Izvješće o provedenom savjetovanju - V. Izvješće o provedbi UNECE Konvencije o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša (Aarhuška konvencija)
|
Redni broj
|
Komentar | Odgovor | |||
|---|---|---|---|---|---|
| 1 | GRGA KOSTELAC | V. Izvješće o provedbi UNECE Konvencije o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša (Aarhuška konvencija) | Nažalost, usprkos svim propisima i odredbama, izvješća koje moraju dostaviti institucije se ne dostavljaju. Ovdje bih posebno ukazao na Hrvatske vode, koje upravljaju milijardama kuna, odnosno iste troše nenamjenski, lažiraju isprave, a DORH koji ima saznanja o tome, ne poduzima potrebne radnje za utvrđivanje i kažnjavanje odgovornih. Konkretno ću navesti g. Gordana Gašparovića voditelja Vodnogospodarskog odjela za slivove sjevernoga Jadrana, čije široke ovlasti omogućavaju razne manipulacije službenim ispravama i dokumentima te malverzacijama. Izvješća o radovima i planovima ne postoje, barem ne u propisanom obliku i nisu dostupne na propisan način. O malverzacijama, natječajima, isplatama neizvršenih radova, neizvršavanje radova koji su obveza Hrvatskih voda i sl. je ŽDO i ODO upoznat, ali još uvijek, nakon godina nedjela, g. Gordan Gašparović i dalje je na funkciji koja mu omogućava upravljanje milijardama kuna, a koje nisu iskorištene namjenski. O svemu navedenom nije niti potrebno kontaktirati DORH, dovoljno je provjeriti kako na službenim stranicama, na kojima bi MORALI biti objavljeni planovi i izvješća, sukladno odredbama Zakona o vodama i podrednim pravilnicima i propisima, a koja NISU objavljena, pogotovo ne u obliku i na način na koji bi MORALA biti objavljena. Isto ukazuje kako nadležno ministarstvo ne izvršava propisane kontrole i nadzore (konkretno Elizabeta Kos, ravnateljica Uprave vodnoga gospodarstva i zaštite mora, koja je također upoznata s nedjelima g. Gordana Gašparović, i koja je ista pokušala prikriti), te je i ovo izvješće koje isto predlaže, deklaratorne prirode kojeg se navedeno ministarstvo ne pridržava, odnosno ne poštuje propise koje je predložile pa niti međunarodne obveze odnosno konvencije kao niti ovdje predmetnu. | Nije prihvaćen | Čak i površnim uvidom na službenu mrežnu stranicu Hrvatskih voda https://www.voda.hr/ lako je uočiti da su paušalne tvrdnje koje se navode u komentaru netočne, jer: 1. Na https://www.voda.hr/ uredno i redovito se objavljuju godišnji financijski planovi i planovi upravljanja vodama: https://www.voda.hr/hr/plan-upravljanja-vodama-0 https://www.voda.hr/hr/financijski-plan-hrvatskih-voda 2. Objavljuju se godišnja financijska izvješća: https://www.voda.hr/hr/financijski-izvjestaji 3. Objavljuje se Plan nabave i registar ugovora: https://www.voda.hr/hr/plan-nabave-2021-0 https://www.voda.hr/hr/pregled-ugovora Iz naprijed navedenih dokumenta razvidni su rashodi i prihodi poslovanja Hrvatskih voda, kao i svi projekti vodnoga gospodarstva financirani u okviru Plana upravljanja vodama. Hrvatske vode će i nadalje, u skladu sa svojim zakonskim obvezama, putem svojih mrežnih stranica i na druge prikladne načine objavljivati sadržaje koji su važni za transparentnost poslovanja. Ministarstvo nadležno za zaštitu okoliša u okviru svoga djelokruga provodi upravni nadzor nad provedbom Zakona o vodama i propisa donesenih na temelju njega te nadzor nad zakonitosti rada i postupanja tijela državne uprave, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave i pravnih osoba koje imaju javne ovlasti u povjerenim im poslovima državne uprave, pa tako i nad Hrvatskim vodama, sve u skladu s člankom 213. Zakona o vodama („Narodne novine“ broj 66/19). |
| 2 | Udruga za prirodu, okoliš i održivi razvoj Sunce | V. Izvješće o provedbi UNECE Konvencije o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša (Aarhuška konvencija), Članak 3. | U pogledu stavka 2. napominje se da spomenuti službenik za informiranje sukladno Zakonu o pravu na pristup informacijama, ulazi u sadržaj zahtjeva samo onoliko koliko je potrebno da procijeni da li se nešto smatra informacijom i da li je to tijelo dužno dati sukladno Zakonu o pravu na pristup informacijama. Međutim, ono što je potrebno da bi se u potpunosti ostvarila svrha stavka 2. je osoba/tijelo koje bi javnost uputilo na način ostvarivanja prava na informaciju, sudjelovanje u odlučivanju i pristup pravosuđu u pitanjima okoliša. Primjerice, prilikom provođenja javnih rasprava i uvida za zahvate u okolišu, javnost unatoč volji i želji za sudjelovanjem nije dovoljna upućena u način ostvarivanja ovog prava od strane tijela vlasti koje smatra da je objavom informacije o provođenju postupka na web stranici nadležnog tijela ispunjena svrha propisana Konvencijom. Zbog toga se javnost nerijetko obraća udrugama za zaštitu okoliša uključenim u Mrežu zelenih telefona Hrvatske koje ovakav tip pružanja pomoći i savjetovanja provode u sklopu redovnog rada Zelenog telefona. To su, međutim, većinom udruge koje imaju zaposlenog pravnika (Sunce, Zelena akcija), ali i Zelena Istra, Eko Pan, Biom i dr. Nerijetko navedene udruge pružaju podršku drugim udrugama koje nemaju zaposlenog pravnika te na takav način samo nekoliko udruga u RH savjetuje građane o načinima za ostvarivanje prava na pristup informacijama i pomaže u pisanju komentara i primjedbi tijekom javne rasprave/uvida te korištenju prava na sudjelovanje javnosti. Nijedna od tih udruga ne ostvaruje dostatno financiranje za ovu aktivnost, štoviše, sve udruge godinama nastoje ostvariti financiranje za rad Zelenog telefona, u čemu redovno izostaje veća podrška lokalnih i regionalnih tijela. (Zeleni telefon je besplatni alat za sve građane koji žele prijaviti neki problem vezan za zaštitu okoliša i prirode, a ne znaju kome bi se obratili. Djeluje na području cijele Hrvatske kroz svoje centre koji su smješteni u organizacijama civilnog društva u različitim županijama. Građani okolišne probleme mogu prijaviti potpuno anonimno na jedinstveni broj za cijelu Hrvatsku, 072/123-456, a prema njihovoj lokaciji spaja ih se s najbližim centrom. Za područje Splitsko-dalmatinske i Dubrovačko-neretvanske županije, Zeleni telefon zvoni u Udruzi Sunce. Svrha rada Zelenog telefona je informirati građane te ih potaknuti na aktivno sudjelovanje u zaštiti okoliša, a nadležne institucije na učinkovito rješavanje problema u okolišu.) Vezano za provedbu stavka 3. napominje se da nedostaje sustavno obrazovanje o tome kako ostvariti pristup informacijama o okolišu, sudjelovati u odlučivanju o okolišu i koristiti pravo pristupa pravosuđu u pitanjima okoliša. Već spomenuta Mreža zelenih telefona RH najsustavniji je medij za obrazovanje građana koji se žele informirati o svojim pravima koje im jamči Arhuška konvencija. Udruge za zaštitu okoliša već godinama kroz razne projekte nastoje uvesti edukaciju o okolišu u kurikulume osnovnih i srednjih škola te sveučilišta. S obzirom da se radi o ostvarivanju prava koja jamči Konvencija smatramo iznimno važnim da se obrazovanje o ovim pravima omogući na pravnim fakultetima u RH u sklopu radionica, predavanja, izbornih kolegija, skupova i dr. U odnosu na stavak 4., ponovno se napominje da nedostaje kontinuirana podrška udrugama i organizacijama koje promiču zaštitu okoliša, posebice u području promicanja i ostvarivanja prava na informiranje, sudjelovanje u odlučivanju i pristup pravosuđu. Nedostatak financijskih sredstava za praćenje donošenja i provedbe okolišnog zakonodavstva, kao i javnih politika na nacionalnoj i lokalnoj razini koji je bio prisutan posljednjih godina, u 2020. godini dijelom je nadomješten pokretanjem natječaja u okviru norveškog Fonda za aktivno građanstvo. Važno je istaknuti kako resorno Ministarstvo za sektor zaštite okoliša i prirode od 2011. godine ne raspisuje natječaj za okolišne organizacije, što nije slučaj s ostalim sektorima. Jedini natječaj za okolišne organizacije raspisuje Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, međutim, isti je neredovit, s velikim udjelom sufinanciranja i s vrlo usko definiranim mogućnostima financiranja. Na ovo okolišne organizacije putem Zelenog foruma i Savjeta za razvoj civilnoga društva već godinama upozoravaju, no zasad bez ikakva učinka. S druge strane upravo su organizacije civilnoga društva te među njima i okolišne organizacije bile najuspješnije u osiguravanju financijskih sredstava putem EU fondova. | Primljeno na znanje | Ured povjerenika za informiranje tijekom cijele godine kontinuirano održava edukacije za službenike za informiranje u tijelima javne vlasti, a u sklopu tih edukacija se uvijek ističe važnost prepoznavanja traženja okolišnih informacija sukladno odredbama Aarhuške konvencije, odnosno Zakona o zaštiti okoliša. Pravosudna akademija provodi različite obrazovne aktivnosti za pravosudne dužnosnike i savjetnike u pravosuđu, kako u području cjeloživotnog stručnog usavršavanja, tako i putem međunarodne suradnje, a koje doprinose jačanju kompetencija o pravu i pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša. Posebno bismo istaknuli provedbu projekta „Suradnja s nacionalnim sucima u području prava zaštite okoliša“ u razdoblju od 2016. do 2020. u suradnji s Akademijom za europsko pravo (ERA). Nastavak projekta odobren je početkom 2021. za novo razdoblje u trajanju od četiri godine. U provedbi ovog projekta sudjelovat će, uz Pravosudnu akademiju, institucije i udruženja za stručno usavršavanje u pravosuđu iz 18 država članica Europske unije, kao i nekoliko europskih udruženja (npr. Udruženje europskih upravnih sudaca i Europska mreža tužitelja za zaštitu okoliša). Također bismo istaknuli provedbu projekta „Uspješan progon kaznenih djela protiv divljih vrsta u Europi“ koji se financira iz Programa LIFE Europske unije. Projekt je počeo u rujnu 2020. te će trajati do 2023. Vodeći partner je WWF Bugarska, a iz RH u projektu kao projektni partneri sudjeluju Pravosudna akademija i Državno odvjetništvo RH.“ Ulaganje u projekte zaštite okoliša udruga civilnog društva na nacionlanoj razini provodi Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost (FZOEU) u dogovoru s Ministarstvom nadležnim za zaštitu okoliša. Kontinuirano se na godišnjoj razini objavljuju javni natječaji za udruge civilnog društva te se u prosjeku osigurava oko milijun kuna (sukladno raspoloživom budžetu i drugim preuzetim obvezama). Područja se odnose na sprečavanja nastanka otpada i ponovnu uporabu jer su ona prioritet s obzirom Plan gospodarenja otpadom te ciljeve koji Hrvatska na tom području treba ostvariti. Sufinancirane su i ronilačke akcije čišćenja podmorja iz razloga što otpad koji završi u moru ima dalekosežni štetan utjecaj na okoliš te je isti percipiran i kroz okolišne politike EU-a. U narednim natječajima za udruge civilnog društva ovisno o raspoloživim sredstvima, proširit će se područje sufinanciranja na horizontalne okolišne teme uključivo i projekte edukacije koji su vezane za klimatske promjene. Veliki dio sredstava iz EU fondova se u proteklom razdoblju plasirao na loklanoj razini za izobrazno-edukativne aktivnosti vezane za gospodarenje otpadom na što su se također mogle javiti udruge civilnog društva. |
| 3 | Udruga za prirodu, okoliš i održivi razvoj Sunce | V. Izvješće o provedbi UNECE Konvencije o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša (Aarhuška konvencija), Članak 4. | Napominje se da je citirana Uredba o informiranju i sudjelovanju javnosti i zainteresirane javnosti u pitanjima zaštite okoliša (NN 64/08, u daljnjem tekstu: UISJ) morala biti donesena u roku od godine dana od dana stupanja na snagu ZZO-a, sukladno čl. 268 istog Zakona. Taj rok je odavno prošao, a u okolišnim postupcima se do danas primjenjuje Uredba koja nije usklađena s ZZO-om na snazi, koji je u međuvremenu mijenjan nekoliko puta. U pogledu stavka 7., Zelena Istra zatražila je 10. travnja 2019. sljedeće okolišne informacije od HBOR-a: 1.) informacije o projektima koje je HBOR podržao kao izvozna banka i izvozno-kreditna agencija RH u periodu 2015.-2018. te 2.) preslike zaključaka i dokumenata usvojenih na sjednicama Uprave HBOR-a koji se odnose na projekte koje je HBOR podržao kao izvozna banka i izvozno-kreditna agencija RH u periodu 2015.-2018. Naime, državne izvozno-kreditne agencije omogućavaju vladama da podrže poslovanje nacionalnih tvrtki u inozemstvu pružanjem izvoznih kredita, izvozno-kreditnog osiguranja te izdavanjem garancija za izvoz s ciljem smanjenja rizika neplaćanja. Ove agencije značajan su izvor javnog novca kojima se podržava realizacija velikih infrastrukturnih projekata u okviru nekih od najštetnijih industrija na planetu (poput industrije fosilnih goriva), u zemljama u razvoju te politički nestabilnim zemljama, gdje često imaju negativne utjecaje na okoliš i ljudska prava i gdje su rizici zlouporabe sredstava veći. Prema analizama, bogate zemlje putem svojih izvozno-kreditnih agencija svake godine usmjeravaju 30 milijardi USD u fosilne projekte koji su u suprotnosti s odredbama Pariškog sporazuma. Izvozno-kreditne agencije zemalja koje čine G20, skupinu najvećih svjetskih gospodarstava, ulažu 10 puta više javnog novca u fosilne projekte (naftu, plin i ugljen) u inozemstvu, nego u obnovljive izvore energije. Unatoč velikom obrtaju javnog novca izvozno-kreditne agencije nisu podvrgnute javnom nadzoru poput razvojnih banki, dok je netransparentnost vrlo često obilježje njihovog poslovanja. Tako i hrvatska izvozno-kreditna agencija, Hrvatska banka za obnovu i razvitak (HBOR) u stopostotnom vlasništvu RH gotovo uopće ne objavljuje informacije o projektima koje financira, pravdajući se bankovnom tajnom. Prema brojnim odlukama Povjerenika za informiranje, kao i presudama Visokog upravnog te Vrhovnog suda HBOR raspolaže javnim novcem pa nazivi kreditiranih tvrtki ili iznosi koje su one dobile ne bi smjeli biti tajni podatak. Unatoč tome, HBOR i dalje tvrdoglavo odbija pružiti ove informacije kada se za njih pita. Povodom zahtjeva Zelene Istre vezano za točku 1., HBOR je dostavio agregirane podatke iz kojih se nisu mogle iščitati tražene informacije, odnosno odbio je pružiti informacije. Zelena Istra podnijela je žalbu Povjereniku za informiranje, Povjerenik je rješenjem omogućio pristup informacijama, nakon čega je HBOR pokrenuo upravni spor protiv rješenja Povjerenika za informiranje na Visokom upravnom sudu. Sud je donio presudu 7. rujna 2020. (poslovni broj: UsII-11/20-7). Po pravomoćnoj presudi HBOR je ponovno dostavio nepotpune informacije. Vezano za točku 2. Povjerenik je obio žalbu Zelene Istre . Sve info ovdje: https://www.zelena-istra.hr/hr/articles/novosti/768/visoki-upravni-sud-presudio-u-korist-zelene-istre-/ Dakle, niti gotovo 2 godine nakon zahtjeva za okolišnim informacijama, te informacije nisu dostavljene Zelenoj Istri, dok se bitka za informacijama nastavlja i dalje. | Nije prihvaćen | Donošenje nove uredbe kojom će se pobliže propisati način informiranja i sudjelovanja javnosti obveza je koja proizlazi iz Zakona o zaštiti okoliša (NN 80/13, 153/103, 78/15, 12/18 i 118//18). Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja aktivno radi na unapređenju zakona i drugih propisa iz svoje nadležnosti. Moguća neusklađenosti propisa ne sprječavaju njihovu primjenu, jer se u tom slučaju odgovarajuće primjenjuju odredbe propisa višeg položaja u hijerarhiji. Vezano za komentar o dostupnosti okolišnih informacija od HBOR-a očitujemo se kako slijedi. Ovaj komentar se odnosi na upravne stvari koje su riješene ili čije je rješavanje još u tijeku. U odnosu na riješene upravne stvari, ističe se da HBOR ne odstupa od svojeg stajališta prilikom rješavanja zahtjeva za pristup informacijama, na što ima pravo sukladno odredbama ZPPI-ja, međutim, napominje se da HBOR redovito postupa po pravomoćnim odlukama nakon presuda Visokog upravnog suda RH i omogućava pristup odobrenim informacijama. S obzirom da je rješavanje još u tijeku ne možemo komentirati predmet. |
| 4 | Udruga za prirodu, okoliš i održivi razvoj Sunce | V. Izvješće o provedbi UNECE Konvencije o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša (Aarhuška konvencija), Članak 5. | U odnosu na stavak 2., Službenici za informiranje u JLRS ne obavljaju poslove redovitog objavljivanja informacija već isključivo odgovaraju na zahtjeve za pristup informacijama. U pogledu stavka 3., prilikom vođenih sporova na upravnim sudovima RH, više puta smo naglašavali činjenicu da je važno da se na stranicama tijela (Ministarstva i regionalnih samouprava) koje objavljuje dokumentaciju vezanu uz okolišne postupke (PUO, OPUO, SPUO), objavljuju i izmjene već objavljenih dokumenata (studija utjecaja na okoliš, elaborata zaštite okoliša), a ne samo prva verzija tih dokumenata. Često puta studija utjecaja na okoliš bude mijenjana dva ili tri puta ovisno o uputama povjerenstva i/ili traženjima stručnih tijela čija su mišljenja zatražena, međutim, izmijenjene verzije dokumenata se ne objavljuju na web stranicama što javnosti i zainteresiranoj javnosti ne daje pristup svim informacijama važnim za odluku o pokretanju upravnog spora pred sudom protiv odluke nadležnog tijela, odnosno o korištenju prava na pristup pravosuđu, a na temelju sve relevantne i postojeće dokumentacije. Isto se odnosi i na potrebu objave izrađenih obveznih mišljenja stručnih tijela u postupku. U prethodnim godinama je primijećen porast broja osnovanih radnih skupina i tijela za izradu strateških i planskih dokumenata na nacionalnoj i lokalnoj razini, kao i za pripremu nacrta zakonodavnih akata. Međutim, radne skupine i tijela često kao da su osnovane pro forme bez stvarnog interesa za mišljenje i doprinos njenih članova. Nadalje, po njihovu osnivanju često se događa da se uopće ne održavaju sastanci ili se isti održe jednom unutar razdoblja od godine dana, a pritom se ne informiraju članovi o statusu i radu ovih radnih skupina i tijela. U pogledu stavka 7., u prethodnim godinama je primijećen porast broja osnovanih radnih skupina i tijela za izradu strateških i planskih dokumenata na nacionalnoj i lokalnoj razini, kao i za pripremu nacrta zakonodavnih akata. Međutim, radne skupine i tijela često kao da su osnovane pro forme bez stvarnog interesa za mišljenje i doprinos njenih članova. Nadalje, po njihovu osnivanju često se događa da se uopće ne održavaju sastanci ili se isti održe jednom unutar razdoblja od godine dana, a pritom se ne informiraju članovi o statusu i radu ovih radnih skupina i tijela. | Nije prihvaćen | Primjedbe su općenite te se može dati samo općeniti odgovor. Sva dokumentacija iz PUO/OPUO postupaka objavljuje se na internetskim stranicama Ministarstva ili županije i za razliku od dokumentacija za ishođenje lokacijske i građevinske dozvole, dokumentacije iz PUO/OPUO postupaka dostupna je svima. Stoga je navod da javnost često nije upoznata s činjenicom o provedbi postupka PUO/OPUO netočna. Način informiranja i sudjelovanja javnosti za instrumente zaštite okoliša propisan je Zakonom o zaštiti okoliša (NN 80/13, 153/103, 78/15, 12/18 i 118//18) i podzakonskim propisima. Ministarstvo i županije usko surađuju u organizaciji javnih rasprava za navedene instrumente zaštite okoliša te za svaki pojedini postupak razmatraju mogući način informiranja javnosti. Objava informacija na internetskim stranicama Ministarstva praksa je od 2013. godine. Županije također primjenjuju ovu praksu. Nema prepreke da JLS ne objavi informaciju na svojoj internetskoj stranici osim u slučaju ako za to nema tehničkih mogućnosti, a na što Ministarstvo ne može utjecati. Rješenja donesena u postupcima PUO/OPUO sadrže podatke o javnosti koja je dostavila primjedbu/prijedlog/mišljenje, u bitnom sadržaj tih primjedbi/prijedloga/mišljenja te razloge prihvaćanja/djelomičnog prihvaćanja/ne prihvaćanja istih. Primjedba je vrlo paušalna I bazirana na tome da primjedbe vrlo često nemaju nikakvu poveznicu s postupkom I zaštitom okoliša. Naime, praksa jasno pokazuje da upravo iz razloga što je postupak PUO jedan od najtransparentnijih postupaka u kojem se svaka primjedba mora razmotriti I obrazložiti , primjedbe vrlo često nemaju veze niti sa utjecajima na okoliš, niti sa određenim sastavnicama ili opterećenjima okoliša, već se koristi prilika da se izrazi nezadovoljstvo vezano ili uz prostorno planiranje ili uz sustav lokalne samouprave. |
| 5 | Udruga za prirodu, okoliš i održivi razvoj Sunce | V. Izvješće o provedbi UNECE Konvencije o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša (Aarhuška konvencija), Članak 6. | U praksi često događa da javnost nije bila upoznata s činjenicom provođenja postupaka PUO/OPUO, već je za određeni zahvat saznala tek kasnije, tijekom postupka izdavanja lokacijske/građevinske dozvole. Međutim, sukladno Zakonu o prostornom uređenju i Zakonu o gradnji stranke u postupku izdavanja lokacijske i građevinske dozvole vrlo su usko određene te samim time javnost, unatoč tome što može iznijeti valjane argumente i spriječiti protupravno izdavanje navedenih dozvola za određeni zahvat, nije u mogućnosti sudjelovati u ovim postupcima kao stranka. Stoga se predlaže hitna izmjena zakonskih odredbi na način da se javnosti omogući aktivna legitimacija za sudjelovanje u postupcima uređenim Zakonom o prostornom uređenju i Zakonom o gradnji, ali samo za one zahvate za koje se obvezno provode postupci procjene utjecaja na okoliš u ranijoj fazi. | Nije prihvaćen | Sva dokumentacija iz PUO/OPUO postupaka objavljuje se na internetskim stranicama Ministarstva ili županije i za razliku od dokumentacija za ishođenje lokacijske i građevinske dozvole, dokumentacije iz PUO/OPUO postupaka dostupna je svima. Stoga je navod da javnost često nije upoznata s činjenicom o provedbi postupka PUO/OPUO netočna. |
| 6 | Udruga za prirodu, okoliš i održivi razvoj Sunce | V. Izvješće o provedbi UNECE Konvencije o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša (Aarhuška konvencija), Članak 6. | Vezano za stavke 2. i 6., u postupcima odlučivanja o okolišu čest je i iznimno zabrinjavajući problem neinformiranja javnosti o pokrenutim postupcima, odnosno informiranja putem neadekvatnog načina obavještavanja što ukazuje samo na puko zadovoljenje procesnih zahtjeva zakona, a ne i stvarnu želju da svi zainteresirani sudjeluju u pojedinom postupku i tako pridonesu kvaliteti konačne odluke koja je rezultat prikupljenih informacija i danih mišljenja više različitih sudionika postupka. Tijela koja provode postupke najčešće uopće ne idu za tim da informaciju daju i drugim načinima informiranja koji su primjereniji u konkretnom slučaju s obzirom na lokalnu zajednicu ili građanina pojedinca. Stoga se često dogodi da informacija o pojedinom zahvatu u nekoj općini gdje većina stanovništva ili nije informatički pismena, ili pak ne posjeduje kompjuter ili sličan uređaj (ponajviše u ruralnim naseljima u kojima obitava starije stanovništvo) bude objavljena isključivo putem službenih mrežnih stranica nadležnog tijela, i to na način da prosječno pismena osoba ima teškoće u brzom nalaženju informacije. Također, u pojedinim slučajevima se informacija o određenim zahvatima i njoj priloženi dokumenti objave isključivo na stranicama nadležnog tijela (regionalna samouprava, Ministarstvo), u dijelu PUO i OPUO postupci, bez da ista bude objavljena na stranicama općine ili grada na čijem se području zahvat planira. Samim time se smanjuje potencijalni broj sudionika, odnosno javnosti, budući da je pronalazak na taj način objavljene informacije moguć jedino iznimno upućenom pojedincu, pod uvjetom da za isto sazna u propisanim rokovima. Svakako predlažemo i smatramo kako je dužnost tijela koja provode ove postupke da prilikom svakog pojedinačnog postupanja, ovisno o lokaciji i značaju zahvata te stanovništvu na koje isti utječe, na najpogodniji način učine dostupnim potrebne informacije (već navedenim javnim oglašavanjem u tisku, oglašavanjem na panou za oglašavanje u pojedinom mjestu, oglašavanjem u sredstvima javnog informiranja, elektroničkim medijima, na odgovarajućim oglasnim pločama i sl. te izdavanjem pisanih materijala) te time omoguće korištenje prava na sudjelovanje javnosti u skladu sa ciljevima Arhuške konvencije. Također, smatramo da bi bilo svrsishodnije i efikasnije postupke koji omogućuju sudjelovanje javnosti (PUO; OPUO; SPUO) integrirati u e-savjetovanja ili izraditi središnji portal za javnu raspravu koji bi objedinio na jednom mjestu sve obavijesti i informacije vezane za uključivanje javnosti u javne rasprave u postupcima zaštite okoliša, na svim razinama samouprave. U pogledu stavka 4. naglašavamo kako je primijećen povećan interes javnosti za sudjelovanje u javnim raspravama prilikom donošenja prostornih planova na lokalnoj razini. U tom smislu se ističe nezadovoljstvo javnosti postojećim zakonodavnim okvirom koji ne pruža mogućnost utjecanja na usvojene prostorne planove. Građanima je Zakonom o prostornom uređenju omogućeno sudjelovanje u javnoj raspravi, iznošenje primjedbi i komentara, ali u slučaju da njihove primjedbe na plan nisu usvojene, sve do povrede njihovih prava i interesa pojedinačnom odlukom koja se temelji na tom prostornom planu, građani nemaju mogućnost podnošenja redovnog ni izvanrednog pravnog lijeka protiv usvojenog plana. Potonje znači da ne postoji pravni lijek koji bi omogućio da se primjedbe javnosti na prostorni plan koje tijelo lokalne ili regionalne samouprave nije prihvatilo, upute drugom tijelu koje bi na taj način obavljalo nadzor nad tijelima nadležnima za donošenje prostornih planova. S obzirom da su prostorni planovi dokumenti na kojima se de facto zasnivaju razne intervencije u okoliš te instrumenti zaštite okoliša sukladno Zakonu o zaštiti okoliša, ovakvim se zakonodavnim uređenjem zainteresiranoj javnosti ograničava pristup pravosuđu te se propušta osigurati djelotvorna i pravovremena zaštita okoliša. Jedini pravni lijek koji preostaje jest postupak ocjene zakonitosti općeg akata na temelju povrede prava i interesa pojedinačnom odlukom koji se pokreće pred Visokim upravnim sudom RH, ali isti je u suprotnosti s načelima preventivnosti i predostrožnosti. U odnosu na stavak 8., mišljenja, primjedbe i komentari javnosti često se odbacuju na paušalan i nedovoljno obrazložen način od strane nadležnih tijela. Uzevši u obzir cjelokupnu statistiku kad su u pitanju PUO i OPUO postupci u kojima se uključuje javnost, većina postupaka završava pozitivnom odlukom nadležnog tijela da je postupak prihvatljiv za okoliš te javnost može biti zadovoljna ukoliko primjedbe i komentari dani u tijeku javne rasprave rezultiraju uvođenjem i/ili pooštravanjem predloženih mjera zaštite okoliša i programa praćenja stanja okoliša. | Nije prihvaćen | Način informiranja i sudjelovanja javnosti za instrumente zaštite okoliša propisan je Zakonom o zaštiti okoliša (NN 80/13, 153/103, 78/15, 12/18 i 118//18) i podzakonskim propisima. Ministarstvo i županije usko surađuju u organizaciji javnih rasprava za navedene instrumente zaštite okoliša te za svaki pojedini postupak razmatraju mogući način informiranja javnosti. Objava informacija na internetskim stranicama Ministarstva praksa je od 2013. godine. Županije također primjenjuju ovu praksu. Nema prepreke da JLS ne objavi informaciju na svojoj internetskoj stranici osim u slučaju ako za to nema tehničkih mogućnosti, a na što Ministarstvo ne može utjecati. Rješenja donesena u postupcima PUO/OPUO sadrže podatke o javnosti koja je dostavila primjedbu/prijedlog/mišljenje, u bitnom sadržaj tih primjedbi/prijedloga/mišljenja te razloge prihvaćanja/djelomičnog prihvaćanja/ne prihvaćanja istih. Primjedba je vrlo paušalna i bazirana na tome da primjedbe vrlo često nemaju nikakvu poveznicu s postupkom i zaštitom okoliša. Naime, praksa jasno pokazuje da upravo iz razloga što je postupak PUO jedan od najtransparentnijih postupaka u kojem se svaka primjedba mora razmotriti i obrazložiti, primjedbe vrlo često nemaju veze niti sa utjecajima na okoliš, niti sa određenim sastavnicama ili opterećenjima okoliša, već se koristi prilika da se izrazi nezadovoljstvo vezano ili uz prostorno planiranje ili uz sustav lokalne samouprave. |
| 7 | Udruga za prirodu, okoliš i održivi razvoj Sunce | V. Izvješće o provedbi UNECE Konvencije o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša (Aarhuška konvencija), Članak 9. | Što se tiče praktične primjene odredbi o pristupu pravosuđu, potrebno je istaknuti nedovoljnu učinkovitost presuda u okolišnim sporovima i povredau načela predostrožnosti: kada upravni sud zaprimi tužbu kojom se traži poništenje rješenja koje je donijelo javnopravno tijelo u PUO/OPUO postupku te kada je uz tu tužbu podnesen i prijedlog za odgodnim učinkom tužbe ili donošenjem privremene mjere, sud može odrediti da tužba ima odgodni učinak ili donijeti privremenu mjeru, međutim, u sudskoj praksi se to rijetko događa. Naime, suci običavaju odlučiti o prijedlogu za odgodnim učinkom u odluci o glavnoj stvari, odnosno u trenutku kada donose odluku da li se rješenje poništava na zahtjev tužitelja i predmet vraća na ponovni postupak ili se tužba odbija. Odgađanje odlučivanja o prijedlogu za odgodnim učinkom dovodi do situacije u kojoj je o njemu bespredmetno raspravljati u kasnijoj fazi – fazi donošenja odluke o glavnoj stvari. Nadalje, budući da su rješenja donesena u PUO/OPUO postupcima izvršna, odnosno na temelju njih se dalje mogu ishoditi dozvole za gradnju unatoč postojanju upravnog spora, ovo u praksi znači da je vrlo često moguće da nositelj zahvata ishoduje dozvole za gradnju prije nego što je nadležni upravni sud odlučio o zahtjevu za poništenjem rješenja donesenog u PUO/OPUO postupku. Ukoliko upravni sud u takvoj situaciji konačno odluči da se rješenje poništava i predmet vraća na ponovni postupak, to u praksi ne znači automatski poništavanje i lokacijske/građevinske dozvole za čije izdavanje je potrebno priložiti važeće rješenje doneseno u okolišnom postupku (PUO/OPUO). To također ne znači ni da se sa izgradnjom zahvata u naravi zastaje. Ovakav pravni propust ruši povjerenje građana u institut pristupa pravosuđu u okolišnim pitanjima te je potrebno razmisliti o načinima učinkovitijeg ostvarenja prava na pristup pravosuđu u okolišnim pitanjima. Nepoštivanje načela hitnosti u rješavanju okolišnih sporova: naime, Zakonom o zaštiti okoliša propisano je da su okolišni sporovi, sporovi hitne naravi, međutim, zbog krize uzrokovane Covid 19 pandemijom, rad sudova u RH je znatno usporen te u 2020. g. bilježimo znatan zastoj u radu na pokrenutim sporovima na upravnim sudovima, a posebice u sporovima koji se po žalbi nalaze na Visokom upravnom sudu RH. 2017.g. stupile su na snagu izmjene Zakona o upravnim sporovima (ZUS) te je mijenjan članak 79. ZUS-a prema kojem stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora. Prije ove novine svaka stranka u upravnom sporu je snosila svoj trošak, bez obzira na uspjeh koji je postigla u sporu. U praksi se događa da ova odredba o troškovima utječe na odluku organizacija civilnog društva da koriste pravo pristupa pravosuđu u okolišnim predmetima propisano Arhuškom konvencijom na način da su prisiljene birati koje sporove pokrenuti i kada. Uzimajući u obzir još nedovoljno razvijenu sudsku praksu kad je u pitanju okolišno pravo te nerazumijevanje svrhe i cilja Arhuške konvencije i okolišnih direktiva ( posljedično RH zakona) te činjenicu da se u spor uvijek uključuju zainteresirane osobe, investitori zahvata, koji angažiraju odvjetnike čiji popis troškova može preći iznos od 20 tisuća kuna, organizacija civilnog društva mora dobro „odvagnuti“ financijsku sposobnost snošenja gubitka spora i korisnost koju postiže ulaskom u spor. Razlog zbog kojih organizacije civilnog društva moraju „odvagnuti“ da li riskirati ovakve troškove je činjenica da redovnim financiranjem, koje bazično počiva na povlačenju novca iz EU fondova, često nije dozvoljeno pravdati troškove sudskih postupaka. Rijetke organizacije imaju dovoljno drugih izvora financiranja da bi mogle sigurno inicirati sve sporove koje smatraju svrsishodnim za razvoj prava okoliša te na taj način i bolju učinkovitost i primjenu okolišnog zakonodavstva. RH je nakon ratifikacije Konvencije pogoršala poziciju okolišnih organizacija uvođenjem obveze snošenja troškova druge strane u slučaju gubitka upravnog spora, bez uvođenja iznimke za okolišne sporove koje organizacije civilnog društva pokreću u svrhu zaštite javnog interesa, odnosno prava građana na zdrav okoliš. | Nije prihvaćen | Sa stajališta primjene odredbi Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 47/09, dalje: ZUP) ukazujemo na odredbe članka 140. ZUP-a kojima je propisano da na prijedlog stranke, a radi izbjegavanja nastanka teško popravljive štete, javnopravno tijelo koje je donijelo rješenje može odgoditi izvršenje i, ako je to nužno, produžiti odgodu izvršenja rješenja sve do donošenja pravomoćne odluke o upravnoj stvari, ako nije drukčije propisano zakonom i ako se to ne protivi javnom interesu. Također, izvršenje će se odgoditi ako je u izvršenju obveze dopušten poček ili se umjesto izvršnoga privremenog rješenja donese rješenje o glavnoj stvari koje se razlikuje od privremenog rješenja. O odgodi izvršenja donosi se rješenje.Pitanje žurnog postupanja je pitanje objektivne opterecenosti sudova s vise razlicitih hitnih sporova npr. pravo na pristup informacijama, javna nabava i dr. te brojem redovnim predmeta po sucu. Vezano za obvezu snošenja troškova. Ovo je pitanje odluke zakonodavca u vezi s odlukom Ustavnog suda o prijašnjoj odredbi o troškovima spora. Upravni spor je neprocjenjiv pa je svaka radnja zastupanja limitirana na iznos od 2500,00 kn (uvećano za PDV -tko na njega ima pravo), a sastav žalbe za 25% viši. Radi se o naknadi za zastupanje odvjetnika, tuženik (javnopravno tijelo) nema pravo na zastupanje po odvjetniku. Bude li ihod spora povoljan za udruge i sl. one će imati pravo na naknadu troška. |