Izvješće o provedenom savjetovanju - Savjetovanje o Konačnom prijedlogu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o Državnom sudbenom vijeću
|
Redni broj
|
Komentar | Odgovor | |||
|---|---|---|---|---|---|
| 1 | Zorislav Kaleb | KONAČNI PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O DRŽAVNOM SUDBENOM VIJEĆU, Članak 13. | Predlažem kao i kolege Širić i Marinović brisati st. 2. Podredno propisati da se snima uz pristanak kandidata, koji ne utječe na bodovanje razgovora. Postavlja se pitanje i autorskih prava snimke za daljnje reproduciranje na ostavim TV mrežama. | Nije prihvaćen | Odredbe Nacrta konačnog prijedloga zakona su dorađene na način da se ostavlja mogućnost Državnom sudbenom vijeću da odluči hoće li se snimati i objaviti razgovori u postupcima imenovanja i premještaja sudaca. |
| 2 | Mijo Galiot | KONAČNI PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O DRŽAVNOM SUDBENOM VIJEĆU, Članak 10. | Članak 10. ZIDZDSV-a (čl. 17. st. 2. ZDSV-a) Predlaže se brisati članak 11. ZIDZDSV-a odnosno zadržati postojeću odredbu članka 17. stavka 2. ZDSV-a koja glasi: „Za kandidate sa svih lista iz članka 16. stavka 3., 4., 5. i 6. ovoga Zakona glasuju svi suci.“ OBRAZLOŽENJE: Prema postojećoj zakonskoj regulaciji svi su suci, dakle i prvostupanjski i drugostupanjski i oni s viših, visokih i Vrhovnog suda glasovali za kandidate sa svih lista. To znači da je svaki sudac imao pravo glasovati za onoliko kandidata s lista koliko ih se biralo u DSV. Novi način izbora članova DSV ograničava to pravo glasa samo u odnosu na jednu listu kandidata. Primjerice svi prvostupanjski suci će glasovati samo za jednog kandidata s prvostupanjskih sudova, a 45 sudaca Vrhovnog suda će sami glasovati za dva kandidata iz reda sudaca Vrhovnog suda. Dakle, predloženi način izbora članova DSV-a će biti znatno neobjektivniji i nedemokratičniji u odnosu na dosadašnji. Osim toga predloženo će stvoriti tzv. pravosudne getoe unutar kojih će pravosudni čelnici, snagom svoga autoriteta, i uz subjektivan i arbitraran pristup bitno utjecati na izbor budućih članova DSV-a. S druge strane, s obzirom na broj onih kojih će ih imati pravo birati, tako izabrani članovi će imati znatno okrnjen autoritet i legitimitet za obnašanje te važne dužnosti i zastupanje interesa svih sudaca kroz djelovanje u DSV-u. | Nije prihvaćen | Ograničenje mogućnosti glasanja na izborima za članove Vijeća iz reda sudaca propisuje se upravo s ciljem osiguranja pravednijeg sustava glasovanja, u kojem će se osigurati ravnomjernija teritorijalna zastupljenost sudaca i sudova u Republici Hrvatskoj |
| 3 | Mijo Galiot | KONAČNI PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O DRŽAVNOM SUDBENOM VIJEĆU, Članak 1. | Članak 1. ZIDZDSV-a (čl. 4. st. 2. ZDSV-a) Predlaže se brisati članak 1. ZIDZDSV-a i zadržati postojeću odredbu članka 4. stavka 2. ZDSV-a koja određuje sastav članova DSV-a iz reda sudaca, tako da dva suca budu iz reda Vrhovnog suda, dva županijska suca, dva općinska i jedan iz reda specijaliziranih sudova OBRAZLOŽENJE: U Hrvatskoj je približno 2/3 prvostupanjskih sudaca u odnosu na ukupan broj sudaca. Predloženim izmjenama gotovo 1300 sudaca će biti zastupljeno u DSV-u s jednim predstavnikom (umjesto dosadašnjih dvoje), 350 sudaca županijskih sudova s tri predstavnika, 100 sudaca visokih sudova s jednim predstavnikom, a 45 sudaca Vrhovnog suda s dva predstavnika. I taj jedan predstavnik prvostupanjskih sudova „po zakonu“ velikih brojeva će uvijek biti iz Zagreba s obzirom na broj sudaca s tog područja. Izneseni podaci pokazuju da se izmjenama ne samo da se neće osigurati teritorijalna zastupljenost članova DSV-a, već će oni gotovo svi biti iz jednog grada. Stoga nije jasno kako će se predloženim osigurati ravnomjerna teritorijalna zastupljenost sudaca iz svih krajeva Hrvatske. | Nije prihvaćen | Sastav Državnog sudbenog vijeća ne mora nužno odražavati i osiguravati razmjernu zastupljenost sudaca svih sudova u Republici Hrvatskoj, što s obzirom na ograničen broj članova Vijeća nije niti moguće. Broj sudaca iz reda županijskih sudova predlaže se povećati kako bi se osigurala ravnomjernija teritorijalna zastupljenost sudova i sudaca, podjelom cijelog područja na tri izborne jedinice. |
| 4 | Mijo Galiot | KONAČNI PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O DRŽAVNOM SUDBENOM VIJEĆU, Članak 33. | Članak 33. ZIDZDSV-a (čl. 87. st. 1. ZDSV-a) Članak 33. ZIDZDSV-a (čl. 89. st. 2. ZDSV-a) Predlaže se dopuniti članak 33. ZIDZDSV-a, odnosno predloženi članak 87. stavak 1. ZDSV-a, tako da se iza riječi „maloljetne“ dodaju riječi „i punoljetne“. Vezano za članak 89. stavak 2. ZDSV-a, kojim se obvezuje DSV da javno objavi sve imovinske kartice, radi se o mjeri koja, bojim se, neće vratiti povjerenje u hrvatsko pravosuđe kako se ističe. OBRAZLOŽENJE: Podaci o imovini sudaca moraju biti javno dostupni. Pritom se zaboravlja da su one i sada dostupne svim zainteresiranim osobama, s obzirom na praksu postojećeg sastava DSV-a da se svima, koji to traže, one dadu na uvid. No, javna objava imovine sudaca sigurno neće vratiti potpuno povjerenje građana u hrvatsko pravosuđe. Dva su glavna razloga za to. Prvo, obveza dostavljanja izvješća sudaca o imovini je u hrvatski pravni sustav uvedena po prvi puta 2005. isključivo za suca koji su imenovani nakon stupanja na snagu Zakona o sudovima iz 2005., a za suce koji su imenovani prije 2005. ta je obveza ustanovljena tek izmjenama iz 2007. Tada je zakonodavac propustio priliku obvezati suce da, osim pukog navođenja imovine, navedu i objasne način i izvore njezina stjecanja. Drugo, prema važećem zakonskom okviru imovina suca obuhvaća njegovu „osobnu“ imovinu, imovinu njegova bračnog/izvanbračnog druga i maloljetnog djeteta koje je ili nije u braku. Ta pravna praznina omogućava sucima da imovinu ili njezin dio „prebace“ na punoljetnu djecu, tako da ona ostane izvan domašaja „očiju javnosti“. Ne mislim da tu apriori ima nekih nečasnih radnji, ali intencija je bila da se javnosti dade na uvid imovina svih sudaca, a ne samo nekih. | Nije prihvaćen | Izvješća o imovini sudaca i sada su javno dostupna, ali će se njihovom javnom objavom njihova dostupnost javnosti osigurati u još većoj mjeri, pri čemu neće biti potreban dodatan angažman Vijeća, a sukladno propisima o zaštiti osobnih podataka i tajnosti podataka osigurat će se ograničena dostupnost odnosno nedostupnost podataka koji nisu namijenjeni javnoj objavi. Nepotrebnim se smatra širenje obuhvata obveze na podnošenje izvješća o imovini sudaca i na njihovu punoljetnu djecu, niti su za navedeno u primjedbi izneseni posebni razlozi. |
| 5 | Zorislav Kaleb | Prijelazne i završne odredbe, Članak 37. | Briše se točka i dodaje ", osim članka 26. ovog Zakona." Obrazloženje: Potrebno je da se čl. 26. Zakona primjenjuje odmah po stupanja na snagu Zakona, a kojim bi se odgodilo stupanje na dužnost i prisega do odluke Ustavnog suda i kod imenovanja koja su u tijeku, jer do sada nije postojao djelotvoran pravni lijek, a što traži EKLJP. | Nije prihvaćen | Iz primjedbe je nejasno kada bi navedena odredba trebala stupiti na snagu, a izneseni argumenti ne smatraju se dostatnima kako bi se propisalo stupanje na snagu ove odredbe neposredno nakon objave ovog Zakona u Narodnim novinama. |
| 6 | Nikolina Primorac | KONAČNI PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O DRŽAVNOM SUDBENOM VIJEĆU, Članak 24. | U Vašem izviješću o konačnom prijedlogu zakona navodite kako ste uvažili primjedbe Udruge hrvatskih sudskih savjetnika i vježbenika (UHSSV) na način da se izostavlja ograničenje broja kandidata koji mogu pristupiti razgovoru s članovima Vijeća. Napominjete da je primjedba UHSSV uvažena s obzirom da važeći Zakon o Pravosudnoj akademiji ne diferencira kandidate po uspješnosti, već određuje da su svi kandidati koji ostvare 225 bodova položili završni ispit. Budući da se završni ispit ne može ponovno polagati, a s obzirom da je velik broj sudskih savjetnika i drugih kandidata za suce ovaj ispit već položio bez da im je bilo poznata mogućnost uvođenja ovog ograničenja, navodite da bi rješenje iz Prijedloga zakona bilo prema njima diskriminatorno u odnosu na kandidate koji će u budućnosti pristupati polaganju ovog ispita. Dakle, prihvaćate primjedbu da je takvo rješenje bilo DISKRIMINATORNO pa ste sada taj dio jednostavno izbacili iz konačnog prijedloga zakona smatrajući da će time diskriminacija biti uklonjena. Želim naglasiti da uopće nije bitno to da li se na razgovor pozivaju kandidati koji imaju više od 260, 280…. bodova ili peterostruko više kandidata od broja sudaca koji se bira. Bitno je to da propisivanjem obveze DSV-u da se mora držati liste prvenstva, kandidati s malim brojem bodova (u nekim će slučajevima to na žalost biti i oni s 270 bodova) jednostavno nemaju nikakve šanse za imenovanje, a to su u većini slučajeva upravo kandidati s prvog roka kojima nije bila poznata namjera ponovnog mijenjanja uvjeta za imenovanje. U tome je na žalost diskriminacija, jer to što će ti kandidati sada moći izaći na razgovor - ne mijenja suštinu problema. S jedne strane će se opteretiti DSV (pogledajmo samo koliko je kandidata s natječaja od lipnja 2017), a s druge strane ti isti kandidati kojima je sada omogućen izlazak na razgovor će već u startu znati da onaj s 260 bodova nikako neće moći prestići onoga s 290. | Nije prihvaćen | Primjedba koja je uvažena u Prijedlogu zakona o izmjenama i dopunama Zakona o Državnom sudbenom vijeću odnosila se na ukidanje posebnog bodovnog praga za mogućnost pristupanja usmenom razgovoru pred Vijećem, a s obzirom na uvažavanje legitimnih očekivanja svih kandidata koji su s uspjehom položili završni ispit u Držanoj školi za pravosudne dužnosnike da će se moći natjecati za imenovanje na pravosudne dužnosti u pravosudnim tijelima prvog stupnja. Navedena mogućnost niti u jednom trenutku nije bila zajamčena kao pravo na imenovanje. U ostalom dijelu upućuje se na očitovanje uz prethodnu primjedbu. |
| 7 | Zorislav Kaleb | KONAČNI PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O DRŽAVNOM SUDBENOM VIJEĆU, Članak 25. | U članku 56.a iza stavka 2. dodaju se stavci 3. i 4. koji glase: (3) U slučaju istog ili približno istog broja bodova prednost ima kandidat koji je hrvatski branitelj sukladno Zakonu o hrvatskim braniteljima. (4) Prednost pri izboru ima i podzastupljeniji spol u sudu u koji se sudac bira sukladno Zakonu o ravnopravnosti spolova. Dosadašnji stavak 2. postaje stavak 5. Obrazloženje: Potrebno je pri izboru kod istog ili približno istog broja bodova dati prednost kandidatu koji je hrvatski branitelj sukladno Zakonu o hrvatskim braniteljima. Također je potrebno propisati da pri izboru ima i podzastupljeniji spol u sudu u koji se sudac bira, sukladno Zakonu o ravnopravnosti spolova. | Nije prihvaćen | Zakon o hrvatskim braniteljima iz domovinskog rata i članovima njihovih obitelji, kao ni Zakon o ravnopravnosti spolova ne priznaju pravo prednosti pri imenovanju na pravosudnu dužnosti, niti su navedena prava bila predmet Zakona o Državnom sudbenom vijeću. Vijeću se ostavlja samostalna ocjena davanja prednosti kandidata s ostvarenim jednakim brojem bodova, uz posebno propisanu obvezu obrazloženja davanja takve prednosti. |
| 8 | Zorislav Kaleb | KONAČNI PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O DRŽAVNOM SUDBENOM VIJEĆU, Članak 21. | Dodsje se st. 2 čl. 54.a koji glasi: (2) U slučaju prekoračenja roka predsjednik Vijeća će o razlozima prekoračenja obavijestiti predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske i ministra pravosuuđa. Obrazloženje: Smatramo da je o prekoračenju roka predsjednik Vijeća dužan o razlozima prekoračenja obavijestiti predsjednika Vrhovnog suda RH i ministra pravosuuđa. Time bi se izbjeglo često prekoračenje, te isto postalo iznimka. | Nije prihvaćen | Propisivanje ovakve obveze smatra se nepotrebnim i ne bi doprinijelo učinkovitijoj provedbi postupaka imenovanja sudaca, a posebno je dvojbeno treba li predsjednik Vijeća kao samostalnog i neovisnog tijela koje osigurava samostalnost i neovisnost sudbene vlasti podnositi izvješće ministru pravosuđa kao pripadniku izvršne vlasti. |
| 9 | Zorislav Kaleb | KONAČNI PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O DRŽAVNOM SUDBENOM VIJEĆU, Članak 2. | Dodaje se st. 2 čl. 4 a „Zamjeniku predsjednika Vijeća umanjuju se obveze u obavljanju sudačke dužnosti za 50%.“. Obrazloženje : Zamjenik često mora mjenjati predsjednika i pomagati mu u radu, te je potrebno da mu se se prizna umanjenje sudačke dužnosti za 50 %. | Nije prihvaćen | Zamjenik zamjenjuje predsjednika u slučaju njegove odsutnosti ili spriječenosti, a uglavnom se radi o iznimnim i jednokratnim situacijama pa ovakvo propisivanje nije potrebno. Pored navedenog, zamjenik predsjednika Vijeća ne mora biti sudac |
| 10 | Animira Šimundić | KONAČNI PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O DRŽAVNOM SUDBENOM VIJEĆU, Članak 24. | Poštovani, U potpunosti podržavamo naprijed navedene komentare kolega te iskazujemo neslaganje sa čl. 24. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o DSV-u, kojim se mijenja čl. 56. st. 1-7., a sve s obzirom na učinak i moguće štetne posljedice koje bi mogle nastati u odnosu na status potpisnica ostvaren od 2012. do 2014., sukladno tada važećem Zakonu o pravosudnoj akademiji (NN 153/09 i 127/10). Za napomenuti je kako smo ranije na e-savjetovanju komentirali i iskazali neslaganje s identičnim čl. 56. Zakona o državnoodvjetničkom vijeću, nakon čega smo obaviještene da je naš komentar prihvaćen u cijelosti, što se ipak nije u međuvremenu korigiralo. Stoga je nepotrebno ponovno citiranje već istaknutih primjedbi, obzirom je naš komentar još uvijek dostupan, jer je objavljen na ovoj stranici u prosincu 2017. godine. S obzirom je riječ o identičnim odredbama, niže se referiramo na kontroverze koje bi navedena odredba mogla izazvati u odnosu na nas, kao i tabelarni prikaz razlikovanja novog i starog sustava, kao i naše prijedloge spornog članka. Intencija zakonodavca od 2010. do 2015. bila je usmjerena na to da se ostvarenim statusom, bez ikakvog daljnjeg uvjeta, kandidatu u kojeg je Republika Hrvatska uložila sredstva, koji je odgovorno i s uspjehom završio Državnu školu ekvivalentno tome osigura garancija za izravan i automatski prijem na slobodno dužnosničko mjesto u državnom odvjetništvu/sudu, na koji način su potpisnice ostvarile sve strogo propisane, dakle, maksimalne uvjete da ostvare legitiman cilj u vidu dužnosničkog statusa, primarno kao državnoodvjetnički kadar. Da je tako citiramo dio obrazloženja prijedloga Zakona o pravosudnoj akademiji od 11. prosinca 2009. iz kojeg je vidljiva intencija zakonodavca kojom se nama nakon školovanja garantira put do dužnosničkog statusa: "… Ovako razrađeni kriteriji za prijem u Državnu školu, kao i ocjene postignute na završnom ispitu, osiguravaju maksimalnu objektivnost o kvaliteti kandidata za pravosudnu dužnost i ujedno kandidatu pružaju motivaciju i garanciju da ce nakon uspješno završene Državne škole biti imenovan za suca ili zamjenika državnog odvjetnika. Pohađanje Škole ne predstavlja produžetak priprema za imenovanje na pravosudnu dužnost jer i prema sadašnjem Zakonu o sudovima kandidati za suca općinskog suda odnosno prema Zakonu o državnom odvjetništvu kandidati za općinskog državnog odvjetnika također moraju provesti na sudu ili državnom odvjetništvu najmanje dvije godine da bi mogli biti imenovani na sudačku dužnost ili na dužnost zamjenika općinskog državnog odvjetnika….." Također intencija zakonodavca prilikom kasnijih izmjena predmetnog zakona bila je da se osobe koje završe po novom sustavu polaganja završnog ispita, a bez pohađanja Državne škole za pravosudne dužnosnike, izjednače s nama koje smo već završile Državnu školu, a ne suprotno da se mi izjednačavamo s njima. Naime, iz ovakvo postavljenog koeficijenta uzimajući matematičku operaciju dijeljenja vidljiv je velik nesrazmjer bodova ovdje potpisnica i svih kolega koji su bez ikakve selekcije pristupili završnom ispitu. Prvenstveno nemoguće je ova dva sadržajno i bodovno različita ispita svesti na jednostavan koeficijent. Promjena propisa ne smije utjecati na naš status koji je dovršen i utemeljen po ranijim propisima. Koeficijentom iz predmetnog članka se itekako utječe na naš ostvareni status jer se dva kvantitativno i kvalitativno različita ispita izjednačavaju isključivo po mjernim jedinicama, bez uvažavanja njihovih različitosti, čime smo dovedene u nepovoljan i degradirajući položaj. Polazeći od ostvarenih bodova na završnom ispitu potpisnica prema "starom sustavu" (84,25, 81,5 i 80,75) na kojem se moglo ostvariti maksimalno 100 bodova, stekle smo zakonsko pravo u postupku natječaja konkurirati kandidatu s ostvarenih 100 bodova, a sve iz razloga što smo na razgovoru pred DOV-om i DSV-om mogle ostvariti maksimalno 20 bodova. Respektirajući ostvarene bodove rangirane smo u gornjem bodovnom razredu iznad 80 bodova, što znači da smo unutar raspona između maksimalnog broja bodova na ispitu (100) i maksimalnog broja bodova na razgovoru pred Državnoodvjetničkim vijećem (100-20=80), čime smo stekle pravo u slučaju izmjena zakona na isti način biti rangirane i konkurirati maksimalno propisanom broju bodova. Međutim, odredbama ovog zakona svrstane smo u ispodprosječnu bodovnu razinu (84,25 x 3=252,75, 81,5 x 3=244,5 i 80,75 x 3=242,25). Po novom sustavu maksimalan broj bodova na ispitu je 300, što znači da smo nas tri daleko ispod maksimalnog broja bodova (od 48 do 57,5 bodova ispod maksimuma). S obzirom da se na razgovoru pred DSV-om može ostvariti 15 bodova, to znači da ni u kojem slučaju više ne možemo konkurirati kandidatu sa maksimalnim brojem bodova, a isto tako ni velikom broju drugih kandidata ispod toga. Upravo je navedeno pokazatelj da smo u aktualnom sustavu svrstane u najniži bodovni razred, i ovakvim preračunavanjem smo kadar na dnu ljestvice, s bodovima malo iznad propisanog minimuma za prolazak novog ispita, što je apsurd, jer smo upravo nas tri primljene u Državnu školu za pravosudne dužnosnike 2012, dok neki od naših kolega nisu uspjeli isto, da bi izmjenom propisa par godina poslije pristupili završnom ispitu i bodovno nas prestigli. Upravo je predloženi koeficijent iz članka 56. razlog nezadovoljstva potpisnica, jer prilikom matematičkog sravnjivanja naših bodova sa završnog ispita (množenjem naših bodova sa koeficijentom 3) nisu pribrojeni svi odlučni faktori na našoj strani koji premašuju ovakav izračun. Takvo preračunavanje je nepravedno i predloženi koeficijent nije ekvivalent ostvarenja jednakosti nejednakih, već je u odnosu na nas degradirajući. Na ovaj način je cjelokupan prethodni sustav obezvrijeđen, a koji po svim kriterijima – razini, programu, obujmu obrazovanja i sadržaju završnog ispita premašuje novi sustav, a mi smo izmjenama zakona svrstane u ispodprosječnu bodovnu razinu i dovedene u neravnopravno natjecanje s kandidatima iz novog sustava, premda je po svim kriterijima ispit koje smo polagale dvostruko vredniji od novog ispita, i naša završna ocjena sadržava duplo više elemenata. Ovakav model izjednačavanja je i u suprotnosti s intencijom zakonodavca (od 2010.-2015.) kojom se nama nakon školovanja garantirao put do dužnosničkog statusa, pa smo tako 2012. upisom u Državnu školu raspoređene na rad u državna odvjetništva sukladno procijenjenoj potrebi budućeg kadra, a sada smo uslijed izmjene propisa svrstane po bodovnom preračunavanju među nedovoljno kvalitetan kadar na dnu ljestvice, s bodovima malo iznad propisanog minimuma za prolazak novog ispita. Iz svega je jasno da su na ovaj način ugrožena naša stečena prava, jer ne možemo konkurirati u postupku natječaja za zamjenika niti suca iz čega se jasno vidi nedosljednost novog pravnog poretka i nepravičnost za našu budućnost. Uz sve prethodno navedeno ističemo da je ovakav prijedlog članka u suprotnosti sa čl. 124. st. 2. Ustava Republike Hrvatske prema kojoj Državno sudbeno vijeće SAMOSTALNO odlučuje o imenovanju, napredovanju, premještaju, razrješenju i stegovnoj odgovornosti sudaca i predsjednika sudova, osim predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Nadalje, predlažemo da se čl. 56. st. 2. izmijeni na slijedeći način: Članak 56. …. (2) Kada u postupku imenovanja za sudačko mjesto sudjeluju kandidati koji su završili Državnu školu za pravosudne dužnosnike, a završnu ocjenu u Državnoj školi za pravosudne dužnosnike su ostvarili temeljem različitih mjerila, vrijednost završne ocjene tih kandidata usklađuje se na način da se od najviše moguće završne ocjene prema propisima koji su važili u vrijeme prijave na oglas o slobodnom mjestu sudačkom mjestu ODUZME najviša moguća završna ocjena koju je prema tada važećim propisima kandidat mogao ostvariti u vrijeme svoga ocjenjivanja i navedena razlika PRIBROJI njegovoj završnoj ocjeni…. Slijedom svega navedenog vas pozivamo da inkorporirate naš prihvaćen komentar u predloženi zakon kako bi se zaštitila naša ustavom zagarantirana prava. S poštovanjem, Snježana Juroš, Animira Šimundić i Tea Ukić, Tabelarni prikaz usporedbe starog i aktualnog sustava ulaska u državnoodvjetničku profesiju u Republici Hrvatskoj STARI SUSTAV(2010-2015) NOVI SUSTAV(od 2015) Kriteriji za upis u Državnu školu: / Bodovi s pravosudnog ispita (najmanje 70, a uspjeli su se u II generaciji upisati oni preko 83 boda), psiho test, razgovor pred DOV-om Tijek školovanja: Dvogodišnje pohađanje državne škole i / to teorijskog dijela i stručnih radionica te izrada propisanog broja obveznih obrazloženih odluka tijekom praktičnog dijela u državnom odvjetništvu, s tim da se kandidat nakon upisa zapošljava na neodređeno vrijeme i raspoređuje sukladno procjeni potrebe za kadrom u državo odvjetništvo kao viši savjetnik Način financiranja: Na teret državnog proračuna RH O vlastitom trošku (1.600,00 kuna) (najmanje 60.000,00 kuna po kandidatu) Uvjet za pristupanje završnom ispitu: Završeno dvogodišnje stručno usavršavanje 4 godine radnog iskustva nakon uz izradu 4 odluke mjesečno, koje se (ukupno 86) pravosudnog ispita (bez obzira na ostvarene proslijeđuju DOV-u prije polaganja ispita pismenog bodove na istom) i usmenog, s ocjenom mentora Završni ispit: Pismeni i usmeni po sadržaju i bodovno Pismeni i usmeni različit ispitu po novom sustavu Bodovanje završne ocjene: do 100 bodova u što se pribrajaju bodovi do 300 bodova - bodovi sa pismenog ostvareni na prijemnom ispitu za školu ( do 25%), i usmenog ispita, što predstavlja bodovi iz ocjene mentora ( do 25%) i veoma jednostavan matematički izračun bodovi sa završnog ispita usmenog i pismenog (do 50%), sukladno čl. 34. st. 4. Zakona o pravosudnoj akademiji (NN 153/09 i 127/10) | Nije prihvaćen | Kako bi se postupak u što većoj mjeri objektivizirao i kako bi se u konačnici za suce imenovali kandidati koji na temelju propisanih kriterija imaju najbolje rezultate propisan je broj bodova koji se može ostvariti u razgovoru s Vijećem i obveza Vijeća da imenuje suce između 10 kandidata koji su ostvarili najveći broj bodova, s time da razlika između izabranog kandidata i kandidata s najvećim brojem bodova ne smije biti veća od 10 bodova. Nejasna je primjedba da pri upisu u Državnu školu za pravosudne dužnosnike kandidatima nije bio poznat značaj postignutog broja bodova na završnoj ocjeni, a s obzirom da je odredba članka 56. stavka 1. Zakona o Državnom sudbenom vijeću (važeća zakonska odredba), koja glasi:” Kada Vijeće za suca imenuje kandidate koji su završili Državnu školu za pravosudne dužnosnike izbor mora biti utemeljen na završnoj ocjeni koju su kandidati ostvarili u Državnoj školi i ostvarenim bodovima na razgovoru s kandidatima.”, na snazi od svibnja 2011. Iz navedene odredbe jasno proizlazi da se uspješno završena Državna škola za pravosudne dužnosnike nikad nije smatrala jedinim uvjetom i jamstvom imenovanja na pravosudnu dužnost. S obzirom na izostanak prijedloga razrađenih objektivnih i kvantitativno izraženih kriterija (primjerice rezultati u dosadašnjem radu), uspjeh u Državnoj školi za pravosudne dužnosnike ostaje, uz razgovor pred Vijećem, jedini mjerodavni kriterij vrednovanja pri imenovanju na pravosudne dužnosti u tijelima prvog stupnja. Također se ukazuje na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-2938/2011, U-I-1747/2012, U-I-3883/2013.U-I-5087/2013. U-I-3128/2014, U-I-5224/2014 i U-I-437/2015, u kojoj je Ustavni sud zauzeo shvaćanje da su izmjene uvjeta za imenovanje na pravosudnu dužnost neodvojivi dio sustavnog reformskog zahvata u području pravosuđa, pri čemu se promjena položaja kandidata i propisivanje dodatnih obveza ne mogu ocijeniti nerazmjerno teretnima, a s obzirom na osobni izbor kandidata da postanu suci i neupitno pravo zakonodavca da uspostavlja zakonske kriterije imenovanja. Konačno, propisivanje posebnog koeficijenta i postupka za usklađivanje vrijednosti završnih ocjena kandidata ostvarenih prema završnim mjerilima uvedena je izmjenama Zakona o Državnom sudbenom vijeću iz 2015. |
| 11 | Alen Golub | KONAČNI PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O DRŽAVNOM SUDBENOM VIJEĆU, Članak 30. | Poštovani, smatram da je potrebno preciznije odrediti odnosi li se navedena odredba samo na predsjednike sudova koji su imenovani nakon stupanja na snagu Zakona ili i na one koji su imenovani i prije stupanja na snagu Zakona te predsjednike prekršajnih sudova koji se ukidaju. | Nije prihvaćen | Domet ovog ograničenja propisan je u članku 36. Nacrta. |
| 12 | Siniša Marinović | KONAČNI PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O DRŽAVNOM SUDBENOM VIJEĆU, Članak 13. | Smatram da nije potrebno niti korisno da se objavljuju odluke sa obrazloženjem budući da ukoliko se radi o odlučivanju o stegovnom postupku nije potrebno da sve pojedinosti i detalji iz privatnog života budu objavljeni na WEB stranici. Pogotovo zato što su prvostupanjski suci svakodnevno u radu sa strankama koje čitajući takve odluke mogu stvoriti krivu predodžbu i neprimjereno te nepotrebno komentirati sadržaje takvih odluka, a što bi moglo utjecati na rad sudaca. Također, takve odluke se na WEB-u otvaraju čim se upiše ime dotičnog suca i trajno ostaju, a što utječe na rad i sigurnost te ugrožava privatnost pojedinog suca. Isto tako, ne objavljuju se odluke niti obrazloženja odluka drugih tijela u RH pa nije jasno zbog čega bi to trebalo objavljivati u ovom slučaju. Osim toga, svatko tko želi uvid u neke odluke Državnog sudbenog vijeća može uvijek i u svako doba pristupiti u prostorije istog radi uvida. | Nije prihvaćen | Ova obveza Vijeća kao javnog tijela proizlazi iz samog Zakona o pravu na pristup informacijama, a pri tome se mora osigurati primjena propisa kojima se osigurava zaštita osobnih podataka. |
| 13 | Alen Golub | KONAČNI PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O DRŽAVNOM SUDBENOM VIJEĆU, Članak 13. | Poštovani, U cilju osiguranja što transparentnijeg rada Vijeća, što je i prema obrazloženju predlagatelja cilj izmjena Zakona o DSV-u, potrebno je da se odluke i akti Vijeća objavljuju na njegovoj mrežnoj stranici u cijelosti, odnosno s obrazloženjem. Stoga predlažem da čl. 44. st. 2. glasi: "Odluke i akti Vijeća u cijelosti se objavljuju na mrežnoj stranici Vijeća. " Alen Golub | Nije prihvaćen | Ova obveza Vijeća kao javnog tijela proizlazi iz samog Zakona o pravu na pristup informacijama, a pri tome se mora osigurati primjena propisa kojima se osigurava zaštita osobnih podataka |
| 14 | Gregor Sakradžija | KONAČNI PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O DRŽAVNOM SUDBENOM VIJEĆU, Članak 24. | Komisija državne škole faktički se pretvara u DSV ili DOV, jer njihovi bodovi čine 95% konačne ocjene prilikom odlučivanja o imenovanju (maksimalnih 300 bodova iz Državne škole nasuprot maksimalnih 15 bodova dodijeljenih od strane DSVa ili DOVa), tako da se može postaviti pitanje uopće svrhe postojanja DSVa i DOVa za imenovanja na ovoj razini. Naravno na navedeno se nadovezuje pitanje ustavnosti takvog rješenja po kojem ad hoc ispitna komisija Pravosudne akademije u biti preuzima ustavnu funkciju DSV-a i DOV-a i faktički vrši kadroviranje pravosudnih dužnosnika na ovom nivou. O objektivnosti ocjene na završnom ispitu u Državnoj školi za pravosudne dužnosnike suvišno je uopće raspravljati, jer dovoljno, sama za sebe, govori činjenica ne postojanja prava prigovora na esejski dio pisanog dijela (koji nosi većinu, i to 160 od ukupnih 200 bodova s pisanog dijela), a ne postoji niti pravo uvida u točne odgovore prema kriterijima ispitivača, tako da pored svog odgovora u pisanom testu samo nailazite na grafitnom olovkom upisano npr. 5 (dakle, 5 od 10 bodova), te vam ne preostaje drugo nego se pomiriti s takvom ocjenom, iako vam nije jasno kako je trebalo odgovoriti na pitanje da bi postigli više bodova. | Nije prihvaćen | Kako bi se postupak u što većoj mjeri objektivizirao i kako bi se u konačnici za suce imenovali kandidati koji na temelju propisanih kriterija imaju najbolje rezultate propisan je broj bodova koji se može ostvariti u razgovoru s Vijećem i obveza Vijeća da imenuje suce između 10 kandidata koji su ostvarili najveći broj bodova, s time da razlika između izabranog kandidata i kandidata s najvećim brojem bodova ne smije biti veća od 10 bodova. Odredbom članka 124. stavka 3. Ustava Republike Hrvatske propisano je da Vijeće odluke donosi na nepristran način na temelju kriterija propisanih zakonom, pri čemu su nedvojbeno kriteriji imenovanja sudaca u prvostupanjske sudove propisani odredbama Zakona o Državnom sudbenom vijeću. Predmet i postupak polaganja završnog ispita u Državnoj školi za pravosudne dužnosnike nisu propisani ovim Zakonom, već Zakonom o Pravosudnoj akademiji pa se primjedba u tom dijelu neće posebno razmatrati. |
| 15 | ANDREA SIMIĆ RUKAVINA | KONAČNI PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O DRŽAVNOM SUDBENOM VIJEĆU, Članak 24. | Poštovani, u potpunosti se slažem s kolegicom Vranešić. Kad je prvi puta objavljen poziv za polaganje završnog ispita za pravosudne dužnosnike, nije bilo govora da bi bodovi postignuti na ispitu uopće trebali biti kriterij za imenovanje, a nipošto da bi to bio jedini kriterij. Nakon što su bodovi prvoj generaciji podijeljeni, pojavio se nacrt zakonske odredbe da su bodovi jedini kriterij za imenovanje (uz minoran broj bodova koji se dobiva na razgovoru pred DSV). Smatram da bi se trebalo provjeriti koji je prosječan broj bodova koje su dobile osobe koje su položile ispit na prvom roku u usporedbi s kasnijima. No, da uopće ne uzimamo u obzir da samo bodovanje završnog ispita nije bilo jednako na svim rokovima, nije logično da jedini kriterij izbora budu bodovi s jednog ispita jer, ako je tako, postavlja se niz pitanja i to: Koja je uopće funkcija Državnog sudbenog vijeća prilikom izbora sudaca? Koji je smisao praćenja rada savjetnika kada im rad uopće ne utječe na imenovanje? Predstavlja li godišnja ocjena sudskom savjetniku samo osnovu za dobiti koji dan godišnjeg odmora? Čemu se uopće dodatno usavršavati i završavati poslijediplomske studije kad sve to nema uopće utjecaja u izboru? Bodovi sa završnog ispita mogu biti jedan od kriterija za imenovanje, ali svakako ne jedini kriterij, jer su razlike u bodovima (od 225 do 300) tako velike da 15 bodova koje bi DSV dodjeljivao na razgovoru svakako nije dovoljno velik da bi uopće osobe koje imaju manje od 280 bodova ušla u izbor. Stoga samo brisanje odredbe da se osobe koje imaju manje od 260 bodova neće pozivati na razgovor, ništa ne znači. Bolje da se i ne pozivaju, kad već ionako nemaju nikakve šanse. Iz ovoga članka proizlazi da je bodovanje sa završnog ispita jedini kriterij, uspjeh ostvaren u radu, na pravosudnom ispitu, tijekom studija, objavljivanje radova i stručnih članaka, doktorat, sve zajedno ništa ne vrijedi, samo je važno jedno arbitrarno ocjenjivanje s jednog ispita, a za koji, uzgred govoreći, prva generacija uopće nije znala kako će doista izgledati i što je potrebno te na koje bodove se objektivno nije moglo niti žaliti (nije se moglo žaliti na esejske dio) itd. Valjalo bi ukazati i da se na polaganju ispita bira želi li se polagati građanski ili kazneni dio, ali kod imenovanja navedeni kriterij uopće nije bitan, već se bez obzira koji je dio položen, može javiti na sve natječaje? Nakon što ste nam uzeli mogućnost imenovanja s 31. prosincem 2012. (jer mnogi od nas su već tada imali uvjete), ponovno ste nas zakinuli. Ovim rješenjima sudski savjetnici su potpuno nemotivirani za raditi jer naš rad apsolutno nema nikakav utjecaj na imenovanje, stoga svim sudskim savjetnicima treba odmah dati preporuku da ne rješavaju spise, zanemare statistiku i samo uče četiri godine za završni ispit (najbolje odmah nakon položenog pravosudno jer im je znanje svježije). Mislim da su ove izmjene dovele do apsurda čitavog sustava i još jednom pokazale koliko je nerazumijevanje za sudske savjetnike i posao koji oni obavljaju, koji se zapravo u mnogome ne razlikuje od posla suca te zašto i savjetnici ne bi odbili ocjenu sukladno sudačkoj ocjeni obnašanja dužnosti i temeljem toga imenovanje, a za one koji su izvan sustava, neka jedini kriterij bude završni ispit. S obzirom na navedeno, predlažem jedno od mogućih rješenja: a) stavak 1, izmjeni na slijedeći način: „(1) Kada Vijeće za suca općinskog, trgovačkog ili upravnog suda imenuje kandidate koji su završili Državnu školu za pravosudne dužnosnike, a kandidati nisu sudski ili državnoodvjetničko savjetnici, izbor mora biti utemeljen na završnoj ocjeni koju su kandidati ostvarili u Državnoj školi i ostvarenim bodovima na razgovoru s kandidatima.“ b) doda novi stavak: „Kada u postupku imenovanja sudaca općinskih, trgovačkih ili upravnih sudova sudjeluje osoba koja radi kao sudski ili državnoodvjetnički savjetnik, Vijeće će od nadležnog sudačkog vijeća odnosno državnog odvjetnika zatražiti ocjenu obavljanja savjetničke službe.“ c) izmjeni stavak 3. „(3) Kada u postupku imenovanja sudaca općinskih, trgovačkih ili upravnih sudova sudjeluje osoba koja već obnaša pravosudnu dužnost odnosno sudski ili državnoodvjetnički savjetnik, ocjena obnašanja dužnosti odnosno ocjena obavljanja savjetničke službe množi se s koeficijentom dva.“ S poštovanjem! | Nije prihvaćen | Kako bi se postupak u što većoj mjeri objektivizirao i kako bi se u konačnici za suce imenovali kandidati koji na temelju propisanih kriterija imaju najbolje rezultate propisan je broj bodova koji se može ostvariti u razgovoru s Vijećem i obveza Vijeća da imenuje suce između 10 kandidata koji su ostvarili najveći broj bodova, s time da razlika između izabranog kandidata i kandidata s najvećim brojem bodova ne smije biti veća od 10 bodova. Nejasna je primjedba da pri polaganju završnog ispita na prvom ispitnom roku kandidatima nije bio poznat značaj postignutog broja bodova, a s obzirom da je odredba članka 56. stavka 1. Zakona o Državnom sudbenom vijeću (važeća zakonska odredba), koja glasi:” Kada Vijeće za suca imenuje kandidate koji su završili Državnu školu za pravosudne dužnosnike izbor mora biti utemeljen na završnoj ocjeni koju su kandidati ostvarili u Državnoj školi i ostvarenim bodovima na razgovoru s kandidatima.”, na snazi od svibnja 2011. S obzirom na izostanak prijedloga razrađenih objektivnih i kvantitativno izraženih kriterija (primjerice rezultati u dosadašnjem radu), uspjeh u Državnoj školi za pravosudne dužnosnike ostaje, uz razgovor pred Vijećem, jedini mjerodavni kriterij vrednovanja pri imenovanju na pravosudne dužnosti u tijelima prvog stupnja. Posebno se u navedenom smislu ističe da sudačka vijeća nisu nadležna za praćenje i ocjenjivanje rada sudskih savjetnika. Predmet i postupak polaganja završnog ispita u Državnoj školi za pravosudne dužnosnike nisu propisani ovim Zakonom, već Zakonom o Pravosudnoj akademiji pa se primjedba u tom dijelu neće posebno razmatrati. Nadalje, posebno se ističe da je funkcija sudskih savjetnika kao državnih službenika čiji se rad prati i ocjenjuje u našem sustavu propisana kao sudjelovanje u suđenju samostalnim provođenjem pojedinih vrsta radnji u točno propisanim sudskim postupcima te izradom nacrta sudskih odluka u tim postupcima, pa je s obzirom na navedeno neosnovano govoriti o demotiviranosti sudskih savjetnika i provođenju vremena na radu isključivo za potrebe polaganja završnog ispita. Također se ukazuje na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-2938/2011, U-I-1747/2012, U-I-3883/2013.U-I-5087/2013. U-I-3128/2014, U-I-5224/2014 i U-I-437/2015, u kojoj je Ustavni sud zauzeo shvaćanje, posebno se osvrćući na izmjene uvjeta za imenovanje sudaca od 1. siječnja 2013., da je navedena izmjena neodvojivi dio sustavnog reformskog zahvata u području pravosuđa, pri čemu se promjena položaja kandidata koji su i prema ranije važećim propisima ispunjavali uvjete za imenovanje obvezom pohađanja odnosno polaganja ispita u Državnoj školi za pravosudne dužnosnike ne može ocijeniti nerazmjerno teretnom, a s obzirom na njihov osobni izbor da postanu suci i neupitno pravo zakonodavca da uspostavlja zakonske kriterije imenovanja. |
| 16 | ANTE DREZGA | KONAČNI PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O DRŽAVNOM SUDBENOM VIJEĆU, Članak 18. | Iz obrazloženja prijedloga izmjene odredbe članka 51. stavka 3. Zakona o državnom sudbenom vijeću proizlazi da predlagač zakona polazi od pretpostavke da je dužina pravosudnog staža mjerilo kvalitete nečijeg rada, pa polazeći od te pretpostavke zaključuje da će se propisivanjem strožih uvjeta za imenovanje sucem županijskog ili visokog suda (na način da se minimalno trajanje pravosudnog staža povećava na deset umjesto osam godina prema važećem Zakonu), povećati kvaliteta višeg odnosno visokog sudovanja. Kvalitetnije više odnosno visoko sudovanje se postiže imenovanjem objektivno najboljih kandidata prijavljenih na natječaj kojim se popunjava slobodno sudačko mjesto na županijskom ili visokom sudu. Kvaliteta za napredovanje na županijski ili visoki sud se mjeri ocjenom obnašanja sudačke dužnosti i bodovanjem razgovora pred Državnim sudbenim vijećem. Prema važećem Zakonu o sudovima (a ta se odredba prema Konačnom prijedlogu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima neće mijenjati) u postupku napredovanja za suca županijskog ili visokog suda ocjenjuje se rad suca u posljednjih pet godina u kojima je sudac obnašao sudačku dužnost. Dakle, kvaliteta za napredovanje mjeri su u razdoblju od pet godina pravosudnog staža, a ne za cijelo vrijeme trajanja pravosudnog staža. Ako je razdoblje od pet godina dovoljno za dokazivanje kvalitete za napredovanje na viši sud, to je razdoblje od osam godina pravosudnog staža je dovoljno dugo razdoblje u kojem pojedini pravosudni dužnosnik može ostvariti razinu znanja, vještina, vrijednosti, stavova i navika za napredovanje na županijski ili visoki sud. Mišljenja sam da je razdoblje od osam godina pravosudnog staža je dovoljno dugo razdoblje u kojem pojedini pravosudni dužnosnik može ostvariti razinu znanja, vještina, vrijednosti, stavova i navika za napredovanje na županijski ili visoki sud, a da razdoblje od pet godina dovoljno za dokazivanje kvalitete za napredovanje na viši sud. Iz navedenih razloga predlažem odustajanje od izmjene članka 51. stavka 3. Zakona o državnom sudbenom vijeću u dijelu kojim se predlaže desetogodišnje minimalno trajanje pravosudnog staža kao uvjet za napredovanje na županijski ili visoki sud. Predlažem da se ostane kod dosadašnjeg uvjeta od osam godina pravosudnog staža. | Nije prihvaćen | Obnašanjem sudačke dužnosti kroz određeno vremensko razdoblje nesporno se stječu određena znanja,vještine i iskustva koja doprinose uspješnijem obavljanju sudačke dužnosti. Navedeno naravno nije jedini kriterij vrednovanja obnašanja sudačke dužnosti pa je samo jedan od kriterija koji se uzimaju u obzir u ocjenjivanju sudaca, ali je isto tako činjenica da je potrebno zakonom propisati prethodno obnašanje sudačke dužnosti u određenom trajanju kao uvjet imenovanja u više sudove, koje niti prema važećem Zakonu o Državnom sudbenom vijeću nije istovjetno razdobljima ocjenjivanja sudaca. |
| 17 | vlatka vranešić | KONAČNI PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O DRŽAVNOM SUDBENOM VIJEĆU, Članak 24. | Bez obzira što se u prijedlogu Zakona ovaj članak više puta komentirao, i navedeno je da su komentari usvojeni, i dalje je u konačnom prijedlogu Zakona ostao potpuno neizmijenjen članak. Što doista dovodi u pitanje čemu je svrha naših komentara zapravo..? Još jednom želim ukazati zakonodavcu na nepravdu koja se radi s ovim člankom Zakona u kojem se propisuje da se isključivo bira zamjenik Državnog odvjetnika temeljem broja bodova na završnom ispitu u Pravosudnoj akademiji. Jer se doista postavlja pitanje što je bitno pri odabiru zamjenika i sudaca i zašto se ne da je nikakva važnosti niti položenom pravosudnom ispitu odnosno bodovima ostvarenim tamo, niti duljina staža, niti ocijene, niti mišljenje čelnika tijela u koji se kandidat bira, nego samo ocjena sa jednog ispita u našoj profesionalnoj karijeri. Dok se za izbor zamjenika i sudaca na viša državna odvjetništva i sudove temelji na više kriterija..? Dakle netko tko uopće nije u sustavu može imati maksimalan broj bodova na završnom ispitu i samim tim je on imenovan za zamjenika ili suca.. dakle i tijelo koje bira više nije DOV nego pravosudna akademija jer su i bodovi sa usmenog smanjeni na 15. Dakle, na ovaj način se poručuje svim onima koji godinama dobro odrađuju svoj posao da odu iz pravosuđa jer to što je njihov predsjednik suda zadovoljan sa njima ili državni odvjetnik nema nikakvog utjecaj na njihovo imenovanje i tu dolazimo do APSURDA u pravosuđu. Dakle, zaključno ova odredba je apsolutno nepoštena, i dovesti će do odlaska sudskih i državnoodvjetničkih savjenika iz pravosuđa. Vlatka Vranešić- državno odvjetnička savjetnica u ODO Zagreb | Nije prihvaćen | Manji broj bodova koji se mogu ostvariti u razgovoru s Vijećem u odnosu na važeće zakonodavno rješenje propisan je kako bi se postupak imenovanja sudaca u što većoj mjeri objektivizirao i kako bi se u konačnici za suce prvostupanjskih sudova imenovali kandidati koji su u prethodnom selekcijskom postupku ostvarili najbolje rezultate. S obzirom na izostanak prijedloga razrađenih objektivnih i kvantitativno izraženih kriterija (primjerice rezultati u dosadašnjem radu), uspjeh u Državnoj školi za pravosudne dužnosnike ostaje, uz razgovor pred Vijećem, jedini mjerodavni kriterij vrednovanja pri imenovanju na pravosudne dužnosti u tijelima prvog stupnja. |
| 18 | Mijo Galiot | KONAČNI PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O DRŽAVNOM SUDBENOM VIJEĆU | Niz je odredbi ZIDZDSV-a kojima se smanjuje broj bodova koje mogu dati članovi DSV-a na razgovoru (smanjuje se na 15 bodova). Također se predloženim izmjenama ZDSV-a obvezuje DSV da odlučuje „striktno“ prema bodovima. Predlaže se zadržati postojeći zakonski sustav bodovanja kako ga predviđa ZDSV. Štoviše smatram da bi bodove na razgovoru trebalo povećati sa 20 na 30. OBRAZLOŽENJE: ustaljena praksa postojećeg saziva DSV-a je da se broj bodova koje su suci ostvarili u postupku uzima samo kao polazišna osnova i orijentir pri imenovanju sudaca. Lista prvenstva nema snagu imperativnog diktata po kojem bi konačni izbor bio određen redoslijedom kandidata na toj listi. Cilj postupanja koje prethodi imenovanju suca je stjecanje što potpunije slike o kandidatima, pa bi se ograničavanjem samo na one elemente na temelju kojih se sastavlja lista prvenstva, donijela odluka koja ne uzima u obzir ona njihova svojstva koja trebaju biti od bitnog značenja. Takvim postupanjem ne proširuje se područje proizvoljnosti i prekomjerne subjektivnosti u izboru sudaca, već se tako postiže stvaranje potpunije slike o kandidatima. Tu praksu je prihvatio i Ustavni sud u nizu svojih odluka. Dakle, pri izboru sudaca, vodi se računa o bodovima koje su pojedini kandidati ostvarili i svaka dosadašnja odluka o imenovanju je bila na njima utemeljena. Ako se DSV-u oduzme mogućnost izbora i svede ga se isključivo na to da postane tzv. matematička institucija koja će zbrajati bodove kandidata, na taj način će se narušiti njegova temeljna uloga koju mu je povjerio Ustav. U suprotnom, bilo bi najbolje da se DSV ukine i da njegovi članovi budu vrsni matematičari koji će na temelju ukupnog broja bodova imenovati suce. Smatram da to nije bila intencija ustavotvorca, a to je potvrdio i Ustavni sud. Neki segmenti predstavljaju legislativni korak naprijed. Međutim, zanimljivo je primijetiti da se Zakonom o DSV-u smanjuje broj bodova kojim DSV ocjenjuje razgovor kandidati za suce s dosadašnjih najviše 20 na 15. Intencija je izvršne vlasti očito svesti rad DSV-a na prosto matematičko zbrajanje bodova, čime se on bitno ograničava u ostvarivanju svoje temeljne ustavne uloge da, kao samostalno i neovisno sudbeno tijelo, imenuje suce. To zasigurno predstavlja grubo narušavanje ustavnih načela trodiobe vlasti te samostalnosti i neovisnosti sudbene vlasti, a što je nastavak dugogodišnjeg trenda. S druge strane, izvršna vlast u nizu slučajeva zadržava ekskluzivno pravo da odlučuje po slobodnoj ocjeni bez objektiviziranih kriterija. Najbolji primjer takvog postupanja je bodovanje kandidata za Državnu školu za pravosudne dužnosnike, kada Pravosudna akademija, kao tijelo izvršne vlasti, može bodovati razgovor s najviše 100 bodova. | Djelomično prihvaćen | Kako bi se postupak u što većoj mjeri objektivizirao i kako bi se u konačnici za suce imenovali kandidati koji na temelju propisanih kriterija imaju najbolje rezultate propisan je broj bodova koji se može ostvariti u razgovoru s Vijećem i obveza Vijeća da imenuje suce između 10 kandidata koji su ostvarili najveći broj bodova, s time da razlika između izabranog kandidata i kandidata s najvećim brojem bodova ne smije biti veća od 10 bodova. |
| 19 | Leon Širić | KONAČNI PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O DRŽAVNOM SUDBENOM VIJEĆU, Članak 13. | Odredbom čl. 13. Nacrta konačnog prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o državnom sudbenom vijeću (a kojim se u čl.44. iza stavka 1. dodaju stavci 2. i 3. Zakona o državno sudbenom vijeću) propisano je da se odluke i akti Vijeća objavljuju na njegovoj mrežnoj stranici te da se razgovori s kandidatima u postupcima imenovanja i premještaja sudaca snimaju audiovizualnim uređajima, a snimke objavljuju na mrežnoj stranici Vijeća nakon donošenja odluka. Smatram da se ovakvom rješidbom ni na koji način ne doprinosi transparentnosti donošenja oduka o izboru kandidata već se u stručnoj i široj javnosti sasvim opravdano može stvoriti dojam kako Državno sudbeno vijeće donosi odluku samo i isključivo na temelju obavljenog razgovora i bez obzira na sve ostale zakonom propisane kriterije odnosno prethodno utvrđene bodove svakog pojedinog kandidata. Osim toga, radi se o presedanu zbog kojeg se nameće pitanje zašto se audiovizualno snimanje razgovora uvodi (isključivo) u odnosu na razgovore pred Državnim sudbenim vijećem, a ovo posebno kada se ima u vidu činjenica da takvo snimanje nije predviđeno odnosno propisano u odnosu na bilo koju drugu instituciju ili struku. Nadalje, uvođenjem audiovizualnog snimanja (isključivo) razgovora sa sucima odnosno kandidatima za suce se isti ne samo izlažu dodatnom i nepotrebnom stresu već se izvrgavaju subjektivnim javnim ocjenama razgovora odnosno ostavljenog dojma na razgovoru, koji kao takav predstavlja samo jedan od propisanih kriterija za izbor odnosno donošenje odluke od strane Državnog sudbenog vijeća. Objavljivanjem razgovora se dovodi u lošiju poziciju ionako loša pozicija prvostupanjskih sudaca koji su u direktnom kontaktu sa strankama prilikom vođenja rasprava, a koji u razgovoru prilikom natječaja za viši sud ne odgovaraju samo na stručna pitanja nego iznose i privatne podatke što dovodi do dodatne nesigurnosti sudaca. Svakako valja napomenuti da suci nisu javne osobe čime je na ovaj način ugrožena njihova privatnost te je ovakvo rješenje u suprotnosti s Konvencijom o zaštiti osobnih podataka i povrede prava na privatnost prilikom razgovora kandidata. Osim toga, kao što je i do sada bilo sjednice vijeća prilikom razgovora su javne i često prisustvuju i novinari pa je i na taj način omogućena transparentnost i uvid u izbor kandidata za viši sud ili za izbor predsjednika suda, a takvom razgovoru pred DSV može uvijek prisustvovati sva zainteresirana javnost. | Djelomično prihvaćen | Odredbe Nacrta konačnog prijedloga zakona su dorađene na način da se ostavlja mogućnost Državnom sudbenom vijeću da odluči hoće li se snimati i objaviti razgovori u postupcima imenovanja i premještaja sudaca. |
| 20 | Siniša Marinović | KONAČNI PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O DRŽAVNOM SUDBENOM VIJEĆU, Članak 13. | Smatram da se ovakvom rješidbom ni na koji način ne doprinosi transparentnosti donošenja oduka o izboru kandidata već se u stručnoj i široj javnosti sasvim opravdano može stvoriti dojam kako Državno sudbeno vijeće donosi odluku samo i isključivo na temelju obavljenog razgovora i bez obzira na sve ostale zakonom propisane kriterije odnosno prethodno utvrđene bodove svakog pojedinog kandidata. Osim toga, radi se o presedanu zbog kojeg se nameće pitanje zašto se audiovizualno snimanje razgovora uvodi (isključivo) u odnosu na razgovore pred Državnim sudbenim vijećem, a ovo posebno kada se ima u vidu činjenica da takvo snimanje nije predviđeno odnosno propisano u odnosu na bilo koju drugu instituciju ili struku. Nadalje, uvođenjem audiovizualnog snimanja (isključivo) razgovora sa sucima odnosno kandidatima za suce se isti ne samo izlažu dodatnom i nepotrebnom stresu već se izvrgavaju subjektivnim javnim ocjenama razgovora odnosno ostavljenog dojma na razgovoru, koji kao takav predstavlja samo jedan od propisanih kriterija za izbor odnosno donošenje odluke od strane Državnog sudbenog vijeća. Objavljivanjem razgovora se dovodi u lošiju poziciju ionako loša pozicija prvostupanjskih sudaca koji su u direktnom kontaktu sa strankama prilikom vođenja rasprava, a koji u razgovoru prilikom natječaja za viši sud ne odgovaraju samo na stručna pitanja nego iznose i privatne podatke što dovodi do dodatne nesigurnosti sudaca. Svakako valja napomenuti da suci nisu javne osobe čime je na ovaj način ugrožena njihova privatnost te je ovakvo rješenje u suprotnosti s Konvencijom o zaštiti osobnih podataka. Siniša Marinović | Djelomično prihvaćen | Odredbe Nacrta konačnog prijedloga zakona su dorađene na način da se ostavlja mogućnost Državnom sudbenom vijeću da odluči hoće li se snimati i objaviti razgovori u postupcima imenovanja i premještaja sudaca. |
| 21 | Nikolina Primorac | KONAČNI PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O DRŽAVNOM SUDBENOM VIJEĆU, Članak 24. | Predloženim čl.56. st.6. Zakona o DSV-u se propisuje da "će vijeće za suca imenovati kandidate koji su ostvarili najveći broj bodova". Dakle, zakon obvezuje DSV da imenuje kandidate prema listi prvenstva. Zanima me da li je radna skupina prilikom izrade ovoga stavka imala saznanja o dosadašnjim odlukama Ustavnog suda RH (U-III-1042/2012, U-III-1306/2013, U-III-4631/2015) u kojima je navedeno da DSV prilikom odlučivanja ne može biti obvezan listom prvenstva koja zapravo treba biti samo polazni temelj za donošenje konačne odluke. Dakle, kako ćete objasniti taj dio prijedloga zakona kada već postoje odluke Ustavnoga suda o tome da se DSV-u ne može nametati nikakva obveza imenovanja prema listi prvenstva jer kako se navodi u odlukama " …bila bi dovedena u pitanje Ustavom propisana samostalnost DSV-a u donošenju odluke o imenovanju suca". U odnosu na završni ispit želim reći da je žalosno da se nova pravila o imenovanju uvode nakon što je 159 kandidata na prvom roku položilo završni ispit kada nije bilo govora o važnosti ikakvih bodova. Na ispit smo izašli, položili ga, ponovno stekli uvjete za imenovanje da bi se sada, po ne znam koji puta, ponovno mijenjao zakon i to na način da su bodovi sa završnog ispita jedini faktor u imenovanju (15 bodova dobivenih od strane DSV-a je ništa naspram 300 sa završnog ispita). Pitam se da li ste svjesni da si svaki kandidat završnim bodovima određuje karijeru do kraja života, a da se pri tome nitko ne pita kakav je taj kandidat, što on radi, koliko radi, koje predmete radi, kako uspješno radi, koji mu je omjer potvrđenih/ukinutih odluka, kolika mu je godišnja statistika, da li se taj kandidat dodatno obrazuje, da li je možda doktorirao, da li predaje na kakvom sveučilištu, piše li znanstvene radove?????? Ne! Predloženim izmjenama zakona se smatra da je najbolji kandidat onaj koji je dobio najviše bodova na završnom ispitu. Ako ćemo kompetentnost kandidata mjeriti prema uspjehu na završnom ispitu zanima me da li su svi upoznati sa činjenicom što je to završni ispit i kako se on provodi, a posebno sa činjenicom da se od ukupno 300 bodova na ispitu, 260 bodova dobije na temelju slobodne procjene ispitne komisije. Gospodo, nadam se da nikada nećete morati ići na tu slobodnu procjenu koja će u nekoliko minuta zamijeniti godine i rezultate vašeg rada. | Djelomično prihvaćen | Kako bi se postupak u što većoj mjeri objektivizirao i kako bi se u konačnici za suce imenovali kandidati koji na temelju propisanih kriterija imaju najbolje rezultate propisan je broj bodova koji se može ostvariti u razgovoru s Vijećem i obveza Vijeća da imenuje suce između 10 kandidata koji su ostvarili najveći broj bodova, s time da razlika između izabranog kandidata i kandidata s najvećim brojem bodova ne smije biti veća od 10 bodova. Nejasna je primjedba da pri polaganju završnog ispita na prvom ispitnom roku kandidatima nije bio poznat značaj postignutog broja bodova, a s obzirom da je odredba članka 56. stavka 1. Zakona o Državnom sudbenom vijeću (važeća zakonska odredba), koja glasi:” Kada Vijeće za suca imenuje kandidate koji su završili Državnu školu za pravosudne dužnosnike izbor mora biti utemeljen na završnoj ocjeni koju su kandidati ostvarili u Državnoj školi i ostvarenim bodovima na razgovoru s kandidatima.”, na snazi od svibnja 2011. |
| 22 | Mijo Galiot | KONAČNI PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O DRŽAVNOM SUDBENOM VIJEĆU | NASTAVAK RACIONALIZACIJE MREŽE SUDOVA KOMENTAR: Predložena racionalizacija mreže sudova podrazumijeva ustanovljenje novih 10 općinskih sudova i jednog trgovačkog suda. Dakle, tu se ne radi o racionalizaciji, već o vraćanju „starih“ sudova koji su ukinuti prije dvije godine. To pokazuje „lutanje“ i diskontinuitet u reorganizaciji mreže sudova, što negativno djeluje na razvoj hrvatskog pravosuđa. Ne može se očekivati poboljšanje stanja hrvatskog pravosuđa sve dok je ono tema dnevnopolitičkih prepucavanja i dok njegov razvoj ovisi o volji trenutno vladajuće političke garniture. Nužno je donijeti strateški dokument kojim bi se definirale temeljne odrednice njegova razvoja i koji bi bio plod suglasja i napora svih parlamentarnih stranaka. Taj dokument bi trebao sadržavati i sveobuhvatnu ocjenu o učincima provedene, ali i buduće reorganizacije mreže sudova. Glavni ciljevi te usluglašene „politike“ svakako moraju biti daljnje ujednačavanje radne opterećenosti sudaca, skraćivanje trajanja sudskih postupaka, potpunije iskorištavanje ljudskih potencijala, jačanje učinkovitosti suda u rješavanju predmet i racionalizacija troškova. | Primljeno na znanje | Primjedba se ne odnosi na Nacrt konačnog prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o Državnom sudbenom vijeću |