Izvješće o provedenom savjetovanju - Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o prekograničnom prometu i trgovini divljim vrstama
|
Redni broj
|
Komentar | Odgovor | |||
|---|---|---|---|---|---|
| 1 | ŠIME VALIDŽIĆ | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PREKOGRANIČNOM PROMETU I TRGOVINI DIVLJIM VRSTAMA | Prekogranični promet i trgovinu divljim i ugroženim vrstama ne treba dopustiti osim ako je u pitanje program očuvanje vrste od strane neke ovlaštene institucije. Trgovinu takvim vrstama, odnosno njihovim dijelovima ili derivatima, treba zabraniti jer ona nikako nije u interesu očuvanje vrste. Divlje životinje, biljke, gljive i alge imaju vrijednost same po sebi i ne postoje samo da ih ljudi iskorištavaju. Za razliku od populacija prirodnih predatora, ljudska populacija je previsoka da bi mogla iskorištavati bilo koju divlju vrstu na održiv način. Također, prirodni predatori uglavnom uspiju uhvatiti najlošije prilagođene jedinke i time dolazi do prirodne selekcije vrste dok ljudi uglavnom žele uhvatiti ili ubiti najbolje prilagođene jedinke i time dolazi do negativne genetičke selekcije vrste. Ljudi često unose egzotične vrste životinja i biljaka u zemlje gdje pobjegnu i postanu invazivne vrste i time štete zavičajnim divljim vrstama. Certifikati o zakonitom porijeklu životinja ili biljaka kojima se trguje su često krivotvoreni ili se na jedan certifikat više puta uveze ili izveze životinja ili biljka iste vrste. Čak i ako uzgoj u zatočeništvu dovede do povećanje brojnog stanje vrste, to ne pomaže opstanku vrste u prirodi ukoliko nema programa povratka potomaka u izvorno prirodno stanište a to je često nemoguće jer te životinje nisu naučile preživjeti u prirodi i/ili nisu dio neke prirodne zajednice. | Nije prihvaćen | Konvencija o međunarodnoj trgovini ugroženim vrstama divljih životinja i biljaka (CITES) je međunarodni sporazum, a cilj mu je osigurati da međunarodna trgovina primjercima divljih životinja i biljaka ne ugrožava opstanak vrsta u prirodi. Donesena je 1973. godine u Washingonu, na snagu je stupila 1975, a do danas su joj pristupile 183 države svijeta što je čini najšire prihvaćenom međunarodnom konvencijom s područja zaštite prirode. CITES predstavlja međunarodni pravni okvir kojim se regulira prekogranični promet i trgovina divljim vrstama. Republika Hrvatska stranka je Konvencije od 2000. godine, a od dana pristupanja Europskoj uniji, tj. od 1. srpnja 2013., u prekograničnom prometu i trgovini divljim vrstama obvezna je postupati i po propisima Europske unije tzv. „EU Wildlife Trade Regulations“. Radi se o uredbama koje su direktno primjenjive u državama članicama čime se osigurava ujednačeno postupanje. Okvir za provedbu CITES konvencije te spomenutih uredbi Europske unije osiguran je odredbama Zakona o prekograničnom prometu i trgovini divljim vrstama (NN 94/13, 14/19). U svrhu osiguravanja kontrole međunarodne trgovine, stranke Konvencije, uključujući i države članice Europske unije, djeluju zajednički, regulirajući prekogranični promet divljim vrstama izdavanjem uvoznih i izvoznih dopuštenja, a prilikom prelaska granice carinska služba ovjerava izdana dopuštenja i provjerava odgovaraju li podaci na dopuštenju primjercima u pošiljci. Za učinkovitu provedbu uredbi Europske unije i Konvencije uspostavljena je i kontinuirana suradnja svih provedbenih tijela: carine, policije, granične veterinarske i fitosanitarne inspekcije, inspekcije zaštite prirode te se u slučaju otkrivanja ilegalnih radnji primjerci životinja i biljaka plijene i oduzimaju, a protiv počinitelja se pokreću prekršajni ili kazneni postupci. Svaka država potpisnica Konvencije je dužna imenovati tijelo nadležno za izdavanje dopuštenja te jedno ili više savjetodavnih znanstvenih tijela u cilju provođenja odredbi. U Republici Hrvatskoj upravno tijelo nadležno za provedbu CITES konvencije i izdavanje dopuštenja je Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja, Uprava za zaštitu prirode, dok je Zavod za zaštitu prirode nadležno znanstveno tijelo koje izdaje stručna mišljenja o utjecaju prekograničnog prometa i trgovine na stanje očuvanosti vrsta te osigurava održivo korištenje i uzimanje divljih vrsta iz prirode donošenjem znanstveno utemeljenih planova upravljanja i korištenja divljih vrsta koji, temeljem opsežnih znanstvenih istraživanja, uspostavljaju godišnje kvote, odnosno količinu jedinki svake vrste koju se smije izuzeti iz prirode, a da ona ne šteti opstanku populacije ili ne dovodi do smanjenja rasprostranjenosti vrste. |
| 2 | ŠIME VALIDŽIĆ | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PREKOGRANIČNOM PROMETU I TRGOVINI DIVLJIM VRSTAMA, Članak 2. | Komercijalno korištenje divljih životinja, biljaka, gljiva i alga, odnosno njihovih dijelova ili derivata, treba zabraniti jer ono nikako nije u interesu očuvanje vrste. Divlje životinje, biljke, gljive i alge imaju vrijednost same po sebi i ne postoje samo da ih ljudi iskorištavaju. Za razliku od populacija prirodnih predatora, ljudska populacija je previsoka da bi mogla iskorištavati bilo koju divlju vrstu na održiv način. Također, prirodni predatori uglavnom uspiju uhvatiti najlošije prilagođene jedinke i time dolazi do prirodne selekcije vrste dok ljudi uglavnom žele uhvatiti ili ubiti najbolje prilagođene jedinke i time dolazi do negativne genetičke selekcije vrste. Ljudi često unose egzotične vrste životinja i biljaka u zemlje gdje pobjegnu i postanu invazivne vrste i time štete zavičajnim divljim vrstama. Certifikati o zakonitom porijeklu životinja ili biljaka kojima se trguje su često krivotvoreni ili se na jedan certifikat više puta uveze ili izveze životinja ili biljka iste vrste. Čak i ako uzgoj u zatočeništvu dovede do povećanje brojnog stanje vrste, to ne pomaže opstanku vrste u prirodi ukoliko nema programa povratka potomaka u izvorno prirodno stanište a to je često nemoguće jer te životinje nisu naučile preživjeti u prirodi i/ili nisu dio neke prirodne zajednice. (Ovaj komentar se odnosi i na Članak 3. ali ga tamo nisam ponavljao da ne pretjerujem sa pisanjem komentara). | Nije prihvaćen | Konvencija o međunarodnoj trgovini ugroženim vrstama divljih životinja i biljaka (CITES) je međunarodni sporazum, a cilj mu je osigurati da međunarodna trgovina primjercima divljih životinja i biljaka ne ugrožava opstanak vrsta u prirodi. Donesena je 1973. godine u Washingonu, na snagu je stupila 1975, a do danas su joj pristupile 183 države svijeta što je čini najšire prihvaćenom međunarodnom konvencijom s područja zaštite prirode. CITES predstavlja međunarodni pravni okvir kojim se regulira prekogranični promet i trgovina divljim vrstama. Republika Hrvatska stranka je Konvencije od 2000. godine, a od dana pristupanja Europskoj uniji, tj. od 1. srpnja 2013., u prekograničnom prometu i trgovini divljim vrstama obvezna je postupati i po propisima Europske unije tzv. „EU Wildlife Trade Regulations“. Radi se o uredbama koje su direktno primjenjive u državama članicama čime se osigurava ujednačeno postupanje. Okvir za provedbu CITES konvencije te spomenutih uredbi Europske unije osiguran je odredbama Zakona o prekograničnom prometu i trgovini divljim vrstama (NN 94/13, 14/19). U svrhu osiguravanja kontrole međunarodne trgovine, stranke Konvencije, uključujući i države članice Europske unije, djeluju zajednički, regulirajući prekogranični promet divljim vrstama izdavanjem uvoznih i izvoznih dopuštenja, a prilikom prelaska granice carinska služba ovjerava izdana dopuštenja i provjerava odgovaraju li podaci na dopuštenju primjercima u pošiljci. Za učinkovitu provedbu uredbi Europske unije i Konvencije uspostavljena je i kontinuirana suradnja svih provedbenih tijela: carine, policije, granične veterinarske i fitosanitarne inspekcije, inspekcije zaštite prirode te se u slučaju otkrivanja ilegalnih radnji primjerci životinja i biljaka plijene i oduzimaju, a protiv počinitelja se pokreću prekršajni ili kazneni postupci. Svaka država potpisnica Konvencije je dužna imenovati tijelo nadležno za izdavanje dopuštenja te jedno ili više savjetodavnih znanstvenih tijela u cilju provođenja odredbi. U Republici Hrvatskoj upravno tijelo nadležno za provedbu CITES konvencije i izdavanje dopuštenja je Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja, Uprava za zaštitu prirode, dok je Zavod za zaštitu prirode nadležno znanstveno tijelo koje izdaje stručna mišljenja o utjecaju prekograničnog prometa i trgovine na stanje očuvanosti vrsta te osigurava održivo korištenje i uzimanje divljih vrsta iz prirode donošenjem znanstveno utemeljenih planova upravljanja i korištenja divljih vrsta koji, temeljem opsežnih znanstvenih istraživanja, uspostavljaju godišnje kvote, odnosno količinu jedinki svake vrste koju se smije izuzeti iz prirode, a da ona ne šteti opstanku populacije ili ne dovodi do smanjenja rasprostranjenosti vrste. |
| 3 | ŠIME VALIDŽIĆ | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PREKOGRANIČNOM PROMETU I TRGOVINI DIVLJIM VRSTAMA, Članak 17. | Prerada i prepakiranje te uvoz i/ili izvoz kavijara nikako nije od interesa za očuvanje vrste i treba biti zabranjeno. | Nije prihvaćen | Od 1997. godine sve vrste jesetrovki (Acipenseriformes spp.) navedene su u Dodacima CITES Konvencije što znači da međunarodne pošiljke jesetri ili njihovih proizvoda uvijek moraju pratiti odgovarajuća CITES dopuštenja izdana od nadležnihe CITES upravnih tijela. Jedina iznimka su putnici koji smiju bez CITES dopuštenja uvesti nekomercijalno, za vlastite potrebe, do 125 grama kavijara po osobi. Međutim, ambalaža i u tom slučaju mora imati obaveznu CITES oznaku. U Republici Hrvatskoj svi objekti za preradu, pakiranje i prepakiravanje kavijara od vrsta jesetrovki (Acipenseriformes spp.) namijenjenog za izvoz, ponovni izvoz ili trgovinu na području Europske unije, sukladno Zakonu o prekograničnom prometu i trgovini divljim vrstama (NN 94/13, 14/19) dužni su prije početka obavljanja spomenutih djelatnosti ishoditi ovlaštenje kojeg izdaje Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja, Uprava za zaštitu prirode. Svi objekti moraju voditi odgovarajuć́u evidenciju o količinama kavijara koje su uvezene, izvezene, proizvedene, uskladištene i njegovom podrijetlu, a svakom objektu dodjeljuje se jedinstveni evidencijski broj koji je dio i obaveznih CITES identifikacijskih oznaka koje se navode pakiranju kavijara. Ovakav obavezni sustav označavanja kavijara omogućava efikasniju kontrolu trgovine njime te mu je cilj osigurati da sav kavijar koji ulazi na tržište bude iz legalnih izvora kao te pomaže nadležnim tijelima, trgovcima i potrošačima lakše razlikovanje legalnog od ilegalnog kavijara |