Izvješće o provedenom savjetovanju - Nacrt prijedloga zakona o izmjenama Zakona o vodama
|
Redni broj
|
Komentar | Odgovor | |||
|---|---|---|---|---|---|
| 1 | Marija Sršen | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA | Pozdravljam ispunjavanje obveze iz odgovora Republike Hrvatske na pismo službene obavijesti Europske komisije od 10. listopada 2019. (Službena opomena-povreda broj 2019/2276) u pogledu usklađivanja s relevantnim zakonodavstvom EU-a vezano uz pitanja uvjeta provedbe zahvata u prostoru odnosno provedbe odgovarajuće procjene utjecaja na okoliš odnosno ocjene prihvatljivosti za ekološku mrežu prilikom vađenja šljunka i pijeska iz obnovljivih ležišta u vodotocima i drugim tijelima površinskih voda. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje |
| 2 | Mirsad Ćumurović | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA | Kada Institut za vode nisu uspjeli na velika vrata progurati, eto nam ga sada na mostarski način - sazad. | Nije prihvaćen | Primjedba se u osnovi odnosi na opravdanost osnivanja instituta, što nije predmet izmjena Zakona o vodama. Neovisno o tome, osnivanje instituta za vode predstavlja ispunjenje strateške odrednice A 13. Strategije upravljanja vodama iz 2008. (NN 91/08) koja određuje: „A13. Unaprijediti obavljanje znanstveno-stručnih poslova, poslova pripreme podloga i strateško-planskih dokumenata, pripremu planova upravljanja vodnim područjima, podloga za zakonske i podzakonske akte – osnivanjem znanstveno-stručne institucije za vode, osnivač koje će biti Vlada Republike Hrvatske na prijedlog ministarstva nadležnog za vodno gospodarstvo.“ S obzirom da je cjelokupno vodno zakonodavstvo nakon 2008. rađeno na postavkama nacionalnog strateškog dokumenta o upravljanju vodama, to je i Zakon o vodama iz 2009. (NN 153/09) sadržavao u članku 222. stavku 1. odredbu o znanstvenoj instituciji za vode koja je glasila: „Vlada Republike Hrvatske, sukladno posebnim propisima o znanstvenoj djelatnosti, uredbom može osnovati znanstvenu instituciju u području voda, s pravnim statusom ustanove, radi pružanja znanstvene podrške upravljanju vodama sukladno Strategiji upravljanja vodama (»Narodne novine«, br. 91/08.), odredbama ovoga Zakona i zakona kojim se uređuje financiranje vodnoga gospodarstva.“ Predmetna odredba je bila zadržana punih 9 (devet) godina kroz sve izmjene Zakona o vodama (NN 153/09., 63/11., 130/11., 56/13. 14/14. i 46/18.) sve do 18.7.2019. kada je stupio na snagu Zakon o vodama (NN 66/19) i pretvorio plansku odredbu „može osnovati“ u konkretnu realizaciju strateške odrednice A13 Strategije upravljanja vodama iz 2008. odnosno u formulaciju „osniva se“. Ova zakonska intervencija ne predstavlja novost, ishitrenost, neosmišljenost, niti je upravljana namjerama osnivanja institucije koja je „sama sebi svrha“, već je proizvod strateškog opredjeljenja i zakonodavnog kontinuiteta dugog jedno desetljeće. |
| 3 | Ć T | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA | Nastavlja se saga o Institutu za vode, unatoč iznadprosječno velikoj količini negativnih komentara u savjetovanju o nacrtu prijedloga uredbe o osnivanju instituta za vode ( https://esavjetovanja.gov.hr/ECon/MainScreen?entityId=14601 ). Realno, 30-ak komentara na uredbu od 20 članaka daleko odskače i od daleko zanimljivijih tema. Nastavak sage samo pokazuje upornost zakonodavca da svim sredstvima i pod svaku cijenu progura ideju "neovisnog" instituta, pa svakako valja postaviti pitanje kome je obećano imenovanje u upravno vijeće i ravnateljsku fotelju. S obzirom na upornost zakonodavca, očito je da su radna mjesta obećana sa vrlo visoke pozicije, kao i da je kadrovska križaljka bila popunjena odavno prije osnivanja samog instituta. Razumljiva je i nervoza kako autora kadrovske križaljke, tako i predlagača a i osoba kojima su obećane fotelje, ne bi me iznenadilo da su već i nabavljene fotelje prema željama i specifikacijma budućih korisnika. Ni prvi, a sigurno ni posljednji put da se fotelja stavlja ispred osnovne djelatnosti. Kako bi rekao jedan dobar poznavatelj političkih prilika: "U Apsurdistanu ništa novo.". | Nije prihvaćen | Primjedba se u osnovi odnosi na opravdanost osnivanja instituta, što nije predmet izmjena Zakona o vodama. Neovisno o tome, osnivanje instituta za vode predstavlja ispunjenje strateške odrednice A 13. Strategije upravljanja vodama iz 2008. (NN 91/08) koja određuje: „A13. Unaprijediti obavljanje znanstveno-stručnih poslova, poslova pripreme podloga i strateško-planskih dokumenata, pripremu planova upravljanja vodnim područjima, podloga za zakonske i podzakonske akte – osnivanjem znanstveno-stručne institucije za vode, osnivač koje će biti Vlada Republike Hrvatske na prijedlog ministarstva nadležnog za vodno gospodarstvo.“ S obzirom da je cjelokupno vodno zakonodavstvo nakon 2008. rađeno na postavkama nacionalnog strateškog dokumenta o upravljanju vodama, to je i Zakon o vodama iz 2009. (NN 153/09) sadržavao u članku 222. stavku 1. odredbu o znanstvenoj instituciji za vode koja je glasila: „Vlada Republike Hrvatske, sukladno posebnim propisima o znanstvenoj djelatnosti, uredbom može osnovati znanstvenu instituciju u području voda, s pravnim statusom ustanove, radi pružanja znanstvene podrške upravljanju vodama sukladno Strategiji upravljanja vodama (»Narodne novine«, br. 91/08.), odredbama ovoga Zakona i zakona kojim se uređuje financiranje vodnoga gospodarstva.“ Predmetna odredba je bila zadržana punih 9 (devet) godina kroz sve izmjene Zakona o vodama (NN 153/09., 63/11., 130/11., 56/13. 14/14. i 46/18.) sve do 18.7.2019. kada je stupio na snagu Zakon o vodama (NN 66/19) i pretvorio plansku odredbu „može osnovati“ u konkretnu realizaciju strateške odrednice A13 Strategije upravljanja vodama iz 2008. odnosno u formulaciju „osniva se“. Ova zakonska intervencija ne predstavlja novost, ishitrenost, neosmišljenost, niti je upravljana namjerama osnivanja institucije koja je „sama sebi svrha“, već je proizvod strateškog opredjeljenja i zakonodavnog kontinuiteta dugog jedno desetljeće. |
| 4 | Zoran Horvat | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA | Nepromišljeni, nekoordinirani i nesustavni izlet pri donošenju novog Zakona o vodama iz 2019. godne vrlo brzo dolazi na „popravak“. U dijelu vezanom uz Institut od popravka i dalje ništa. Riječ je tek o ponovnom pokušaju guranja djelomično modificiranog prvotnog neprovedivog rješenja zaustavljenog u procesu e-savjetovanja donošenja Uredbe o osnivanju Instituta za vode (kolovoz-rujan prošle godine). Sva događanja nažalost ponovno svjedoče o potpunoj nekompetetnosti trenutačno rukovodećih struktura u Ministarstvu ali i u samim Hrvatskim vodama koje i dalje unutač svemu gromoglasno šute. Predlagač Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja sa svojim dokazano nekompetentnim ministrom Ćorićem, nažalost i dalje ne odustaje od svoga nauma rasturanja vodnog gospodarstva dezintegracijom postojećih institucija i osnivanja novih što je protivno svim javno deklariranim stavovima u kojima su političkim strukturama puna usta racionalizacije državne uprave i smanjenja broja postojećih institucija. Da je ovo standard u ovom političkom, rubno stručnom okružju svjedoči i nedavni pokušaj pripajanja jedne tvrtke Hrvatskim vodama pri čemu je došlo do pokušaja stvaranja još dvije nove. Od dvije - umjesto jedne - nastaju tri. Racionalno, nema šta, i opet nikome ništa, nastavlja se i dalje po istom tragu. Pametnome dosta. | Nije prihvaćen | Primjedba se u osnovi odnosi na opravdanost osnivanja instituta, što nije predmet izmjena Zakona o vodama. Neovisno o tome, osnivanje instituta za vode predstavlja ispunjenje strateške odrednice A 13. Strategije upravljanja vodama iz 2008. (NN 91/08) koja određuje: „A13. Unaprijediti obavljanje znanstveno-stručnih poslova, poslova pripreme podloga i strateško-planskih dokumenata, pripremu planova upravljanja vodnim područjima, podloga za zakonske i podzakonske akte – osnivanjem znanstveno-stručne institucije za vode, osnivač koje će biti Vlada Republike Hrvatske na prijedlog ministarstva nadležnog za vodno gospodarstvo.“ S obzirom da je cjelokupno vodno zakonodavstvo nakon 2008. rađeno na postavkama nacionalnog strateškog dokumenta o upravljanju vodama, to je i Zakon o vodama iz 2009. (NN 153/09) sadržavao u članku 222. stavku 1. odredbu o znanstvenoj instituciji za vode koja je glasila: „Vlada Republike Hrvatske, sukladno posebnim propisima o znanstvenoj djelatnosti, uredbom može osnovati znanstvenu instituciju u području voda, s pravnim statusom ustanove, radi pružanja znanstvene podrške upravljanju vodama sukladno Strategiji upravljanja vodama (»Narodne novine«, br. 91/08.), odredbama ovoga Zakona i zakona kojim se uređuje financiranje vodnoga gospodarstva.“ Predmetna odredba je bila zadržana punih 9 (devet) godina kroz sve izmjene Zakona o vodama (NN 153/09., 63/11., 130/11., 56/13. 14/14. i 46/18.) sve do 18.7.2019. kada je stupio na snagu Zakon o vodama (NN 66/19) i pretvorio plansku odredbu „može osnovati“ u konkretnu realizaciju strateške odrednice A13 Strategije upravljanja vodama iz 2008. odnosno u formulaciju „osniva se“. Ova zakonska intervencija ne predstavlja novost, ishitrenost, neosmišljenost, niti je upravljana namjerama osnivanja institucije koja je „sama sebi svrha“, već je proizvod strateškog opredjeljenja i zakonodavnog kontinuiteta dugog jedno desetljeće |
| 5 | Stjepan Radić | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA | Bijeda bez sjaja hrvatskih umotvoraca – prodavača magle i trgovaca usmjerenih isključivo na svoj osobni interes. Predmetne izmjene Zakona o vodama sramotan su rezultat trenutačne rukovodeće strukture ovog sektora koje se kreću od ispravljanja pogrešnih pozivanja na pogrešne odredbe zakona što svjedoči o potpunoj indolenciji i površnosti u njegovoj pripremi u kojoj su odgovorni bili očito previše zaokupljeni drugim interesima, do „ispravljanja“ puno ozbiljnijih sustavnih namjernih pogrešaka a sve kao rezultat dvije zadobijene ozbiljne pljuske. Prva pljuska je upućena od Europske Komisije zbog očite povrede prava EU i pokušaja poturanja interesno usmjerenog protupravnog rješenja vezanog uz eksploataciju šljunka i pijeska. Druga pljuska je domaćeg karaktera, pri čemu su malobrojni odgovorni članovi Vlade RH ipak pokazali dovoljnu razinu odgovornosti i unatoč pritiscima nisu pristali na osnivanje nove institucije u RH – Instituta za vode, protivno zakonima RH. Kreatori u svojoj bahatosti i/ili nedostatku vremena nisu smatrali bitnim niti pronaći i ponuditi rješenje usklađeno sa važećim zakonskim okvirima u RH. Pišem nažalost bez osjećaja da će, kao i zadnji put, biti usvojeno bilo što od predloženog ili da će predlagači bar pokušati dati odgovor na ukazane propuste. Očito je da predlagači imaju isključivi cilj dezintegrirati odnosno potpuno politički podrediti vodni sektor što je dodatno opasno jer iz te kuhinje u kontinuitetu dolaze nesuvisli i neinteligentni prijedlozi. Živili osobni interesi. Tolerancija šutnje većine dolazi nažalost do tog nivoa da će pametnima biti zabranjeno da razmišljaju između ostalog jer tako ponižavaju osjećaje intelektualno ograničenih i nesposobnih. | Nije prihvaćen | Primjedba se u osnovi odnosi na opravdanost osnivanja instituta, što nije predmet izmjena Zakona o vodama. Neovisno o tome, osnivanje instituta za vode predstavlja ispunjenje strateške odrednice A 13. Strategije upravljanja vodama iz 2008. (NN 91/08) koja određuje: „A13. Unaprijediti obavljanje znanstveno-stručnih poslova, poslova pripreme podloga i strateško-planskih dokumenata, pripremu planova upravljanja vodnim područjima, podloga za zakonske i podzakonske akte – osnivanjem znanstveno-stručne institucije za vode, osnivač koje će biti Vlada Republike Hrvatske na prijedlog ministarstva nadležnog za vodno gospodarstvo.“ S obzirom da je cjelokupno vodno zakonodavstvo nakon 2008. rađeno na postavkama nacionalnog strateškog dokumenta o upravljanju vodama, to je i Zakon o vodama iz 2009. (NN 153/09) sadržavao u članku 222. stavku 1. odredbu o znanstvenoj instituciji za vode koja je glasila: „Vlada Republike Hrvatske, sukladno posebnim propisima o znanstvenoj djelatnosti, uredbom može osnovati znanstvenu instituciju u području voda, s pravnim statusom ustanove, radi pružanja znanstvene podrške upravljanju vodama sukladno Strategiji upravljanja vodama (»Narodne novine«, br. 91/08.), odredbama ovoga Zakona i zakona kojim se uređuje financiranje vodnoga gospodarstva.“ Predmetna odredba je bila zadržana punih 9 (devet) godina kroz sve izmjene Zakona o vodama (NN 153/09., 63/11., 130/11., 56/13. 14/14. i 46/18.) sve do 18.7.2019. kada je stupio na snagu Zakon o vodama (NN 66/19) i pretvorio plansku odredbu „može osnovati“ u konkretnu realizaciju strateške odrednice A13 Strategije upravljanja vodama iz 2008. odnosno u formulaciju „osniva se“. Ova zakonska intervencija ne predstavlja novost, ishitrenost, neosmišljenost, niti je upravljana namjerama osnivanja institucije koja je „sama sebi svrha“, već je proizvod strateškog opredjeljenja i zakonodavnog kontinuiteta dugog jedno desetljeće. |
| 6 | Tibor Mikuska | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA | U ime Hrvatskog društva za zaštitu ptica i prirode pozdravljamo ispunjavanje obveze iz odgovora Republike Hrvatske na pismo službene obavijesti Europske komisije od 10. listopada 2019. (Službena opomena-povreda broj 2019/2276) u pogledu usklađivanja s relevantnim zakonodavstvom EU-a vezano uz pitanja uvjeta provedbe zahvata u prostoru odnosno provedbe odgovarajuće procjene utjecaja na okoliš odnosno ocjene prihvatljivosti za ekološku mrežu prilikom vađenja šljunka i pijeska iz obnovljivih ležišta u vodotocima i drugim tijelima površinskih voda. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje |
| 7 | Tibor Mikuska | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA | 2) Smatramo da predložene izmjene članka 110. stavka 2. Zakona o vodama i dalje nisu u potpunosti u skladu s odredbama Direktive 2011/92/EU Europskog parlamenta i Vijeća o procjeni učinaka određenih javnih i privatnih projekata na okoliš, kojaje izmijenjena Direktivom 2014/52/EU (Direktive o procjeni utjecaja na okoliš), kao i Direktive Vijeća 92/43/EEZ o očuvanju prirodnih staništa i divlje faune i flore (Direktive o staništima) te Direktive 2000/60EZ Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi okvira za djelovanje Zajednice u području vodne politike (Okvirne direktive o vodama). Uvjeti provedbe odgovarajuće procjene utjecaja na okoliš odnosno ocjene prihvatljivosti za ekološku mrežu detaljno su propisani odredbama Zakona o zaštiti okoliša (NN br. 80/13, 153/13, 78/15, 12/18, 118/18, ZOO) i Zakona o zaštiti prirode (NN br. 80/13, 15/18, 14/19, 127/19, ZZP). Navedeni propisi ujedno detaljno propisuju i dopuštene slučajeve kada je moguće odstupiti od obveze odgovarajuće procjene utjecaja na okoliš odnosno ocjene prihvatljivosti za ekološku mrežu (članak 79. stavak 5. ZZO, članak 8. ZZP). Shodno navedenome, iste uvjete ne treba regulirati i odredbama Zakona o vodama. | Nije prihvaćen | Zakon o zaštiti prirode i Zakon o zaštiti okoliša sadrže općenitiji opis slučajeva u kojima se ne primjenjuju odredbe zakona (čl. 8. st. 1. Zakona o zaštiti prirode) odnosno u kojima se ne mora provoditi procjena utjecaja na okoliš (čl. 79. st.5. Zakona o zaštiti okoliša). Ovim se Zakonom konkretiziraju te odredbe podvođenjem slučajeva specifičnih za vodno gospodarstvo pod općenitije pojmove „neizbježnih i neotklonjivih prirodnih pojava „ iz Zakona o zaštiti prirode i „više sile“ iz Zakona o zaštiti okoliša. Napominje se da je člankom 8. st. 3. Zakona o zaštiti prirode propisana provedba postupka procjene utjecaja zahvata na ekološku mrežu u roku od 90 dana od prestanka provođenja mjera obrane od poplava. Stoga se predmetnom odredbom Nacrta prijedloga zakona isto ne ponavlja već se upućuje na primjenu posebnog propisa, tj. Zakona o zaštiti okoliša i Zakona o zaštiti prirode. |
| 8 | Tibor Mikuska | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA | 3) U novom prijedlogu članka 110. stavka 2. Zakona o vodama (kao i u važećem propisu), koristi se jezična konstrukcija - izgovor - kojom je predviđeno opće izuzeće od provedbe odgovarajuće procjene utjecaja na okoliš odnosno ocjene prihvatljivosti za ekološku mrežu za sve zahvate povezane s poplavama. Smatramo da navedena konstrukcija nije u skladu s odredbama relevantnog zakonodavstva EU. Naime, mogućnost izuzeća od obveze provedbe postupka procjene utjecaja na okoliš je predviđena temeljem članka 1. stavka 3. Direktive o procjeni utjecaja na okoliš koji glasi “Države članice mogu odlučiti, na temelju pojedinačnog slučaja i ako je tako predviđeno nacionalnim pravom, da neće ovu Direktivu primjenjivati na projekte ili dijelove projekata čija je jedina svrha obrana ili na projekte čija je jedina svrha odgovor na izvanredna stanja, ako smatraju da bi takva primjena mogla imati negativan utjecaj na te svrhe.” Stoga, da bi se moglo odstupiti od obveze provedbe navedenog postupka potrebno je odgovoriti na dvije pretpostavke: (1) potrebno je ocijeniti svaki pojedinačni slučaj te je (2) u toj ocjeni potrebno utvrditi da li bi provedbom navedenog postupka došlo do negativnog utjecaja na samu svrhu na koju se pokušava odgovoriti zahvatom. Ove dvije pretpostavke nisu prenesene u navedeni prijedlog članka 110. stavka 2. Zakona o vodama. Praksa Suda EU vezano za izuzeća od primjene Direktive o procjeni utjecaja na okoliš ukazuje na to da bi se odredbi članka 1. stavka 3. Direktive trebalo dati restriktivno tumačenje. U slučaju Bolzano C-435/97 Sud EU je dao sljedeću izjavu o članku 1. stavku 3. (nacionalna obrana) Direktive: „Takvo izuzeće uvodi iznimku od općeg pravila utvrđenog Direktivom da učinke treba procijeniti unaprijed i u skladu s tim mora se protumačiti restriktivno”. U Smjernicama u vezi s primjenom izuzeća od Direktive o procjeni utjecaja na okoliš Europske komisije (gdje se Komisija posebno osvrnula na izuzeća radi provedbe zahvata za obranu od poplava) stoji da “izuzeće može obuhvatiti samo projekte koji odgovaraju na civilne hitne slučajeve, a ne i projekte koji uvode mjere namijenjene sprečavanju takvih hitnih slučajeva. Općenito bi bilo opravdano samo ako se izvanredna situacija koja je dovela do zahvata nije mogla predvidjeti ili, ako se mogla predvidjeti, ali se zahvat nije mogao poduzeti ranije. Na primjer, zahvat protiv poplava može se smatrati mjerom za rješavanje potencijalne nužde koja je dovoljno hitna da opravda pozivanje na izuzeće, ako je to bilo nemoguće poduzeti ranije. Međutim, ako se poplava dogodila na istom mjestu u nekoliko navrata, a projekt je zakašnjela mjera poduzeta kako bi se izbjegla potencijalna buduća kriza, tada izuzeće vjerojatno neće biti opravdano.” 1 COMMISSION NOTICE Guidance document regarding application of exemptions under the Environmental Impact Assessment Directive (Directive 2011/92/EU of the European Parliament and of the Council, as amended by Directive 2014/52/EU) – Articles 1(3), 2(4) and 2(5), str. 3. | Nije prihvaćen | Članak 1. Direktive o procjeni utjecaja određenih javnih i privatnih projekata na okoliš preuzet je u hrvatsko zakonodavstvo Zakonom o zaštiti okoliša te ga ne treba ponovno regulirati Zakonom o vodama. Napominjemo da se za sve zahvate koji se odnose na obranu od poplava provodi odgovarajuća procjena utjecaja na okoliš, odnosno ekološku mrežu, sukladno Zakonu o zaštiti okoliša, Zakonu o zaštiti prirode i Uredbi o procjeni utjecaja zahvata na okoliš. U Hrvatskoj se do sada nisu provodile nikakve aktivnosti prema odredbama članka 110. stavka 2. Zakona o vodama (Narodne novine, broj 66/19), a neće niti ubuduće te će se za sve takve aktivnosti provoditi odgovarajuća procjena utjecaja na okoliš, odnosno ocjena prihvatljivosti za ekološku mrežu prema posebnim propisima. Pravna priroda odredbe kojom se uvodi iznimka od pravila provedbe postupka procjene utjecaja na okoliš odnosno ocjene prihvatljivosti za ekološku mrežu već sama po sebi podrazumijeva da će se primijeniti samo iznimno, u pojedinačnom slučaju, koji odgovara izvanrednoj situaciji, s ciljem obrane („…u slučajevima zaštite i spašavanja ljudi, životinja, materijalnih i kulturnih dobara i okoliša u poplavama te otklanjanja posljedica poplava, u slučajevima žurne i neodgodive provedbe mjera obrane od poplava“.) |
| 9 | mirjana zadro | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA | Poštovani, važno je sve dokumente prilagoditi i uskladiti kriterijima EU pa stoga podržavam Nacrt prijedloga zakona o izmjenama zakona o vodama. Voda je strateška sirovina pa treba voditi računa o tome da kao resurs bude dostupna svima i da se ne privatizira kao resurs. lp, Mirjana Zadro, prof. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje |
| 10 | GRGA KOSTELAC | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA | Ministarstvo predlaže izmjene Zakona o vodama koje nisu u skladu s opomenom Europske komisije jer se istom ukazuje na obvezu pridržavanje međunarodnih obveza Republike Hrvatske koje se očito ne poštuju. Konkretno, izvođenje zahvata i radova koje su nalagale ili odobravale Hrvatske vode te obvezne predradnje u obliku izrade potrebne dokumentacije, provedbe javnih natječaja, nadzora i izvođenja radova (očito leglo korupcije i nerada) koje su očito provođene bez potrebnih planova i izvještaja, netransparentno i protivno propisima, odnosno preuzetim obvezama RH. Nadalje, predlaže se ukidanje određenih statusa odnosno potrebnih standarda instituta za vode, a u svrhu dodjeljivanja potrebnih studija i analiza nekompetentnim institutima i tvrtkama na koje bi naručitelji mogli vršiti pritisak, što bi za posljedicu imalo studije protivne stvarnim činjenicama, a kako smo od ovog ministarstva i Hrvatskih voda navikli; krajnji rezultat bi bili zahvati i radovi u područjima na koji se isti ne bi smjeli izvoditi, odnosno ne bi se izvodili radovi koji se moraju izvoditi, a pogotovo ne na način kako to provode g. Gordan Gašparović i gđa. Elizabeta Kos npr. odobravanja eksploatacija i zahvata određenim osobama u zaštićenim područjima koja se ne bi smjela izvodit, dok se u isto vrijeme izbjegavaju radovi koje su Hrvatske vode dužne napraviti npr. radovi na zaštiti Zona sanitarnih zaštite. Posljednji dio ovog prijedloga se odnosi na podizanje vrijednosti nekretnina koje su "ex lege" postale javno vodno dobro, odnosno otvara se prostor za malverzacije novčanim sredstvima tamo gdje stvarno novčanih tražbina niti transakcija ne bi smjelo biti. Jednostavno rečeno javnim vodnim dobrom po odredbama zakona su postale one površine koje su u naravi bile javno vodno dobro u trenutku stupanja zakona na snagu pr. vodena korita i građevine za regulaciju vode koje to u naravi i jesu te su i statusom postale takve. Primjer ako je nešto bila rijeka ili kanal isto je "ex lege" tako i upisano u katastar i zemljišnu knjigu kao javno vodno dobro i tu nema stvarnog razloga ikome išta isplaćivati (osim ako se sumnjivim procjembenim elaboratom to navede kao kuća jer je tako pogrešnim upisom navedeno u npr. z. k. ulošku, a to nikada nije bila kuća već stoljećima korito rijeke). Obrnuto od toga nešto što je stotinu godina kuća i ima uporabnu dozvolu, a zabunom je upisano kao javno vodno dobro, se novim upisom ispravlja bez ikakvih novčanih transakcija. Međutim, gdje nema novca, nema malverzacija, a što je očito nekima problem pa žele unijeti odredbu koje nije prihvatljiva i protivna je drugim zakonima, ovdje konkretno Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima te Zakonu o procjeni vrijednosti nekretnine, koji su svakako nadredni pri TRGOVINI ili IZVLAŠTENJU nekretnine koje bi NAKON ishođenja projektne dokumentacije, POTREBNIH STUDIJA (koje Hrvatske vode i ministarstvo uporno izbjegavaju) i PROVEDBE svih potrebnih izlaganja te dobivanja suglasnosti, bile predmet toga, ali to nije "ex lege" situacija upisa vodnog dobra na koje se ovdje predlagatelj sramotno i nemušto poziva. | Nije prihvaćen | Iz prvoga niza razmatranja (odlomak 1) ne može se razlučiti što je stvarna primjedba podnositelja. Na mjestu gdje podnositelj ukazuje na „ukidanje određenih statusa odnosno potrebnih standarda instituta za vode“ pretpostavka je da se odnosi na brisanje pravnog položaja znanstvene organizacije u članku 212. stavku 5. te se, u skladu s tim, u stavku 5. briše upućivanje na primjenu propisa o znanstvenoj djelatnosti. Isto se briše s obzirom na to da institut za vode ne može steći pravni položaj znanstvene organizacije samim činom svoga osnivanja, jer u tom trenutku ne ispunjava, niti može ispuniti, uvjete za znanstvenu organizaciju iz propisa o znanstvenoj djelatnosti. Stoga će institut za vode, nakon osnivanja, ishoditi dopusnicu za obavljanje znanstvene djelatnosti iz članka 212. stavka 2. ovoga Zakona i steći pravni položaj znanstvene organizacije, u skladu s propisima o znanstvenoj djelatnosti, u roku propisanom uredbom o osnivanju instituta za vode ili statutom instituta za vode. Iz drugog niza razmatranja (odlomak 2) ukazujemo da podnositelj misli kako je namjera izmjene članka 236. Zakona (čl. 4. ovoga Zakona) da se naknada za nekretnine javnoga vodnoga dobra, nastalog ex lege, treba isplatiti fizičkim i pravnim osobama koje nisu bile upisane u zemljišnu knjigu u trenutku stjecanja statusa javnoga vodnoga dobra ex lege, jer da je Republika Hrvatska bila upisana kao vlasnik. Iz obrazloženja uz članak 4. međutim proizlazi upravo suprotno: „Naime, odredbom članka 232. uređuje se upis vodnih građevina i korita prirodnih površinskih voda koja nisu upisana ni u katastru, niti u zemljišnoj knjizi u korist javnog vodnoga dobra i vlasništva Republike Hrvatske, neovisno o upisima u zemljišnu knjigu, dakle i upisima koji potvrđuju privatno vlasništvo ili vlasništvo pravnih osoba, osim Republike Hrvatske. Stoga je, u skladu s ustavnim načelom zaštite prava na naknadu tržišne vrijednosti, ako se u interesu Republike Hrvatske ograničava ili oduzima vlasništvo, iz članka 50. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske, potrebno pružiti pravnu sigurnost i zaštitu koju osigurava odredba članka 236. i na slučaj iz članka 232. stavka 4.“ Odredbe članka 236 jasno uređuje da upisi javmoga vodnoga dobra i prava vlasništva Republike Hrvatske u zemljišnu knjigu „ne utječu na pravo prethodnog zemljišnoknjižnog vlasnika na naknadu tržišne vrijednosti u skladu s općim pravilima imovinskog prava“. Pravo na naknadu za imovinu stečenu ex lege može se , dakle, ostvariti samo, ako je u trenutku ex lege stjecanja, postojao „prethodni“ zemljišnoknjižni vlasnik“ |
| 11 | GRGA KOSTELAC | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA | Europska komisija je utvrdila znatne nepravilnosti ne samo u regulativi već i u radu ministarstva, na koje već duže vrijeme ukazuju građani RH (osobno sam već više puta na to ukazao, pa i ovim putem). Hrvatske vode, koje upravljaju milijardama kuna, odnosno iste troše nenamjenski, lažiraju isprave, a DORH koji ima saznanja o tome, ne poduzima potrebne radnje za utvrđivanje i kažnjavanje odgovornih. Konkretno ću navesti g. Gordana Gašparovića voditelja Vodnogospodarskog odjela za slivove sjevernoga Jadrana, čije široke ovlasti omogućavaju razne manipulacije službenim ispravama i dokumentima te malverzacijama. Izvješća o radovima i planovima ne postoje, barem ne u propisanom obliku i nisu dostupne na propisan način. O malverzacijama, natječajima, isplatama neizvršenih radova, neizvršavanje radova koji su obveza Hrvatskih voda i sl. je ŽDO i ODO upoznat, ali još uvijek, nakon godina nedjela, g. Gordan Gašparović i dalje je na funkciji koja mu omogućava upravljanje milijardama kuna, a koje nisu iskorištene namjenski. O svemu navedenom nije niti potrebno kontaktirati DORH, dovoljno je provjeriti kako na službenim stranicama, na kojima bi MORALI biti objavljeni planovi i izvješća; sukladno odredbama Zakona o vodama i podrednim pravilnicima i propisima, a koja NISU objavljena, pogotovo ne u obliku i na način na koji bi MORALA biti objavljena. Nadležno ministarstvo ne izvršava propisane kontrole i nadzore (konkretno Elizabeta Kos, ravnateljica Uprave vodnoga gospodarstva i zaštite mora, koja je također upoznata s nedjelima g. Gordana Gašparović, i koja je ista pokušala prikriti), a ovdje navedene izmjene zakona ukazuju kako ne namjeravaju uvesti red nad Hrvatskim vodama. | Nije prihvaćen | Primjedbe nisu konkretne niti se odnose na predmet ovog Nacrta prijedloga zakona |
| 12 | Marija Sršen | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA, II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE TREBAJU UREDITI ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI | Pozdravljam ispunjavanje obveze iz odgovora Republike Hrvatske na pismo službene obavijesti Europske komisije od 10. listopada 2019. (Službena opomena-povreda broj 2019/2276) u pogledu usklađivanja s relevantnim zakonodavstvom EU-a vezano uz pitanja uvjeta provedbe zahvata u prostoru odnosno provedbe odgovarajuće procjene utjecaja na okoliš odnosno ocjene prihvatljivosti za ekološku mrežu prilikom vađenja šljunka i pijeska iz obnovljivih ležišta u vodotocima i drugim tijelima površinskih voda. Unatoč navedenome, smatram da predložene izmjene članka 110. stavka 2. Zakona o vodama i dalje nisu u potpunosti u skladu s odredbama Direktive 2011/92/EU Europskog parlamenta i Vijeća o procjeni učinaka određenih javnih i privatnih projekata na okoliš, koja je izmijenjena Direktivom 2014/52/EU (Direktive o procjeni utjecaja na okoliš), kao i Direktive Vijeća 92/43/EEZ o očuvanju prirodnih staništa i divlje faune i flore (Direktive o staništima) te Direktive 2000/60EZ Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi okvira za djelovanje Zajednice u području vodne politike (Okvirne direktive o vodama). Uvjeti provedbe odgovarajuće procjene utjecaja na okoliš odnosno ocjene prihvatljivosti za ekološku mrežu detaljno su propisani odredbama Zakona o zaštiti okoliša (NN br. 80/13, 153/13, 78/15, 12/18, 118/18, ZOO) i Zakona o zaštiti prirode (NN br. 80/13, 15/18, 14/19, 127/19, ZZP). Navedeni propisi ujedno detaljno propisuju i dopuštene slučajeve kada je moguće odstupiti od obveze odgovarajuće procjene utjecaja na okoliš odnosno ocjene prihvatljivosti za ekološku mrežu (članak 79. stavak 5. ZZO, članak 8. ZZP). Shodno navedenome, iste uvjete ne treba regulirati i odredbama Zakona o vodama. Nadalje, u novom prijedlogu članka 110. stavka 2. Zakona o vodama (kao i u važećem propisu), koristi se jezična konstrukcija - izgovor - kojom je predviđeno opće izuzeće od provedbe odgovarajuće procjene utjecaja na okoliš odnosno ocjene prihvatljivosti za ekološku mrežu za sve zahvate povezane s poplavama. Smatram da navedena konstrukcija nije u skladu s odredbama relevantnog zakonodavstva EU. Naime, mogućnost izuzeća od obveze provedbe postupka procjene utjecaja na okoliš je predviđena temeljem članka 1. stavka 3. Direktive o procjeni utjecaja na okoliš koji glasi “Države članice mogu odlučiti, na temelju pojedinačnog slučaja i ako je tako predviđeno nacionalnim pravom, da neće ovu Direktivu primjenjivati na projekte ili dijelove projekata čija je jedina svrha obrana ili na projekte čija je jedina svrha odgovor na izvanredna stanja, ako smatraju da bi takva primjena mogla imati negativan utjecaj na te svrhe.” Stoga, da bi se moglo odstupiti od obveze provedbe navedenog postupka potrebno je odgovoriti na dvije pretpostavke: (1) potrebno je ocijeniti svaki pojedinačni slučaj te je (2) u toj ocjeni potrebno utvrditi da li bi provedbom navedenog postupka došlo do negativnog utjecaja na samu svrhu na koju se pokušava odgovoriti zahvatom. Ove dvije pretpostavke nisu prenesene u navedeni prijedlog članka 110. stavka 2. Zakona o vodama. Praksa Suda EU vezano za izuzeća od primjene Direktive o procjeni utjecaja na okoliš ukazuje na to da bi se odredbi članka 1. stavka 3. Direktive trebalo dati restriktivno tumačenje. U slučaju Bolzano C-435/97 Sud EU je dao sljedeću izjavu o članku 1. stavku 3. (nacionalna obrana) Direktive: „Takvo izuzeće uvodi iznimku od općeg pravila utvrđenog Direktivom da učinke treba procijeniti unaprijed i u skladu s tim mora se protumačiti restriktivno”. U Smjernicama u vezi s primjenom izuzeća od Direktive o procjeni utjecaja na okoliš (1) Europske komisije (gdje se Komisija posebno osvrnula na izuzeća radi provedbe zahvata za obranu od poplava) stoji da “izuzeće može obuhvatiti samo projekte koji odgovaraju na civilne hitne slučajeve, a ne i projekte koji uvode mjere namijenjene sprečavanju takvih hitnih slučajeva. Općenito bi bilo opravdano samo ako se izvanredna situacija koja je dovela do zahvata nije mogla predvidjeti ili, ako se mogla predvidjeti, ali se zahvat nije mogao poduzeti ranije. Na primjer, zahvat protiv poplava može se smatrati mjerom za rješavanje potencijalne nužde koja je dovoljno hitna da opravda pozivanje na izuzeće, ako je to bilo nemoguće poduzeti ranije. Međutim, ako se poplava dogodila na istom mjestu u nekoliko navrata, a projekt je zakašnjela mjera poduzeta kako bi se izbjegla potencijalna buduća kriza, tada izuzeće vjerojatno neće biti opravdano.” (1)COMMISSION NOTICE Guidance document regarding application of exemptions under the Environmental Impact Assessment Directive (Directive 2011/92/EU of the European Parliament and of the Council, as amended by Directive 2014/52/EU) – Articles 1(3), 2(4) and 2(5), str. 3. | Nije prihvaćen | Zakon o zaštiti prirode i Zakon o zaštiti okoliša sadrže općenitiji opis slučajeva u kojima se ne primjenjuju odredbe zakona (čl. 8. st. 1. Zakona o zaštiti prirode) odnosno u kojima se ne mora provoditi procjena utjecaja na okoliš (čl. 79. st.5. Zakona o zaštiti okoliša). Ovim se Zakonom konkretiziraju te odredbe podvođenjem slučajeva specifičnih za vodno gospodarstvo pod općenitije pojmove „neizbježnih i neotklonjivih prirodnih pojava „ iz Zakona o zaštiti prirode i „više sile“ iz Zakona o zaštiti okoliša. Napominje se da je člankom 8. st. 3. Zakona o zaštiti prirode propisana provedba postupka procjene utjecaja zahvata na ekološku mrežu u roku od 90 dana od prestanka provođenja mjera obrane od poplava. Stoga se predmetnom odredbom Nacrta prijedloga zakona isto ne ponavlja već se upućuje na primjenu posebnog propisa, tj. Zakona o zaštiti okoliša i Zakona o zaštiti prirode. Članak 1. Direktive o procjeni utjecaja određenih javnih i privatnih projekata na okoliš preuzet je u hrvatsko zakonodavstvo Zakonom o zaštiti okoliša te ga ne treba ponovno regulirati Zakonom o vodama. Napominjemo da se za sve zahvate koji se odnose na obranu od poplava provodi odgovarajuća procjena utjecaja na okoliš, odnosno ekološku mrežu, sukladno Zakonu o zaštiti okoliša, Zakonu o zaštiti prirode i Uredbi o procjeni utjecaja zahvata na okoliš. U Hrvatskoj se do sada nisu provodile nikakve aktivnosti prema odredbama članka 110. stavka 2. Zakona o vodama (Narodne novine, broj 66/19), a neće niti ubuduće te će se za sve takve aktivnosti provoditi odgovarajuća procjena utjecaja na okoliš, odnosno ocjena prihvatljivosti za ekološku mrežu prema posebnim propisima.Pravna priroda odredbe kojom se uvodi iznimka od pravila provedbe postupka procjene utjecaja na okoliš odnosno ocjene prihvatljivosti za ekološku mrežu već sama po sebi podrazumijeva da će se primijeniti samo iznimno, u pojedinačnom slučaju, koji odgovara izvanrednoj situaciji, s ciljem obrane („…u slučajevima zaštite i spašavanja ljudi, životinja, materijalnih i kulturnih dobara i okoliša u poplavama te otklanjanja posljedica poplava, u slučajevima žurne i neodgodive provedbe mjera obrane od poplava“.) |
| 13 | ZELENA AKCIJA | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA, II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE TREBAJU UREDITI ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI | Pozdravljamo ispunjavanje obveze iz odgovora Republike Hrvatske na pismo službene obavijesti Europske komisije od 10. listopada 2019. (Službena opomena-povreda broj 2019/2276) u pogledu usklađivanja s relevantnim zakonodavstvom EU-a vezano uz pitanja uvjeta provedbe zahvata u prostoru odnosno provedbe odgovarajuće procjene utjecaja na okoliš odnosno ocjene prihvatljivosti za ekološku mrežu prilikom vađenja šljunka i pijeska iz obnovljivih ležišta u vodotocima i drugim tijelima površinskih voda. Unatoč navedenome, smatramo da predložene izmjene članka 110. stavka 2. Zakona o vodama i dalje nisu u potpunosti u skladu s odredbama Direktive 2011/92/EU Europskog parlamenta i Vijeća o procjeni učinaka određenih javnih i privatnih projekata na okoliš, koja je izmijenjena Direktivom 2014/52/EU (Direktive o procjeni utjecaja na okoliš), kao i Direktive Vijeća 92/43/EEZ o očuvanju prirodnih staništa i divlje faune i flore (Direktive o staništima) te Direktive 2000/60EZ Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi okvira za djelovanje Zajednice u području vodne politike (Okvirne direktive o vodama). Uvjeti provedbe odgovarajuće procjene utjecaja na okoliš odnosno ocjene prihvatljivosti za ekološku mrežu detaljno su propisani odredbama Zakona o zaštiti okoliša (NN br. 80/13, 153/13, 78/15, 12/18, 118/18, ZOO) i Zakona o zaštiti prirode (NN br. 80/13, 15/18, 14/19, 127/19, ZZP). Navedeni propisi ujedno detaljno propisuju i dopuštene slučajeve kada je moguće odstupiti od obveze odgovarajuće procjene utjecaja na okoliš odnosno ocjene prihvatljivosti za ekološku mrežu (članak 79. stavak 5. ZZO, članak 8. ZZP). Shodno navedenome, iste uvjete ne treba regulirati i odredbama Zakona o vodama. Nadalje, u novom prijedlogu članka 110. stavka 2. Zakona o vodama (kao i u važećem propisu), koristi se jezična konstrukcija - izgovor - kojom je predviđeno opće izuzeće od provedbe odgovarajuće procjene utjecaja na okoliš odnosno ocjene prihvatljivosti za ekološku mrežu za sve zahvate povezane s poplavama. Smatramo da navedena konstrukcija nije u skladu s odredbama relevantnog zakonodavstva EU. Naime, mogućnost izuzeća od obveze provedbe postupka procjene utjecaja na okoliš je predviđena temeljem članka 1. stavka 3. Direktive o procjeni utjecaja na okoliš koji glasi “Države članice mogu odlučiti, na temelju pojedinačnog slučaja i ako je tako predviđeno nacionalnim pravom, da neće ovu Direktivu primjenjivati na projekte ili dijelove projekata čija je jedina svrha obrana ili na projekte čija je jedina svrha odgovor na izvanredna stanja, ako smatraju da bi takva primjena mogla imati negativan utjecaj na te svrhe.” Stoga, da bi se moglo odstupiti od obveze provedbe navedenog postupka potrebno je odgovoriti na dvije pretpostavke: (1) potrebno je ocijeniti svaki pojedinačni slučaj te je (2) u toj ocjeni potrebno utvrditi da li bi provedbom navedenog postupka došlo do negativnog utjecaja na samu svrhu na koju se pokušava odgovoriti zahvatom. Ove dvije pretpostavke nisu prenesene u navedeni prijedlog članka 110. stavka 2. Zakona o vodama. Praksa Suda EU vezano za izuzeća od primjene Direktive o procjeni utjecaja na okoliš ukazuje na to da bi se odredbi članka 1. stavka 3. Direktive trebalo dati restriktivno tumačenje. U slučaju Bolzano C-435/97 Sud EU je dao sljedeću izjavu o članku 1. stavku 3. (nacionalna obrana) Direktive: „Takvo izuzeće uvodi iznimku od općeg pravila utvrđenog Direktivom da učinke treba procijeniti unaprijed i u skladu s tim mora se protumačiti restriktivno”. U Smjernicama u vezi s primjenom izuzeća od Direktive o procjeni utjecaja na okoliš (1) Europske komisije (gdje se Komisija posebno osvrnula na izuzeća radi provedbe zahvata za obranu od poplava) stoji da “izuzeće može obuhvatiti samo projekte koji odgovaraju na civilne hitne slučajeve, a ne i projekte koji uvode mjere namijenjene sprečavanju takvih hitnih slučajeva. Općenito bi bilo opravdano samo ako se izvanredna situacija koja je dovela do zahvata nije mogla predvidjeti ili, ako se mogla predvidjeti, ali se zahvat nije mogao poduzeti ranije. Na primjer, zahvat protiv poplava može se smatrati mjerom za rješavanje potencijalne nužde koja je dovoljno hitna da opravda pozivanje na izuzeće, ako je to bilo nemoguće poduzeti ranije. Međutim, ako se poplava dogodila na istom mjestu u nekoliko navrata, a projekt je zakašnjela mjera poduzeta kako bi se izbjegla potencijalna buduća kriza, tada izuzeće vjerojatno neće biti opravdano.” (1)COMMISSION NOTICE Guidance document regarding application of exemptions under the Environmental Impact Assessment Directive (Directive 2011/92/EU of the European Parliament and of the Council, as amended by Directive 2014/52/EU) – Articles 1(3), 2(4) and 2(5), str. 3. | Nije prihvaćen | Zakon o zaštiti prirode i Zakon o zaštiti okoliša sadrže općenitiji opis slučajeva u kojima se ne primjenjuju odredbe zakona (čl. 8. st. 1. Zakona o zaštiti prirode) odnosno u kojima se ne mora provoditi procjena utjecaja na okoliš (čl. 79. st.5. Zakona o zaštiti okoliša). Ovim se Zakonom konkretiziraju te odredbe podvođenjem slučajeva specifičnih za vodno gospodarstvo pod općenitije pojmove „neizbježnih i neotklonjivih prirodnih pojava „ iz Zakona o zaštiti prirode i „više sile“ iz Zakona o zaštiti okoliša. Napominje se da je člankom 8. st. 3. Zakona o zaštiti prirode propisana provedba postupka procjene utjecaja zahvata na ekološku mrežu u roku od 90 dana od prestanka provođenja mjera obrane od poplava. Stoga se predmetnom odredbom Nacrta prijedloga zakona isto ne ponavlja već se upućuje na primjenu posebnog propisa, tj. Zakona o zaštiti okoliša i Zakona o zaštiti prirode. Članak 1. Direktive o procjeni utjecaja određenih javnih i privatnih projekata na okoliš preuzet je u hrvatsko zakonodavstvo Zakonom o zaštiti okoliša te ga ne treba ponovno regulirati Zakonom o vodama. Napominjemo da se za sve zahvate koji se odnose na obranu od poplava provodi odgovarajuća procjena utjecaja na okoliš, odnosno ekološku mrežu, sukladno Zakonu o zaštiti okoliša, Zakonu o zaštiti prirode i Uredbi o procjeni utjecaja zahvata na okoliš. U Hrvatskoj se do sada nisu provodile nikakve aktivnosti prema odredbama članka 110. stavka 2. Zakona o vodama (Narodne novine, broj 66/19), a neće niti ubuduće te će se za sve takve aktivnosti provoditi odgovarajuća procjena utjecaja na okoliš, odnosno ocjena prihvatljivosti za ekološku mrežu prema posebnim propisima Pravna priroda odredbe kojom se uvodi iznimka od pravila provedbe postupka procjene utjecaja na okoliš odnosno ocjene prihvatljivosti za ekološku mrežu već sama po sebi podrazumijeva da će se primijeniti samo iznimno, u pojedinačnom slučaju, koji odgovara izvanrednoj situaciji, s ciljem obrane („…u slučajevima zaštite i spašavanja ljudi, životinja, materijalnih i kulturnih dobara i okoliša u poplavama te otklanjanja posljedica poplava, u slučajevima žurne i neodgodive provedbe mjera obrane od poplava“.) |
| 14 | Udruga za zaštitu prirode i okoliša Zeleni Osijek | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA, II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE TREBAJU UREDITI ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI | Pozdravljamo ispunjavanje obveze iz odgovora Republike Hrvatske na pismo službene obavijesti Europske komisije od 10. listopada 2019. (Službena opomena-povreda broj 2019/2276) u pogledu usklađivanja s relevantnim zakonodavstvom EU-a vezano uz pitanja uvjeta provedbe zahvata u prostoru odnosno provedbe odgovarajuće procjene utjecaja na okoliš odnosno ocjene prihvatljivosti za ekološku mrežu prilikom vađenja šljunka i pijeska iz obnovljivih ležišta u vodotocima i drugim tijelima površinskih voda. Unatoč navedenome, smatramo da predložene izmjene članka 110. stavka 2. Zakona o vodama i dalje nisu u potpunosti u skladu s odredbama Direktive 2011/92/EU Europskog parlamenta i Vijeća o procjeni učinaka određenih javnih i privatnih projekata na okoliš, kojaje izmijenjena Direktivom 2014/52/EU (Direktive o procjeni utjecaja na okoliš), kao i Direktive Vijeća 92/43/EEZ o očuvanju prirodnih staništa i divlje faune i flore (Direktive o staništima) te Direktive 2000/60EZ Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi okvira za djelovanje Zajednice u području vodne politike (Okvirne direktive o vodama). Uvjeti provedbe odgovarajuće procjene utjecaja na okoliš odnosno ocjene prihvatljivosti za ekološku mrežu detaljno su propisani odredbama Zakona o zaštiti okoliša (NN br. 80/13, 153/13, 78/15, 12/18, 118/18, ZOO) i Zakona o zaštiti prirode (NN br. 80/13, 15/18, 14/19, 127/19, ZZP). Navedeni propisi ujedno detaljno propisuju i dopuštene slučajeve kada je moguće odstupiti od obveze odgovarajuće procjene utjecaja na okoliš odnosno ocjene prihvatljivosti za ekološku mrežu (članak 79. stavak 5. ZZO, članak 8. ZZP). Shodno navedenome, iste uvjete ne treba regulirati i odredbama Zakona o vodama. Nadalje, u novom prijedlogu članka 110. stavka 2. Zakona o vodama (kao i u važećem propisu), koristi se jezična konstrukcija - izgovor - kojom je predviđeno opće izuzeće od provedbe odgovarajuće procjene utjecaja na okoliš odnosno ocjene prihvatljivosti za ekološku mrežu za sve zahvate povezane s poplavama. Smatramo da navedena konstrukcija nije u skladu s odredbama relevantnog zakonodavstva EU. Naime, mogućnost izuzeća od obveze provedbe postupka procjene utjecaja na okoliš je predviđena temeljem članka 1. stavka 3. Direktive o procjeni utjecaja na okoliš koji glasi “Države članice mogu odlučiti, na temelju pojedinačnog slučaja i ako je tako predviđeno nacionalnim pravom, da neće ovu Direktivu primjenjivati na projekte ili dijelove projekata čija je jedina svrha obrana ili na projekte čija je jedina svrha odgovor na izvanredna stanja, ako smatraju da bi takva primjena mogla imati negativan utjecaj na te svrhe.” Stoga, da bi se moglo odstupiti od obveze provedbe navedenog postupka potrebno je odgovoriti na dvije pretpostavke: (1) potrebno je ocijeniti svaki pojedinačni slučaj te je (2) u toj ocjeni potrebno utvrditi da li bi provedbom navedenog postupka došlo do negativnog utjecaja na samu svrhu na koju se pokušava odgovoriti zahvatom. Ove dvije pretpostavke nisu prenesene u navedeni prijedlog članka 110. stavka 2. Zakona o vodama. Praksa Suda EU vezano za izuzeća od primjene Direktive o procjeni utjecaja na okoliš ukazuje na to da bi se odredbi članka 1. stavka 3. Direktive trebalo dati restriktivno tumačenje. U slučaju Bolzano C-435/97 Sud EU je dao sljedeću izjavu o članku 1. stavku 3. (nacionalna obrana) Direktive: „Takvo izuzeće uvodi iznimku od općeg pravila utvrđenog Direktivom da učinke treba procijeniti unaprijed i u skladu s tim mora se protumačiti restriktivno”. U Smjernicama u vezi s primjenom izuzeća od Direktive o procjeni utjecaja na okoliš Europske komisije (gdje se Komisija posebno osvrnula na izuzeća radi provedbe zahvata za obranu od poplava) stoji da “izuzeće može obuhvatiti samo projekte koji odgovaraju na civilne hitne slučajeve, a ne i projekte koji uvode mjere namijenjene sprečavanju takvih hitnih slučajeva. Općenito bi bilo opravdano samo ako se izvanredna situacija koja je dovela do zahvata nije mogla predvidjeti ili, ako se mogla predvidjeti, ali se zahvat nije mogao poduzeti ranije. Na primjer, zahvat protiv poplava može se smatrati mjerom za rješavanje potencijalne nužde koja je dovoljno hitna da opravda pozivanje na izuzeće, ako je to bilo nemoguće poduzeti ranije. Međutim, ako se poplava dogodila na istom mjestu u nekoliko navrata, a projekt je zakašnjela mjera poduzeta kako bi se izbjegla potencijalna buduća kriza, tada izuzeće vjerojatno neće biti opravdano.” | Nije prihvaćen | Zakon o zaštiti prirode i Zakon o zaštiti okoliša sadrže općenitiji opis slučajeva u kojima se ne primjenjuju odredbe zakona (čl. 8. st. 1. Zakona o zaštiti prirode) odnosno u kojima se ne mora provoditi procjena utjecaja na okoliš (čl. 79. st.5. Zakona o zaštiti okoliša). Ovim se Zakonom konkretiziraju te odredbe podvođenjem slučajeva specifičnih za vodno gospodarstvo pod općenitije pojmove „neizbježnih i neotklonjivih prirodnih pojava „ iz Zakona o zaštiti prirode i „više sile“ iz Zakona o zaštiti okoliša. Napominje se da je člankom 8. st. 3. Zakona o zaštiti prirode propisana provedba postupka procjene utjecaja zahvata na ekološku mrežu u roku od 90 dana od prestanka provođenja mjera obrane od poplava. Stoga se predmetnom odredbom Nacrta prijedloga zakona isto ne ponavlja već se upućuje na primjenu posebnog propisa, tj. Zakona o zaštiti okoliša i Zakona o zaštiti prirode. Članak 1. Direktive o procjeni utjecaja određenih javnih i privatnih projekata na okoliš preuzet je u hrvatsko zakonodavstvo Zakonom o zaštiti okoliša te ga ne treba ponovno regulirati Zakonom o vodama. Napominjemo da se za sve zahvate koji se odnose na obranu od poplava provodi odgovarajuća procjena utjecaja na okoliš, odnosno ekološku mrežu, sukladno Zakonu o zaštiti okoliša, Zakonu o zaštiti prirode i Uredbi o procjeni utjecaja zahvata na okoliš. U Hrvatskoj se do sada nisu provodile nikakve aktivnosti prema odredbama članka 110. stavka 2. Zakona o vodama (Narodne novine, broj 66/19), a neće niti ubuduće te će se za sve takve aktivnosti provoditi odgovarajuća procjena utjecaja na okoliš, odnosno ocjena prihvatljivosti za ekološku mrežu prema posebnim propisima. Pravna priroda odredbe kojom se uvodi iznimka od pravila provedbe postupka procjene utjecaja na okoliš odnosno ocjene prihvatljivosti za ekološku mrežu već sama po sebi podrazumijeva da će se primijeniti samo iznimno, u pojedinačnom slučaju, koji odgovara izvanrednoj situaciji, s ciljem obrane („…u slučajevima zaštite i spašavanja ljudi, životinja, materijalnih i kulturnih dobara i okoliša u poplavama te otklanjanja posljedica poplava, u slučajevima žurne i neodgodive provedbe mjera obrane od poplava“.) |
| 15 | Tibor Mikuska | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA, II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE TREBAJU UREDITI ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI | S ciljem osiguranja transparentnosti i otvorenosti rada tijela javne vlasti, uključivanja građana i civilnoga društva te borbe protiv korupcije, a u skladu s multilateralnom inicijativom Partnerstvo za otvorenu vlast, čija je potpisnica i Hrvatska, predlažemo da Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja učini javnom dostupnim na svojim internetskim stranicama svu dokumentaciju iz okolišnih postupaka, pa tako i sve nadopune dokumentacije i konačne verzije koje u pravilu nisu dostupne putem stranice ministarstva. Posebno se osvrćemo na činjenicu da za okolišne postupke vezane za strategije, planove i programe nikakva dokumentacija nije dostupna (za razliku od zahvata), kao što nije dostupna niti informacija o započinjanju postupka (dok je isto za zahvate dostupno). | Nije prihvaćen | Navedeno pitanje nije predmet ovog Nacrta prijedloga zakona. |
| 16 | Nenad Duspara | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA, II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE TREBAJU UREDITI ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI | Ako bi ovaj nacrt prijedloga o izmjenama znatno smanjio malverzacije i uvaljivanje u Hrvatske vode razne plejade nekompetentnih i korumpiranih političara,onda bi to bilo super. U prethodnom komentaru, ako je i samo desetina točna,a sigurno jeste, i sigurno gospodin ne zna gdje se još u Hrvatskoj i kako rade slične ili iste stvari,kako se upravlja vodama i gdje svaka politička garnitura uhljebljuje svoje,onda nije dobro. Gdje smo na listama korumpiranih zemalja u svijetu i zašto? Nadam se da će se napraviti pomak i da znanost i transparentnost mogu itekako pomoći. | Nije prihvaćen | Primjedba se ne odnosi na tekst Nacrta prijedloga zakona. |
| 17 | GRGA KOSTELAC | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA, II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE TREBAJU UREDITI ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI | Ministarstvo predlaže izmjene Zakona o vodama koje nisu u skladu s opomenom Europske komisije jer se istom ukazuje na obvezu pridržavanje međunarodnih obveza Republike Hrvatske koje se očito ne poštuju. Konkretno, izvođenje zahvata i radova koje su nalagale ili odobravale Hrvatske vode te obvezne predradnje u obliku izrade potrebne dokumentacije, provedbe javnih natječaja, nadzora i izvođenja radova (očito leglo korupcije i nerada) koje su očito provođene bez potrebnih planova i izvještaja, netransparentno i protivno propisima, odnosno preuzetim obvezama RH. Nadalje, predlaže se ukidanje određenih statusa odnosno potrebnih standarda instituta za vode, a u svrhu dodjeljivanja potrebnih studija i analiza nekompetentnim institutima i tvrtkama na koje bi naručitelji mogli vršiti pritisak, što bi za posljedicu imalo studije protivne stvarnim činjenicama, a kako smo od ovog ministarstva i Hrvatskih voda navikli; krajnji rezultat bi bili zahvati i radovi u područjima na koji se isti ne bi smjeli izvoditi, odnosno ne bi se izvodili radovi koji se moraju izvoditi, a pogotovo ne na način kako to provode g. Gordan Gašparović i gđa. Elizabeta Kos npr. odobravanja eksploatacija i zahvata određenim osobama u zaštićenim područjima koja se ne bi smjela izvodit, dok se u isto vrijeme izbjegavaju radovi koje su Hrvatske vode dužne napraviti npr. radovi na zaštiti Zona sanitarnih zaštite. Posljednji dio ovog prijedloga se odnosi na podizanje vrijednosti nekretnina koje su "ex lege" postale javno vodno dobro, odnosno otvara se prostor za malverzacije novčanim sredstvima tamo gdje stvarno novčanih tražbina niti transakcija ne bi smjelo biti. Jednostavno rečeno javnim vodnim dobrom po odredbama zakona su postale one površine koje su u naravi bile javno vodno dobro u trenutku stupanja zakona na snagu pr. vodena korita i građevine za regulaciju vode koje to u naravi i jesu te su i statusom postale takve. Primjer ako je nešto bila rijeka ili kanal isto je "ex lege" tako i upisano u katastar i zemljišnu knjigu kao javno vodno dobro i tu nema stvarnog razloga ikome išta isplaćivati (osim ako se sumnjivim procjembenim elaboratom to navede kao kuća jer je tako pogrešnim upisom navedeno u npr. z. k. ulošku, a to nikada nije bila kuća već stoljećima korito rijeke). Obrnuto od toga nešto što je stotinu godina kuća i ima uporabnu dozvolu, a zabunom je upisano kao javno vodno dobro, se novim upisom ispravlja bez ikakvih novčanih transakcija. Međutim, gdje nema novca, nema malverzacija, a što je očito nekima problem pa žele unijeti odredbu koje nije prihvatljiva i protivna je drugim zakonima, ovdje konkretno Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima te Zakonu o procjeni vrijednosti nekretnine, koji su svakako nadredni pri TRGOVINI ili IZVLAŠTENJU nekretnine koje bi NAKON ishođenja projektne dokumentacije, POTREBNIH STUDIJA (koje Hrvatske vode i ministarstvo uporno izbjegavaju) i PROVEDBE svih potrebnih izlaganja te dobivanja suglasnosti, bile predmet toga, ali to nije "ex lege" situacija upisa vodnog dobra na koje se ovdje predlagatelj sramotno i nemušto poziva. | Nije prihvaćen | Primjedba identična primjedbi broj 10. Stoga ponavljamo i isti odgovor: Iz prvoga niza razmatranja (odlomak 1) ne može se razlučiti što je stvarna primjedba podnositelja. Na mjestu gdje podnositelj ukazuje na „ukidanje određenih statusa odnosno potrebnih standarda instituta za vode“ pretpostavka je da se odnosi na brisanje pravnog položaja znanstvene organizacije u članku 212. stavku 5. te se, u skladu s tim, u stavku 5. briše upućivanje na primjenu propisa o znanstvenoj djelatnosti. Isto se briše s obzirom na to da institut za vode ne može steći pravni položaj znanstvene organizacije samim činom svoga osnivanja, jer u tom trenutku ne ispunjava, niti može ispuniti, uvjete za znanstvenu organizaciju iz propisa o znanstvenoj djelatnosti. Stoga će institut za vode, nakon osnivanja, ishoditi dopusnicu za obavljanje znanstvene djelatnosti iz članka 212. stavka 2. ovoga Zakona i steći pravni položaj znanstvene organizacije, u skladu s propisima o znanstvenoj djelatnosti, u roku propisanom uredbom o osnivanju instituta za vode ili statutom instituta za vode. Iz drugog niza razmatranja (odlomak 2) ukazujemo da podnositelj misli kako je namjera izmjene članka 236. Zakona (čl. 4. ovoga Zakona) da se naknada za nekretnine javnoga vodnoga dobra, nastalog ex lege, treba isplatiti fizičkim i pravnim osobama koje nisu bile upisane u zemljišnu knjigu u trenutku stjecanja statusa javnoga vodnoga dobra ex lege, jer da je Republika Hrvatska bila upisana kao vlasnik. Iz obrazloženja uz članak 4. međutim proizlazi upravo suprotno: „Naime, odredbom članka 232. uređuje se upis vodnih građevina i korita prirodnih površinskih voda koja nisu upisana ni u katastru, niti u zemljišnoj knjizi u korist javnog vodnoga dobra i vlasništva Republike Hrvatske, neovisno o upisima u zemljišnu knjigu, dakle i upisima koji potvrđuju privatno vlasništvo ili vlasništvo pravnih osoba, osim Republike Hrvatske. Stoga je, u skladu s ustavnim načelom zaštite prava na naknadu tržišne vrijednosti, ako se u interesu Republike Hrvatske ograničava ili oduzima vlasništvo, iz članka 50. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske, potrebno pružiti pravnu sigurnost i zaštitu koju osigurava odredba članka 236. i na slučaj iz članka 232. stavka 4.“ Odredbe članka 236 jasno uređuje da upisi javmoga vodnoga dobra i prava vlasništva Republike Hrvatske u zemljišnu knjigu „ne utječu na pravo prethodnog zemljišnoknjižnog vlasnika na naknadu tržišne vrijednosti u skladu s općim pravilima imovinskog prava“. Pravo na naknadu za imovinu stečenu ex lege može se , dakle, ostvariti samo, ako je u trenutku ex lege stjecanja, postojao „prethodni“ zemljišnoknjižni vlasnik“ |
| 18 | Marija Sršen | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA, Članak 1. | Sukladno gore već navedenom komentaru te komentaru drugih) u poglavlju II, ali i znanstvenim činjenicama vezanima uz količine vučenog i suspendiranog nanosa u rijekama, predlažem da članak 110. Zakona o vodama glasi: 1) Nije dozvoljena eksploatacija šljunka i pijeska u vodotocima i drugim tijelima površinskih voda. 2) Zabranjena je eksploatacija šljunka i pijeska u uređenom inundacijskom području. 3) Iznimno od odredbi iz stavka 1. ovog članka dozvoljeno je vađenje i premještanje šljunka i pijeska u vodotocima i drugim tijelima površinskih voda ako pridonosi održavanju i postizanju povoljnog stanja očuvanja vodotoka i vodnih tijela. 4) Za provedbu zahvata u prostoru iz stavka 3. ovoga članka provodi se odgovarajuća procjena utjecaja na okoliš odnosno ocjena prihvatljivosti za ekološku mrežu prema posebnim propisima. 5) Odredbe ovoga Zakona koje se odnose na šljunak i pijesak odnose se i na kamen te zemlju, uključujući glinu. | Nije prihvaćen | Predmet ovoga Nacrta prijedloga zakona je samo izmjena stavka 2. članka 110. Zakona. Time se ne dovodi u pitanje pravilo o dopuštenosti eksploatacije šljunka i pijeska iz stavka 1. članka 110. Zakona o vodama (NN 66/19) koje je u kontinuitetu uspostavljeno Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o vodama (NN 56/13) i na snazi od 18.5.2013. godine. Davatelj primjedbe ne daje nijedan relevantan razlog zašto bi se dopuštenje eksploatacije pretvorilo u zabranu. Neovisno o dopuštenosti eksploatacije, za zahvat se mora provesti odgovarajuća procjena utjecaja na okoliš odnosno ocjena prihvatljivosti za ekološku mrežu, prema posebnim propisima, a u kojem će se postupku u konačnici pojedini zahvat odobriti ili odbiti. |
| 19 | ZELENA AKCIJA | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA, Članak 1. | Sukladno gore već navedenom komentaru Zelene akcije (i drugih) u poglavlju II, ali i znanstvenim činjenicama vezanima uz količine vučenog i suspendiranog nanosa u rijekama, predlažemo da članak 110. Zakona o vodama glasi: 1) Nije dozvoljena eksploatacija šljunka i pijeska u vodotocima i drugim tijelima površinskih voda. 2) Zabranjena je eksploatacija šljunka i pijeska u uređenom inundacijskom području. 3) Iznimno od odredbi iz stavka 1. ovog članka dozvoljeno je vađenje i premještanje šljunka i pijeska u vodotocima i drugim tijelima površinskih voda ako pridonosi održavanju i postizanju povoljnog stanja očuvanja vodotoka i vodnih tijela. 4) Za provedbu zahvata u prostoru iz stavka 3. ovoga članka provodi se odgovarajuća procjena utjecaja na okoliš odnosno ocjena prihvatljivosti za ekološku mrežu prema posebnim propisima. 5) Odredbe ovoga Zakona koje se odnose na šljunak i pijesak odnose se i na kamen te zemlju, uključujući glinu. | Nije prihvaćen | Predmet ovoga Nacrta prijedloga zakona je samo izmjena stavka 2. članka 110. Zakona. Time se ne dovodi u pitanje pravilo o dopuštenosti eksploatacije šljunka i pijeska iz stavka 1. članka 110. Zakona o vodama (NN 66/19) koje je u kontinuitetu uspostavljeno Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o vodama (NN 56/13) i na snazi od 18.5.2013. godine. Davatelj primjedbe ne daje nijedan relevantan razlog zašto bi se dopuštenje eksploatacije pretvorilo u zabranu. Neovisno o dopuštenosti eksploatacije, za zahvat se mora provesti odgovarajuća procjena utjecaja na okoliš odnosno ocjena prihvatljivosti za ekološku mrežu, prema posebnim propisima, a u kojem će se postupku u konačnici pojedini zahvat odobriti ili odbiti. |
| 20 | Zoran Horvat | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA, Članak 1. | Zorni prikaz bahatosti i kratkog vijeka politično-gospodarske trgovine neodgovornih rukovodećih struktura Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja pri donošenju Zakona o vodama s interesnim nadogradnjama nastalima u razdoblju između dva čitanja u Hrvatskom saboru. Nažalost sve na štetu širih nacionalnih interesa uz daljnje sramoćenje i gubitak ionako poljuljanog ugleda RH u odnosima s europskim partnerima zbog ponovnih očitih povreda prava Europske Unije. Sve je vidljivo iz obrazloženja predlagača i iz usporedbe prijedloga zakona koji je bio predmet javne rasprave, nacrta iz prvog čitanja i nacrta iz drugog čitanja, odnosno konačno usvojenog Zakona o vodama. Lako je uočljiv trenutak zaokreta koji je vjerojatno uvezan sa zaokretom iz 3. članka ovih izmjena a sve kao rezultat povezane trgovine gdje je jedan ustupak za jednu interesnu skupinu vezan s drugim ustupkom za drugu. Nažalost oba ustupka koriste pojedincima a sve na štetu šire zajednice. No to je žalosna slika o odnosu ovog ali i niza ostalih predlagača prema javnom savjetovanju, o tome koliko im je stalo do mišljenja svojih građana i o tome na koji se način donose zakoni u Republici Hrvatskoj. | Nije prihvaćen | Primjedba se u osnovi odnosi na opravdanost osnivanja instituta, što nije predmet izmjena Zakona o vodama. Neovisno o tome, osnivanje instituta za vode predstavlja ispunjenje strateške odrednice A 13. Strategije upravljanja vodama iz 2008. (NN 91/08) koja određuje: „A13. Unaprijediti obavljanje znanstveno-stručnih poslova, poslova pripreme podloga i strateško-planskih dokumenata, pripremu planova upravljanja vodnim područjima, podloga za zakonske i podzakonske akte – osnivanjem znanstveno-stručne institucije za vode, osnivač koje će biti Vlada Republike Hrvatske na prijedlog ministarstva nadležnog za vodno gospodarstvo.“ S obzirom da je cjelokupno vodno zakonodavstvo nakon 2008. rađeno na postavkama nacionalnog strateškog dokumenta o upravljanju vodama, to je i Zakon o vodama iz 2009. (NN 153/09) sadržavao u članku 222. stavku 1. odredbu o znanstvenoj instituciji za vode koja je glasila: „Vlada Republike Hrvatske, sukladno posebnim propisima o znanstvenoj djelatnosti, uredbom može osnovati znanstvenu instituciju u području voda, s pravnim statusom ustanove, radi pružanja znanstvene podrške upravljanju vodama sukladno Strategiji upravljanja vodama (»Narodne novine«, br. 91/08.), odredbama ovoga Zakona i zakona kojim se uređuje financiranje vodnoga gospodarstva.“ Predmetna odredba je bila zadržana punih 9 (devet) godina kroz sve izmjene Zakona o vodama (NN 153/09., 63/11., 130/11., 56/13. 14/14. i 46/18.) sve do 18.7.2019. kada je stupio na snagu Zakon o vodama (NN 66/19) i pretvorio plansku odredbu „može osnovati“ u konkretnu realizaciju strateške odrednice A13 Strategije upravljanja vodama iz 2008. odnosno u formulaciju „osniva se“. Ova zakonska intervencija ne predstavlja novost, ishitrenost, neosmišljenost, niti je upravljana namjerama osnivanja institucije koja je „sama sebi svrha“, već je proizvod strateškog opredjeljenja i zakonodavnog kontinuiteta dugog jedno desetljeće. |
| 21 | Udruga za zaštitu prirode i okoliša Zeleni Osijek | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA, Članak 1. | Shodno gore navedenome, ali i znanstvenim činjenicama vezanima uz količine vučenog i suspendiranog nanosa u rijekama, predlažemo da članak 110. Zakona o vodama glasi: 1) Nije dozvoljena eksploatacija šljunka i pijeska u vodotocima i drugim tijelima površinskih voda. 2) Zabranjena je eksploatacija šljunka i pijeska u uređenom inundacijskom području. 3) Iznimno od odredbi iz stavka 1. ovog članka dozvoljeno je vađenje i premještanje šljunka i pijeska u vodotocima i drugim tijelima površinskih voda ako pridonosi održavanju i postizanju povoljnog stanja očuvanja vodotoka i vodnih tijela. 4) Za provedbu zahvata u prostoru iz stavka 3. ovoga članka provodi se odgovarajuća procjena utjecaja na okoliš odnosno ocjena prihvatljivosti za ekološku mrežu prema posebnim propisima. 5) Odredbe ovoga Zakona koje se odnose na šljunak i pijesak odnose se i na kamen te zemlju, uključujući glinu. | Nije prihvaćen | Predmet ovoga Nacrta prijedloga zakona je samo izmjena stavka 2. članka 110. Zakona. Time se ne dovodi u pitanje pravilo o dopuštenosti eksploatacije šljunka i pijeska iz stavka 1. članka 110. Zakona o vodama (NN 66/19) koje je u kontinuitetu uspostavljeno Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o vodama (NN 56/13) i na snazi od 18.5.2013. godine. Ne ulazeći u potpunost, točnost i osnovanost zaključaka ponuđenih studija, ukazujemo da ne vidimo nijedan valjan razlog da se postupak razrješenja različitih stajališta o hidromorfološkom stanju rijeka, uspostavljen EU direktivama (procjena utjecaja zahvata na okoliš i na ekološku mrežu tj. ocjena od „slučaja do slučaja“) isključi u korist administrativne zabrane. Neovisno o dopuštenosti eksploatacije, za zahvat se mora provesti odgovarajuća procjena utjecaja na okoliš odnosno ocjena prihvatljivosti za ekološku mrežu, prema posebnim propisima, a u kojem će se postupku u konačnici pojedini zahvat odobriti ili odbiti. |
| 22 | Tibor Mikuska | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA, Članak 1. | Iako nisu predmet ovih izmjena, nastavno na izmjenu članka 110. smatramo kako je izuzetno važno i potrebno izmijeniti i slijedeće članke ZoV-a kako navodimo niže: Predlažemo da, sukladno izmjenama čl. 110., Članak 112. glasi: Šljunak i pijesak izvađen tijekom održavanja i postizanja povoljnog stanja očuvanja vodotoka Članak 112. (1) Ako je u svrhu održavanja i postizanja povoljnog stanja očuvanja vodotoka i vodnih tijela nužno izvaditi šljunak i pijesak iz vodotoka ili kanala, on se može koristiti isključivo po odredbama ovoga Zakona. (2) Šljunak i pijesak izvađen iz vodotoka i drugih tijela površinskih voda mora se u cijelosti vratiti i razmjestiti u vodotok u područje u kojem će doprinijeti postizanju povoljnog stanja očuvanja. (2) Za radove vađenja šljunka i pijeska iz vodotoka ili kanala, središnje tijelo državne uprave nadležno za plovidbu unutarnjim vodama mora od Hrvatskih voda ishoditi vodopravne akte. (3) Prije početka vađenja naručitelj radova iz stavka 1. ovoga članka dužan je: – izraditi geodetsku snimku na mjestima vađenja i mjestima mogućeg razmještanja iz članka 115. stavka 1. podstavka 1. ovoga Zakona i – izraditi analizu granulometrijskog sastava nanosa šljunka i pijeska s mjesta vađenja, osim ako nanos nije predviđen samo za razmještanje iz članka 115. stavka 1. podstavka 1. ovoga Zakona. (4) Nakon završetka vađenja naručitelj radova iz stavka 1. ovoga članka dužan je izraditi geodetsku snimku na mjestima vađenja i na mjestima razmještanja iz članka 115. stavka 1. podstavka 1. ovoga Zakona. (5) Izvođač radova iz stavka 1. ovoga članka dužan je, na temelju geodetske snimke i analize granulometrijskog sastava nanosa iz stavka 3. ovoga članka, izraditi elaborat s dokaznicom količina šljunka i pijeska. (6) Geodetske snimke, analiza granulometrijskog sastava nanosa i elaborat iz stavaka 4., 5. i 6. ovoga članka dostavljaju se središnjem tijelu državne uprave nadležnom za inspekcijske poslove u području vodnoga gospodarstva i Hrvatskim vodama, za područje vodnog puta dostavljaju se i središnjem tijelu državne uprave nadležnom za plovidbu unutarnjim vodama, a za neobnovljiva ležišta i središnjem tijelu državne uprave nadležnom za inspekcijske poslove u području rudarstva. Članak 114. - briše se Predlažemo da sukladno gore navedenom Članak 115. glasi: Korištenje šljunka i pijeska tijekom građenja i održavanja na vodama i vodnom dobru Članak 115. (1) Šljunak i pijesak izvađen tijekom održavanja i postizanja povoljnog stanja očuvanja vodotoka i vodnih tijela iz članka 112. stavka 1. ovoga Zakona će se razmjestiti unutar vodotoka ili kanala, bez vađenja na obale. Gore navedene izmjene članaka 110-117. zakona o vodama nužne su radi postizanja ciljeva očuvanja vodnih tijela postavljenih odredbama Okvirne direktive o vodama. Naime, studija izrađena u sklopu DanubeSediment INTERREG DTP projekta (www.interreg-danube.eu/danubesediment) jasno je ukazala da sve hrvatske velike rijeke koje su pogodne za iskapanje pijeska i šljunka (Dunav, Drava, Sava, ali i Una, Kupa i Neretva) imaju značajan manjak vučenog nanosa zbog niza izgrađenih hidrocentrala (slika 1) (http://www.interreg-danube.eu/uploads/media/approved_project_output/0001/39/d7f9e88e194b7dcea22b51235d653c50d358b7ae.pdf). Posljedično, na njima se hidromorfološko stanje pogoršava, te su izložene sustavnoj eroziji dna, opadanja razina vodostaja i degradaciji ekoloških značajki, te će daljnja eksploatacija pijeska i šljunka dodatno pogoršavati trenutno nezadovoljavajuće stanje. Stoga je, umjesto nastavka eksploatacije pijeska i šljunka iz hrvatskih rijeka, žurno potrebno usvojiti trenutnu zabranu eksploatacije iz vodotoka i njihovih aktivnih poplavnih dolina, te započeti s projektima nadoknađivanja i prihranjivanja rijeka nužno potrebnim sedimentom. Slika 1. Pronos nanosa u Savi i Dravi prije i poslije izgradnje hidrocentrala (Izvor: Figure 5.2.1. Sediment balance assessment for the Danube, 2020. www.interreg-danube.eu/danubesediment) | Nije prihvaćen | U odnosu na izmjene članka 112. koje predlaže podnositelj primjedbe. Predmet ovoga Nacrta prijedloga zakona je samo izmjena stavka 2. članka 110. Zakona. Time se ne dovodi u pitanje pravilo o dopuštenosti eksploatacije šljunka i pijeska iz stavka 1. članka 110. Zakona o vodama (NN 66/19) koje je u kontinuitetu uspostavljeno Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o vodama (NN 56/13) i na snazi od 18.5.2013. godine. Ne ulazeći u potpunost, točnost i osnovanost zaključaka ponuđenih studija, ukazujemo da ne vidimo nijedan valjan razlog da se postupak razrješenja različitih stajališta o hidromorfološkom stanju rijeka, uspostavljen EU direktivama (procjena utjecaja zahvata na okoliš i na ekološku mrežu tj. ocjena od „slučaja do slučaja“) isključi u korist administrativne zabrane. Neovisno o dopuštenosti eksploatacije, za zahvat se mora provesti odgovarajuća procjena utjecaja na okoliš odnosno ocjena prihvatljivosti za ekološku mrežu, prema posebnim propisima, a u kojem će se postupku u konačnici pojedini zahvat odobriti ili odbiti. U odnosu na izmjene članka 114. i 115. koje predlaže podnositelj primjedbe, ističemo da predmetne odredbe nisu predmet izmjena ovog Nacrta prijedloga zakona. |
| 23 | Tibor Mikuska | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA, Članak 1. | Shodno općem komentaru Hrvatskog društva za zaštitu ptica i prirode navedenog u uvodu Nacrta prijedloga Zakona o izmjenama Zakona o vodama, ali i znanstvenim činjenicama vezanima uz količine vučenog i suspendiranog nanosa u rijekama, predlažemo da članak 110. Zakona o vodama glasi: 1) Nije dozvoljena eksploatacija šljunka i pijeska u vodotocima i drugim tijelima površinskih voda. 2) Zabranjena je eksploatacija šljunka i pijeska u uređenom inundacijskom području. 3) Iznimno od odredbi iz stavka 1. ovog članka dozvoljeno je vađenje i premještanje šljunka i pijeska u vodotocima i drugim tijelima površinskih voda ako pridonosi održavanju i postizanju povoljnog stanja očuvanja vodotoka i vodnih tijela. 4) Za provedbu zahvata u prostoru iz stavka 3. ovoga članka provodi se odgovarajuća procjena utjecaja na okoliš odnosno ocjena prihvatljivosti za ekološku mrežu prema posebnim propisima. 5) Odredbe ovoga Zakona koje se odnose na šljunak i pijesak odnose se i na kamen te zemlju, uključujući glinu. | Nije prihvaćen | Predmet ovoga Nacrta prijedloga zakona je samo izmjena stavka 2. članka 110. Zakona. Time se ne dovodi u pitanje pravilo o dopuštenosti eksploatacije šljunka i pijeska iz stavka 1. članka 110. Zakona o vodama (NN 66/19) koje je u kontinuitetu uspostavljeno Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o vodama (NN 56/13) i na snazi od 18.5.2013. godine. Davatelj primjedbe ne daje nijedan relevantan razlog zašto bi se dopuštenje eksploatacije pretvorilo u zabranu. Neovisno o dopuštenosti eksploatacije, za zahvat se mora provesti odgovarajuća procjena utjecaja na okoliš odnosno ocjena prihvatljivosti za ekološku mrežu, prema posebnim propisima, a u kojem će se postupku u konačnici pojedini zahvat odobriti ili odbiti. |
| 24 | DOLORES MATEJČIĆ | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA, Članak 1. | Prema čl.1 postoje izuzeci kada nije potrebno raditi studiju štetnosti na okoliš, tj. kada su ljudski životi i imovina ugroženi. Smatram da se tim izuzetkom otvaraju mogućnosti zloupotreba i malverzacija. Rijeke teku stotinama godina nekim tijekom i unaprijed se može pretpostaviti koje su moguće opasnosti, pa se prema tome mogu raditi projekcije, planovi i istraživanja. Ne treba čekati poplavu da bi navrat nanos iskopali neki kanal i napravili nepovratnu štetu za prirodu. Mnogi radovi oko rijeka su štetni, gleda se samo kratkoročna korist, umjesto dugoročne štete. Čovjek je svojim aktivnostima najveći uzročnik poplava i klizišta (klizište Grohovo kod Rijeke i Kostanjek kod Zagreba). Prije svake aktivnosti je potrebno napraviti studiju zaštite na okoliš, i razgovarati sa lokalnim stanovnštvom o klimatskim i drugim okolnostima na tom području. Ako poštujemo prirodu ljudski životi i imovina neće biti ugroženi. | Nije prihvaćen | Iznimke u stavku 2. članka 110. Nacrta prijedloga zakona su usklađene s općenitijim izričajem čl. 8. st. 1. Zakona o zaštiti prirode i čl. 79. st.5. Zakona o zaštiti okoliša. U svakoj ljudskoj djelatnosti postoji opasnost zloporaba i malverzacija, ali to ne smije obeshrabriti zakonodavca od zaštite legitimnih ciljeva (zaštite života, zdravlja i imovine). Da je suprotno, ne bi postojale ni iznimke u čl. 8. st. 1. Zakona o zaštiti prirode i čl. 79. st. 5. Zakona o zaštiti okoliša, koje su doslovno transponirane odredbe odgovarajućih EU direktiva koje prepoznaju veliku nesreću odnosno „višu silu“, što poplava nedvojbeno jest. U Hrvatskoj se do sada nisu provodile nikakve aktivnosti prema odredbama članka 110. stavka 2. Zakona o vodama (Narodne novine, broj 66/19), a neće niti ubuduće te će se za sve takve aktivnosti provoditi odgovarajuća procjena utjecaja na okoliš, odnosno ocjena prihvatljivosti za ekološku mrežu prema posebnim propisima, a u kojem će se postupku u konačnici pojedini zahvat odobriti ili odbiti. |
| 25 | Zoran Horvat | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA, Članak 3. | Predlaže se izmjena predloženog članka na način da se ovim izmjenama Zakona o vodama navedeni članak u potpunosti briše. Sukladno tome predlaže se da se izmjene i ostale odredbe Zakona o vodama vezane uz Institut kako bi se u skladu s javno deklariranim stavom Vlade RH racionalizirala javna uprava smanjujem broj agencija. Djelokrug rada bespotrebnog Instituta treba vratiti na institucije koje su isto obavljale i prije donošenja ovakovog Zakona o vodama iz 2019. godine, odnosno na Hrvatske vode kao pravnu osobu nadležnu za upravljanje vodama. Nadalje predlaže se da Vlada RH pristupi utvrđivanju odgovornih osoba u Ministarstvu nadležnom za vode, u Hrvatskim vodama i u drugim nacionalnim institucijama koji su kreatori ovakvih „rješenja“. Predlaže se da se pristupi iskrenom sređivanju stanja u vodnom gospodarstvu na dugoročno održivim osnovama, što naravno uključuje i promjene Zakona o vodama, koji je i uveo ovakve neodržive nesustavne promjene. Time bi se jasno pokazalo da Vlada RH u cjelini i postojeća nacionalna politika ne stoji iza ovog nekoordiniranog izleta nedovoljno odgovorne skupine. Zaustavljeni neuspješni pokušaj osnivanja Instituta iz ljeta prošle godine je jedan od prvih poteza nove Vlade kojim je odmah nastupilo gorko otrježnjenje, da ne živimo u niti kakvoj nadi u pamet i napredak na ovim prostorima. Pitanje je samo djelujemo li u sustavu zakonodavne i izvršne vlasti bez sustavne kontrole s podmetanjem nesustavnih rješenja za zadovoljavanje osobnih ambicija i interesa ili u kontroliranom sustavu koji svjesno s jedne strane proklamira (dijelom i provodi) smanjenje broja agencija i racionalizaciju administracije a s druge neposredno provodi potpuno suprotnu politiku daljnjeg političkog zbrinjavanja zaslužnika. Jedno i drugo gura RH dalje prema dnu pri čemu je nastavak depopulacije Hrvatske izvjesna činjenica. Bez obzira na sve i po cijenu svega najveći prioritet Vlade u novom mandatu je i dalje izgleda isti – ostati na poziciji u novoj križaljci što dulje, a za što treba osigurati dovoljno dobro plaćenih pozicija za hdz-ove kadrove i kadrove ostalih političkih opcija koje čine trenutačnu većinu. Jednostavno čovjek ostaje bez riječi kako opisati razočaranje i bezobrazluk vlasti koja, nakon što je prije godinu-dvije provela opravdanu racionalizaciju dijela agencija u RH, u novom mandatu osniva novu agenciju upitne svrsishodnosti koja ne donosi ništa novo nego se isključivo oslanja na obavljanju postojećih poslova izdvojenih iz postojeće institucije. Očito se ne preže ni pred čim kada treba izmisliti nova dobro plaćena radna mjesta za bivše i nove funkcionere, državne tajnike, rođake, prijatelje, kolege, poslovne partnere i ostale poslušne stranačke vojnike sa stručnim zvanjima upitne potrebnosti u realnom gospodarstvu. Jednostavno treba izmisliti model za zbrinjavanje nove grupacije teško iskoristivih (čast iznimkama) zvanja u obliku ekonomista, pravnika, tajnica, vozača i ostalih logističara. Tome naravno trebati pridodati i potrebu popunjavanja novih Upravljačkih tijela s pripadnim naknadama za njihov angažman, itd, itd. Preseljenje postojećeg segmenta poslovanja i stručno opravdanog neophodnog osoblja iz postojeće institucije u novu, a bez ikakve želje da se u postojećoj naprave nužne korektivne organizacijske i upravljačke promjene, sugerira apsolutnu nebrigu za racionalno ponašanje države i razotkriva stvarne ciljeve ovog poduhvata. Ako smo u dubokim problemima, a jesmo, nije način rješavanja problema u poslovanju postojećih institucija izmišljanje puno skupljih avanturističkih rješenja već uvođenje reda i podizanje osobne odgovornosti u radu i promjenama odgovornih za nefunkcioniranje postojećeg sustava. Zadržati rukovodstvo koje je prouzročilo probleme zbog kojih se osniva nova agencija (da se razumijemo riječ je samo o nemuštom izgovoru) se u potpunosti uklapa u priču o prisutnoj nesuvislosti upravljanju državom u kojem jedna grupa ne zna što radi druga. Novi reducirani opseg djelokruga rada Instituta koja se očituje u promjeni statusa gdje se „napušta znanost“ svodi Institut na organizaciju kojoj je prvenstveni cilj preuzimanje dijela poslovanja Hrvatskih voda vezanog uz monitoring, što nema niti kakve veze s izvornom zamisli Instituta predviđenih strateškim dokumentima na koje se kreator poziva kao razlog njegovog osnivanja. Navedena djelatnost koja se ovim posljednjim promjenama pokušava otrgnuti iz sustava Hrvatskih voda je nažalost jedina opipljiva stvar s konkretnim izlaznim opipljivim rezultatom koju će Institut imati dugo vremena i koja je zbog toga neophodna za opravdanje njegovog postojanja. Sama promjena provoditelja monitoringa se bez provođenja predviđene procedure javnog savjetovanja podvalila između dva čitanja u Saboru u procesu donošenja novog Zakona o vodama donesenom u lipnju prošle godine. I na prvi nacrt su stručne službe Hrvatskih voda izradile desetine stranica primjedbi i komentara koje su također nelogično, zatražene ne u fazi pripreme već nakon okončanja prvog kruga savjetovanja. Pitanje bez odgovora je jesu li skupljene primjedbe i poslane predlagaču, jer u njima ima i onih koje ne idu u prilog zacrtanom smjeru predlagača. Poznajući trenutačnu rukovodeću strukturu u Hrvatskim vodama i količinu energije koja se ulaže u održanje pozicije unatoč svemu, izvjesnije je da nisu. Vrhunac bezobraštine se događa u završnici kada se kao grom iz vedra neba, potiho ispod radara, uvode izmjene u članku 212. (posljedično i ostalim člancima vezanim uz poslove monitoringa) kojima se uz dodatnu Uredbu osniva nova agencija (Institut za vode) koja od Hrvatskih voda preuzima obavljanje dijela poslova. Ne bi bilo toliko strašno da između njih nisu i temeljni poslovi kojima se ozbiljno narušava cjelokupnost upravljanja vodama. Time se u ionako kompleksan sustav uvodi dodatna prijetnja njegovoj operativnoj sposobnosti koja može rezultirati nesagledivim posljedicama u budućnosti. Predviđena nova agencija će vrlo lagano doći do 100-ak i više radnika, preuzimanjem 50-ak i više (?) radnika iz Hrvatskih voda, zapošljavanjem niza dodatnih, prevenstveno kao brojna potpora za obavljanje financijskih, pravnih, informatičkih i inih popratnih poslova. Povijest nas uči da će prema potrebi ta brojka vrlo skoro biti i značajno veća. To je klasično ponovno nesustavno rješenje u hrvatskoj izvedbi. Kada naiđemo na probleme osnujemo novu ili ugasimo postojeću agenciju, bez da razmislimo o slijedeća dva, tri poteza unaprijed. Rješavajući jedan problem proizvodimo čitav niz drugih. Kao da će osnivanje nove institucije samo po sebi riješiti problem. Nagledali smo se u prošlosti takvih „rješenja“ koji samo dodatno uništavaju sustav upravljanja. Ako ima problema u funkcioniranju jednog segmenta posla, a treba priznati da itekako ima i da postoji realna potreba za njegovim unaprjeđenjem, valjda je logično da ga prvo pokušamo operativno poboljšati u okviru postojećeg sustava pa tek potom tražiti radikalnija rješenja. Riječ je u pravilu o puno skupljim i kompliciranijim ukupnim sustavima. Predložiti ovakvu izmjenu s tvrdnjom da netko nije odradio svoj dio posla a ne poduzeti ništa u upravljanju tim sustavom i ne raditi na njegovom poboljšanju je suludo i nema veze sa zdravim razumom, što samo pojačava sumnju u skrivene namjere. Kome je normalno da se tvrdi da su razlozi za osnivanje nove agencije kojima se pri donošenju ovakovog Zakona o vodama prošle godine obrazlagalo osnivanje spomenuta agencije i pridodavanje ovih zaduženja, ti da postojeća nije obavila svoju zadaću i da dalje odgovorni rukovodioci koji nisu odradili svoj posao i dalje ostaju na svojim funkcijama i slobodno nastavljaju s neradom i produbljivanjem nereda u međusobnim odnosima koji vrve nelogičnostima? Kako je moguće da nakon tri, četiri godine upravljanja Hrvatskim vodama u trećoj, četvrtoj godini njihovog mandata nakon normalnog rada u prethodnom razdoblju odjednom dolazi do problema i zakazivanja u ispunjavanju obveza? Kako je moguće da takav generalni direktor, koji će unatoč visokim očekivanjima radnika ostati upamćen samo kao netko tko je bez riječi protesta kumovao sahrani nekad cijenjene institucije, ostaje na svojoj poziciji? Kako je moguće da ministar ministarstva koje je zaduženo za nadzor rada Hrvatskih voda, ujedno i trenutačni predsjednik Upravnog vijeća te institucije, predlaže s ovakvim obrazloženjem promjenu i dalje ostaje ministar? Kako je moguće da na funkciji ostaje i državni tajnik istog ministarstva nadležan za ovaj resor - vjerojatni glavni kreator ovakvog rješenja, koji inače redovito s pomoćnicom ministra sjedi na operativnim tjednim kolegijima generalnog direktora Hrvatskih voda i koji je kontinuirano detaljno upoznat s operativnom situacijom u sustavu? Je li moguće da se i dalje sustavno kontinuirano oslabljuju i na kraju ruše stručne institucije radi ostvarivanja lakšeg političkog utjecaja na njihov rad. Zašto se priča ne ogoli do kraja i zašto se ne promijeni i status Hrvatskih voda, za koje se i dalje navodi da je riječ o pravnoj osobi za upravljanje vodama. Možda je to jedan od idućih poteza. Pitanje je koji je segment poslovanja slijedeći na udaru. Kako netko tko u budućnosti neće pratiti (monitoring) i poznavati stanje sustava njime može upravljati? Odgovor je naravno nikako, ne postoji nigdje na svijetu takva situacija pa se sasvim sigurno neće izmisliti i usavršiti u Hrvatskoj. Kada se sve pogleda s vremenske distance, nakon svih ovih naknadnih događanja, postavlja se pitanje je li i nespomenuti požar u laboratoriju i uporno odugovlačenje provedbe mjera za uspostavu njegove hitne operativnosti (2018. godina), koji je osnovni razlog neispunjenja plana monitoringa što se navodi kao glavni razlog promjena (obrazloženje uz članak 212. Zakona o vodama) uistinu slučajan ili ne? Ne čini se tako nemogućim, zar ne!? Radi šire javnosti koja je zainteresirana za način rada u institucijama koje oni financiraju pored odgovora na gornja pitanja molim konkretne odgovore i na slijedeća: 1. Što je utvrdila istraga u pogledu uzroka požara u laboratoriju Hrvatskih voda? 2. U kojem roku je uspostavljena funkcionalnost laboratorija? 3. Zbog čega je za uspostavu funkcionalnosti trebalo toliko vremena? 4. Tko je zbog tog dugotrajnog nefunkcioniranja laboratorija, koji je rezultirao promjenom koja se ovom Uredbom operacionalizira, utvrđen kao odgovorna osoba? 5. Kakve su konkretne korektivne mjere u organizacijskog unaprjeđenju ovog segmenta u poslovanju Hrvatskih voda poduzete? 6. Kakve su konkretne korektivne mjere u kadrovskom unaprjeđenju ovog segmenta poslovanja Hrvatskih voda poduzete? 7. Jeste li uopće išta i što je konkretno poduzeto u svezi s ovim nemilim događajem a kako bi se slični problemi nefunkcioniranja u Hrvatskim vodama izbjegli u budućnosti? 8. Na koji način Hrvatske vode misle operativno upravljati obranom od poplava kada poslove monitoringa (što uključuje i monitoring „zapremina, razina, protoka, brzina i hidromorfoloških značajki“) preuzima Institut? 9. Hoće li postojeći sustav praćenja razina površinskih voda predati Institutu ili će zadržati paralelni sustav zbog vlastitih potreba a Institutu financirati paralelni razvoj novog? Kreatori ovakvog Instituta polažu daleko najveće nade u financiranje od strane Hrvatskih voda. Da bude jasno, riječ je o godišnjem proračunu od 100-ak milijuna kuna za financiranje redovnog poslovanja bez financijskih dubioza do kojih će eventualno doći u budućnosti. Kako postoji opravdana bojazan da se iza svega kriju skriveni poslovni interesi neodgovrnih pojedinaca nikog ne bi trebalo iznenaditi da se već kroz godinu, dvije, poslovi monitoringa putem vlastitog laboratorija proglase neperspektivnim i transferiraju na vanjsko tržište. Time bi se dio ljudi vjerojatno proglasio viškom a preuzeta imovina Hrvatskih voda (zgrade i oprema laboratorija u Zagrebu i Šibeniku) otuđila prodajom u bescjenje. Ne postoje nikakva jamstava i zaštitni mehanizmi za ispunjenje zadaće Instituta u dijelu monitoringa, odnosno isporuku podloga koje su neophodne za naknadno ispunjenje zadaće Hrvatskih voda, pa se postavlja pitanje jeste li ovaj „koncept“ usuglašen s Hrvatskim vodama, odnosno s postojećim generalnim direktorom i trenutačnom rukovodećom garniturom. Ako jeste koje je opravdanje generalnog direktora zbog čega je na isto pristao? Ako je ovo usuglašeno dojma sam da Generalni direktor nedovoljno prepoznaje potencijalnu opasnost za buduće funkcioniranje institucije na čijem je čelu i za čije funkcioniranje odgovara što sugerira postavljanje sljedećeg pitanja o njegovim kompetencijama o potpunom razumijevanju uloge ukupnog sustava Hrvatskih voda a ne samo segmenta obrane od poplave što je njegova „uža specijalnost“. Kada se uzme u obzir i trenutačni način funkcioniranja i postojeće probleme u sustavu obrane od poplava i neprepoznate moguće dodatne probleme u budućnosti uslijed preuzimanja i segmenta monitoringa razina voda postavlja se pitanje kako je moguće da o svemu ispred Hrvatskih voda nema niti kakve službene reakcije. Radi li se čisto o neprepoznavanju potencijalnih budućih opasnosti, nerazumijevanju procesa ili se šuti radi suodgovornosti za trenutačnu situaciju i pretpostavljanje interesa pojedinaca u odnosu na interes sustava i društva u cjelini. Tražeći mogući odgovor potrebno je upozoriti na trenutačnu situaciju da je u osobi trenutačnog generalnog direktora objedinjena uloga glavnog voditelja obrane od poplava (obnaša je automatizmom generalni direktor) i uloga voditelja glavnog centra obrane od poplava (imenuje ga generalni direktor) koji bi ga u slučaju spriječenosti trebao mijenjati i preuzeti rukovođenje cjelokupnim sustavom (pasus 2 točke XXI Državnog plana obrane od poplava). Koliko to može biti opasna situacija kada je generalni direktor spriječen (posljedično i istovremeno i njegov zamjenik-voditelj glavnog centra obrane od poplava) i kada je kompromitirano upravljanje ukupnim sustavom dijelom je pokazala i prošlogodišnja poplava u gradu Zagrebu. Jednostavno protekom vremena sustav kojim se ne upravlja i stalno ga se ne unaprjeđuje iz pozicije interesa za društvo u cjelini, atrofira i urušava se a potencijalne posljedice po imovinu i ljudske živote u konačnici su svakim danom sve izraženije. Svaki sustav ima uspona i padova no postoji i točka nakon koje nema povratka a sa trenutačnom rukovodećom garniturom smo jako blizu iste. Pitanje je samo je li ona ispred ili iza nas. Obzirom na ovaj osvrt vjerujem da je ipak ispred ali ne predaleko ukoliko se realizira ovakvo i slična „rješenja“ koja to jednostavno nisu. Osnivanjem ovakvog Isntituta završava jedno poglavlje pretežno uspješnog upravljanja vodama u RH i počinje avantura koja će dovesti, uz još par najavljenih izdvajanja, do daljnjeg slabljenja upravljanja vodama u RH. Time će Hrvatske vode postati u potpunosti nesposobne za ozbiljno upravljanje vodama a što će ih svesti na minoran subjekt, odnosno društvo fondovskog tipa zaduženo za sporedno „hortikulturalno uređenja i održavanje“ i što lakše trošenje novca (još malo dok sredstva naknada u daljnjoj racionalizaciji opterećenja gospodarstva i građana RH ne postanu bespotreban teret ili ne postanu direktni prihod državnom proračunu) s vrlo kratkim rokom trajanja. Kako javnost ima pravo biti neupućena u vizionarske zamisli kreatora novog „rješenja“ molio bih za što konkretnije odgovore na postavljena pitanja i argumentirani osvrt na iznesena razmišljanja kako bi se neinformiranom puku približili neotkriveni horizonti duboke providnosti. Kako nije vidljiva reakcija službenih odgovornih struktura Hrvatskih voda sve upućuje da je riječ o usuglašenim interesima trenutačnih rukovodećih struktura u Ministarstvu i samim Hrvatskim voda s ciljem eutanazije nekad cjenjene institucije iz tko zna kakvih interesa. A tada će ostati samo priče „Bilo jednom davno u Hrvatskoj, a onda su došli grobari“ | Nije prihvaćen | Osnivanje instituta za vode predstavlja ispunjenje strateške odrednice A 13. Strategije upravljanja vodama iz 2008. (NN 91/08) koja određuje: „A13. Unaprijediti obavljanje znanstveno-stručnih poslova, poslova pripreme podloga i strateško-planskih dokumenata, pripremu planova upravljanja vodnim područjima, podloga za zakonske i podzakonske akte – osnivanjem znanstveno-stručne institucije za vode, osnivač koje će biti Vlada Republike Hrvatske na prijedlog ministarstva nadležnog za vodno gospodarstvo.“ S obzirom da je cjelokupno vodno zakonodavstvo nakon 2008. rađeno na postavkama nacionalnog strateškog dokumenta o upravljanju vodama, to je i Zakon o vodama iz 2009. (NN 153/09) sadržavao u članku 222. stavku 1. odredbu o znanstvenoj instituciji za vode koja je glasila: „Vlada Republike Hrvatske, sukladno posebnim propisima o znanstvenoj djelatnosti, uredbom može osnovati znanstvenu instituciju u području voda, s pravnim statusom ustanove, radi pružanja znanstvene podrške upravljanju vodama sukladno Strategiji upravljanja vodama (»Narodne novine«, br. 91/08.), odredbama ovoga Zakona i zakona kojim se uređuje financiranje vodnoga gospodarstva.“ Predmetna odredba je bila zadržana punih 9 (devet) godina kroz sve izmjene Zakona o vodama (NN 153/09., 63/11., 130/11., 56/13. 14/14. i 46/18.) sve do 18.7.2019. kada je stupio na snagu Zakon o vodama (NN 66/19) i pretvorio plansku odredbu „može osnovati“ u konkretnu realizaciju strateške odrednice A13 Strategije upravljanja vodama iz 2008. odnosno u formulaciju „osniva se“. Ova zakonska intervencija ne predstavlja novost, ishitrenost, neosmišljenost, niti je upravljana namjerama osnivanja institucije koja je „sama sebi svrha“, već je proizvod strateškog opredjeljenja i zakonodavnog kontinuiteta dugog jedno desetljeće. Dodatni poticaj osnivanju instituta u 2019. godini je bila nepotpuna provedba monitoringa u 2018. od strane Hrvatskih voda, što je već obrazloženo uz Konačni prijedlog Zakona o vodama iz 2019. (PZE 606), kojim je odredba o osnivanju instituta aktivirana. Poslovi monitoringa voda, uz neposrednu provedbu od strane Glavnog vodno-gospodarskog laboratorija Hrvatskih voda, bili su, u velikoj su mjeri, povjereni vanjskim ovlaštenim laboratorijima pa se to nije smatralo prijetnjom integralnom upravljanju vodama i fragmentiranjem djelatnosti monitoringa. Svi rezultati raznih vrsta monitoringa skupljali su se u Hrvatskim vodama kao temelj za izradu planova upravljanja vodnim područjima i u konačnici za integralno upravljanje vodama. Prema novom institucionalnom ustroju, za objedinjeni monitoring voda odgovaran će biti institut za vode, koji će na temelju rezultata monitoringa izrađivati stručne podloge za planske dokumente upravljanja vodama, a izrada planskih dokumenata na temelju stručnih podloga ostaje i dalje u nadležnosti Hrvatskih voda. Predmetnim Nacrtom prijedloga zakona uređuju se odredbe članka 212. Zakona o vodama kako bi se organizacijski oblik instituta na odgovarajući način prilagodio njegovom mješovitom predmetu poslovanja (stručno-operativni i znanstveni), kao javne ustanove sukladno Zakonu o ustanovama te proširio krug općih akata koji se donose uz suglasnost Ministarstva kao osnivača. Stoga se, ni u kom slučaju, ne radi o dezintegraciji Hrvatskih voda, a poslovi monitoringa, koje preuzima institut, su najvećim dijelom i do sada bili ugovarani izvan Hrvatskih voda s ovlaštenim institucijama i nisu se izvršavali vlastitim resursima. Sada će se ti poslovi objediniti na jednom mjestu u posebnoj instituciji. Ovim se člankom mijenjaju stavci 1., 5. i 7. članka 212. osnovnog teksta Zakona kojim se uređuje institut za vode. U stavku 1. briše se da institut ima pravni položaj znanstvene organizacije te, u skladu s tim, u stavku 5. briše se upućivanje na primjenu propisa o znanstvenoj djelatnosti. Isto se briše s obzirom na to da institut za vode ne može steći pravni položaj znanstvene organizacije samim činom svoga osnivanja, jer u tom trenutku ne ispunjava, niti može ispuniti, uvjete za znanstvenu organizaciju iz propisa o znanstvenoj djelatnosti. Stoga će institut za vode, nakon osnivanja, ishoditi dopusnicu za obavljanje znanstvene djelatnosti iz članka 212. stavka 2. ovoga Zakona i steći pravni položaj znanstvene organizacije, u skladu s propisima o znanstvenoj djelatnosti, u roku propisanom uredbom o osnivanju instituta za vode ili statutom instituta za vode. U novom programskom razdoblju, u okviru ciljeva politike Zelena Hrvatska Operativnog programa konkurentnost i kohezija 2021-2027, kroz specifični cilj 2.iv predviđena je aktivnost Unaprjeđenje monitoringa stanja voda koja obuhvaća dalji razvoj prikupljanja i sistematizacije podataka i podloga što uključuje opremu za provođenje terenskih istraživanja, opremu uspostave informacijskih sustava i automatsko i on- line praćenje podataka. U novom programskom razdoblju institut za vode bit će nositelj aktivnosti monitoringa voda. Na pitanje na koji način Hrvatske vode misle operativno upravljati obranom od poplava kada poslove monitoringa (što uključuje i monitoring „zapremina, razina, protoka, brzina i hidromorfoloških značajki“) preuzima Institut – upućujemo vas da se upravljanje vodama temelji na prikupljanju, obradi i analizi hidroloških podataka koje provodi Državni hidrometoerološki zavod, pa suradnja nije upitna. |
| 26 | Stjepan Radić | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA, Članak 3. | Na osnovu gore i u nastavku ponovno iznesenih činjenica konačni prijedlog može biti samo taj da se ovim izmjenama Zakona o vodama navedeni članak u potpunosti izbaci. Micanjem ovog članka ali i ispravkom ostalih članaka vezanih uz institut na način da se nasilno izdvojeni segmenti poslovanja vrate u Hrvatske vode, dobila bi se potvrda da se napuštanjem ideje o osnivanju političkog instituta, Vlada ponaša uistinu u skladu s javnosti prezentiranim stavom, a to je da se uistinu želi smanjiti broj nepotrebnih agencija (instituta) i time stvarno optimizirati javna uprava. Ovime bi se spriječio raspad sustava upravljanja vodama do kojeg će neminovno doći ukoliko predlagači „novih rješenja“ svoju ideju provedu do kraja. Za one koji nisu pratili e-savjetovanje u postupku neuspjelog pokušaja proturanja redikulozne Uredbe u jesen prošle godine, za šire razumijevanje ukupne problematike u nastavku se ponavljaju najbitniji dijelovi na koje se i dalje traže odgovori u okviru ovog e-savjetovanja. Koga detaljnije zanima sama tema i lutanje predlagača, usmjereno isključivo na zadovoljavanje parcijalnih interesa pojedinaca i manjih interesnih skupina, isto mogu pogledati uz predmet e-savjetovanja „Nacrt prijedloga uredbe o osnivanju Instituta za vode „Josip Juraj Strossmayer“ (otvorenog 21.8.2020.-zatvorenog 19.9.2020.) s nikad objavljenim završnim Izvješćem o provedenom savjetovanju. Suština: 1. Osniva se nova institucija 2. Ne postoji objektivno opravdanje zbog trenutačne situacije u kojoj se RH trenutno nalazi kada se vidi predviđeni opseg djelatnosti i „zamišljeni“ način funkcioniranja instituta 3. Ovaj izlet u nepoznato ukazuje na apsolutnu neusklađenost deklarativnih ciljeva države i vlade u pogledu racionalizacije i poboljšanja djelovanja nacionalnih institucija i potpuno suprotnih djelovanja koja se provode u stvarnosti 4. Umjesto najavljivanje, očekivane i neophodne racionalizacije s podizanjem osobne odgovornosti u radu i štednje na svim nivoima u situaciji nezapamćene krize („najvećeg izazova nakon Domovinskog rata“ kako je jednom prilikom rekao premijer ) dobivamo i osniva se potpuno nova agencija upitne svrsishodnosti. Cilj ovakve aktivnosti: 1. Uništiti i razbiti dobro osmišljen i zaokružen sustav upravljanja vodama u RH na kojem su nam mnogi zavidjeli i koji je često od strane evropskih partnera istican kao dobar primjer integralnog upravljanja vodama 2. Prikriti objektivne probleme u tom sustavu koji su rezultat povijesno najlošijeg upravljanja i indolencije postojeće rukovodeće strukture i u Hrvatskim vodama i u resornom ministarstvu koji je upravo zbog bahatosti, umišljenosti i demagoškog donošenja odluka zapao u probleme 3. Ova aktivnost je dezintegracije sustava a nikako duboko i dobro promišljena odluka. Iskustva u okruženju kada je već namjera napraviti istu pogrešku: Za uspješno funkcioniranje i uvezivanje djelovanja fragmentiranog sustava neophodno je upravljanje procesima od strane jakog, kompetentnog, organiziranog i fokusiranog upravljačkog tijela što Ministarstvo u trenutačnom stanju nije, niti će postati u doglednoj budućnosti. Fragmentirani sustav upravljanja vodama nalazi se i u ozbiljnim problemima i u europskom okruženju, da ne govorim o ostalima. To se događa zbog potrebe ispunjavanja precizne dinamike odvijanja procesa u strogo uspostavljenoj razdiobi nadležnosti. To može za sve sudionike osigurati samo jaka upravljačka struktura s dostatni znanjem i utjecajem i samo ako je jasno definirana odgovornost svih sudionika. U ovome nisu uspjeli ni Mađari ni Slovenci, a kada probleme imaju i Nijemci i Francuzi ovaj nepromišljeni izlet u hrvatskim okolnostima predstavlja izrazito utopističku ideju s izvjesnim negativnim ishodom. Zorni primjer koji potvrđuje navedeno je Slovenija, iz koje neobjektivno preuzimamo (čitaj – prepisujemo) rješenja, a koja se našla u ozbiljnim problemima prilikom donošenja planskih dokumenata jer njihov institut nije na vrijeme izradio dokumentaciju koju su trebali izraditi, a sve zbog prioriteta profita koji će često neopravdano nadvladati nacionalni interes. To je u probleme dovelo Sloveniju kao državu jer nije ispunila svoje obveze. Zbog toga je sam sustav u Sloveniji doživio naknadne dodatne reorganizacije i nastavili su kao i proteklih 30-ak godina tražiti uspješniji sustav upravljanja vodama. Ako netko misli da je ovako zamišljen Institut dobra ideja mogao je hrabro potpisati prijedlog i odgovorno se suočiti s rezultatima, ali u uspostavljenom mehanizmu stiže kao prijedlog Ministarstva iza kojeg se ustvari kriju osobni interesi zainteresiranog kruga. I naravno da opet Hrvatska prepisuje model s vremenskim zaostatkom, nesmotreno nastavlja putem koji su i u Sloveniji napustili i ocijenili neuspješnim. Ubiti kravu zbog jednog odreska, a kasnije žaliti što nema više mlijeka i sira (u pravilu je već kasno) ne djeluje pametnima baš previše mudro. Pogledajte samo rezultate nekih od ranije pompozno i bahato najavljenih i nažalost (ne)provedenih aktivnosti i prisjetite se toga kada se jednom s vremenskim odmakom sjetite i ovog eksperimenta. I tada pokušajte ne misliti koliko je stotina milijuna kuna to koštalo i na kojoj je poziciji trenutačno osoba koja ga je provela. Jesu li Hrvatske vode uistinu dovedene u stanje da unapređenje njihovog djelovanja, koje je očito u svakom slučaju potrebno ali prvenstveno zbog uznapredovale devastacije rukovođenja, moguće jedino na način da se ova institucija potpuno dezintegrira kako bi se postiglo funkcioniranje sustava na novim osnovama. Osnivanje instituta je prvi korak u dezintegraciji Hrvatskih voda i u razgradnji suvislog upravljanja vodama. Prije ovakvog izleta u normalnim okolnostima predlagač bi trebao obrazložiti Vladi koncept namjeravanog zaokreta te što je u posljednje četiri godine konkretno učinjeno na upravljačkom i provedbenom planu da se poboljša funkcioniranje postojećeg sustava s efektima i cijenom istog. Da postoji samokritičnost i natruhe odgovornosti izbjeglo bi se pribjegavanje ovakvim nepromišljenim, avanturističkim lutanjima s mogućim nesagledivim posljedicama. Razumljivo je da osnivanje nove institucije i uvođenje iste u ovako komplicirani odnos Hrvatskih voda i Ministarstva gospodarstva i održivog razvitka, ali i u odnose sa drugim povezanim nacionalnim institucijama sa kojima su prisutna i izražena preklapanja odgovornosti predstavlja daljnje produbljivanje neodređenih nadležnosti. Naravno da zbog toga postaje nemoguće identificirati tko što radi, tko zbog čega nije izvršio svoju utvrđenu zadaću i tko je odgovoran za neispunjene obveze. Ideja instituta s ovakvim opsegom poslova i labavim odnosno nikakvim osiguranjem izvršenja dodijeljenih obveza izrade podloga koje trebaju imati minimalno dostignutu kvalitetu i biti izrađene u danim rokovima želimo vjerovati da nije usuglašena sa Hrvatskim vodama. Ako je navedeni koncept usuglašen s Hrvatskim vodama logično je pitanje tko je ispred Hrvatskih voda dao potporu za isti. Ako koncept pak stvarno nije usuglašen zbog čega i radi koga Hrvatske vode na navedeni prijedlog ne reagiraju, jer valjda je svima jasno da će ovakva dezintegracija sustava imati direktan utjecaj na samo djelovanje i ispunjenje obveza Hrvatskih voda koje su utvrđene Zakonom o vodama. Količina šutnje i nebrige o sustavu u najmanju ruku ozbiljno zabrinjava, da ne koristim puno težu, ali nažalost primjereniju kvalifikaciju. Dok bi jedni mogli imati „izgovor“ u neznanju, drugi nemaju ni to. Temelj za upravljanje vodama je monitoring stanja voda kao kontinuirani posao. Segment monitoringa kakvoće voda i povezane ocijene ekološkog stanja i kemijskog stanja voda strateškim razvojnim dokumentima vodnog gospodarstva (podsjećamo da je iste donio Sabor) predviđen je u okviru zasebnog Glavnog vodnogospodarskog laboratorija u sastavu Hrvatskih voda a nikako u okviru zasebnog instituta. Također i ostale sastavnice monitoringa je strateški planirano unaprjeđivati u sustavu Hrvatskih voda kojima su ti podaci temelj operativnog upravljanja vodama uključivo i u segmentu izvorne djelatnosti zaštite od štetnog djelovanja voda, odnosno obrane od poplava. Preuzimanje i segmenta monitoringa hidroloških značajki koji se također premještaju u institut, a koje su pored ocjene stanja resursa vrlo bitne i za obranu od poplava, vodi još jednom dodatnom preklapanju i neracionalizaciji sustava. Poznato je od prije da Hrvatske vode ako žele provoditi iole ozbiljnu obranu od poplava ne mogu se bezuvjetno osloniti na podatke drugih agencija. Tim agencijama ti podaci ne trebaju na razini neophodnoj za aktivno upravljanje obranom od poplava. Za obranu od poplava potrebni su podaci u realnom vremenu. Navedeni problemi bili su vidljivi u protekloj suradnji s DHMZ-om koja se postupno ali i presporo poboljšava te je prožeta stalnim usponima i padovima. Nastojanje da se postojeće preklapanje između dviju institucija riješe objedinjavanjem ovog segmenta poslovanja biti će sigurno usporeno i otežano uvođenjem i dodatne treće institucije. Naravno da se taj ionako komplicirani sustav dodatno poskupljuje i posložnjava, a obranu od poplava čini sve zahtjevnijom i upitnijom. Ovakvim stalnim, nepromišljenim izletima dolazimo u poziciju kada nije pitanje hoće li, već samo kada će doći do nesagledivih šteta uslijed pucanja sustava obrane od poplava. Vidljiva je želja da se uspostavi novi „sustav raspršene nadležnosti“, koji će se i nadalje nesustavno mijenjati i usložnjavati. Isto treba samo poslužiti da se prebacuje odgovornost s jedne na drugu instituciju. Po staroj uhodanoj praksi tada će se rješenje naći u problemu međusobne loše komunikacije i koordinacije i naravno pri tome nitko nije kriv ni odgovoran. To pojedincima sigurno odgovara, no većini sasvim sigurno ne. Većina će na kraju samo moći bespomoćno promatrati, zbrajati žrtve i štete, koje se hoće ili neće sanirati a sve će platiti ukupna zajednica. Kako javnost ima pravo biti neupućena u vizionarske zamisli kreatora, molio bih što konkretnije odgovore na otvorena pitanja. Poželjan je i argumentirani osvrt na iznesena razmišljanja kako biste neinformiranom i po vašem stavu neukom puku približili neotkrivene horizonte duboke providnosti. Ukupna reakcija nije usmjerena protiv imenovanih pojedinaca, već za sustav. Ukoliko ipak pojedinci djeluju protiv sustava za koji su (su)odgovorni i koji ih hrani, žrtvovanje njih kao pojedinaca je beznačajno u odnosu na dobrobit sustava i šire zajednice. Naravno, da ne bi bilo nikakve zabune govorimo o dokazano nedostojnim pojedincima na funkcijama. | Nije prihvaćen | Osnivanje instituta za vode predstavlja ispunjenje strateške odrednice A 13. Strategije upravljanja vodama iz 2008. (NN 91/08) koja određuje: „A13. Unaprijediti obavljanje znanstveno-stručnih poslova, poslova pripreme podloga i strateško-planskih dokumenata, pripremu planova upravljanja vodnim područjima, podloga za zakonske i podzakonske akte – osnivanjem znanstveno-stručne institucije za vode, osnivač koje će biti Vlada Republike Hrvatske na prijedlog ministarstva nadležnog za vodno gospodarstvo.“ S obzirom da je cjelokupno vodno zakonodavstvo nakon 2008. rađeno na postavkama nacionalnog strateškog dokumenta o upravljanju vodama, to je i Zakon o vodama iz 2009. (NN 153/09) sadržavao u članku 222. stavku 1. odredbu o znanstvenoj instituciji za vode koja je glasila: „Vlada Republike Hrvatske, sukladno posebnim propisima o znanstvenoj djelatnosti, uredbom može osnovati znanstvenu instituciju u području voda, s pravnim statusom ustanove, radi pružanja znanstvene podrške upravljanju vodama sukladno Strategiji upravljanja vodama (»Narodne novine«, br. 91/08.), odredbama ovoga Zakona i zakona kojim se uređuje financiranje vodnoga gospodarstva.“ Predmetna odredba je bila zadržana punih 9 (devet) godina kroz sve izmjene Zakona o vodama (NN 153/09., 63/11., 130/11., 56/13. 14/14. i 46/18.) sve do 18.7.2019. kada je stupio na snagu Zakon o vodama (NN 66/19) i pretvorio plansku odredbu „može osnovati“ u konkretnu realizaciju strateške odrednice A13 Strategije upravljanja vodama iz 2008. odnosno u formulaciju „osniva se“. Ova zakonska intervencija ne predstavlja novost, ishitrenost, neosmišljenost, niti je upravljana namjerama osnivanja institucije koja je „sama sebi svrha“, već je proizvod strateškog opredjeljenja i zakonodavnog kontinuiteta dugog jedno desetljeće. Dodatni poticaj osnivanju instituta u 2019. godini je bila nepotpuna provedba monitoringa u 2018. od strane Hrvatskih voda, što je već obrazloženo uz Konačni prijedlog Zakona o vodama iz 2019. (PZE 606), kojim je odredba o osnivanju instituta aktivirana. Poslovi monitoringa voda, uz neposrednu provedbu od strane Glavnog vodno-gospodarskog laboratorija Hrvatskih voda, bili su, u velikoj su mjeri, povjereni vanjskim ovlaštenim laboratorijima, pa se to nije smatralo prijetnjom integralnom upravljanju vodama i fragmentiranjem djelatnosti monitoringa. Svi rezultati raznih vrsta monitoringa skupljali su se u Hrvatskim vodama kao temelj za izradu planova upravljanja vodnim područjima i u konačnici za integralno upravljanje vodama. Prema novom institucionalnom ustroju, za objedinjeni monitoring voda odgovaran će biti institut za vode, koji će na temelju rezultata monitoringa izrađivati stručne podloge za planske dokumente upravljanja vodama, a izrada planskih dokumenata na temelju stručnih podloga ostaje i dalje u nadležnosti Hrvatskih voda. Podsjetimo, člankom 212. Zakona o vodama (Narodne novine, broj 66/19) propisano je osnivanje instituta za vode uredbom Vlade Republike Hrvatske, njegova djelatnost i osnivačka prava. Člankom 50. stavkom 6. istog Zakona propisano je da monitoring voda provodi institut za vode. Člankom 252. propisano je postupanje vezano uz provedbu monitoringa voda u prijelaznom razdoblju do upisa instituta za vode u sudski registar ustanova, prijenos imovine, obveza te ugovora o radu s Hrvatskih voda na institut za vode. Predmetnim Nacrtom prijedloga zakona uređuju se odredbe članka 212. Zakona o vodama kako bi se organizacijski oblik instituta na odgovarajući način prilagodio njegovom mješovitom predmetu poslovanja (stručno-operativni i znanstveni), kao javne ustanove sukladno Zakonu o ustanovama te proširio krug općih akata koji se donose uz suglasnost Ministarstva kao osnivača. Stoga se, ni u kom slučaju, ne radi o dezintegraciji Hrvatskih voda, a poslovi monitoringa, koje preuzima institut, su najvećim dijelom i do sada bili ugovarani izvan Hrvatskih voda s ovlaštenim institucijama i nisu se izvršavali vlastitim resursima. Sada će se ti poslovi objediniti na jednom mjestu u posebnoj instituciji. |
| 27 | Marija Sršen | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA, O B R A Z L O Ž E N J E | Predlažem sukladno gore navedenom da Članak 112. glasi: Šljunak i pijesak izvađen tijekom održavanja i postizanja povoljnog stanja očuvanja vodotoka Članak 112. (1) Ako je u svrhu održavanja i postizanja povoljnog stanja očuvanja vodotoka i vodnih tijela nužno izvaditi šljunak i pijesak iz vodotoka ili kanala, on se može koristiti isključivo po odredbama ovoga Zakona. (2) Šljunak i pijesak izvađen iz vodotoka i drugih tijela površinskih voda mora se u cijelosti vratiti i razmjestiti u vodotok u područje u kojem će doprinijeti postizanju povoljnog stanja očuvanja. (2) Za radove vađenja šljunka i pijeska iz vodotoka ili kanala, središnje tijelo državne uprave nadležno za plovidbu unutarnjim vodama mora od Hrvatskih voda ishoditi vodopravne akte. (3) Prije početka vađenja naručitelj radova iz stavka 1. ovoga članka dužan je: – izraditi geodetsku snimku na mjestima vađenja i mjestima mogućeg razmještanja iz članka 115. stavka 1. podstavka 1. ovoga Zakona i – izraditi analizu granulometrijskog sastava nanosa šljunka i pijeska s mjesta vađenja, osim ako nanos nije predviđen samo za razmještanje iz članka 115. stavka 1. podstavka 1. ovoga Zakona. (4) Nakon završetka vađenja naručitelj radova iz stavka 1. ovoga članka dužan je izraditi geodetsku snimku na mjestima vađenja i na mjestima razmještanja iz članka 115. stavka 1. podstavka 1. ovoga Zakona. (5) Izvođač radova iz stavka 1. ovoga članka dužan je, na temelju geodetske snimke i analize granulometrijskog sastava nanosa iz stavka 3. ovoga članka, izraditi elaborat s dokaznicom količina šljunka i pijeska. (6) Geodetske snimke, analiza granulometrijskog sastava nanosa i elaborat iz stavaka 4., 5. i 6. ovoga članka dostavljaju se središnjem tijelu državne uprave nadležnom za inspekcijske poslove u području vodnoga gospodarstva i Hrvatskim vodama, za područje vodnog puta dostavljaju se i središnjem tijelu državne uprave nadležnom za plovidbu unutarnjim vodama, a za neobnovljiva ležišta i središnjem tijelu državne uprave nadležnom za inspekcijske poslove u području rudarstva. Članak 114. - briše se Predlažem sukladno gore navedenom da Članak 115. glasi: Korištenje šljunka i pijeska tijekom građenja i održavanja na vodama i vodnom dobru Članak 115. (1) Šljunak i pijesak izvađen tijekom održavanja i postizanja povoljnog stanja očuvanja vodotoka i vodnih tijela iz članka 112. stavka 1. ovoga Zakona će se razmjestiti unutar vodotoka ili kanala, bez vađenja na obale. Gore navedene izmjene članaka 110-117. zakona o vodama nužne su radi postizanja ciljeva očuvanja vodnih tijela postavljenih odredbama Okvirne direktive o vodama. Naime, studija izrađena u sklopu DanubeSediment INTERREG DTP projekta (www.interreg-danube.eu/danubesediment) jasno je ukazala da sve hrvatske velike rijeke koje su pogodne za iskapanje pijeska i šljunka (Dunav, Drava, Sava, ali i Una, Kupa i Neretva) imaju značajan manjak vučenog nanosa zbog niza izgrađenih hidrocentrala (slika 1) (http://www.interreg-danube.eu/uploads/media/approved_project_output/0001/39/d7f9e88e194b7dcea22b51235d653c50d358b7ae.pdf). Posljedično, na njima se hidromorfološko stanje pogoršava, te su izložene sustavnoj eroziji dna, opadanja razina vodostaja i degradaciji ekoloških značajki, te će daljnja eksploatacija pijeska i šljunka dodatno pogoršavati trenutno nezadovoljavajuće stanje. Stoga je, umjesto nastavka eksploatacije pijeska i šljunka iz hrvatskih rijeka, žurno potrebno usvojiti trenutnu zabranu eksploatacije iz vodotoka i njihovih aktivnih poplavnih dolina, te započeti s projektima nadoknađivanja i prihranjivanja rijeka nužno potrebnim sedimentom. Slika 1. Pronos nanosa u Savi i Dravi prije i poslije izgradnje hidrocentrala (Izvor: Sediment balance assessment for the Danube, 2020. www.interreg-danube.eu/danubesediment) S ciljem osiguranja transparentnosti i otvorenosti rada tijela javne vlasti, uključivanja građana i civilnoga društva te borbe protiv korupcije, a u skladu s multilateralnom inicijativom Partnerstvo za otvorenu vlast, čija je potpisnica i Hrvatska, predlažemo da Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja učini javnom dostupnim na svojim internetskim stranicama svu dokumentaciju iz okolišnih postupaka, pa tako i sve nadopune dokumentacije i konačne verzije koje u pravilu nisu dostupne putem stranice ministarstva. Posebno se osvrćemo na činjenicu da za okolišne postupke vezane za strategije, planove i programe nikakva dokumentacija nije dostupna (za razliku od zahvata), kao što nije dostupna niti informacija o započinjanju postupka (dok je isto za zahvate dostupno). | Nije prihvaćen | U odnosu na izmjene članka 112. koje predlaže podnositelj primjedbe. Predmet ovoga Nacrta prijedloga zakona je samo izmjena stavka 2. članka 110. Zakona. Time se ne dovodi u pitanje pravilo o dopuštenosti eksploatacije šljunka i pijeska iz stavka 1. članka 110. Zakona o vodama (NN 66/19) koje je u kontinuitetu uspostavljeno Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o vodama (NN 56/13) i na snazi od 18.5.2013. godine. Ne ulazeći u potpunost, točnost i osnovanost zaključaka ponuđenih studija, ukazujemo da ne vidimo nijedan valjan razlog da se postupak razrješenja različitih stajališta o hidromorfološkom stanju rijeka, uspostavljen EU direktivama (procjena utjecaja zahvata na okoliš i na ekološku mrežu tj. ocjena od „slučaja do slučaja“) isključi u korist administrativne zabrane. Neovisno o dopuštenosti eksploatacije, za zahvat se mora provesti odgovarajuća procjena utjecaja na okoliš odnosno ocjena prihvatljivosti za ekološku mrežu, prema posebnim propisima, a u kojem će se postupku u konačnici pojedini zahvat odobriti ili odbiti. U odnosu na izmjene članka 114. i 115. koje predlaže podnositelj primjedbe, ističemo da predmetne odredbe nisu predmet izmjena ovog Nacrta prijedloga zakona. |
| 28 | ZELENA AKCIJA | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA, O B R A Z L O Ž E N J E | Nastavno na prethodni komentar vezan uz nove odredbe članka 110. smatramo kako je, ukoliko se želi poštovati Direktive EU-a te izuzetno važno, nastavno na izmjenu članka 110. potrebno izmijeniti i članke kako navodimo niže: Predlažemo da sukladno gore navedenom Članak 112. glasi: Šljunak i pijesak izvađen tijekom održavanja i postizanja povoljnog stanja očuvanja vodotoka Članak 112. (1) Ako je u svrhu održavanja i postizanja povoljnog stanja očuvanja vodotoka i vodnih tijela nužno izvaditi šljunak i pijesak iz vodotoka ili kanala, on se može koristiti isključivo po odredbama ovoga Zakona. (2) Šljunak i pijesak izvađen iz vodotoka i drugih tijela površinskih voda mora se u cijelosti vratiti i razmjestiti u vodotok u područje u kojem će doprinijeti postizanju povoljnog stanja očuvanja. (2) Za radove vađenja šljunka i pijeska iz vodotoka ili kanala, središnje tijelo državne uprave nadležno za plovidbu unutarnjim vodama mora od Hrvatskih voda ishoditi vodopravne akte. (3) Prije početka vađenja naručitelj radova iz stavka 1. ovoga članka dužan je: – izraditi geodetsku snimku na mjestima vađenja i mjestima mogućeg razmještanja iz članka 115. stavka 1. podstavka 1. ovoga Zakona i – izraditi analizu granulometrijskog sastava nanosa šljunka i pijeska s mjesta vađenja, osim ako nanos nije predviđen samo za razmještanje iz članka 115. stavka 1. podstavka 1. ovoga Zakona. (4) Nakon završetka vađenja naručitelj radova iz stavka 1. ovoga članka dužan je izraditi geodetsku snimku na mjestima vađenja i na mjestima razmještanja iz članka 115. stavka 1. podstavka 1. ovoga Zakona. (5) Izvođač radova iz stavka 1. ovoga članka dužan je, na temelju geodetske snimke i analize granulometrijskog sastava nanosa iz stavka 3. ovoga članka, izraditi elaborat s dokaznicom količina šljunka i pijeska. (6) Geodetske snimke, analiza granulometrijskog sastava nanosa i elaborat iz stavaka 4., 5. i 6. ovoga članka dostavljaju se središnjem tijelu državne uprave nadležnom za inspekcijske poslove u području vodnoga gospodarstva i Hrvatskim vodama, za područje vodnog puta dostavljaju se i središnjem tijelu državne uprave nadležnom za plovidbu unutarnjim vodama, a za neobnovljiva ležišta i središnjem tijelu državne uprave nadležnom za inspekcijske poslove u području rudarstva. Članak 114. - briše se Predlažemo da sukladno gore navedenom Članak 115. glasi: Korištenje šljunka i pijeska tijekom građenja i održavanja na vodama i vodnom dobru Članak 115. (1) Šljunak i pijesak izvađen tijekom održavanja i postizanja povoljnog stanja očuvanja vodotoka i vodnih tijela iz članka 112. stavka 1. ovoga Zakona će se razmjestiti unutar vodotoka ili kanala, bez vađenja na obale. Gore navedene izmjene članaka 110-117. Zakona o vodama nužne su radi postizanja ciljeva očuvanja vodnih tijela postavljenih odredbama Okvirne direktive o vodama. Naime, studija izrađena u sklopu DanubeSediment INTERREG DTP projekta (www.interreg-danube.eu/danubesediment) jasno je ukazala da sve hrvatske velike rijeke koje su pogodne za iskapanje pijeska i šljunka (Dunav, Drava, Sava, ali i Una, Kupa i Neretva) imaju značajan manjak vučenog nanosa zbog niza izgrađenih hidrocentrala (slika 1) (http://www.interreg-danube.eu/uploads/media/approved_project_output/0001/39/d7f9e88e194b7dcea22b51235d653c50d358b7ae.pdf). Posljedično, na njima se hidromorfološko stanje pogoršava, te su izložene sustavnoj eroziji dna, opadanja razina vodostaja i degradaciji ekoloških značajki, te će daljnja eksploatacija pijeska i šljunka dodatno pogoršavati trenutno nezadovoljavajuće stanje. Stoga je, umjesto nastavka eksploatacije pijeska i šljunka iz hrvatskih rijeka, žurno potrebno usvojiti trenutnu zabranu eksploatacije iz vodotoka i njihovih aktivnih poplavnih dolina, te započeti s projektima nadoknađivanja i prihranjivanja rijeka nužno potrebnim sedimentom. S ciljem osiguranja transparentnosti i otvorenosti rada tijela javne vlasti, uključivanja građana i civilnoga društva te borbe protiv korupcije, a u skladu s multilateralnom inicijativom Partnerstvo za otvorenu vlast, čija je potpisnica i Hrvatska, predlažemo da Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja učini javnom dostupnim na svojim internetskim stranicama svu dokumentaciju iz okolišnih postupaka, pa tako i sve nadopune dokumentacije i konačne verzije koje u pravilu nisu dostupne putem stranice ministarstva. Posebno se osvrćemo na činjenicu da za okolišne postupke vezane za strategije, planove i programe nikakva dokumentacija nije dostupna (za razliku od zahvata), kao što nije dostupna niti informacija o započinjanju postupka (dok je isto za zahvate dostupno). | Nije prihvaćen | U odnosu na izmjene članka 112. koje predlaže podnositelj primjedbe. Predmet ovoga Nacrta prijedloga zakona je samo izmjena stavka 2. članka 110. Zakona. Time se ne dovodi u pitanje pravilo o dopuštenosti eksploatacije šljunka i pijeska iz stavka 1. članka 110. Zakona o vodama (NN 66/19) koje je u kontinuitetu uspostavljeno Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o vodama (NN 56/13) i na snazi od 18.5.2013. godine. Ne ulazeći u potpunost, točnost i osnovanost zaključaka ponuđenih studija, ukazujemo da ne vidimo nijedan valjan razlog da se postupak razrješenja različitih stajališta o hidromorfološkom stanju rijeka, uspostavljen EU direktivama (procjena utjecaja zahvata na okoliš i na ekološku mrežu tj. ocjena od „slučaja do slučaja“) isključi u korist administrativne zabrane. Neovisno o dopuštenosti eksploatacije, za zahvat se mora provesti odgovarajuća procjena utjecaja na okoliš odnosno ocjena prihvatljivosti za ekološku mrežu, prema posebnim propisima, a u kojem će se postupku u konačnici pojedini zahvat odobriti ili odbiti. U odnosu na izmjene članka 114. i 115. koje predlaže podnositelj primjedbe, ističemo da predmetne odredbe nisu predmet izmjena ovog Nacrta prijedloga zakona. |
| 29 | Udruga za zaštitu prirode i okoliša Zeleni Osijek | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA, O B R A Z L O Ž E N J E | Iako nije predmet ovih izmjena, smatramo kako je izuzetno važno, nastavno na izmjenu članka 110. potrebno izmijeniti i članke kako navodimo niže: Predlažemo da sukladno gore navedenom Članak 112. glasi: Šljunak i pijesak izvađen tijekom održavanja i postizanja povoljnog stanja očuvanja vodotoka Članak 112. (1) Ako je u svrhu održavanja i postizanja povoljnog stanja očuvanja vodotoka i vodnih tijela nužno izvaditi šljunak i pijesak iz vodotoka ili kanala, on se može koristiti isključivo po odredbama ovoga Zakona. (2) Šljunak i pijesak izvađen iz vodotoka i drugih tijela površinskih voda mora se u cijelosti vratiti i razmjestiti u vodotok u područje u kojem će doprinijeti postizanju povoljnog stanja očuvanja. (2) Za radove vađenja šljunka i pijeska iz vodotoka ili kanala, središnje tijelo državne uprave nadležno za plovidbu unutarnjim vodama mora od Hrvatskih voda ishoditi vodopravne akte. (3) Prije početka vađenja naručitelj radova iz stavka 1. ovoga članka dužan je: – izraditi geodetsku snimku na mjestima vađenja i mjestima mogućeg razmještanja iz članka 115. stavka 1. podstavka 1. ovoga Zakona i – izraditi analizu granulometrijskog sastava nanosa šljunka i pijeska s mjesta vađenja, osim ako nanos nije predviđen samo za razmještanje iz članka 115. stavka 1. podstavka 1. ovoga Zakona. (4) Nakon završetka vađenja naručitelj radova iz stavka 1. ovoga članka dužan je izraditi geodetsku snimku na mjestima vađenja i na mjestima razmještanja iz članka 115. stavka 1. podstavka 1. ovoga Zakona. (5) Izvođač radova iz stavka 1. ovoga članka dužan je, na temelju geodetske snimke i analize granulometrijskog sastava nanosa iz stavka 3. ovoga članka, izraditi elaborat s dokaznicom količina šljunka i pijeska. (6) Geodetske snimke, analiza granulometrijskog sastava nanosa i elaborat iz stavaka 4., 5. i 6. ovoga članka dostavljaju se središnjem tijelu državne uprave nadležnom za inspekcijske poslove u području vodnoga gospodarstva i Hrvatskim vodama, za područje vodnog puta dostavljaju se i središnjem tijelu državne uprave nadležnom za plovidbu unutarnjim vodama, a za neobnovljiva ležišta i središnjem tijelu državne uprave nadležnom za inspekcijske poslove u području rudarstva. Članak 114. - briše se Predlažemo da sukladno gore navedenom Članak 115. glasi: Korištenje šljunka i pijeska tijekom građenja i održavanja na vodama i vodnom dobru Članak 115. (1) Šljunak i pijesak izvađen tijekom održavanja i postizanja povoljnog stanja očuvanja vodotoka i vodnih tijela iz članka 112. stavka 1. ovoga Zakona će se razmjestiti unutar vodotoka ili kanala, bez vađenja na obale. Gore navedene izmjene članaka 110-117. zakona o vodama nužne su radi postizanja ciljeva očuvanja vodnih tijela postavljenih odredbama Okvirne direktive o vodama. Naime, studija izrađena u sklopu DanubeSediment INTERREG DTP projekta (www.interreg-danube.eu/danubesediment) jasno je ukazala da sve hrvatske velike rijeke koje su pogodne za iskapanje pijeska i šljunka (Dunav, Drava, Sava, ali i Una, Kupa i Neretva) imaju značajan manjak vučenog nanosa zbog niza izgrađenih hidrocentrala (slika 1) (http://www.interreg-danube.eu/uploads/media/approved_project_output/0001/39/d7f9e88e194b7dcea22b51235d653c50d358b7ae.pdf). Posljedično, na njima se hidromorfološko stanje pogoršava, te su izložene sustavnoj eroziji dna, opadanja razina vodostaja i degradaciji ekoloških značajki, te će daljnja eksploatacija pijeska i šljunka dodatno pogoršavati trenutno nezadovoljavajuće stanje. Stoga je, umjesto nastavka eksploatacije pijeska i šljunka iz hrvatskih rijeka, žurno potrebno usvojiti trenutnu zabranu eksploatacije iz vodotoka i njihovih aktivnih poplavnih dolina, te započeti s projektima nadoknađivanja i prihranjivanja rijeka nužno potrebnim sedimentom. Slika 1. Pronos nanosa u Savi i Dravi prije i poslije izgradnje hidrocentrala (Izvor: Sediment balance assessment for the Danube, 2020. www.interreg-danube.eu/danubesediment) S ciljem osiguranja transparentnosti i otvorenosti rada tijela javne vlasti, uključivanja građana i civilnoga društva te borbe protiv korupcije, a u skladu s multilateralnom inicijativom Partnerstvo za otvorenu vlast, čija je potpisnica i Hrvatska, predlažemo da Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja učini javnom dostupnim na svojim internetskim stranicama svu dokumentaciju iz okolišnih postupaka, pa tako i sve nadopune dokumentacije i konačne verzije koje u pravilu nisu dostupne putem stranice ministarstva. Posebno se osvrćemo na činjenicu da za okolišne postupke vezane za strategije, planove i programe nikakva dokumentacija nije dostupna (za razliku od zahvata), kao što nije dostupna niti informacija o započinjanju postupka (dok je isto za zahvate dostupno). | Nije prihvaćen | U odnosu na izmjene članka 112. koje predlaže podnositelj primjedbe. Predmet ovoga Nacrta prijedloga zakona je samo izmjena stavka 2. članka 110. Zakona. Time se ne dovodi u pitanje pravilo o dopuštenosti eksploatacije šljunka i pijeska iz stavka 1. članka 110. Zakona o vodama (NN 66/19) koje je u kontinuitetu uspostavljeno Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o vodama (NN 56/13) i na snazi od 18.5.2013. godine. Ne ulazeći u potpunost, točnost i osnovanost zaključaka ponuđenih studija, ukazujemo da ne vidimo nijedan valjan razlog da se postupak razrješenja različitih stajališta o hidromorfološkom stanju rijeka, uspostavljen EU direktivama (procjena utjecaja zahvata na okoliš i na ekološku mrežu tj. ocjena od „slučaja do slučaja“) isključi u korist administrativne zabrane. Neovisno o dopuštenosti eksploatacije, za zahvat se mora provesti odgovarajuća procjena utjecaja na okoliš odnosno ocjena prihvatljivosti za ekološku mrežu, prema posebnim propisima, a u kojem će se postupku u konačnici pojedini zahvat odobriti ili odbiti. U odnosu na izmjene članka 114. i 115. koje predlaže podnositelj primjedbe, ističemo da predmetne odredbe nisu predmet izmjena ovog Nacrta prijedloga zakona. |