Izvješće o provedenom savjetovanju - Savjetovanje s javnošću o Prijedlogu Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o uvjetima kojima moraju udovoljavati veterinarske organizacije, veterinarska prakse i veterinarske službe u sustavu provedbe veterinarske djelatnosti

Redni broj
Korisnik
Područje
Komentar
Status odgovora
Odgovor
1 Vinko Medvid PRAVILNIK, Članak 4. Ovim člankom zapravo si Nadležno tijelo uzima za pravo ovlastiti bez javnog natjećaja neku od veterinarskih organizacija za provođenje poslova plaćenih iz Državnog proračuna. To bi moglo biti opravdano ako je u službi eventualnog suzbijanja epizootija, no ako se pak radi o instrumantu kojim se može nekome pogodovati van javnog natjećaja to smatram lošim izmjenama. U svakom slučaju bi trebalo ovu izmjenu članka malo doraditi i podrobnije navesti u kojim okolnostima se takve ovlasi mogu dati van natjećaja. Nije prihvaćen Poštovani, zahvaljujemo na komentaru. Odredba o povjeravanju pojedinih poslova odnosi se isključivo na poslove koji se ne financiraju iz Državnog proračuna i na snazi je od 2009. godine. Kako onda, tako i danas smatramo da vlasnici životinja imaju puno pravo birati organizaciju koja će im pružati usluge koje sami plaćaju. Nije jasno na kakvo pogodovanje se u komentaru misli budući da se pravo na povjeravanje ovih poslova stječe ispunjenjem propisanih posebnih tehničkih uvjeta, a ne diskrecijom nadležnog tijela. Jedina promjena koja se donosi ovom odredbom jest mogućnost da se trokratni pregled psa nakon ugriza, može obavljati i u veterinarskim organizacijama, odnosno privatnim praksama kojima su povjereni poslovi cijepljenja pasa protiv bjesnoće i koje su za to morale osigurati tehničke uvjete.
2 Damir Agičić PRAVILNIK, Članak 3. S obzirom na otežane uvjete poslovanja veterinarskih organizacija, na veliko smanjenje broja stoke, propisivanje strožih uvjeta za obavezna zapošljavanja veterinarskih djelatnika, a posebno veterinarskih tehničara je iznimno nepovoljno za veterinarstvo općenito. Dapače, treba propisati ovom izmjenom i to jasno da se veterinarskog tehničara može zaposliti na određeno vrijeme i sa manjim brojem radnih sati. Obrazloženje: Objektivno je stanje takvo da je broj stoke bitno manji, da su prihodi veterinarskih organizacija znatno smanjeni, da je manji broj poljoprivrednih gospodarstava sa aktivnim stočarstvom i da se teško financijski pokriva i sadašnji broj ljudi. Osim toga, na primjeru veterinarskih tehničara se očituje anahronost trenutno važećeg propisa jer su veterinarski tehničari propisani u svim organizacijama, a gotovo ništa ne mogu raditi. Stoga su, na žalost, nešto kao stručni balast u veterinarstvu za sve više veterinarskih organizacija. Činjenica je da članak 53. važećeg pravilnika gotovo da i nije zaživio, da se povjerenstvo rijetko osniva i da je to bilo moguće samo onda kada je takvih slučajeva bilo jako malo. Danas je stanje bitno lošije i to ne samo na otocima. Veterinarske organizacije sve teže posluju i u nekoć stočarskim područjima. Ako im se sada propiše da djelatnike moraju imati na puno radno vrijeme, inspektori će zatvoriti mnoge veterinarske organizacije. Meni je logičnije i stručnije da veterinarska ambulanta ostane makar i sa pola radnog vremena nego da ju zatvorimo jer nema ekonomskih uvjeta za rad pa da još jednom područje ostane bez veterinarske skrbi. s obzirom na nove uvjete privređivanja i bitno smanjenog broja stoke, trebalo bi čak poticati rad u ambulantama na pola radnog vremena gdje bi jedan "tim" pokrivao i dvije ambulante u područjima gdje se broj stoke smanjio. Ako može zdravstvo imati timove po seoskim ambulantama na pola radnog vremena pa čak i na nekoliko puta tjedno, zašto bi mi zatvarali svoje ambulante zato što opseg posla ne daje temelj za upošljavanje na puno radno vrijeme! Zdravstvo ne zatvara svoje ambulante koje ne rade puno radno vrijeme i to za ljude, a zašto da sami sebi činimo zlo i indirektno propisujemo zatvaranje ambulanti koje ne mogu objektivno poslovati puno radno vrijeme? Nije prihvaćen Poštovani, zahvaljujemo na prijedlogu. Odredbom članka 3. ovoga Pravilnika se ne propisuju stroži uvjeti nego se samo jasnije definiraju već postojeći uvjeti o minimalnom broju djelatnika. Ukoliko ovaj prijedlog ide za tim da se u područjima slabijeg stočarstva smanje minimalni uvjeti za veterinarske tehničare onda odgovor svakako leži u odredbi članka 53. Pravilnika o uvjetima kojima moraju udovoljavati veterinarske organizacije, veterinarska praksa i veterinarska služba u sustavu provedbe veterinarske djelatnosti, temeljem kojeg se od odredbi ovoga Pravilnika, između ostaloga, i glede propisanog broja stručnih djelatnika, mogu izuzeti veterinarske organizacije koje su obavljale, ili osnivaju djelatnost zdravstvene zaštitu životinja na područjima nerazvijenog stočarstva. Ukoliko pak, ovaj prijedlog ide za smanjenjem minimalnog broja veterinarskih tehničara na manje od 1 (50%, 25% radnog vremena itd.) na cijelom području RH, treba reći da predstavnici Hrvatske veterinarske komore ni predstavnici Udruge veterinarskih organizacija Republike Hrvatske (UVORH), koji su bili članovi Povjerenstva za izradu nacrta Pravilnika, nisu izrazili ni potrebu ni spremnost za smanjenjem minimalnog broja veterinarskih djelatnika pa tako ni veterinarskih tehničara. Ovo tijelo pozdravlja pluralizam mišljenja ali u slučajevima kada postoje oprečna mišljenja, dužno je poštovati relevantnost i reprezentativnost predlagača, a u ovom slučaju su to predstavnici veterinara praktičara na koje se odredba odnosi, dakle HVK i UVORH.
3 Krešimir Terzić PRAVILNIK, Članak 3. S obzirom na drastičan pad broja stoke / stočnog fonda, postojeće veterinarske stanice sa svojim područnim veterinarskim ambulantama trebaju imati mogućnost zapošljavanja doktora veterinarske medicine i veterinarskog tehničara na pola radnog vremena u pojedinim područnim veterinarskim ambulantama gdje se obim posla drastično smanjio. Na taj način bi se omogućilo da jedan tim (doktor veterinarske medicine i veterinarski tehničar) stručno pokriva dvije područne veterinarske ambulante. Tako bi se donekle racionalizirali rastući troškovi poslovanja područnih veterinarskih ambulanti tamo gdje je to indicirano i moguće. U današnjim iznimno teškim vremenima za veterinarsku struku (nerijetko vrlo podcjenjivanu) to bi bio posljednji pokušaj održivosti veterinarske struke u opustošenim selima u demografskom i stočarskom smislu. Primljeno na znanje Poštovani, zahvaljujemo na komentaru. Prijedlog za fleksibilnom primjenom odredbi o minimalnom broju djelatnika u područjima sa smanjenim brojem stoke je razuman i prihvatljiv te je u tom smislu još 1997. donesena odredba koje je u gotovo nepromijenjenom obliku na snazi i danas u Pravilniku, a temeljem koje se od odredbi ovoga Pravilnika, između ostaloga, i glede propisanog broja stručnih djelatnika, mogu izuzeti veterinarske organizacije koje su obavljale, ili osnivaju djelatnost zdravstvene zaštitu životinja na područjima nerazvijenog stočarstva.