Izvješće o provedenom savjetovanju - Savjetovanje o Obrascu prethodne procjene za Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o zdravstvenoj zaštiti

Redni broj
Korisnik
Područje
Komentar
Status odgovora
Odgovor
1 Ljubica Odak OBRAZAC PRETHODNE PROCJENE Ogroman napredak na području genetike i genomike zadnjih nekoliko godina učinio je prenatalno i postnatalno genomsko testiranje dostupnije kroz mnoge laboratorije i privatne prakse, kako u svijetu tako i u Hrvatskoj. Obzirom da se kod genomskog testiranja u pravilu uvijek radi o delikatnim pitanjima koja ne uključuju samo pojedince koji se podvrgnu takvom testiranju, nego i članove njihovih obitelji iznimno je važno da pružatelj usluge bude visoko kvalificirana osoba s odgovarajućim znanjem i kompetencijama. Navedeno se u potpunosti slaže s ciljevima Direktive 2005/36/EZ i Direktive 2013/55/EU o podizanju kvalitete zdravstvene usluge i sigurnosti pacijenata. Na razini Europske unije Europsko društvo humane genetike, Europski odbor za medicinsku genetiku (European Society of Human Genetics, European Board of Medical Genetics), kao krovna strukovna organizacija, među prvima je 2010/2011. godine uvidjelo važnost procesa priznavanja stručnjaka koji rade na području laboratorijske medicinske genetike te je kreiralo jedinstveni Europski registar specijalista laboratorijske genetike (https://www.ebmg.eu/clg.0.html). Danas je kroz Europski odbor za medicinsku genetiku moguće priznavanje kompetencija i stjecanje titule Europski registrirani klinički laboratorijski genetičar, što je do sada iskoristilo više od 400 stručnjaka iz cijele Europe i svijeta (https://www.ebmg.eu/667.0.html). Europski odbor za medicinsku genetiku usvojio je kurikulum kao zajednički skup znanja, vještina i kompetencija koje pojedinac koji djeluje na području humane genetike treba imati da bi sigurno i na korist pacijenta obavljao svoj posao (https://www.eshg.org/fileadmin/eshg/EBMG/CLG/Core-Curriculum_2016.pdf). Ovaj kurikulum prihvaćen je od strane Hrvatskog društva biologa u zdravstvu, prema članku 25. Direktive 2013/55/EU predstavljao bi temelje za automatskim priznavanjem stručne kvalifikacije. Područja europske registracije specijalista ECLG su sljedeća: klinički laboratorijski genetičar (općenito), klinički laboratorijski genetičar (klinička genetika), klinički laboratorijski genetičar (molekularna genetika), klinički laboratorijski genetičar (biokemijska genetika), klinički laboratorijski genetičar (tumorogeneza) Kriteriji pristupa europskom specijalističkom ispitu su: magistar struke i/ili doktorat znanosti, rad u kontinuitetu najmanje 8 godina u laboratorijskoj genetičkoj dijagnostici i potpisivanje najmanje 200 nalaza godišnje, pristupnici trebaju slijediti kod profesionalne prakse za kliničke laboratorijske genetičare u Europi, kontinuirana edukacija najmanje 35 sati godišnje, najmanje jedan tečaj u humanoj genetici u trajanju od najmanje tri dana s položenim ispitom i jedan sa sudjelovanjem, te potvrda od matične ustanove o broju i vrsti obavljenih genomskih nalaza. Ispit se sastoji od dva dijela i održava se pred međunarodnim povjerenstvom i na engleskom jeziku: pismeni ispit iz teorijskog znanja te usmeni ispit s primjerima slučajeva iz prakse. Dobivena licenca vrijedi pet godina (link za postupak registracije za polaganje europske specijalizacije iz kliničke laboratorijske genetike:  https://www.ebmg.eu/587.0.html ). Pojedine članice Europske unije već su uvidjele važnost kompetencija koje pojedinac treba imati da bi se pružila kvalitetna zdravstvena usluga iz područja genomskih testiranja te su pokrenule program nacionalnih specijalizacija iz laboratorijske medicinske genetike. Tako je u Sloveniji, na primjer, 2013. godine putem Ministarstva zdravstva Republike Slovenije usvojen „Program specijalizacije iz laboratorijske medicinske genetike“ kroz koji stručnjaci reguliraju svoje specijalističko obrazovanje iz laboratorijske medicinske genetike. Proces regulacije specijalizacije omogućava kvalitetnu zdravstvenu uslugu prenatalnog i postnatalnog genomskog testiranja i sigurnost da su osobe koje takvu uslugu pružaju vrhunski stručnjaci i visoko obrazovane osobe koje posjeduju najrelevantnije kompetencije. Iz svega navedenog vidljivo je da je u Republici Hrvatskoj prijeko potrebno regulirati status stručnjaka zaposlenih u laboratorijskoj genetskoj dijagnostici na području humane genetike. Time bi Republika Hrvatska u svoj pravni sustav adekvatno transponirala Direktivu 2013/55/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 20. studenoga 2013. o izmjeni Direktive 2005/36/EZ o priznavanju stručnih kvalifikacija i Uredbe (EU) br. 1024/2012 o administrativnoj suradnji putem Informacijskog sustava unutarnjeg tržišta („Uredba IMI“).  Nadalje, navedenim se direktno utječe na prava i sigurnost pacijenata u pogledu pružanja sigurne, kvalitetne, učinkovite i količinski zadovoljavajuće zdravstvene zaštite građanima na svojem državnom području (Direktiva 2011/24/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 9. ožujka 2011. o primjeni prava pacijenata u prekograničnoj zdravstvenoj skrbi). Uvođenje specijalizacije iz područja laboratorijske genetike je nakon uvođenja specijalizacije iz kliničke genetike za liječnike očekivani i neophodni nastavak regulacije područja kliničke genetike koji je već proveden u značajnom broju zemalja EU. Prema Zakonu o zdravstvenoj zaštiti (u daljnjem tekstu ZZZ, NN 100/18, 125/19, 147/20, 119/22,156/22, 33/23) nemaju svi zdravstveni radnici iz članka 155. stavka 2 mogućnost specijaliziranja iz područja zdravstvene djelatnosti u kojoj rade. Prema članku 182. uvjet za specijalizaciju zdravstvenog radnika je odobrenje za samostalan rad koji izdaje nadležna Komora. Prema članku 171. ZZZ zdravstveni radnici moraju imati svoju Komoru, a koju zbog nepostojanja posebnog Zakona o djelatnosti određene struke kao što su biolozi u zdravstvu ne mogu osnovati. Razumijemo da proces međusobnog usklađivanja članaka ZZZ zahtijeva vrijeme i pravnu ekspertizu. Međutim, nadopunama ili izmjenama spornih članaka mogli bi se odrediti uvjeti za prijelazno razdoblje, do donošenja posebnog zakona o djelatnosti. Donošenjem Pravilnika za prijelazno razdoblje za područje laboratorijske genetike za struke iz članka 155. stavka 2, trebali bi se definirati uvjeti izdavanja odobrenja za samostalan rad. Priznavanje položenog međunarodnog ispita za europski registriranog specijalista kliničke laboratorijske genetike (ErCLG) je već uobičajena praksa u EU. Mogućnost priznavanja europske specijalizacije iz kliničke laboratorijske genetike od strane Ministarstva zdravstva u prijelaznom razdoblju do donošenja Pravilnika za specijalizaciju kliničke laboratorijske genetike, bi zasigurno značajno podignulo kvalitetu rada i prenijelo model EU kompetencija na našu zemlju u ovom zahtjevnom području zdravstvene djelatnosti. prof.dr.sc.Dragan Primorac, Predsjednik Hrvatskog društva za humanu genetiku Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
2 Hrvatsko društvo za biomedicinsko inženjerstvo i medicinsku fiziku OBRAZAC PRETHODNE PROCJENE, Obrazac prethodne procjene ! PRIJEDLOG Omogućiti, priznati i vrjednovati specijalističko usavršavanje i rad biomedicinskih inženjera i medicinskih fizičara. OBRAZLOŽENJE Doktori medicine, doktori dentalne medicine, magistri farmacije i magistri medicinske biokemije su samo 4 struke zdravstvenih radnika između 15-ak različitih (ne)pobrojanih struka zdravstvenih radnika sveučilišne razine obrazovanja, koje uključuju i biomedicinske inženjere i medicinske fizičare [Zakon o zdravstvenoj zaštiti (2018.), Nacionalna klasifikacija zanimanja (2010.)]. Svi oni redom su također „zdravstveni radnik sa završenim sveučilišnim preddiplomskim i diplomskim studijem ili sveučilišnim integriranim preddiplomskim i diplomskim studijem ili specijalističkim diplomskim stručnim studijem“ i potencijalni kandidati "u vezi s polaganjem europskog specijalističkog ispita" pred europskim udrugama odgovarajućih specijalista (vidi tekst obrasca!). Djelatnosti svih hrvatskih zdravstvenih radnika moraju biti regulirane zdravstvenim i strukovnim zakonima i podzakonskim aktima, uključivo i specijalističko usavršavanje, a rad svih hrvatskih zdravstvenih radnika mora biti argumentirano i pravedno vrednovan. Biomedicinsko inženjerstvo je inženjerstvo u biologiji i medicini, i kao takvo je krovni pojam svekolikog inženjerstva u području biomedicine i zdravstva. Kliničko inženjerstvo je pak biomedicinsko inženjerstvo u kliničkom okružju. Biomedicinsko inženjerstvo nije samo dio suvremene medicine, već suvremena medicina ponajviše i napreduje upravo temeljem i pomoću biomedicinskog inženjerstva, pričem je kliničko inženjerstvo u zdravstvenim ustanovama jedna od glavnih djelatnosti koja zahtijeva specijaliste biomedicinskog inženjerstva [Službeni list Europske unije (2015.)]. Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) također traži od država članica odgovarajući odnos prema zdravstvenim tehnologijama, napose medicinskih uređajima, i biomedicinskom inženjerstvu [WHO rezolucija (2007.)]. No, u Republici Hrvatskoj nikako da zaživi službeni i sustavan pristup upravljanju zdravstvenim tehnologijama i medicinskim uređajima [WHO svjetski atlas medicinskih uređaja (2022.)], pa se posljedično tome već duže vrijeme, između ostalog, evidentira i 50-ak tisuća slučajeva bolničkog pobola zbog vanjskih uzroka godišnje [Hrvatski zavod za javno zdravstvo (2022.)]. Medicinske su pogreške, uključujući i pogreške pri uporabi medicinskih uređaja, treći najčešći uzrok smrti, odnosno uzrok 1 od 10 smrti [British Medical Journal (2016.)]. Zaključno, biomedicinski inženjeri i medicinski fizičari su također zdravstveni radnici sveučilišnog obrazovanja koji su stručno djelatni već desetljećima u području hrvatske biomedicine i zdravstva. Oni izravno i aktivno sudjeluju u provođenju zdravstvenih postupaka rabeći nerijetko najsloženije i najskuplje zdravstvene tehnologije, no već su par desetljeća na osobito diskriminirajući način izdvojeni na samo dno skale koeficijenata složenosti poslova te bez službene mogućnosti obavljanja, priznavanja ili vrjednovanja njihove specijalizacije i uže specijalizacije. Stoga još jednom molimo Ministarstvo zdravstva RH da konačno počne primjenjivati pravedan i 21. stoljeću primjeren pristup svim strukama zdravstvenih radnika na najveću moguću dobrobit bolesnika i njihovih obitelji, bolničkog osoblja, kliničkih ustanova, zdravstvenog sustava i hrvatskog društva u cjelini. Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
3 KATJA PULJČAN OBRAZAC PRETHODNE PROCJENE, Obrazac prethodne procjene Zakon o zdravstvenoj zaštiti nije primjenjiv na realnu situaciju koju imamo u laboratorijskoj djelatnosti u sustavu zdravstva RH. Isključen je magistar medicinsko-laboratorijske dijagnostike kao ravnopravni sudionik u izvođenju pretraga u svim specijalističkim laboratorijskim granama. Temeljni zakon u djelatnosti zdravstva jest Zakon o zdravstvenoj zaštiti koji u čl.155.st.2. propisuje tko se smatra zdravstvenim djelatnikom i gdje se obrazuje. Člankom 168.st.1. Zakona o zdravstvenoj zaštiti propisano je da zdravstveni radnici stječu stručnu kvalifikaciju završetkom obrazovanja.Po tom zakonu su zdravstveni radnici magistri medicinsko-laboratorijske dijagnostike priznati kao zdravstveni radnici sa VSS i svako drugo tumačenje ili neusklađenost zakona ili podzakonskih propisa sa temeljnim zakonom predstavljalo bi diskriminaciju (izravnu ili neizravnu) po osnovi obrazovanja i prava na rad. Navesti ću nekoliko temeljnih pravnih propisa koji se odnose na zabranu diskriminacije (izravne i neizravne), 1. Ustav Republike Hrvatske: • Čl.3. načelo jednakosti • Čl.14. načelo prava i sloboda neovisno o naobrazbi • Čl.55. načelo prava na rad i slobodu rada i na slobodno biranje poziva i zaposlenja i načelo jednake dostupnosti svakog radnog mjesta i dužnosti • Čl.56. načelo prava na zaradu kojom se može sebi i članovima obitelji osigurati slobodan i dostojan život • Čl.66 načelo dostupnosti obrazovanja, pod jednakim uvjetima, u skladu s njegovim sposobnostima • Čl.68 načelo autonomije sveučilišta 2. Direktiva Vijeća EZ 2000/78/EZ koja u preambuli u točki 9. Navodi „Zapošljavanje i obavljanje zanimanja glavni su elementi za osiguranje jednakih mogućnosti za sve i snažno pridonose punom sudjelovanju građana u gospodarskome, kulturnom i društvenom životu, te ostvarenju njihovih osobnih potencijala“. 3. Zakon o radu u čl.7.st.4. propisuje„ Zabranjena je izravna ili neizravna diskriminacija na području rada i uvjeta rada, uključujući kriterije za odabir i uvjete pri zapošljavanju, napredovanju, profesionalnom usmjeravanju, stručnom osposobljavanju i usavršavanju te prekvalifikaciji, u skladu s ovim Zakonom i posebnim zakonima.” 4. Zakon o suzbijanju diskriminacije u čl.1. propisuje „Ovim se Zakonom osigurava zaštita i promicanje jednakosti kao najviše vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske, stvaraju se pretpostavke za ostvarivanje jednakih mogućnosti i uređuje zaštita od diskriminacije na osnovi rase ili etničke pripadnosti ili boje kože, spola, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, imovnog stanja, članstva u sindikatu, obrazovanja, društvenog položaja, bračnog ili obiteljskog statusa, dobi, zdravstvenog stanja, invaliditeta, genetskog naslijeđa, rodnog identiteta, izražavanja ili spolne orijentacije.”, a u čl.2. propisuje “(1) Izravna diskriminacija je postupanje uvjetovano nekim od osnova iz članka 1. stavka 1. ovoga Zakona kojim se osoba stavlja ili je bila stavljena ili bi mogla biti stavljena u nepovoljniji položaj od druge osobe u usporedivoj situaciji. (2) Neizravna diskriminacija postoji kada naizgled neutralna odredba, kriterij ili praksa, stavlja ili bi mogla staviti osobe u nepovoljniji položaj po osnovi iz članka 1. stavka 1. ovoga Zakona, u odnosu na druge osobe u usporedivoj situaciji, osim ako se takva odredba, kriterij ili praksa mogu objektivno opravdati legitimnim ciljem, a sredstva za njihovo postizanje su primjerena i nužna. S obzirom da druge struke koje su do nedavno bile kategorizirane kao nezdravstvene suradničke struke su izmjenom Zakona o zdravstvenoj zaštiti dobile mogućnost rada u sustavu zdravstva RH kao zdravstveni radnici, smatramo da su magistri medicinsko-laboratorijske dijagnostike stavljeni u nepovoljniji položaj u odnosu na njih iz razloga što se godinama ne želi ažurirati strukovni zakon koji bi prepoznao magistre medicinsko-laboratorijske dijagnostike u sustavu zdravstva RH gdje sada rade, ali pod nižom kvalifikacijom od one koju posjeduju. Ovim putem ukazujemo na dugogodišnje zanemarivanje ovog problema, te tražimo da se konačno sukladno Zakonu o zdravstvenoj zaštiti čl. 155.st1. ažurira Zakon o djelatnostima u zdravstvu koji je iz 2009.god. i koji je anakron. Također, ukazujemo na problem prisutan u primarnoj zdravstvenoj zaštiti o kojem je Ministarstvo zdravstva obaviješteno, a odnosi se na nepostojanje voditelja u medicinsko-biokemijskim laboratorijima diljem naše zemlje, u kojima ne postoji zakonom određen voditelj istoga. U primarnoj zdravstvenoj zaštiti, u tim laboratorijima operativni proces rada vrše zdravstveno-laboratorijski tehničari i prvostupnici medicinsko-laboratorijske dijagnostike koji ujedino i vrše validaciju nalaza. Ovi zdravstveni radnici rade van svojih ovlasti jer poštuju načela (omogućavaju provođenje!) zdravstvene zaštite- sveobuhvatnost, dostupnost i kontinuiranost zdravstvene zaštite radi pacijenata. U tim istim laboratorijima rade i neprepoznati magistri medicinsko-laboratorijske dijagnostike, koji radi očuvanja sustava zdravstva RH strpljivo rade poslove nepostojećih voditelja laboratorija, dok su istovremeno izloženi diskriminaciji od sustava. Odbija ih se postaviti u strukovni zakon. Stoga, argumentirano tražimo da se magistar medicinsko-laboratorijske dijagnostike počne vrednovati u sustavu zdravstva RH kao ravnopravni dionik sa ostalim VSS zdravstvenim strukama. Hrvatska komora zdravstvenih radnika, Strukovni razred za medicinsko-laboratorijsku djelatnost Katja Puljčan, mag.med.lab.diag. Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
4 Hrvatsko društvo za medicinsku fiziku OBRAZAC PRETHODNE PROCJENE, Obrazac prethodne procjene Poštovani, Ovim putem želimo ponovno naglasiti nužnost uvođenja Specijalizacije iz medicinske fizike i reguliranja medicinske fizike kao zdravstvene djelatnosti , u čemu Republika Hrvatska značajno zaostaje za ostalim članicama EU. "Integrated Regulatory Review Service" (IRRS) misija Međunarodne agencije za atomsku agenciju (IAEA) u dva je navrata posjetila RH, 2015. i 2019. godine (oba cjelokupna izvješća IAEA IRRS misije dostupna su Ministarstvu zdravstva) te je jasno ukazala na potrebu priznavanja medicinske fizike kao zdravstvene djelatnosti i uvođenja specijalizacije iz medicinske fizike. Ovdje navodimo samo neke od nalaza IAEA IRRS misije: Nalazi iz 2015.: - „Unfortunately, there is no specialization in medical physics and no recognition of this profession at a national level.“ - „Recommendation R25: The Government should recognize medical physicists as a profession at a national level and develop specialization in medical physics with objective to ensure the radiation protection of patients.“ Nalazi iz 2019.: - „Recommendation R25 remains open, as the criteria for the qualification of a person as a medical physicist are not addressed in regulation, and the medical physics specialization has not been established in the educational system.“ Naglašavamo također da odredbe Direktive Europske komisije EURATOM 2013/59, koja je obvezujuća za RH, jasno kažu: „Article 14: General responsibilities for the education, training and provision of information; - 2. Member States shall ensure that arrangements are made for the establishment of education, training and retraining to allow the recognition of radiation protection experts and medical physics experts, as well as occupational health services and dosimetry services, in relation to the type of practice.“ „Article 59: Training and recognition; - Member States shall ensure that training and recognition requirements, as laid down in Articles 79, 14 and 18, are met for the practitioner, the medical physics expert and the individuals referred to in Article 57(2).“ Iako su medicinski fizičari temeljem Zakona o zdravstvenoj zaštiti (NN 100/18, 125/19) dobili status zdravstvenih djelatnika, usklađivanje zakonskih propisa o medicinskoj fizici kao zdravstvenoj djelatnosti te uvođenje specijalističkog usavršavanja još uvijek nije provedeno. Trenutno je u zdravstvenom sustavu zaposleno više od 70 medicinskih fizičara, no s obzirom na evidentni porast broja onkoloških bolesnika, broja dijagnostičkih i terapijskih postupaka te uvođenje novih uređaja i postupaka u područjima radioterapije, nuklearne medicine te dijagnostičke i intervencijske radiologije, raste i potreba za zapošljavanjem fizičara u hrvatskim bolnicama. Već niz godina Hrvatsko društvo za medicinsku fiziku ukazuje na problem nereguliranja medicinske fizike kao zdravstvene djelatnosti te posljedično tome, nepostojanja organizirane, strukturirane i mentorirane edukacije medicinskih fizičara i provjere znanja i kompetencija specijalističkim ispitom, koja bi našim zdravstvenim ustanovama osigurala licencirane stručnjake – specijaliste medicinske fizike. Time bi se postiglo usklađivanje s preporukama i odredbama Direktive EURATOM 2013/59 Europske komisije, IAEA-e i drugih međunarodnih stručnih institucija te u konačnici osiguralo povećanje kvalitete zdravstvenih usluga, sigurnosti bolesnika i napredak u gore navedenim područjima medicine koja su zbog primjene ionizirajućeg zračenja i najvažnija područja medicinske fizike. Stoga predlažemo uvođenje Specijalizacije iz medicinske fizike i reguliranje medicinske fizike kao zdravstvene djelatnosti od interesa za Republiku Hrvatsku. Hrvatsko društvo za medicinsku fiziku Primljeno na znanje Primljeno na znanje.