Izvješće o provedenom savjetovanju - Savjetovanje o Nacrtu prijedloga Zakona o dopuni Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, s Konačnim prijedlogom zakona

Redni broj
Korisnik
Područje
Komentar
Status odgovora
Odgovor
1 B.a.B.e. Budi aktivna. Budi emancipiran PRIJEDLOG ZAKONA O DOPUNI ZAKONA O ZAŠTITI OD NASILJA U OBITELJI,  S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA Uz predložene izmjene koje obuhvaćaju proširenje definicije članova obitelj na sadašnje i bivše intimne partnere što svakako pozdravljamo obzirom da se u praksi pokazala praznina prilikom procesuiranja takvog oblika nasilja, na temelju uočenih nedostataka koji se temelje na iskustvima naših korisnica koje nam se obraćaju za pomoć u pravnom savjetovalištu, predlažemo razmotriti i daljnje izmjene Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji za koje smatramo da će pridonijeti učinkovitijoj zaštiti žrtava. Sugerirale bismo shodno tome i promjenu naziva Zakona koji bi se, budući da štiti širi krug osoba od samih članova obitelji, trebao zvati Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji i među bliskim osobama ili Zakon o zaštiti od nasilja među bliskim osobama. Nije prihvaćen Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji u članku 10. propisuje pojavne oblike nasilja u obitelji, a u članku 8. krug osoba na koje se Zakon primjenjuje. Slijedom navedenog, postojeći naziv smatramo odgovarajućim.
2 Autonomna ženska kuća Zagreb II.  OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE TREBAJU UREDITI ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI , Osnovna pitanja koja se trebaju urediti zakonom Predlažemo da se izmjenama i dopunama obuhvati članak 10. ZZNO na način da se u briše točka 4. stavka 1 - riječi spolno uznemiravanje. Predlažemo promjenu kazneno pravne politike budući su u tijeku izmjene i dopune KZ te ustrajemo u prjedlogu da spolno uznemiravanje ne bude predmetom razmatranja u prekršajnim nego u kaznenim postupcima, budući dovodi do nepotrebnog dualiteta i daljnjih problema razgraničenju u primjeni zakona i pravila ne bis in idem. Uz navedeno, procesuiranje seksualnog uznemiravanja kroz prekršajni postupak, predstavlja banaliziranje ozbiljnog nasilja koje pretežito pogađa žene. Njime se ne postiže svrha kažnjavanja niti specijalnom niti generalnom prevencijom, a paralelno s navedenim obezvrjeđuju se prava žena. Čl. 40. Istambulske konvencije nalaže obvezu Republici Hratskoj da poduzme mjere kojima će osigurati da svaki oblik neželjenog verbalnog, neverbalnog ili tjelesnog ponašanja seksualne naravi s ciljem ili učinkom povrede dostojanstva neke osobe, osobito ako stvara zastrašujuće, neprijateljsko, degradirajuće, ponižavajuće ili uvredljivo ozračje, bude predmet kaznenih ili drugih pravnih sankcija. Spolno uznemiravanje na koje se primjenjuje ZZNO i čl. 156.. KZ predstavlja protupravna djela koja nesrazmjerno pogađaju žene, stoga AŽKZ smatra da promjene zakonskog okvira, nedugo nakon ratifikacije Konvencije, trebaju dovesti do željenih promjena u vidu snažnijeg i jasnijeg odgovora države na rodno uvjetovano nasilje. AŽKZ i Centar za žene žrtve rata Rosa predlaže da se čl. 156. uskladi sa Europskom konvencijom o zaštiti ljudskih prava I sa Istambulskom konvencijom te da da čl. 40 Istamublske konvncije bude ugrađen kao osnovni oblik djela, a da sadašnji čl. 1. postane kvalifikatorni oblik djela, time da su dodane i riječi : prema bliskoj osobi i ako je djelo počinjeno iz mržnje. Radi se o kazneno pravnoj politici Republike Hrvatske koja mora percipirati događanja i svjedočanstva žena koje su u posljednje vrijeme javno progovorile o proživljenom seksualnom uznemiravanju. Intenzitet djela može biti takav da nije potrebno njegovo ponavljanje da bi bio predmetom razmatranja u kaznenom postupku. Javno poznati slučaj epilog je imao u nezakonitoj sudskoj odluci i javnoj isprici predsjednika Vrhovnog suda RH. Jednako tako, odnos nadređenosti nije sam po sebi dovoljan kriterij da bi djelo bilo predmetom kaznenopravnog postupka. Ključno je što mi kao društvo želimo postići represivnim odgovorom, a dosadašnji primjeri pokazuju da pravni propisi de lege lata nisu prihvatljivi jer ne zadovoljavaju minimalne standarde zaštite ženskih ljudskih prava i da moraju biti promijenjeni. Radnoj skupini za izmjene KZ predloženo je da tekst izmjene i dopune čl. 56. KZ-a glasi: Spolno uznemiravanje 1. Tko spolno uznemirava drugu osobu; kaznit će se kaznom zatvora do tri godine. 2. Tko spolno uznemirava drugu osobu kojoj je nadređen ili koja se prema njemu nalazi u odnosu zavisnosti ili koja je posebno ranjiva zbog teške bolesti, invaliditeta, ovisnosti, trudnoće, teške tjelesne ili duševne smetnje, ili prema bliskoj osobi ili je djelo počinjeno iz mržnje; kaznit će se kaznom zavora od jedne do pet godina. 3. Spolno uznemiravanje je svako verbalno, neverbalno ili fizičko neželjeno ponašanje spolne naravi koje ima za cilj ili stvarno predstavlja povredu dostojanstva osobi, koje uzrokuje strah, neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje. 4. Kazneno djelo iz ovog članka progoni se po službenoj dužnosti. U skladu sa navednim prijedlogom, predlažemo brisanje spolnog uznemiravanja kao oblika prekršaja iz čl. 10. ZZNO. Primljeno na znanje Kazneno djelo spolnog uznemiravanja, među ostalim, se i razlikuje od prekršaja po tome što se spolno uznemiravanje čini prema zavisnim ili ranjivim osobama. Stoga su sve one i propisane kao temeljni oblik počinjenja kaznenog djela spolnog uznemiravanja. Na mogućnost ograničenja kaznenopravne prisile u odnosu na spolno uznemiravanje, ukazuje i pojašnjavajuće Izvješće Konvencije Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji koje navodi kako spolno uznemiravanje može biti predmet kaznenih ili drugih pravnih sankcija, ostavljajući na taj način mogućnost strankama Konvencije da same odaberu vrstu posljedice s kojim će se počinitelj suočiti nakon počinjenja ovog specifičnog protupravnog postupanja. Stoga će se kazneno djelo iz članka 156. Kaznenog zakona primijeniti ako je počinjeno zlouporabom odnosa nadređenosti, bilo na poslu ili u provođenju odgojno-obrazovne ili sportske djelatnosti ili drugdje, odnosno odnosa zavisnosti, zbog primjerice: imovinskog, zdravstvenog, obiteljskog ili drugog stanja, ili je spolno uznemiravanje počinjeno prema ranjivim osobama iz predmetnog članka. Upravo je odnos nadređenosti/zavisnosti odnosno činjenje djela prema ranjivim osobama to što razlikuje opise prekršaja od kaznenog djela. Naime, Kaznenim zakonom štite se zaštićena dobra i društvene vrijednosti od najtežih ugrožavanja dok su u prekršajnoj zoni inkriminirana blaža kršenja tih istih vrijednosti. Slijedom navedenog, a u odnosu na spolno uznemiravanje, jaču zaštitu (kaznenopravnu) država pruža i jače osuđuje (te time i teže kažnjava) spolno uznemiravanje koje je počinjeno prema ranjivim osobama i osobama koje su žrtve spolnog uznemiravanja u odnosima koji žrtvi otežavaju odupiranje spolnom uznemiravanju, jače ju ugrožavaju i otežavaju joj prijavljivanje spolnog uznemiravanja zbog straha od pr. gubitka posla, gubitka pozicije u sportskom timu, loše ocjene na ispitu i sl. Predmetni strah proizlazi upravo iz odnosa nadređenosti/zavisnosti i istog nema u odnosu na osobu koja je žrtvi ravnopravna, pa je potonje zato u prekršajnoj zoni kažnjavanja. S obzirom da je materija spolnog uznemiravanja regulirana kroz različite zakone (npr. Kazneni zakon, Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji, Zakon o ravnopravnosti spolova, Zakon o radu, Zakon o suzbijanju diskriminacije) i s obzirom na različite vrste postupaka koji se vode u odnosu na ovu protupravnu radnju i različite kategorije oštećenika, Vaš komentar razmotrit će se u okviru budućih izmjena propisa, uzimajući u obzir kako bi se izmjenom samo jednog propisa mogla narušiti koherentnost kažnjavanja pojavnih oblika spolnog uznemiravanja.
3 B.a.B.e. Budi aktivna. Budi emancipiran PRIJEDLOG ZAKONA O DOPUNI ZAKONA O ZAŠTITI OD NASILJA U OBITELJI,  S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA, KONAČNI PRIJEDLOG ZAKONA O DOPUNI ZAKONA O ZAŠTITI OD NASILJA U OBITELJI Članak 21. Smatrajući kako Povjerenstvo za praćenje i unaprjeđenje rada tijela kaznenog i prekršajnog postupka te izvršavanja sankcija vezanih za zaštitu od nasilja u obitelji kao mehanizam namijenjen poboljšanju stanja i učinkovitijoj zaštiti žrtava obiteljskog nasilja, dosada nije na adekvatan način ispunjavao svoju svrhu, smatramo kako je potrebno razmotriti uvođenje dodatnih obveza ili regulatornih mehanizama koji će aktivirati rad Povjerenstva, primjerice, propisivanjem obveze održavanja javnih sjednica, redovitog izvještavanja javnosti o radu, a ne samo jednom godišnje, davanja i objavljivanja konkretnih preporuka i uputa u vezi tumačenja i primjene Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji i slično. U tom smislu, smatramo kako bi Povjerenstvu trebalo dati ovlast zaprimanja pritužbi u vezi sa primjenom Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji te postupanja po takvim pojedinačnim pritužbama i davanja preporuka o postupanju nadležnim tijelima, kako funkcija navedenog tijela ne bi bila samo simbolična već jasno definirana i strateški usmjerena prema poboljšanju funkcioniranja sustava zaštite od nasilja. Nije prihvaćen Zakonom o izmjenama i dopuni Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (Narodne novine, broj 126/19) ovlasti Povjerenstva za praćenje i unapređenje rada tijela kaznenog i prekršajnog postupka te izvršavanja sankcija vezanih za zaštitu od nasilja u obitelji već su proširene na davanje prijedloga i mišljenja u vezi s primjenom Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji i Kaznenog zakona. Povjerenstvo podnosi godišnje izvješće ministarstvu nadležnom za poslove pravosuđa, koje se potom objavljuje na mrežnim stranicama ministarstva nadležnog za poslove pravosuđa do kraja lipnja tekuće godine za prethodnu godinu, čime se osigurava transparentnost i omogućava uvid javnosti u njegov rad. Godišnje izvješće izrađuje se na temelju prikupljenih izvješća nadležnih tijela i sadrži zaključak o stanju i kretanju pojavnosti nasilja u obitelji te potrebnim mjerama.
4 B.a.B.e. Budi aktivna. Budi emancipiran PRIJEDLOG ZAKONA O DOPUNI ZAKONA O ZAŠTITI OD NASILJA U OBITELJI,  S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA, KONAČNI PRIJEDLOG ZAKONA O DOPUNI ZAKONA O ZAŠTITI OD NASILJA U OBITELJI Čl. 18. st. 1. koji glasi: Zaštitna mjera obveznog liječenja od ovisnosti može se izreći počinitelju nasilja u obitelji koji je nasilje počinio pod djelovanjem ovisnosti o alkoholu, drogi ili drugoj vrsti ovisnosti ako postoji opasnost da će zbog te ovisnosti ponoviti nasilje u obitelji. predlaže se izmijeniti na način da glasi: Zaštitna mjera obveznog liječenja od ovisnosti će se izreći počinitelju nasilja u obitelji koji je nasilje počinio pod djelovanjem ovisnosti o alkoholu, drogi ili drugoj vrsti ovisnosti ako postoji opasnost da će zbog te ovisnosti ponoviti nasilje u obitelji. Nije prihvaćen Zakonom o zaštiti od nasilja u obitelji propisuju se samo neke od zaštitnih mjera koje se mogu izreći počinitelju nasilja u obitelji. Sud može počinitelju nasilja u obitelji izreći i zaštitne mjere propisane Prekršajnim zakonom, koji propis je lex generalis za cjelokupnu materiju prekršajnog sankcioniranja. Zaštitne mjere propisane Prekršajnim zakonom nisu propisane obligatorno, već fakulatativno, uz utvrđenje uvjeta postojanja opasnosti počinitelja. Izmjene samo pojedinih vrsta zaštitnih mjera u smjeru njihova obligatornog izricanja, mogla bi narušiti koherentnost sustava izricanja zaštitnih mjera, kao sankcija čiji je osnovni pravni okvir uspostavljen Prekršajnim zakonom.
5 B.a.B.e. Budi aktivna. Budi emancipiran PRIJEDLOG ZAKONA O DOPUNI ZAKONA O ZAŠTITI OD NASILJA U OBITELJI,  S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA, KONAČNI PRIJEDLOG ZAKONA O DOPUNI ZAKONA O ZAŠTITI OD NASILJA U OBITELJI Čl. 17. koji glasi: Zaštitna mjera udaljenja iz zajedničkog kućanstva može se izreći počinitelju nasilja u obitelji koji je nasilje počinio prema članu obitelji s kojim živi u stanu, kući ili nekom drugom stambenom prostoru koji čini zajedničko kućanstvo ako postoji opasnost da bi mogao ponoviti nasilje u obitelji. predlaže se izmijeniti na način da glasi: Zaštitna mjera udaljenja iz zajedničkog kućanstva će se izreći počinitelju nasilja u obitelji koji je nasilje počinio prema članu obitelji s kojim živi u stanu, kući ili nekom drugom stambenom prostoru koji čini zajedničko kućanstvo ako postoji opasnost da bi mogao ponoviti nasilje u obitelji. Nije prihvaćen Zakonom o zaštiti od nasilja u obitelji propisuju se samo neke od zaštitnih mjera koje se mogu izreći počinitelju nasilja u obitelji. Sud može počinitelju nasilja u obitelji izreći i zaštitne mjere propisane Prekršajnim zakonom, koji propis je lex generalis za cjelokupnu materiju prekršajnog sankcioniranja. Zaštitne mjere propisane Prekršajnim zakonom nisu propisane obligatorno, već fakulatativno, uz utvrđenje uvjeta postojanja opasnosti počinitelja. Izmjene samo pojedinih vrsta zaštitnih mjera u smjeru njihova obligatornog izricanja, mogla bi narušiti koherentnost sustava izricanja zaštitnih mjera, kao sankcija čiji je osnovni pravni okvir uspostavljen Prekršajnim zakonom.
6 B.a.B.e. Budi aktivna. Budi emancipiran PRIJEDLOG ZAKONA O DOPUNI ZAKONA O ZAŠTITI OD NASILJA U OBITELJI,  S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA, KONAČNI PRIJEDLOG ZAKONA O DOPUNI ZAKONA O ZAŠTITI OD NASILJA U OBITELJI Čl. 16. st. 1. koji glasi Zaštitna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve može se izreći počinitelju nasilja u obitelji ako postoji opasnost da bi počinitelj prema toj osobi mogao ponoviti nasilje u obitelji. predlaže se izmijeniti na način da glasi: Zaštitna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve će se izreći počinitelju nasilja u obitelji ako postoji opasnost da bi počinitelj prema toj osobi mogao ponoviti nasilje u obitelji. Navedenu zaštitnu mjeru također smatramo potrebnim dodatno proširiti i zabranom uspostavljanja kontakta sa žrtvom. Dodatno, u odnosu na čl. 16. st. 2. kojim je propisana obveza suda da u odluci kojom izriče mjeru zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve, odredi mjesta ili područja te udaljenost ispod koje se počinitelj ne smije približiti žrtvi nasilja u obitelji, smatramo potrebnim odrediti minimalnu udaljenost koja će biti obuhvaćena zabranom približavanja, budući da su zamijećeni slučajevi u praksi u kojima je, primjerice, zabrana približavanja izrečena na udaljenost od 3 metra čime se ne postiže svrha ove zaštitne mjere. Slijedom navedenog, predlažemo izmijeniti čl. 16.st.2. na način da glasi: U odluci kojom sud izriče mjeru iz stavka 1. ovoga članka odredit će se mjesta ili područja te udaljenost ispod koje se počinitelj ne smije približiti žrtvi nasilja u obitelji koja udaljenost ne može biti manja od 50 metara, odnosno zabraniti uznemiravanje ili uhođenje žrtve. Nije prihvaćen Zakonom o zaštiti od nasilja u obitelji propisuju se samo neke od zaštitnih mjera koje se mogu izreći počinitelju nasilja u obitelji. Sud može počinitelju nasilja u obitelji izreći i zaštitne mjere propisane Prekršajnim zakonom, koji propis je lex generalis za cjelokupnu materiju prekršajnog sankcioniranja. Zaštitne mjere propisane Prekršajnim zakonom nisu propisane obligatorno, već fakulatativno, uz utvrđenje uvjeta postojanja opasnosti počinitelja. Izmjene samo pojedinih vrsta zaštitnih mjera u smjeru njihova obligatornog izricanja, mogla bi narušiti koherentnost sustava izricanja zaštitnih mjera, kao sankcija čiji je osnovni pravni okvir uspostavljen Prekršajnim zakonom.
7 B.a.B.e. Budi aktivna. Budi emancipiran PRIJEDLOG ZAKONA O DOPUNI ZAKONA O ZAŠTITI OD NASILJA U OBITELJI,  S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA, KONAČNI PRIJEDLOG ZAKONA O DOPUNI ZAKONA O ZAŠTITI OD NASILJA U OBITELJI Čl. 15. st. 1. koji glasi: Zaštitna mjera obveznoga psihosocijalnog tretmana može se izreći počinitelju nasilja u obitelji radi otklanjanja njegova nasilničkog ponašanja ili ako postoji opasnost da bi mogao ponoviti nasilje u obitelji. predlaže se izmijeniti na način da glasi: Zaštitna mjera obveznoga psihosocijalnog tretmana će se izreći počinitelju nasilja u obitelji radi otklanjanja njegova nasilničkog ponašanja ili ako postoji opasnost da bi mogao ponoviti nasilje u obitelji. Nije prihvaćen Zakonom o zaštiti od nasilja u obitelji propisuju se samo neke od zaštitnih mjera koje se mogu izreći počinitelju nasilja u obitelji. Sud može počinitelju nasilja u obitelji izreći i zaštitne mjere propisane Prekršajnim zakonom, koji propis je lex generalis za cjelokupnu materiju prekršajnog sankcioniranja. Zaštitne mjere propisane Prekršajnim zakonom nisu propisane obligatorno, već fakulatativno, uz utvrđenje uvjeta postojanja opasnosti počinitelja. Izmjene samo pojedinih vrsta zaštitnih mjera u smjeru njihova obligatornog izricanja, mogla bi narušiti koherentnost sustava izricanja zaštitnih mjera, kao sankcija čiji je osnovni pravni okvir uspostavljen Prekršajnim zakonom.
8 B.a.B.e. Budi aktivna. Budi emancipiran PRIJEDLOG ZAKONA O DOPUNI ZAKONA O ZAŠTITI OD NASILJA U OBITELJI,  S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA, KONAČNI PRIJEDLOG ZAKONA O DOPUNI ZAKONA O ZAŠTITI OD NASILJA U OBITELJI Konkretno, čl. 14. st. 1. koji glasi: Zaštitne mjere iz članka 13. točke 2. i 3. ovoga Zakona sud može izreći prije pokretanja prekršajnog postupka na prijedlog žrtve ili drugog ovlaštenog tužitelja ako postoji izravna opasnost za sigurnost žrtve ili članova njezine obitelji odnosno člana zajedničkog kućanstva. predlaže se izmijeniti na način da glasi: Zaštitne mjere iz članka 13. točke 2. i 3. ovoga Zakona sud će izreći prije pokretanja prekršajnog postupka na prijedlog žrtve ili drugog ovlaštenog tužitelja ako postoji izravna opasnost za sigurnost žrtve ili članova njezine obitelji odnosno člana zajedničkog kućanstva. Nije prihvaćen Zaštitne mjere zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja u obitelji i udaljenja iz zajedničkog kućanstva, kada se, sukladno članku 14. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, izriču prije pokretanja prekršajnog postupka, imaju karakter mjera opreza, a ne karakter sankcije. Mjere opreza regulirane su Prekršajnim zakonom, kao općim propisom, a njihovo određivanje propisano je fakultativno, a ne obligatorno. Stoga ukazujemo kako bi se, u slučaju usvajanja predložene izmjene, mogla narušiti koherentnost sustava primjene predmetnih mjera.
9 B.a.B.e. Budi aktivna. Budi emancipiran PRIJEDLOG ZAKONA O DOPUNI ZAKONA O ZAŠTITI OD NASILJA U OBITELJI,  S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA, KONAČNI PRIJEDLOG ZAKONA O DOPUNI ZAKONA O ZAŠTITI OD NASILJA U OBITELJI Članak 14., članak 15. i čl. 16. U pogledu zakonskih odredbi kojima su propisane zaštitne mjere obveznog psihosocijalnog tretmana, zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve, udaljenja iz zajedničkog kućanstva te obveznog liječenja od ovisnosti, smatramo kako treba postojati obveza njihova izricanja ukoliko su ispunjeni uvjeti propisani zakonom, a ne isto ostavljati diskrecijskoj odluci suda. Dakle, dosadašnja mogućnost izricanja takvih mjera, primjerice, mjere udaljenja iz zajedničkog kućanstva prema počinitelju nasilja u obitelji koji je nasilje počinio prema članu obitelji s kojim živi u zajedničkom kućanstvu ako postoji opasnost da bi mogao ponoviti nasilje u obitelji, treba predstavljati obvezu na način da se riječi „sud može izreći“ zamijene sa „sud će izreći“. Navedeno jednako i u odnosu na ostale zaštitne mjere. Takve izmjene smatramo komplementarnima i najavljenim izmjenama Kaznenog zakona u pogledu obveze izricanja sigurnosnih mjera iz čl. 70. i 74. Kaznenog zakona koje su također dosada bile ostavljene na dispoziciji sudu. Nije prihvaćen Zakonom o zaštiti od nasilja u obitelji propisuju se samo neke od zaštitnih mjera koje se mogu izreći počinitelju nasilja u obitelji. Sud može počinitelju nasilja u obitelji izreći i zaštitne mjere propisane Prekršajnim zakonom, koji propis je lex generalis za cjelokupnu materiju prekršajnog sankcioniranja. Zaštitne mjere propisane Prekršajnim zakonom nisu propisane obligatorno, već fakulatativno, uz utvrđenje uvjeta postojanja opasnosti počinitelja. Izmjene samo pojedinih vrsta zaštitnih mjera u smjeru njihova obligatornog izricanja, mogla bi narušiti koherentnost sustava izricanja zaštitnih mjera, kao sankcija čiji je osnovni pravni okvir uspostavljen Prekršajnim zakonom.
10 B.a.B.e. Budi aktivna. Budi emancipiran PRIJEDLOG ZAKONA O DOPUNI ZAKONA O ZAŠTITI OD NASILJA U OBITELJI,  S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA, KONAČNI PRIJEDLOG ZAKONA O DOPUNI ZAKONA O ZAŠTITI OD NASILJA U OBITELJI Članak 10. U odnosu na oblike nasilja u obitelji propisane čl. 10. smatramo bitnim ukazati kako se u praksi susrećemo sa nerazumijevanjem pojma ekonomskog nasilja koje se vrlo rijetko ili gotovo nikada ne procesuira te se pretežno podvodi pod „nerazriješene imovinske odnose partnera“ i žrtve upućuje na pokretanje građanskih postupaka u kojima žrtve ne mogu ostvariti efikasnu, pravovremenu i učinkovitu zaštitu. Tako nam se u pravnom savjetovalištu obraćaju žrtve koje u situacijama ekonomskog nasilja koje se javlja u različitim pojavnim oblicima (primjerice, isključenje energenata, oduzimanje posjeda nekretnina, prisvajanje imovine stečene u braku koja nije formalno utvrđena bračnom stečevinom, uništenje imovine i slično) ostaju nezaštićene i prepuštene same sebi. Vezano za navedeno, smatramo kako postoji potreba jasnijeg definiranja ekonomskog nasilja na način da se zakonski opis dopuni u praksi primijećenim oblicima ekonomskog nasilja na sljedeći način: 5. ekonomsko nasilje kao zabrana ili onemogućavanje ili na drugi način ometanje korištenja zajedničke ili osobne imovine, uništavanje ili oštećivanje zajedničke ili osobne imovine, zabrana ili onemogućavanje raspolaganja osobnim i zajedničkim prihodima ili imovinom stečenom osobnim radom ili nasljeđivanjem, onemogućavanje zapošljavanja ili obrazovanja, uskraćivanje sredstava za održavanje zajedničkog kućanstva, za osnovne osobne potrebe i za skrb o djeci Nije prihvaćen Za potrebe primjene članka 10. točke 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (definicija ekonomskog nasilja) ne smatramo potrebnim taksativno nabrajanje svih mogućih pojavnih oblika ekonomskog nasilja. Važeća definicija ekonomskog nasilja koristi se izrazima općeg karaktera, pod koje se mogu podvesti svi oblici ekonomskog nasilja koji se u praksi mogu pojaviti.
11 B.a.B.e. Budi aktivna. Budi emancipiran PRIJEDLOG ZAKONA O DOPUNI ZAKONA O ZAŠTITI OD NASILJA U OBITELJI,  S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA, KONAČNI PRIJEDLOG ZAKONA O DOPUNI ZAKONA O ZAŠTITI OD NASILJA U OBITELJI Članak 7. Odredba čl. 7. kojom je propisana, između ostaloga, obveza stručnih radnika zaposlenih u organizacijama civilnog društva koji dolaze u kontakt sa žrtvama nasilja u obitelji da prijave policiji i državnom odvjetništvu počinjenje nasilja u obitelji za koje su saznali u obavljanju svojih poslova, smatramo preporučljivim izmijeniti na način da se navedena odredba uskladi sa Protokolom o postupanju u slučaju nasilja u obitelji (2019) koji ne propisuje takvu obvezu osoba zaposlenih u organizacijama civilnog društva, osim ukoliko postoji izričita suglasnost žrtve. Naime, uloga organizacija civilnog društva na ovom području je specifična te treba uvažavati činjenicu da se žrtve organizacijama civilnog društva obraćaju sa povjerenjem te nerijetko sa sasvim drugačijom motivacijom nego kada se obraćaju policiji ili drugim nadležnim tijelima. Daljnje inzistiranje na takvoj zakonskoj obvezi organizacija civilnog društva može imati odvraćajući učinak na žrtve u traženju pomoći koja nužno ne podrazumijeva i formalno prijavljivanje nasilja budući da isto žrtve u nekim slučajevima ne žele. Pružanje pomoći žrtvama nikako se ne bi trebalo uvjetovati prijavljivanjem nasilja. Treba imati u vidu da su žrtve ponekad spremne prijaviti nasilje tek nakon proteka određenog vremenskog perioda, ohrabrivanja i osnaživanja putem psihološke podrške, informiranja o svojim pravima putem pravnog savjetovanja te strateškog planiranja daljnje organizacije života što im mogu osigurati upravo organizacije civilnog društva pri čemu ne treba vršiti pritisak na žrtvu da nasilje prijavi ukoliko za to nije spremna. Slijedom navedenog, predlaže se izostaviti djelatnike organizacija civilnog društva iz kruga osoba koje su dužne prijaviti nasilje za koje su saznali u obavljanju svojih poslova ili ih izdvojiti kao posebnu kategoriju koja nasilje prijavljuje uz suglasnost žrtve. Nije prihvaćen Člankom 7. propisuje se obveza svih stručnih osoba koje u svom radu dolaze u kontakt sa žrtvama nasilja u obitelji da prijave nadležnim tijelima počinjenje nasilja u obitelji za koje su saznali u obavljanju svojih poslova. Tako je to obveza zdravstvenih radnika, djelatnika u ustanovama socijalne skrbi, osoba zaposlenih u odgojno-obrazovnim ustanovama, stručnih radnika zaposlenih u vjerskim ustanovama, humanitarnim organizacijama ili organizacijama civilnog društva te svih drugih stručnih osoba koje u svom radu dolaze u kontakt sa žrtvama nasilja u obitelji. Iako se radi o odnosu povjerljivosti i prvenstvene skrbi o zaštiti žrtve nasilja, obveza svih nadležnih tijela i institucija koje dođu u kontakt sa žrtvom nasilja da prijave nasilje i na taj način pokrenu prekršajni ili kazneni postupak, predstavlja standard kojim će se postići otkrivanje, procesuiranje i sankcioniranje svih oblika nasilništva i tako utjecati na prevenciju potencijalnog budućeg nasilništva sankcioniranjem i/ili odgovarajućim tretmanom nasilnika te utjecati na smanjenje sive brojke nasilja u obitelji. Dakle, na ovaj način država izražava jasan stav o nultoj stopi tolerancije na nasilje i obvezi društva u cjelini da takvo nasilje ne tolerira na bilo koji način. Nadalje, ukoliko bi se bilo koja fizička ili pravna osoba ili koji drugi subjekt izuzeo od ove obveze, potencijalno bi se otvorila mogućnost zlouporabe. Obveza prijavljivanja obiteljskog nasilja od strane stručnih osoba također je propisana člankom 28. Istanbulske konvencije kojom se ukazuje na potrebu poticanja prijavljivanja obiteljskog nasilja od strane svih osoba koje su svjedoci ili imaju razumne osnove za sumnju da se obiteljsko nasilje dogodilo.
12 B.a.B.e. Budi aktivna. Budi emancipiran PRIJEDLOG ZAKONA O DOPUNI ZAKONA O ZAŠTITI OD NASILJA U OBITELJI,  S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA, KONAČNI PRIJEDLOG ZAKONA O DOPUNI ZAKONA O ZAŠTITI OD NASILJA U OBITELJI Članak 6. U odnosu na čl. 6. kojim su propisana prava žrtava nasilja u obitelji, pokazalo se kako žrtve uobičajeno sa svojim pravima nisu upoznate te su po podnošenju prijave najčešće „izgubljene“, nisu informirane o daljnjem tijeku postupka, ne znaju kome se obratiti, nisu upoznate da imaju pravo biti saslušane pred sudom te u dobroj vjeri očekuju da će o radnjama poduzetima po prijavi i ishodu postupka biti obaviještene od strane nadležnih tijela po službenoj dužnosti, što se međutim ne događa. S tim u vezi, smatramo bitnim, ako ne sada s obzirom na veliku opterećenost državnih kadrova, onda barem u budućnosti, kao viši standard zaštite prava žrtava, predvidjeti da se obveze tijela koja postupaju povodom prijave nasilja u obitelji dodatno specificiraju na način da pored obveze obavještavanja žrtve o pravima, sadrže izričitu obvezu uručavanja žrtvi pisane obavijesti o pravima. Također, smatramo kako prava iz toč. 6 i 9 kojima je određeno da žrtve na vlastiti zahtjev imaju pravo biti obaviještene o ukidanju zadržavanja ili bijegu okrivljenika te stavljanju izvan snage odluke o izricanju zaštitnih mjera i ukidanju mjera opreza ili otpuštanju osuđenika s izdržavanja kazne zatvora, odnosno, pravo da na vlastiti zahtjev budu obaviještene o radnjama poduzetim povodom prijave i ishodu postupka, koja prava se u praksi za žrtve pokazuju iznimno važnima, ne bi trebala ovisiti o zahtjevu žrtve već bi se jednako kao i kada je žrtva dijete kako je to propisano st. 6. istog članka, takve informacije žrtvama trebale davati po službenoj dužnosti. Nije prihvaćen Sukladno članku 6. stavcima 2. i 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, tijela koja postupaju povodom nasilja u obitelji dužna su već pri poduzimanju prve radnje u kojoj žrtva sudjeluje obavijestiti žrtvu na njoj razumljiv način o svim pravima koja ima sukladno odredbama ovog Zakona te zakona kojim se uređuje kazneni postupak. Ova tijela dužna su uvjeriti se da je žrtva danu obavijest o pravima razumjela. Nadalje, ukazujemo kako su svaka žrtva i svaki slučaj u praksi specifični. Stoga žrtvi, sukladno Istanbulskoj konvenciji i Direktivi o pravima žrtve, treba ostaviti pravo da izabere želi li, primjerice, da je se nakon proteka određenog vremena od počinjenog prekršaja obavještava o otpuštanju osuđenika s izdržavanja kazne zatvora.
13 IVAN ZIDAREVIĆ KONAČNI PRIJEDLOG ZAKONA O DOPUNI ZAKONA O ZAŠTITI OD NASILJA U OBITELJI, Članak 1. Ovim putem izuzetno pozdravljam navedene izmene Zakona koje idu u prepoznavanje svakodnevnih, životnih, situacija u intimnim odnosima među partnerima. Dodavanjem "sadašnjeg ili bivšeg partnera u intimnoj vezi" zaokružuje se pravno regulisanje ove materije i usklađivanje sa izmenama Kaznenog zakona i proširivanjem izraza bliske osobe (na bivše i sadašnje intimne partnere). Primljeno na znanje Primljeno na znanje.