Izvješće savjetovanja

Redni broj	Korisnik	Područje	Komentar	Status odgovora	Odgovor
1	Neven Pintarić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O OSIGURAVANJU KVALITETE U VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANOSTI	Hrvatski studentski zbor, glavno koordinativno tijelo svih studentskih zborova koje predstavlja 160.000 studenata i koje temeljem čl. 8. Zakona o studentskom zboru i drugim studentskim organizacijama surađuje s ministarstvom nadležnim za visoko obrazovanje u pripremi propisa koji se odnose na studente, smatra da su studenti nezaobilazni i najzastupljeniji članovi akademske zajednice, njezin temelj i budućnost. Akademska zajednica promovira vrijednosti ravnopravnosti i uključivosti. Iz tog aspekta, bitan je odnos između studenata, ostalih sudionika u akademskoj zajednici i institucija unutar akademske zajednice. U Zakonu o osiguravanju kvalitete u visokom obrazovanju i znanosti nužno je osigurati uključivost svih dionika visokog obrazovanja. Indikativne su tendenciozne namjere Ministarstva znanosti i obrazovanja za ukidanjem prava i uključivosti studentskih predstavnika, kako u Nacrtu prijedloga zakona o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti, tako i Nacrtu prijedloga ovog zakona. Ministarstvo znanosti i obrazovanja se jasno i nedvosmisleno navedenim nacrtima udaljava od procesa poučavanja sa studentom u središtu - jednog od ključnih ciljeva EHEA (Europskog prostora visokog obrazovanja). Isto tako, određene odluke krše osnovna studentska prava dobivena Bolonjskim procesom, a koje je i ESU (European Students’ Union), krovna studentska organizacija koja predstavlja 20 milijuna studenata, prepoznala. Nažalost, Nacrt prijedloga zakona o osiguravanju kvalitete u visokom obrazovanju i znanosti odstupa od uključivanja hrvatskog sustava visokog obrazovanja i znanosti u europski obrazovni i istraživački prostor u pogledu osiguravanja uključenosti studenata u sustavu kontrole kvalitete. Potrebno je uskladiti čl. 33. i čl. 37. s ENQA (ESG) standardima 2.4 i 3.1. Standard 3.1. navodi da Agencije trebaju osigurati zastupljenost svih dionika u svome upravljanju i radu (https://www.enqa.eu/wp-content/uploads/2015/11/ESG_2015.pdf). ENQA definira dionike visokog obrazovanja kao sve sudionike unutar institucija uključujući, studente i osoblje, kao i vanjske suradnike (str 5. https://www.enqa.eu/wp-content/uploads/2015/11/ESG_2015.pdf) Čl. 8. Zakona o osiguravanju kvalitete u znanosti i visokom obrazovanju na snazi u skladu je sa standardom 3.1. budući da definira članstvo jednog studenta u Upravnom vijeću Agencije. Navedeno se ostvaruje imenovanjem na prijedlog Hrvatskog studentskog zbora, koji je temeljem čl. 8. Zakona o studentskom zboru i drugim studentskim organizacijama koordinativno tijelo svih studentskih zborova te predlaže predstavnika studenata u tijelima organizacija u kojima sudjeluju predstavnici studenata. - Prijedlog čl. 37. obzirom na čl. 7. Zakona na snazi koji definira Akreditacijski savjet isključuje zastupljenost studentskog predstavnika. - Prijedlog čl. 33. s obzirom na čl. 8 Zakona na snazi koji definira sastav Upravnog vijeća Agencije isključuje zastupljenost studentskog predstavnika. Navedeno se protivi europskim standardima i uputama (ESG) 2.4. i 3.1., sukladno kojima posluje Agencija za znanost i visoko obrazovanje, te temeljem kojih je agencija položila vanjsko institucijsko vrednovanje od strane ENQA-e, te je pridružena EQAR registru (https://www.eqar.eu/register/agencies/). UKLJUČENOST STUDENATA Čl. 8. Zakona o studentskom zboru i drugim studentskim organizacijama navodi da Hrvatski studentski zbor surađuje s ministarstvom nadležnim za visoko obrazovanje u pripremi propisa koji se odnose na studente. Predstavnici studenata nisu bili uključeni u pripremi navedenog propisa. Spomenuto isključivanje studenata iz Upravnog vijeća te Akreditacijskog savjeta, protivno standardima ENQA, djelomično se očituje u procesu pripreme propisa koji je također, protivno Zakona o studentskom zboru, isključio studente. Uključenost studenata u kontroli kvalitete počevši od Agencije do institucija visokog obrazovanja jedan je od temeljnih standarda visokog obrazovanja s obzirom na ENQA te ustaljena praksa posljednjih 10 godina u sustavu visokog obrazovanja RH. U slučaju izuzimanja studenta iz procesa vrednovanja kvalitete, dovodi se u pitanje, ne samo transparentnost i kvaliteta visokog obrazovanja u Republici Hrvatskoj na lokalnoj razini, već i akreditacija studija i kvaliteta studija na nacionalnoj i međunarodnoj razini, usprkos politikama internacionalizacije visokog obrazovanja koju mnoga visoka učilišta provode. Ministarstvo znanosti i obrazovanja jedan je od glavnih suradnika na projektu "Bologna with Stakeholders’ Eyes for a Stronger Future of the Bologna Process" (poveznica na publikaciju: https://esu-online.org/wp-content/uploads/2021/03/0037-Bologna-Publication-2021-WEB3.pdf), gdje se zalagalo za pojačano uključivanje studenata kao sudionika (engl. stakeholders) u Bolonjskom procesu te unutar Europskog prostora visokog obrazovanja. PRIMJERI DRUGIH DRŽAVA EHEA-e Izvješće ENQA-e (https://www.enqa.eu/wp-content/uploads/Student-involvement.pdf) okuplja izvore dokaza o različitim vrstama i razinama uključenosti studenata u osiguranje kvalitete visokog obrazovanja u Europskom prostoru visokog obrazovanja. Studenti su uključeni u procese svojih 'vlastitih' institucija, u sklopu osiguranja kvalitete institucija i programa od strane vanjskih tijela, te u provjeru kvalitete samih tih tijela. Kako bi se osigurala kontinuirana snažnija integracija hrvatskog sustava visokog obrazovanja u europski obrazovni prostor sukladno standardima ESG, potrebno je izmijeniti čl. 33. i 37. U ime Hrvatskog studentskog zbora, Neven Pintarić	Djelomično prihvaćen	Članak 37. prijedloga Zakona će se izmijeniti na način da uključuje i studente kao članove Akreditacijskog savjeta. U odnosu na članak 33. prijedloga Zakona ističe se da je upravno vijeće Agencije za znanost i visoko obrazovanje nadzorno tijelo Agencije dok će zastupljenost studenata biti obuhvaćena člankom 37. a kojim će se ispuniti Standard 2.4. i 3.1. koji proizlazi kao preporuka iz dokumenta Standardi i smjernice za osiguravanje kvalitete na Europskom prostoru visokog obrazovanja (ESG) .
2	prof. dr. sc. Josip Jurčević	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O OSIGURAVANJU KVALITETE U VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANOSTI	ODBOR ZA ZNANOST I VISOKO OBAZOVANJE DOMOVINSKOG POKRETA SMATRA DA JE NUŽNO OBUSTAVITI POSTUPKE DONOŠENJA PAKETA ZAKONA U REŽIJI AKTUALNOG MINISTRA ZNANOSTI I OBRAZOVANJA POLAZEĆI OD NAČELNOG STAVA DA DIONICI SUSTAVNE POLITIČKE KORUPCIJE NE MOGU PROVODITI REFORMU SUSTAVA ZNANOSTI I VISOKOG OBRAZOVANJA. STAJALIŠTE ODBORA ZA ZNANOST I VISOKO OBRAZOVANJE DOMOVINSKOG POKRETA ŠIROKO JE ELABORIRANO I POTKRIJEPLJENO ANALITIČKIM PODACIMA TE JE U FORMI ZAHTJEVA I APELA UPUĆENO NA RELEVANTNE POLITIČKE I DRUŠTVENE ADRESE. ODBOR ZA ZNANOST I VISOKO OBRAZOVANJE DOMOVINSKOG POKRETA SMATRA DA JE ARGUMENTACIJU KOJA JE IZNESENA U ZAHTJEVU/APELU POTREBNO UZETI U OBZIR U SKLOPU SAVJETOVANJA SA ZAINTERSIRANOM JAVNOŠĆU O NACRTU PRIJEDLOGA ZAKONA O VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI. Domovinski pokret Odbor za znanost i visoko obrazovanje Vlaška ulica 81a 10000 Zagreb Ne mogu dionici sustavne političke korupcije provoditi reformu sustava znanosti i visokog obrazovanja PREDMET: A. Zahtjev za obustavljanje reformskog procesa sustava znanosti i visokog obrazovanje dok nadležna tijela ne rasvijetle osnovane sumnje u političku korupciju u resornom vođenju tih sustava B. Apel za aktivnu podršku u stvaranju društvene i političke spremnosti za borbu protiv sustavne političke korupcije počevši od Ministarstva znanosti i obrazovanja Adresati Zahtjeva: Mr. sc. Andrej Plenković, predsjednik Vlade Republike Hrvatske Kardinal Josip Bozanić, nadbiskup, Zagrebačka nadbiskupija Gđa Zlata Hrvoj-Šipek, glavna državna odvjetnica, Državno odvjetništvo Republike Hrvatske Gosp. Gordan Jandroković, predsjednik Hrvatskog sabora Gosp. Nikola Grmoja, predsjednik Nacionalnog vijeća za praćenje provedbe Strategije suzbijanja korupcije Hrvatskog sabora Akademik Željko Reiner, predsjednik Odbora za Ustav, Poslovnik i politički sustav Hrvatskog sabora Gđa Marija Jelkovac, predsjednica Odbora za zakonodavstvo Hrvatskog sabora Gosp. Mišel Jakšić, predsjednik Odbora za pravosuđe Hrvatskog sabora Gosp. Domagoj Hajduković, predsjednik Odbora za europske poslove Hrvatskog sabora Gđa Katica Glamuzina, predsjednica Odbora za predstavke i pritužbe Hrvatskog sabora Gđa Nataša Novaković, predsjednica Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa Adresati Apela: Gosp. Zoran Milanović, Predsjednik Republike Hrvatske Gđa Ursula von der Leyen, Predsjednica Europske komisije Gđa Tamara Laptoš, glavna tužiteljica u Uredu europskog javnog tužitelja Rektori javnih sveučilišta Klubovi zastupnika u Hrvatskom saboru Predsjednici parlamentarnih stranaka Znanstvene i kulturne institucije Udruge građana i strukovne organizacije Sredstva javnog priopćavanja A. ZAHTJEV ZA OBUSTAVLJANJE REFORMSKOG PROCESA SUSTAVA ZNANOSTI I VISOKOG OBRAZOVANJA DOK NADLEŽNA TIJELA NE RASVIJETLE OSNOVANE SUMNJE U POLITIČKU KURUPCIJU U VOĐENJU TIH SUSTAVA O pojmu sustavne političke korupcije Pojam „sustavne političke korupcije“ ovdje koristimo u smislu kako ga je definirao poznati sigurnosni stručnjak prof. dr. sc. Mirko Bilandžić: „Sustavna politička korupcija dominantan je oblik upravljanja Hrvatskom, dominantan oblik društvenih odnosa, osvajanja vlasti i održavanja na vlasti. Takav model nije rezultirao samo urušavanjem, uništavanjem ili pljačkom hrvatske države i hrvatskog društva, već su nepotizmi, klijentelizmi, kronizmi i prljavo-partikularni interesi i utjecaji doveli do negativne kadrovske selekcije i bitnih deficita institucionalnih državnih kapaciteta.“ [Ivan Perkov „Sustavna politička korupcija ozbiljna je prijetnja Hrvatskoj“, intervju s prof. Mirkom Bilandžićem, Universitas (Split-Zagreb), br.143, 27. rujna 2021., str. 16] Sustavna politička korupcija (dalje: SUPOK) patološka je socio-politička pojava koja se generira u sferi politike i državnih institucija odakle se prelijeva na ukupne društvene odnose i zbivanja. SUPOK sustavno uništava produktivne društvene potencijale, antagonizira društvene energije koje, u najboljem slučaju, završavaju u stagnaciji općeg društvenog razvoja, a najčešće u procesima propadanja kao što je evidentno u akutnom stanju hrvatske države i društva. Na razini društvene svijesti SUPOK proizvodi frustracije širokih razmjera, stvara osjećaj beznađa te pokreće mehanizam paničnog bijega iz besperspektivne situacije, što je rezultiralo samoubilačkom stopom iseljavanja koja bjelodano potvrđuje da su procesi propadanja doprli do same srži nacionalne opstojnosti. SUPOK kao patološka socio-politička pojava može poprimiti različite oblike od širokog spektra kaznenih djela preko političkih devijacija do etičkih prijestupa. Utoliko je u detektiranje, istraživanje i stručno elaboriranje ovog problema potrebno, u interdisciplinarnoj interakciji, uključiti veći broj znanstvenih disciplina. O razmjerima i ozbiljnosti problema svjedoči činjenica da je detektiran čak i u teološkoj perspektivi, gdje je poznat pod nazivom „strukture grijeha“. O tome papa Ivan Pavao II. izrijekom govori u enciklici Solicitudo rei socialis iz 1987. godine [usp. Stipe Tadić, „Grijesi i strukture“, Nova prisutnost, 10/2012., str. 397-398], na što se u našim prilikama, s iznimnim javnim odjekom, u više navrata pozivao kardinal Josip Bozanić. Međutim, sustav znanosti, unutar kojega bi trebalo istražiti problem i postaviti konceptualni okvir za njegovo praktično rješavanje, dospio je i sam pod izravnu kontrolu sustava političke korupcije, koji je upravo na ogledan način izgrađen u resoru Ministarstva znanosti i obrazovanja, što se očituje u pritiscima, ucjenama, prijetnjama, besmislenim direktivama, nazivanjima, pozivanjima u Ministarstvo, trgovačkim pogodovanjima, nevjerojatnim komplotima, dirigiranjem medija, tabuiziranjem i sličnim koruptivnim alatima kojima vrhuška iz resornog ministarstva na dnevnoj bazi „upravlja“ sustavom znanosti i visokog obrazovanja. Iz navedenoga proizlazi neotklonjiv zaključak da borbu protiv političke korupcije treba pod hitno početi upravo od resora znanosti i obrazovanja. Urgentnost političke, istražne i pravosudne intervencije u resor iz kojega se upravlja sustavima znanosti i visokog obrazovanja potencirana je grčevitim pokušajem aktualnog ministra i kompaktne koruptivne mreže oko njega da neformalnu praksu SUPOK-a, koju se još uvijek ima osnove smatrati devijantnom, najavljenom sveobuhvatnom promjenom zakonskog okvira ozakoni te u najavljenoj sveobuhvatnoj reformi sustava znanosti i visokog obrazovanje pretvori u institucionalni standard. Transformacija Nacionalnog vijeća prema zamišljenom zakonu To se može ilustrirati na primjeru predviđenog transformiranja uloge Nacionalnog vijeća za znanost, visoko obrazovanje i tehnološki razvoj (dalje: Nacionalno vijeće) u sklopu sveobuhvatne reforme sustava znanosti i visokog obrazovanja. Prema važećem Zakonu o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju Nacionalno vijeće definirano je kao „najviše stručno tijelo koje se brine za razvitak i kvalitetu cjelokupne znanstvene djelatnosti i sustava znanosti, visokog obrazovanja i tehnološkog razvoja u Republici Hrvatskoj“ (čl. 6. st. 1.). Da bi moglo autonomno obavljati zadaće „najvišeg stručnog tijela“ Nacionalno vijeće stavljeno je pod ingerenciju Hrvatskog sabora kao nositelja zakonodavne vlasti, pa je tako predviđeno da članove i predsjednika Nacionalnog vijeća imenuje Sabor na prijedlog saborskog Odbora za obrazovanje, znanost i kulturu. Odnos prema izvršnoj vlasti jasno je postavljen u odredbi da Nacionalno vijeće „na svoje sjednice poziva ministra te po potrebi druge članove Vlade RH, koji mogu sudjelovati u raspravi bez prava glasa“. Unatoč izričitoj volji zakonodavca da Nacionalno vijeće djeluje u potpunoj neovisnosti u odnosu na izvršnu vlast, aktualni ministar ostvario je, zahvaljujući sustavu političke korupcije, potpunu kontrolu nad radom „najvišeg stručnog tijela“. SUPOK je iznimno učinkovit oblik djelovanja jer neformalno povezuje pojedince bez obzira na njihovu pripadnost različitim institucijama ili različitim stranama u podjeli vlasti. Bilo je dovoljno da aktualni ministar, kao predstavnik izvršne vlasti, s predsjednicom Odbora za obrazovanje, znanost i kulturu, kao predstavnicom zakonodavne vlasti, uspostavi zakulisni dosluh o budućem sastavu Nacionalnog vijeća da bi preko „svojih ljudi“ zagospodario „najvišim stručnim tijelom“. Na njihovu nesreću operaciju su izveli traljavo tako da je imenovanje novih članova Nacionalnog vijeća, s jedne strane, osporeno utemeljenim i neugodnim prigovorima dok je, s druge strane, završilo u humorističkim vodama nakon što je novi sastav Nacionalnog vijeća, zbog visokog udjela ministrovih lovačkih drugara, koje je u suradnji s predsjednicom Odbora uspio ubaciti u prijedlog za imenovanje, prozvan „lovačkim društvom“. Saborski zastupnik i član Odbora za obrazovanje, znanost i kulturu Damir Bakić razotkrio je u saborskoj raspravi skandalozni postupak u kojem je Odbor predložio osam novih članova Nacionalnog vijeća [https://www.youtube.com/watch?v=FMNRDrhcHCI]. Prijedlog novih članova izglasan je na temelju „papirića iz hlača i sakoa“, pri čemu predsjednica Odbora nije dopustila raspravu prije nego tek nakon obavljenog glasovanja, što je zastupnik Bakić ocijenio „nezamislivim i negacijom parlamenta“. Na prigovor da u odabiru predloženika nisu bili uvaženi kriteriji iz javnog poziva i odgovarajuće zakonske odredbe (znanstveni doprinos, regionalna zastupljenost, zastupljenost znanstvenih i umjetničkih područja, rodna ravnopravnost) samouvjerena predsjednica Odbora dala je antologijski odgovor u stilu „sanctae simplicitatis“ da će se „ubuduće o tome voditi računa“. U Nacrtu prijedloga Zakona o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti, koji je početkom ožujka ove godine iz radionice u Ministarstvu znanosti i obrazovanja neplanirano i nakratko dospio u stvarnu javnu raspravu, predviđeno je da Nacionalno vijeće, koje je inače u Nacrtu izgubilo prestižnu oznaku „najvišeg stručnog tijela“, imenuje Hrvatski sabor na prijedlog Ministarstva. Taj radikalni zahvat u postojeću regulaciju, koji u bitnome mijenja status Nacionalnog vijeća, vješto je prikriven i odaje ga tek uzgredno preciziranje da će Ministarstvo pritom „voditi računa o razmjernoj zastupljenosti znanstvenih područja i umjetničkog područja te regionalnoj zastupljenosti članova“ (čl. 88. st. 3. Nacrta). Time otpada potreba za „papirićima iz hlača i sakoa“ i za nametanjem predizborne šutnje prije glasovanja. Drugim riječima, aktualni ministar svoje devijantno ponašanje prema važećim propisima kojim je, u tehnologiji sustavne političke korupcije, „najviše stručno tijelo“ uspio pretvoriti u poslušničko tijelo izvršne vlasti, svojim Nacrtom zakona pokušava legalizirati i nametnuti kao institucionalni standard. Bila bi to konačna pobjeda sustavne političke korupcije, jer bi ona time postala zakon, a borba protiv korupcije postala bi protuzakonita djelatnost. Ovdje treba tek naznačiti da se aktualni ministar, kao što je to opisano u slučaju Nacionalnog vijeća, na isti način, dakle prema nekom zamišljenom svom zakonu koji se tek nedavno pojavio u formi nacrta, odnosio i prema drugim tijelima u sustavu visokog obrazovanja, pri čemu je posebnu brutalnost iskazao početkom 2021. godine u neviđenim pritiscima na Sveučilišni savjet Sveučilišta u Zagrebu, preko kojega je pokušao destabilizirati jedini sveučilišni sustav u državi koji je u stanju pružiti otpor Ministarstvu kako bi time pripremio teren za nadolazeću veliku zakonodavnu obmanu. U čemu se sastoji velika zakonodavna obmana ministra Radovana Fuchsa? Dobro je poznato da je Radovan Fuchs već bio ministar (2009.-2012.), ali je zbog efekta kratkog kolektivnog pamćenja slabo poznato da je njegov prethodni mandat završio fijaskom. Pokušaj da njemu svojstvenim metodama nametne paket od tri zakona za područje znanosti i visokog obrazovanja neslavno je propao 2011. godine u plebiscitarnom odbijanju koje je uspjelo kao nikad dotad objediniti akademsku zajednicu, ali i znatno šire društvene snage uključujući i suprotstavljene političke stranke. U uređenoj državi ne bi se moglo dogoditi da netko s takvom hipotekom za vratom ponovno postane ministar. Ako bi se nekom zabunom to i dogodilo, parametrima zdrave pameti nije moguće shvatiti da bi takvom resornom ponavljaču smjela dopustiti nova prilika da istim metodama, s istim ciljevima i akterima reprizira resorno zlostavljanje akademske populacije iz prethodnog mandata. Nova prilika stvorila se slijedom nevolja koje su snašle Europu i posebice Hrvatsku, koju je uz pandemiju dodatno pogodio snažni potres. Kako nevolje, prema narodnoj mudrosti, nikada ne dolaze same nego se vole grupirati tako se navedenim nevoljama, u slučaju Hrvatske, pridružila i treća u obliku reprize Fuchsovih zakona iz 2011. godine. Za razliku od prve dvije, ova treća se mogla spriječiti. Tako dolazimo do problema resorne samovolje aktualnog ministra, koju može provoditi s obzirom na evidentnu činjenicu da je od mandatara dobio carte blanche za slobodnu eksploataciju resora bez ikakvih ograničenja. Pitanje o razlozima i stvarnim motivima za tu vrstu iživljavanja izvršne vlasti nad najobrazovnijim dijelom nacije odnosi se na više razine vlasti, što ovdje nije u fokusu. Nova prilika ukazala se u obliku Uredbe 2021/241 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. veljače 2021. o uspostavi Mehanizma za oporavak i otpornost [https://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/?uri=uriserv%3AOJ.L_.2021.057.01.0017.01.HRV&toc=OJ%3AL%3A2021%3A057%3ATOC] (dalje: Uredba), koja je otvorila mogućnost da države članice iz europskih fondova dobiju znatna bespovratna financijska sredstva radi ublažavanja posljedica krize uzrokovane pandemijom te radi jačanja otpornosti na krizne izazove. Uredbom su države članice, koje se žele uključiti u mehanizam dodjele europskih sredstava, dobile obvezu da do 30. travnja 2021. Europskoj komisiji dostave Nacionalni plan oporavka i otpornosti (skraćeno: Nacionalni plan). Plan oporavka i otpornosti zamišljen je kao „sveobuhvatni i koherentni paket mjera za provedbu reformi i javnih ulaganja“ (čl. 17. st. 1.). Uredba je međutim neoprezno otvorila mogućnost da se nacionalni plan oporavka i otpornosti, kao administrativni preduvjet za dobivanje europskih sredstava, može integrirati u jedinstveni dokument s nacionalnim programom reformi (čl. 18. st.3). S obzirom na činjenicu da pritom nisu propisane procedure i pravila za takvo povezivanje raznorodnih dokumenta, time su širom otvorena vrata za političke manipulacije kojima se dodjela europskih sredstava može iskoristiti kao financijska ucjena za provođenje samovoljnih mjera pod krinkom nužnih reformi. Nacionalni program reformi zahtijeva bitno različitu metodologiju izrade i bitno različitu proceduru donošenja od Nacionalnog plana oporavka i otpornosti, koji se donosi u prigodnu svrhu „povlačenja“ europskih sredstava. Nacionalni program reformi kao strateški dokument može donijeti samo Hrvatski sabor. Naravno da je Hrvatska, čim se ukazala prilika, ušla na „širom otvorena vrata“ i krenula pogrešnim putem, posebice što se tiče reforme sustava znanosti i visokog obrazovanja. To je izrijekom potvrdio gosp. Andrej Plenković, predsjednik Vlade Republike Hrvatske u uvodnom obrazlaganju „Informacije o sažetku Nacrta Nacionalnog plana oporavka i otpornosti 2021.-2026.“ koja se kao točka našla na dnevnom redu Hrvatskog sabora znakovitog datuma 1. travnja 2021. Tom prigodom premijer je rekao: „Dakle, kao što znate, Nacionalni plan oporavka i otpornosti, koji će biti fuzioniran s Nacionalnim programom reformi, u svojoj je naravi akt koji usvaja Vlada Republike Hrvatske, a ne Hrvatski sabor.“ Ovdje se ne može ulaziti u analizu je li uopće i u kojoj bi mjeri tehnologija „fuzioniranja“ bila zlorabljena u drugim dijelovima Nacionalnog plana oporavka i otpornosti, ali sa sigurnošću možemo tvrditi da je aktualni ministar znanosti i obrazovanja prof. dr. sc. Radovan Fuchs upravo u toj tehnologiji izveo svoju veliku zakonodavnu obmanu u području znanosti i visokog obrazovanja. Njegova se velika zakonodavna obmana sastoji od inicijalnog podmetanja vlastitih interesnih projekcija pod krinkom neupitnih reformi u Nacionalni plan oporavka i otpornosti, te potom od niza krupnih prevara i raznih smicalica, pomoću kojih, nakon što je Nacionalni plan odobren, nastoji forsiranjem tzv. „promjene zakonodavnog okvira“ brzinski provesti svoju inicijalno podmetnutu kvazireformu. Pritom se kao momentom pritiska, kao što je to od samog početka bilo zamišljeno, u prvom redu služi financijskom ucjenom „povlačenja“ europskih sredstava, ali i brojnim drugim, već spomenutim koruptivnim pomagalima. Inicijalno podmetanje Inicijalno ugrađivanje zamisli ministra Fuchsa i njegova interesnog kruga pod maskom nužnih reformi u tekst nacrta Nacionalnog plana oporavka i otpornosti počelo je u odajama Ministarstva nekoliko mjeseci prije nego je donesena Uredba, u vrijeme kada se inače na razini Vlade užurbano radilo na pripremanju nacrta Nacionalnog plana. Na izradi dijela nacrta Nacionalnog plana koji se odnosio na znanost i visoko obrazovanje radilo je nekoliko dužnosnika i službenika, među kojima je bila samo jedna osoba s iskustvom u znanosti i visokom obrazovanju te s odgovarajućim konceptualnim kapacitetom. Budući da je zastupala heretičke stavove - da bi u izradu Nacionalnog plana trebalo uključiti akademsku zajednicu, te posebno Rektorski zbor i Nacionalno vijeće za znanost, visoko obrazovanje i tehnološki razvoj, zatim da u Nacionalni plan treba uvrstiti znanstvene centre izvrsnosti kao i sustav znanstvenog izdavaštva te da treba osigurati ravnopravan tretman društveno-humanističkih znanosti – bila je tretirana kao protivnik reformskih ideja te je postupno dospjela u izolaciju. Bile su to zabranjene teme. Ako bi nešto od tih tema uspjela uvrstiti u tekst nacrta Nacionalnog plana, to bi preko noći bilo izbrisano. Premda je bila u nadređenom statusu državne tajnice, bila je izložena svojevrsnom mobingu od strane podobnih službenika iz ministrova povjerljivog kruga. Jedini izlaz iz neprijateljskog radnog okruženja i psihički nepodnošljive situacije bila je ostavka na dužnost državne tajnice. Razriješena je dužnosti 4. ožujka 2021., čime je bila uklonjena i zadnja prepreka da ministar i njegov amaterski krug modeliraju svoj dio nacrta Nacionalnog plana prema vlastitim željama. U onome što su napravili zrcali se tragični raskorak između visokih ambicija koje prelaze u megalomaniju i više nego skromnih kompetencija koje su tek dostajale da se rječnikom, kakav obožava europska birokracija, sroči programski galimatijas kojemu je svrha ionako bila da prikrije stvarne namjere, ali da, nakon što se pribavi blagoslov europskih tijela, formalno omogući njihova realizacija u obliku paketa novih zakona. Pitanje je zašto ministar koji bi se, zajedno sa svojim diletantskim timom, morao svojski namučiti da korektno provede i minornu novelaciju zakona, preuzima megalomansku zadaću donošenja paketa zakona kojim se želi stvoriti „novi zakonodavni okvir“ i obaviti „sveobuhvatnu reformu“ sustava znanosti i visokog obrazovanja. O njihovu diletantizmu i nedoraslosti za zahtjevnije zakonodavne projekte dovoljno svjedoči podatak da Ministarstvo pravosuđa i uprave ne može potvrditi usklađenost nacrta prijedloga zakona sa Zakonom o općem upravnom postupku, zbog čega se ne može započeti zakonodavni postupak. Naime, Vlada RH u 13. sazivu na 24. sjednici održanoj 24. svibnja 2016. donijela je Zaključak o obvezi dostave Izjave o usklađenosti nacrta prijedloga zakona sa Zakonom o općem upravnom postupku [ https://vlada.gov.hr/UserDocsImages//2016/Sjednice/2016/24%20sjednica%20Vlade//24%20-%2017.pdf]. Njime su obvezana središnja tijela državne uprave da u pripremi nacrta prijedloga zakona koji sadržava odredbe kojima se uređuju pojedina pitanja upravnog postupka dostave Ministarstvu uprave Izjavu o usklađenosti nacrta prijedloga zakona i Prikaz usklađenosti postupovnih odredbi sa Zakonom o općem upravnom postupku. Nacrt prijedloga zakona uz koji nije priložena potpisana Izjava o usklađenosti nacrta prijedloga zakona neće se uputiti u daljnji zakonodavni postupak, nego će se vratiti stručnom nositelju na doradu. Izjava o usklađenosti nacrta prijedloga zakona i Prikaz usklađenosti postupovnih odredbi sa Zakonom o općem upravnom postupku predviđaju da ministarstvo koje predlaže nacrt zakona mora jednoznačno i uvjerljivo ispuniti rubrike: Odredbe nacrta prijedloga zakona koje se odnose na upravno postupanje (broj članka i tekst odredbi), Odredbe Zakonom o općem upravnom postupku, koje dopuštaju da se pojedina pitanja upravnog postupka uređuju drukčije, Drugi razlozi za drukčije propisivanje pojedinih pitanja upravnog postupka, Obrazloženje. Na to Ministarstvo uprave treba dati svoje mišljenje je li prijedlog odredbe u skladu sa odredbama Zakona o općem upravnom postupku? (da/ne). Nacrt zakona o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti ne može dobiti pozitivno mišljenje jer uvodi postupke sui generis i želi biti lex specialis, ali je podnormiran i delegira razradu pravila postupka na provedbene propise, što je nesukladno načelima vladavine prava, hijerarhije propisa i objektivne pravne sigurnosti. Paket zakona stara je opsesija ministra Fuchsa još iz vremena prvog njegova pojavljivanja u ulozi resornog spasitelja. U neredu paketa, u mnoštvo drugih, po mogućnosti zbunjujućih regulacija, najlakše je sakriti stvarnu namjeru agilnog zakonotvorca da se sustav znanosti i visokog obrazovanja zakonski uredi po mjeri sustavne političke korupcije, odnosno da se politička korupcija ozakoni i oslobodi ponižavajućeg položaja u kojem se mora koristiti „papirićima iz hlača i sakoa“. Neka sve bude elegantno i legalno. Stvarna je namjera i glavni razlog ministrova opterećivanja sa zakonskim paketom koncentriranje političke i upravljačke moći u osobi ministra i u pripadajućem resoru radi kadrovskog zaposjedanja sustava u prvom koraku, utjecaja na financijske tokove u drugom koraku te, u konačnici, radi utjecaja na završno „poniranje“ financijskih tokova u institucionalne i personalne okvire. Ta namjera, izražena u koruptivnom trokoraku, nije vidljiva u programskom galimatijasu Nacionalnog plana, što je razumljivo, jer ju je tamo trebalo upravo prikriti. Ona će u punom sjaju bljesnuti u prvim nacrtima zakona koji su izišli iz zakonodavne radionice Ministarstva. U Nacionalnom planu trebalo je tek inicijalno podmetnuti lažnu (neobrazloženu i neverificiranu) potrebu za donošenjem paketa zakona, koja će se, nakon odobrenja Nacionalnog plana na europskim tijelima, pretvoriti u državnu obvezu Hrvatske prema Europskoj uniji pod prijetnjom gubitka povećih iznosa bespovratnih sredstva. U paketu su se tako našla tri nova zakona iz segmenta znanosti i visokog obrazovanja: 1) Zakon o Hrvatskoj zakladi za znanost; 2) Zakon o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju i 3) Zakon o osiguravanju kvalitete u znanosti i visokom obrazovanju. U paket je, za svaki slučaj, dometnut i jedan novi pravilnik (Pravilnik o uvjetima za izbor u znanstvena i znanstveno-nastavna zvanja). Zakon o Hrvatskoj zakladi za znanost kao zakonodavni prioritet S obzirom na okolnost da aktualni ministar pokazuje posebnu osjetljivost za financijska pitanja te posebnu brižnost za financijske tokove, ne čudi da je donošenje novoga Zakona o Hrvatskoj zakladi za znanost postalo njegov zakonodavni prioritet. Samo dvadesetak dana nakon što je predsjednica Europske komisije gđa Ursula von der Leyen, predsjednica Europske komisije 8. srpnja 2021. svečano uručila gosp. Andreju Plenkoviću, predsjedniku Vlade RH odobreni Nacionalni plan oporavka i otpornosti, ministar Fuchs je stavio Zakon o Hrvatskoj zakladi za znanost u proceduru savjetovanja sa zainteresiranim javnošću. Savjetovanje je otvoreno 29 srpnja 2021. i trajalo je do 28 kolovoza 2021., što znači da je održano usred kolektivnog godišnjeg odmora u sustavu znanosti i visokog obrazovanja (?!). U obrazac savjetovanja uneseno je ukupno 15 općih komentara, od kojih se samo jedan odnosio na tekst Prijedloga zakona, dok su ostali sadržavali uniformnu poruku kako „u potpunosti podržavaju Prijedlog Zakona o Hrvatskoj zakladi za znanost“, što neodoljivo podsjeća na „papiriće iz sakoa i hlača“, pogotovo što je tekst s jednog papirića krivo prepisan tako da se komentator „u potpunosti složio“ s prijedlogom „Zakona o Hrvatskoj nakladi za znanost“. Jedan je komentar, onaj koji se odnosio na sadržaj Prijedloga zakona, dala sveučilišna profesorica, dok su preostalih 14 komentara unijeli srednjoškolski i osnovnoškolski nastavnici, pri čemu je najveći interes zabilježen u populaciji osnovnoškolskih nastavnika (8 komentara). Kako nije logično da bi se u javnom savjetovanju s (ne)zainteresiranom javnošću najvećim dijelom pojavile osobe koje u svom profesionalnom životu ne dolaze u doticaj s djelatnošću Hrvatske zaklade za znanost, opravdano je posumnjati da bi posrijedi moglo biti lažiranje javne rasprave u mehanizmu trgovanja utjecajem. Osnovana sumnja u takvu mogućnost proizlazi iz činjenice da bezrezervni podržavatelji Prijedloga zakona mahom dolaze iz sustava osnovnog i srednjeg obrazovanja, u kojem su ovisni o nadležnom ministru pa bi mogli biti zainteresirani da mu se dodvore u stvari do koje je njemu posebno stalo. Nije nemoguće da bi na takvo iskazivanje odanosti mogli biti potaknuti iz ministrova neposrednog okružja. No, to bi definitivno bila drugačija vrsta zainteresiranosti od one koju prvenstveno ima u vidu Zakon o pravu na pristup informacijama ili Kodeks savjetovanja sa zainteresiranom javnošću. Ministar je imao peh da je jedna pripadnica zainteresirane javnosti za vrijeme godišnjeg odmora pratila stranicu javnog savjetovanja pa je tako propala stopostotna podrška (ne)zainteresirane javnosti Prijedlogu zakona. Štoviše, dežurna pripadnica zainteresirane javnosti u svom je komentaru precizno detektirala devijantni motiv ne samo za donošenja ovog zakona nego i za donošenje čitavog paketa Fuchsovih zakona. Sve ono što je u ovom komentaru rečeno o dovođenju Zaklade „u ovisnički položaj u odnosu na MZO“ u Prijedlogu Zakona o Hrvatskoj zakladi za znanost, do zadnjeg se zareza može primijeniti na status Nacionalnog vijeća za znanost, visoko obrazovanje i tehnološki razvoj, zatim na status Rektorskog zbora i konačno na status svakog pojedinog sveučilišta (preko sveučilišnog vijeća) u Nacrtu prijedloga Zakona o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti. Komentar prenosimo u cijelosti: „U članku 3. stoji da je osnivač Zaklade RH, a osnivačka prava i obveze u ime RH ostvaruje ministarstvo nadležno za znanost. Premda se odabir tijela koje ostvaruje osnivačka prava i obveze čini logičnim, pitam se nije li na taj način Zaklada stavljena u ovisnu i podređenu poziciju naspram Ministarstva znanosti i obrazovanja, dok je namjera osnivanja HRZZ da bude neovisna institucija s ciljem razvoja i promicanja znanosti i tehnologije u RH. Ovo je promjena u odnosu na postojeći Zakon o HRZZ, u kojem tog "zastupanja" MZO nema. Zašto taj "zastupnik" nije npr. Sabor RH nego nadležno ministarstvo? I u nekim drugim člancima prijedloga novog Zakona o HRZZ vidljivo je da MZO ima kontrolu i završnu riječ, što nije bio slučaj u postojećem Zakona o HRZZ. Npr. u novom prijedlogu Strateški plan Zaklade se donosi uz prethodnu suglasnost ministarstva nadležnog za znanost (članak 10), dok je u dosadašnjem Zakonu strateški plan predlagan izravno i neovisno o MZO Saboru RH (koji ga je onda i donosio), što je po mojem sudu bolje rješenje koje je upućivalo na neovisnost i samostalnost Zaklade, a sada to nije slučaj. Svojevrsni ovisnički položaj Zaklade u odnosu na MZO vidljiv je po mojem sudu i u odredbi da se Pravilnik o uvjetima i postupku dodjele sredstava za ostvarivanje svrhe Zaklade donose "uz prethodnu suglasnost ministarstva nadležnog za znanost", što upućuje na izravnu kontrolu MZO nad Zakladom, odnosno sredstvima financiranja. Ta je kontrola i eksplicirana u članku 18. Dakle, čini se da je ključna promjena novog prijedloga Zakona o HRZZ u odnosu na stari veća kontrola MZO nad radom Zaklade, dok je minorizirana uloga Sabora RH, što ne vidim kao strateški dobru odluku i mislim da nije u duhu namjere s kojom je Zaklada osnovana. Mislim da je važno da u sustavu imamo nezavisnu instituciju koja se vodi jedino i isključivo kriterijima znanstvene izvrsnosti, bez posredničkog uplitanja resornog ministarstva. Iz novoga se prijedloga Zakona o HRZZ čini kao da je Zaklada više "podružnica" MZO, a manje samostalna i nezavisna institucija sustava. Srdačan pozdrav, prof. dr. Dinka Čorkalo Biruški“ Osim u navedenom komentaru, koji je od velike važnosti zbog pravodobnosti reakcije i kristalne artikulacije problema, zainteresirana se javnost masovnije oglasila o Prijedlogu Zakona o Hrvatskoj zakladi za znanost sredinom ožujka 2022. donekle zakašnjelim Otvorenim pismom premijeru, ministru znanosti i saborskim zastupnicima [https://www.index.hr/vijesti/clanak/69-znanstvenika-vladi-zaustavite-stetan-zakon/2347495.aspx]. U Otvorenom pismu 69 znanstvenika, koji su bili izravno uključeni u dosadašnji rad Zaklade, traži da se Zaklada ne podvodi pod utjecaj politike i da se u njenom radu ne napuštaju kriteriji znanstvene izvrsnosti. Dopis završava apelom da se zaustavi zakonodavni korak u pogrešnom smjeru: „Novi prijedlog zakona kojim se rad Zaklade stavlja pod nadzor politike, a kriteriji znanstvene izvrsnosti kod izbora stručnih tijela se jasno i izrijekom ne spominju znači veliki korak natrag, te apeliramo da se taj korak ne napravi“. Ova je reakcija bila donekle, ali ne u potpunosti zakašnjela. Došla je, doduše, nakon što je Prijedlog zakona bio prihvaćen u prvom čitanju na sjednici Sabora 28. siječnja 2022., ali je došla dovoljno ranije nego li je Vlada na sjednici 31. ožujka 2022. bez ikakva problematiziranja usvojila konačni Prijedlog zakona u kojem su kontrolni mehanizmi Ministarstva nad Zakladom tek kozmetički ublaženi. U konačnom Prijedlogu zakona uvažene su neke primjedbe iz saborske rasprave, ali nitko nigdje nije ni spomenuo ovdje citiranu, supstancijalnu primjedbu iz savjetovanja sa zainteresiranom javnošću kao ni Otvoreno pismo 69 znanstvenika. To svjedoči o tome u kojoj mjeri izvršna vlast (ne)uvažava stavove zainteresirane javnosti. Arogantno neobaziranje na mišljenja i stavove zainteresirane javnosti moglo bi prouzročiti probleme i otvoriti neugodna pitanja toj istoj vlasti kada stane u red za dodjelu očekivanih sredstava iz fondova Unije prema pravilima Mehanizma, koja kao obvezatan dokazni element predviđaju „sažetak provedenog postupka savjetovanja s relevantnim nacionalnim dionicima“ (Uredba, točka 39. preambule), odnosno objašnjenje „načina na koji je doprinos dionika uzet u obzir u planu za oporavak i otpornost“ (Uredba, čl 18. točka 4.q.). Što bi se uopće o tome moglo napisati? Prevare i smicalice u forsiranju novog zakona Dok je prvi zakon iz Fuchsova paketa uspio „ispod radara“ proći ljetno savjetovanje sa zainteresiranom javnošću te dospjeti do drugog čitanja u saborskoj proceduri prije nego što se oglasio alarm zainteresirane javnosti, drugi je zakon iz istog paketa, Nacrt prijedloga Zakona o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti dobio eksplicitnu odbijenicu Senata Sveučilišta u Zagrebu prije nego što je ušao u postupak javnog savjetovanja. U Zaključcima [http://www.unizg.hr/fileadmin/rektorat/Novosti_press/Mediji/Priopcenja/Zakljucci_Senata_o_nacrtima_zakona_koji_se_odnose_na_reformu_sustava_znanosti_i_visokoga_obrazovanja.pdf] koji su doneseni na sjednici Senata 22. ožujka 2022., pod točkom I. stoji da se „Nacrt prijedloga Zakona o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti koji je izradilo Ministarstvo znanosti i obrazovanja odbacuje u cijelosti“. U nastavku je taksativno navedeno 18 razloga za takav rezolutni stav Senata. U točki II. Zaključaka stoji: „Nacrt prijedloga Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju, koji je izradilo Povjerenstvo za zakonske akte koji uređuju sustav znanosti i visokog obrazovanja Nacionalnog vijeća za znanost, visoko obrazovanje i tehnološki razvoj, prihvaća se kao polazišna podloga za raspravu o cjelovitoj reformi sustava znanosti i visokog obrazovanja.“ Time je prekršen tabu ministra Fuchsa i njegove zakonodavne sljedbe, kojim je bilo najstrože zabranjeno spominjati alternativni Nacrt prijedloga Zakona koji je izradilo Povjerenstvo Nacionalnog vijeća, pa čak i smatrati da takav zastrašujući entitet smije uopće postojati. Tabu je preko „lovačke komponente“ prenesen na novi sastav Nacionalnog vijeća tako da je postalo nezamislivim da bi na sjednicama Nacionalnog vijeća u novom sastavu netko izustio tu strogo zabranjenu sintagmu. Ostalo je neizvjesno hoće li ministar Fuchs Zaključke Senata Sveučilišta u Zagrebu također proglasiti tabuom, ponašati se kao da ne postoje i svoj neslavni Nacrt prijedloga Za	Primljeno na znanje	Zahvaljujemo na sudjelovanju.
3	TINA ŠARIĆ	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O OSIGURAVANJU KVALITETE U VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANOSTI	Očitujem se na Članak 10. stavak 5.: "Sveučilište treba zapošljavati najmanje 21 nastavnika zaposlenih na znanstveno-nastavnom, odnosno umjetničko-nastavnom radnom mjestu u punom radnom vremenu. Najmanje 7 nastavnika treba biti zaposleno u pojedinom polju u kojem djeluje sveučilište". U ovom članku kvantificira se, između ostaloga, broj nastavnika koji trebaju biti stalno zaposleni na radnim mjestima u određenom znanstvenom polju u kojem djeluje sveučilište. Ovaj zahtjev smatram problematičnim pogotovo za mala sveučilišta koja se razvijaju kroz različite discipline. Podjela na znanstvena polja i izbori u zvanja/radna mjesta, prema znanstvenim poljima, sama po sebi predstavljaju prepreku interdisciplinarnosti i nisu poticajni za znanstvenike i nastavnike koji djeluju u različitim disciplinama, ruše znanstvene klastere i pomiču granice znanja kroz različite discipline. Ako bi takav kriterij uskog definiranja područja izbora u određeno znanstveno polje bio kriterij za zapošljavanje i to u punom radnom vremenu, posljedica, za manja sveučilišta, bi bila ili povećanje zapošljavanja u punom radnom vremenu, (ne nužno uz puno radno opterećenje te ne nužno uz povećanje kvalitete, ali uz povećanje izdvajanja za plaće, ako se radi o javnom sektoru); ili pokretanje i izvođenje usko jedno-disciplinarnih studijskih programa koji ne odgovaraju zahtjevima inovativnosti koji su danas nužan kriterij kvalitete. Nastavno na izloženo, predlažem brisanje odredbe: "Najmanje 7 nastavnika treba biti zaposleno u pojedinom polju u kojem djeluje sveučilište".	Primljeno na znanje	Zahvaljujemo na sudjelovanju.
4	BRUNA BANDULA	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O OSIGURAVANJU KVALITETE U VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANOSTI	Podržavam osnaživanje članstva hrvatskog sustava visokog obrazovanja i znanosti u europskom obrazovnom i istraživačkom prostor. Nacrt prijedloga odstupa od navedenog u pogledu osiguravanja uključenosti studenata u sustavu kontrole kvalitete. Potrebno je uskladiti čl. 33. i čl. 37. s ENQA (ESG) standardima 2.4 i 3.1. Standard 3.1. navodi da Agencije trebaju osigurati zastupljenost svih dionika u svome upravljanju i radu (https://www.enqa.eu/wp-content/uploads/2015/11/ESG_2015.pdf). ESG definira dionike visokog obrazovanja kao sve sudionike unutar institucija uključujući, studente i osoblje, kao i vanjske suradnike (str 5. https://www.enqa.eu/wp-content/uploads/2015/11/ESG_2015.pdf) • Čl. 8. Zakona o osiguravanju kvalitete u znanosti i visokom obrazovanju na snazi u skladu je sa standardom 3.1. budući da definira članstvo jednog studenta u Upravnom vijeću Agencije. Navedeno se ostvaruje imenovanjem na prijedlog Hrvatskog studentskog zbora, koji je temeljem čl. 8. Zakona o studentskom zboru i drugim studentskim organizacijama koordinativno tijelo svih studentskih zborova te predlaže predstavnika studenata u tijelima organizacija u kojima sudjeluju predstavnici studenata. • Prijedlog čl. 33. s obzirom na čl. 8, Zakona na snazi, koji definira sastav Upravnog vijeća Agencije isključuje zastupljenost studentskog predstavnika. • Prijedlog čl. 37. obzirom na čl. 7. Zakona na snazi, koji definira Akreditacijski savjet isključuje zastupljenost studentskog predstavnika. Navedeno se protivi europskim standardima i uputama (ESG) 2.4. i 3.1., sukladno kojima posluje Agencija za znanost i visoko obrazovanje, te temeljem kojih je agencija položila vanjsko institucijsko vrednovanje od strane ENQA-e, te je pridružena EQAR registru (https://www.eqar.eu/register/agencies/). UKLJUČENOST STUDENATA Čl. 8. Zakona o studentskom zboru i drugim studentskim organizacijama navodi da Hrvatski studentski zbor surađuje s ministarstvom nadležnim za visoko obrazovanje u pripremi propisa koji se odnose na studente. Predstavnici studenata nisu bili uključeni u pripremi navedenog propisa. Spomenuto isključivanje studenata iz Upravnog vijeća te Akreditacijskog savjeta, protivno standardima ENQA, djelomično se očituje u procesu pripreme propisa koji je također, protivno Zakona o studentskom zboru, isključio studente. Uključenost studenata u kontroli kvalitete počevši od Agencije do institucija visokog obrazovanja jedan je od temeljnih standarda visokog obrazovanja s obzirom na ENQA te ustaljena praksa posljednjih 10 godina u sustavu visokog obrazovanja RH. U slučaju izuzimanja studenta iz procesa vrednovanja kvalitete, dovodi se u pitanje, ne samo transparentnost i kvaliteta visokog obrazovanja u Republici Hrvatskoj na lokalnoj razini, već i akreditacija studija i kvaliteta studija na nacionalnoj i međunarodnoj razini, usprkos politikama internacionalizacije visokog obrazovanja koju mnoga visoka učilišta provode. PRIMJERI DRUGIH DRŽAVA EHEA-e Izvješće ENQA-e (https://www.enqa.eu/wp-content/uploads/Student-involvement.pdf) okuplja izvore dokaza o različitim vrstama i razinama uključenosti studenata u osiguranje kvalitete visokog obrazovanja u Europskom prostoru visokog obrazovanja. Studenti su uključeni u procese svojih 'vlastitih' institucija, u sklopu osiguranja kvalitete institucija i programa od strane vanjskih tijela, te u provjeru kvalitete samih tih tijela. Kako bi se osigurala kontinuirana snažnija integracija hrvatskog sustava visokog obrazovanja u europski obrazovni prostor sukladno standardima ESG, potrebno je izmijeniti čl. 33. i 37.	Djelomično prihvaćen	Članak 37. prijedloga Zakona će se izmijeniti na način da uključuje i studente kao članove Akreditacijskog savjeta. U odnosu na članak 33. prijedloga Zakona ističe se da je upravno vijeće Agencije za znanost i visoko obrazovanje nadzorno tijelo Agencije dok će zastupljenost studenata biti obuhvaćena člankom 37. a kojim će se ispuniti Standard 2.4. i 3.1. koji proizlazi kao preporuka iz dokumenta Standardi i smjernice za osiguravanje kvalitete na Europskom prostoru visokog obrazovanja (ESG) .
5	Hrvatsko katoličko sveučilište	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O OSIGURAVANJU KVALITETE U VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANOSTI	Djelovanje i postupanje privatnih visokih učilišta (na temelju međunarodnih Ugovora) se, kao i u odredbama članaka Nacrta Zakona o visokom obrazovanju znanstvenoj i umjetničkoj djelatnosti, ne utvrđuje posebno u Prijedlogu Zakona o osiguravanju kvalitete u visokom obrazovanju i znanosti. Prijedlog Zakona o osiguravanju kvalitete u visokom obrazovanju i znanosti (dalje u tekstu: Zakon), ne navodi postupke vrednovanja posebnog statusa visokog učilišta, posebno u osnovnim pitanjima donošenja zakona i posljedicama koje će proizaći donošenjem Zakona; pitanjima financiranja i osiguranja pologa za privatna Sveučilišta, posebno u slučaju prestanka rada privatnog visokog učilišta koje se financira iz različitih izvora te pitanja načina utvrđivanja visine pologa. Primjer je Hrvatsko katoličko sveučilište koje je osnovano na temelju međunarodno potpisanih ugovora i koje se djelomice financira iz Državnog proračuna Republike Hrvatske. Budući da su svi postupci inicijalne akreditacije (koje je dijelom provodilo Ministarstvo znanosti i obrazovanja) prebačeni na Agenciju za znanost i visoko obrazovanje, pitanje je tko utvrđuje potrebna novčana sredstva za pokretanje studijskog programa i jesu li ona osigurana u Državnom proračunu za tekuću godinu, kao i za sljedeće godine za vrijeme trajanja izvođenja studijskog programa.	Primljeno na znanje	Zahvaljujemo na sudjelovanju.
6	nikola đaković	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O OSIGURAVANJU KVALITETE U VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANOSTI	Poštovani, svakako bih prvo pohvalio želju Ministarstva za osuvremenjivanje Zakona što je sigurno ogroman trud. Ovdje bih izložio neka viđenja gledajući iz perspektive kliničkog bolničkog centra (KBC-a) kao jedne specifične bolničke ustanove koja je prema dosadašnjim propisima upisana u Upisnik znanstvenih organizacija pod Ostale znanstvene organizacije. Pod tim Ostalim znanstvenim organizacijama su uvršteni razni javni i privatni subjekti koji nisu bili registrirani kao visoka učilišta ili javni znanstveni instituti ali su imali prepoznate veće ili manje potencijale za znanstveni rad. U obrazloženju ovog Nacrta prijedloga Zakona stoji: „Od 2016. do danas Ministarstvo je izdalo ukupno 34 potvrde o ispunjavanju uvjeta za obavljanje znanstvene djelatnosti znanstvenim organizacijama izvan sustava visokog obrazovanja i javnih znanstveni instituta.“ Prema Nacrtu prijedloga Zakona o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti predviđa se ukidanje Upisnika znanstvenih organizacija i nije razvidna formalna budućnost tih Ostalih znanstvenih organizacija u novo predviđenom sustavu. Mišljenja sam da kao mala zemlja ograničenih kapaciteta trebamo poticati znanstveni rad svih mogućih dionika te olakšati njihovo uključivanje ali uz zadržavanje visoke kvalitete. Ukoliko je intencija da se i ti subjekti ili njihovi dijelovi također registriraju kao znanstveni instituti, za takve dionike izvan sustava visokog obrazovanja i javnih znanstveni instituta bi se vjerujem u članku 11. trebalo predvidjeti da se kod ispunjavanja uvjeta za obavljanje znanstvene djelatnosti uključi mogućnost djelomičnog rada na poslovima znanosti tj. kroz ekvivalent punog radnog vremena (FTE). Time bi se i potaknulo subjekte u gospodarstvu gdje je često preklapanje raznih vrsta poslova da zapošljavaju takav kadar te time potiču svoj sektor razvoja i inovacija. Znamo iz nedavne prošlosti da su svi veći i propulzivni poslovni sustavi imali svoje institute za istraživanje i razvoj što je vjerujem i daljnja njihova tendencija. Primijenjena istraživanja su u znanosti naročito važna te je na njima naglasak i u EU strategijama. Klinički bolnički centri, iako prvenstveno zdravstvene ustanove, su specifični jer su nastavne baze našim visokoškolskim ustanovama i u njima prosječno radi više od stotinu (!) djelatnika s doktoratom znanosti te je razvidna potreba da se u takvim ustanovama aktivno i institucionalno potiče znanstveni rad. Dosadašnje prepoznavanje takvih ustanova u sustavu i kroz Upisnik sigurno je opravdano s njihovom ulogom vidljivom i mjerljivom kroz scientometrijske podatke. Na primjer, kao rezultat znanstvenog i stručnog rada djelatnici KBC-a Sestre milosrdnice iz Zagreba godišnje objave oko 250 radova u časopisima uvrštenim u indeksne i citatne baze (Web of Science Current Contents Connect, Web of Science Core Collection, Web of Science Medline i Scopus). U ovom KBC-u se izdaju tri znanstvena časopisa (Acta Clinica Croatica od 1962. godine, Archives of Psychiatry Research od 1965. godine, Libri Oncologici od 1972. godine). KBC u svojoj suštini je uronjen u sve sastavnice „kvadrata znanja” (obrazovanje, istraživanje, inovacije i društvene usluge) jer kroz sudjelovanje u praktičnom obrazovanju mladih, primijenjenom znanstvenom istraživanju i stalnim inovacijama najbolje može ispunjavati svoje važne društvene usluge. KBC je kao bolnica i ključno mjesto poticanja praktičnog transfera znanja i tehnologija u gospodarski sektor što je glavna pretpostavka za podizanje razine konkurentnosti hrvatskog gospodarstva. Zbog prožimanja višestrukih uloga KBC-a (zdravstvo, nastava i istraživanje), kroz brzu praktičnu primjenu rezultata istraživanja i inovacija, olakšava se uspostavljanje mehanizama za njihovu tržišnu komercijalizaciju. Mišljenja sam da je i dalje nužno i na formalni način prepoznati taj potencijal i time jednim dijelom i pomoći pristup takvih organizacija europskim i ostalim sredstvima za istraživanje i razvoj. Izmjenom članka 11. i omogućavanjem za dionike izvan sustava visokog obrazovanja i javnih znanstveni instituta da se kod ispunjavanja uvjeta za obavljanje znanstvene djelatnosti vrednuje i djelomični rad na poslovima znanosti (kroz ekvivalent punog radnog vremena (FTE)) sigurno bi bio važan korak u njihovom i formalnom zadržavanju u sustavu znanosti. S poštovanjem Nikola Đaković	Primljeno na znanje	Zahvaljujemo na sudjelovanju.
7	Agencija za znanost i visoko obrazovanje	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O OSIGURAVANJU KVALITETE U VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANOSTI	Agencija za znanost i visoko obrazovanje (AZVO) ovim se putem očituje na nacrt prijedloga Zakona o osiguravanju kvalitete u visokom obrazovanju i znanosti. Budući je nedavno dovršen postupak ENQA-inog međunarodnog vanjskog vrednovanja AZVO-a u kojemu je potvrđeno da AZVO u cijelosti ispunjava Standarde i smjernice za osiguravanje kvalitete u Europskom prostoru visokog obrazovanja (ESG-je), nalazi proizašli iz navedenoga vrednovanja u najvećoj su mjeri osnova za ovo očitovanje. U svjetlu navedenoga, posebice se pohvaljuje prijedlog da AZVO ubuduće donosi konačne odluke o ishodima postupaka vanjskoga vrednovanja što je i u skladu s ENQA-inom preporukom i ESG 3.3. standardom kojim se navodi da agencije trebaju biti neovisne u odlučivanju o ishodima postupaka vanjskoga vrednovanja. Nadalje, pohvaljuje se omogućavanje AZVO-u da provodi vanjska vrednovanja u inozemstvu što je i svojstveno svim agencijama koje su dio Europskog Registra (EQAR-a). Navedene prijedloge vidimo u svjetlu daljnjeg osnaživanja neovisnosti i internacionalizacije AZVO-a. Uz sve navedeno, a imajući u vidu kako je područje osiguravanja kvalitete vrlo specifično i s obzirom da je ono regulirano, ne samo nacionalnim zakonodavstvom, nego treba biti usklađeno i s međunarodnim standardima (prije svega ESG) i primjerima dobre prakse, ovim putem iznosimo načelne prijedloge za daljnje unaprjeđenje zakonskoga prijedloga: • U skladu s već spomenutim standardom ESG 3.3., agencije trebaju imati, ne samo neovisnost za odlučivanje o ishodima svojih postupaka već i operativnu neovisnost koja podrazumijeva da one same propisuju postupke vanjskog vrednovanja (tijek postupka, način imenovanja, odabir i sastav stručnog povjerenstva, način naknadnog praćenja, postupak prigovora ili žalbe, standarde kvalitete i sl.). U tom bi smislu bilo važno kroz prijedlog zakona jasno istaknuti da AZVO svojim općim aktima detaljnije propisuje postupke vanjskoga vrednovanja (koji trebaju uključivati izradu samoanalize (kao podloge za svako vrednovanje), imenovanje stručnog povjerenstva, posjet povjerenstva visokom učilištu, izradu završnog izvješća i postupak naknadnog praćenja (ESG standard 2.3.)). Također, trebalo bi promijeniti dijelove predloženog zakonskog rješenja koji detaljnije ulaze u propisivanje procedure jer bi to moglo dovesti u pitanje operativnu neovisnost AZVO-a u sljedećem ENQA-inom vrednovanju AZVO-a, ali i otežati provođenje postupaka prema uobičajenoj međunarodnoj praksi (posebice je važno omogućiti sudjelovanje nacionalnih eksperata u postupcima vanjskog vrednovanja koji moraju biti stručnjaci iz istog područja koje se vrednuje jer se cijeli postupak vrednovanja temelji na peer-review procesu u kojem nacionalni stručnjaci sudjeluju u postupku zajedno s međunarodnim stručnjacima); omogućiti sudjelovanje u postupku svih kategorija nastavnika izabranih u znanstven-nastavna, umjetničko-nastavna i nastavna zvanja; izostaviti spominjanje rokova za pojedine faze postupka kao što je dostavljanje odluke o imenovanju stručnog povjerenstva uz najavu postupka i sl.) (ESG standard 3.3., standard 2.4.). • U skladu s ESG standardom 2.1., agencije u postupcima vanjskoga vrednovanja trebaju provjeravati kako visoka učilišta vode brigu o ispunjavanju ESG standarda prvoga dijela (ESG standardi 1.1. – 1.10) i stoga je važno u prijedlogu zakona jasno istaknuti da se u procesu vanjskoga vrednovanja, osim nacionalnih minimalnih standarda, vrednuju i sva područja pokrivena ESG standardima prvoga dijela. U tom smislu važno je istaknuti da je AZVO odgovorna za donošenje standarda kvalitete koji, uz sve potrebne elemente i indikatore, trebaju pokrivati sva područja koje navodi ESG I dio. • Jedna je od osnovnih ideja ESG-ja da su agencije neovisne, ali u svoje postupke i tijela moraju uključivati dionike (ESG standard 3.1.). Stoga je važno da se u svim tijelima i stručnim povjerenstvima AZVO-a osigura zastupljenost različitih grupa dionika, a posebice je obavezno sudjelovanje studenta. Na tragu toga je i ENQA-ina preporuka AZVO-u za još snažnije uključivanje dionika i u tijela kao što su Povjerenstvo za prigovor i Povjerenstvo za naknadno praćenje. • Osnovni cilj postupaka vanjskoga vrednovanja je unaprjeđivanje kvalitete visokih učilišta i stoga je važno osigurati konzistentan postupak naknadnog praćenja u kojemu će AZVO provjeravati provode li visoka učilišta preporuke stručnih povjerenstava. U ENQA-inom postupku vanjskoga vrednovanja pohvaljen je način na koji AZVO provodi postupak naknadnog praćenja (jedno Povjerenstvo za naknadno praćenje kojemu se dostavljaju akcijski planovi i izvješća o realizaciji akcijskih planova u postupcima vanjskog vrednovanja) te bi s takvom praksom trebalo nastaviti, a ne ju mijenjati (ESG standard 2.3.). • Jedan od ključnih standarda prema kojemu se vrednuju agencije je ESG 2.7. standard koji se odnosi na to da visoka učilišta moraju imati mogućnost prigovora i na samu proceduru i na ishod postupka te bi zakonsko rješenje trebalo omogućiti agenciji da na optimalan način uredi to pitanje. • Predlaže se preispitati minimalne akreditacijske uvjete na način kako su oni definirani prijedlogom zakona (posebice vezano uz potreban broj nastavnika koji bi trebali biti kvalificirani za studij koji izvode tj. izabrani u odgovarajućem području i polju; ali i vezano za ideju da se potreban broj nastavnika definira kroz ECTS-e budući su oni prije svega mjera opterećenja studenata, a ne nastavnika te bi se time razlikovali i odmakli od europske prakse). • Dopuniti prijedlog zakona na način da se jasno naglasi kako se akreditacija združenih studija provodi u skladu s dokumentom Europski pristup za osiguravanje kvalitete združenih studija (prema kojemu, između ostalog, konzorcij visokih učilišta koji izvodi združeni studij može odabrati jednu agenciju iz EQAR-a koja provodi postupak samo na temelju europskih standarda (bez primjene nacionalnih minimalnih kriterija) kao i propisati postupak priznavanja odluke strane agencije). Nadalje, prijedlog zakona trebalo bi dopuniti propisivanjem uvjeta/postupka u slučaju kada inozemno visoko učilište želi izvoditi studij u Hrvatskoj tj. visoko učilište iz RH želi izvoditi studij u inozemstvu. Predlažemo omogućiti AZVO-u naplatu takvih postupaka što je u skladu s međunarodnom praksom. • Jasnije propisati moguće ishode/odluke u postupcima vanjskoga vrednovanja. • Izmijeniti dio koji govori o tome da Središnji prijavni ured provodi postupke priznavanja u svrhu pristupanja tržištu rada jer on provodi postupke priznavanja samo u svrhu nastavka obrazovanja (sukladno Zakonu o priznavanju i vrednovanju inozemnih obrazovnih kvalifikacija (NN 69/22). • Molimo u tekstu zakonskog prijedloga uskladiti da pojedina tijela AZVO-a donose svoj poslovnik o radu, a ne Upravno vijeće Agencije.	Djelomično prihvaćen	Prijedlog Zakona će se urediti na način da će se uvesti obveza izrade samoanalize za visoka učilišta i znanstvene institute. Predstavnici studenata će se uključiti u stručna tijela Agencije. Uspostaviti će se Povjerenstvo za naknadno praćenje te definirati poslovi istog au svrhu praćenja akcijskih planova i izvješća o realizaciji. Urediti će se odredbe o potrebnom broju nastavnika u odgovarajućem polju za izvođenje studija. Uvesti će se odredbe o akreditaciji združenog studija domaćeg i inozemnog visokog učilišta sukladno Europskom pristupu za osiguravanje kvalitete združenih studija. Izmijeniti će se odredbe u odnosu da pojedina tijela Agencije donose svoj poslovnik o radu.
8	Petra Štimac	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O OSIGURAVANJU KVALITETE U VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANOSTI	Podržavam Zakon o osiguranju kvalitete u visokom obrazovanju i znanosti. Hrvatski sustav visokog obrazovanja i znanosti ovim zakonom će se približiti europskom obrazovnom sustavu.	Primljeno na znanje	Zahvaljujemo na sudjelovanju.
9	ANTE ČOVIĆ	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O OSIGURAVANJU KVALITETE U VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANOSTI	Nacionalno vijeće za znanost, visoko obrazovanje i tehnološki razvoj donijelo je na sjednici, održanoj 21. prosinca 2020., Odluku o imenovanju Stručnog povjerenstva za zakonske akte koji uređuju sustav znanosti i visokog obrazovanja (Klasa: 030-02/21-02/0002; Urbroj: 355-08-21-0001). Povjerenstvo je imenovano u reprezentativnom sastavu tako da je 28 njegovih članova pokrilo gotovo sve segmente sustava znanosti i visokog obrazovanja. U Odluci je precizno utvrđen zadatak Povjerenstva: „Zadatak Povjerenstva je provesti stručnu analizu postojećih zakona i pravilnika koji reguliraju sustav znanosti i visokog obrazovanja, podnijeti Nacionalnom vijeću za znanost, visoko obrazovanje i tehnološki razvoj rezultate analize, te mu predložiti rješenja za poboljšanje i unaprjeđenje sustava na temelju Polazišta za strukturnu reformu sustava znanosti i visokog obrazovanja usvojenih na sjednici Nacionalnog vijeća za znanost, visoko obrazovanje i tehnološki razvoj.“ U ovom važnom programskom dokumentu Nacionalnog vijeća za znanost, visoko o obrazovanje i tehnološki razvoj, na koji se poziva predmetna Odluka, formulirani su načelni stavovi kao koncepcijska podloga i polazište za strukturnu reformu sustava, kao i za realizaciju ciljeva hrvatske „Nacionalne razvojne strategije 2030“, poglavito prioritetne politike razvoja znanosti i tehnologije, strateškog cilja 1. Konkurentno i inovativno gospodarstvo, te prioritetne javne politike unaprjeđenja visokog obrazovanja, strateškog cilja 2. Obrazovani i zaposleni ljudi. Dokument u nastavku prenosim u cijelosti: POLAZIŠTA ZA STRUKTURNU REFORMU SUSTAVA ZNANOSTI I VISOKOG OBRAZOVANJA 1. Potreba za strukturnom reformom sustava znanosti i visokog obrazovanja proizlazi iz povećane odgovornosti akademske zajednice za ukupan hrvatski razvoj u novoj stvarnosti. Ubrzani razvoj novih tehnologija i inovativnih procesa rezultira promjenom cjelokupne tehnološke paradigme u kojoj je ljudski rad, pored prirodnih resursa i proizvodnoga kapitala, bio tek jedan od triju proizvodnih faktora. U novim tehnološkim i organizacijskim obrascima, ljudski potencijali postaju (infrastrukturna) pretpostavka inovativnoga učinkovitoga korištenja ostalih dvaju faktora; prirodnih resursa i proizvodnoga kapitala. Otuda potreba prilagodbe hrvatskoga sustava novoj, u svjetskim razmjerima prepoznatoj, vodećoj ulozi obrazovanja i znanstvenih istraživanja u ukupnom društvenom, gospodarskom, kulturnom i umjetničkom kao i osobnom razvoju. 2. Trostruka je (samo)odgovornost sustava znanosti i visokog obrazovanja. Prvo je odgovornost za ukupan razvoj hrvatskog društva i države. Drugo je odgovornost za održivi razvoj i opstanak čovječanstva i života na Zemlji. Treće je odgovornost za vlastitu kvalitetu kako bi mogla odgovoriti prvim dvjema zadaćama. Nacionalno vijeće smatra da akademska znanstvena zajednica predstavlja vrh iznad kojeg nema drugih znanstveno-stručnih autoriteta pa načelno nema tko, osim nje same, ocjenjivati kvalitetu nastavnika, programa i institucija, što povećava njenu društvenu odgovornost. Ova činjenica (kao jedan od ključnih razloga autonomije) ujedno traži regulirano podvrgavanje etičkim i bioetičkim normama i udovoljavanje trajno rastućim kriterijima međunarodno vidljive znanstveno-nastavne izvrsnosti. 3. Temelj odgovornosti akademske zajednice je međunarodno usporediv rast kvalitete poučavanja i znanstvenih istraživanja. Filozofski, kulturni, estetski, etički i bioetički aspekti nove stvarnosti zahtijevaju institucionalna rješenja koja potiču ubrzan razvoj i sustava i kvalitete znanosti i visokoga obrazovanja te intenziviranje i podizanje međunarodne relevantnosti znanstvenih istraživanja i inovacijske aktivnosti, što podrazumijeva jačanje suradnje s privatnim i javnim gospodarskim sektorom. Sustav stalnog unapređenja kvalitete valja poticati bez diskriminacije, jednako u javnim i privatnim visokim učilištima. To je temeljni preduvjet sustizanja europskog razvojnog koraka i ugradbe hrvatske nacionalne prepoznatljivosti u evoluciju europskog civilizacijskog kruga. Stoga su načela i stavovi strateških dokumenata Europskog prostora visokog obrazovanja (EHEA) i Europskog istraživačkog prostora (ERA), kojima Europska unija identificira ključne zadaće sustava znanosti i visokog obrazovanja u europskom razvoju, potreban sastavni dio hrvatske strategije i institucionalnog uređenja sustava znanosti i visokog obrazovanja, kao i ranije usvojeni hrvatski dokumenti poglavito Strategija pametne specijalizacije (S3) i Strategija obrazovanja, znanosti i tehnološkog razvoja (SOZT). 4. Hrvatsko državno osamostaljenje i stvaranje suverene demokratske države nakon 1990., stvorili su povoljno okruženje za razvoj visokog obrazovanja i znanstvenih istraživanja. U razdoblju 1990-2018. broj studenata je više nego udvostručen: od blizu 70 na 157 000. Uspješnost studiranja je također povećana. Broj studenata koji diplomiraju je utrostručen, od 10 tisuća na preko 33. Broj doktora znanosti i doktorskih kandidata povećan je za 53%. Osobito je impresivan obuhvat stanovništva u studentskoj dobi (19-23) tercijarnim obrazovanjem koje je poraslo od 1/5 (22%) na gotovo 2/3 (64%). Hrvatski sustav visokog obrazovanja, kvalitetu kojeg treba bitno unaprjeđivati promišljenim i dubokim strukturnim reformama, u osnovi daje solidnu i kvalitetnu preddiplomsku i dijelom diplomsku nastavu. To potvrđuje interes velikih stranih kompanija koje u sve većem broju nude studentima hrvatskih sveučilišta stipendije i buduće zaposlenje već na trećoj godini studija. Pored toga naši diplomanti s lakoćom upisuju poslijediplomske studije elitnih europskih i američkih sveučilišta. Naše doktorske studije treba pak bitno i cjelovito unaprijediti i istraživački povezati s znanstvenim institutima. Potrebu kritičke analize pozitivnih rezultata visokog obrazovanja valja staviti u kontekst izrazito nepovoljnih trendova u financiranju, koji osobito u razdoblju krize 2009-2015 bitno utječu kako na kvalitetu tako i na poziciju nacionalnog sustava u europskom okruženju jer je: državni proračun povećan (+8,5%), proračun MZO za Visoko obrazovanje i znanost u njemu je smanjen (-4,5%), broj studenata na visokim učilištima je povećan (+11,6%) 5. Hrvatska na općenito niskoj razini ukupnih ulaganja, relativno učinkovito ulaže u znanost, jer relativno mali broj radova objavljen s još manje uloženih financijskih sredstava, daje rezultat iznad prosjeka. Prema Nature Global Indexu (NGI) kojeg objavljuje časopis Nature Hrvatska se, među 27 članica EU, po znanstvenoj produktivnosti nalazi na 19 mjestu. Istodobno, prema EUROSTAT-u, Hrvatska se s udjelom javnih bruto izdvajanja za istraživanje od 0,4% BDP nalazi na 23. mjestu među članicama EU. Međutim, gotovo konstantna hrvatska vrhunska znanstvena produkcija od 4% tijekom ovog razdoblja rezultira posebno zabrinjavajućom činjenicom po kojoj je hrvatska znanost „zarobljena“ u tzv. niskoj ravnoteži odnosno ravnoteži pri relativno visokom stupnju „nezaposlenosti“ znanstvenih resursa. Ocjenu, koja na prvo mjesto kao uzrok zaostajanja, stavlja javno financiranje, Europska komisija temelji na konkretnim pokazateljima. Hrvatska se s 0,79% izdataka za I&R u 2014. nalazi na 25. mjestu između 28 članica EU. Hrvatska se s 1,03% izdataka za I&R u 2004. nalazila na 16. mjestu između 28 članica EU. Hrvatska je jedina članica EU koja je u desetljeću 2004-2014 smanjila ukupan iznos izdvajanja za I&R od 345 na 340 milijuna €. Spoznaja kako je hrvatska znanstveno-istraživačka produkcija kvalitetom zaostaje za EU prosjekom važna je za početnu ocjenu stanja kao i sugestija Europske komisije kako bez promjene u strukturi proračunskih izdataka u korist prometa i znanosti i obrazovanja, Hrvatska ne može ostvariti održivi rast. Stoga Nacionalno vijeće treba posebno naglašavati kako povećanje izdataka za znanost na 1,11% BDP koje bilježi EUROSTAT u 2019. ne znači i povećanje nacionalnih izdvajanja. Ona su i nadalje oko 0,4% javnih i oko 0,41% BDP ulaganja poslovnog sektora. Ostatak oko 0,3% su sredstva EU fondova. To potvrđuje i činjenica kako su sadašnja nacionalna proračunska izdvajanja za znanost oko 350 milijuna € gotovo ista kao i prije 15 godina, pa su hrvatska izdvajanja za znanost po stanovniku ispod 50% prosječnog EU izdvajanja. 6. Duboke strukturne reforme počivaju na dva stožerna subjekta koja kao jedini stvaratelji znanstveno-obrazovne dodane vrijednosti, čine početak i kraj reformi. Sve ostalo su institucionalni i ustrojbeni podupiratelji i poticatelji. Prvi stožerni subjekt je student, organski povezan sa svijetom rada, ohrabrivan u buđenju intelektualne radoznalosti, te u punoj kritičkoj i kreativnoj slobodi. Interakcija studiranja/istraživanja i svijeta rada čini studiranje relevantnim, a društvenu praksu sposobnu odgovoriti socijalnim, tehnologijskim i drugim izazovima. Polazište je, prije svega, maksimalna usklađenost ponude obrazovnih programa s identificiranim sposobnostima i sklonostima studenata, potom sa strateškim razvojnim interesima društva i države, a tek nakon toga s trenutačnim potrebama tržišta rada. Nema veće štete niti po individualnu produktivnost niti po društvenu konkurentnost, od prinude osobe da radi posao koji niti voli niti ima za nj sklonosti. Sa stajališta nacionalnoga blagostanja, takva prinuda predstavlja razoran i najskuplji gubitak nacionalnih resursa. Drugi stožerni subjekt je nastavnik/istraživač, sposoban prenositi znanje i osobito poučavati kako učiti i istraživati. On je ključni, stvarni provoditelj reforme. Istinska realizacija propisanih ishoda učenja i stvarna kvaliteta istraživanja bit će onoliko životni koliko su sposobni i motivirani nastavnici/istraživači. Zato je nezaobilazan razlog reforme stvaranje poticajnoga institucionalno-financijskoga okvira za kvalitetnoga nastavnika/istraživača prema međunarodno usporedivim kriterijima. 7. Dva temeljna, međusobno povezana, reformska cilja proizlaze iz narečenih polazišta i identificiranih subjekata. Prvi je snažnije povezivanje i brže usklađivanje s potrebama hrvatskog društva i gospodarstva. To podrazumijeva uvođenje obvezne prakse studenata tijekom svake godine u gospodarskim i društvenim subjektima, postupno širenje obveze (reguliranih profesija) obnavljanja profesionalne licence za obavljanje stručnih poslova i na ostale struke. Ovu obvezu valja povezati s cjeloživotnim obrazovanjem i potrebom tercijarno obrazovanih i ostalih zaposlenika da kontinuirano obnavljaju znanja kraćim programima u sustavu visokoga obrazovanja. Sustav znanosti i visokog obrazovanja ima posebnu odgovornost u umrežavanju i projektnom okrupnjavanju kapaciteta za istraživanje i razvoj usitnjenih hrvatskih gospodarskih subjekata. Drugi je jačanje međunarodne konkurentnosti putem snažnije internacionalizacije. Rast kvalitete nalaže izlazak podobnih hrvatskih programa izvođenih i na svjetskim jezicima na međunarodno visokoobrazovno tržište. Sposobnost privlačenja stranih studenata prema konkurentskim uvjetima, što podrazumijeva i razrađeni sustav njihovog stipendiranja, može biti jedan od prihvatljivih indikatora kvalitete. Paralelno izvođenje programa na hrvatskom i svjetskom jeziku istodobno je i dobar put razvoja moderne hrvatske znanstvene terminologije i doprinos razvoju nacionalnog identiteta. 8. Učinkovito institucionalno uređenje strukturnih reformi, među ostalim, znači i racionalnu „trodiobu ovlasti“ u sustavu između sveučilišta, državne uprave (MZO) i državnih strateških tijela (NVZVOTR). Načela po kojima se valja ustrojiti institucionalna pozicija i umrežavanje glavnih dionika sustava su : a) Sveučilišta - autonomija uz odgovornost. Podrazumijeva savjet sveučilišta koji u novoj ulozi i proširenom sastavu osigurava javni interes. Ima zadaću strateške procjene usklađenosti sveučilišnih programa s društvenim potrebama i dugoročnim potrebama tržišta rada. Ako je ona pozitivna, tada AZVO nezavisnim i transparentnim postupkom međunarodnog recenziranja utvrđuje je li program dovoljno kvalitetan za dopusnicu. Druga bitna poluga autonomije uz odgovornost je senat sveučilišta pa valja razraditi elemente programske, financijske i upravljačke autonomije sveučilišta što uključuje i kriterije demokratskog biranja rektora i svih drugih dužnosnika. b) Državna uprava (MZO) kao drugi dionik „trodiobe“ operativno upravlja sustavom s brojnim stručnim zadaćama kao što su; izdavanje/ukidanje (temeljem prijedloga AZVO) dopusnica za obavljanje znanstvene i visokoobrazovne djelatnosti, upravni, inspekcijski i financijski nadzor, analiza upisa i upisnih kvota, uspješnosti završetka studija i zapošljavanja, vođenje evidencije nadarenih i nagrađivanih studenata, uspostava evidencije i politike nagrađivanja najuspješnijih znanstvenika i najbolje ocijenjenih nastavnika. c) NVZVOTR kao nacionalno strateško tijelo treći je dionik „trodiobe“. Ono po svom sastavu (predstavnici gospodarstva, poduzetnika, sveučilišta i javnih instituta) ojačano autoritetom Hrvatskog sabora čini kvalificirano „posredničko“ tijelo s primarnom zadaćom harmoniziranja upravno-administrativne i sveučilišno-autonomne vertikale sustava i usklađivanje s potrebama gospodarstva i državnim interesima. To među ostalim znači snaženje objektivnih i mjerljivih parametara kvalitete u Mreži visokoškolskih institucija i javnih instituta. Podrazumijeva razradu kriterija raspodjele proračunskih sredstava namijenjenih financiranju znanosti i visokog obrazovanja i osobito kriterija prema kojima se sklapaju ugovori o programskom financiranju između sveučilišta i MZO. 9. „Normativni optimizam“ kao surogat i prepreka provođenju strukturnih reformi. Model „normativnog optimizma“ općenito radom na strukturnim reformama podrazumijeva donošenje novih propisa kojima se „inovativno“ reguliraju iste (neprovedene) zadaće postojećih propisa. Relativno usko područje znanosti i visokog obrazovanja s ukupno oko 14.000 nastavnika-istraživača i suradnika sistemski trenutno uređuje 13 zakona: Zakon o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju, Zakon o osiguranju kvalitete u znanosti i visokom obrazovanju, Zakon o hrvatskom (nacionalnom) kvalifikacijskom okviru, Zakon o hrvatskim državnim nagradama za znanost, Zakon o akademskim i stručnim nazivima i akademskom stupnju, Zakon o priznavanju inozemnih obrazovnih kvalifikacija, Zakon o dokazivanju stečene školske spreme, Zakon o hrvatskoj zakladi za znanost, Zakon o državnoj potpori za istraživačke-razvojne projekte, Zakon o Agenciji za mobilnost i programe Europske unije, Zakon o državnom proračunu, Zakon o izvršenju državnog proračuna, Zakon o ustanovama. 10. Deformiranje državnih potreba i akademske inicijative kao rezultat prekomjernog birokratiziranja. Izravan rezultat „normativnog optimizma“ su ekspandirajuća upravno-administrativna tijela; agencije, uprave, službe, odjeli, direkcije i druga tijela i ad hoc povjerenstva. Ovdje valja posebno naglasiti kako se ne radi o ljudima koji u njima rade, jer oni rade svoj posao kao i svi ostali, a mnogi i bolje. Radi se naprosto o sistemskoj poziciji koja ima svoju vlastitu samošireću logiku. U nužnom dokazivanju opravdanosti svog postojanja ta tijela (ne sva) kreiraju labirint od gotovo 100 pravilnika, poslovnika, registara i pod-registara, upisnika, postupovnika, naputaka, odluka, uputa i slično, izvan javnog i transparentnog uvida u procedure i operacije. Stalna proizvodnja nebrojenih formulara, upitnika i obrazaca stvarne državne potrebe deformira do neprepoznatljivosti, a sveučilišno-institutsku inicijativu i inovativnost zatrpava administrativnim košmarom. PRIJEDLOG ZA IZRADU SMJERNICA REFORME SUSTAVA ZNANOSTI I VISOKOG OBRAZOVANJA Povjerenstvo Nacionalnog vijeća za zakonske akte koji uređuju sustav znanosti i visokog obrazovanja obavilo je, nakon intenzivnog devetomjesečnog rada, povjerenu zadaću te je na sjednici 17. rujna 2021. usvojilo Nacrt prijedloga zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju. Povjerenstvo je uz Nacrt priložilo Napomenu, u kojoj je objašnjena metodologija rada, te opsežno Uvodno obrazloženje u kojem je sistematizirana dokumentacija i stručna podloga kojom se Povjerenstvo služilo u izradi Nacrta prijedloga zakona. Tako zaokruženi, cjeloviti dokument (182 str.) Povjerenstvo je 14. listopada 2021. uputilo Nacionalnom vijeću za znanost, visoko obrazovanje i tehnološki razvoj. Ono što se dalje događalo s ovom respektabilnom inicijativom Nacionalnog vijeća predstavlja trijumf mediokracije (vladavine mediokriteta) i usporedivo je s izrezivanjem nepodobnih osoba sa službenih fotografija u totalitarnim režimima. Ovdje je iz službene rasprave o reformi sustava znanosti i visokog obrazovanja, konstantnim političkim pritiscima iz Ministarstva znanosti i obrazovanja, sustavno odstranjen („izrezan“) intelektualno superiorni strateški dokument Povjerenstva Nacionalnog vijeća za znanost, visoko obrazovanje samo zato da bi isto to Ministarstvo u prostoru javne rasprave osiguralo monopolističku poziciju za svoje diletantske i koruptivno motivirane zakonske inicijative. Strateški dokument Povjerenstva Nacionalnog vijeća za akte koji uređuju sustav znanosti i visokog obrazovanja dobio je određenu satisfakciju u Zaključcima Senata Sveučilišta u Zagrebu od 22. ožujka 2022. gdje je prihvaćen „kao polazišna podloga za raspravu o cjelovitoj reformi sustava znanosti i visokog obrazovanja.“ Na tragu Zaključaka Senata Sveučilišta u Zagrebu predlažem da Vlada Republike Hrvatske obustavi postupak donošenja Nacrta prijedloga Zakona o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti te da formira radnu skupinu meritornoga i reprezentativnog sastava sa zadaćom da, uzimajući u prvom redu u obzir Program Vlade Republike Hrvatske (2020.-2024.) i strateški dokument Povjerenstva Nacionalnog vijeća za akte koji uređuju sustav znanosti i visokog obrazovanja, izradi smjernice za reformu sustava znanosti i visokog obrazovanja kao obvezujući okvir za izradu novih zakonskih prijedloga u području znanosti i visokog obrazovanja. U tu svrhu kao stratešku podlogu i polazište u prilogu u cijelosti prenosim Nacrt prijedloga zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju s uvodnom napomenom i obrazloženjem, koji je izradilo Povjerenstvo za akte koji uređuju sustav znanosti i visokog obrazovanja Nacionalnog vijeća za znanost i visoko obrazovanje. Grafički prilozi i bilješke koji se nisu mogli prenijeti u aplikaciju e-Savjetovanja dostupni su na http://www.unizg.hr/fileadmin/rektorat/Novosti_press/Vijesti_velike/Rektorat_dogadanja_2022/ozujak_ZZDiVO_-_Nacrt_finalno.pdf Prof. dr. sc. Ante Čović, Fakultet hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu ************************** Republika Hrvatska Nacionalno vijeće za znanost, visoko obrazovanje i tehnološki razvoj Povjerenstvo za zakonske akte koji uređuju sustav znanosti i visokog obrazovanja Zagreb, rujan 2021. NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI I VISOKOM OBRAZOVANJU NAPOMENA Nacionalno vijeće za znanost, visoko obrazovanje i tehnološki razvoj, na svojoj 49. sjednici održanoj 21. prosinca 2020. godine, imenovalo je Stručno povjerenstvo za zakonske akte koji uređuju sustav znanosti i visokog obrazovanja Zadatak je Povjerenstva bio provesti stručnu analizu postojećih zakona i pravilnika koji reguliraju sustav znanosti i visokog obrazovanja, podnijeti Nacionalnom vijeću za znanost, visoko obrazovanje i tehnološki razvoj rezultate analize, te mu predložiti rješenja za poboljšanje i unaprjeđenje sustava na temelju Polazišta za strukturnu reformu sustava znanosti i visokog obrazovanja usvojenih na 49. redovitoj sjednici Nacionalnog vijeća za znanost, visoko obrazovanje i tehnološki razvoj. Polazišta za strukturnu reformu Nacionalnog vijeća, među ostalim ističu 2 međusobno povezana cilja: • Prvi je snažnije povezivanje i brže usklađivanje s potrebama hrvatskog društva i gospodarstva. Sustav znanosti i visokog obrazovanja ima posebnu odgovornost u umrežavanju i projektnom okrupnjavanju kapaciteta za istraživanje i razvoj usitnjenih hrvatskih gospodarskih subjekata. • Drugi je jačanje međunarodne konkurentnosti putem snažnije internacionalizacije. Rast kvalitete nalaže izlazak podobnih hrvatskih studijskih programa izvođenih i na svjetskim jezicima na međunarodno visokoobrazovno tržište. Povjerenstvo je svoj pristup reformskim zadaćama utemeljilo na državnim strateškim dokumentima kao što su osobito; • Strategija obrazovanja, znanosti i tehnološkog razvoja (2014), • Strategija pametne specijalizacije (2016), • Akcijski plan provedbe strategije obrazovanja, znanosti i tehnologije (2018) • Program Vlade Republike Hrvatske (2020-2024) • Nacionalni plan oporavka i otpornosti (2021 – 2026) • Nacionalna razvojna strategija Republike Hrvatske do 2030. godine, poglavito prioritetne politike razvoja znanosti i tehnologije, strateškog cilja 1. Konkurentno i inovativno gospodarstvo, te prioritetne javne politike unaprjeđenja visokog obrazovanja, strateškog cilja 2. Obrazovani i zaposleni ljudi. Povjerenstvo je realizaciji svoje zadaće pristupilo slijedećim aktivnostima; • detaljnom kronološkom i sadržajnom analizom 15 izmjena i dopuna temeljnog Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju tijekom 15 godina od njegovog donošenja 2003. godine do posljednjih izmjena 2018. godine, • analitičkim pregledom 15 drugih zakona koji u cjelini, ili djelomično reguliraju područje znanosti i visokog obrazovanja, • uvidom u dosadašnje zakonske inicijative i prijedloge MZO, Nacionalnog vijeća i sveučilišta koji još nisu ušli u formalnu zakonsku proceduru, • analizom nacionalne i europske statističke dokumentacije; broja i strukture upisanih studenata, diplomanata, polaznika doktorskih poslijediplomskih studija, nastavnika i istraživača, kvalifikacijske strukture zaposlenih i nezaposlenih, strukturnih poslovnih pokazatelja hrvatskog gospodarstva, te iscrpnih komparativnih strukturnih i financijskih podataka članica EU Povjerenstvo je svoju aktivnost tijekom devet mjeseci organiziralo na slijedeći način; • polazeći od zadaće Nacionalnog vijeća te analize zakonskog okvira, stvarnih procesa u sustavu znanosti i visokog obrazovanja, te relevantnih statističkih pokazatelja, usuglašeni su glavni reformski ciljeve za koje treba potražiti odgovarajuća zakonska rješenja, • utvrđeno je, među ostalim, kako je zakone o osiguranju kvalitete u znanosti i visokom obrazovanju, o akademskim i stručnim nazivima i studentskom zboru, te priznavanju stečene školske spreme, moguće ugraditi u temeljni zakon. Pored toga konstatirane su prilagodbe koje treba učiniti u Zakonu o zakladi za znanost i Zakonu o državnoj potpori za istraživanja i razvoj, kako bi sustav bio konzistentan, • rad Povjerenstva organiziran je u 7 radnih skupina prema glavnim dijelovima zakona, koje su u preko 30 radnih sastanak obavile detaljne stručne rasprave, • nakon završetka rada radnih skupina, njihovi koordinatori su tijekom ljeta i 5 intenzivnih sastanaka, usklađivali prijedloge i stavove i usuglasili konzistentan i cjelovit prijedlog, • Povjerenstvo je na svojoj sjednici u 17. rujna 2020. godine usvojilo Nacrt prijedloga Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju, Prijedlog koji Stručno povjerenstvo za zakonske akte koji uređuju sustav znanosti i visokog obrazovanja dostavlja Nacionalnom vijeću za znanost visoko obrazovanje i tehnološki razvoj sastoji se od dva dijela. Prvi dio čini Uvodno obrazloženje sastavljeno od 6 poglavlja. Osloncem na strateške državne dokumente, kao ishodište reforme, definirane su društvena, osobna, identitetska i razvojna odgovornost akademske zajednice za ukupan hrvatski napredak. Samo-odgovornost znanstvene akademske zajednice, koja je pretpostavka uspješnosti njene šire društvene uloge, obrađuje se komparativnom europskom analizom i detaljnom ocjenom stanja u hrvatskim znanstvenim istraživanjima, inovacijama i visokom obrazovanju. Drugi dio čini sam tekst Nacrta prijedloga Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju koji se sastoji od 11 poglavlja i 243 članka. Uključene su, među ostalim, odredbe o osiguranju kvalitete s naglaskom na stručnu nezavisnost Agencije za znanost i visoko obrazovanje. Predložena je obveza znanstvenog napredovanja prema međunarodnim kriterijima znanstvene izvrsnosti, mogućnosti ubrzanog napredovanja posebno nadarenih znanstvenika s međunarodno priznatim rezultatima, te regulirana mogućnost gubitka radnog mjesta u slučaju neispunjenja uvjeta za izbor u znanstveno zvanje. Predložena reforma visokog obrazovanja podrazumijeva, obvezno i postupno uvođenje mentorske nastave i mentorske studentske prakse, pojačanu mobilnost i internacionalizaciju. Razrađen je koncept sveučilišne autonomije u uvjetima pojačane društvene odgovornosti i razgraničena uloga državnih i autonomnih sveučilišnih tijela u strateškom vođenju i upravljanju istraživačko-nastavnim procesima i organizacijama. Nov reformski pristup. Novim reformskim pristupom u središte se reforme stavlja studente i nastavnike kao subjekte reforme. Sveučilišta, te državna upravna (ministarstvo) i strateška (Nacionalno vijeće) tijela su infrastrukture, koje programski i organizacijski spajaju studente i nastavnike u obrazovno istraživačkom procesu i suradnji s društvom i gospodarstvom. Ponuđeni reformski pristup pri tome polazi od bitne razlike između donošenja (jednokratnog čina) i provođenja (stalna aktivnost) reforme. S jedne je strane donošenje zakonodavnog okvira, sporazumom strateških državnih tijela s jedne strane te visokoškolskih ustanova, sindikata, te stručnih i udruga civilnog društva s druge strane. Svi oni zajedno, donošenjem zakona, institucionalno omogućuju reformu (jednokratan normativan čin). S druge su strane ministarstvo i druga državna tijela zadužena za provođenje znanstveno-obrazovne politike. Njihovom se svakodnevnom aktivnošću i suradnjom s drugim dionicima (sveučilišta, nastavnici i studenti) konkretiziraju i realiziraju reformski zahvati u sustavu (stalna aktivnost na ostvarenju normativnog). Sustavno promišljanje, cjelovitost i dubina predloženog reformskog zahvata, kojemu je u ishodištu postupan i kontinuiran rast kvalitete istraživanja, poučavanja, te institucija, ishoda učenja i stečenih kvalifikacija, čini hrvatsku znanstvenu djelatnost i visoko obrazovanje sposobnima provesti zadaće iz Nacionalne strategije razvoja Republike Hrvatske do 2030. godine i učinkovito apsorbirati sredstva iz Nacionalnog plana otpornosti i oporavka (2021-2026). Kazalo: PRVI DIO - UVODNO OBRAZLOŽENJE 10 I. USTAVNA OSNOVA ZA DONOŠENJE ZAKONA 10 II. ZAKONODAVNI I INSTITUCIONALNI OKVIR 10 III. RAZLOZI ZA DONOŠENJE ZAKONA – ODGOVORNOST AKADEMSKE ZAJEDNICE 12 1. Društvena odgovornost znanstvene akademske zajednice. 12 2. Dvostruka osobna odgovornost 13 3. Identitetska odgovornost 14 4. Razvojna odgovornost znanstvene akademske zajednice 17 IV. OCJENA STANJA – SAMOODGOVORNOST AKADEMSKE ZAJEDNICE 20 IV-I. ZNANOST I INOVACIJE 20 1. Hrvatski i EU trendovi znanstvenih istraživanja 21 2. Kompatibilnost znanstvenoistraživačkih politika Hrvatske i Europske komisije (EK) 25 3. Učinkovitost hrvatskih ulaganja u znanost 33 IV-II. VISOKO OBRAZOVANJE 40 1. Dinamika hrvatskoga visokoga obrazovanja 40 2. Hrvatski, globalni i EU obrazovni trendovi 41 3. Elementi kvalitete nastave i mobilnosti. 46 4. Racionalnost ustroja hrvatskog sustava visokog obrazovanja 50 IV-III. HRVATSKI VISOKOOBRAZOVNI ZNANSTVENI SUSTAV I TRŽIŠTE RADA 53 1. Ponuda 54 2. Potražnja. 56 3. „Ravnoteža“ 63 V. CILJEVI I OSNOVNA REFORMSKA RJEŠENJA 67 1. Dva subjekata 67 2. Dvije infrastrukture 70 VI. ZAKLJUČNA OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA 76 DRUGI DIO – NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI I VISOKOM OBRAZOVANJU (str. 80-182) 78 I. OPĆE ODREDBE 79 II. NACIONALNO VIJEĆE ZA ZNANOST, VISOKO OBRAZOVANJE I TEHNOLOŠKI RAZVOJ 85 III. OSIGURAVANJE KVALITETE U ZNANOSTI I VISOKOM OBRAZOVANJU 92 1. OPĆE ODREDBE 92 2. SUSTAV OSIGURAVANJA I UNAPRJEĐIVANJA KVALITETE VISOKOG OBRAZOVANJA I ZNANSTVENE DJELATNOSTI 93 3. INICIJALNA AKREDITACIJA ZA OBAVLJANJE DJELATNOSTI VISOKOG OBRAZOVANJA 94 4. INICIJALNA AKREDITACIJA ZA IZVOĐENJE STUDIJSKOG PROGRAMA 97 5. INICIJALNA AKREDITACIJA ZA OBAVLJANJE ZNANSTVENE DJELATNOSTI 101 6. REAKREDITACIJA VISOKIH UČILIŠTA I ZNANSTVENIH ORGANIZACIJA 102 7. VANJSKO VREDNOVANJE UNUTARNJEG SUSTAVA OSIGURAVANJA I UNAPRJEĐIVANJA KVALITETE (AUDIT) 103 8. TEMATSKO VREDNOVANJE 104 9. POSTUPCI VANJSKOG VREDNOVANJA S INOZEMNIM OBILJEŽJIMA 105 10. DIONICI SUSTAVA OSIGURAVANJA I UNAPRJEĐIVANJA KVALITETE VISOKOG OBRAZOVANJA I ZNANSTVENE DJELATNOSTI 107 10.1. OPĆE ODREDBE 107 10.2. AGENCIJA ZA ZNANOST I VISOKO OBRAZOVANJE 108 IV. SUSTAV ZNANSTVENE DJELATNOSTI 114 1. OPĆE ODREDBE O ZNANSTVENOM RADU I DJELATNOSTI 114 2. ZNANSTVENI INSTITUTI 116 3. KOLABORATIVNI ZNANSTVENI PROGRAMI, ZNANSTVENI CENTRI IZVRSNOSTI I ZNANSTVENO-TEHNOLOGIJSKI PARKOVI 118 4. ZNANSTVENICI I SURADNICI 119 V. SUSTAV VISOKOG OBRAZOVANJA 129 1. VISOKA UČILIŠTA 129 A. OSNIVANJE I POČETAK RADA VISOKIH UČILIŠTA 129 B. SVEUČILIŠTE 131 C. SASTAVNICE SVEUČILIŠTA 136 D. VELEUČILIŠTE I VISOKA ŠKOLA 141 2. STUDIJI NA VISOKIM UČILIŠTIMA 141 A. VRSTE STUDIJA 141 B. UPIS NA STUDIJ, NJEGOVO USTROJSTVO I IZVEDBA 147 C. ZAVRŠETAK STUDIJA 150 3. STUDENTI 152 4. NASTAVNICI I SURADNICI 157 VI. REKTORSKI ZBOR I VIJEĆE VELEUČILIŠTA I VISOKIH ŠKOLA 167 VII. FINANCIRANJE ZNANSTVENE DJELATNOSTI I VISOKOG OBRAZOVANJA 168 1. FINANCIRANJE IZ PRORAČUNA REPUBLIKE HRVATSKE 169 2. PLAĆE I PRIMANJA ZAPOSLENIKA I VANJSKIH SURADNIKA U SUSTAVU ZNANOSTI I VISOKOG OBRAZOVANJA 172 3. FINANCIRANJE MJERAMA POTPORE ISTRAŽIVANJA I RAZVOJA 174 VIII. ETIKA U ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI I VISOKOM OBRAZOVANJU 175 IX. NADZOR 176 X. PREKRŠAJNE ODREDBE 177 XI. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE 179 PRVI DIO - UVODNO OBRAZLOŽENJE I. USTAVNA OSNOVA ZA DONOŠENJE ZAKONA Ustavna osnova za donošenje Zakona sadržana je u članku 1., 49., 55., 63., 67., 68. i 69. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine, broj 85/2010. - pročišćeni tekst i 5/2014. - Odluka Ustavnoga suda Republike Hrvatske). Nacrt Zakona usklađen je s - člankom 1. st. 1. Ustava Republike Hrvatske (dalje u tekstu Ustava RH) (Narodne novine, broj 85/2010. - pročišćeni tekst) kojim je Republika Hrvatska definirana kao jedinstvena, nedjeljiva, demokratska i socijalna država, - člankom 49. st. 3. kojim Hrvatska država jamči poticanje gospodarskoga napretka i socijalnoga blagostanja svojih građana, - člankom 55. st 2. Ustava RH kojim Hrvatska država jamči slobodno biranje poziva i zaposlenja - člankom 63. Ustava RH kojim Hrvatska država jamči stvaranje socijalnih, kulturnih, odgojnih, materijalnih i drugih uvjeta kojima se promiče ostvarivanje prava na dostojan život, - člankom 66. st. 1. Ustava RH kojim Hrvatska država jamči obrazovanje dostupno svakomu, pod jednakim uvjetima, u skladu s njegovim sposobnostima, - člankom 68. Ustava RH kojim Hrvatska država jamči autonomiju sveučilišta i samostalno odlučivanje o svom ustroju i djelovanju, u skladu sa zakonom, - člankom 69. Ustava RH kojim Hrvatska država jamči slobodu znanstvenoga, kulturnoga i umjetničkoga stvaralaštva (st 1.), poticanje i pomaganje razvitka znanosti, kulture i umjetnosti (st. 2.), zaštitu znanstvenih, kulturnih i umjetničkih dobara kao duhovnih narodnih vrednota (st. 3.). II. ZAKONODAVNI I INSTITUCIONALNI OKVIR Zakonodavni okvir razvoja sustava znanosti i visokoga obrazovanja temelji se na - Zakonu o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju-pročišćeni tekst (NN 123/03., 105/04., 174/04., 2/07. – Odluka Ustavnoga suda Republike Hrvatske, 46/07., 45/09., 63/11., 94/13., 139/13., 101/14. – Odluka Ustavnoga suda Republike Hrvatske, 60/15. – Odluka Ustavnoga suda Republike Hrvatske, i 131/17. – Uredba Vlade Republike Hrvatske, NN 131/17., 96/18.), - Zakonu o akademskim i stručnim nazivima i akademskom stupnju (NN 107/07., 118/12.), - Zakonu o priznavanju inozemnih obrazovnih kvalifikacija (NN 158/2003., 198/03., 138/06., 124/09., 45/11.), - Zakonu o dokazivanju stečene školske spreme (NN 27/1976.), - Zakonu o studentskom zboru i drugim studentskim organizacijama (NN 71/2007.), Zakonu o obavljanju studentskih poslova (NN 96/2018., 16/20.), - Zakonu o obrazovanju odraslih (NN 17/2007., 101/07, 24/10), - Zakonu o hrvatskom kvalifikacijskom okviru (NN 22/13., NN 41/16. - Odluka Ustavnoga suda, 64/18., 47/20.), - Zakonu o osiguranju kvalitete u znanosti i visokom obrazovanju (NN 45/09.), - Zakonu o Hrvatskoj zakladi za znanost (NN 117/01., 92/10., 78/12.), - Zakonu o hrvatskim državnim nagradama za znanost (NN 108/1995., 104/1997., 142/2008.), - Zakonu o Agenciji za mobilnost i programe Europske unije (NN 121/2017.), - Zakonu o državnoj potpori za istraživačko-razvojne projekte (NN 64/2018.), - Zakonu o proračunu (NN 87/2008., 109/07., 136/12., 15/15.), - Zakonu o izvršavanju državnog proračuna (NN 135/2020.), - Zakonu o ustanovama (NN 127/2019.), - Zako	Primljeno na znanje	Zahvaljujemo na sudjelovanju.
10	Kata Vulić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O OSIGURAVANJU KVALITETE U VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANOSTI	Poštovani, podržavam Zakon u cjelosti, potrebno je mijenjati kratice akademskih naziva. Prijedlog:bacc. (stručni studij) i univ.bacc (sveučilišni studij), a na preddiplomskoj razini te mag. (stručni studij) i univ.mag. (sveučilišni studij) na diplomskoj razini. Navedene izmjene se odnose na članke 74 i 113 prijedloga Zakona. Sa dosadašnjim nazivima nismo prepoznati izvan RH. Potrebno je osigurati i mogućnost daljnjeg obrazovanja. Hvala.	Nije prihvaćen	Prijedlog izmjena ne odnosi se na odredbe ovog Zakona već na odredbe Nacrta Zakona o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti.
11	MIRJANA CAR STOJKOVIĆ	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O OSIGURAVANJU KVALITETE U VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANOSTI	Poštovani, podržavam Zakon o osiguranju kvalitete u visokom obrazovanju i znanosti. Sigurno će se hrvatski sustav visokog obrazovanja i znanosti ovim zakonom više uključiti u europski obrazovni sustav i internacionalna istraživanja. Srdačan pozdrav Mirjana Car Stojković	Primljeno na znanje	Poštovana, hvala Vam na podršci.
12	Ksandra Sinožić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O OSIGURAVANJU KVALITETE U VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANOSTI	Podržavam nacrt prijedloga zakona o osiguravanju kvalitete u visokom obrazovanju i znanosti.	Primljeno na znanje	Poštovana, hvala Vam na podršci.
13	DARIO GEC	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O OSIGURAVANJU KVALITETE U VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANOSTI	Podržavam nacrt prijedloga zakona o osiguravanju kvalitete u visokom obrazovanju i znanosti.	Primljeno na znanje	Poštovani, hvala Vam na podršci.
14	Davor. Lilic	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O OSIGURAVANJU KVALITETE U VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANOSTI	Podržavam zakon u cijelosti. Zaista zaista Vam velim da ste dobrom putu.	Primljeno na znanje	Poštovani, hvala Vam na podršci.
15	ANTONELA SOLDO	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O OSIGURAVANJU KVALITETE U VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANOSTI	Prijedlog zakona podržavam, ali smatram da je potrebna izmjena čl. 74 i 113 vezanih uz akademske nazive odnosno kratice istih. Smatram da bi primjerenije kratice akademskog naziva bile bacc. i mag. (stručni studij) te univ.bacc i univ.mag. (sveučilišni studij) Na ovaj način smanjuje se dosadašnja diskriminacija stručnih studija, ali je ujedno jasno vidljiva razlika između stručnih i sveučilišnih studij. 300=300	Nije prihvaćen	Prijedlog izmjena ne odnosi se na odredbe ovog Zakona već na odredbe Nacrta Zakona o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti.
16	IVAN BAKEK	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O OSIGURAVANJU KVALITETE U VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANOSTI	Podrzavam zakon u cijelosti, uz jednu malu izmjenu, a to je da kratica akademskog naziva. Smatram da je najbolje predložiti bacc.( stručni studij) i univ.bacc (sveučilišni studij) na preddiplomskoj razini te mag.( stručni studij) i univ.mag (sveučilišni studij) na diplomskoj razini. Navedene izmjene se odnose na članke 74 i 113 prijedloga Zakona. Na ovaj način imamo jasnu distinkciju između dva studija, ali i smanjenje dosadašnje diskriminacije stručnih studija, kao i prednost toga što su sve kratice na latinskom i univerzalno su prepoznatljivije. 300=300	Nije prihvaćen	Prijedlog izmjena ne odnosi se na odredbe ovog Zakona već na odredbe Nacrta Zakona o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti.
17	Helena Mrkonjić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O OSIGURAVANJU KVALITETE U VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANOSTI	podržavam zakon, uz jednu malu izmjenu, a to je da kraticu akademskog naziva smatram da je najbolje predložiti bacc.( stručni studij) i univ.bacc (sveučilišni studij) na preddiplomskoj razini te mag.( stručni studij) i univ.mag ( sveučilišni studij) na diplomskoj razini. Navedene izmjene se odnose na članke 74 i 113 prijedloga Zakona. Kao argumentaciju jasna distinkciju između dva studija, ali i smanjenje dosadašnje diskriminacije stručnih studija, kao i prednost toga što su sve kratice na latinskom i univerzalno su prepoznatljivije. 300=300	Nije prihvaćen	Prijedlog izmjena ne odnosi se na odredbe ovog Zakona već na odredbe Nacrta Zakona o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti.
18	Rosa Ćelić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O OSIGURAVANJU KVALITETE U VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANOSTI	Podržavam Zakon u cijelosti,uz jednu malu izmjenu a to je kratica akademskog naziva. Smatram da je najbolje predložiti bacc. (stručni studij) i univ.bacc (sveučilišni studij) na prediplomskoj razini te mag.(stručni studij) i univ mag. (sveučilišni studij) na diplomskoj razini. Navedene izjave se odnose na članke 74 i 113 prijedloga Zakona. Na gore navedeni način imamo jasnu distinkciju izmedu dva studija ali i smanjnje dosadašnje diskriminacije stručnih studija, kao i prednost što su kratice na latinskom i univerzalno su prepoznatljive	Nije prihvaćen	Prijedlog izmjena ne odnosi se na odredbe ovog Zakona već na odredbe Nacrta Zakona o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti.
19	Karlo Bukovac	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O OSIGURAVANJU KVALITETE U VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANOSTI	Podržavam zakon i smatram kako je pravo vrijeme da s uskladimo s ostatkom Europe po ovom pitanju. 1 ECTS je svugdje iste vrijednosti, bez obzira radi li se o stručnom ili sveučilišnom studiju.	Primljeno na znanje	Poštovani, hvala Vam na podršci.
20	TAMARA ZEČEVIĆ	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O OSIGURAVANJU KVALITETE U VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANOSTI	Podržavam zakon, no predlažem malu izmjenu koja se odnosi na članak 74 te 113 prijedloga Zakona, a to je da kratice akademskog naziva glase bacc.( stručni studij) i univ.bacc (sveučilišni studij) na preddiplomskoj razini te mag.( stručni studij) i univ.mag ( sveučilišni studij) na diplomskoj razini. 300=300	Nije prihvaćen	Prijedlog izmjena ne odnosi se na odredbe ovog Zakona već na odredbe Nacrta Zakona o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti.
21	Mateo Slivar	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O OSIGURAVANJU KVALITETE U VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANOSTI	podržavam prijedlog Zakona te smatram da studente stručnih i sveučilišnih studija u RH treba izjednačiti po pitanja zaposlenja putem javnih natječaja, izjednačavanju diploma sa naznakom mag. struke. Predlažem da se razmatra mogućnost otvaranja doktorskih studija na Veleučilištima tj. do otvaranja takvih studija maksimalno olakšati uvjete upisa na Sveučilišta studentima magistra stručnih studija. Podržavam da studenti sveučilišnih i stručnih studija budu mag. Predlažem što se tiče preddiplomske razine za studente stručnih studija da se nadoda bacc.str.ing.mech. (stručni prvostupnik inženjer strojarstva). 300 je uvijek 300 samo to treba jasno za sve vrste i razine studija definirati na diplomata koje su kasnije temelj razvoja karijere.	Nije prihvaćen	Prijedlog izmjena ne odnosi se na odredbe ovog Zakona već na odredbe Nacrta Zakona o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti.
22	MLADEN ORLIĆ	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O OSIGURAVANJU KVALITETE U VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANOSTI	Podrzavam zakon u cijelosti, isto tako potrebno je mijenjati kratice akademskih naziva, prijedlog: bacc.( stručni studij) i univ.bacc (sveučilišni studij), a na preddiplomskoj razini te mag.( stručni studij) i univ.mag ( sveučilišni studij) na diplomskoj razini. Navedene izmjene se odnose na članke 74 i 113 prijedloga Zakona. Sa dosadašnjim stručnim nazivima nismo prepoznati izvan RH. Osigurajte MLADIM LJUDIMA i mogućnost daljnjeg obrazovanja, Na ovaj način imali bi jasnu distinkciju između dva studija, ali i smanjenje dosadašnje diskriminacije stručnih studija, kao i prednost toga što su sve kratice na latinskom i univerzalno su prepoznatljivije. HVALA	Nije prihvaćen	Prijedlog izmjena ne odnosi se na odredbe ovog Zakona već na odredbe Nacrta Zakona o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti.
23	PAVAO TOMIĆ	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O OSIGURAVANJU KVALITETE U VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANOSTI	Podrzavam zakon u cijelosti, uz jednu malu izmjenu, a to je da kraticu akademskog naziva smatram da je najbolje predložiti bacc.( stručni studij) i univ.bacc (sveučilišni studij) na preddiplomskoj razini te mag.( stručni studij) i univ.mag ( sveučilišni studij) na diplomskoj razini. Navedene izmjene se odnose na članke 74 i 113 prijedloga Zakona. Na ovaj način imamo jasnu distinkciju između dva studija, ali i smanjenje dosadašnje diskriminacije stručnih studija, kao i prednost toga što su sve kratice na latinskom i univerzalno su prepoznatljivije. 300=300	Nije prihvaćen	Prijedlog izmjena ne odnosi se na odredbe ovog Zakona već na odredbe Nacrta Zakona o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti.
24	Ivan Sabol	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O OSIGURAVANJU KVALITETE U VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANOSTI	Načelno se slažem sa potrebom zakona na temu osiguravanja kvalitete u visokom obrazovanju i znanosti. No ovaj prijedlog i popratna pojašnjenja nisu u potpunosti jasni ili u skladu. 1) U pregledu stanja navodi se „uz unutrašnje institucijske činitelje i opće društvene okolnosti kao što je nedovoljno financiranje znanstvene djelatnosti iz državnog proračuna,” Također navodi se problematika broja znanstvenika zaposlenih na pojedinim institutima te citira „Za tri instituta izdane su uvjetne akreditacijske preporuke isključivo na temelju premalog broja zaposlenih znanstvenika iako su ocjene kvalitete bile iznimno visoke” Iz gornja dva izvoda vidi se isti problem a to je financiranje znanstvenog rada uključujući i plače znanstvenika. Problem je što postojeći zakon, umjesto da osigura rješenje temeljnog problema ova dva gornja primjera propisuje člankom 5 uspostavu „ustrojstvene jedinice za osiguravanje i unaprjeđivanje kvalitete“ (tipfeler ispravite), čime dodatno odvlači već premali novac za znanost na neznanstvene administrativne poslove. Pogotovo je smiješno da instituti koji ne mogu zaposliti ni znanstvenike da zadovolje uvjet više godina (jer im se vjerojatno ne daju koeficijenti iz ministarstva) moraju naglo zaposliti par administratora koji će pratiti kvalitetu i pokazati da nemaju broj znanstvenika potreban za kvalitetu? S druge strane pod poglavljem „C) posljedice„ u prvoj rečenici stoji „te će se ostvariti administrativna rasterećenja za sve sudionike procesa” što je u direktnoj koliziji sa obavezom oformljavanja cijelog ureda za predmet zakona u 191+ ustanova koje se bave znanošću. Racionalizacija bi bila da je jedan ured bavi nametnutom papirologijom a ne 191 ured. -> Ukoliko se u objašnjenju zakona naglasi da će se za troškove tog dodatnog administrativnog opterećenja osigurati dodatna sredstva baš kako se financiranje temeljne djelatnosti ne bi ugrozilo onda se načelno mogu složiti. 2) Interesantno je da se zakonom programsko financiranje također stavlja pod ingerenciju Agencije. ALI veliki problem znanosti i znanstvenog rada je nekonzistentnost i nedostatnost financiranja znanosti. Zakon niti jednom riječju ne propisuje da se planira osigurati kvaliteta financiranja koja je (iz gore navedenih citata) ključan nedostatak utvrđen prethodnom vanjskom revizijom i evaluacijama. U „C) posljedice“ se navodi „Novi Zakon će neizravno doprinijeti postizanju cilja vezano uz udio ukupnih izdataka za istraživanje i razvoj (GERD) u BDP-u s 1,11 (2019. godina) na 3,0% do 2030. godine. „ no to nigdje nije evidentno osim ako će se troškovi fotelja i administracije također uvrstiti u izdatke za istraživanje? -> U zakonske odredbe treba više uključiti kontrolne mehanizme osiguravanja adekvatnosti znanstvenog financiranja kao preduvjeta kvalitete znanstvenog rada a minimalno ih ugraditi i vezati uz standardima vrednovanja 3) Članak 7 propisuje da „utvrđuje se ispunjava li visoko učilište, odnosno znanstveni institut standarde osiguravanja kvalitete u pogledu ustrojstva, zaposlenika, prostora i opreme, financijskih sredstava te sustava unutarnjeg osiguravanja i unaprjeđivanja kvalitete.“ I što se dešava ako se primjerice utvrdi da javni znanstveni institut nema dostatna sredstva za rad kako je prije utvrđeno? Zakon ne predviđa tko i kako rješava taj problem a ne propisuje što se dešava ako se to sustavno ne ispravlja. Ne vidim razliku od dosadašnjeg stanja koje je omogućilo ovaj citat „dok trenutačno stanje (2018. godine) pokazuje kako i četiri godine kasnije, odnosno osam godina od donošenja Pravilnika, dva instituta još uvijek ne ispunjavaju spomenuti kriterij [institucijske pretpostavke Pravilnika u pogledu broja znanstvenika], što (p)ostavlja pitanje primjerenosti zakonske regulative.“ Ako instituti 8 godina nisu mogli / smjeli zaposliti znanstvenike da ispune kriterije a unatoč neizdavanju pozitivne akreditacije su nastavili raditi 8+ godina onda koja je svrha kontrole kvalitete kada osnivač javnog instituta ili ne omogući zapošljavanje minimalnog potrebnog broja ili ne zatvara institut koji ne želi poduprijeti financijskim minimumom kojeg sam propisuje??!?! Na liniji Država – Ministarstvo – Agencija – Javni institut „se nezna tko pije al se zna da nitko ne plaća“ da se parafrazira narodna mudrost. Novi zakon ne predviđa gašenje instituta po davanju negativne ocjene akreditacije niti predviđa osiguravanje minimalnih potrebnih sredstava. Za par godina nova evaluacija će također „(p)ostaviti pitanje primjerenosti zakonske regulative“ Novi Članak 26 st 1) također ne bi riješio problem institucije koja 8 godina nemože zaposliti minimalno potreban broj znanstvenika. U akcijskom planu mogu staviti da će tražiti dodatne koeficijente od ministarstva i onda to pisati svake 3 godine iznova jer nema mehanizma da se koeficijenti uistinu i dobiju bez suglasnosti ministarstva -> Zakon treba propisati/pojasniti što konkretno znači i koje posljedice ima Članak 23 stavak 5) ako je riječ o znanstvenom institutu koji ne zadovoljava te mu je uskraćena dopusnica. Članak 25 stavak 6) precizira isključivo gašenje studija a ne instituta? 4) U članku 40 obavezno treba kratice navesti punim nazivom barem u stavku 1. ENIC/NARIC ne znači ništa bez pojašnjenja -> Članak 40 je zapravo bez sadržaja jer osim postojanja posebnog ureda ne propisuje ništa. Razmislite da umjesto toga generalizirate stavak da Agencija može po potrebi oformiti urede za posebne namjere čije ustrojstvo i djelokrug se određuje statutom i internim pravilnicima pa ste dugoročno riješili problem čim se pojavi potreba za drugim sličnim partikularnim uredima a ne da se mora mijenjati zakon svako malo. Svakako nema smisla da je dobro definirani središnji prijavni ured bude nakon ovog loše definiranog ureda pa se redosljed članaka treba preokrenuti da su konkretne stvari u člancima prije loše definiranih pomoćnih članaka 5) Prijedlog zakona dobro objašnjava situaciju kako je u zemlji trenutno previše studijskih programa (1734) što je više od usporedivih zemalja (Iako je slika loše pripremljena i možda ne dočarava objektivno stanje). S druge strane neobična je konstatacija „U tom smislu novim je Zakonom nužno propisati mehanizme kojim će se poticati osnivanje studijskih programa u konkurentnim područjima…“. Rješenje za previše je još? S druge strane u samom zakonu se ne vidi mehanizam poticanja? Mjesto za poticanje je možda Članak 12 gdje bi se moglo napisati npr da studiji koji su na nekoj strateškoj listi (konkurentnih područja) se posebno vrednuju? Po uzoru na stavak 10? iako je i postojeći stavak 10 nejasan Zašto nije propisana reakreditacija studijskih programa u Čl 21 kako bi se omogućilo gašenje onih koji su „tehnološki višak“ i predstavljaju „problem“ u broju 1734 programa? Nejasno je jer se u Čl 23 naglo spominju i studiji a ne samo učilišta i instituti? -> U Čl 21 unijeti i dijelove o reakreditaciji studijskog programa 6) Čl 15 st 6 propisuje da učilište ne može predložiti novi program ako je u postupku reakreditacije izdano pismo očekivanja. Prema Čl 23 st4. Pismo očekivanja se može izdati na 3 godine. Praćenje rada Čl 26 (u sklopu pisma očekivanja) u stavcima 1 i 2 propisuje da institucija u 3 mjeseca od donošenja pisma očekivanja donosi akcijski plan a akreditacijski savjet nakon dodatnih 30 dana validira plan. Ako je plan validan, je li opravdano blokirati učilište pune 3 godine do ispunjenja roka pisma očekivanja? Problem je što Čl 26 ne propisuje daljnje aktivnosti povjerenstva za praćenje (Čl 25 4), akreditacijskog savjeta (Čl 26 2), niti mogućnost da se skrati vrijeme do izdavanja pune dopusnice -> Predlažem u Čl 15 unijeti mogućnost iznimke uz obrazloženje akreditacijskog odbora ILI u Čl 26 ugraditi stavak da se akreditacijski odbor sastaje periodično te odmah po ispunjenju svih uvjeta iz pisma očekivanja predlaže Agenciji izdavanje dopusnice. -> Predlažem pojasniti svrhu povjerenstva za praćenje, jer osim što se spominje u Čl 25-4 nije uključeno u sami proces praćenja (Čl 26) 7) Manje bitni komentari odnose se na kvalitetu dokumenta poslanog na javno savjetovanje uz sam zakon. „Tablica 1“ je slika (vrijedi i za ostale slike). Neprimjereno je Broj studijskih programa staviti na desnu pomoćnu y-os grafikona a na lijevu glavnu y-os staviti populaciju. Nije prikladno broj stanovnika pokazati kao liniju jer su zemlje na x-osi nezavisne. „Tablica 2“. Nejasno je zašto su prikazane drugačije zemlje od onih na slici 1? Dojam je da se manipulira prikazom ili podatcima . Legenda je nepotrebna jer su zemlje ionako navedene na x-osi. Slike 3 i 4 mogle su biti objedinjene u jednu sliku sa 2 osi. No nije jasno koja je dodana vrijednost s obzirom da obje govore istu stvar? Pada broj studenata a čini se da velik utjecaj ima to što ih se manje upisuje. Rečenica „Paralelno sa smanjenjem broja studenata primijećen je porast broja studijskih programa“ nije nužno u logičkoj koliziji. Studenti se ne upisuju, obrazovne institucije to vide kao problem i nude nešto novo da ih pokušaju privući -> raste broj programa? Pa i sam zakon tvrdi da treba poticati osnivanje novih programa	Djelomično prihvaćen	Urediti će se odredbe o Povjerenstvu za naknadno praćenje. U odnosu na članak 40. predlagatelj će razmotriti prijedlog prilikom izrade konačnog prijedloga Zakona.
25	Tatijana Petrić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O OSIGURAVANJU KVALITETE U VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANOSTI	Sveučilište Članak 10. (1) Sveučilište obavlja djelatnost visokog obrazovanja, znanstvenu odnosno umjetničku djelatnost i stručnu djelatnost u najmanje dva znanstvena područja, odnosno u znanstvenom i umjetničkom području te u najmanje tri polja. Sveučilište može obavljati i druge djelatnosti u skladu sa zakonom i statutom. (2) Sveučilište kao sastavnicu s pravnom osobnosti može osnovati fakultet ili umjetničku akademiju, kao samostalnu ustrojstvenu jedinicu. (3) Sveučilište kao sastavnicu bez pravne osobnosti može osnovati odjel, institut, centar, zavod, knjižnicu ili drugu ustrojstvenu jedinicu sveučilišta. (4) Sveučilište može osnovati pravnu osobu čijom se osnovnom djelatnošću ostvaruje misija sveučilišta te se zadovoljavaju potrebe studenata i sveučilišta. (5) Unutarnji ustroj sveučilišta i njegovih sastavnica uređuje se statutom sveučilišta u skladu s Objašnjenje: Sveučilišne knjižnice prema Zakonu o knjižničarstvu i knjižničnoj djelatnosti čl.3. st. 3. i 5., čl. 8.,9. su pravne osobnosti i samostalne ustrojstvene jedinice. Visokoškolske knjižnice pri fakultetima su u sastavu na razini ustrojstvene jedinice sveučilišta. Tim više što važeći zakon predviđa Ustroj sveučilišta i njegove sastavnice Čl. 54. st. 2 Sveučilište može kao sastavnice…imati…knjižnice… Također u Sudskom registru knjižnica, koji je javno dostupan, registrirano je na području Republike Hrvatske 118 visokoškolskih i 8 sveučilišnih knjižnica. Zakon o knjižnicama i knjižničnoj djelatnosti - ZKKD(2019) Definira: Čl. 10., st. 1 … visoka učilišta i javni znanstveni instituti dužni su osnovati knjižnicu…, Čl. 12. St. 2, Standarde za visokoškolske, sveučilišne i znanstvene knjižnice donosi… ministar nadležan za znanost i obrazovanje… Pravilnik o uvjetima za izbor u znanstvena zvanja( NN 28/2017) 3. Čl. 2 st. 4…zastupljenost indeksiranost časopisa u bazama…utvrđuju knjižnice javnih visokoškolskih i znanstvenih ustanova… Prava i obveze studenta Čl. 77. st. 5 5. besplatno korištenje građe knjižnice te znanstvenih i stručnih izvora na visokom učilištu, OSTAJE ISTO Elektronička infrastruktura sustava visokog obrazovanja, znanstvene i umjetničke djelatnosti Članak 95. (1) Elektronička infrastruktura sustava visokog obrazovanja, znanstvene, umjetničke i informacijsko knjižnične djelatnosti ustrojava se radi kvalitetne i djelotvorne uporabe informatičkih resursa za potrebe funkcioniranja i razvoja sustava visokoga obrazovanja, znanstvene i umjetničke djelatnosti. (2) Elektronička infrastruktura sustava visokog obrazovanja, znanstvene i umjetničke djelatnosti ustrojava se na razini sveučilišta i Republike Hrvatske i dostupna je svim visokim učilištima i znanstvenim institutima. Obrazloženje: Nije jasno koja je to elektronička infrastruktura, misli li se na e-infrastrukturu SRCA koje to radi za sva sveučilišta, ako je to tako onda to nije sva e-infrastruktura koja postoji na sveučilištima. U važećem zakonu definira se jedan od elektroničkih sustava, koji sveučilišta na području Republike Hrvatske nabavljaju postupkom JN, i koji su tržišno orijentirani: Osnovne odredbe o Sveučilištu Čl. 53. st. 2 … Sveučilište razvija jedinstveni informacijski i knjižnični sustav. Sveučilišta u Hrvatskoj rijetko su razvila jedinstven informacijski i knjižnični sustav, a kamo li na nacionalnoj razini kako predviđa novi Zakon, stoga razvoj e-infrastrukture na sveučilištima svakako važno, i mora biti operabilno i kompatibilno, no zakoni tržišta i postupak JN stvaraju samo jednu mogućnost, a to je da MZO nabavi za sva sveučilišta jedinstvene sustave, javne nabave, računovodstva, pa i informacijskih i knjižničnih sustava , itd. Valja reći da u informacijsko-knjižnične sustave spadaju zadaci i obveze sveučilišnih i visokoškolskih knjižnica određeni Standarde za visokoškolske, sveučilišne i znanstvene knjižnice donosi… ministar nadležan za znanost i obrazovanje… suradnička izrada knjižničnog kataloga uz primjenu bibliografskih standarda i formata, - praćenje znanstvene produktivnosti matične institucije, bibliometrijske i druge metrijske analize i usluge , umrežavanje u knjižnični sustav Republike Hrvatske , osiguranje javne dostupnosti svih podataka o knjižničnoj građi domaćoj i međunarodnoj akademskoj zajednici i zainteresiranim istraživačima. Dodatne usluge knjižnice mogu biti: - knjižnične usluge za potrebe izvođenja visokoškolskog studija na daljinu, ujednačavanje, usustavljivanje, revidiranje i ažuriranje znanstvenih profila znanstveno-nastavnog osoblja i	Primljeno na znanje	Prijedlog se ne odnosi na predmet ovog prijedloga Zakona.
26	HRVOJE VULIĆ	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O OSIGURAVANJU KVALITETE U VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANOSTI	Podrzavam zakon u cijelosti, isto tako potrebno je mijenjati kratice akademskih naziva, prijedlog: bacc.( stručni studij) i univ.bacc (sveučilišni studij), a na preddiplomskoj razini te mag.( stručni studij) i univ.mag ( sveučilišni studij) na diplomskoj razini. Navedene izmjene se odnose na članke 74 i 113 prijedloga Zakona. Sa dosadašnjim stručnim nazivima nismo prepoznati izvan RH. Osigurajte nam i mogućnost daljnjeg obrazovanja, HVALA	Nije prihvaćen	Prijedlog izmjena ne odnosi se na odredbe ovog Zakona već na odredbe Nacrta Zakona o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti.
27	KARLA KNEŽEVIĆ	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O OSIGURAVANJU KVALITETE U VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANOSTI	Podrzavam zakon u cijelosti, uz jednu malu izmjenu, a to je da kraticu akademskog naziva smatram da je najbolje predložiti bacc.( stručni studij) i univ.bacc (sveučilišni studij) na preddiplomskoj razini te mag.( stručni studij) i univ.mag ( sveučilišni studij) na diplomskoj razini. Navedene izmjene se odnose na članke 74 i 113 prijedloga Zakona. Na ovaj način imamo jasnu distinkciju između dva studija, ali i smanjenje dosadašnje diskriminacije stručnih studija, kao i prednost toga što su sve kratice na latinskom i univerzalno su prepoznatljivije. 300=300	Nije prihvaćen	Prijedlog izmjena ne odnosi se na odredbe ovog Zakona već na odredbe Nacrta Zakona o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti.
28	SILVANA KOPAJTIĆ-ZURAK	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O OSIGURAVANJU KVALITETE U VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANOSTI	Podržavam Zakon o osiguranju kvalitete u visokom obrazovanju i znanosti. Sigurno će se hrvatski sustav visokog obrazovanja i znanosti ovim zakonom više uključiti u europski obrazovni sustav i internacionalna istraživanja.	Primljeno na znanje	Poštovana, hvala Vam na komentaru i na podršci.
29	KRUNO KUŠEC	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O OSIGURAVANJU KVALITETE U VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANOSTI	Podržavam zakon u cijelosti, uz jednu malu izmjenu, a to je da kraticu akademskog naziva smatram da je najbolje predložiti bacc.( stručni studij) i univ.bacc (sveučilišni studij) na preddiplomskoj razini te mag.( stručni studij) i univ.mag ( sveučilišni studij) na diplomskoj razini. Navedene izmjene se odnose na članke 74 i 113 prijedloga Zakona. Na ovaj način imamo jasnu distinkciju između dva studija, ali i smanjenje dosadašnje diskriminacije stručnih studija, kao i prednost toga što su sve kratice na latinskom i univerzalno su prepoznatljivije. 300=300	Nije prihvaćen	Prijedlog izmjena ne odnosi se na odredbe ovog Zakona već na odredbe Nacrta Zakona o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti.
30	MARKO SERDAR	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O OSIGURAVANJU KVALITETE U VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANOSTI	Podrzavam zakon u cijelosti, uz jednu malu izmjenu, a to je da kraticu akademskog naziva smatram da je najbolje predložiti bacc.( stručni studij) i univ.bacc (sveučilišni studij) na preddiplomskoj razini te mag.( stručni studij) i univ.mag ( sveučilišni studij) na diplomskoj razini. Navedene izmjene se odnose na članke 74 i 113 prijedloga Zakona. Na ovaj način imamo jasnu distinkciju između dva studija, ali i smanjenje dosadašnje diskriminacije stručnih studija, kao i prednost toga što su sve kratice na latinskom i univerzalno su prepoznatljivije. Također kada vidim koliko su pismeni određeni kolege sa sveučilišnih studija svakako smatram da bi trebala biti vidljiva distinkcija između stručne i sveučilišne kvalifikacije u akademskom nazivu (nažalost onih 300 ECTS bodova im nitko ne može oduzeti stoga će sve nas visoko obrazovane i dalje sramotiti svojim postojanjem i izjavama). 300=300	Nije prihvaćen	Prijedlog izmjena koji navodite ne odnosi se na odredbe ovog Zakona već na odredbe Nacrta Zakona o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti.
31	Nikolina Amižić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O OSIGURAVANJU KVALITETE U VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANOSTI	Podrzavam zakon u cijelosti, uz jednu malu izmjenu, a to je da kraticu akademskog naziva smatram da je najbolje predložiti bacc.( stručni studij) i univ.bacc (sveučilišni studij) na preddiplomskoj razini te mag.( stručni studij) i univ.mag ( sveučilišni studij) na diplomskoj razini. Navedene izmjene se odnose na članke 74 i 113 prijedloga Zakona. Na ovaj način imamo jasnu distinkciju između dva studija, ali i smanjenje dosadašnje diskriminacije stručnih studija, kao i prednost toga što su sve kratice na latinskom i univerzalno su prepoznatljivije.	Nije prihvaćen	Prijedlog izmjena koji navodite ne odnosi se na odredbe ovog Zakona već na odredbe Nacrta Zakona o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti.
32	IVANA RUŠČIĆ	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O OSIGURAVANJU KVALITETE U VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANOSTI	Podrzavam zakon u cijelosti, uz jednu malu izmjenu, a to je da kraticu akademskog naziva smatram da je najbolje predložiti bacc.( stručni studij) i univ.bacc (sveučilišni studij) na preddiplomskoj razini te mag.( stručni studij) i univ.mag ( sveučilišni studij) na diplomskoj razini. Navedene izmjene se odnose na članke 74 i 113 prijedloga Zakona. Na ovaj način imamo jasnu distinkciju između dva studija, ali i smanjenje dosadašnje diskriminacije stručnih studija, kao i prednost toga što su sve kratice na latinskom i univerzalno su prepoznatljivije. 300=300	Nije prihvaćen	Prijedlog izmjena koji navodite ne odnosi se na odredbe ovog Zakona već na odredbe Nacrta Zakona o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti.
33	Dorian Čelebić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O OSIGURAVANJU KVALITETE U VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANOSTI	Podrzavam zakon u cijelosti, uz jednu malu izmjenu, a to je da kraticu akademskog naziva smatram da je najbolje predložiti bacc.( stručni studij) i univ.bacc (sveučilišni studij) na preddiplomskoj razini te mag.( stručni studij) i univ.mag ( sveučilišni studij) na diplomskoj razini. Navedene izmjene se odnose na članke 74 i 113 prijedloga Zakona. Na ovaj način imamo jasnu distinkciju između dva studija, ali i smanjenje dosadašnje diskriminacije stručnih studija, kao i prednost toga što su sve kratice na latinskom i univerzalno su prepoznatljivije. 300=300	Nije prihvaćen	Prijedlog izmjena koji navodite ne odnosi se na odredbe ovog Zakona već na odredbe Nacrta Zakona o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti.
34	Dario Devčić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O OSIGURAVANJU KVALITETE U VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANOSTI	podržavam zakon, uz jednu malu izmjenu, a to je da kraticu akademskog naziva smatram da je najbolje predložiti bacc.( stručni studij) i univ.bacc (sveučilišni studij) na preddiplomskoj razini te mag.( stručni studij) i univ.mag ( sveučilišni studij) na diplomskoj razini. Navedene izmjene se odnose na članke 74 i 113 prijedloga Zakona. Kao argumentaciju jasna distinkciju između dva studija, ali i smanjenje dosadašnje diskriminacije stručnih studija, kao i prednost toga što su sve kratice na latinskom i univerzalno su prepoznatljivije. 300=300	Nije prihvaćen	Prijedlog izmjena koji navodite ne odnosi se na odredbe ovog Zakona već na odredbe Nacrta Zakona o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti.
35	Manuela Žakula	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O OSIGURAVANJU KVALITETE U VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANOSTI	300=300	Nije prihvaćen	Komentar nije jasan.
36	Sveučilište u Zagrebu	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O OSIGURAVANJU KVALITETE U VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANOSTI, I. USTAVNA OSNOVA ZA DONOŠENJE ZAKONA	Materija ovog zakona izdvojena je godine 2009. iz Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju u posebni zakon, iako je sadržajno riječ o istoj cjelini. Uređivanje jednoga sustava pomoću više zakona, a osobito organskih zakona, kao što su Zakon o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju i Zakon o osiguravanju kvalitete u znanosti i visokom obrazovanju, uvijek u sebi krije opasnost nehotičnih različitih rješenja koju, ako se ne normiraju istodobno u oba zakona, lako mogu uzrokovati pravnu nesigurnost, a zbog učestalosti novela i blokadu načela Lex posterior derogat legi priori. Svjež je primjer iz sustava odgoja i obrazovanja: kurikulna reforma prije nekoliko godina doživjela je ozbiljan zastoj zbog formalnih razloga zato jer je Zakonom o udžbenicima za osnovnu i srednju školu (Narodne novine, br. 27/10 i 55/11) bilo propisano da se nastava odvija prema kurikulima, a Zakonom o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi (Narodne novine, br. 87/08, 86/09, 92/10, 105/10,90/11, 5/12, 16/12, 86/12, 126/12, 94/13, 152/14, 07/17, 68/18, 98/19 i 64/20) da se odvija prema nastavnom planu i programu. Problem bi se unaprijed izbjegao da se materija sustava znanosti i visokog obrazovanja uredi jedinstvenim zakonom. S obzirom da je u tijeku zakonodavni postupak i radi donošenja novog zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju i da nema ni ustavne, ni logične osnove ni praktične koristi da se nastavi dualna koegzistencija dvaju zakona koji u svojem predmetu uređenja imaju znanost i visoko obrazovanje, predlaže se da se oni spoje u jedinstveni zakonski akt. Takav zahtjev slijedi i iz razloga koje navodi sam predlagatelj: „Zbog planiranog donošenja novog krovnog zakona, Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju, bit će potrebne i izmjene povezanih propisa, među kojima je i ovaj Zakon.“ Što je dosljednije nego da se ti zakoni povežu u jednu cjelinu?	Primljeno na znanje	Zahvaljujemo na sudjelovanju.
37	FRANKA LEKO	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O OSIGURAVANJU KVALITETE U VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANOSTI, I. USTAVNA OSNOVA ZA DONOŠENJE ZAKONA	Podrzavam zakon u cijelosti, uz jednu malu izmjenu, a to je da kraticu akademskog naziva smatram da je najbolje predložiti bacc.( stručni studij) i univ.bacc (sveučilišni studij) na preddiplomskoj razini te mag.( stručni studij) i univ.mag ( sveučilišni studij) na diplomskoj razini. Navedene izmjene se odnose na članke 74 i 113 prijedloga Zakona. Na ovaj način imamo jasnu distinkciju između dva studija, ali i smanjenje dosadašnje diskriminacije stručnih studija, kao i prednost toga što su sve kratice na latinskom i univerzalno su prepoznatljivije. Također kada vidim koliko su pismeni određeni kolege sa sveučilišnih studija svakako smatram da bi trebala biti vidljiva distinkcija između stručne i sveučilišne kvalifikacije u akademskom nazivu (nažalost onih 300 ECTS bodova im nitko ne može oduzeti stoga će sve nas visoko obrazovane i dalje sramotiti svojim postojanjem i izjavama). 300=300	Nije prihvaćen	Prijedlog izmjena koji navodite ne odnosi se na odredbe ovog Zakona već na odredbe Nacrta Zakona o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti.
38	Sveučilište u Zagrebu	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O OSIGURAVANJU KVALITETE U VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANOSTI, II. PREGLED STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE UREĐUJU ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE PROISTEĆI DONOŠENJEM ZAKONA	Podredno prethodno iznesenom prijedlogu da se materija dosadašnjeg Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju i Zakona o osiguravanju kvalitete u znanosti i visokom obrazovanju spoji u jedinstveni zakon, predlaže se promjena ovdje razmatrane zakonske inicijative u: Zakon o osiguranju kvalitete u znanosti i visokom obrazovanju. Od Ministarstva znanosti i obrazovanja predloženo inverzirano rješenje predstavlja potpuni diskontinuitet. Ujedno se ovaj prijedlog pokazuje u sebi proturječan jer se u njemu ističe: „Izrada Zakona o osiguravanju kvalitete u znanosti i visokom obrazovanju ključna je točka provedbe reforme planirane u Nacionalnom planu oporavka i otpornosti 2021. - 2026. s ciljem podizanja istraživačkog i inovacijskog potencijala.“ A to znači da predlagatelj nije dosljedno proveo svoje inverziranje i da ono nije predviđeno Nacionalnim planom oporavka i otpornosti niti je s njim sukladno. Također, osim diskontinuiteta, koji je i meritorno i tehnički, pa i nomotehnički nepotreban i neoportun, postavlja se pitanje poručuje li se time nešto što je u biti drukčije od dosadašnjih shvaćanja, tj. poručuje li se da znanstvena djelatnost jest drugotna i da nju stvara visoko obrazovanje, a ne kao do sada da visoko obrazovanje proizlazi iz znanstvene djelatnosti kao prvotne i najvažnije kategorije. Znanstvena istraživanja su temelj sveučilišne nastave, iz njih ona izvire i na njima se temelji, prema humboldtskim načelima jedinstva istraživanja i nastave. Stavljanjem visokog obrazovanja na prvo mjesto ukida se ta temeljna zamisao, znanstveno-nastavna djelatnost ostaje u vakuumu, a znanost će se početi poistovjećivati s djelovanjem znanstvenih instituta, kao da na sveučilištu ne postoji.	Primljeno na znanje	Zahvaljujemo na sudjelovanju.
39	DAMIR STANZER	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O OSIGURAVANJU KVALITETE U VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANOSTI, II. PREGLED STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE UREĐUJU ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE PROISTEĆI DONOŠENJEM ZAKONA	Ne sumnjajući u dobre namjere predlagatelja ili bar u dobre rezultantne ishode koji možda mogu nastati kombinacijom pojedinih rješenja ovog prijedloga Zakona i nekakve provedbene prakse u budućnosti, ne mogu ne primijetiti da se u ovom nepotpunom opisu stanja nadproporcionalno velik dio teksta posvećuje doktorskim programima - vezanim za javna sveučilišta (cca 15% teksta opisa stanja), javnim institutima (skoro 25% teksta opisa stanja), a da se istovremeno ne opisuje niti jedan problem kvalitete na privatnim učilištima. Moguće je da se predviđa ekspanzija privatnih učilišta, moguće uz povećanje kvalitete usustavljivanjem (i) s pomoću ovog zakona, ali je bilo dobro da se nešto o recentnim problemima tog aspekta sustava napisalo i u ovom opisu stanja. A nije. Opis stanja se čini nepotpun ako je to izostalo.	Primljeno na znanje	Zahvaljujemo na sudjelovanju.
40	DAMIR STANZER	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O OSIGURAVANJU KVALITETE U VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANOSTI, II. PREGLED STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE UREĐUJU ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE PROISTEĆI DONOŠENJEM ZAKONA	Pogreška je sustav osiguranja kvalitete poistovjećivati s alatom racionalizacije (u tekstu: „...sustav osiguranja kvalitete nužno usmjeriti prema racionalizaciji kao osnovnoj pretpostavci podizanja razine kvalitete...“). Sustav kvalitete nije nužno alat racionalizacije, odnosno alat rezanja brojeva. U teoriji se u sustavu visokog obrazovanja i znanosti mogu paralelno odvijati i osiguravanje kvalitete s jedne strane i ekspanzija sustava (npr. povećanje broja učilišta, programa, broja zaposlenih, broja studenata, financiranja i sl.) s druge strane. Osim toga, u tekstu nacrta Zakona nije objašnjeno na koji način će se provoditi ta racionalizacija, odnosno iz čega proizlazi da će primjenom ovog Zakona nužno doći do smanjenja nekih brojeva odnosno racionalizacije. U teoriji, ako sve ustanove sustava, i javne i privatne, povećaju kvalitetu i i/ili inicijalno zadovlje sve propisane uvjete, moguće je njihovo širenje. Hoće li uz ovakav Zakon biti moguće spriječiti nove ustanove, zaposlenike i programe, ako su kriteriji kvalitete na ustanovama zadovoljeni i premašeni? Je li onda jedini alat koji preostaje fizička prepreka u pogledu kvota (kome: samo javnim ili i privatnim učilištima)?	Primljeno na znanje	Zahvaljujemo na sudjelovanju.
41	DAMIR STANZER	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O OSIGURAVANJU KVALITETE U VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANOSTI, II. PREGLED STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE UREĐUJU ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE PROISTEĆI DONOŠENJEM ZAKONA	Slike-grafikoni 1 i 2 (koji se u tekstu prijedloga Zakona neispravno nazivaju Tablica 1 i Tablica 2) sadrže netočne podatke. Npr. za brojeve studijskih programa Danske i Norveške na Slici 1 prikazano je samo 583 odnosno 326, što je dramatično manje od stvarnog stanja (u stvarnosti je riječ o tisućama). Na Slici 2 prikazano je svega nekoliko država, nejasno po kojem kriteriju odabranih. Pri tome je za Hrvatsku korištena drugačija metodologija (uračunat je i broj fakulteta) nego za druge prikazane države (njima nije uračunat broj fakulteta), pa je hrvatski stupac ispao veći od ostalih. To je veliki promašaj, pa i dalje ostaje nejasno kako Hrvatska zapravo komparativno stoji i po tom pokazatelju u odnosu na ostale države. Iz obje slike (1 i 2) na temelju kojih predlagatelj gradi tezu o dokazanosti nužde racionaliziranja ta nužda racionaliziranja nije vidljiva. Moguće je da u stvarnosti ta nužda postoji, no ovakvom neispravnom analizom temeljnom na pogrešnim brojevima ona nije prikazana niti dokazana. Zato je netočna tvrdnja o racionalizaciji kao cilju koji nužno proizlazi iz analize stanja: „Analizom postojećeg stanja sustava znanosti i visokog obrazovanja, posebice u dijelu koji se odnosi na broj akreditiranih studijskih programa te broj visokih učilišta, razvidno je kako je sustav osiguranja kvalitete nužno usmjeriti prema racionalizaciji kao osnovnoj pretpostavci podizanja razine kvalitete visokog obrazovanja u Republici Hrvatskoj.“ Cilj, racionalizacija nekih brojeva, ne proizlazi iz ove analize stanja. Zato što ova analiza ne sadrži točne brojeve.	Primljeno na znanje	Zahvaljujemo na sudjelovanju.
42	Sveučilište u Zagrebu Prirodoslovno-matematički fakultet	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O OSIGURAVANJU KVALITETE U VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANOSTI, II. PREGLED STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE UREĐUJU ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE PROISTEĆI DONOŠENJEM ZAKONA	Ad II. PREGLED STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE UREĐUJU ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE PROISTEĆI DONOŠENJEM ZAKONA U podacima koji se navode za usporedbu s drugim državama, nije jasno po kojem su kriteriju izabrane navedene države pa nije jasno ni kakav se zaključak može izvesti iz grafova. Također nije naveden izvor navedenih podataka koji se navode.	Primljeno na znanje	Zahvaljujemo na sudjelovanju.
43	Sveučilište u Zagrebu	II. PREGLED STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE UREĐUJU ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE PROISTEĆI DONOŠENJEM ZAKONA , A) PREGLED STANJA	Objektivna, cjelovita i pouzdana analiza trenutačnog stanja pretpostavka je kvalitetne reforme sustava znanosti i visokog obrazovanja. Na žalost, podaci kojim Ministarstvo i njegovi predstavnici u Nacrtu zakona, kao i u javnim istupima o reformi sustava znanosti i visokog obrazovanja potkrjepljuju potrebu izmjene zakonodavnog okvira su nepotpuni, netočni i u pojedinim dijelovima tendenciozni. Ističe se nekoliko takvih primjera koji pokazuju neozbiljan i površan pristup analizi postojećeg stanja, a koji dovode u pitanje pojedine zaključke na kojima se temelji prijedlog reforme sustava znanosti i visokog obrazovanja i donošenja novog zakonskog okvira. Prvo, Ministarstvo polazi od iznimno velikog broja visokih učilišta u Republici Hrvatskoj u odnosu na druge države. Pri tom se broj od 129 visokih učilišta u Republici Hrvatskoj komparativno uspoređuje s Austrijom, Češkom, Irskom i Slovenijom. Nije jasno na temelju kojih kriterija su odabrane baš te, a ne neke druge države, i je li na tako sporadičnom (i nereprezentativnom) uzorku moguće donositi bilo kakve zaključke. Možda je Ministarstvo kao kriterij uzelo izdvajanje za istraživanje, visoko obrazovanje i razvoj, prema kojemu je 2020. godine Austrija izdvajala 1.364,20 eura, Češka 400,80 eura, a Hrvatska samo 154,40 eura po stanovniku. Ili je možda kao kriterij uzet broja studenata, ili se radi o nekim drugim parametrima koje Ministarstvo smatra bitnim? Kriterij nije poznat i nigdje se ne može iščitati objašnjenje zašto su baš te države uzete u razmatranje, tako da nije jasno zašto je broj visokih učilišta u odabranim zemljama relevantan za zaključak da u Hrvatskoj postoji preveliki broj visokih učilišta. Puno ozbiljniji nedostatak analize s kojom je Ministarstvo izašlo u javnost pitanje je ukupnog broja visokih učilišta u navedenim državama. Dok su u slučaju Hrvatske u brojku od 129 visoka učilišta uključena sva javna i privatna sveučilišta (12), fakulteti (66), umjetničke akademije (6), sveučilišni odjeli (11), veleučilišta (17), i visoke škole (17), isto nije učinjeno za ostale države koje su uključene u ovu komparativnu analizu. Uzeti će se za primjer Češku na čijem primjeru Ministarstvo tvrdi da postoji samo 69 visokih učilišta. Poražavajuće je što je dovoljno samo otići na stranice češke Nacionalne agencije za međunarodno obrazovanje i istraživanje (https://portal.studyin.cz/en/find-your-institution/ ) kako bi saznali da u Češkoj postoji 26 javnih, 2 državne i 33 privatnih visokoobrazovnih institucija koje imaju svoje sastavnice. Tako npr. Karlovo sveučilište u Pragu ima 17 fakulteta, 4 sveučilišna instituta, 5 sveučilišnih odjela itd.; Masarykovo sveučilište u Brnu ima 10 fakulteta s više od 200 odjela i klinika; Češko tehničko sveučilište u Pragu (CTU) ima 8 fakulteta i jedan institut; Sveučilište u Ostravi ima 6 fakulteta; Tehnološko sveučilište u Brnu ima 8 fakulteta i 2 sveučilišna instituta; Sveučilište Palacky u Olomoucu ima 8 fakulteta, Sveučilište Zapadne Češke u Plzenu ima 9 fakulteta i 2 instituta. Samo s ovih 7 javnih sveučilišta dolazi se do broja od preko 80 visokih učilišta, sukladno kriterijima prema kojima je Ministarstvo došlo do brojke od 129 visoka učilišta u Republici Hrvatskoj. Problem je međutim u tome da je ostalo još ukupno 19 javnih, 2 državne i 33 privatne visokoobrazovne institucije čije sastavnice nismo pridodali navedenoj brojci. Drugim riječima, u Češkoj Republici postoji znatno veći broj visokih učilišta nego što je Ministarstvo prikazalo, ako se zbroje javna i privatna sveučilišta, fakultete, umjetničke akademije, sveučilišne odjele itd., tj. ako se koristi ista polazišna matrica za analizu kao i u Republici Hrvatskoj. Slično vrijedi i za Austriju. Ministarstvo ovdje navodi da je broj visokih učilišta 82. Publikacija austrijskog saveznog ministarstva za obrazovanja, znanost i istraživanje iz 2020. godine pokazuje međutim da je 2019. godine u Austriji postojalo ukupno 79 javnih i privatnih sveučilišta (Grunddaten zum österreichischen Billdungsystem, 2019 / Key Figures on the Austrian educational system, 2019, Wissenschaft in Österreich / Statistiken – 2020, Bundesministerium, Bildung, Wissenschaft und Forschung). S obzirom da Sveučilište u Beču ima 20 sastavnica, Sveučilište u Innsbrucku 16, Sveučilište u Grazu 6, itd., jasno je kako je ukupan broj visokih učilišta u Austriji, sukladno kriterijima Ministarstva, znatno veći od prikazanog. Ozbiljna analiza o opravdanosti ili neopravdanosti broja visokih učilišta treba se temeljiti na jasnoj i istovjetnoj metodologiji, tj. da se uspoređuju jednake, a ne različite kategorije. Osim toga, za donošenje meritornih zaključaka na temelju komparativnog pristupa bilo bi poželjno u analizu uključiti sve, a ne samo neke države članice EU, jer potonje pokazuje tendencioznost, da se uzima nekoliko država koje bi možda mogle potvrditi stavove Ministarstva, a ne uzima se u obzir druge koje u cijelosti devalviraju njegove zaključke. Uostalom, i sam grafički prikaz s kojim je Ministarstvo izašlo u javnost naslovljen je „Trenutno stanje broja visokih učilišta u zemljama EU“. Drugo, u javnoj raspravi o nacrtu zakona predstavnici Ministarstva polaze od prevelikog broja studijskih programa u odnosu na ostale zemlje EU. Analiza podataka s kojim je Ministarstvo izašlo u javnost ponovo pokazuje nedostatke i slabosti u analitičkom pristupu. Za početak, ponovo su odabrane samo neke države članice EU (Austrija, Danska, Estonija, Finska, Latvija, Norveška i Slovenija) bez jasnih kriterija zašto su one odabrane za usporedbu ili zašto nije rađena analiza na temelju istih država kao i kod broja visokih učilišta. Ponovo, s obzirom da je naslov grafičkog prikaza broj studijskih programa u zemljama EU, onda je Ministarstvo trebalo navesti sve države članice kao pokazatelj imamo li previše ili premalo studijskih programa te ih usporediti s drugim podacima relevantnim za donošenje navedenog zaključka. I kod ove analize puno ozbiljnije pitanje je uspoređuje li se usporedivo i zbrajaju li se po istim kriterijima studijski programi u Hrvatskoj i drugim državama, odnosno je li broj studijskih programa u drugim državama značajno veći nego što Ministarstvo prikazuje. Prof. dr. sc. Damir Stanzer s Prehrambeno-biotehnološkog fakulteta Svezčilišta u Zagrebu tako je javno upozorio da je za Dansku naveden broj od ukupno 600 programa, a to je u stvarnosti samo broj studijskih programa koji se nude na engleskom jeziku. Zbunjujuće je što Ministarstvo i u pogledu broja studijskih programa u Hrvatskoj barata različitim podacima, te nije jasno ima li Hrvatska 1638, 1541 ili 1734 studijskih programa. K tomu, čini se da se do toga broja došlo zbrajanjem smjerova unutar pojedinoga studijskog programa, pa nije jasno li to zbroj studijskih programa ili smjerova pojedinih studijskih programa i studijskih programa koji nemaju smjerove. Najveća reforma u posljednjih 20 godina, kojom se koncepcijski mijenja sustav znanosti i visokog obrazovanja, zavrjeđuje studiozniji pristup temeljen na najnovijim, točnim i potpunim podacima. Objektivna ocjena stanja kao polazište institucionalnih reformi pretpostavka je za osmišljavanje ispravnih rješenja i nužnih promjena te njihovog ugrađivanja u novu legislativu s ciljem stvaranja kvalitetnije, društveno odgovornijeg i međunarodno prepoznatljivog sustava znanosti i visokog obrazovanja. Drugim riječima, pretpostavka uspješne reforme bilo kojeg sustava, pa i znanosti i visokog obrazovanja, jest objektivno sagledavanje postojećeg stanja. Na žalost, ova kratka analiza pokazuje kako je Ministarstvo propustilo napraviti dubinsku analizu postojećeg stanja temeljenu na objektivnim pokazateljima, koja bi poslužila kao podloga za sveobuhvatnu reformu sustava znanosti i visokog obrazovanja. Navedeno dovodi u pitanje jesu li zaključci i detektirani problemi objektivni i valjani.	Primljeno na znanje	Zahvaljujemo na sudjelovanju.
44	Sveučilište u Zagrebu	A) PREGLED STANJA, a) Razlozi zbog kojih se Zakon donosi	Razlozi zašto je potrebno donijeti potpuno novi zakon nisu dovoljno jasni. Za početak, predlagatelj zakona navodi u obrazloženju Nacrta da je „u svrhu obnove članstva u ENQA-i, Agencija svakih pet godina prolazi postupak međunarodnog vanjskog vrednovanja te je ove godine Agencija uspješno prošla još jedan takav postupak. Time je potvrdila vjerodostojnost i kvalitetu svoga rada, odnosno postupaka vanjskog osiguravanja kvalitete u visokom obrazovanju koje provodi te se prema nalazu navedenog vrednovanja pozicionirala među najbolje ocijenjene agencije u Europskom prostoru visokog obrazovanja (EHEA).“ Dakle, zakonski okvir i način rada Agencije dobio je međunarodnu verifikaciju, i to očigledno izuzetno visoku ocjenu svog rada. Prema tome, na temelju međunarodnog vanjskog vrjednovanja u okviru ENQA ne mogu se iščitati razlozi i potreba za drastičnom promjenom zakonodavnog okvira koja se sada predlaže. Predlagatelj Nacrta zakona, međutim, ističe i porast broja visokih učilišta i studijskih programa kao razlog za donošenje novog zakona. U obrazloženju zakona predlagatelj se međutim poziva na nepotpune, netočne i u pojedinim dijelovima tendenciozne podatke (vidi gore analizu podataka na koje se poziva predlagatelj zakona). Dvije stvari zbunjuju. Prva, Ministarstvo ističe brojnost visokoobrazovnih institucija kao jedan od razloga za donošenje novog zakona. Kao što je već ranije istaknuto, od 2002. godine brojka javnih visokih učilišta je značajno porasla, između ostalog i osnivanjem čak 5 javnih sveučilišta (sada ih je ukupno 9). Javna sveučilišta Republika Hrvatska osniva zakonom, a veleučilište i visoku školu uredbom Vlade (prema postojećem Zakonu o znanstvenoj djelatnosti). Drugim riječima, sama državna vlast je svojim odlukama osnovala tako veliki broj javnih visokih učilišta, čime je očekivano značajno porastao i broj studijskih programa. Druga, dok s jedne strane Ministarstvo upozorava da je brojnost visokoobrazovnih institucija u Republici Hrvatskoj zabrinjavajuća, što je i jedan od razloga donošenja zakona, istovremeno u obrazloženju Nacrta zakona ističe kako je novi zakon usmjeren na pojednostavljenje procedure. Za očekivati bi bilo, ako uistinu imamo problem prevelikog broja visokog učilišta i studijskih programa, da se procedura postroži, kako bi se uistinu samo izuzetno kvalitetna visoka učilišta i studiji odobravali.	Primljeno na znanje	Zahvaljujemo na sudjelovanju.
45	Sveučilište u Rijeci, Filozofski fakultet	A) PREGLED STANJA, a) Razlozi zbog kojih se Zakon donosi	1. U preambuli se navodi: “Pored ekspanzije studijskih programa, dodatno zabrinjava i brojnost visokoobrazovnih institucija kojih je u Republici Hrvatskoj trenutno preko 130 . Usporedbe radi, u Austriji su registrirane 82 visokoobrazovane institucije, u Češkoj 69, Sloveniji 61, a u Irskoj tek 34 (Tablica 2).“ Komentar: Postavlja se pitanje opravdanosti sufinanciranja privatnih sveučilišta od strane MZO-a na kojima se izvode isti ili slični studentski programi slični onima koji se nude na javnim sveučilištima, kao i financiranje istovrsnih studijskih programa u okviru jednog istog sveučilišta. 2. U preambuli se navodi: “Prema podacima dostupnim Ministarstvu, razvidno je da se ukupan broj studenata na javnim visokim učilištima od akademske godine 2016./2017. do 2021./2022. smanjio za 12.507 studenata (Tablica 3), a broj studenata upisanih prvi put na prvu godinu integriranog preddiplomskog i diplomskog te preddiplomskog studija smanjio se za 3.869 studenta (Tablica 4). Paralelno sa smanjenjem broja studenata primijećen je porast broja studijskih programa te trenutno u Republici Hrvatskoj imamo preko 1.700 studijska programa i 154.947 studenata na javnim i privatnim visokim učilištima.” Komentar: Prikaz podataka o padu studenata upisanih na studijsek programe javnih učililšta nije uzeo u obzir broj studenata koji su uipsali studijske programe na privatnim visokim učilištima kao ni na sveučilištima u inozemstvu čime nisu obuhvaćeni svi relvantni podaci za stvaranje jasne i točne slike o razlozima pada broja upisanih studenata na javna učilišta. 3. U preambuli se navodi: “Kod osnivanja novih visokih učilišta više ne postoji obaveza dvogodišnjeg zajedničkog izvođenja postojećeg programa s mentorskom ustavnom, već se visoka učilišta mogu osnovati ishođenjem dopusnica za rad, odnosno obavljanje znanstvene djelatnosti. U svrhu praćenja rada visokog učilišta, odnosno rada znanstvenog instituta ili za praćenje izvođenja studija osniva se povjerenstvo koje prati rad visokog učilišta odnosno znanstvenog instituta tri godine, a izvođenje studija tijekom prvoga ciklusa izvođenja cjelovitoga studija. Nadalje, s obzirom na to da se djelatnost visokog obrazovanja obavlja kao javna služba, utvrđeni su mehanizmi zaštite sustava obrazovanja kada ga provode privatna visoka učilišta koja su u postupku inicijalne akreditacije obvezna dostaviti sporazum s javnim visokim učilištem o preuzimanju studenata u slučaju prestanka izvođenja studija i bjanko zadužnicu u korist tog javnog visokog učilišta, a radi nastavka i završetka započetog studija.” Komentar: Predložena promjena ne rješava problem uloge privatnih VU u hrvatskom sustavu znanosti i VU: privatna VU i dalje se vezuju uz javna VU kojima predstavljaju direktnu konkurenciju, dok se istodobno ovime javna VU stavlja u poziciju da postaju odgovorna za studijske programe privatnih VU ako privatna prestanu s djelovanjem.	Primljeno na znanje	Zahvaljujemo na sudjelovanju.
46	Sveučilište u Zagrebu	A) PREGLED STANJA, b) Strateška osnova za donošenje Zakona	Strateški dokument Mreža visokih učilišta i studijskih programa u Republici Hrvatskoj kao provedbeni propis iz članka 18. stavka 3. Zakona o osiguravanju kvalitete u znanosti i visokom obrazovanju (Narodne novine, br. 45/09) donio je Hrvatski sabor 28. listopada 2011. i to jednoglasno. On sadržava smjernice i kriterije za osnivanje visokih učilišta i studijskih programa te projekciju osnivanja novih javnih visokih učilišta, radi provođenja postupaka vrjednovanja u okviru vanjskoga sustava osiguravanja i unaprjeđivanja kvalitete. Tvrdnja da „Mreža nije ispunila svoju svrhu“ ne znači da taj instrument treba ukinuti ili napustiti (uz to, u analizi se spominju samo studijski programi, a ne daje se analiza u pogledu osnivanja novih visokih učilišta). Potpuno se zanemaruje činjenica da je Hrvatsko povjerenstvo za unaprjeđenje bolonjskoga procesa koje djeluje u okviru Nacionalnoga vijeća za znanost i visoko obrazovanje, radilo na unaprjeđenju Mreže te je još 2018. unaprijedilo kriterije sadržane u Mreži. Dokument Mreža visokih učilišta i studijskih programa strateški je dokument koji sadržava smjernice i kriterije za osnivanje novih visokih učilišta i studijskih programa te projekciju osnivanja novih javnih visokih učilišta. Upravo taj dokument ima za cilj temeljem jasnih kriterija dati smjernice za osnivanje novih visokih učilišta i studijskih programa. Dokument ujedno ima za cilj razvoj sustava visokoga obrazovanja uskladiti s potrebama hrvatskoga društva. Dokument je izradilo Nacionalno vijeće kao najviše stručno tijelo koje se brine za razvitak i kvalitetu cjelokupnoga sustava visokoga obrazovanja RH i donio ga je Hrvatski sabor. Upravo iz svih tih razloga dokument Mreže mora i dalje postojati, ali s unaprijeđenim kriterijima koje je izradilo Hrvatsko povjerenstvo za unaprjeđenje bolonjskoga procesa godine 2018. Ukidanje Mreže značilo bi odustanak od strateškoga promišljanja o osnivanju novih visokih učilišta i studijskih programa, značilo bi potom generiranje posvemašnjega kaosa u pitanju osnivanja novih visokih učilišta i novih studijskih programa te bi posljedično dovelo i do nekontroliranoga trošenja proračunskih sredstava. Jednako tako, oduzimanje ovlasti Hrvatskomu saboru da promišlja, u demokratskom duhu donosi dokument Mreže znači svekoliko srozavanje dostojanstva Hrvatskoga sabora, osobito stoga jer je strateški dokument Mreže dokument koji ima za cilj djelovati strateški i razvojno jer se odnosi na znanost i visoko obrazovanje koji su generatori razvoja društva par excellence. Hrvatski sabor ima pravo i obvezu o tome promišljati i potvrđivati prijedloge takva dokumenta koji utvrdi Nacionalno vijeće kao najviše stručno tijelo. Činjenica je da je Nacionalno vijeće za znanost 5. ožujka 2013. utvrdilo prijedlog strateškoga dokumenta Mreža javnih znanstvenih organizacija u Republici Hrvatskoj i uputilo ga u Hrvatski sabor. Tamo je ta mreža bila na dnevnom redu 4., 8., 9., 10., 12., 13., 14., 15., 16., 17. i 20. sjednice sedmog saziva Hrvatskog sabora tijekom 2013., 2014. i 2015. godine, ali nije donesena zbog političkih razloga. Obveza je Hrvatskoga sabora iz članka 18. stavka 4. aktualnoga Zakona o osiguravanju kvalitete u znanosti i visokom obrazovanju donijeti strateški dokument mreže javnih znanstvenih organizacija koji sadržava smjernice i kriterije za osnivanje javnih znanstvenih organizacija te projekciju osnivanja novih javnih znanstvenih organizacija radi provođenja postupaka vrjednovanja u okviru vanjskog sustava osiguravanja i unaprjeđivanja kvalitete. Sveučilište u Zagrebu predložilo je da se u čl. 86. Nacrta zakona o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti zadrži ovlast Nacionalnog vijeća da predlaže Hrvatskom saboru strateški dokument mreže javnih visokih učilišta i javnih znanstvenih instituta. Postojanje mreže nužno je i pretpostavka je sustavnog vođenja i razvijanja sustava. Za neke državne i javne djelatnosti mrežu utvrđuje: • Hrvatski sabor (Zakon o područjima županija, gradova i općina u Republici Hrvatskoj, Narodne novine, br. 86/06, 125/06, 16/07, 95/08, 46/10, 145/10, 37/13, 44/13, 45/13 i 110/15; Zakon o područjima i sjedištima sudova, Narodne novine 67/18 i 21/22; Zakon o područjima i sjedištima državnih odvjetništava, Narodne novine 67/18 i 21/22), • za neke Vlada (Uredba o područjima matičnih ureda, Narodne novine, br. 2/98; Uredba o područjima, sjedištima, vrstama i kategorijama policijskih uprava i policijskih postaja, Narodne novine, br. 7/22; Ekološka mreža, Narodne novine, br. 109/07), • za neke resorni ministar (Pravilnik o službenim sjedištima javnih bilježnika, Narodne novine, br. 51/15, 120/18 i 123/21). Ustroj pojedine javne službe najčešće se određuje aktom koji se naziva upravo „mreža“. Stoga je riječ o institutu ustaljenom u hrvatskom pravnom poretku: Državna mreža meteoroloških, hidroloških, meteorološko-oceanografskih i fenoloških postaja (Narodne novine, br. 142/21) na temelju članka 7. stavaka 2. i 5. Zakona o meteorološkoj i hidrološkoj djelatnosti Mreža domova socijalne skrbi i djelatnosti socijalne skrbi (Narodne novine, br. 106/06) na temelju članka 94. stavka 1. Zakona o socijalnoj skrbi Mreža hitne medicine (Narodne novine, br. 49/16 i 67/17) na temelju članka 110. podstavka 2. Zakona o zdravstvenoj zaštiti Mreža i kriteriji o dovoljnom broju autoškola (Narodne novine, br. 117/12) na temelju članka 201. stavka 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama Mreža i kriteriji o dovoljnom broju stanica za tehnički pregled vozila (Narodne novine, br. 129/09 i 22/13) na temelju članka 259. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama Mreža javne zdravstvene službe (Narodne novine, br. 101/12, 31/13, 113/15 i 20/18) na temelju članka 37. stavka 2. Zakona o zdravstvenoj zaštiti Mreža osnovnih i srednjih škola, učeničkih domova i programa obrazovanja (Narodne novine, br. 70/11, 62/17 i 86/18) na temelju članka 10. stavka 3. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi Mreža regionalnih centara kompetentnosti u strukovnom obrazovanju (Narodne novine, br. 45/18) na temelju članka 33. stavka 7. Zakona o strukovnom obrazovanju Mreža telemedicinskih centara (Narodne novine, br. 94/21) na temelju članka 38. stavka 9. Zakona o zdravstvenoj zaštiti Mreža ugovornih subjekata medicine rada (Narodne novine, br. 55/11) na temelju članka 38. stavka 2. Zakona o zdravstvenoj zaštiti Osnovna mreža zdravstvene djelatnosti (Narodne novine, broj 188/04 i 115/07) na temelju članka 38. Zakona o zdravstvenoj zaštiti. Mreža predškolskih ustanova na nacionalnoj razini nije donesena, ali je Strategijom obrazovanja, znanosti i tehnologije (Narodne novine, broj 124/14) predviđeno njezino donošenje Zbog svega navedenog bila bi golema šteta napustiti institut mreže, i za znanstvene organizacije, i za visoka učilišta, i za studijske programe.	Primljeno na znanje	Zahvaljujemo na sudjelovanju.
47	Sveučilište u Zagrebu	II. PREGLED STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE UREĐUJU ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE PROISTEĆI DONOŠENJEM ZAKONA , C) POSLJEDICE KOJE ĆE PROISTEĆI DONOŠENJEM ZAKONA	Ministarstvo je izradilo Nacrt bez suradnje s relevantnim tijelima i ustanovama iz sustava - bez suradnje s Agencijom i njezinim tijelima i bez suradnje sa sveučilištima, veleučilištima, znanstvenim institutima i Nacionalnim vijećem. Sveučilište u Zagrebu smatra da je svrhovito uključiti zainteresirane dionike u izradu zakonodavnih prijedloga.	Primljeno na znanje	Zahvaljujemo na sudjelovanju.
48	Maja Molnar	II. PREGLED STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE UREĐUJU ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE PROISTEĆI DONOŠENJEM ZAKONA , C) POSLJEDICE KOJE ĆE PROISTEĆI DONOŠENJEM ZAKONA	"Postupak dobivanja dopusnice za izvođenje studijskih programa kao i kriteriji u njihovom vrednovanju se ujednačuju za sve vrste visokih učilišta te obuhvaćaju i usklađenost studijskog programa sa standardom kvalifikacije upisanim u Registar Hrvatskog kvalifikacijskog okvira, ako je standard kvalifikacije upisan." Navodi se da je postupak ujednačen, međutim ukoliko određeni standard kvalifikacije nije upisan, na koji će se način onda vrednovati? Iz ovoga proizlazi da kriteriji i neće biti isti.	Primljeno na znanje	Zahvaljujemo na sudjelovanju.
49	Sveučilište u Zagrebu	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O OSIGURAVANJU KVALITETE U VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANOSTI, III. OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVOĐENJE ZAKONA	Predloženim Nacrtom proširuje se djelokrug rada Agencije (npr. vrjednovanje provedbe programskih ugovora, uvode se povjerenstva za praćenje institucija/programa nakon inicijalne akreditacije odnosno tijekom pisma očekivanja, povećava se broj članova Povjerenstva za prigovor, uvodi se vrjednovanje studija i prema HKO-u i dr.). Navedeno će sigurno utjecati na povećane troškove. Nameće se zaključak kako će biti potrebno osigurati dodatna sredstva u Državnom proračunu.	Primljeno na znanje	Zahvaljujemo na sudjelovanju.
50	Fakultet organizacije i informatike	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O OSIGURAVANJU KVALITETE U VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANOSTI, NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O OSIGURAVANJU KVALITETE U VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANOSTI	U početnim poglavljima dokumenta među indikatorima kvalitete prevladavaju kvantitativni pokazatelji (npr. broj studijskih programa) za koje nije argumentirano na koji način imaju izravnu povezanost s kvalitetom. Smatramo da bi, uz navedene pokazatelje, trebalo uzeti u obzir i one koji na jasniji način ukazuju na kvalitetu studijskih programa, prije svega zapošljivost.	Primljeno na znanje	Zahvaljujemo na sudjelovanju.
51	Fakultet zdravstvenih studija	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O OSIGURAVANJU KVALITETE U VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANOSTI, NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O OSIGURAVANJU KVALITETE U VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANOSTI	Prijedlozi Fakulteta zdravstvenih studija vezano za promjene Zakona o osiguranju kvalitete u Visokom obrazovanju i znanosti: 1: u ovako važnim odlukama, koje mogu biti sudbonosne za instituciju, vrati MZO kao vrhovni arbitar (zlouporabi uvijek i svuda može biti, sa MZO-om i bez njega, ali više instanci uvijek znači više nadzora); 2: priznati FTE, barem u biomedicini, u postupcima inicijalne akreditacije i reakreditacije. Uprava Fakulteta zdravstvenih studija Sveučilišta u Rijeci	Primljeno na znanje	Zahvaljujemo na sudjelovanju.
52	Hrvatsko katoličko sveučilište	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O OSIGURAVANJU KVALITETE U VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANOSTI, Članak 1.	U čl. 1. nisu navedene tvrtke (kao znanstvene institucije). Trebaju biti uključene zbog inicijalne akreditacije za znanstvena područja i pripadajućih reakreditacija.	Nije prihvaćen	Tvrtka ne može biti znanstvena institucija već samo osnivač znanstvenog instituta.
53	Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O OSIGURAVANJU KVALITETE U VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANOSTI, Članak 1.	Nacrt Prijedloga Zakona o osiguranju kvalitete u visokom obrazovanju i znanosti ne prepoznaje nijednu drugu instituciju osim visokih učilišta i znanstvenih instituta. Prijedlog: Potrebno je u Nacrt Prijedloga Zakona ugraditi i urediti odredbe koje se odnose na druge znanstvene organizacije koje čine znanstvenu infrastrukturu. U njih spada Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu koja je krovna ustanova knjižničnog sustava u RH.	Primljeno na znanje	Zahvaljujemo na sudjelovanju.
54	Sveučilište u Zagrebu	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O OSIGURAVANJU KVALITETE U VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANOSTI, Članak 2.	U članku 2. predlaže se dodati novi stavak 3.: „Strateški dokument mreže visokih učilišta, koji sadržava smjernice i kriterije za osnivanje visokih učilišta i studijskih programa te projekciju osnivanja novih javnih visokih učilišta, radi provođenja postupaka vrjednovanja u okviru vanjskoga sustava osiguravanja i unaprjeđivanja kvalitete, donosi Hrvatski sabor na prijedlog Nacionalnog vijeća za znanost, visoko obrazovanje i tehnološki razvoj.“ U članku 2. predlaže se dodati novi stavak 4.: „Strateški dokument mreže javnih znanstvenih organizacija, koji sadržava smjernice i kriterije za osnivanje javnih znanstvenih organizacija te projekciju osnivanja novih javnih znanstvenih organizacija, radi provođenja postupaka vrednovanja u okviru vanjskoga sustava osiguravanja i unaprjeđivanja kvalitete, donosi Hrvatski sabor na prijedlog Nacionalnog vijeća za znanost, visoko obrazovanje i tehnološki razvoj.“ Obrazloženje: Tvrdnja da Mreža nije ispunila svoju svrhu ne znači da taj instrument treba ukinuti ili napustiti (uz to, u analizi se spominju samo studijski programi, a ne daje se analiza u pogledu osnivanja novih visokih učilišta). Potpuno se zanemaruje činjenica da je Hrvatsko povjerenstvo za unaprjeđenje bolonjskoga procesa koje djeluje u okviru Nacionalnoga vijeća za znanost i visoko obrazovanje, radilo na unaprjeđenju Mreže te je još 2018. unaprijedilo kriterije sadržane u Mreži. Dokument Mreža visokih učilišta i studijskih programa strateški je dokument koji sadrži smjernice i kriterije za osnivanje novih visokih učilišta i studijskih programa te projekciju osnivanja novih javnih visokih učilišta. Upravo taj dokument ima za cilj temeljem jasnih kriterija dati smjernice za osnivanje novih visokih učilišta i studijskih programa. Dokument ujedno ima za cilj razvoj sustava visokog obrazovanja uskladiti s potrebama hrvatskoga društva. Dokument je izradilo Nacionalno vijeće kao najviše stručno tijelo koje se brine za razvitak i kvalitetu cjelokupnoga sustava visokoga obrazovanja RH. Upravo iz svih tih razloga dokument Mreže mora i dalje postojati, ali s unaprijeđenim kriterijima koje je izradilo HPBP 2018. godine. Ukidanje Mreže značilo bi odustanak od strateškoga promišljanja o osnivanju novih visokih učilišta i studijskih programa, značilo bi potom generiranje posvemašnjega kaosa u pitanju osnivanja novih visokih učilišta i novih studijskih programa te bi posljedično dovelo i do nekontroliranoga trošenja proračunskih sredstava. Jednako tako, oduzimanje ovlasti Hrvatskomu saboru da promišlja, u demokratskom duhu donosi dokument Mreže znači svekoliko srozavanje dostojanstva Hrvatskoga sabora, osobito stoga jer je strateški dokument Mreže dokument koji ima za cilj djelovati strateški i razvojno jer se odnosi na znanost i visoko obrazovanje koji su generatori razvoja društva par excellence. Hrvatski sabor ima pravo i obvezu o tome promišljati i potvrđivati prijedloge takva dokumenta koji utvrdi Nacionalno vijeće kao najviše stručno tijelo. Sveučilište u Zagrebu zato je predložilo da se u čl. 86. Nacrta prijedloga Zakona o visokom obrazovanju zadrži ovlast Nacionalnog vijeća da predlaže Hrvatskom saboru strateški dokument mreže javnih visokih učilišta i javnih znanstvenih instituta.	Nije prihvaćen	Predlagatelj Zakona smatra da nije moguće uspostaviti učinkovite mehanizme kojima bi se osigurala funkcionalnost mreže te da ukidanje iste ne znači odustanak od strateškog promišljanja o osnivanju novih visokih učilišta i studijskih programa obzirom su prijedlogom Zakona uspostavljeni drugi odgovarajući mehanizmi. Primjerice Nacionalno vijeće za visoko obrazovanje, znanost i tehnološki razvoj daje mišljenje o potrebi osnivanja javnog visokog učilišta.
55	Heli Hajdić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O OSIGURAVANJU KVALITETE U VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANOSTI, Članak 3.	Dovoljno je napisati u točki 8. praćenje rada zaposlenika stručnih službi Predlažem brisati riječ: "stručnog"	Prihvaćen	Točka 8. će se urediti.
56	Sveučilište u Rijeci	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O OSIGURAVANJU KVALITETE U VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANOSTI, Članak 3.	U navođenju onoga što bi sustav osiguravanja kvalitete trebao obuhvaćati bilo bi dobro navesti i internacionalizaciju i međunarodnu suradnju, online nastavu kao aspekte koji su sada već sastavni dio sustava osiguravanja kvalitete (SOK-a) visokih učilišta. Sve navedeno bilo bi preciznije nazivati – područjima djelovanja SOK-a. Nejasno je što se podrazumijeva pod pojmom “stručnog rada”. Na našim institucijama pod pojmom stručnog rada podrazumijevamo rad u struci, za tržište, a koji nije dio radnih obveza prema kolektivnom ugovoru.	Djelomično prihvaćen	Sustav unutarnjeg osiguravanja i unaprjeđivanja kvalitete obuhvaća sve što je uključeno u strategiju razvoja (točka 1.) pa tako i internacionalizaciju i međunarodnu suradnju te druge elemente ako su predviđeni strategijom. Točka 8. će se urediti.
57	Sveučilište u Rijeci	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O OSIGURAVANJU KVALITETE U VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANOSTI, Članak 3.	U točkama od 2. do 9. uz riječ "praćenje" dodati riječ "unaprjeđivanje" Točka 4. predlaže se : praćenje i unaprjeđivanje metoda učenja poučavanja i vrednovanja na studijima	Prihvaćen	Točke 2. do 9. će se urediti.
58	Sveučilište u Rijeci	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O OSIGURAVANJU KVALITETE U VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANOSTI, Članak 4.	U točkama od 2. do 6. uz riječ praćenje dodati riječ unaprjeđivanje	Djelomično prihvaćen	Točke 3. do 6. će se urediti.
59	Vlatko Cvrtila	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O OSIGURAVANJU KVALITETE U VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANOSTI, Članak 6.	Točka 2. predviđa postupka: inicijalne akreditacije, reakreditacije, izvanrednog vrednovanja i tematskog vrednovanja. Kasnije se u Čl. 9. navodi u kojim se slučajevima provodi inicijalna akreditacija, a neki od slučajeva ne bi trebali zahtijevati potpunu inicijalnu akreditaciju ukoliko se mijenja mjesto izvođenja ili jezik izvedbe studija. U slučajevima kad postoje već dopusnice za studijski program koji je prošao inicijalnu akreditaciju, smatram nepotrebnim ponovno raditi ponovno inicijalnu akreditaciju u navedenim slučajevima. Pored svega, to će predstavljati veliki izazov i povećanje obveza AZVO-u.	Primljeno na znanje	Zahvaljujemo na sudjelovanju.
60	Sveučilište u Zagrebu	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O OSIGURAVANJU KVALITETE U VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANOSTI, Članak 8.	Standardi vanjskog vrjednovanja kvalitete u visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti po svojoj su naravi propis za provedbu zakona i moraju se objaviti u Narodnim novinama, a ne samo na mrežnim stranicama Agencije.	Nije prihvaćen	Agencija, a prema smjernicama ENQA-e, kao neovisna ustanova i međunarodno recenzirano tijelo mora imati operativnu samostalnost kako u utvrđivanju standarda osiguravanja kvalitete tako i u utvrđivanju i osiguravanju vanjskog vrednovanja. S druge strane standardi kvalitete se temelje i usklađuju sa standardima i smjernicama za osiguravanje kvalitete u europskom prostoru obrazovanja a koji se mijenjaju na godišnjoj ili dvogodišnjoj bazi što bi bilo značajno onemogućeno kroz formalno izmjenu propisa.
61	Heli Hajdić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O OSIGURAVANJU KVALITETE U VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANOSTI, Članak 8.	stavak 3. u članku 8. dodati "svojim" mrežnim stranicama ili na kraju dodati riječ "Agencije".	Prihvaćen	Prijedlog se prihvaća.
62	Damir Jugo	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O OSIGURAVANJU KVALITETE U VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANOSTI, Članak 8.	Poštovani, članak 8. propisuje da „standarde vanjskog vrednovanja kvalitete u visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti donosi Agencija te ih objavljuje na svojim mrežnim stranicama.“ S ciljem preciznijeg određenja ove odredbe, predlažemo da se u tekst Nacrta uvrsti kako je „Agencija dužna donijeti ove standarde najkasnije tri godine prije početka ciklusa akreditacije u kojem će visoka učilišta i studijski programi biti vrednovani i to kroz dionički pristup u kojem će sudjelovati svi dionici koji će biti predmet vrednovanja“. Ova izmjena osigurat će pravovremeno donošenje standarda te osigurati da visoka učilišta kao predmet vrednovanja s njima budu na vrijeme upoznata. S poštovanjem, dr. sc. Damir Jugo, prof. v. š. Predsjednik Vijeća veleučilišta i visokih škola RH	Djelomično prihvaćen	Članak 8. će se urediti u odnosu na rok objave standarda kvalitete.
63	Sveučilište u Rijeci	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O OSIGURAVANJU KVALITETE U VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANOSTI, Članak 8.	Stavak (1) Umjesto: primjenjuju se standardi vrednovanja kvalitete predlaže se: primjenjuju se Europski standardi i smjernice za osiguravanje kvalitete u visokom obrazovanju ESG.	Nije prihvaćen	Standardi iz stavka (1) ovog članka se odnose na standarde koje donosi AZVO, a oni su usklađeni s ESG-jima u skladu sa stavkom (2) članka.
64	Sveučilište u Zagrebu	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O OSIGURAVANJU KVALITETE U VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANOSTI, Članak 9.	U članku 9. stavku 3. točki 7. nije jasno provodi li se inicijalna akreditacija u slučaju izmjene svih ishoda učenja ili će se provoditi u slučaju izmjene pojedinih ishoda učenja (i u tom slučaju ostaje otvoreno pitanje kako će se odrediti kada je potrebno ili nije provesti inicijalnu akreditaciju).	Djelomično prihvaćen	Točka 7. će se urediti na način da će se precizirati u kojim slučajevima izmjene ishoda učenja dovodi do inicijalne akreditacije.
65	Vlatko Cvrtila	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O OSIGURAVANJU KVALITETE U VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANOSTI, Članak 9.	Članak 9., točka 3. predviđa inicijalnu akreditaciju za sedam slučajeva u kojima je jedino opravdano za uvođenje novih studija. Svi ostali slučajevi mogu se provoditi kroz djelomičnu akreditaciju s obzirom da studiji već imaju dopusnicu. Uvođenje inicijalne akreditacije za točke 2. do 7. su nepotrebne i stvorit će nove obveze AZVO-u. Trebalo bbi uvesti institut djelomične akreditacije u kojoj bi se provjeravalo samo ono što bi bio predmet tog postupka. Primjerice, ukoliko se predlaže dodavanje jezika izvođenja (uz hrvatski i engleski jezik), tada je dovoljno provjeravati uvjete za izvođenje na engleskom jeziku, a ne provoditi cijeli postupak inicijalne akreditacije. Prijedlog novog teksta: (4) Djelomična akreditacija provodi se u slučaju: 1. izmjene sunositelja združenog studija 2. izmjene mjesta izvođenja studija 3. izmjene jezika izvođenja studija 4. izmjene stručnog ili akademskog naziva ili akademskog stupnja koji se stječe završetkom studija 5. izmjene načina izvođenja studija 6. izmjene ishoda učenja koji se stječu završetkom modula studija ili studija .	Nije prihvaćen	Republika Hrvatska primjenjuje postupak institucionalne akreditacije tako da pojedini program ne podliježu u punom smislu reakreditaciji. Slijedom navedenog provodi se osiguravanje kvalitete kod inicijalne akreditacije studija kao i izmjena pojedinih elemenata studijskog programa.
66	Hrvatsko katoličko sveučilište	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O OSIGURAVANJU KVALITETE U VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANOSTI, Članak 9.	U odredbama članaka za provođenje postupka inicijalne akreditacije nije naveden postupak inicijalne akreditacije za obavljanje znanstvene djelatnosti te postupak inicijalne akreditacije za osnivanje znanstvenog instituta privatnog Sveučilišta. U st. 3. ne navodi se postupak u slučaju izmjene ishoda učenja predmeta.	Primljeno na znanje	Zahvaljujemo na sudjelovanju.
67	Irena Guszak	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O OSIGURAVANJU KVALITETE U VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANOSTI, Članak 9.	Poštovani, članak 9. stavak 3. točka 7. propisuje kako se inicijalna akreditacija studija provodi u slučaju, između ostaloga „izmjene ishoda učenja koji se stječu završetkom modula studija ili studija“. Ovakvu odredbu smatram ograničavajućom za razvoj studijskih programa u okvirima dopuštene nastavne djelatnosti i raspoloživih kapaciteta. Naime, zbog brzih promjena na tržištu rada te općenito u društvu, da bi zadržali relevantnost, studijski programi trebaju kontinuirano unaprjeđivati svoju relevantnost kroz ishode učenja kojima je studijski program opisan i koje studenti stječu završetkom studija. Ako bi se takva kontinuirana obaveza interpretirala kao inicijalna akreditacija studijskog programa koje je postupak složen, zahtjevan i dugotrajan, ugrozila bi se relevantnost i time i kvaliteta studijskih programa. S pretpostavkom da su upravo redovite promjene ishoda učenja studijskog programa nužni uvjet zadržavanja, osiguravanja i unaprjeđivanja kvalitete, mišljenja sam da bismo trebali težiti stvaranju fleksibilnog regulatornog okvira za odgovorno i proaktivno akademsko djelovanje. S poštovanjem, Irena Guszak	Primljeno na znanje	Zahvaljujemo na sudjelovanju.
68	Sveučilište u Dubrovniku	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O OSIGURAVANJU KVALITETE U VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANOSTI, Članak 9.	Predlaže se dopuniti članak 9. stavak 3. podstavak 7. tako da glasi: "7. izmjene više od jedne trećine ishoda učenja koji se stječu završetkom modula studija ili studija".	Prihvaćen	Podstavak 7. će se urediti.
69	Damir Jugo	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O OSIGURAVANJU KVALITETE U VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANOSTI, Članak 9.	Poštovani, članak 9. stavak 3. točka 7. propisuje kako se inicijalna akreditacija studija provodi u slučaju, između ostaloga „izmjene ishoda učenja koji se stječu završetkom modula studija ili studija“. Ovakvu odredbu smatramo ograničavajućom za razvoj studijskih programa u okvirima dopuštene nastavne djelatnosti i raspoloživih kapaciteta. Naime, zbog brzih promjena na tržištu rada te općenito u društvu, da bi zadržali relevantnost, studijski programi trebaju kontinuirano unaprjeđivati svoju relevantnost kroz ishode učenja kojima je studijski program opisan i koje studenti stječu završetkom studija. Ako bi se takva kontinuirana obaveza interpretirala kao inicijalna akreditacija studijskog programa koja je postupak složen, zahtjevan i dugotrajan, ugrozila bi se relevantnost i time i kvaliteta studijskih programa. S pretpostavkom da su upravo redovite promjene ishoda učenja studijskog programa nužni uvjet zadržavanja, osiguravanja i unaprjeđivanja kvalitete, mišljenja smo da bismo trebali težiti stvaranju fleksibilnog regulatornog okvira za odgovorno i proaktivno akademsko djelovanje. Pored toga, člankom 27. predviđeno je „izvanredno vrednovanje“ koje je uvijek moguće primijeniti u slučaju sumnje na ugrožavanje kvalitete te na taj način učinkovito usmjeriti djelovanje nadležnih tijela. S obzirom na to da je osiguravanje i kontinuirano unaprjeđenje kvalitete visokog obrazovanja zajednički cilj ustanova i regulatora, apeliramo da se točka 7. izbriše iz predmetnog stavka. Međutim, kako bi se osiguralo da se izmjene studijskog programa koje se događaju izvan inicijalne akreditacije stave u primjerene okvire, predlažemo razmotriti da se kao obvezni element dopusnice propiše popis smjerova studijskog programa te da promjene u pogledu dodavanja novih smjerova na akreditiranom studijskom programu zahtijevaju postupak inicijalne akreditacije. S poštovanjem, dr. sc. Damir Jugo, prof. v. š. Predsjednik Vijeća veleučilišta i visokih škola RH	Djelomično prihvaćen	Točka 7. će se izmijeniti na način da se odredi kada se provodi inicijalna akreditacija u slučaju promjene ishoda učenja.
70	Fakultet organizacije i informatike	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O OSIGURAVANJU KVALITETE U VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANOSTI, Članak 9.	Kod akreditacije novog studija treba odabrati mentorske institucije. Naročito je to bitno kada je osnivač strana institucija. Tu je imperativno da mentorska institucija bude visoko učilište iz RH (trenutno to nije slučaj i nije definirano zakonom). Mislimo da bi se ovim zakonom ipak trebalo urediti osnivanje institucija gdje je osnivač vanjska institucija.	Nije prihvaćen	Nacrtom prijedloga Zakona se izjednačava položaj visokih učilišta s obzirom na osnivača.
71	Fakultet organizacije i informatike	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O OSIGURAVANJU KVALITETE U VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANOSTI, Članak 9.	Smatramo da nije potrebno raditi punu akreditaciju u slučaju iz članka 9. stavka 3. točke 3. već je dovoljno provjeriti prostorne kapacitete i kapacitete osoblja. Isto to smatramo i za točku 4. i 6. navedenog članka i stavka, naime za izmjene jezika izvođenja studija i izmjene načina izvođenja studija nije potrebno raditi akreditaciju.	Nije prihvaćen	Republika Hrvatska primjenjuje postupak institucionalne akreditacije tako da pojedini program ne podliježu u punom smislu reakreditaciji. Slijedom navedenog provodi se osiguravanje kvalitete kod inicijalne akreditacije studija kao i izmjena pojedinih elemenata studijskog programa.
72	Ivo Ivančić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O OSIGURAVANJU KVALITETE U VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANOSTI, Članak 9.	U današnjem dinamičnom vremenu nepotrebno se birokratiziraju stvari u odnosu na inicijalnu akreditaciju studija. Naime, nije potrebno provoditi inicijalnu akreditaciju radi izmjene jezika izvođenja, izmjene mjesta izvođenja ili izmjene načina izvođenja studija. Ukoliko je to uopće potrebno regulirati, to bi trebalo učiniti na efikasniji način, bez provođenja kompletnog procesa inicijalne akreditacije.	Primljeno na znanje	Zahvaljujemo na sudjelovanju.
73	Sveučilište u Zagrebu	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O OSIGURAVANJU KVALITETE U VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANOSTI, Članak 10.	U članku 10. stavku 2. nakon riječi „izvođenje“ predlaže se dodati riječi: „istraživanja (za sveučilišta) i za izvođenje“ tako da stavak glasi: „Laboratoriji trebaju biti opremljeni odgovarajućom opremom namijenjenom za izvođenje istraživanja (za sveučilišta) i za izvođenje praktične nastave.” Obrazloženje: Znanstvena istraživanja temelj su sveučilišne nastave, iz njih ona izvire i na njima se temelji, prema humboldtskim načelima jedinstva istraživanja i nastave. Laboratoriji na sveučilištima ne služe samo za izvođenje nastave, nego i za izvođenje znanstvenih istraživanja.	Prihvaćen	Stavak 2. će se urediti.
74	Ivo Ivančić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O OSIGURAVANJU KVALITETE U VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANOSTI, Članak 10.	Ukoliko postoji kriterij pokrivenosti nastave 50% ECTS-a, tada je kriterij broja zaposlenih nastavnika nepotreban i predlaže se njegovo brisanje.	Primljeno na znanje	Zahvaljujemo na sudjelovanju.
75	Vlatko Cvrtila	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O OSIGURAVANJU KVALITETE U VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANOSTI, Članak 10.	Članak 10. točka 5 uređuje pitanje broja stalno zaposlenih nastavnika u polju na sveučilištu. To je dodatni kriterij uz kriterij pokrivenosti nastave 50% ECTS bodova stalno zaposlenim nastavnicima. Kriterij broja stalno zaposlenih nastavnika je nepotreban jer se njima poništava kriterij pokrivenosti nastave korištenjem ECTS bodova. Posebno stoga jer postoje interdisciplinarni studiji koji bi, ukoliko se ovaj kriterij zadrži, morali zapošljavati dodatne nastavnike koji ne bi vjerojatno imali dovoljan broj norma sati, a da bi se to postiglo, trebali bi mijenjati strukturu studijskog programa. . Pokrivenost nastave mjerena ECTS bodovima možemo prihvatiti kriterijem kvalitete, dok broj zaposlenih to ne može nikako biti. Prema tome, ovaj je kriterij nepotreban, pa se predlaže njegovo brisanje.	Primljeno na znanje	Zahvaljujemo na sudjelovanju.
76	Jelena Hodak	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O OSIGURAVANJU KVALITETE U VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANOSTI, Članak 10.	Poštovani, slobodna sam očitovati se na Članak 10. stavak 5. Sveučilište treba zapošljavati najmanje 21 nastavnika zaposlenih na znanstveno-nastavnom, odnosno umjetničko-nastavnom radnom mjestu u punom radnom vremenu. Najmanje 7 nastavnika treba biti zaposleno u pojedinom polju u kojem djeluje sveučilište. Pohvalnim ocjenjujem povezivanje postupaka izbora u zvanja i izbora u radna mjesta kao inicijativu koja će doprinijeti osiguravanju kvalitete i stabilnosti razvoja ustanove. Međutim, zahtjev koji se postavlja prema sveučilištu u pogledu broja stalno zaposlenih koji moraju biti izabrani u odgovarajuće znanstveno polje (!) u kojem djeluje sveučilište smatram nepotrebnom pre-regulacijom koja neće nužno dovesti do osiguravanja kvalitete. Razvojni trendovi u znanosti i visokom obrazovanju pokazuju kako je nužno povezivati različite discipline (znanstvena polja) kroz studijske programe koji pripremaju studente da istovremeno budu zapošljivi na tržištu rada i djeluju kao aktivni akteri razvoja društva. Također, sve veći su zahtjevi za razvojem takozvanih transverzalnih kompetencija, koje se ne vezuju uz određeno znanstveno polje, a koje trebaju biti zastupljene u studijskom programu kroz kolegije koje izvode nastavnici s izborima u različitim znanstvenim poljima. Interdisciplinarni pristup u učenju, znanstvenom istraživanju i stručnom djelovanju pokazuje se najučinkovitijim u ostvarivanju ciljeva visokog obrazovanja i znanstvenog-istraživanja. Tako se povezivanje različitih znanstvenih disciplina pokazuje poticajnim za unapređenje, razvoj pa tako i osiguravanje kvalitete. Stoga predlažem brisanje odredbe prema kojoj „najmanje 7 nastavnika treba biti zaposleno u pojedinom polju u kojem djeluje sveučilište“. S poštovanjem, Jelena Hodak	Primljeno na znanje	Zahvaljujemo na sudjelovanju.
77	Hrvatsko katoličko sveučilište	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O OSIGURAVANJU KVALITETE U VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANOSTI, Članak 10.	U postupku inicijalne akreditacije studija u članku 10. stavak 2. i 3. ispunjavanje uvjeta je kontradiktorno jer u svrhu inicijalne akreditacije studija visoko učilište treba u punom radnom vremenu zapošljavati nastavnike za izvođenje najmanje 50% vrijednosti ECTS-a, dok se u stavku 3. navodi da u vrijeme podnošenja zahtjeva za inicijalnu akreditaciju visoko učilište treba zapošljavati nastavnike koji će izvoditi kolegije u ukupnoj vrijednosti od najmanje 50% ECTS-ova i tu se ne navodi da moraju biti stalno zaposleni u punom radnom vremenu. ECTS bodovi su mjera opterećenja studenta na pojedinom predmetu, a mjera opterećenja nastavnika su radni sati (prije norma sati). Nije jasno na koji bi se način nastavniku računalo opterećenje preko ECTS bodova te koliko je nastavnika potrebno zaposliti za pokrivanje navedenog postotka ECTS bodova. Također, u prijedlogu Zakona nisu navedeni kriteriji u postupcima reakreditacije visokih učilišta. Uz st. 5. predlažemo da se umjesto navođenja 7 nastavnika u polju razmotri mogućnost navođenja znanstvenika u znanstvenom području jer to omogućuje interdisciplinarnost odvijanja nastave i angažiranje većeg broja vanjskih stručnjaka iz znanstvenog polja u kojem se izvodi studij.	Primljeno na znanje	Zahvaljujemo na sudjelovanju.
78	Irena Guszak	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O OSIGURAVANJU KVALITETE U VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANOSTI, Članak 10.	Poštovani, U odnosu na prijedlog čl. 10, st. 5, smatram da ga je potrebno doraditi. Za sveučilišta je predviđeno 7 nastavnika u pojedinom polju u kojem djeluje sveučilište, dok fakultet, umjetnička akademija i veleučilište trebaju zapošljavati najmanje 7 nastavnika, bez obzira na polje djelovanja. Predlažem da se specifikacija "polja u kojem djeluje" izostavi i za sveučilišta. Naime, predviđanjem najmanje 21 nastavnika zaposlenih na znanstveno-nastavnom, odnosno umjetničko-nastavnom radnom mjestu u punom radnom vremenu, podignuti su kriteriji u odnosu na trenutno važeće. Stoga smatram da je dodatni zahtjev od 7 nastavnika u pojedinom polju u kojem djeluje sveučilište nepotreban. Ako sveučilište ima studijske programe iz različitih polja, očekivanje od 7 nastavnika zaposlenih u pojedinom polju je nerealno. S obzirom na to da se od studijskih programa očekuje da diplomantima osiguraju uz stručne i generičke kompetencije, studijski programi sadrže i kolegije izvan samog polja studijskog programa, poput matematičkih kolegija i stranih jezika. Postavlja se pitanje financijske održivosti studijskih programa, koji će uz minimalno 7 nastavnika iz polja djelovanja sveučilišta, kako bi osigurali kvalitetu studijskih programa svejedno imati potrebu zapošljavati i nastavnike iz dodatnih područja i polja. S poštovanjem, Irena Guszak	Primljeno na znanje	Zahvaljujemo na sudjelovanju.
79	Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O OSIGURAVANJU KVALITETE U VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANOSTI, Članak 10.	Članak 10. Komentar: Rad knjižnica i knjižnična djelatnost regulirana je Zakonom o knjižnicama i knjižničnoj djelatnosti (NN 17/19, 98/19), standardima za pojedinu vrstu knjižnice te drugim podzakonskim aktima. Prijedlog novog teksta - čl. 10, st. 4 - započeti stavak s tekstom: (4) Visoko učilište treba osigurati knjižničnu djelatnost sukladno Zakonu o knjižnicama i knjižničnoj djelatnosti (NN 17/19, 98/19), standardom za tu vrstu knjižnice te drugim podzakonskim aktima.	Nije prihvaćen	Predloženo je uređeno propisima koji uređuju knjižničnu djelatnost.
80	Sveučilište u Zagrebu Prirodoslovno-matematički fakultet	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O OSIGURAVANJU KVALITETE U VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANOSTI, Članak 10.	Ad čl. 10., st. 4. Kako se traži da visoko učilište osigura i literaturu za znanstveni rad, a to znači elektronički pristup časopisima, trebalo bi definirati odnosno navesti referencu na izvor financiranja. Trenutno se često dogodi da su sredstva iz proračuna odnosno osnivača (sveučilišta) fakultetima nedostatna za navedeno, a da fakulteti vlastitim sredstvima ne mogu osigurati navedeno u opsegu i na način kako bi bilo potrebno u svrhu osiguravanja kvalitete.	Primljeno na znanje	Zahvaljujemo na sudjelovanju.
81	Rudarsko-geološko-naftni fakultet	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O OSIGURAVANJU KVALITETE U VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANOSTI, Članak 10.	Članak 10., stavak 5. – "Sveučilište mora zapošljavati najmanje 21 nastavnika u znanstveno-nastavnom zvanju, od toga minimalno 7 nastavnika u pojedinom polju u kojem djeluje sveučilište". Za fakultet se navodi da "treba imati najmanje 7 nastavnika u znanstveno-nastavnom zvanju", ali se ne navodi koliko minimalno u pojedinom polju u kojem djeluje fakultet. Trebalo bi definirati taj broj.	Djelomično prihvaćen	Stavak 5. će se urediti.
82	Fakultet organizacije i informatike	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O OSIGURAVANJU KVALITETE U VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANOSTI, Članak 10.	• Članak 10, stavak 5: U stavku se navodi da „Veleučilište treba zapošljavati najmanje 7 nastavnika zaposlenih na nastavnom radnom mjestu u punom radnom vremenu.„ Istim se sveučilišta stavlja u neravnopravan položaj u odnosu na veleučilišta jer se omogućava da veleučilište koje izvodi dva studijska programa u različitim znanstvenim poljima, ne mora nužno imati niti jednog nastavnika zaposlenog u jednom od dva polja u kojem djeluje veleučilište.  Prijedlog stavka 5: „Sveučilište treba zapošljavati najmanje 21 nastavnika zaposlenog na znanstveno-nastavnom, odnosno umjetničko-nastavnom radnom mjestu u punom radnom vremenu. Najmanje 7 nastavnika treba biti zaposleno u pojedinom polju u kojem djeluje sveučilište. Fakultet, odnosno umjetnička akademija treba zapošljavati najmanje 7 nastavnika zaposlenih na znanstveno-nastavnom, odnosno umjetničko-nastavnom radnom mjestu u punom radnom vremenu. Veleučilište treba zapošljavati najmanje 7 nastavnika zaposlenih na nastavnom radnom mjestu u punom radnom vremenu u pojedinom polju u kojem djeluje.„	Prihvaćen	Stavak 5 će se urediti.
83	Sveučilište u Rijeci, Filozofski fakultet	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O OSIGURAVANJU KVALITETE U VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANOSTI, Članak 10.	Stavak (5) Na temelju kojih kriterija su određeni minimalni brojevi za koje se čini da nisu u skladu s namjerom zakonodavca da podigne standarde za osnivanje novih ustanova u znanosti i visokom obrazovanju (za koje smatra da su preveliki)?	Primljeno na znanje	Primjenjuju se standardi i smjernice za osiguravanje kvalitete na europskom prostoru obrazovanja.
84	Sveučilište u Rijeci	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O OSIGURAVANJU KVALITETE U VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANOSTI, Članak 10.	Stavak (3) Predlaže se: Visoko učilište treba osigurati računalnu infrastrukturu u svim prostorijama namijenjenima za studente.	Nije prihvaćen	Predloženo nije moguće prihvatiti obzirom na fiskalni učinak propisa.
85	Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O OSIGURAVANJU KVALITETE U VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANOSTI, Članak 11.	Članak 11. Komentar: Rad knjižnica i knjižnična djelatnost regulirana je Zakonom o knjižnicama i knjižničnoj djelatnosti (NN 17/19, 98/19), standardima za pojedinu vrstu knjižnice te drugim podzakonskim aktima. Prijedlog novog teksta - čl. 11, st. 3 - započeti stavak s tekstom: (3) Znanstveni institut treba osigurati knjižničnu djelatnost sukladno Zakonu o knjižnicama i knjižničnoj djelatnosti (NN 17/19, 98/19), standardom za tu vrstu knjižnice te drugim podzakonskim aktima.	Nije prihvaćen	Predloženo je uređeno propisima koji uređuju knjižnice i knjižničnu djelatnost.
86	nikola đaković	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O OSIGURAVANJU KVALITETE U VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANOSTI, Članak 11.	Poštovani, Prijedlog za dopunu članka 11 stavak 4: „Znanstveni institut izvan sustava visokog obrazovanja i javnih znanstvenih instituta treba zapošljavati na znanstvenom radnom mjestu u punom random vremenu ili kraćem od punog radnog vremena u ekvivalentu najmanje 20 zaposlenih s punim radnim vremenom (FTE – Ekvivalent punog radnog vremena).” Obrazloženje: U obrazloženju ovog Nacrta prijedloga Zakona stoji: „Od 2016. do danas Ministarstvo je izdalo ukupno 34 potvrde o ispunjavanju uvjeta za obavljanje znanstvene djelatnosti znanstvenim organizacijama izvan sustava visokog obrazovanja i javnih znanstveni instituta.“ Prema Nacrtu prijedloga Zakona o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti predviđa se ukidanje Upisnika znanstvenih organizacija i nije razvidna formalna budućnost tih Ostalih znanstvenih organizacija u novo predviđenom sustavu. Mišljenja sam da kao mala zemlja ograničenih kapaciteta trebamo poticati znanstveni rad svih mogućih dionika te olakšati njihovo uključivanje ali uz zadržavanje visoke kvalitete. Ukoliko je intencija da se i ti subjekti ili njihovi dijelovi također registriraju kao znanstveni instituti, za takve dionike izvan sustava visokog obrazovanja i javnih znanstveni instituta bi se vjerujem u članku 11. trebalo predvidjeti da se kod ispunjavanja uvjeta za obavljanje znanstvene djelatnosti uključi mogućnost djelomičnog rada na poslovima znanosti tj. kroz ekvivalent punog radnog vremena (FTE). Time bi se i potaknulo subjekte u gospodarstvu gdje je često preklapanje raznih vrsta poslova da zapošljavaju takav kadar te time potiču svoj sektor razvoja i inovacija. Znamo iz nedavne prošlosti da su svi veći i propulzivni poslovni sustavi imali svoje institute za istraživanje i razvoj što je vjerujem i daljnja njihova tendencija. Primijenjena istraživanja su u znanosti naročito važna te je na njima naglasak i u EU strategijama. Mišljenja sam da je i dalje nužno i na formalni način prepoznati taj potencijal i time jednim dijelom i pomoći pristup takvih organizacija europskim i ostalim sredstvima za istraživanje i razvoj. Izmjenom članka 11. i omogućavanjem za dionike izvan sustava visokog obrazovanja i javnih znanstvenih instituta da se kod ispunjavanja uvjeta za obavljanje znanstvene djelatnosti vrednuje i djelomični rad na poslovima znanosti (kroz ekvivalent punog radnog vremena (FTE)) sigurno bi bio važan korak u njihovom i formalnom zadržavanju u sustavu znanosti. S poštovanjem Nikola Đaković	Nije prihvaćen	Propisi koji uređuju institut radnog vremena ne poznaju pojam FTE.
87	Sveučilište u Zagrebu	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O OSIGURAVANJU KVALITETE U VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANOSTI, Članak 12.	U članku 12. stavku 1. nakon riječi „namijenjenih“ predlaže se dodati riječi: „istraživanju i“ tako da stavak glasi: „Prostorni kapaciteti izračunavaju se stavljanjem u odnos ukupne površine predavaonica, laboratorija i drugih prostora namijenjenih istraživanju i izvođenju nastave i ukupnog broja upisanih studenata na visokom učilištu.“ U članku 12. stavku 1. predlaže se brisati riječ „najmanje 0,5 m2“ i zamijeniti s „u pravilu 1,25 m2“ tako da stavak glasi: „U svrhu inicijalne akreditacije studija visoko učilište treba osigurati u pravilu 1,25 m2 prostornih kapaciteta po studentu.“ Opći akt mora biti precizan, jasan i pregledan. To posredno podrazumijeva izbjegavanje prenormiranosti i napuštanje shvaćanja da se sva pravila ponašanja u nekom području društvene djelatnosti pravno urede općim aktima najveće pravne snage. Kao što je u obrazloženju istaknuto, do sada je navedena materija bila uređena Pravilnikom o uvjetima za izdavanje dopusnice za obavljanje znanstvene djelatnosti, uvjetima za reakreditaciju znanstvenih organizacija i sadržaju dopusnice (Narodne novine, broj 83/10), odnosno Pravilnikom o sadržaju dopusnice te uvjetima za izdavanje dopusnice za obavljanje djelatnosti visokog obrazovanja, izvođenje studijskog programa i reakreditaciju visokih učilišta (Narodne novine, broj 24/10). Iz obrazloženja zakona nije jasno zašto je predlagatelj odlučio u zakonske odredbe uključiti i kriterije za inicijalnu akreditaciju visokog učilišta, znanstvenog instituta i studija. Bez obzira koje rješenje je oportunije, kontradiktorno je što je predlagatelj Zakona u zakonskim odredbama snizio kriterije u odnosu na pravilnike. Tako na primjer, Pravilnik o sadržaju dopusnice te uvjetima za izdavanje dopusnice za obavljanje djelatnosti visokog obrazovanja, izvođenje studijskog programa i reakreditaciju visokih učilišta u članku 5. stavak 2. u pogledu adekvatnosti prostornih kapaciteta za izdavanje dopusnice za obavljanje djelatnosti visokog obrazovanja određuje da na svakog studenta dolazi u pravilu 1,25m2 upotrebljivog prostora. Nacrt zakona s druge strane u članku 12. stavak 1. određuje da u svrhu inicijalne akreditacije studija visoko učilište treba osigurati najmanje 0,5 m2 prostornih kapaciteta po studentu. Interesantno je ovaj standard usporediti s Državnim pedagoškim standardom za osnovnoškolski i srednjoškolski sustav i odgoj koji određuje da površina učionice je 2,5 m2 po učeniku, visine 3 do 3,2 m (Državni pedagoški standard osnovnoškolskog sustava odgoja i obrazovanja (Narodne novine, br. 63/08 i 90/10.), članak 23. stavak. 2.; Državni pedagoški standard srednjoškolskog sustava odgoja i obrazovanja (Narodne novine, br. 63/08 i 90/10), članak 24. stavak 1.). Postavljaju se dva pitanja. Prvo, kako se unaprjeđuje kvaliteta visokih učilišta i znanstvenih organizacija ako su sada kriteriji koji se traže u pogledu njihova osnivanja niži nego što su bili do sada, a navodno je ovo cilj donošenja ovog Zakona (barem se tako navodi u obrazloženju)? Drugo, u obrazloženju Nacrta zakona ističe se da „pored ekspanzije studijskih programa, dodatno zabrinjava i brojnost visokoobrazovnih institucija kojih je u Republici Hrvatskoj trenutno preko 130.“ Za očekivati bi bilo da se u tom slučaju zadrže barem isti kriteriji, ili čak da se oni postrože, ako je cilj zakona da se smanji ili barem ne povećava broj visokih učilišta. Sukladno prijedlogu Agencije za znanost i visoko obrazovanje, predlaže se preispitati minimalne akreditacijske uvjete na način kako su oni definirani prijedlogom zakona (posebice vezano uz potreban broj nastavnika koji bi trebali biti kvalificirani za studij koji izvode tj. izabrani u odgovarajućem području i polju; ali i vezano za ideju da se potreban broj nastavnika definira kroz ECTS-e budući su oni prije svega mjera opterećenja studenata, a ne nastavnika te bi se time razlikovali i odmakli od europske prakse). U članku 12. stavcima 2. i 3. nameće se pretjerana obveza da visoko učilište unaprijed, u svrhu inicijalne akreditacije studija treba u punom radnom vremenu imati zaposlene nastavnike (ne asistente i poslijedoktorande, nego nastavnike koji imaju ugovor na neodređeno vrijeme) koji izvode kolegije u ukupnoj vrijednosti najmanje 50 % ECTS bodova za sveučilišni studij. Koje će biti opravdanje njihova radnog odnosa ako moraju biti zaposleni na stalno unaprijed, prije nego studij bude akreditiran i odobren za izvođenje?	Djelomično prihvaćen	U članku 12. stavku 1. dodati će se istraživanje. U odnosu na prijedlog dodavanja 'u pravilu 1.25' ne prihvaća se obzirom se ne radi o nomotehnički ispravnom terminu a isti otvara mogućnost i pravne nesigurnosti. U odnosu na opterećenje kroz ECTS isto će se izmijeniti te uvesti kao kriterij postotak neposredne nastave.
88	Vlatko Cvrtila	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O OSIGURAVANJU KVALITETE U VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANOSTI, Članak 12.	Stavak 9. Umjesto teksta "Pri izračunu omjera naslovni nastavnici se ne uračunavaju", ubaciti tekst: Pri izračunu omjera naslovni nastavnici se uračunavaju koeficijentom 0,5. Obrazloženje: za razliku od asistenata koji su vrednovani koeficijentom 0,5, a ne mogu biti nositelji kolegiji niti izvoditi cjelokupnu nastavu, naslovni nastavnici mogu biti nositelji kolegija i mogu izvoditi cjelokupnu nastavu, pa je nepravedno izostaviti iz izračunavanja omjera. Isto tako mogu biti mentori i članovi povjerenstava za diplomske radove, dok to najčešće nije u opisu rada asistenata.	Prihvaćen	Stavak 9. će se urediti na način da obuhvaća naslovne nastavnike u određenom koeficijentu.
89	Vlatko Cvrtila	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O OSIGURAVANJU KVALITETE U VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANOSTI, Članak 12.	Stavak 7. Dodatak na kraju teksta: Privatne ustanove visokog obrazovanja nastavo opterećenje uređuju internim aktima.	Nije prihvaćen	Predlagatelj Zakona smatra da stavak 7. treba biti obvezujući samo za javna visoka učilišta koja su potpisnici kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje.
90	Heli Hajdić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O OSIGURAVANJU KVALITETE U VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANOSTI, Članak 12.	U stavku 6. zamijeniti riječ "izabrana" u riječ: zaposlena	Nije prihvaćen	Predloženo nije u skladu sa jedinstvenim nomotehničkim i metodološkim pravilima za izradu propisa.
91	Maja Molnar	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O OSIGURAVANJU KVALITETE U VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANOSTI, Članak 12.	Članak 12. "Prostorni kapaciteti izračunavaju se stavljanjem u odnos ukupne površine predavaonica, laboratorija i drugih prostora namijenjenih izvođenju nastave i ukupnog broja upisanih studenata na visokom učilištu." Odnosi li se ovo na ukupan broj trenutno upisanih studenata na drugim studijima koje provodi visoko učilište? Ako se provodi inicijalna akreditacija studija, onda na tom studiju još nema upisanih studenata. t.7. isti članak: Na koji se način normira individualna i mentorska nastava? Prije svega je potrebno ovo dobro definirati, da bi se moglo uzimati u obzir.	Primljeno na znanje	Zahvaljujemo na sudjelovanju.
92	Sveučilište u Dubrovniku	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O OSIGURAVANJU KVALITETE U VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANOSTI, Članak 12.	Predlaže se korigirati članak 12. stavak 2. na način da glasi: "(2) U svrhu inicijalne akreditacije studija visoko učilište treba zapošljavati nastavnike u ekvivalentu punog radnog opterećenja (FTE) koji izvode kolegije u ukupnoj vrijednosti najmanje 50% ECTS bodova za sveučilišni studij odnosno 35% ECTS bodova za stručni studij."	Nije prihvaćen	FTE nije termin kojeg poznaju propisi koji uređuju radno vrijeme i radno opterećenje.
93	Sveučilište u Zagrebu Prirodoslovno-matematički fakultet	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O OSIGURAVANJU KVALITETE U VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANOSTI, Članak 12.	Ad čl. 12., st. 3. i 4. Predlažemo postotak ECTS bodova kolegija koje moraju izvoditi nastavnici u radnom odnosu sniziti ili ostaviti iznimnu mogućnost nižeg postotka za određene slučajeve (npr. doktorske studije, poslijediplomske specijalističke studije, specifične preddiplomske i diplomske studije, zajedničke odnosno združene studije i sl.). Npr. prema trenutno važećem Zakonu o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju, ovakva odredba bi onemogućila izvođenje pojedinih zajedničkih studija (gdje je samo jedna ustanova nositelj).	Nije prihvaćen	Predloženo nije u skladu sa Standardima i smjernicama za osiguravanje kvalitete na Europskom prostoru visokog obrazovanja (ESG).
94	Damir Jugo	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O OSIGURAVANJU KVALITETE U VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANOSTI, Članak 12.	Poštovani, članak 12. stavak 7. utvrđuje „godišnje nastavno opterećenje nastavnika na javnom visokom učilištu“ u odnosu na kolektivni ugovor za znanost i visoko obrazovanje. Kako bi odgovarajuća norma bila predviđena za privatna visoka učilišta te kako bi se izbjegla pogrešna tumačenja o normiranju rada na privatnim visokim učilištima putem navedenog kolektivnog ugovora, predlažemo da se u tekst Nacrta ugradi dodatna odredba prema kojoj se na privatnim visokim učilištima godišnje nastavno opterećenje regulira internim aktima ustanove, sukladno odredbama Zakona o radu. S poštovanjem, dr. sc. Damir Jugo, prof. v. š. Predsjednik Vijeća veleučilišta i visokih škola RH	Nije prihvaćen	Stavak 7. je jasan te jasno predviđa obvezu za javna visoka učilišta koja su potpisnici kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje.
95	Ivo Ivančić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O OSIGURAVANJU KVALITETE U VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANOSTI, Članak 12.	Trebalo bi navesti da godišnje nastavno opterećenje nastavnika na privatnom visokom učilištu određuje privatno visoko učilište internim aktom.	Nije prihvaćen	Stavak 7. je jasan te jasno predviđa obvezu za javna visoka učilišta koja su potpisnici kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje.
96	Rudarsko-geološko-naftni fakultet	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O OSIGURAVANJU KVALITETE U VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANOSTI, Članak 12.	Članak 12., stavak 8. – Dio teksta 'veći od 1:30' treba zamijeniti s 'manje od 1:30'. Broj studenata ne smije biti veći od 30 po nastavniku, tj. omjer broja nastavnika i broja studenata ne smije biti manji od 1:30.	Djelomično prihvaćen	Stavak 8. će se urediti.
97	Fakultet organizacije i informatike	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O OSIGURAVANJU KVALITETE U VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANOSTI, Članak 12.	• Članak 12, stavak 2 i 3: Nije jasno zašto se radi razlika između sveučilišnih i stručnih studija, obzirom da su prema Zakonu o HKO-u izjednačeni u svojim pravima. Smatram da bi ih u ovom i sljedećem članku trebalo izjednačiti i po obavezama vezanim uz broj zaposlenih nastavnika kod inicijalne akreditacije.  Prijedlog stavaka 2: „U svrhu inicijalne akreditacije studija visoko učilište treba u punom radnom vremenu zapošljavati nastavnike koji izvode kolegije u ukupnoj vrijednosti najmanje 50% ECTS bodova za sveučilišni studij odnosno 50% ECTS bodova za stručni studij.“  Prijedlog stavka 3: „U vrijeme podnošenja zahtjeva visoko učilište treba zapošljavati nastavnike koji će izvoditi kolegije u ukupnoj vrijednosti najmanje 50% ECTS bodova prve godine sveučilišnog studija odnosno 50% ECTS bodova stručnog studija, a svake naredne godine nastavnike koji će izvoditi kolegije u ukupnoj vrijednosti najmanje 50% ECTS bodova za sveučilišni studij odnosno 50% za stručni studij sljedeće godine studija.“ • Članak 12, stavak 8: u stavku se navodi da omjer broja zaposlenih nastavnika u punom radnom vremenu i ukupnog broja upisanih studenata ne smije biti veći od 1:30. Taj je izrijek matematički pogrešan u odnosu na ideju stavka kojom se želi ograničiti broj studenata po nastavniku. Ideja je da na jednog nastavnika ne dolazi više od 30 studenata, tako se npr. očekuje da omjer bude 1:20, a 1:20=0,05. Dok je istovremeno 1:30=0,0333. Dakle, umjesto „ne smije biti veći od 1:30“, trebalo bi pisati „ne smije biti manji od 1:30“, Kako bi se izbjegla ova matematička nepreciznost i pojednostavio izrijek, prijedlog je da stavak glasi:  Prijedlog stavka 8: „Omjer između ukupnog broja upisanih studenata i nastavnika zaposlenih u punom radnom vremenu ne smije biti veći od 30:1“.	Djelomično prihvaćen	U odnosu na st.2. i 3. napominje se da je predlagatelj Zakona uvrstio ovakvo normativno rješenje obzirom stručni studiji u izvođenju studija moraju angažirati suradnike iz prakse jer osposobljavaju studente za tržište rada. Na sveučilišnim studijima provodi se znanstvena djelatnost te je stoga omjer postotka veći u odnosu na uvjet nastavnika. Stavak 8. će se urediti.
98	Sveučilište u Rijeci, Filozofski fakultet	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O OSIGURAVANJU KVALITETE U VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANOSTI, Članak 12.	Stavak (8) U vrijeme savjetovanja sa zainteresiranom javnošću na snazi Odluka o zabrani novog zapošljavanja službenika i namještenika u javnim službama.	Primljeno na znanje	Zahvaljujemo na sudjelovanju.
99	Sveučilište u Rijeci	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O OSIGURAVANJU KVALITETE U VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANOSTI, Članak 12.	Stavak (1) Predlaže se ne uzimati u obzir studente na online studijima. Stavak (7) Nejasno je na koji način će se kod izračuna godišnjeg nastavnog opterećenja u nastavno opterećenje uračunavati individualna i mentorska nastava, navedena kao „oblik izvođenja nastave“ (trenutno se nastavna norma računa za grupe od 10 i više studenata), očekuju li se ovdje i izmjene druge regulative? Stavak (10) Potrebno je definirati kako će se vrednovati usklađenost studijskog programa sa standardom kvalifikacije.	Nije prihvaćen	Prijedlog stavka 1 nije u skladu sa standardima i smjernicama za osiguravanje kvalitete na Europskom prostoru visokog obrazovanja. U odnosu na stavak 10. Agencija će internim aktom odrediti uvjete usklađenosti studijskog programa sa standardom kvalifikacije.
100	Sveučilište u Rijeci	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O OSIGURAVANJU KVALITETE U VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANOSTI, Članak 12.	Potrebno je uskladiti način obračuna punoga radnoga vremena po svim stavkama ovog članka. Jasno definirati FTE i head count (prosječan broj zaposlenih na osnovi sati rada i stanja)	Nije prihvaćen	FTE nije termin kojeg prepoznaju propisi koju uređuju radno vrijeme.
101	Sveučilište u Zagrebu	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O OSIGURAVANJU KVALITETE U VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANOSTI, Članak 13.	Obrazac zahtjeva za izdavanje dopusnice za rad visokog učilišta i upute za njegovo ispunjavanje iz članka 13. stavka 1. po svojoj su naravi propis za provedbu zakona i moraju se objaviti u Narodnim novinama (što treba propisati). U članku 13. stavku 2. predlaže se dodati novu točku 1.: „(1) ugovor s već postojećim visokim učilištem o zajedničkom izvođenju studijskog programa koji ima dopusnicu“, a točke 1.-6. preobrojčiti u 2.-7. Obrazloženje: Predlaže se zadržavanje obaveze dvogodišnjega zajedničkog izvođenja postojećeg programa s mentorskom ustavnom. Zajedničkim izvođenjem studijskoga programa s već postojećim visokim učilištem (čl. 19. st. 3. točka 1 sadašnjega Zakona o osiguravanju kvalitete u znanosti i visokom obrazovanju) jamči se izravna suradnja s podnositeljem zahtjeva s već postojećim visokim učilištem. To znači sklapanje ugovora ili sporazuma s postojećim visokim učilištem o zajedničkome izvođenju studija, dogovor o svim vidovima suradnje, osobito u izvođenju studija. Zajedničko izvođenje studija znači da znanstveno-nastavno osoblje s postojećega visokoga učilišta izravno sudjeluje u nastavnome procesu, izvodi nastavu, provodi ispite, mentorira završne i diplomske radove, neposredno surađuje s nastavnicima visokoga učilišta u nastajanju. Takva suradnja neobično je važna jer se visoko učilište u nastajanju u mnogim aspektima svoje djelatnosti može osloniti na suradno postojeće visoko učilište, a suradno postojeće visoko učilište može ga u svim aspektima pratiti. Člankom 19. predviđene su i pojedine faze praćenje djelovanja visokoga učilišta, osobito nakon proteka od dvije godine izvođenja studijskoga programa, kada matično visoko učilište potvrđuje da se zajednički studijski program izvodio sukladno sporazumu. U okviru te druge faze, podnositelj zahtjeva podastire dodatne potrebne dokaze o ispunjavanju uvjeta. U članku 13. stavku 2. točki 2. (po novom 3.) nakon riječi „učilišta“ predlaže se dodati zarez i riječi: „sukladno strateškom dokumentu iz članka 2. stavka 3. ovoga Zakona“ tako da točka glasi: „2. elaborat o opravdanosti osnivanja javnog visokog učilišta, sukladno strateškom dokumentu iz članka 2. stavka 3. ovoga Zakona.“ Obrazloženje: Tvrdnja da Mreža nije ispunila svoju svrhu ne znači da taj instrument treba ukinuti ili napustiti (uz to, u analizi se spominju samo studijski programi, a ne daje se analiza u pogledu osnivanja novih visokih učilišta). Potpuno se zanemaruje činjenica da je Hrvatsko povjerenstvo za unaprjeđenje bolonjskoga procesa koje djeluje u okviru Nacionalnoga vijeća za znanost i visoko obrazovanje, radilo na unaprjeđenju Mreže te je još 2018. unaprijedilo kriterije sadržane u Mreži. Dokument Mreža visokih učilišta i studijskih programa strateški je dokument koji sadrži smjernice i kriterije za osnivanje novih visokih učilišta i studijskih programa te projekciju osnivanja novih javnih visokih učilišta. Upravo taj dokument ima za cilj temeljem jasnih kriterija dati smjernice za osnivanje novih visokih učilišta i studijskih programa. Dokument ujedno ima za cilj razvoj sustava visokog obrazovanja uskladiti s potrebama hrvatskoga društva. Dokument je izradilo Nacionalno vijeće kao najviše stručno tijelo koje se brine za razvitak i kvalitetu cjelokupnoga sustava visokoga obrazovanja RH. Upravo iz svih tih razloga dokument Mreže mora i dalje postojati, ali s unaprijeđenim kriterijima koje je izradilo Hrvatsko povjerenstvo za unaprjeđenje bolonjskoga procesa 2018. godine. Ukidanje Mreže značilo bi odustanak od strateškoga promišljanja o osnivanju novih visokih učilišta i studijskih programa, značilo bi potom generiranje posvemašnjega kaosa u pitanju osnivanja novih visokih učilišta i novih studijskih programa te bi posljedično dovelo i do nekontroliranoga trošenja proračunskih sredstava. Jednako tako, oduzimanje ovlasti Hrvatskomu saboru da promišlja, u demokratskom duhu donosi dokument Mreže znači svekoliko srozavanje dostojanstva Hrvatskoga sabora, osobito stoga jer je strateški dokument Mreže dokument koji ima za cilj djelovati strateški i razvojno jer se odnosi na znanost i visoko obrazovanje koji su generatori razvoja društva par excellence. Hrvatski sabor ima pravo i obvezu o tome promišljati i potvrđivati prijedloge takva dokumenta koji utvrdi Nacionalno vijeće kao najviše stručno tijelo. Sveučilište u Zagrebu zato je predložilo da se u čl. 86. Nacrta prijedloga Zakona o visokom obrazovanju zadrži ovlast Nacionalnog vijeća da predlaže Hrvatskom saboru strateški dokument mreže javnih visokih učilišta i javnih znanstvenih instituta. U članku 13. predlaže se brisati stavak 4. („Javno visoko učilište, uz dokaze iz stavka 2. ovoga članka, dostavlja i mišljenje Nacionalnog vijeća za visoko obrazovanje, znanost i tehnološki razvoj (u daljnjem tekstu: Nacionalno vijeće) o potrebi osnivanja javnog visokog učilišta.“), a stavak 5. preobrojčiti u stavak 4. Obrazloženje: Navedeni stavak potrebno je brisati s obzirom da se predlaže zadržavanje Mreže visokih učilišta i studijskih programa. Ako se ne odustane od predloženog rješenja, ostaje pitanje po kojima će kriterijima Nacionalno vijeće izdati mišljenje.	Nije prihvaćen	Predlagatelj Zakona smatra da obrazac iz stavka1. nije po naravi propis. U odnosu na stavak 4. isti se ne prihvaća jer se izjednačava položaj visokih učilišta u odnosu na osnivača. Predlagatelj smatra da Mreža visokih učilišta i studijskih programa nije ostvarila svoj cilj niti je moguće uspostaviti mehanizme funkcionalnosti ove mreže. Predlagatelj Zakona je odredbama prijedloga Zakona predvidio druge mehanizme osiguravanja kvalitete putem Agencije i Nacionalnog vijeća.
102	Maja Molnar	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O OSIGURAVANJU KVALITETE U VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANOSTI, Članak 13.	Članak 13. t.3. "Sveučilište, fakultet, odnosno umjetnička akademija, uz dokaze iz stavka 2. ovoga članka, dostavlja i višegodišnji strateški program znanstvenih istraživanja, u znanstvenome području za koje se traži izdavanje dopusnice te dokaz o financijskim sredstvima za obavljanje znanstvene, odnosno umjetničke djelatnosti." Što ako je institucija akreditirana na jedno znanstveno područje i traži se dopusnica za dodatno područje? Takva institucija već ima strateški plan znanstvenih istraživanja i ako je je planirala akreditaciju na novo znanstveno područje u njemu je već i plan za to (ili bi barem trebao biti jer je to strateški dokument), pa bi bilo dobro ovo formulirati na način: … višegodišnji strateški program znanstvenih istraživanja iz kojeg je razvidno strateško planiranje istraživanja na određenom znanstvenom području....	Primljeno na znanje	Zahvaljujemo na odgovoru.
103	Hrvatsko katoličko sveučilište	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O OSIGURAVANJU KVALITETE U VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANOSTI, Članak 13.	Nedostaje članak za pokretanje postupka inicijalne akreditacije za obavljanje znanstvene djelatnosti za pojedino znanstveno područje.	Nije prihvaćen	Propisano je u stavku 3.
104	Sveučilište u Zagrebu	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O OSIGURAVANJU KVALITETE U VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANOSTI, Članak 14.	Obrazac zahtjeva za izdavanje dopusnice za rad znanstvenog instituta i upute za njegovo ispunjavanje iz članka 14. stavka 1. po svojoj su naravi propis za provedbu zakona i moraju se objaviti u Narodnim novinama (što treba propisati). U članku 14. stavku 2. točka 2. nakon riječi „instituta“ predlaže se dodati zarez i riječi: „sukladno strateškom dokumentu iz članka 2. stavka 4. ovoga Zakona“ tako da točka glasi: „2. elaborat o opravdanosti osnivanja javnog znanstvenog instituta, sukladno strateškom dokumentu iz članka 2. stavka 4. ovoga Zakona“. Obrazloženje: Tvrdnja da Mreža nije ispunila svoju svrhu ne znači da taj instrument treba ukinuti ili napustiti (uz to, u analizi se spominju samo studijski programi, a ne daje se analiza u pogledu osnivanja novih visokih učilišta). Potpuno se zanemaruje činjenica da je Hrvatsko povjerenstvo za unaprjeđenje bolonjskoga procesa koje djeluje u okviru Nacionalnoga vijeća za znanost i visoko obrazovanje, radilo na unaprjeđenju Mreže te je još 2018. unaprijedilo kriterije sadržane u Mreži. Dokument Mreža visokih učilišta i studijskih programa strateški je dokument koji sadržava smjernice i kriterije za osnivanje novih visokih učilišta i studijskih programa te projekciju osnivanja novih javnih visokih učilišta. Upravo taj dokument ima za cilj temeljem jasnih kriterija dati smjernice za osnivanje novih visokih učilišta i studijskih programa. Dokument ujedno ima za cilj razvoj sustava visokog obrazovanja uskladiti s potrebama hrvatskoga društva. Dokument je izradilo Nacionalno vijeće kao najviše stručno tijelo koje se brine za razvitak i kvalitetu cjelokupnoga sustava visokoga obrazovanja RH, a donio ga je Hrvatski sabor. Upravo iz svih tih razloga dokument Mreže mora i dalje postojati, ali s unaprijeđenim kriterijima koje je izradilo Hrvatsko povjerenstvo za unaprjeđenje bolonjskoga procesa 2018. godine. Ukidanje Mreže značilo bi odustanak od strateškoga promišljanja o osnivanju novih znanstvenih i visokoučilišnih središta i pokretanju novih studijskih programa, značilo bi potom generiranje posvemašnjega kaosa u pitanju osnivanja novih javnih ustanova u sustavu znanosti i visokog obrazovanja i sprječavanje inovacija u visokom obrazovanju praćenjem potreba tržišta rada visokih učilišta i pokretanja novih studijskih programa te bi posljedično dovelo i do nekontroliranoga trošenja proračunskih sredstava. Jednako tako, oduzimanje ovlasti Hrvatskomu saboru da promišlja, u demokratskom duhu donosi dokument Mreže znači svekoliko srozavanje dostojanstva Hrvatskoga sabora, osobito stoga jer je strateški dokument Mreže dokument koji ima za cilj djelovati strateški i razvojno jer se odnosi na znanost i visoko obrazovanje koji su generatori razvoja društva par excellence. Hrvatski sabor ima pravo i obvezu o tome promišljati i potvrđivati prijedloge takva dokumenta koji utvrdi Nacionalno vijeće kao najviše stručno tijelo. Sveučilište u Zagrebu zato je predložilo da se u čl. 86. Nacrta prijedloga Zakona o visokom obrazovanju zadrži ovlast Nacionalnog vijeća da predlaže Hrvatskom saboru strateški dokument mreže javnih visokih učilišta i javnih znanstvenih instituta. U članku 14. predlaže se brisati stavak 3. („Javni znanstveni institut, uz dokaze iz stavka 2. ovoga članka, dostavlja i mišljenje Nacionalnog vijeća o potrebi osnivanja novog javnog znanstvenog instituta“). Obrazloženje: Navedeni stavak je potrebno brisati s obzirom da se predlaže zadržavanje Mreže. Ako se ne odustane od predloženog rješenja, ostaje pitanje po kojima će kriterijima Nacionalno vijeće izdati mišljenje.	Nije prihvaćen	Predlagatelj Zakona smatra da obrazac iz stavka 1. nije po naravi propis. U odnosu na stavak 4. isti se ne prihvaća jer se izjednačava položaj visokih učilišta u odnosu na osnivača. Predlagatelj smatra da Mreža visokih učilišta i studijskih programa nije ostvarila svoj cilj niti je moguće uspostaviti mehanizme funkcionalnosti ove mreže. Predlagatelj Zakona je odredbama prijedloga Zakona predvidio druge mehanizme osiguravanja kvalitete putem Agencije i Nacionalnog vijeća.
105	Sveučilište u Zagrebu	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O OSIGURAVANJU KVALITETE U VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANOSTI, Članak 15.	Obrazac zahtjeva za izdavanje dopusnice za izvođenje studija i upute za njegovo ispunjavanje iz članka 15. stavka 1. po svojoj su naravi propis za provedbu zakona i moraju se objaviti u Narodnim novinama (što treba propisati). Sveučilište prema ovom Nacrtu ni na koji način ne sudjeluje u postupku inicijalne akreditacije studija. Njegove unutarnje jedinice za osiguravanje kvalitete ne provode, kao dosad, akreditaciju studija. Sveučilišta moraju zadržati, sukladno zajamčenoj autonomiji, pravo vrjednovanja studijskih programa, sukladno unutarnjem postupku (i pravilima) osiguravanja kvalitete. To znači da mogu strateški procjenjivati o izvođenju pojedinih studijskih programa, imenovati recenzente, provoditi postupke sukladno vlastitim pravilnicima i podzakonskim aktima (nacionalnim pravilnicima). Sveučilišta ujedno mogu provoditi unutarnje procjene sustava osiguravanja kvalitete (na neintegriranim sveučilištima), što je jedan od mjerila (pokazatelja) i njihove funkcionalne integriranosti.	Nije prihvaćen	Predlagatelj Zakona smatra da obrazac iz stavka 1. nije po naravi propis.
106	Vlatko Cvrtila	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O OSIGURAVANJU KVALITETE U VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANOSTI, Članak 15.	Stavak 2, točka 4. "mišljenje Nacionalnog..." izbaciti jer to tijelo nema kapaciteta za davanje takvih mišljenja. Stavak 3., točka 4 "mišljenje Hrvatskog zavoda za zapošljavanje..." izbaciti jer su ove statistike nepouzdane, a mogle bi utjecati na ishođenje dopusnice za nove inovativne studijske programe za koje još uvijek ne postoje bilo kakeve statistike ili procjene o potrebama tržišta rada Stavak 5. Brisati jer pretpostavlja diskriminaciju privatnih visokih učilišta po osnovi vlasništva.	Djelomično prihvaćen	Stavak 2. točka 4. će se brisati. U odnosu na stavak 3. točka 4. ne prihvaća se jer se radi o ovlaštenom tijelu koji vodi statistiku nezaposlenih u upoznato je sa potrebama tržišta rada.
107	KRISTIAN VLAHOVIČEK	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O OSIGURAVANJU KVALITETE U VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANOSTI, Članak 15.	Dodatno unijeti u zahtjevnu dokumentaciju i podatke na kojoj instituciji će se obavljati upis studenata, kao i način raspodjele i vođenja financija	Primljeno na znanje	Zahvaljujemo na sudjelovanju.
108	Irena Guszak	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O OSIGURAVANJU KVALITETE U VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANOSTI, Članak 15.	Poštovani, čl. 15. st. 5. propisuje da kod akreditacije svakog novog studijskog programa „privatno visoko učilište dostavlja i sporazum s akreditiranim visokim učilištem o preuzimanju studenata u slučaju prestanka izvođenja studija“. Ovu odredbu smatram neprimjerenom jer bi uvođenje obveze potpisivanja ovakvih sporazuma u potpunosti onemogućilo pokretanje inovativnih studijskih programa kakvi se u ovom trenutku ne izvode u Republici Hrvatskoj na privatnim visokim učilištima, u potpunosti zaustavilo daljnji razvoj privatnog visokog obrazovanja te poticalo na pokretanje studijskih programa kakvi se već izvode na drugim visokim učilištima u Republici Hrvatskoj. Predlažemo u potpunosti ukloniti ovu odredbu iz teksta Nacrta. S poštovanjem, Irena Guszak	Prihvaćen	Stavak 5. će se brisati.
109	Hrvatsko katoličko sveučilište	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O OSIGURAVANJU KVALITETE U VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANOSTI, Članak 15.	U st. 2., točka 3. nije jasno trebaju li elaborat opravdanosti izvođenja studija podnijeti samo javna visoka učilišta ili i privatna. U st. 3., točka 4. postavlja se pitanje zašto je potrebno mišljenje Hrvatskog zavoda za zapošljavanja kada se traži mišljenje Nacionalnog vijeća. Pitanje je zašto se traže dva mišljenja o usklađenosti studijskog programa s potrebama tržišta rada. Može li privatno visoko učilište pokrenuti studij na teret svojih sredstava, a uz polog bez mišljenja Nacionalnog vijeća i Hrvatskog zavoda za zapošljavanje uzimajući u obzir buduće moguće promjene tržišta rada? U st. 4. pitanje je po kojim kriterijima će Nacionalno vijeće donijeti mišljenje o usklađenosti studija s potrebama tržišta rada te u kojem će vremenu uslijediti promjene kriterija (potrebe tržišta rada se mijenjaju). Također se postavlja pitanje koje se tržište rada uzima u obzir (RH, EU itd.). U st. 4. nije jasno treba li znanstveni institut za sudjelovanje u izvođenju združenog studija ishoditi i dopusnicu za obavljanje nastavne djelatnosti.	Djelomično prihvaćen	Predlagatelj Zakona smatra da je točka 3. jasna u smislu tko treba podnijeti elaborat. U odnosu na stavak 2. točka 4. isti će se brisati.
110	Sveučilište u Dubrovniku	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O OSIGURAVANJU KVALITETE U VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANOSTI, Članak 15.	Predlaže se korigirati članak 15. stavak 6. na način da glasi: "(6) Visoko učilište kojemu je u postupku reakreditacije izdano pismo očekivanja ne može podnijeti zahtjev za inicijalnu akreditaciju studija u istome polju prije otklanjanja prethodno utvrđenih nedostataka.". Također, u istom članku je potrebno dodati odgovarajuću odredbu koja propisuje da se akreditacija združenog studija provodi izravno primjenjujući postupke i uvjete koje propisuje Europski pristup osiguravanja kvalitete združenih studija.	Nije prihvaćen	Predloženo nije u skladu sa standardima i smjernicama osiguravanja kvalitete u europskom obrazovnom prostoru.
111	Sveučilište u Zagrebu Prirodoslovno-matematički fakultet	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O OSIGURAVANJU KVALITETE U VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANOSTI, Članak 15.	Ad čl. 15. U st. 2., t. 4. odnosno u st. 3., t. 4. ista ovlast navedena je za dva različita tijela (Nacionalno vijeće i HZZ) pa je isto potrebno uskladiti.	Prihvaćen	Stavak 2. točka 4. će se brisati.
112	Damir Jugo	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O OSIGURAVANJU KVALITETE U VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANOSTI, Članak 15.	Poštovani, člankom 15. stavak 6. propisuje da „visoko učilište kojemu je u postupku reakreditacije izdano pismo očekivanja ne može podnijeti zahtjev za inicijalnu akreditaciju studija prije otklanjanja prethodno utvrđenih nedostataka“. S ciljem preciznijeg određenja ove odredbe, predlažemo u ovom stavku radi jasnoće dodati kako se radi o „nedostatcima prethodno utvrđenih pismom očekivanja u posljednjoj reakreditaciji“. S poštovanjem, dr. sc. Damir Jugo, prof. v. š. Predsjednik Vijeća veleučilišta i visokih škola RH	Prihvaćen	Stavak 6. će se nadopuniti.
113	Damir Jugo	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O OSIGURAVANJU KVALITETE U VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANOSTI, Članak 15.	Poštovani, člankom 15. stavkom 5. propisuje se da, kod akreditacije svakog novog studijskog programa, „privatno visoko učilište dostavlja i sporazum s akreditiranim visokim učilištem o preuzimanju studenata u slučaju prestanka izvođenja studija“. Ovu odredbu smatramo neprimjerenom jer bi uvođenje obveze potpisivanja ovakvih sporazuma u potpunosti onemogućilo pokretanje inovativnih studijskih programa kakvi se u ovom trenutku ne izvode u Republici Hrvatskoj na privatnim visokim učilištima, u potpunosti zaustavilo daljnji razvoj privatnog visokog obrazovanja te poticalo na pokretanje studijskih programa kakvi se već izvode na drugim visokim učilištima u Republici Hrvatskoj. Predlažemo u potpunosti ukloniti ovu odredbu iz teksta Nacrta. S poštovanjem, dr. sc. Damir Jugo, prof. v. š. Predsjednik Vijeća veleučilišta i visokih škola RH	Prihvaćen	Stavak 5. će se brisati.
114	Damir Jugo	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O OSIGURAVANJU KVALITETE U VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANOSTI, Članak 15.	Poštovani, člankom 15. stavkom 3. točkom 5. propisuje se kako „prijedlog studijskog programa sadrži: za diplomski studij ispravu o akreditiranom prijediplomskom studiju iz istog znanstvenog ili umjetničkog polja“ kao što je propisano i u važećem Zakonu. Vjerujemo kako je u vremenu koje je prošlo od donošenja postojećeg Zakona došlo do osjetnog pomaka u trendovima prema interdisciplinarnosti i inter-institucijske mobilnosti. Opravdani razlog za zadržavanje ovakve odredbe mogao bi biti u tome da se pretpostavlja kako institucija koja ima odgovarajući nastavni kadar za izvođenje preddiplomskog studija može lakše dokazati osiguravanje dostatnog kadra za izvedbu studijskog programa na diplomskoj razini, u istom znanstvenom polju. Međutim, adekvatnost nastavnog kadra već je propisana drugim odredbama Nacrta te se sada može zaključiti kako je ova odredba prepreka interdisciplinarnosti, što je u načelnoj suprotnosti s odredbama prema kojima je ovaj Nacrt u suglasju s razvojnim trendovima u Europskom prostoru visokog obrazovanija i Europskom prostoru istraživanja, na što se poziva u nenormativnom dijelu Nacrta. Zbog navedenog smatramo ograničavajućim propisivati obvezu „osiguravanja vertikale“ te predlažemo da se ona briše iz teksta Nacrta. S poštovanjem, dr. sc. Damir Jugo, prof. v. š. Predsjednik Vijeća veleučilišta i visokih škola RH	Nije prihvaćen	Predloženo nije u skladu sa standardima i smjernicama osiguravanja kvalitete u europskom obrazovnom prostoru.
115	Damir Jugo	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O OSIGURAVANJU KVALITETE U VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANOSTI, Članak 15.	Poštovani, članak 15., stavak 2. propisuje postupak inicijalne akreditacije studijskih programa pri čemu se stavkom 2. ovog članka od svih visokih učilišta, uključujući i privatnih, traži prethodno donošenje mišljenja Nacionalnog vijeća o usklađenosti studija s potrebama tržišta rada. S obzirom na sadržaj nenormativnog dijela Nacrta (kritički osvrt na strateški dokument Mreže visokih učilišta i studijskih programa u Republici Hrvatskoj te objašnjenja kako će Nacionalno vijeće donositi mišljenje pri osnivanju javnih visokih učilišta), navedeno smatramo primjenjivim samo na javna visoka učilišta s obzirom na to da je procjena relevantnosti pokretanja studijskog programa od strane ključnog strateškog tijela u Republici Hrvatskoj opravdana samo u slučaju onih ustanova koje se financiraju iz državnog proračuna te predlažemo izmjenu predmetne odredbe na način da se ona samo odnosi na javna visoka učilišta. Istim člankom, samo stavkom 3. točkom 4. propisuje se kako se uz podnošenje zahtjeva za inicijalnu akreditaciju studijskog programa dostavlja i mišljenje Hrvatskog zavoda za zapošljavanje o usklađenosti studija s potrebama tržišta rada. Također smatramo kako je ovaj kriterij primjenjiv samo na javna visoka učilišta te predlažemo promijeniti predmetnu odredbu sukladno. S poštovanjem, dr. sc. Damir Jugo, prof. v. š. Predsjednik Vijeća veleučilišta i visokih škola RH	Djelomično prihvaćen	Stavak 2. točka 4. će se brisati. U odnosu na stavak 3. točka 4. ne prihvaća se jer predlagatelj Zakona ne vidi opravdanost izuzetka za privatna visoka učilišta. Privatna visoka učilišta također imaju obvezu odgovornog društvenog djelovanja.
116	Ivo Ivančić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O OSIGURAVANJU KVALITETE U VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANOSTI, Članak 15.	Mišljenje Nacionalnog vijeća trebalo bi važiti za javna visoka učilišta, dok to ne bi trebao biti slučaj za privatna. Naime, javna visoka učilišta financiraju se iz državnog proračuna, a privatna (samostalno) na tržištu pa im ne bi trebalo nametati mišljenje Nacionalnog vijeća. Isto bi trebalo vrijediti i za dio koji se odnosi na Hrvatski zavod za zapošljavanje u odnosu na javna i privatna visoka učilišta.	Primljeno na znanje	Zahvaljujemo na sudjelovanju.
117	Rudarsko-geološko-naftni fakultet	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O OSIGURAVANJU KVALITETE U VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANOSTI, Članak 15.	Stavak 6. – Visokom učilištu kojemu je u postupku reakreditacije izdano pismo očekivanja ne bi trebalo onemogućiti podnošenje zahtjeva za inicijalnu akreditaciju studija jer je ponekad inicijalna akreditacija novog studijskog programa možda rješenje za lošu ocjenu dobivenu na reakreditaciji (npr. neatraktivan i zastario studijski program).	Primljeno na znanje	Zahvaljujemo na sudjelovanju.
118	Sveučilište u Rijeci, Filozofski fakultet	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O OSIGURAVANJU KVALITETE U VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANOSTI, Članak 15.	Stavak (3) t. 4. Mišljenje HZZ o usklađenosti studija s potrebama tržišta rada zahtijeva reviziju načina na koji HZZ vodi i prikazuje podatke o zapošljavanju i zaposlenosti završenih studenata jer dosadašnji podaci nisu pouzdani niti posebno relevantni. Diplomirani studenti se trenutno ne moraju prijaviti na Zavod. Ne uzima se u obzir tržite rada EU, samozapošljavanje, nova zanimanja koja se tek stvaraju na tržištu rada i dr. Da bi se mogli voditi statistikom Zavoda, njihovi podaci moraju biti valjani, pouzdani i relevantni. Stavak (5) Privatna VU su konkurencija javnima, a ovime se javna VU stavlja u poziciju odgovornosti za studijske programe koja nisu akreditirala, dok se istodobno privatna VU čini u određenoj mjeri ovisnima o javnima.	Primljeno na znanje	Zahvaljujemo na sudjelovanju.
119	Sveučilište u Rijeci	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O OSIGURAVANJU KVALITETE U VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANOSTI, Članak 15.	Stavak 3. točka 4. Ovakve analize ne postoje za Republiku Hrvatsku, postoje samo kratkoročna izvješća HZZ, no nema dugoročnog plana potreba tržišta rada. Takvi planovi se ne mogu raditi godinu za godinu, već dugoročno, Nadalje, studenti se obrazuju za poslove koji još ne postoje pa je nemoguće davati analize tržišta rada na temelju podataka iz prošlosti. Pogledati npr. World Economic Forum: the future of jobs report, https://www.weforum.org/reports/the-future-of-jobs-report-2020/in-full Stavak 3. točka 5. Potrebno dodati da se odnosi na bilo koji studij koji je akreditiran u EU a služi kao prethodna kvalifikacija za upis na odgovarajuću višu razinu, sukladno točki 14. ovoga stavka. Stavak 3. točka 7. Umjesto: ostvarenih ishoda učenja Predlaže se: ishoda učenja ili očekivanih (planiranih) ishoda učenja Stavak 3. točka 8. Umjesto: ishode učenja, predlaže se: kompetencije Potrebno je omogućiti jednu inicijalnu akreditaciju za sve jezike na kojima se planira izvođenje studija. Stavak 4. Predlaže se za inicijalnu akreditaciju združenih studija. Uvesti poseban članak u kojemu će se obrazložiti kako se kriteriji iz članka 12. Zakona i prilozi iz čl. 15. st.2 primjenjuju na inicijalnu akreditaciju združenih studija	Djelomično prihvaćen	U odnosu na stavak 3. točka 4. ne prihvaća se jer se radi o ovlaštenom tijelu koji vodi statistiku nezaposlenih u upoznato je sa potrebama tržišta rada. U odnosu na stavak 3. točka 5 ne prihvaća se jer ne isključuje predloženo. U odnosu na stavak 3. točka 7. i 8 iste će se izmijeniti.
120	Sveučilište u Zagrebu	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O OSIGURAVANJU KVALITETE U VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANOSTI, Članak 16.	Predlaže se brisanje članka 16. Obrazloženje: Predlaže se brisanje članka 16. i zadržavanje obveze dvogodišnjeg zajedničkog izvođenja postojećeg programa s mentorskom ustavnom. Zajedničkim izvođenjem studijskoga programa s već postojećim visokim učilištem (čl. 19. st. 3. točka 1. sadašnjega Zakona o osiguravanju kvalitete u znanosti i visokom obrazovanju) jamči se izravna suradnja s podnositeljem zahtjeva s već postojećim visokim učilištem. To znači sklapanje ugovora ili sporazuma s postojećim visokim učilištem o zajedničkome izvođenju studija, dogovor o svim vidovima suradnje, osobito u izvođenju studija. Zajedničko izvođenje studija znači da znanstveno-nastavno osoblje s postojećega visokoga učilišta izravno sudjeluje u nastavnome procesu, izvodi nastavu, provodi ispite, mentorira završne i diplomske radove, neposredno surađuje s nastavnicima visokoga učilišta u nastajanju. Takva suradnja neobično je važna jer se visoko učilište u nastajanju u mnogim aspektima svoje djelatnosti može osloniti na suradno postojeće visoko učilište, a suradno postojeće visoko učilište može ga u svim aspektima pratiti. Člankom 19. predviđene su i pojedine faze praćenje djelovanja visokoga učilišta, osobito nakon proteka od dvije godine izvođenja studijskoga programa, kada matično visoko učilište potvrđuje da se zajednički studijski program izvodio sukladno sporazumu. U okviru te druge faze, podnositelj zahtjeva podastire dodatne potrebne dokaze o ispunjavanju uvjeta.	Nije prihvaćen	Nije moguće prihvatiti zbog izjednačavanja visokih učilišta u odnosu na osnivača.
121	Vlatko Cvrtila	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O OSIGURAVANJU KVALITETE U VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANOSTI, Članak 16.	Ovo je svojevrsna diskriminacija "ostalih" u akademskoj zajednici. Izbor u najviša zvanja ne može biti nikakav kriterij za postizanje visoke razine kvalitete rada povjerenstva. Ako postoje „ugledni“, znači li to da postoje i „neugledni“ nastavnici!? Tko će utvrđivati i kojim kriterijima „uglednost“!? Prijedlog: članovi stručnog povjerenstva biraju se iz reda domaćih i inozemnih nastavnika.	Prihvaćen	Članak 16. će se urediti u odnosu iz kojih redova se biraju članovi stručnog povjerenstva.
122	Heli Hajdić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O OSIGURAVANJU KVALITETE U VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANOSTI, Članak 16.	možda umjesto "domaći nastavnik" u stavku 5. napisati nastavnik zaposlen na visokom učilištu u Republici Hrvatskoj... na odgovarajući način napisati i za "domaćeg znanstvenika" - znanstvenik zaposlen... brisati "domaći"iz Zakona	Nije prihvaćen	Predloženo nije u skladu s jedinstvenim nomotehničkim i metodološkim pravilima u pisanju propisa.
123	KRISTIAN VLAHOVIČEK	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O OSIGURAVANJU KVALITETE U VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANOSTI, Članak 16.	U stavku (5) isključiti i sve zaposlenike institucije koja se vrednuje, kao i dodati uvjet da barem jedan član povjerenstva mora biti zaposlen na međunarodnoj instituciji.	Nije prihvaćen	U stavku 2. određeno je da se član bira iz reda inozemnih nastavnika. Predlagatelj smatra da u ograničenja postavljena u stavku 5. dovoljna da bi se ostvarila svrha norme u odnosu na sprječavanje sukoba interesa.
124	KRISTIAN VLAHOVIČEK	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O OSIGURAVANJU KVALITETE U VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANOSTI, Članak 16.	U stavak (3) dodati da barem dio članova povjerenstva mora biti u istom znanstvenom polju u kojem se izvodi studij ili djeluje VU	Prihvaćen	Dodati će se uvjet u odnosu na polje i područje.
125	KRISTIAN VLAHOVIČEK	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O OSIGURAVANJU KVALITETE U VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANOSTI, Članak 16.	U stavku (1) unijeti broj članova stručnog povjerenstva (ili barem minimum)	Prihvaćen	Stavak 1. će se urediti.
126	Maja Molnar	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O OSIGURAVANJU KVALITETE U VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANOSTI, Članak 16.	Članak 16. t.2. Izbor stručnog povjerenstva u koje će biti uključeni samo redoviti profesori i oni u trajnom izboru bi mogao biti ograničavajući. Svjesni smo da su nastavnici, kako domaći, tako i inozemni vrlo često ograničeni u mogućnosti napredovanja, što nikako ne umanjuje njihovu izvrsnost. Stoga, bi i ostali, koji nisu u navedenim zvanjima mogli dati veliki doprinos ovom procesu. Možda bi bilo dobro drukčije definirati te kriterije izvrsnosti za navedeni proces. t.5. Bilo bi dobro nekako dodatno pojasniti ovu točku, odnosno je li ovo vezano za sukob interesa?	Prihvaćen	Stavak 2. će se urediti.
127	Hrvatsko katoličko sveučilište	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O OSIGURAVANJU KVALITETE U VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANOSTI, Članak 16.	U postupku vanjskog vrednovanja Akreditacijski savjet imenuje stručno povjerenstvo Pitanje vezano uz st. 5. je što znači termin „domaći nastavnik“? Znači li to da u stručnom povjerenstvu mogu biti samo inozemni nastavnici i pitanje je koliko je njima poznato područje sustava visokog obrazovanja i znanosti u Republici Hrvatskoj.	Primljeno na znanje	Zahvaljujemo na sudjelovanju.
128	Damir Jugo	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O OSIGURAVANJU KVALITETE U VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANOSTI, Članak 16.	Poštovani, članak 16. propisuje uvjete za članove stručnog povjerenstva koji se odnose na izbore na radna mjesta najviših kategorija. S obzirom na to da je ovim člankom predviđeno da sastav povjerenstva uključuje i stručnjake iz inozemstva, vrijedi imati na umu da su sustavi akademskog napredovanja različito uređeni u različitim zemljama te činjenicu da nemaju sve zemlje binarne sustave te bi valjalo primijeniti načelo fleksibilnosti kod primjene akademskih uvjeta na članove povjerenstva iz inozemstva. Pored toga, mišljenja smo da bi ovakvi zahtjevi mogli usporiti značajno postupak vanjskog vrednovanja zbog ograničenog broja stručnjaka ovako precizno definiranog profila. Istovremeno, kako bi se osiguralo načelo nepristranosti i objektivnosti, predlažemo u stavku 5. istog članka dodati da član stručnog povjerenstva ne može biti niti vanjski suradnik vrednovane ustanove (ne samo zaposlenik). S poštovanjem, dr. sc. Damir Jugo, prof. v. š. Predsjednik Vijeća veleučilišta i visokih škola RH	Primljeno na znanje	Zahvaljujemo na sudjelovanju.
129	Sveučilište u Rijeci	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O OSIGURAVANJU KVALITETE U VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANOSTI, Članak 16.	Stavak (2) Akreditacija, kao i kompletan rad u kvaliteti treba obuhvaćati rad i mišljenje svih dionika (ne samo redovitih profesora ili redovitih profesora u trajnom izboru). Pogledati ENQA-in dokument: The Guide for effective stakeholders’ involvement in quality assurance: https://www.enqa.eu/publications/the-guide-for-effective-stakeholders-involvement-in-quality-assurance/ Potrebno je i zbog usklađenosti sa standardom 2.4 ESG-a	Prihvaćen	Stavak 2. će se urediti.
130	Sveučilište u Zagrebu	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O OSIGURAVANJU KVALITETE U VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANOSTI, Članak 19.	U članku 19. predlaže se brisati stavak 4. („(4) Rješenjem kojim je izdana dopusnica određuje se i povjerenstvo za praćenje rada visokog učilišta, odnosno rada znanstvenog instituta ili za praćenje izvođenja studija. Povjerenstvo za praćenje rada visokog učilišta, odnosno rada znanstvenog instituta ili za praćenje izvođenja studija imenuje se u skladu s člankom 16. ovoga Zakona te prati rad visokog učilišta odnosno znanstvenog instituta tri godine, a izvođenje studija tijekom prvoga ciklusa izvođenja cjelovitoga studija.“), a stavak 5. preobrojčiti u stavak 4. Obrazloženje: Predlaže se brisanje stavka 4. članka 19. i zadržavanje obaveze dvogodišnjeg zajedničkog izvođenja postojećeg programa s mentorskom ustavnom. Zajedničkim izvođenjem studijskoga programa s već postojećim visokim učilištem (Čl. 19, st. 3, točka 1 sadašnjega Zakona o osiguravanju kvalitete u znanosti i visokom obrazovanju) jamči se izravna suradnja s podnositeljem zahtjeva s već postojećim visokim učilištem. To znači sklapanje ugovora ili sporazuma s postojećim visokim učilištem o zajedničkome izvođenju studija, dogovor o svim vidovima suradnje, osobito u izvođenju studija. Zajedničko izvođenje studija znači da znanstveno-nastavno osoblje s postojećega visokoga učilišta izravno sudjeluje u nastavnome procesu, izvodi nastavu, provodi ispite, mentorira završne i diplomske radove, neposredno surađuje s nastavnicima visokoga učilišta u nastajanju. Takva suradnja neobično je važna jer se visoko učilište u nastajanju u mnogim aspektima svoje djelatnosti može osloniti na suradno postojeće visoko učilište, a suradno postojeće visoko učilište može ga u svim aspektima pratiti. Člankom 19. predviđene su i pojedine faze praćenje djelovanja visokoga učilišta, osobito nakon proteka od dvije godine izvođenja studijskoga programa, kada matično visoko učilište potvrđuje da se zajednički studijski program izvodio sukladno sporazumu. U okviru te druge faze, podnositelj zahtjeva podastire dodatne potrebne dokaze o ispunjavanju uvjeta.	Nije prihvaćen	Predloženo nije prihvaćeno zbog izjednačavanja visokih učilišta u odnosu na osnivača.
131	Hrvatsko katoličko sveučilište	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O OSIGURAVANJU KVALITETE U VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANOSTI, Članak 19.	U ovom članku nije jasno koje tijelo Agencije rješava prigovore na izdavanje dopusnice. Predlažemo da to bude imenovano neovisno tijelo Agencije.	Primljeno na znanje	Zahvaljujemo na sudjelovanju.
132	Ivo Ivančić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O OSIGURAVANJU KVALITETE U VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANOSTI, Članak 20.	U odnosu na sadržaj dopusnice, smatram nepotrebnim i neprikladnim definirati upisnu kvotu za privatna visoka učilišta. Država može privatnim visokim učilištima dati "preporučenu kvotu" ili neki drugi sličan pravni institut. Privatna visoka učilišta trebala bi sama određivati kvote, poštujući naravno sve pozitivne propise u pogledu nastavnika, prostora i dr.	Nije prihvaćen	Predloženo nije prihvaćeno zbog jasnoće norme.
133	Sveučilište u Rijeci	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O OSIGURAVANJU KVALITETE U VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANOSTI, Članak 20.	Stavak 2. točka 10. Kvote donosi Sveučilište za pojedinu akademsku godinu. Pojam kapacitet isto nije precizan jer on ovisi o omjerima nastavnik student u prethodno navedenim člancima. Stoga treba pojam br. 10 „upisnu kvotu“ izbrisati s popisa. Stavak 2. točka 11. Nepotreban podatak jer se može dogoditi da se nastava iz objektivnih okolnosti ne počne izvoditi u planiranoj akademskoj godini. (npr. pandemija) Stavak 3. Nije jasno što će se još detaljnije navoditi, a što nije propisano Zakonom u st. 2 ovoga članka.	Nije prihvaćen	U odnosu na stavak 2. točka 10. isto se ne prihvaća zbog jasnoće norme te osiguravanja standarda kvalitete. U odnosu na stavak 2. točku 11. predlagatelj smatra da isto nije nepotreban podatak zbog pravne sigurnosti i zaštite prava studenata. U odnosu na stavak 3. utvrđuje minimalni zakonski sadržaj dok će Agencija u sklada sa svojom nadležnosti i standardima i smjernicama kvalitete detaljno razraditi odgovarajuće točke.
134	Sveučilište u Rijeci	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O OSIGURAVANJU KVALITETE U VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANOSTI, Članak 21.	Nigdje nije navedena praksa da vanjsko vrednovanje može napraviti i strana agencija koja je uvrštena u EQAR	Nije prihvaćen	Predlagatelj smatra da zbog specifičnih nacionalnih kriterija institucionalne akreditacije nije moguće učinkovito primijeniti predloženo.
135	Heli Hajdić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O OSIGURAVANJU KVALITETE U VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANOSTI, Članak 23.	brisati u stavku 1. riječ "prvim" dovoljno je "danom posjete..."	Primljeno na znanje	Zahvaljujemo na sudjelovanju.
136	Sveučilište u Zagrebu Prirodoslovno-matematički fakultet	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O OSIGURAVANJU KVALITETE U VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANOSTI, Članak 26.	Ad 26., st. 1. Rok za donošenje akcijskog plana po pismu očekivanja predlažemo produžiti, tj. izmijeniti da glasi „u pravilu najkasnije u roku 6 mjeseci, a u skladu s rokom zadanim rješenjeom o pismu očekivanja koji iznimno može biti dulji od 6 mjeseci, ovisno o veličini visokog učilišta odnosno znanstvenog instituta te obuhvatu mjera koje se nalažu“ jer, barem na velikim fakultetima kao što je PMF, je gotovo pa nemoguće u samo 3 mjeseca pripremiti i usvojiti akcijski plan.	Nije prihvaćen	Prijedlog nije moguće prihvatiti zbog usklađenosti s drugim rokovima u postupku vanjskog vrednovanja a i zbog jasnoće norme i pravne sigurnosti.
137	Sveučilište u Zagrebu	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O OSIGURAVANJU KVALITETE U VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANOSTI, Članak 27.	Pravna sigurnost umnogome ovisi o jasnoći, dorečenosti te preciznosti pojmova i izričaja u općem aktu. Svaki opći pravni akt mora imati nedvosmisleni izričaj jer to neposredno utječe na njegovu primjenu. To između ostalog znači da se materija mora urediti precizno, pedantno i jasno tako da predvidi najveći broj potencijalnih situacija koje trebaju potpasti pod doseg norme, pa da se u pogledu njih adresatima ne ostavi mogućnost diskrecijskog (arbitrarnog) postupanja. Izričaj „predstavke ili druge obavijesti koje upućuju na potrebu zaštite javnog interesa“ nije precizno definiran. Sve što se događa izvanredno, trebalo bi biti jasno navedeno. „Predstavke ili druge obavijesti” može značiti da ravnatelj Agencije, u despotskoj maniri, donosi odluku o izvanrednome vrjednovanju na temelju npr. anonimnih predstavki, neprovjerenih informacija, peticija i sl. Ravnatelj ne bi smio imati takve ovlasti, nego treba na temelju točno utvrđenih kriterija, biti određeno kada i zašto se pokreće izvanredno vrjednovanje. U suprotnom će se morati osigurati pravna zaštita i obustava izvršenja takvih akata koji se ne mogu ispitati i čija motivacija počiva na slobodnoj ocjeni, a ne na katalogu razloga.	Primljeno na znanje	Zahvaljujemo na sudjelovanju.
138	KRISTIAN VLAHOVIČEK	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O OSIGURAVANJU KVALITETE U VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANOSTI, Članak 27.	U stavak (2) dodati i na zahtjev nadležnog ministarstva.	Nije prihvaćen	Predloženo nije moguće prihvatiti zbog usklađenosti sa Zakonom o sustavu državne uprave.
139	Sveučilište u Zagrebu Prirodoslovno-matematički fakultet	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O OSIGURAVANJU KVALITETE U VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANOSTI, Članak 27.	Ad 27. Predlažemo odrediti rok koji teče od prethodno provedenog postupka reakreditacije, a prije kojeg isteka se ne može pokrenuti postupak izvanrednog vrednovanja (npr. dvije godine).	Nije prihvaćen	Predloženo nije moguće prihvatiti zbog zaštite javnog interesa.
140	KRISTIAN VLAHOVIČEK	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O OSIGURAVANJU KVALITETE U VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANOSTI, Članak 28.	Ispraviti pogrešku u stavku (1) vrednovanju u vrednuju. Dodatno pojasniti stavak.	Djelomično prihvaćen	Prihvaća se prijedlog ispravke.
141	Maja Molnar	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O OSIGURAVANJU KVALITETE U VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANOSTI, Članak 28.	Članak 28. Ispraviti t.1	Primljeno na znanje	Zahvaljujemo na sudjelovanju.
142	Rudarsko-geološko-naftni fakultet	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O OSIGURAVANJU KVALITETE U VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANOSTI, Članak 28.	Trebalo bi nešto detaljnije reći o razlozima za provođenje tematskog vrednovanja. Također, nije jasno zašto se izvanredno vrednovanje provodi na temelju odluke ravnatelja Agencije ili na zahtjev visokog učilišta, a tematsko vrednovanje na prijedlog ministra. Prijedlog je da se i u ovaj članak uvede da se tematsko vrednovanje može provesti na zahtjev visokog učilišta.	Primljeno na znanje	Zahvaljujemo na sudjelovanju.
143	Sveučilište u Zagrebu	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O OSIGURAVANJU KVALITETE U VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANOSTI, Članak 29.	U članku 29. stavku 1. ispred riječi „je“ predlaže se dodati riječi: „samostalna,“ tako da stavak glasi: „Agencija za znanost i visoko obrazovanje samostalna je pravna osoba s javnim ovlastima upisana u sudski registar.“ Obrazloženje: U postojećem Zakonu Agencija za znanost i visoko obrazovanja definirana je kao „samostalna pravna osoba s javnim ovlastima u sudski registar“ (članak 3. stavak 1.). U Nacrtu zakona Agencija je definirana kao „pravna osoba s javnim ovlastima upisana u sudski registar“ (članak 29. stavak 1.). Navedena razlika nema samo terminološko značenje, niti je slučajna. Ona odražava namijenjeni podređeni status do sada neovisnog i samostalnog tijela u odnosu na Vladu i Ministarstvo. To je protivno i intenciji donošenja ovog Zakona kakva je istaknuta u obrazloženju. U njemu se navodi kako „u izvješću ENQA-e (European Association for Quality Assurance in Higher Education) osobito se ističe da je potrebno dodatno osnažiti neovisnost Agencije tako da Agencija donosi konačne odluke o ishodu vrednovanja u postupku reakreditacije visokih učilišta (…) Osim toga, prema ESG-u, ključni standard 3.3. koji navodi da agencije moraju biti neovisne i samostalne u svom radu te u potpunosti odgovarati za svoje aktivnosti i njihove ishode, bez utjecaja trećih strana, određuje da je za osiguravanje kvalitete u visokom obrazovanju ključna neovisnost tijela (agencije za osiguravanje kvalitete) koje provodi postupke vrednovanja, što uključuje i zahtjev da konačnu odluku o akreditaciji donose same agencije. Novim Zakonom će se osigurati potpuna usklađenost s navedenim, tako da konačne akte u postupcima vrednovanja ubuduće izdaje AGENCIJA, a ne kao do sada, Ministarstvo znanosti i obrazovanja.“ Na koji način Nacrt zakona osnažuje neovisnost Agencije? Uistinu, Nacrtom zakona konačne akte u postupcima vrjednovanja izdavat će Agencija, a ne kao do sada Ministarstvo. Međutim, prema Nacrtu zakona od sada će predsjednika i sedam članova Upravnog vijeća imenovati i razrješivati Vlada Republike Hrvatske, a ne više Hrvatski sabor (članak 33. stavak 2.). Treba podsjetiti da upravno vijeće imenuje i razrješava ravnatelja Agencije i članove Akreditacijskog savjeta (članak 34. stavak 1.). Drugim riječima, ovo tijelo se prema Nacrtu zakona organizacijski podvrgava Vladi i ministru, dok se istovremeno povećava i snaži uloga Agencije. Navedeno je protivno osnovnoj ideji ESG-ja da su agencije neovisne. U članku 29. stavku 2. predlaže se brisanje dijela odredbe koja glasi: „Osnivačka prava nad Agencijom u ime Republike Hrvatske obavlja Ministarstvo,“ tako da stavak glasi: „(2) Osnivač Agencije je Republika Hrvatska.“	Nije prihvaćen	Pravna osoba je po funkciji samostalni nositelj prava i obveza u pravnom prometu.
144	Sveučilište u Zagrebu	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O OSIGURAVANJU KVALITETE U VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANOSTI, Članak 30.	U članku 30. stavak 2. predlaže se brisati točka 2. („2. provodi vrednovanje provedbe programskih ugovora“), a točke 3.-9. preobrojčiti u 2.-8. Obrazloženje: Djelokrug rada Agencije ovim se Nacrtom zakona izuzetno proširuje. Upitno je da li Agencija trenutno ima kadrovskih mogućnosti obavljati cijeli niz zadaća koje se joj sada stavljaju u nadležnost. Tako na primjer, prema ovom Nacrtu zakona sveučilišta ni na koji način ne sudjeluju u postupku inicijalne akreditacije studija. Njihove unutarnje jedinice za osiguravanje kvalitete ne provode, kao dosad, akreditaciju studija. Od sada će dakle Agencija preuzeti na sebe ovaj ogroman posao. Pored upitnih kadrovskih mogućnosti (što ponovno otvara konstataciju iz obrazloženja da za provedbu ovog zakona nije potrebno osigurati dodatna sredstva u Državnom proračunu Republike Hrvatske), postavlja se pitanje na koji način i kojim mehanizmima će Agencija nadzirati vrjednovanje provedbe programskih ugovora. Osim toga, Agencija, koja nije ugovorna strana ovih ugovora, bi trebala kao samostalno i neovisno tijelo obavljati ovu zadaću. Problem je da se ovim Nacrtom zakona Agencija organizacijski podređuje Vladi i Ministru te kao takvo je dovedena u pitanje nepristranost ovog tijela. U članku 30. stavku 2. točki 4. (po novom 3.) početni dio rečenice koji glasi: „potiče razvoj znanstvenih vještina, znanja i istraživanja,“ predlaže se zamijeniti izričajem: „potiče stjecanje i proširenje znanja i istraživanja,“ tako da točka glasi: „potiče stjecanje i proširenje znanja i istraživanja o sustavu kvalitete visokog obrazovanja, znanstvene i umjetničke djelatnosti u Republici Hrvatskoj te provodi edukacije članova stručnih tijela u postupcima vanjskog vrjednovanja“. Obrazloženje: Agencija po definiciji nije znanstvena institucija i djelatnost joj nije znanstvena. Ona može poticati stjecanje i proširenje znanja te istraživanja o sustavu kvalitete znanosti i visokog obrazovanja, ali to je usmjereno na istraživanja sustava kvalitete kao takva, a ne na samo istraživanje i znanost. U članku 30. stavku 3. predlaže se zamijeniti riječi: „točke 1. do 3.“ izričajem: „točke 1. i 2.,“ tako da stavak glasi: „U obavljanju svoje djelatnosti Agencija poslove iz stavka 2. točke 1. i 2. te točke 5. obavlja kao javnu ovlast te donosi pravilnike, odluke i standarde za osiguravanje kvalitete u visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti. Obrazloženje: U prethodnom komentaru Sveučilište u Zagrebu predlaže brisanje točke 2. u članku 30. stavku 2. U članku 30. stavak 4. nakon riječi „dostavlja“ predlaže se dodati riječi: „Nacionalnom vijeću za znanost, visoko obrazovanje i tehnološki razvoj i“ tako da stavak glasi: “Agencija prikuplja i obrađuje podatke o stanju i učinkovitosti sustava visokog obrazovanja i znanstvene djelatnosti nužne za utvrđivanje standarda i kriterija za vrjednovanje i donošenje ocjena u postupcima vrjednovanja te za donošenje strateških odluka za razvoj visokog obrazovanja i znanstvene djelatnosti. Prikupljene podatke, analize i statistike Agencija dostavlja Nacionalnom vijeću za znanost, visoko obrazovanje i tehnološki razvoj i Ministarstvu te s Ministarstvom usklađuje evidencije koje ono vodi na temelju zakona. Agencija općim aktom uređuje postupak prikupljanja i obrade ovih podataka, u skladu s propisima kojima se uređuje zaštita osobnih podataka te tajnost podataka.“ Obrazloženje: Sveučilište u Zagrebu predlaže zadržavanje rješenja iz aktualnoga Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju prema kojemu je Nacionalno vijeće za znanost, visoko obrazovanje i tehnološki razvoj najviše stručno tijelo koje se brine za razvitak i kvalitetu cjelokupne znanstvene djelatnosti i sustava znanosti, visokog obrazovanja i tehnološkog razvoja u Republici Hrvatskoj. S obzirom na navedeno, potrebno je da Nacionalno vijeće ostane adresat koji će dobivati podatke o stanju i učinkovitosti sustava visokog obrazovanja i znanstvene djelatnosti nužne za utvrđivanje standarda i kriterija za vrjednovanje i donošenje ocjena u postupcima vrjednovanja te za donošenje strateških odluka za razvoj visokog obrazovanja i znanstvene djelatnosti.	Djelomično prihvaćen	U odnosu na stavak 2. točka 2. isti se ne prihvaća zbog uvođenja novog modela financiranja javnih visokih učilišta. Jedina ovlaštena pravna osoba, temeljem ustroja i vrstom djelatnosti. za provođenje vrednovanja a sukladno prijedlogu Zakona o visokom obrazovanju i znanosti je Agencija za znanost i visoko obrazovanje. U odnosu na stavak 2. točka 4. isti će se urediti. U odnosu na stavak 3. isto se ne prihvaća jer se javne ovlast definiraju člankom 29. stavak 1. U odnosu na stavak 4. ne prihvaća se jer Nacionalno vijeće nije javnopravno tijelo.
145	KRISTIAN VLAHOVIČEK	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O OSIGURAVANJU KVALITETE U VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANOSTI, Članak 30.	Točku 2. stavka (2) izmijeniti da glasi: 2. Provodi postupke vrednovanja vezane uz programske ugovore i pruža podršku institucijama u aktivnostima vezanim uz programske ugovore.	Nije prihvaćen	Podršku aktivnosti pruža resorno tijelo državne uprave.
146	Sveučilište u Zagrebu	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O OSIGURAVANJU KVALITETE U VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANOSTI, Članak 33.	U članku 33. stavku 3. dio rečenice koji glasi: „Vlada Republike Hrvatske. Vlada Republike Hrvatske,“ predlaže se zamijeniti izričajem: „Hrvatski sabor. Hrvatski sabor, “ tako da stavak glasi: „Predsjednika i sedam članova Upravnog vijeća imenuje i razrješuje Hrvatski sabor. Hrvatski sabor imenuje jednog člana na prijedlog Nacionalnoga vijeća, tri člana na prijedlog Rektorskoga zbora Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: Rektorski zbor) te dva člana na prijedlog Zbora veleučilišta Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: Zbor veleučilišta) te dva člana na prijedlog Ministarstva. Devetog člana Upravnog vijeća kao predstavnika radnika Agencije imenuje Agencija na prijedlog zaposlenika Agencije. Postupak predlaganja članova Upravnoga vijeća uređuje se Statutom Agencije.“ Obrazloženje: Predloženo rješenje protivno je intenciji donošenje ovog Zakona koja je istaknuta u obrazloženju. U njemu se navodi kako „u izvješću ENQA-e (European Association for Quality Assurance in Higher Education) osobito se ističe da je potrebno dodatno osnažiti neovisnost Agencije tako da Agencija donosi konačne odluke o ishodu vrednovanja u postupku reakreditacije visokih učilišta (…) Osim toga, prema ESG-u, ključni standard 3.3. koji navodi da agencije moraju biti neovisne i samostalne u svom radu te u potpunosti odgovarati za svoje aktivnosti i njihove ishode, bez utjecaja trećih strana, određuje da je za osiguravanje kvalitete u visokom obrazovanju ključna neovisnost tijela (agencije za osiguravanje kvalitete) koje provodi postupke vrednovanja, što uključuje i zahtjev da konačnu odluku o akreditaciji donose same agencije. Novim Zakonom će se osigurati potpuna usklađenost s navedenim, tako da konačne akte u postupcima vrednovanja ubuduće izdaje AGENCIJA, a ne kao do sada, Ministarstvo znanosti i obrazovanja.“ Na koji način Nacrt zakona osnažuje neovisnost Agencije? Uistinu, Nacrtom zakona će konačne akte u postupcima vrjednovanja izdavati Agencija, a ne kao do sada Ministarstvo. Međutim, prema Nacrtu zakona od sada će predsjednika i sedam članova Upravnog vijeća imenovati i razrješivati Vlada Republike Hrvatske, a ne više Hrvatski sabor (članak 33. stavak 2.). Treba podsjetiti da upravno vijeće imenuje i razrješava ravnatelja Agencije i članove Akreditacijskog savjeta (članak 34. stavak 1.). Drugim riječima, dok se nominalno dodatno snaži neovisnost Agencije jer ona prema Nacrtu zakona sada donosi konačnu odluku o akreditaciji, organizacijski se podvrgava Vladi i Ministru. Navedeno je protivno osnovnoj ideji ESG-ja da su agencije neovisne. U članku 33. stavku 6. dio rečenice koji glasi: „Vladu Republike Hrvatske,“ predlaže se zamijeniti izričajem: „Hrvatski sabor.“ tako da stavak glasi: „O postojanju razloga za razrješenje predsjednika i/ili člana Upravnoga vijeća, prije isteka vremena na koje je imenovan, Agencija obavještava Hrvatski sabor.“	Nije prihvaćen	Ne prihvaća se jer upravna vijeća agencija u sustavu obrazovanja i znanstvene djelatnosti imenuje Vlada RH kao što je to slučaj s primjerice Agencijom za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih, Agencijom za odgoj i obrazovanje te Nacionalnim centrom za vanjsko vrednovanje obrazovanja.
147	Neven Pintarić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O OSIGURAVANJU KVALITETE U VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANOSTI, Članak 33.	Navedeni članak je potrebno uskladiti s ENQA (ESG) standardom 3.1. Standard 3.1. navodi da Agencije trebaju osigurati zastupljenost svih dionika u svome upravljanju i radu (https://www.enqa.eu/wp-content/uploads/2015/11/ESG_2015.pdf). ESG definira dionike visokog obrazovanja kao sve sudionike unutar institucija uključujući, studente i osoblje, kao i vanjske suradnike (str 5. https://www.enqa.eu/wp-content/uploads/2015/11/ESG_2015.pdf) Čl. 8. Zakona o osiguravanju kvalitete u znanosti i visokom obrazovanju na snazi u skladu je sa standardom 3.1. budući da definira članstvo jednog studenta u Upravnom vijeću Agencije. Navedeno se ostvaruje imenovanjem na prijedlog Hrvatskog studentskog zbora, koji je temeljem čl. 8. Zakona o studentskom zboru i drugim studentskim organizacijama koordinativno tijelo svih studentskih zborova te predlaže predstavnika studenata u tijelima organizacija u kojima sudjeluju predstavnici studenata. U ime Hrvatskog studentskog zbora, Neven Pintarić	Nije prihvaćen	Zastupljenost predstavnika studenata biti će osigurano u stručnim tijelima Agencije Akreditacijskom savjetu i Stručnom povjerenstvu te Povjerenstvo za naknadno praćenje.
148	Vlatko Cvrtila	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O OSIGURAVANJU KVALITETE U VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANOSTI, Članak 33.	Predsjednika i sedam članova Upravnog vijeća imenuje i razrješuje Vlada Republike Hrvatske. Vlada Republike Hrvatske imenuje jednog člana na prijedlog Nacionalnoga vijeća, tri člana na prijedlog Rektorskoga zbora Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: Rektorski zbor), OD KOJIH JE JEDAN PREDSTAVNIK PRIVATNIH SVEUČILIŠTA te dva člana na prijedlog Zbora veleučilišta Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: Zbor veleučilišta) te dva člana na prijedlog Ministarstva. Devetog člana Upravnog vijeća kao predstavnika radnika Agencije imenuje Agencija na prijedlog zaposlenika Agencije. Postupak predlaganja članova Upravnoga vijeća uređuje se Statutom Agencije.	Nije prihvaćen	Privatna visoka učilišta će biti ravnopravni članovi Rektorskog zbora i Zbora Veleučilišta koji su ovlašteni predlagatelji članova za Upravno vijeće.
149	Luka Delak	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O OSIGURAVANJU KVALITETE U VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANOSTI, Članak 33.	Članak 33. Komentar: Novim prijedlogom Zakona, u odnosu na postojeći, jedan član Upravnog vijeća agencije iz redova studenata se isključuje iz sastava Upravnog vijeća. Zaista, ne možemo razumjeti motive Ministarstva da to učini, već to možemo protumačiti isključivo kao nastavak fokusiranih napora Ministarstva da se studentske predstavnike marginalizira i isključi iz sustava odlučivanja vezanog za visoka učilišta. Ljubazno molimo da se u odgovoru na komentar jasno obrazloži - zbog čega Ministarstvo smatra ovu odluku opravdanom? Također, ne opravdavamo izbirljivost Ministarstva u odabiru onih strateških dokumentima i smjernicama na nacionalnoj i europskoj razini koji mu odgovaraju, pritom zanemarujući one koji ne odgovaraju – poput „The Guide for effective stakeholders’ involvement in quality assurance“ kojeg je izdala ENQA, u kojem je navedeno da su studenti ključni dionici u postupcima osiguravanja kvalitete i morali bi biti uključeni u tijela odlučivanja QA agencija. Amandman: Restrukturirati sastav Upravnog vijeća, na način da ostane kao i dosad u članku 8. postojećeg Zakona, da se jednog punopravnog člana imenuje iz redova studenata, na prijedlog Hrvatskog studentskog zbora. Alternativa: Nadodati stavak, kojim se navodi da u radu Upravnog vijeća, kao pridruženi član (bez prava odlučivanja, kao i ravnatelj), sudjeluje studentski predstavnik kojeg imenuje Hrvatski studentski zbor. Ispred Studentskog zbora Sveučilišta u Rijeci, - Luka Delak, predsjednik Studentskog zbora Sveučilišta u Rijeci	Nije prihvaćen	Upravno vijeće Agencije je nadzorno tijelo Agencije te predlagatelj Zakona smatra svrsishodnim uključiti predstavnike studenata u stručna tijela Agencije (Akreditacijski savjet, Stručno povjerenstvo, Povjerenstvo za naknadno praćenje) gdje će svojim sudjelovanjem moći doprinijeti osiguravanju kvalitete na visokim učilištima.
150	BRUNA BANDULA	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O OSIGURAVANJU KVALITETE U VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANOSTI, Članak 33.	Potrebno je uskladiti s ENQA (ESG) standardom 3.1. Standard 3.1. navodi da Agencije trebaju osigurati zastupljenost svih dionika u svome upravljanju i radu (https://www.enqa.eu/wp-content/uploads/2015/11/ESG_2015.pdf). ESG definira dionike visokog obrazovanja kao sve sudionike unutar institucija uključujući, studente i osoblje, kao i vanjske suradnike (str 5. https://www.enqa.eu/wp-content/uploads/2015/11/ESG_2015.pdf) Čl. 8. Zakona o osiguravanju kvalitete u znanosti i visokom obrazovanju na snazi u skladu je sa standardom 3.1. budući da definira članstvo jednog studenta u Upravnom vijeću Agencije. Navedeno se ostvaruje imenovanjem na prijedlog Hrvatskog studentskog zbora, koji je temeljem čl. 8. Zakona o studentskom zboru i drugim studentskim organizacijama koordinativno tijelo svih studentskih zborova te predlaže predstavnika studenata u tijelima organizacija u kojima sudjeluju predstavnici studenata.	Nije prihvaćen	Upravno vijeće Agencije je nadzorno tijelo Agencije te predlagatelj Zakona smatra svrsishodnim uključiti predstavnike studenata u stručna tijela Agencije (Akreditacijski savjet, Stručno povjerenstvo, Povjerenstvo za naknadno praćenje) gdje će svojim sudjelovanjem moći doprinijeti osiguravanju kvalitete na visokim učilištima.
151	Heli Hajdić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O OSIGURAVANJU KVALITETE U VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANOSTI, Članak 34.	Članak 34., stavak 1. točka 5. u suprotnosti je s člankom 38. stavkom 3. zadnja rečenica: Poslovnik o radu Akreditacijskog savjeta donosiAkreditacijski savjet, zar ne?	Prihvaćen	Točka 5. će se urediti.
152	Fakultet organizacije i informatike	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O OSIGURAVANJU KVALITETE U VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANOSTI, Članak 35.	• Članak 35, stavak 4: Treba promijeniti izrijek, jer se osoba ne imenuje sama.  Prijedlog stavka 4: Mandat ravnatelja traje četiri godine, a ista osoba može jednom ponovo biti imenovana za ravnatelja Agencije.	Nije prihvaćen	Izričaj je u skladu sa nomotehničko metodološkim pravilima za izradu propisa.
153	Sveučilište u Zagrebu	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O OSIGURAVANJU KVALITETE U VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANOSTI, Članak 37.	Sveučilište u Zagrebu podupire stajalište Agencije za znanosti i visoko obrazovanje u tom pogledu. Jedna je od osnovnih ideja ESG-ja da su agencije neovisne, ali u svoje postupke i tijela moraju uključivati dionike (ESG standard 3.1.). Stoga je važno da se u svim tijelima i stručnim povjerenstvima AZVO-a osigura zastupljenost različitih grupa dionika, a posebice je obavezno sudjelovanje studenta. Nacrt zakona međutim sustavno izbacuje sudjelovanje studenata iz svih tijela AZVO-a. U sadašnjem Zakonu članak 8. stavak 3. određuje da Hrvatski sabor imenuje jednog člana upravnog vijeća iz reda studenata na prijedlog Hrvatskog studentskog zbora. Članak 33. stavak 2. ne predviđa više da se u upravno vijeće bira i predstavnik studenata (iako povećava broj članova Upravnog vijeća s osam na devet). Prema Statuta AZVO-a (prema postojećem Zakonu sastav, mandat i način rada te druga pitanja od značaja za Akreditacijski savjet pobliže se uređuju Statutom Agencije) prijedlog kandidata za člana Savjeta dostavlja i Hrvatski studentski zbor. Članak 37. ne spominje predstavnika studenata kao člana Akreditacijskog savjeta.	Prihvaćen	Predlagatelj zakona uključiti će predstavnike studenata u stručna tijela Agencije.
154	Neven Pintarić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O OSIGURAVANJU KVALITETE U VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANOSTI, Članak 37.	Potrebno je uskladiti s ENQA (ESG) standardom 3.1. Standard 3.1. navodi da Agencije trebaju osigurati zastupljenost svih dionika u svome upravljanju i radu (https://www.enqa.eu/wp-content/uploads/2015/11/ESG_2015.pdf). ESG definira dionike visokog obrazovanja kao sve sudionike unutar institucija uključujući, studente i osoblje, kao i vanjske suradnike (str 5. https://www.enqa.eu/wp-content/uploads/2015/11/ESG_2015.pdf). Prijedlog čl. 37. obzirom na čl. 7. Zakona na snazi koji definira Akreditacijski savjet isključuje zastupljenost studentskog predstavnika. Potrebno je uključiti predstavnika studenata, imenovanog od strane Hrvatskog studentskog zbora, u Akreditacijski savjet. U ime Hrvatskog studentskog zbora, Neven Pintarić	Djelomično prihvaćen	Uključiti će se predstavnik studenata.
155	Luka Delak	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O OSIGURAVANJU KVALITETE U VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANOSTI, Članak 37.	Članak 37. Komentar: Novim prijedlogom Zakona, u odnosu na važeći, definira se sastav Akreditacijskog savjeta, što dosad nije bio slučaj. U važećem Zakonu, navedeno je kako sastav, mandat, djelokrug i način rada te druga pitanja od značaja za rad Akreditacijskog savjeta pobliže se uređuju Statutom Agencije. Prvo pitanje – zbog čega to ne ostaje tako? Odnosno, zbog čega Ministarstvo ima potrebu Zakonom definirati sastav Akreditacijskog savjeta? Nadalje, dosad je prijedlog kandidata za člana Akreditacijskog savjeta iz redova studenata davao Hrvatski studentski zbor, kojeg je potom Upravno vijeće potvrđivalo. Novim Zakonom, tj. ovim člankom, studenti više nisu predviđeni kao članovi ovog tijela. Nastavno na komentar na članak 33., ponovno, ne možemo razumjeti motive Ministarstva da to učini, već to možemo protumačiti isključivo kao nastavak fokusiranih napora Ministarstva da se studentske predstavnike marginalizira i isključi iz sustava odlučivanja vezanog za visoka učilišta. Ljubazno molimo da se u odgovoru na ovaj komentar također jasno obrazloži - zbog čega Ministarstvo smatra ovu odluku opravdanom? Amandman: Restrukturirati sastav Akreditacijskog savjeta, na način da ostane, kao i dosad u članku 29. Statuta Agencije za znanost i visoko obrazovanje, da se jednog punopravnog člana imenuje iz redova studenata, na prijedlog Hrvatskog studentskog zbora. Alternativa: Nadodati stavak, kojim se navodi da u radu Akreditacijskog savjeta, kao pridruženi član (bez prava odlučivanja, kao i ravnatelj), sudjeluje studentski predstavnik kojeg imenuje Hrvatski studentski zbor. Ispred Studentskog zbora Sveučilišta u Rijeci, - Luka Delak, predsjednik Studentskog zbora Sveučilišta u Rijeci	Djelomično prihvaćen	U rad Akreditacijskog savjeta uključiti će se predstavnik studenata.
156	BRUNA BANDULA	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O OSIGURAVANJU KVALITETE U VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANOSTI, Članak 37.	Potrebno je uskladiti s ENQA (ESG) standardom 3.1. Standard 3.1. navodi da Agencije trebaju osigurati zastupljenost svih dionika u svome upravljanju i radu (https://www.enqa.eu/wp-content/uploads/2015/11/ESG_2015.pdf). ESG definira dionike visokog obrazovanja kao sve sudionike unutar institucija uključujući, studente i osoblje, kao i vanjske suradnike (str 5. https://www.enqa.eu/wp-content/uploads/2015/11/ESG_2015.pdf). Prijedlog čl. 37. obzirom na čl. 7. Zakona na snazi koji definira Akreditacijski savjet isključuje zastupljenost studentskog predstavnika. Potrebno je uključiti predstavnika studenata, imenovanog od strane Hrvatskog studentskog zbora, u Akreditacijski savjet.	Djelomično prihvaćen	U rad Akreditacijskog savjeta uključiti će se predstavnik studenata.
157	Sveučilište u Rijeci	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O OSIGURAVANJU KVALITETE U VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANOSTI, Članak 37.	Stavak 2. Akreditacija, kao i kompletan rad u kvaliteti treba obuhvaćati rad i mišljenje svih dionika (ne samo redovitih profesora ili redovitih profesora u trajnom izboru). Pogledati ENQA-in dokument: The Guide for effective stakeholders’ involvement in quality assurance:https://www.enqa.eu/publications/the-guide-for-effective-stakeholders-involvement-in-quality-assurance/ Potrebno je i zbog usklađivanja sa standardom ESG 3.1.	Prihvaćen	Stavak 2 će se urediti.
158	Irena Guszak	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O OSIGURAVANJU KVALITETE U VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANOSTI, Članak 39.	Poštovani, članak 39. propisuje kako „članove Povjerenstva za prigovore Agencije za znanost i visoko obrazovanje imenuje Nacionalno vijeće iz reda redovitih profesora ili redovitih profesora u trajnom izboru“. Predlažem da se tekst ovog članka izmijeni na način da se u sastav povjerenstva za prigovore uključe i profesori stručnih studija, sve kako bi se osiguralo uvažavanje specifičnosti stručnih studija i u ovom aspektu normativnog okvira. Vjerujem kako za to ima prostora, posebno iz razloga što su profesori stručnih studija kao predstavnici ove vrste visokog obrazovanja zastupljeni u svim drugim tijelima Agencije za znanost i visoko obrazovanje. S poštovanjem, Irena Guszak	Prihvaćen	Članak 39. će se urediti.
159	Damir Jugo	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O OSIGURAVANJU KVALITETE U VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANOSTI, Članak 39.	Poštovani, članak 39. propisuje kako „članove Povjerenstva za prigovore Agencije za znanost i visoko obrazovanje imenuje Nacionalno vijeće iz reda redovitih profesora ili redovitih profesora u trajnom izboru“. Predlažemo da se tekst ovog članka izmijeni na način da se u sastav povjerenstva za prigovore uključe i profesori stručnih studija, sve kako bi se osiguralo uvažavanje specifičnosti stručnih studija i u ovom aspektu normativnog okvira. Vjerujemo kako za to ima prostora, posebno iz razloga što su profesori stručnih studija kao predstavnici ove vrste visokog obrazovanja zastupljeni u svim drugim tijelima Agencije za znanost i visoko obrazovanje. S poštovanjem, dr. sc. Damir Jugo, prof. v. š. Predsjednik Vijeća veleučilišta i visokih škola RH	Prihvaćen	Članak 39. će se urediti.
160	Sveučilište u Rijeci	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O OSIGURAVANJU KVALITETE U VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANOSTI, Članak 39.	Stavak (2) Ista napomena kao prije: Akreditacija, kao i kompletan rad u kvaliteti treba obuhvaćati rad i mišljenje svih dionika (ne samo redovitih profesora ili redovitih profesora u trajnom izboru). Pogledati ENQA-in dokument: The Guide for effective stakeholders’ involvement in quality assurance:https://www.enqa.eu/publications/the-guide-for-effective-stakeholders-involvement-in-quality-assurance/ Potrebno je i zbog usklađivanja sa standardom ESG 2.4	Prihvaćen	Članak 39. će se urediti.
161	Sveučilište u Rijeci	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O OSIGURAVANJU KVALITETE U VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANOSTI, Članak 41.	Stavak (5) Definirati rad Središnjeg prijavnog ureda sveobuhvatnom rečenicom po uzoru na čl. 40 st. 3. Voditi računa o ujednačenom reguliranju pitanja o priznavanju inozemnih obrazovnih kvalifikacija.	Nije prihvaćen	Uređeno je u stavku 5.
162	Sveučilište u Zagrebu	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O OSIGURAVANJU KVALITETE U VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANOSTI, Članak 42.	Predlaže se zamjena predložene odredbe članka 42. stavka 1. Umjesto nje, predlaže se sljedeći izričaj: „(1) O rezultatima svoga rada Agencija jedanput godišnje izvješćuje osnivača i Nacionalno vijeće za znanost, visoko obrazovanje i tehnološki razvoj.“ Obrazloženje: Sveučilište u Zagrebu predlaže zadržavanje rješenja iz važećeg Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju prema kojemu je Nacionalno vijeće za znanost, visoko obrazovanje i tehnološki razvoj najviše stručno tijelo koje se brine za razvitak i kvalitetu cjelokupne znanstvene djelatnosti i sustava znanosti, visokog obrazovanja i tehnološkog razvoja u Republici Hrvatskoj. S obzirom na navedeno, potrebno je da Nacionalno vijeće ostane adresat koji će dobivati izvještaj Agencije za znanost i visoko obrazovanje. U članku 42. predlaže se brisanje stavka 3. Obrazloženje: Navedena odredba dovodi u pitanje operativnu neovisnost Agencije. Pored toga, prema članku 30. stavku 2. točka 2. Nacrtu zakona Agencija bi trebala provoditi vrjednovanje provedbe programskih ugovora. Prema članku 30. stavak 3. Agencija u obavljanju te svoje javne ovlasti donosi pravilnike, odluke i standarde. Dakle, Agencija će nadzirati provedbu programskih ugovora koje Ministarstvo zaključuje s javnim učilištima, dok će istovremeno Ministarstvo, kao jedna od ugovornih strana, nadzirati primjenu pravilnika, odluka i standarda koje Agencija donosi prilikom nadzora provedbe tih istih ugovora. Radi se o rijetko viđenom apsurdu.	Nije prihvaćen	U odnosu na stavak 1. isto se ne prihvaća jer Nacionalno vijeće nije javnopravno tijelo. U odnosu na stavak 3. isti se ne prihvaća jer nije u skladu sa Zakonom o sustavu državne uprave.
163	Sveučilište u Zagrebu	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O OSIGURAVANJU KVALITETE U VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANOSTI, Članak 43.	Koja je korist da zakon prema čl. 49. stupi na snagu osmoga dana od dana objave ako je prema čl. 43. Nacrta zakona visoko učilište i znanstveni institut obvezno ustrojiti sustav unutarnjeg osiguravanja i unaprjeđivanja kvalitete sukladno novom zakonu u roku šest mjeseci od njegova stupanja na snagu? Nije li svrhovitije na svim takvim mjestima odrediti rok od šest mjeseci ili godinu dana tijekom kojih treba donijeti sve provedbene propise i opće akte da bi se stupanjem na snagu zakon mogao početi i primjenjivati, jer svrha stupanja na snagu jest početak njegove primjene, prema obvezujućem shvaćanju Ustavnog suda (izvješće U-X-80/2005 od 1. lipnja 2006., Narodne novine, br. 64/06): „Načelo vladavine prava, a osobito načelo pravne sigurnosti objektivnog pravnog poretka kao njegov sastavni dio, zahtijeva da stupanje na snagu zakona bude propisano na jasan i nedvojben način. Zakon mora stupiti na snagu točno određenog dana, što ujedno znači da se od tog dana mora početi primjenjivati. To je opći ustavni zahtjev kojem mora udovoljavati svaki zakon.“	Primljeno na znanje	Zahvaljujemo na sudjelovanju.
164	Sveučilište u Zagrebu	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O OSIGURAVANJU KVALITETE U VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANOSTI, Članak 44.	Koja je korist da zakon prema čl. 49. stupi na snagu osmoga dana od dana objave: - ako je prema čl. 44. st. 1. Agencija obvezna uskladiti unutarnji ustroj i poslovanje s novim zakonom u roku šest mjeseci od njegova stupanja na snagu? - ako je prema čl. 44. st. 2. Agencija obvezna uskladiti Statut i druge opće akte s novim zakonom u roku šest mjeseci od njegova stupanja na snagu? - ako će prema čl. 44. st. 3. Upravno vijeće Agencije imenovati Akreditacijski savjet i Povjerenstvo za prigovore u roku šest mjeseci od stupanja na snagu novog zakona? Nije li svrhovitije na svim takvim mjestima odrediti rok od šest mjeseci ili godinu dana tijekom kojih treba donijeti sve provedbene propise i opće akte da bi se stupanjem na snagu zakon mogao početi i primjenjivati, jer svrha stupanja na snagu jest početak njegove primjene, prema obvezujućem shvaćanju Ustavnog suda (izvješće U-X-80/2005 od 1. lipnja 2006., Narodne novine, br. 64/06): „Načelo vladavine prava, a osobito načelo pravne sigurnosti objektivnog pravnog poretka kao njegov sastavni dio, zahtijeva da stupanje na snagu zakona bude propisano na jasan i nedvojben način. Zakon mora stupiti na snagu točno određenog dana, što ujedno znači da se od tog dana mora početi primjenjivati. To je opći ustavni zahtjev kojem mora udovoljavati svaki zakon.“	Primljeno na znanje	Zahvaljujemo na sudjelovanju.
165	Sveučilište u Zagrebu	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O OSIGURAVANJU KVALITETE U VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANOSTI, Članak 45.	Koja je korist da zakon prema čl. 49. stupi na snagu osmoga dana od dana objave: - ako je prema čl. 45. st. 2. Agencija obvezna donijeti Standarde vrjednovanja kvalitete u visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti u roku šest mjeseci od stupanja na snagu novoga zakona? - ako je prema čl. 45. st. 3. Agencija obvezna donijeti Poslovnik o radu Akreditacijskog savjeta i Poslovnik o radu Povjerenstva za prigovore u roku šest mjeseci od stupanja na snagu novoga zakona? - ako je prema čl. 45. st. 4. Agencija obvezna propisati obrasce i upute za podnošenje zahtjeva za inicijalnu akreditaciju visokog učilišta, znanstvenog instituta i akreditaciju studija te obrazac prijedloga studijskog programa u roku šest mjeseci od stupanja na snagu novoga zakona? - ako je prema čl. 45. st. 5. Agencija obvezna propisati oblik i detaljniji sadržaj dopusnice za rad visokog učilišta, odnosno znanstvenog instituta te dopusnice za izvođenje studija u roku šest mjeseci od stupanja na snagu novoga zakona? Nije li svrhovitije na svim takvim mjestima odrediti rok od šest mjeseci ili godinu dana tijekom kojih treba donijeti sve provedbene propise i opće akte da bi se stupanjem na snagu zakon mogao početi i primjenjivati, jer svrha stupanja na snagu jest početak njegove primjene, prema obvezujućem shvaćanju Ustavnog suda (izvješće U-X-80/2005 od 1. lipnja 2006., Narodne novine, br. 64/06): „Načelo vladavine prava, a osobito načelo pravne sigurnosti objektivnog pravnog poretka kao njegov sastavni dio, zahtijeva da stupanje na snagu zakona bude propisano na jasan i nedvojben način. Zakon mora stupiti na snagu točno određenog dana, što ujedno znači da se od tog dana mora početi primjenjivati. To je opći ustavni zahtjev kojem mora udovoljavati svaki zakon.“ Akti koje Agencija treba donijeti, a koji se navode u člancima 8., 13., 14., 15. i članku 45. stavcima 2., 3., 4. i 5. po svojoj su naravi propis za provedbu zakona i moraju se objaviti u Narodnim novinama (što treba propisati), a ne samo na mrežnim stranicama Agencije (kako je navedeno u čl. 8. st. 3.).	Primljeno na znanje	Zahvaljujemo na sudjelovanju.
166	Heli Hajdić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O OSIGURAVANJU KVALITETE U VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANOSTI, Članak 45.	u stavku 3 -Tko donosi Poslovnik o radu Akreditacijskog savjeta? ovdje ponovno-Agencija???	Prihvaćen	Stavak 3. će se urediti.
167	Vlatko Cvrtila	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O OSIGURAVANJU KVALITETE U VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANOSTI, Članak 47.	U ovome članku bi trebalo točno navesti koji će se članci spomenutih pravilnika primjenjivati i nakon prestanka važenja prethodnog zakona jer u njihovom sadržaju postoje odredbe koje su u suprotnosti s nekim rješenjima u ovom zakonu.	Primljeno na znanje	Zahvaljujemo na sudjelovanju.
168	Sveučilište u Zagrebu	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O OSIGURAVANJU KVALITETE U VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANOSTI, Članak 49.	Koja je svrha minimalne vakacije (od samo osam dana) od objave do stupanja zakona na snagu: - ako je prema čl. 43. Nacrta zakona visoko učilište i znanstveni institut obvezno ustrojiti sustav unutarnjeg osiguravanja i unaprjeđivanja kvalitete sukladno novom zakonu u roku šest mjeseci od njegova stupanja na snagu? - ako je prema čl. 44. st. 1. Agencija obvezna uskladiti unutarnji ustroj i poslovanje s novim zakonom u roku šest mjeseci od njegova stupanja na snagu? - ako je prema čl. 44. st. 2. Agencija obvezna uskladiti Statut i druge opće akte s novim zakonom u roku šest mjeseci od njegova stupanja na snagu? - ako će prema čl. 44. st. 3. Upravno vijeće Agencije imenovati Akreditacijski savjet i Povjerenstvo za prigovore u roku šest mjeseci od stupanja na snagu novog zakona? - ako je prema čl. 45. st. 2. Agencija obvezna donijeti Standarde vrjednovanja kvalitete u visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti u roku šest mjeseci od stupanja na snagu novoga zakona? - ako je prema čl. 45. st. 3. Agencija obvezna donijeti Poslovnik o radu Akreditacijskog savjeta i Poslovnik o radu Povjerenstva za prigovore u roku šest mjeseci od stupanja na snagu novoga zakona? - ako je prema čl. 45. st. 4. Agencija obvezna propisati obrasce i upute za podnošenje zahtjeva za inicijalnu akreditaciju visokog učilišta, znanstvenog instituta i akreditaciju studija te obrazac prijedloga studijskog programa u roku šest mjeseci od stupanja na snagu novoga zakona? - ako je prema čl. 45. st. 5. Agencija obvezna propisati oblik i detaljniji sadržaj dopusnice za rad visokog učilišta, odnosno znanstvenog instituta te dopusnice za izvođenje studija u roku šest mjeseci od stupanja na snagu novoga zakona? Nije li svrhovitije na svim takvim mjestima odrediti rok od šest mjeseci ili godinu dana tijekom kojih treba donijeti sve provedbene propise i opće akte da bi se stupanjem na snagu zakon mogao početi i primjenjivati, jer svrha stupanja na snagu jest početak njegove primjene, prema obvezujućem shvaćanju Ustavnog suda (izvješće U-X-80/2005 od 1. lipnja 2006., Narodne novine, br. 64/06): „Načelo vladavine prava, a osobito načelo pravne sigurnosti objektivnog pravnog poretka kao njegov sastavni dio, zahtijeva da stupanje na snagu zakona bude propisano na jasan i nedvojben način. Zakon mora stupiti na snagu točno određenog dana, što ujedno znači da se od tog dana mora početi primjenjivati. To je opći ustavni zahtjev kojem mora udovoljavati svaki zakon.“	Primljeno na znanje	Zahvaljujemo na sudjelovanju.

E-SAVJETOVANJA

Izvješće o provedenom savjetovanju - Savjetovanje sa zainteresiranom javnošću o Nacrtu prijedloga Zakona o osiguravanju kvalitete u visokom obrazovanju i znanosti