunskih linija i resursa za provedbu, - definiranje vremenski ograničenih i mjerljivih ciljeva s kvalitativnim indikatorima, - uključivanje mjera za ekonomsku ravnopravnost žena, - jačanje intersekcionalnog pristupa, - veće uključivanje organizacija civilnog društva u izradu i praćenje provedbe, - pomak od pokroviteljskog prema emancipacijskom okviru, koji bi ženama osigurao ravnopravnu participaciju i moć odlučivanja. U sadašnjem obliku, NAP previše reflektira militarizirani pristup sigurnosti i integraciju žena u postojeće sigurnosno-obrambene strukture, dok izostaje transformativna vizija rodne ravnopravnosti u širem društvenom, ekonomskom i političkom kontekstu. | Primljeno na znanje | Zahvaljujemo na komentaru o ovoj važnoj temi. S ciljem dobivanja jasnijih podataka o napretku i implementaciji u novom ciklusu NAP-a, uvedena je nova kategorija – evaluacija i monitoring, koja prati sva glavna poglavlja Plana. Prepoznajemo važnost tema koje navodite, no u cilju izrade što tematski fokusiranijeg plana vodili smo se odlukom da se iste mjere ne ponavljaju u različitim dokumentima. Naime, temeljno su područja koja navodite obuhvaćena Nacionalnom razvojnom strategijom Republike Hrvatske do 2030., Nacionalnim planom za ravnopravnost spolova i pripadajućim Akcijskim planom te drugim zakonima i dokumentima. Iako ne postoji eksplicitna proračunska stavka, Agenda se financira kroz postojeće proračune nositelja mjera kroz predviđene projekte (npr. UNPOC i UNMOC tečajevi, edukacije i dr.). Također, koristimo priliku istaknuti kako se Republika Hrvatska zalaže za osnaživanje žena i prepoznaje važnost gospodarske emancipacije žena ne samo na nacionalnoj nego i na globalnoj razini. U tom kontekstu željeli bi izdvojiti kako smo primjerice još 2013. godine, tijekom predsjedanja Komisijom za izgradnju mira UN-a, dali prioritet temi gospodarskog osnaživanja žena u izgradnji mira. Republika Hrvatska je tada, kao predsjedateljica, pokrenula ministarski sastanak na tu temu, na kojem je i usvojena Deklaracija o gospodarskom osnaživanju žena za izgradnju mira. |
| 10 | KATARINA KAJGANOVIĆ | NACIONALNI AKCIJSKI PLAN, 1. Polazišta | Žrtva nasilja i njihova djeca trebaju hitnu sigurnu zaštitu .U praksi se događa da i ako žrtve imaju hrvatsko državljanstvo ,osobnu iskaznicu i žive dugi niz godina u gradu ,nemaju formalno pravo 3 godine prijavljenog prebivališta te zbog toga ne mogu ostvariti pravo na stan. Takav uvjet dovodi do diskriminacije i ugrožava sigurnost, čak i maloljetno djecom sa invaliditetom. Birokratski rokovi izazivaju veće nasilje . | Primljeno na znanje | Zahvaljujemo na komentaru o ovoj važnoj temi. Republika Hrvatska zasad nema poseban, sveobuhvatan zakon koji bi regulirao socijalno stanovanje na razini države kao samostalnu kategoriju. To znači da mnogo toga ostaje u nadležnosti lokalnih samouprava, kroz natječaje, lokalne pravilnike i programe. No, skrećemo pažnju kako postoji institut “organiziranog stanovanja” koji je definiran kao socijalna usluga: stanovanje uz stručnu pomoć i potporu korisnicima. Radi se o usluzi iz sustava socijalne skrbi, ne nužno stana u vlasništvu, već smještaju uz podršku. Predlažemo da se obratite nadležnom Ministarstvu rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike koje je i nositelj Nacionalnog plana za borbu protiv siromaštva i socijalne isključenosti tj. Zakona o socijalnoj skrbi. |
| 11 | MIRO OPAČAK | NACIONALNI AKCIJSKI PLAN | Komentar: Gluhim osobama, posebno gluhim ženama, potrebno je osigurati specifične mjere i prilagodbe u okviru NAP III kako bi se osigurala njihova zaštita od svih oblika nasilja (fizičkog, seksualnog, psihičkog, ekonomskog), pristup pravdi i podršci, i da ne budu marginalizirane zbog jezične/komunikacijske barijere. ⸻ Obrazloženje: 1. Jezična i komunikacijska barijera Gluhe osobe često ne koriste govoreni jezik ili ga ne razumiju adekvatno, nego komuniciraju znakovnim jezikom. Ukoliko institucije, policija, centri za socijalnu skrb, skloništa, zdravstvo itd. nemaju osigurane prevoditelje za znakovni jezik ili ne razumiju specifične komunikacijske potrebe, žrtve nasilja neće moći prijaviti nasilje, dobiti zaštitu niti sudjelovati u postupcima. 2. Pravo na informacije i pravnu zaštitu U hrvatskom zakonskom okviru žrtvama je zagarantirano pravo da koriste vlastiti jezik, uključujući znakovni jezik, u sudskim i policijskim postupcima.  Međutim, praksa često izostavlja te mogućnosti u hitnim situacijama, pri interven-cijama, u skloništima, u savjetovalištima, jer prevoditelji nisu uvijek dostupni 24/7. 3. Osiguranje pristupa službama za podršku Skloništa, savjetovališta, telefonske linije za pomoć (hotline), centri za žrtve nasilja moraju imati kapacitete i osoblje osposobljeno za rad s gluhim osobama, te imati dostupne prevoditelje znakovnog jezika. 4. Sudjelovanje gluhih žena u kreiranju mjera Kako bi mjere bile učinkovite i relevantne, potrebno je uključiti predstavnice gluhih žena i relevantne udruge u proces izrade, implementacije i evaluacije NAP III. 5. Neadekvatna evidencija i statistika Često se u podacima ne vodi računa o invaliditetu, odnosno nije raščlanjeno koliko su žrtve nasilja osobe s različitim oblicima invaliditeta (uključujući gluhoću). Bez tih podataka ne može se adekvatno planirati mjere i resurse. ⸻ Prijedlog teksta odredbe (za NAP III): Evo kako bi se to moglo formulirati kao odvojena mjera/pod-cilj u Akcijskom planu: Mjera / Pod-cilj: Zaštita gluhih osoba (sa posebnim naglaskom na gluhe žene) od nasilja i osiguranje pristupa podršci i pravdi. Opis mjere: a) Uspostaviti i osigurati stalnu dostupnost prevoditelja/ica znakovnog jezika u svim institucijama koje dolaze u kontakt sa žrtvama nasilja (policiji, državnom odvjetništvu, centrima za socijalnu skrb, skloništima, savjetovalištima, zdravstvenim ustanovama). b) Osigurati da helpline linije za žrtve nasilja imaju opciju komuniciranja putem znakovnog jezika ili video-prevoditelja. c) Edukacija stručnog osoblja (policija, socijalna skrb, pravni savjetnici, skloništa) o specifičnim potrebama gluhih osoba, komunikacijskim strategijama i o osobama sa slušnim invaliditetom. d) Uključivanje predstavnica i organizacija osoba koje su gluhe u izradu, provedbu i evaluaciju mjera NAP III kako bi se osigurala jezična pristupačnost i primjena u praksi. e) Vođenje statistike i prikupljanje podataka razvrstanih po spolu i invaliditetu, uključujući gluhoću, kako bi se pratilo koliko gluhe osobe doživljavaju nasilje, kakvi su im problemi u pristupu zaštiti i potpora, i da se prema rezultatima prilagode mjere. Indikatori uspjeha: • Broj institucija s osiguranom uslugom prevoditelja znakovnog jezika u predmetnim slučajevima. • Broj linija (hotline, savjetovanje) koje imaju opciju video-znakovnog jezika ili osigurano tumačenje. • Broj osoba obučenih za rad s gluhim osobama. • Sudjelovanje udruženja gluhih u evaluacijama / radnim skupinama. • Podaci o nasilju prema gluhim osobama (žene) – koliko slučajeva, koliko ih je prijavljeno, koliko su dobile zaštitu / podršku. | Primljeno na znanje | Zahvaljujemo na komentaru o ovoj važnoj temi. Prepoznajemo važnost teme koju navodite, no u cilju izrade što tematski fokusiranijeg plana vodili smo se odlukom da se iste mjere ne ponavljaju u različitim dokumentima. Naime, temeljno je područje koja navodite obuhvaćeno Nacionalnim planom izjednačavanja mogućnosti za osobe s invaliditetom i pripadajućim Akcijski planom te uređeno drugim zakonima i dokumentima. Koristimo priliku istaknuti kako se Republika Hrvatska osim na nacionalnoj razini zalaže za prava osoba s invaliditetom i u svojem djelovanju na globalnoj razini. Tako je primjerice u lipnju 2025. godine Republika Hrvatska svesrdno podržala inicijativu te predvodila izradu rezolucije kojom se predlaže službeno proglašenje 27. lipnja Međunarodnim danom gluhosljepoće nakon čega je navedena Rezolucija jednoglasno usvojena na Općoj skupštini UN-a. Ujedno u dijelu koji se odnosi na obrazloženje pod podtočkama 1. i 2. ističemo kako, u kaznenom i u prekršajnom postupku, a kako je to propisano člankom 8. Zakona o kaznenom postupku, stranke i ostali sudionici u postupku imaju pravo služiti svojim jezikom, uključujući i znakovni jezik gluhih i gluhoslijepih. Ako se radnja u postupku ne vodi na jeziku koji osoba govori i razumije, osigurat će se usmeno prevođenje odnosno prevođenje ili tumačenje znakovnim jezikom gluhih i gluhoslijepih onoga što ona odnosno drugi iznosi te isprava i drugog pisanog dokaznog materijala koji se izvodi. U zapisniku će se zabilježiti da je dana pouka i izjava sudionika. O pravu na usmeno prevođenje odnosno prevođenje ili tumačenje znakovnim jezikom gluhih i gluhoslijepih osoba će se poučiti prije prvog ispitivanja. Također, vezano uz prijedlog mjere osiguravanja podrške putem kojeg žrtve nasilja imaju izbor komuniciranja putem znakovnog jezika ili video- prevoditelja, napominjemo kako je Nacionalni pozivni centar za žrtve kaznenih djela i prekršaja 2022. godine uveo mogućnost online razgovora kao dodatan alat, odnosno dodatnu uslugu, u pružanju podrške žrtvama i svjedocima, uz već postojeću 116 006 besplatnu telefonsku liniju. U sklopu projekta „Changing the accessibility of Tools for Victims - CHAT for Victims„ (https://pzs.hr/popis-projekata-2022/chat-for-victims/), Udruga za podršku žrtvama i svjedocima kao nositeljica projekta, zajedno s europskim partnerima je provela opsežno istraživanje i testiranje kao pripremu za izradu chat aplikacije koja bi uključivala sve trenutno dostupne prilagodbe kako bi ju mogle koristiti i osobe s invaliditetom. „Chat for Victims“ je europski projekt čiji je cilj bio unaprjeđenje sustava podrške žrtvama kaznenih djela koje su osobe s invaliditetom putem implementacije usluge razgovora uživo koja je dostupna i prilagođena osobama s invaliditetom. Korištenje online razgovora, kao i drugih informacijskih i komunikacijskih tehnologija (ICT), za pružanje podrške žrtvama i svjedocima kaznenih djela, prepoznato je kao važan alat u modernizaciji i poboljšanju dostupnosti pomoći. Takav pristup podržava privatnost, anonimnost i brzinu, što može biti od posebne važnosti za žrtve koje se ne osjećaju sigurno u tradicionalnim metodama kontakta i/ili su osobe s invaliditetom. Tijekom 2023. godine zaprimljeno je 107 upita. Tijekom 2024. godine zaprimljeno je 124 upita. Nova aplikacija za online razgovor je lansirana na webu Udruge u travnju 2025. godine i trenutno je dostupna radnim danima od 08:00 do 22:00 sata. Online razgovor nudi sljedeće komunikacijske prilagodbe: mogućnost uključivanja monokromne opcije, mogućnost opcije tamne teme, mogućnost povećavanja tipki, mogućnost mijenjanja fonta, mogućnost mijenjanja veličine fonta, opciju sigurnog izlaza, pokretanja video poziva, mogućnost preuzimanja razgovora. |
| 12 | TAJANA CAZIN | NACIONALNI AKCIJSKI PLAN | 1. Psihosocijalna i zdravstvena podrška Predlažem uvesti sustavne programe besplatne i povjerljive psihološke pomoći za žene – braniteljice, civilne žrtve rata te žene u vojsci, policiji i misijama, radi prevencije i liječenja trauma i PTSP-a. 2. Žrtve nasilja i ratnih zločina Osigurati specijalizirane odjele unutar sudova i državnog odvjetništva za slučajeve seksualnog i rodno uvjetovanog nasilja u ratu, uz propisane rokove za postupanje kako bi se spriječila dugotrajna sudska praksa. 3. Radna prava i usklađivanje života Uvesti fleksibilne oblike rada (npr. skraćeno radno vrijeme, preraspodjele smjena) te jaslice ili vrtiće uz veće vojne i policijske centre, kako bi se olakšalo usklađivanje obiteljskog i profesionalnog života žena u sigurnosno-obrambenom sektoru. 4. Sudjelovanje i liderstvo Uspostaviti mentorske programe za žene u vojsci, policiji i diplomaciji te postaviti cilj od najmanje 30% žena na rukovodećim položajima do 2029. godine, kako bi se osiguralo ravnomjernije zastupanje u odlučivanju. 5. Edukacija i mladi Uvesti obvezne module o ravnopravnosti spolova i prevenciji nasilja nad ženama u sve vojne, policijske i diplomatske škole te jače uključiti srednje škole i fakultete kroz posebne edukativne programe za mlade žene. 6. Posebno ranjive skupine Predvidjeti dodatne mjere za žene s invaliditetom, migrantkinje, pripadnice manjina i LGBTIQ+ žene, uključujući prevoditelje i kulturne medijatore za tražiteljice azila te specijaliziranu zaštitu od trgovanja ljudima i prisilnih brakova. 7. Digitalna sigurnost Uvesti mjere za zaštitu žena od online nasilja (deepfake, osvetnička pornografija, cyberbullying) te osigurati edukaciju policije, vojske i pravosuđa za prepoznavanje i procesuiranje tehnološki uvjetovanog nasilja. | Primljeno na znanje | Zahvaljujemo na komentaru o ovoj važnoj temi. Prijedlozi koje navodite su vrijedni i u velikoj mjeri prepoznati kroz tematska područja, mjere i ciljeve koji su obuhvaćeni NAP-om III. Tako NAP III sadrži mjere koje se odnose na psihosocijalnu i zdravstvenu podršku, zaštitu žrtava nasilja, radna prava, sudjelovanje i liderstvo žena, edukaciju, podršku ranjivim skupinama i digitalnu sigurnost, iako nisu nužno u istom obliku ili s istim specifičnostima kao Vaši prijedlozi. Ovim pristupom u izradi NAP-a III širim mjerama nastojalo se je omogućiti veću prilagodljivost u postizanju ciljeva u izrazito kompleksnoj suvremenoj sigurnosnoj arhitekturi podložnoj brzim promjenama. Ujedno, u dijelu koji se tiče točke 7. pod naslovom Digitalna sigurnost, koristimo priliku istaknuti kako je kaznenopravna zaštita žena od online nasilja propisana Kaznenim zakonom i to u okviru kaznenog djela Nametljivo ponašanje iz članka 140. na način da tko prati ili uhodi drugu osobu ili s njom nastoji uspostaviti ili uspostavlja neželjeni kontakt ili je na drugi način zastrašuje i time kod nje izazove tjeskobu ili strah za njezinu sigurnost ili sigurnost njoj bliskih osoba, kaznit će se kaznom zatvora do jedne godine. Ako je ovo kazneno djelo počinjeno u odnosu na blisku osobu ili prema djetetu, počinitelj će se kazniti kaznom zatvora do tri godine. Kazneno djelo progoni se po prijedlogu, te u okviru kaznenog djela Zlouporaba snimke spolno eksplicitnog sadržaja iz članka 144.a na način da tko zlouporabi odnos povjerenja i bez pristanka snimane osobe učini dostupnim trećoj osobi snimku spolno eksplicitnog sadržaja koja je snimljena uz pristanak te osobe za osobnu uporabu i na taj način povrijedi privatnost te osobe, kaznit će se kaznom zatvora do jedne godine, a istom kaznom kaznit će se tko uporabom računalnog sustava ili na drugi način izradi novu ili preinači postojeću snimku spolno eksplicitnog sadržaja i tu snimku uporabi kao pravu te time povrijedi privatnost osobe na toj snimci dok će se kaznom zatvora do tri godine kazniti onaj tko navedeno počini putem računalnog sustava ili mreže ili na drugi način zbog čega je snimka postala dostupna većem broju osoba. Kazneno djelo progoni se po prijedlogu. Snimke i posebne naprave kojima je počinjeno kazneno djelo iz ovoga članka će se oduzeti. |