Izvješće o provedenom savjetovanju - Savjetovanje o nacrtu prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o kaznenom postupku

Redni broj
Korisnik
Područje
Komentar
Status odgovora
Odgovor
1 Pravobranitelj za djecu RH PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O KAZNENOM POSTUPKU, Članak 1. Sukladno ovlasti iz čl. 8. Zakona o pravobranitelju za djecu (NN 96/03), dostavljamo Vam mišljenje na Nacrt prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o kaznenom postupku. Radi zaštite djece predlažemo da se u zakonski tekst ugrade međunarodni standardi zaštite prava djece u pravosudnom postupku kako je to određeno Direktivom 2012/29 Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi minimalnih standarda u pravima, podršci i zaštiti žrtava kaznenog djela, Rezolucijom UN-a 2005/20 Smjernice za pravosuđe u stvarima koje uključuju djecu žrtve i svjedoke kaznenih djela, Strategijom Vijeća Europe za prava djeteta 2012-2015, Smjernicama Odbora ministara Vijeća Europe o pravosuđu prilagođenom djeci, Rezolucijom Vijeća Europe br. 2 o pravosuđu prilagođenom djeci. Predlažemo stoga da se ovim Zakonom: - propiše sveobuhvatna zaštita djeteta svjedoka do 18 godine u prethodnom i kaznenom postupku, u pogledu načina pozivanja djeteta, ispitivanja djeteta, pogodnosti svjedočenja, zaštite od suočavanja i kontakta s okrivljenikom te isključenja javnosti i osiguranje tajnosti postupaka u cilju zaštite djeteta - propiše donošenje podzakonskog propisa kojim bi se uredio postupak sudjelovanja djeteta u prethodnom i kaznenom postupku te način ostvarivanja prava garantiranih Zakonom (uručenja pisane pouke o pravima, zaštita privatnosti, postavljanje opunomoćenika i njegove kvalifikacije, definiranje uloge savjetnika …) Nije prihvaćen Prijedlog se odbija. Člankom 1. Prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o kaznenom postupku predlaže se izmjena članka 1.a Zakona o kaznenom postupku na način da se navedu svi sekundarni izvori prava Europske unije sa kojima je Zakon o kaznenom postupku usklađen. Između ostaloga, obzirom da se ovim Prijedlogom u Zakon o kaznenom postupku transponiraju relevantne odredbe Direktive 2012/29/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o uspostavi minimalnih standarda za prava, potporu i zaštitu žrtava kaznenih djela te o zamjeni Okvirne odluke Vijeća 2001/220/PUP, predlaže se u članak 1.a unijeti i pozivanje na navedenu Direktivu, dok se odredbe Direktive sadržajno prenose u relevantne odredbe Zakona o kaznenom postupku. Primjedbe Pravobraniteljice za djecu sadržajno se ne odnose na članak 1. Prijedloga zakona, već imaju općeniti karakter, iz kojeg razloga ih niti nije moguće prihvatiti i unijeti u članak 1.a Zakona o kaznenom postupku. Međutim, valja naglasiti kako je predlagatelj prilikom izrade ovog Prijedloga vodio računa o svim izvorima prava koji se navode u primjedbi, tako da Zakon o kaznenom postupku i dalje pruža najviši stupanj zaštite djeci kao najosjetljivijoj kategoriji sudionika u kaznenim postupcima.
2 Sindikat kriminalističke policije PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O KAZNENOM POSTUPKU, Članak 49. Sindikat kriminalističke policije razmotrio je Nacrt prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o kaznenom postupku koji je objavljen 12.06.2015. godine na web stranici e-Savjetovanja Središnjeg državnog portala, pa stoga, kao predstavnici stručne javnosti, u vremenu otvorenom za savjetovanje dostavljamo naše mišljenje i primjedbe u vezi predloženih izmjena i dopuna. Iz nacrta prijedloga predloženih izmjena i dopuna razvidno je da je još jedna u nizu novela ZKP-a uvjetovana obvezom RH da kao članica Europske unije intervenira u nacionalno kazneno postupovno pravo radi implementacije tri europske direktive, konkretno Direktive 2012/29/EU, Direktive 2013/48/EU i Direktive 2014/42/EU. S tim u svezi, SKP u potpunosti podržava predložene izmjene i dopune većeg broja članaka ZKP-a kojima je cilj u domaće pravo transponirati odredbe navedenih europskih direktiva. Međutim, iako je sukladno temeljnim načelima SKP-a naš generalni stav da treba podržati sve one zakonske promjene i inicijative koje su usmjerene ka osnaživanju uloge i kapaciteta policije, ipak ne možemo bezrezervno podržati planirane izmjene i dopune važećeg članka 208. Zakona o kaznenom postupku koje se predlažu u članku 49. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o kaznenom postupku jer smatramo da se, u trenutku kada se naša struka nalazi u nezapamćenim problemima, radi o polovičnom i sporom normativnom rješenju. Naime, izmjenama i dopunama važećeg članka 208. Zakona o kaznenom postupku, među ostalim, predlaže se da ispitivanje osumnjičenika provodi policija te da se sva ispitivanja osumnjičenika snimaju audio-video uređajem i da se snimka ispitivanja može upotrijebiti kao dokaz u kaznenom postupku. Sindikat kriminalističke policije donekle je suglasan sa mišljenjem radne skupine Ministarstva pravosuđa da bi se takvim normativnim rješenjem ojačala uloga policije u prethodnom postupku, osigurala mogućnost fiksiranja personalnih dokaza te vratilo povjerenje policijskim službenicima koji imaju stručno znanje, ali koji zbog previsokih zakonskih kriterija nisu imenovani policijskim istražiteljima. Upravo konstatacija previsokih zakonskih kriterija određenih u Zakonu o policijskim poslovima i ovlastima jest ono na što želimo skrenuti pozornost u našem daljnjem osvrtu na predložene zakonske promjene članka 208. Zakona o kaznenom postupku. Navedeno nam ukazuje da su neke institucije konačno prihvatile važnu, ali neugodnu činjenicu da je kriminalistička policija organizacijski i profesionalno u značajnoj mjeri devastirana, te da u ovom trenutku jedan od glavnih problema leži upravo u odredbama novog članka 11. b stavak 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o policijskim poslovima i ovlastima (NN br. 92/2014. od 28.07.2014.), kojima su propisani previsoki obrazovni kriteriji za policijske istražitelje koji mogu ispitivati osumnjičenike i svjedoke. Izravna posljedica takvih katastrofalno loših zakonskih izmjena jest da većina ustrojstvenih jedinica MUP-a nakon toga nema ni približno dovoljan broj policijskih istražitelja za ispitivanje osumnjičenika i svjedoka, u svezi čega smo do sada više puta dopisima upozoravali odgovorne osobe u MUP-u, ali su se posve oglušili na sve naše brojne apele i zahtjeve da riješe nastali problem. Zbog toga smo u cilju zaštite struke, ali i temeljnih interesa javnog poretka te pravne sigurnosti, bili primorani obratiti se i Vladi RH (naš dopis broj: SKP-I-02-33/2015. od 27.04.2015.), sa zahtjevom da kao predlagatelj zakona hitno u saborsku proceduru uputi prijedlog izmjena i dopuna spornih odredbi Zakona o policijskim poslovima i ovlastima, o čemu smo ujedno obavijestili i predsjednika Hrvatskog sabora te Glavnog državnog odvjetnika. Da se predloženim zakonskim izmjenama važećeg članka 208. ZKP-a ovaj problem ne rješava, već ga se samo odgađa i gura pod tepih, najbolje ukazuju odredbe članka 82. Nacrta prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o kaznenom postupku, a prema kojima osporavani članak 49., te s njim povezani članak 30. i članak 31. trebaju stupiti na snagu tek 01.01.2017. godine, za razliku od ostalih izmjena i dopuna ZKP-a koje moraju stupiti na snagu najkasnije do 16.11.2015. godine kako bi se ispoštovao rok iz Direktive 2012/29/EU. Dakle, imajući u vidu kada tek treba stupiti na snagu članak 49. ZID ZKP-a, policijski istražitelji bi onda i dalje sve do 01.01.2017. godine bili zatrpani zahtjevima državnog odvjetnika za ispitivanje osumnjičenika i svjedoka, s tim da im se i nakon tog datuma teška situacija ne bi bitnije popravila, već bi samo manjim dijelom bili rasterećeni u poslu obzirom da bi i drugi policijski službenici tijekom izvida kaznenog djela mogli ispitivati osumnjičene osobe. Dodatni argument koji ukazuje da za našu struku nije toliko sporan važeći članak 208. ZKP-a leži u činjenici da je i sada moguće fiksirati personalni dokaz tijekom provođenja izvida kaznenog djela, a sukladno Općoj uputi o postupanju državnog odvjetnika kad policija izvješćuje kako osumnjičenik priznaje izvršenje jednog ili više kaznenih djela, broj: O-4/12. od 16. svibnja 2012. godine, u kojim slučajevima se ispitivanje osumnjičenika koji nije uhićen snima audio-video uređajem i snimka predstavlja dokaz u kaznenom postupku. Nadalje, problem je i što bi, u slučaju usvajanja ovako predloženog zakonskog rješenja prema kojemu bi se sva ispitivanja osumnjičenika morala snimati, bilo potrebno osigurati u proračunu, po nekim procjenama, između 10 i 15 milijuna kuna kako bi se sve preostale ustrojstvene jedinice MUP-a, koje ih trenutno nemaju, opremile uređajima za audio-video snimanje. S tim u svezi, a isčitavajući obrazac Prethodne procjene za Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o kaznenom postupku iz lipnja 2015. godine, vidljivo je da Ministarstvo pravosuđa pogrešno zaključuje da ovako normativno rješenje neće imati financijskih učinaka na državni proračun, dok na potrebu za dodatnim sredstvima u proračunu ukazuje i činjenica da se određeni broj policijskih službenika mora educirati u vezi ispitivanja osumnjičenika, odnosno stručno osposobiti za rukovanje opremom za audio-video snimanje. Također, uzimajući u obzir da je potrebno donijeti odgovarajuće izmjene i dopune Zakona o policijskim poslovima i ovlastima (npr. odredbe vezane uz pozivanje), izraditi određene pravilnike (npr. Pravilnik o načinu provedbe pojedinačne procjene žrtve), izmijeniti veći dio postojećih obrazaca (npr. obavijesti o pravima žrtve) ili izraditi potpuno nove obrasce (npr. novi poziv osumnjičeniku sa poukom o pravima), Ministarstvo pravosuđa isto tako pogrešno zaključuje da predloženo normativno rješenje neće povećati administrativne prepreke za poslovanje. S tim u vezi, među adresate na koje se ove zakonske izmjene odnose (žrtve, državni odvjetnici, suci i odvjetnici), u obrascu Prethodne procjene svakako je trebalo navesti i policiju. Da zaključimo, predložene zakonske promjene važećeg članka 208. ZKP-a ne rješavaju trenutno gorući problem policijskih istražitelja, odnosno cijele kriminalističke struke, već je za cjelovito rješenje neophodno hitno donijeti izmjene i dopune spornog članka 11. b stavak 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o policijskim poslovima i ovlastima. PREDSJEDNIK SINDIKATA Tomislav Štambuk v.r. Nije prihvaćen Prijedlog se odbija. Uvažavajući stavove i probleme na koje u svojoj primjedbi upozorava Sindikat kriminalističke policije, a koji se u bitnome odnose na „previsoke zakonske kriterije za imenovanje policijskim istražiteljem“, predlagatelj ističe kako je člankom 202. stavkom 23. Zakona o kaznenom postupku propisano kako je istražitelj osoba koja je prema posebnom propisu donesenom na osnovi zakona ovlaštena provoditi dokazne i druge radnje. Dakle, Zakon o kaznenom postupku ne propisuje kriterije koje je potrebno ispuniti da bi policijski službenik bio imenovan policijskim istražiteljem, već je navedeno materija posebnog propisa, konkretno, članka 11.b Zakona o policijskim poslovima i ovlastima, a što u svojoj primjedbi ističe i Sindikat kriminalističke policije. Obzirom da se primjedbe ne odnose na materiju koja se uređuje Zakonom o kaznenom postupku, iste je bilo potrebno odbiti.
3 Pravobranitelj za djecu RH PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O KAZNENOM POSTUPKU, Članak 59. Predlažemo da se u članku 292. stavku 1. brišu riječi “koje nije navršilo četrnaest godina“ te brisanje stavka 2. u potpunosti. Ujedno predlažemo dodati novi stavak koji bi glasio: „Sudac je dužan poduzeti mjere radi izbjegavanja kontakta djeteta s počiniteljem kaznenog djela prije, tijekom i nakon davanja djetetova iskaza.“ Obrazloženje Djeca svjedoci kaznenog djela, neovisno o njihovoj dobi, u osobito su osjetljivom i teškom položaju i odlazak na sud za njih predstavlja izuzetno traumatično iskustvo, nerijetko popraćeno neugodom i opravdanim strahom, koji kod djeteta može izazvati ozbiljne posljedice. Da bi se to spriječilo smatramo kako je potrebno prava djeteta svjedoka izjednačiti te propisati da se pogodnosti svjedočenja (ispitivanje bez prisutnosti suca i stranaka u posebnoj prostoriji putem tehničkih uređaja za prijenos slike i zvuka uz pomoć stručne osobe u prisutnosti osobe od povjerenja) odnose na svu djecu do 18 godine, kako to uređuju međunarodni dokumenti osobito Konvencija o pravima djeteta, Smjernice Odbora ministara Vijeća Europe o pravosuđu prilagođenom djeci te Direktiva 2012/29/ EU Europskog Parlamenta i Vijeća o uspostavi minimalnih standarda u pravima, podršci i zaštiti žrtava kaznenog djela. Ujedno predlažemo da se mogućnost ispitivanja djeteta svjedoka izvan suda, u vlastitom domu ili drugom posebno opremljenom prostoru, jasno propiše kako zakonske odredbe ne bi bile pogrešno tumačene i primjenjivane. Predlažemo također da se propiše obveza suca da poduzme mjere radi zaštite djeteta od sekundarne viktimizacije sukladno čl. 22. t.4. i čl. 23. i 24. Direktive2012/29/ EU Europskog Parlamenta i Vijeća o uspostavi minimalnih standarda u pravima, podršci i zaštiti žrtava kaznenog djela, osobito vezano uz izbjegavanje kontakta djeteta s počiniteljem kaznenog djela do kojeg nerijetko dolazi ispred sudnice. Nije prihvaćen Prijedlog se odbija. U odnosu na prijedlog da se članak 292. Zakona o kaznenom postupku izmjeni na način da se poseban način ispitivanja djeteta svjedoka (obavezno) provodi u odnosu na svu djecu svjedoke, a ne samo u odnosu na one koji nisu navršili četrnaest godina, predlagatelj ističe sljedeće. Sukladno zakonskoj definiciji, djeca su osobe do 18 godina života, time da kod primjene instituta ispitivanja djeteta svjedoka, Zakon o kaznenom postupku radi razliku između djece do 14 godina i one od 14 do 18 godina, smatrajući da nema opravdanja da se na istovjetan način tretiraju te dvije grupacije svjedoka obzirom na njihovu duševnu zrelost i razvijenost njihove osobnosti. Unatoč tome, u članku 292. stavku 2. Zakona o kaznenom postupku izrijekom je propisano da se i ispitivanje djeteta svjedoka s navršenih četrnaest godina života provodi pred sucem istrage i da se prema njima mora postupati obzirno da se ne bi utjecalo na njihovo psihičko stanje, kao i da se takvog svjedoka, ako to okolnosti opravdavaju, može ispitivati na poseban način, a kako je to propisano za djecu svjedoke do četrnaest godina života. Također, ovdje valja imati na umu i odredbu članka 115. stavka 2. Zakona o sudovima za mladež, kojom je propisano da se djeca žrtve kaznenih djela koja su taksativno navedena u članku 113. navedenog Zakona, a koja u vrijeme ispitivanja nisu navršila 16 godina, obavezno ispituju na način propisan u članku 292. stavku 1. Zakona o kaznenom postupku. Imajući u vidu sve navedeno, ne ukazuje se potrebnim da se svi svjedoci djeca stariji od četrnaest godina obvezno ispituju na poseban način. U odnosu na prijedlog da se u članku 292. Zakona o kaznenom postupku posebno propiše da je sudac dužan poduzeti mjere radi izbjegavanja kontakta djeteta s počiniteljem kaznenog djela prije, tijekom i nakon davanja djetetova iskaza, ističemo kako je uloga suca u kaznenom postupku, pa i u predmetima kaznenopravne zaštite djece, drugačija od opisanog postupanja te je nejasno koje bi to mjere i na koji način sudac bio dužan poduzeti za provedbu navedenog, a da sve zajedno nije inkompatibilno sa njegovom ulogom u postupku. Valja imati na umu kako se ovaj cilj već sada postiže propisivanjem posebnog načina ispitivanja djece svjedoka, koje se provodi bez prisutnosti suca i stranaka u prostoriji gdje se dijete nalazi.