Izvješće o provedenom savjetovanju - Prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o strancima
|
Redni broj
|
Komentar | Odgovor | |||
|---|---|---|---|---|---|
| 1 | Hrvatski Crveni križ | PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA | Povodom javne rasprave o Prijedlogu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o strancima Iako nam je poznato da je ovlašteni predlagatelj, Ministarstvo unutarnjih poslova, zastao u postupku provođenja postupka revidiranja i donošenja potpuno novog Zakona o strancima, uz iznošenje razloga za predlaganje donošenje Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o strancima, žao nam je da nije već sada ustrajao u cjelovitom uređenju ovog područja. Ukazujemo na potrebu što skorijeg cjelovitog rješenja kojeg zahtjeva aktualni trenutak u stanju povećanog kretanja stranaca. Predlažemo da se već sada odustane od predviđenog oblika uređenja zabrane pomaganja, a tako i pokušaja pomaganja pa makar uz predviđenu iznimku. Članak 10. U članku 43. stavak 1.iza riječi "Zabranjeno je pomaganje" dodaju se riječi "i pokušaj pomaganja". U stavku 2. riječi: ''iz članka 107. stavka 5.'' zamjenjuju se riječima:'' iz članka 116. i 117.''. Obrazloženje: Brojne su međunarodne i nacionalne organizacije koje su u odgovoru na nedavnu izbjegličku krizu pružile humanitarnu pomoći i svaku podršku na najbolji način osobama koje su se našle u neregularnom statusu. Kao koordinator aktivnosti u pružanju pomoći, Hrvatski Crveni križ i ovom prilikom izražava svoje zadovoljstvo jer su napori svih učinili da pružanje humanitarne pomoći na temelju potreba, bez obzira na pravni statusa samih migranata, bude u tom zajedništvu efikasnije nego što bi ona bila da smo ostajali svatko samo u svojim aktivnostima. Opće je poznato je da mandat i temeljna načela Crvenog križa Crvenog polumjeseca, kojima su vođene aktivnosti naših nacionalnih društava, traže da u pružanju humanitarne pomoći migrantima, to činimo isključivo na temelju potreba, bez da razmatramo njihov pravni statusa. Temeljem načela humanosti, neovisnosti i neutralnosti, Hrvatski Crveni križ pruža pomoć i podršku izbjeglicama i migrantima u potrebi, te pomaže u obnavljanju obiteljskih veza. Prema Rezoluciji o migraciji, koju su 2011. godine na Međunarodnoj konferenciji Crvenog križa i Crvenog polumjeseca podržale 164 vlade i 183 Nacionalna Društva Crvenog križa i Crvenog polumjeseca, Crveni križ treba imati pristup svim migrantima u potrebi u svrhu pružanja humanitarne pomoći i zaštite, bez obzira na njihov status. Dakle, samo pružanje humanitarne pomoći mora biti omogućeno svima kojima je pomoć potrebna i stoga, Nacionalno Društvo Crvenog križa i druge humanitarne organizacije ne smiju biti u bojazni da će zato biti penalizirane. Da su migranti u neregularnoj situaciji među najugroženijim osobama u svojim svakodnevnim iskustvom pružatelja humanitarnih usluga u EU, svjedoče i Nacionalna društva Crvenog križa država članica EU. Stoga je kvalificiranje aktivnosti oko humanitarne pomoći kao pomaganje strancu u nezakonitom prelasku državne granice, u tranzitu ...te u nezakonitom boravku potpuno neprihvatljivo. Kvalificiranje pružanje humanitarne pomoći kao kažnjivog djela , te proširivanjem i na to djelo u pokušaju, "i pokušaj pomaganja" može imati velike humanitarne posljedice i dovođenje u pitanje mogućnosti pružanja humanitarne pomoći, njezine dostupnosti, dostupnosti osnovnim uslugama, zaštiti i samih temeljnih prava. Imajući to na umu, Nacionalna Društva Crvenoga križa u EU imaju pravno utemeljene preporuke EU-a i njezinim državama članicama:među kojima su stvaranje učinkovito uređenog okvir za sigurne i legalne migracije u EU kako bi se smanjila neregularne migracije koje kao jednu od njih predviđaju upravo mjeru za osiguranje pristupa humanitarnoj pomoći za sve migrante, bez obzira na njihov pravni status. Početkom 2015. godine, Europska komisija je objavila Akcijski plan protiv krijumčarenja migranata. Mjere koje su u njemu iznesene teže suzbijanju i prevenciji krijumčarenja migranata, uz osiguranje zaštite ljudskih prava migranata. Među konkretnim prijedlozima politika navedenih u ovom akcijskom planu, Europska komisija je objavila proces revizije tzv. "Fasilitatorskog paketa", kao i ocjene utjecaja Direktive o dozvolama boravka izdane žrtvi trgovanja ljudima i krijumčarenja. Slijedom istog taj je proces u tijeku, pri čemu se radi o potrebi poduzimanju mjera koje treba provesti od strane Europske unije i njezinih država članica, kako bi se zaštitilo ljudsko dostojanstvo i prava migranata , koji su u neregularnoj situaciji, uključujući i one osobe koje su krijumčarene. Prije svega nužno je oblikovati učinkovit okvir za sigurne i zakonite migracije u EU kako bi se smanjila neregularne migracije. Nedostatak sigurnih i pravnih putova u EU mnoge migrirati prisiljeni su na postupanje na neregularan način. Pri tomu oni često prihvaćaju usluge krijumčara. Takav ulazak u EU izlaže migranate mogućnosti pritvaranja, novčanog kažnjavanja, zabrani ponovnog ulaska i kriminalizaciji za ilegalne prelaske granice. Takva kriminalizacija negativno utječe na percepciju javnosti prema migrantima, olakšava rast diskriminacije, rasizma i ksenofobije i posljedično utječe na onemogućavanje migranata u pristupu osnovnim uslugama. Upravo su premetom preispitivanja Direktive Vijeća 2002/90/EZ od 28. studenoga 2002. o definiranju olakšavanja neovlaštenog ulaska, tranzita i boravka kao i Okvirne odluke Vijeća 2002/946/PUP od 28. studenoga 2002.o jačanju kaznenopravnog okvira za sprečavanje pomaganja neovlaštenog ulaska, tranzita i boravka u potrazi za uspješnijom borbom protiv ilegalne imigracije, ilegalnoga zapošljavanja, trgovine ljudima i spolnog izrabljivanja djece. I sama Direktiva određuje "namjerno" pomaganje. 0dređenje "namjerno pomaganje" i pri tome održavanje takvog neregularnog stanja u kojemu se produžava i održava stanje ovisnosti stranca o potrebi prihvata pomoći od strane najčešće mreže krijumčara, trgovanja ljudima, odnosno mreža koje izrabljuju ljude u neregularnom statusu i zbog materijalne, financijske koristi. Dakle, kako je to predviđeno člankom 1.stavak 1.točka b. , namjerno pomaže osobi koja nije državljanin neke države članice da boravi na državnom području te države članice i pritom krši zakone te države o boravku stranaca. Stoga je bliže ispunjenju kriterija za kažnjavanje poticanje na nezakoniti prelazak državne granice, tranzit preko državnog područja te nezakonitom boravku, kako je to uz korištenje informatičke tehnologije olakšano putem internetskog, osobito sustava društvenih mreža, oglašavanjem svojih naplatnih usluga transfera, smještaja , lažnih oglašavanja primamljivih ponuda etc. U svrhu izbjegavanje slučajeva radne eksploatacije posebnu brigu države članice moraju posvetiti punoj implementaciji Direktive 2014/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26.Veljače 2014. o uvjetima za ulazak i boravak državljana trećih zemalja u svrhu zapošljavanja u statusu sezonskih radnika EU. Kao i izrada dodatnih programa legalnih migracija treba uzeti potrebe migracije radne snage, uključujući i za rad s niskim plaćama. Strategija protiv krijumčarenja EU treba dosegnuti - pogoditi glave kriminalne mreže, a ne pojedinaca koji djeluju na humanitarnoj osnovi. Stoga Direktiva olakšavanje EU mora biti revidirana da izuzima aktivnosti humanitarnog djelovanja, kako bi se osiguralo da je pružanje humanitarne pomoći osobama koje jesu, ali ne svojom voljom, u suprotnosti sa zakonima pri ulasku, tranzitu i boravku te da ne budu kažnjavane. Sve u skladu s Palermo Protokolom budu pogođeni samo oni koji imaju za cilj financijsku dobit u krijumčarskim aktivnostima. Detencija i alternative istoj Hrvatski Crveni križ, kao i druga Nacionalna Društva u Europskoj uniji, smatraju da detencija povećava ranjivost migranata koji se ionako nalaze u situaciji ranjivosti i humanitarne potrebe. Detencija bi se trebala koristiti samo u situaciji krajnje nužde, te u minimalnom vremenskom periodu. Detenciju tražitelja azila svakako treba izbjeći, te je potrebno razmotriti mogućnosti alternative detenciji, a posebno ranjive skupine ne bi trebale nikad biti u detenciji. Suzdržati se od pritvaranja djece migranata i učiniti da pritvor za odrasle migranate bude posljednjom mjerom izbora. Valja iznaći rješenje kada je nužna, opravdana i neophodna detencija da ne dolazi do odvajanja majki od djece, te kad detencija prestane. ona za svoju posljedicu nema razdvajanje obitelji. Pritvor se mora koristiti samo kao krajnja mjera i to samo ako je potrebno, nužno, opravdano i nije zamjenjivo drugom blažom mjerom sa istim učinkom koji se postiže detencijom. Sve inicijalne potrebe javno zdravstvenih razloga i utvrđivanja identitet migranata i dr. ne smiju se pretvoriti u mehanizme odvraćanja migracija. Sam pritvor migranata moguće je da se pojaviti u kontekstu postupka povratka,samog dolaska ili Dublin transfera. Revidiranje utjecaja propisa EU o pritvaranju imigranata u cijeloj Europskoj uniji i izvan nje također bi se trebala održati. Posebno želimo naglasiti da prilikom razmatranje svih elementa i donošenja odluke treba uzeti u obzir sljedeće aspekte: nužnost i razmjernost odluka o pritvaranju, duljinu pritvora, pojavu ponovljenog pritvoru, učinkovitost pravnog preispitivanja odluka o pritvaranju i dostupnost učinkovitoj pravnoj pomoći. Kada su potrebne mjere prisile, alternative pritvoru uvijek treba uzeti kao prve u obzir. Posebne okolnosti kod posebno ranjivih skupina, kao što su djeca, žrtve mučenja ili trgovine ljudima, osobe s mentalnim zdravljem ili fizičke bolesti ili invaliditeta, i starije osobe,osobito treba obazrivo tretirati. Pritvor tih ranjivih skupina treba izbjegavati. Djeca uključujući maloljetnike bez pratnje trebaju uživati dodatnu zaštitu i ne smiju biti nikada pritvoreni. Osigurati da je postupak povrata su u skladu s temeljnim pravima Povratak je jedan od mogućih faza migracijskog ciklusa koji treba provoditi samo kada se može provesti na siguran način i uz očuvanje dostojanstva osobe koja se vraća . Sve u potpunosti u skladu s temeljnim pravima migranta da se vrati, uključujući i procesnih prava. Migranti se ne bi smjelo vraćati u zemlje u kojima postoje značajne osnove za sumnju da bi bilo prekršeno načelom zabrane protjerivanja. Migranti bi trebali imati pristup besplatnoj pravnoj pomoći u provedbi odluka o povratku. Žalba bi trebala imati suspenzivni učinak. Postupci ponovnog prihvata i sukladno EU zajedničkoj listi sigurnim zemljama porijekla ne bi trebalo spriječiti odgovarajuće ispitivanje individualnih okolnosti same osobe te donošenja individualne odluke. Dobrovoljni povratak bi trebao biti prioritet nad prisilnim vraćnjem. Pri tome bi trebalo uključiti komponentu podrške za oblikovanje projekata u zemljama povratka poboljšanja socio-ekonomske perspektive migranata kojeg se vraća i olakšati njihovu reintegraciju. Članak 7. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona kojim se mijenja članak 38.stavak 1.treba mijenjati na način da se briše "Rješenje se donosi bez saslušanja stranca " Izražavamo rezervu na tekst prema prijedlogu "Rješenje se donosi bez saslušanja stranca "...u trenutku u kojem se zateknu na granici s namjerom ulasku budu odbijeni od mogućnosti ulaska. Unatoč činjenici prava korištenja pravnog lijeka . Situacije koje mogu ići na štetu osobe koja je iskazala namjeru ulaska dakle, ista je u pravnoj poziciji podnositelj zahtjeva za odobrenjem ulaska i suočava se s gubitkom određenih prava, ponajprije zbog mogućih subjektivnih razloga nemogućnosti iskazivanja namjere za međunarodnom zaštitom i privremenom zaštitom i osiguranja provedbe pravno uređenog postupka iz učinkovitog sustava azila koji u potpunosti poštuje načelo non refoulment.Stoga predlažemo da se tekst preformulira pa da glasi "Rjesenje se donosi nakon saslušanja stranca, a samo iznimno moze se donijeti bez saslušanja uz navođenje razloga koji opravdavaju iznimku". | Djelomično prihvaćen | Kada se na graničnom prijelazu donosi odluka o odbijanju ulaska ne provodi se formalno saslušanje na zapisnik i uz pomoć prevoditelja za strani jezik, jer to ne zahtijeva Zakonik o schengenskim granicama (npr. odluka o odbijanju ulaska se izdaje na obrascu na kojem se samo zaokružuje razlog za odluku o odbijanju) niti je to moguće (zbog velikog prometa na graničnim prijelazima nije moguće provoditi formalno saslušavanje za svaku osobu kojoj se odbija ulazak). U prijedlog Zakona dodat će se da se rješenje donosi bez saslušanja, osim u slučaju maloljetnika bez pratnje. Europska komisija je izradila analizu usklađenosti Zakona o strancima s Direktivom Vijeća 2002/90/EZ od 28. studenoga 2002. o definiranju olakšavanja neovlaštenog ulaska, tranzita i boravka, te utvrdila da Zakon u dijelu koji se odnosi na sankcioniranje „pokušaja“ pomaganja nezakonitih migracija nije usklađen s Direktivom. Zbog toga je u Zakon dodano da je kažnjiv i pokušaj pomaganja. U prijedlogu Zakona će se navesti da se pomaganjem ne smatra pomaganje koje je počinjeno iz humanitarnih razloga. |
| 2 | Centar za građanske inicijative Poreč | PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA | U člancima 6., 7., 12., 19. i 80. predviđa se da Povjerenstvo odlučuje o žalbama na odnosne upravne odluke pri čemu se ovim Zakonom kao ni Zakonom o strancima ne definira ustrojstvo, sastav, nadležnost i ovlasti tog Povjerenstva. U skladu s načelom zakonitosti i transparentnosti, potrebno je regulirati ta pitanja. Članak 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o strancima kojim se mijenja članak 6. stavak 3. Zakona o strancima potrebno je brisati. Obrazloženje: Izmjenama se onemogućava izdavanje putne isprave strancima na privremenom/stalnom boravku. Takva odredba stavlja strance u iznimno težak položaj uz nejasno objašnjenje koje ne pruža svrhu takve restriktivne mjere. Potreba za izdavanje putne isprave koja omogućuje strancima putovanje u inozemstvo javlja se u raznim slučajevima. Stranci mogu i ostati bez svojih putovnica kada primjerice traže primitak u hrvatsko državljanstvo, ili u nekim drugim upravnim postupcima. Onemogućiti tim strancima napuštanje zemlje kako bi prisustvovali pogrebima, ili drugim važnim događanjima, privatne ili poslovne prirode, posebice uzevši u obzir da administrativni postupci znaju trajati i nekoliko godina, predstavlja krajnje nehumanu i neopravdanu mjeru. Ova odredba također krši Ustavom zajamčena prava. Članak 36. Ustava propisuje da "svatko tko se zakonito nalazi na teritoriju Republike Hrvatske ima pravo slobodno se kretati i birati boravište i da je pravo kretanja na teritoriju Republike Hrvatske, pravo ulaska u nju i izlaska iz nje moguće iznimno ograničiti zakonom, ako je to nužno radi zaštite pravnog poretka, ili zdravlja, prava i sloboda drugih." Isto tako i Protokol 4. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u članku 2. jamči slobodu kretanja svakoj osobi koja se zakonito nalazi na teritoriju neke države, kao i izlazak iz iste. S obzirom da je u sadašnjem rješenju izdavanje posebne putne isprave ionako samo fakultativno, što samo po sebi govori o mogućnosti pokretanja određenog postupka o istoj, sadašnja izmjena nije opravdana ni iz te perspektive, a ni iz ustavnog zahtjeva o opravdanosti ograničenja "zaštitom pravnog poretka, zdravlja, prava i slobodna drugih", dapače, proizvest će suprotan efekt - neutemeljeno će ograničiti jedno od temeljnih prava i jamstava. Također, sama činjenica da netko ima odobren stalni ili privremeni boravak govori o tome da se na teritoriju RH nalazi zakonito. Nadalje, ova bi promjena neopravdano onemogućila kretanje osoba na privremenom ili stalnom boravku u RH, a koji npr. imaju obitelj u nekoj od država EU. Naime, Direktiva 2004/38/EZ o pravu građana Europske unije i članova njihovih obitelji o slobodi kretanja i boravka na teritoriju države članice u uvodnim točkama navodi: "(5) da bi se pravo svih građana Unije na slobodu kretanja i boravka na teritoriju države članice moglo ostvarivati pod objektivnim uvjetima slobode i dostojanstva, treba ga odobriti i članovima njihove obitelji, bez obzira na njihovo državljanstvo, uključujući i registrirane istospolne partnere". Direktivom se želi potaknuti građane Europske unije da ostvaruju svoje pravo na slobodno kretanje i boravak u državama članicama, svesti administrativne formalnosti na najnužniju mjeru, te suziti mogućnosti za zabranu ulaska ili ukidanje prava boravka, a ovom odredbom bi se to onemogućilo. Članak 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o strancima kojim se mijenja članak 36. Zakona o strancima treba mijenjati tako da se u stavku 1 riječ "može" zamijeni riječju "mora" te da se u stavku 3. riječi "Rješenje se donosi bez saslušanja stranca" brišu. Obrazloženje: Stavak 1. predviđa da se ulazak može odobriti strancu ako to zahtijevaju ozbiljni humanitarni razlozi, međunarodne obveze ili interes RH. Međunarodne obveze i ozbiljni humanitarni razlozi diktiraju nužnost primitka takvih osoba, a u skladu s međunarodnim obvezama, a ne samo fakultativnu osnovu. Izmjenama se predviđa da se rješenje o odobrenju ulaska donosi bez saslušanja stranca. Time se krše prava osoba koje traže međunarodnu zaštitu sukladno Zakonu o međunarodnoj i privremenoj zaštiti jer se postavlja pitanje kako će se uopće utvrditi potreba za pružanjem međunarodne zaštite bez da se stranca ispita na te okolnosti. Takvo zakonsko rješenje je u suprotnosti s načelom zabrane vraćanja (non-refoulement) koje je zaštićeno kako Ustavom, tako i međunarodnim standardima i domaćim zakonskim odredbama. Onemogućavanje saslušanja stranca suprotno je pravnoj stečevini RH i EU, tj. načelu saslušanja i sudjelovanja stranaka u postupku koje je u sličnim formulacijama priznato u svim procesnim zakonima (a i sustavima, kako našim, tako i europskim), čime se strankama omogućuje izjašnjavanje o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje stvari u pitanju pa posljedično onemogućuje ostvarivanje prava zajamčenih Ustavom i međunarodnim konvencijama. Također sa daju prevelike diskrecijske ovlasti Ministarstvu unutarnjih poslova koje odlučuje o ulascima stranaca u Republiku Hrvatsku. Članak 7. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o strancima kojim se mijenja članak 38. stavak 1. treba mijenjati na način da se brišu riječi "Rješenje se donosi bez saslušanja stranca". Obrazloženje: Izmjenama se predviđa da se rješenje o odbijanju ulaska donosi bez saslušanja stranca. Time se krše prava osoba koje traže međunarodnu zaštitu sukladno Zakonu o azilu jer im se onemogućuje da iskažu namjeru za traženje azila. Takvo zakonsko rješenje je u suprotnosti s načelom zabrane vraćanja (non-refoulement) koje je zaštićeno kako Ustavom, tako i međunarodnim standardima i domaćim zakonskim odredbama. Onemogućavanje saslušanja stranca suprotno je pravnoj stečevini RH i EU, tj. načelu saslušanja i sudjelovanja stranaka u postupku koje je u sličnim formulacijama priznato u svim procesnim zakonima (a i sustavima, kako našim, tako i europskim), čime se strankama omogućuje izjašnjavanje o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje stvari u pitanju pa posljedično onemogućuje ostvarivanje prava zajamčenih Ustavom i međunarodnim konvencijama. Također sa daju prevelike diskrecijske ovlasti Ministarstvu unutarnjih poslova koje odlučuje o ulascima stranaca u Republiku Hrvatsku. Članak 10. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o strancima kojim se mijenja članak 43. stavak 1. treba mijenjati na način da se iza dijela rečenice "te u nezakonitom boravku" potrebno je dodati riječi "osim iz humanitarnih razloga" te da se brišu riječi "i pokušaj pomaganja". Izmijenjen stavak 1. glasi: (1) Zabranjeno je pomaganje strancu u nezakonitom prelasku državne granice, u tranzitu preko državnog područja ako je stranac nezakonito ušao u Republiku Hrvatsku te u nezakonitom boravku osim iz humanitarnih razloga. Obrazloženje: "Pomaganje iz humanitarnih razloga se može smatrati pomaganje koje ne rezultira nikakvom materijalnom ili financijskom koristi pomagača nego je vođeno moralnim i humanitarnim principom u situacijama nužne pomoći za zaštitu života ili integriteta osobe koja nezakonito prelazi granicu ili nezakonito boravi na teritoriju RH. " Osim iznimki propisanih stavkom 2. članka 43. Zakona o strancima, potrebno je uvesti dodatne iznimke od zabrane pomaganja strancu u nezakonitom boravku u RH. Naime, na teritoriju RH česte su situacije u kojima ljudi zbog nemogućnosti povratka u zemlju porijekla uzrokovanu brojnim subjektivnim ili/i objektivnim razlozima (nemogućnost pribavljanja putnih isprava, nesigurnost rute povratka, nesigurnost u zemlji porijekla, nedostatak financijskih sredstava za pokrivanje troškova putovanja i sl.), ostaju živjeti u RH u nereguliranom statusu. Oni nerijetko žive u iznimno teškim uvjetima, a policija i ostale institucije državne vlasti su svjesni za postojanje ovakvih slučajeva, pri čemu se često ne čini ništa, osim povremenog pritvaranja tih osoba na period dozvoljen zakonom. U tim slučajevima potrebno je osloboditi prekršajne i druge odgovornosti građane koji iz humanitarnih razloga pomažu tim osobama. Također, potrebno je istaknuti razliku između humanitarnog i ostalih oblika pomaganja pri nezakonitim prelascima granice ukoliko se pomaže iz razloga zaštite života i zdravlja osoba i spašavanja života (npr. spašavanje stranaca od utapanja na moru ili rijeci od strane ribara, spašavanje u slučajevima smrzavanja pri prelasku kopnene granice i sl.). Humanitarna osnova služi zaštiti sustava međunarodne zaštite. Naime, sukladno međunarodnim, EU i nacionalnim pravnim instrumentima, nužno je omogućiti izbjeglicama ulazak na siguran teritorij gdje će moći zatražiti zaštitu. U tom smislu, eksplicite je predviđeno da se nezakoniti ulazak ne smije kriminalizirati. Pri tome, pomaganje ljudima iz humanitarnih razloga koji zbog nepoznavanja jezika ili pravnog sustava nisu zatražili međunarodnu zaštitu, predstavlja protupravni temelj za kažnjavanje. Konačno tom odredbom stavlja se na teret osobama koje su voljne pomoći procjenu hoće li osoba uopće uspjeti preći granicu i ima li osnova za zatražiti međunarodnu zaštitu, što je predstavlja neopravdan teret procjene koju ti ljudi ne mogu i zakonski ne smiju vršiti. Dekriminalizacija humanitarnog pomaganja predviđena je i čl. 1. st. 2. Direktive 2002/90/EZ o definiranju pomaganja neovlaštenog ulaska, tranzita i boravka zaista predviđa kažnjavanje za pokušaj pomaganja. Nadalje, predviđeno kažnjavanje za pokušaj predstavlja iznimno represivnu i neopravdanu mjeru. Direktiva 2002/90/EZ zaista predviđa kažnjavanje za pokušaj, ali u cilju "...borbe protiv nezakonite imigracije, nezakonitog zapošljavanja, trgovine ljudima i spolnog izrabljivanja djece" i sankcioniranje pokušaja u smislu iste se odnosi prvenstveno na ova gore navedena kaznena djela, a ne kako bi se izjednačili nezakoniti migranti s izbjeglicama i time omogućili kriminalizirali izbjeglica, odnosno uopće uskratili status pa time narušavaju i samo svrhu Direktive. Ona govori o preciznom definiranju povreda o kojima je riječ i slučajeve za izuzeće se, i poziva se na Okvirnu odluku Vijeća 2002/946/PUP u kojoj piše da se ona primjenjuje "bez utjecaja na zaštitu izbjeglica i tražitelja azila u skladu s međunarodnim pravom koje se odnosi na izbjeglice ili drugim međunarodnim instrumentima u području zaštite ljudskih prava, a posebno na poštovanje međunarodnih obveza od strane država članica u skladu s odredbama Konvencije o statusu izbjeglica izmijenjene i dopunjene Protokolom iz New Yorka iz 1967." S obzirom da je policijska uprava ta koja odlučuje o odobrenju ulaska itd., upitno je po kojim će se kriterijima donositi ta rješenja, pogotovo kad se uzmu u obzir razne odredbe o zabrani diskriminacije i sl., a koje su već kršene rasnim profiliranjem na granici nedavno, tj. da postoji realna mogućnost da će se uskraćivanjem davanja statusa izbjeglice izbjegavati obveze na koje je RH obvezana pa se time automatski i omogućava kriminalizacija istih, podvođenjem pod "ilegalne migrante" na koje se ne primjenjuje međunarodna zaštita, a onda i na volontere, organizacija koje im pomažu i sl. Članak 12. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o strancima kojim se mijenja članak 46. stavak 1. točka 4. treba izmijeniti na način da se ta točka briše. Obrazloženje: Ova odredba propisuje da će se strancu otkazati kratkotrajni boravak ukoliko ne podmiri dospjele financijske obveze prema Republici Hrvatskoj. Pri tome, te financijske obveze nisu ni na koji način kvalificirane, odnosno, ne navodi se može li se raditi i o vrlo malom iznosu, treba li stranac znati za postojanje te obveze te može li mu se omogućiti osporavanje postojanja takve obveze prije nego li mu se otkaže boravak. Bez kvalifikacije predmetnih financijskih obveza, a posebice obzirom da predstavljaju mandatornu osnovu za otkaz boravka, ova odredba je prerestriktivna. Članak 14. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o strancima u dijelu u kojem se dodaje članku 55. dodaje stavak 4. treba brisati. Obrazloženje: Člankom 14. dodaje se članku 55. Zakona o strancima stavak 4. koji unosi restrikcije u institut spajanja obitelji za osobe koje su stekle autonomni boravak. Iz samog teksta ove odredbe ne može se odrediti razlog i svrha ove restrikcije. To nije učinjeno niti u objašnjenju Zakona. Time se ta grupa ljudi bespotrebno stavlja u nepovoljniji položaj i nudi im se manji opseg prava. Članak 15. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o strancima u dijelu u kojem se mijenja dosadašnji stavak 5. članka 56. koji postaje stavak 6. treba mijenjati na način da taj stavak glasi: (6) Izvanbračna zajednica, u smislu ovog Zakona, je životna zajednica neudate žene i neoženjenog muškarca koja traje najmanje 3 godine, a kraće ako je u njoj rođeno zajedničko dijete, a neformalno životno partnerstvo, u smislu ovog Zakona, je je zajednica obiteljskog života dviju osoba istog spola, koje nisu sklopile životno partnerstvo pred nadležnim tijelom, ako zajednica traje najmanje tri godine i od početka je udovoljavala pretpostavkama propisanim za valjanost životnog partnerstva. Obrazloženje: Ne smatramo da postoji pravna ili druga opravdanost ili utemeljenje da se izvanbračna zajednica u smislu Zakona o strancima definira različito i restriktivnije od već postojeće definicije unutar Obiteljskog zakona (NN 103/15, čl. 11. st. 1.). Držimo da ovakva inkonzistentna intervencija ide na uštrb pravne sigurnosti i usuglašenosti, a pogotovo jer se ovaj institut i materija primarno uređuju obiteljskim pravom kao posebnom granom prava sa svojom inherentnom logikom i principima. Uvjet tri godine zajedničkog kućanstva drastično mijenja namjeru zakonodavca da institut izvanbračne zajednice ne definira elementom zajedničkog kućanstva. Uzevši u obzir kulturološke pretpostavke koje su utjecale na to da zakonodavac "životnu zajednicu" ne definira zajedničkim kućanstvom (a pogotovo ne u trajanju od 3 godine), već je zajedničko kućanstvo tek jedno od mogućih faktora za dokazivanje "životne zajednice koje traje najmanje tri godine" – treba imati na umu pa bi ovakva definicija i in abstracto i in concreto mogla značajno osujetiti pravo na poštivanje privatnog i obiteljskog života na način na koje je ono obuhvaćeno Konvencijom o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda iz 1951. godine. Zajedničko kućanstvo izostaje kao element definicije i kod "zajednice obiteljskog života" u čl. 3 Zakona o životnom partnerstvu osoba istog spola (NN 92/14), a s obzirom na posebnu kulturološku i praktičnu komparativnu realnost ovog tipa zajednice, koje uostalom prepoznaje i hrvatski zakonodavac diferenciranim terminom "zajednice obiteljskog života" gore navedeni argumenti vrijede i primjenjivi su i a fortiori. Članak 18. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o strancima u dijelu u kojem se mijenja stavak 3. članka 74. treba brisati. Obrazloženje: Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o strancima predviđa da se godišnja kvota za zapošljavanje stranaca više ne bi usklađivala s migracijskom politikom, već samo sa stanjem na tržištu rada. U obrazloženju ove izmjene navedeno je kako je "propisano da Vlada Republike Hrvatske može donijeti i godišnju kvotu potvrda o prijavi rada za strance koji će sezonski raditi do 90 dana godišnje", u važećem Zakonu o strancima u istom članku stavku 5 već je propisano kako se "godišnjom kvotom može utvrditi i kvota za sezonski rad. " Dakle, obrazloženje promjene nije jasno povezano sa samom izmjenom, odnosno kako mogućnost Vladinog određivanja kvote za sezonski rad opravdava ne oslanjanje na Migracijsku politiku. Svrha Migracijske politike jest "osigurati da migracijska kretanja u Republici Hrvatskoj budu u korist gospodarskog i socijalnog razvitka države i društva", dok je cilj Migracijske politike "da sva državna tijela, kao i ostali dionici, pravodobno i usklađeno djeluju na pronalaženju djelotvornih odgovora na pozitivne i negativne učinke migracijskih kretanja." Ostaje nejasno zašto bi se kvota utvrđivala samo sa stanjem na tržištu rada, a ne sa ciljevima strateškog određenja upravljanja migracijama. U članku 32. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o strancima kojim su mijenja članak 103. treba dodati stavak 8. koji glasi: (8) Smatra se da stranac zakonito boravi na teritoriju Republike Hrvatske za vrijeme trajanja roka za dragovoljni odlazak iz stavka 2. ovog članka. Obrazloženje: Bitno je transparentno i nedvojbeno regulirati status stranaca za vrijeme trajanja roka za dragovoljni odlazak kako bi u tom roku stranci mogli, primjerice, osigurati pravo na smještaj u hostelima, hotelima ili drugom privatnom smještaju, a pravne ili fizičke osobe koje to osiguravaju ili bilo kakvu drugu uslugu ili pomoć ne bi bile kazneno ili civilno odgovorne za pomaganje strancima u nezakonitom boravku. Trenutno zakonsko rješenje ne pruža jasnu pravnu kvalifikaciju boravka stranaca u RH za vrijeme trajanja roka za dragovoljni odlazak, čime ih de facto stavlja u potpuno obespravljen položaj. Članak 33. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o strancima kojim su mijenja članak 104. treba mijenjati na način da u stavku 2. umjesto riječi "razmotrit će se mogućnost zastajanja s donošenjem rješenja o povratku" stoje riječi "zastat će se s donošenjem rješenja o povratku". Obrazloženje: U obrazloženju Zakona stoji da ratio donošenja ove odredbe usklađivanje s Direktivom 2008/115/EZ. Međutim, ove odredbe su nepovoljnije od odredbi Direktive. Naime, podnošenje zahtjeva za odobrenje privremenog boravka Direktiva predviđa kao mandatornu osnovu za zastajanje s postupkom donošenja rješenja o povratku, a ne fakultativnu. Članak 36. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o strancima kojim su mijenja članak 107. treba mijenjati na način da se u stavku 1. brišu riječi "s tim da ukupno trajanje roka za dragovoljni odlazak iz članka 13. i ovog članka ne može biti dulje od jedne godine" te da se u stavku 2. iza riječi "policijska postaja" dodaju riječi "i, kada je to opravdano posebnim okolnostima, policijska postaja koja je nadležna za područje u kojem se nalazi stranac". Obrazloženje: U stavku 1. članka 107. ograničen je rok na koji se dragovoljni odlazak može produljiti na godinu dana. Takvo vremensko ograničenje nije opravdano. Specifične okolnosti zbog kojih se produljenje može zatražiti mogu objektivno trajati i dulje od godine dana, primjerice, administrativni postupci ishodovanja putnih isprava, statusa u drugim državama i sl. Treba omogućiti da produljenje roka za dragovoljni odlazak traje barem dokle traju okolnosti temeljem kojih je rok odobren. U stavku 2. članka 107. treba regulirati i mogućnost podnošenja zahtjeva za produljenje roka za dragovoljni odlazak i u policijskoj postaji nadležnoj na području gdje se stranac nalazi. To se odnosi na specifične situacije primjerice kada stranci nemaju financijskih sredstava otići u policijske postaje koje su im izdale rješenje. Članak 37. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o strancima kojim su mijenja članak 108. treba mijenjati na način da se u stavku 2. brišu riječi "pomaže u nezakonitom ulasku, tranzitu i boravku", "počini kazneno djelo koje se progoni po službenoj dužnosti ili prekršaj s elementima nasilja", te "ponavlja činjenje prekršaja", te se dodaju riječi "je pravomoćno osuđena za kazneno djelo koje se progoni po službenoj dužnosti ili prekršaj s elementima nasilja". Obrazloženje: Proklamirani ratio donošenja odredbi iz članka 107. Zakona o strancima je usklađivanje s Direktivom 2008/115/EZ. Direktiva zaista predviđa mogućnost protjerivanja ukoliko stranac predstavlja opasnost za javni poredak, nacionalnu sigurnost ili javno zdravlje. Međutim, za razliku od Zakona o strancima koji u stavku 2. navodi moguće pravne osnove za protjerivanje, Direktiva to ne čini. Osnove iz stavka 2. su vrlo represivne. Činjenica je da je protjerivanje mjera koja ima velik utjecaj na ljudske živote i zbog toga treba biti primjenjivana iznimno restriktivno. Stavak 2. predviđa da se može protjerati osoba koja "počini kazneno djelo koje se progoni po službenoj dužnosti ili prekršaj s elementima nasilja". Budući je takva odredba u suprotnosti sa principom presumpcije nevinosti, smatramo da bi ispravna formulacija bila "je pravomoćno osuđena za kazneno djelo koje se progoni po službenoj dužnosti ili prekršaj s elementima nasilja". Također smatramo da se treba obrisati odredba po kojoj se osoba može protjerati ukoliko "ponavlja činjenje prekršaja", jer se tom odredbom u nepovoljan položaj, koji graniči pravnom nesigurnošću, stavljaju sve osobe koje su ponovile prekršaj tipa nepropisno parkiranje ili pijančevanje na javnom mjestu. Isto tako, smatramo da je osnovna "pomaganja u nezakonitom ulasku, tranzitu ili boravku" iznimno restriktivna, posebice ako se ne uzmu u obzir humanitarni razlozi, pomaganje članovima obitelji, te pomaganje osobama koje trebaju međunarodnu zaštitu (a koje je nekada ne odluče zatražiti bez odlaganja, zbog nepoznavanja propisa, zbog činjenice da im članovi obitelji borave u drugim zemljama, zbog traume i sl. (vidi argumentaciju uz članak 10. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o strancima). Članak 41. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o strancima kojim su mijenja članak 112. treba mijenjati na način da se u stavku 5. riječi "bez saslušanja" zamijene riječima "uz saslušanje". Obrazloženje: Izmjenama se predviđa da se rješenje o protjerivanju donosi bez saslušanja stranca. Time se krše prava osoba koje traže međunarodnu zaštitu sukladno Zakonu o azilu jer im se onemogućuje da iskažu namjeru za traženje azila. Takvo zakonsko rješenje je u suprotnosti s načelom zabrane vraćanja (non-refoulement) koje je zaštićeno kako Ustavom, tako i međunarodnim standardima i domaćim zakonskim odredbama. Onemogućavanje saslušanja stranca suprotno je pravnoj stečevini RH i EU, tj. načelu saslušanja i sudjelovanja stranaka u postupku koje je u sličnim formulacijama priznato u svim procesnim zakonima (a i sustavima, kako našim, tako i europskim), čime se strankama omogućuje izjašnjavanje o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje stvari u pitanju pa posljedično onemogućuje ostvarivanje prava zajamčenih Ustavom i međunarodnim konvencijama. Također sa daju prevelike diskrecijske ovlasti Ministarstvu unutarnjih poslova koje odlučuje o ulascima stranaca u Republiku Hrvatsku Članak 44. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o strancima kojim su mijenja članak 115. treba mijenjati na način da se u stavku 1. iza riječi "U postupku donošenja" dodaju riječi "rješenja o odbijanju ulaska" te se stavak 2. briše i unosi novi stavak 2. koji glasi: (2) Odluke iz stavka 1. ovog članka prevesti će na jezik koji stranac razumije. Obrazloženje: Zbog mogućih zlouporaba i nerazumijevanja situacije i pravnog sustava RH od strane stranca, važno je propisati obveznost prevođenja, a ne ovu obvezu učiniti ovisnom o posebnom zahtjevu stranca u pitanju. Prevođenje odluke na jezik koji stranac razumije esencijalno je za mogućnost efektivnog ostvarivanja prava na pravni lijek protiv takve odluke. Članak 46. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o strancima kojim su mijenja članak 117. treba izmijeniti na način da se stavak 4. briše. Obrazloženje: Protiv odluke u vezi povratka stranci mogu uložiti upravnu tužbu za što im je osigurana pravna pomoć, na vlastiti zahtjev i to samo se utvrdi da je vjerojatno da će postupak na sudu biti uspješan. Takvu odluku donosi Ministarstvo unutarnjih poslovaP. Prema tome, isto tijelo koje donosi odluku u vezi povratka, odlučuje i o tome je li vjerojatno da je pogriješilo, da nije trebalo donijeti takvu odluku i da će je upravni sud ukinuti. Takvim zakonskim rješenjem krše se prava stranca na pravično postupanje. Osim toga, uvjet ne posjedovanja dostatnih sredstava i imovine veće vrijednosti je paušalan i nepravičan i dovodi strance u znatno nepovoljniji položaj od državljana RH jer je ovako postavljena odredba otvorena za moguću interpretaciju da vrjednija odjeća ili osobne stvari predstavljaju dovoljno vrijednu imovinu pri čemu ne razmatra je li takva imovina od emotivne vrijednosti za stranca ili čak predstavlja jedino sredstvo za preživljavanje. Članak 60. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o strancima kojim su mijenja članak 131. treba izmijeniti na način da se u stavku 4. riječi "u skladu s trenutnim mogućnostima centra" brišu. Obrazloženje: Izmjena kojom se omogućava posjete centru je pozitivna. Međutim, nije je potrebno uvjetovati trenutnim mogućnostima centra jer je takav uvjet nejasan i mogao bi služiti kao generička isprika za zabranu posjeta. Alternativno, neka se to riješi podzakonskim aktima s jasno propisanim kriterijima za odbijanje posjeta zbog tehničkih nemogućnosti. Članak 62. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o strancima kojim su mijenja članak 133. treba izmijeniti na način da se riječi "ne posjeduje dovoljno financijskih sredstava" i "nema osiguran smještaj" brišu. Obrazloženje: Nedostatak financijskih sredstava i smještaja po prirodi stvari ne predstavlja okolnost koja ukazuje na postojanje rizika od izbjegavanja obveze napuštanja. Nije jasno zbog čega bi ti razlozi ukazivali na rizik od izbjegavanja, a zbog nepostojanja direktne veze između ovih razloga i svrhe koja se njima želi postići, pretpostavljamo moguće zlouporabe ove mjere. Osim toga, oduzimanje slobode uvijek treba biti posljednja mjera, pa se postavlja pitanje a opravdanosti, nužnosti, razmjernosti takve mjere u gore navedenim okolnostima. Također, stavak je diskriminatoran po socioekonomskoj osnovi što je neustavno. Direktiva 2008/115/EZ jamči provođenje ove Direktive bez diskriminacije u odnosu na imovinsko stanje, a Prijedlog se izravno na nju i poziva i pritom ju krši. Članak 65. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o strancima treba mijenjati na način da se u stavku 8. članka 136. riječi "ako je potrebno" zamijene riječima "uvijek". Obrazloženje: U stavku 8. potrebno je regulirati mandatornu obvezu prevođenja za maloljetnika bez pratnje. Članak 68. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o strancima kojim su dodaje članak 138. a treba izmijeniti na način da se stavak 2. briše. Obrazloženje: Stavkom 2. unosi se mogućnost ponovnog smještavanja u centar. Takva mogućnost nije dopuštena Direktivom 2008/115/EZ koja u članku 15. stavku 6. eksplicite propisuje da zadržavanje nije moguće nakon isteka rokova predviđenih tim stavkom i stavkom 4, a koji su transponirani u odredbe 133. i 134. Zakona o strancima. Članak 68. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o strancima kojim su dodaje članak 138. b treba izmijeniti na način da se u stavku 6. iza riječi "osigurava se mogućnost" dodaju riječi "osnovno i srednje obrazovanje". Obrazloženje: Nužno je osigurati osnovno i srednje obrazovanje sukladno Zakonu o odgovoru i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi (NN 87/08, 86/09, 92/10, 105/10, 90/11, 5/12, 16/12,86/12, 126/12, 94/13, 152/14). Ova obveza je propisana Konvencijom o pravima djeteta koja u članku 28. regulira dužnost država stranaka da države stranke priznaju svakom djetetu pravo na odgoj i obrazovanje. Članak 68. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o strancima kojim su dodaje članak 138. c treba izmijeniti na način da se u stavku 1. iza riječi "prisilnog udaljenja" dodaju riječi "osim troškova na čije nastajanje nije mogao utjecati. O visini troškova donosi se rješenje. Protiv rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor." Obrazloženje: Postojeće zakonodavno rješenje daje primat naplati troškova prisilnog udaljenja dok se ne omogućuje korištenje vlastitih novčanih sredstava za potrebe pravne pomoći, zdravstvene skrbi i sl. Smatramo da je bitno omogućiti sudsku kontrolu nad opravdanosti nametanja i visine troškova radi poštivanja načela zakonitosti postupanja javne uprave. Članak 68. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o strancima u dijelu u kojim su dodaje članak 138. d treba brisati. Obrazloženje: Ove odredbe uspostavljaju odgovornost raznih subjekata za snošenja troškova prisilnog udaljenja iz članka 138. c. Uspostavljanje ovakve odgovornosti nije opravdano i ne temelji se na propisima EU, unosi pravnu nesigurnost. Prijevoznici, fizičke i pravne osobe koje izdaju jamstvena pisma za strance, poslodavci te organizatori turističkih ili poslovnih putovanja po prirodi stvari nikada ne mogu sa sigurnošću znati postoji li ili hoće li se naknadno ukazati osnova za smještaj stranca u centru ili potreba prisilnog udaljenja. Prijetnja da bi mogli snositi troškove za to predstavlja tešku mjeru odvraćanja tih osoba od prijevoza, jamstvovanja i zapošljavanja stanaca te unosi pravnu nesigurnost. Članak 68. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o strancima kojim su dodaje članak 138. e treba izmijeniti na način da se u stavku 2. umjesto riječi "zdravstvenog" unesu riječi "fizičkog i duševnog". Obrazloženje: Direktiva 208/115/EZ propisuje da se prisilno udaljenje može odgoditi zbog fizičkog i duševnog stanja stranca (članak 9. stavak 2.). Iako termin “zdravstveno stanje”, može uključivati i fizičko i duševno stanje, zbog preciznosti odredbe predlažemo da se usvoji formulacija Direktive. Članak 91. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o strancima kojim su mijenja članak 225. stavak 3 treba izmijeniti na način da se brišu riječi "ili pokuša pomoći". Obrazloženje: U skladu s obrazloženjem uz članak 10. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o strancima, smatramo neopravdanim kažnjavanje za pokušaj pomaganja. | Djelomično prihvaćen | Primjedba uz čl. 6., 7., 12., 19. i 80. Odlukom Vlade Republike Hrvatske klasa: 022-03/12-01/20 urbroj:5030106-12-1 od 19.travnja 2012. godine osnovano je Povjerenstvo za žalbe koje kao drugostupanjsko tijelo odlučuje o žalbama u postupcima koji se vode sukladno odredbama Zakona o strancima. Povjerenstvo čine predsjednica Povjerenstva i njezin zamjenik, tri članice Povjerenstva te njihovi njihovi zamjenici /e Administrativno tehničke poslove za Povjerenstvo obavlja Ministarstvo unutarnjih poslova. Primjedba uz članak 4.- Primjedba nije osnovana. Naime, članak 4. Nacrta odnosi se na članak 6. stavak 3. Zakona o strancima kojim se regulira izdavanje ''posebne putne isprave za stranca'', koja je samo jedna od vrsta putnih isprava za stranca (ostale vrste su-putni list za stranca, putna isprava za osobe bez državljanstva i putna isprava za azilanta). Strancu koji nema važeću stranu putnu ispravu može se izdati ''putni list za stranca'' za odlazak u inozemstvo ili za povratak u Republiku Hrvatsku, kojeg izdaje policijska uprava/postaja ili diplomatska misija ili konzularni ured Republike Hrvatske. Napominjemo da uvjet za izdavanje putnog lista za stranca nije činjenica odobrenog privremenog ili stalnog boravka u RH. Navodi se da je sloboda kretanja zagarantirana i Direktivom 2004/38/EZ temeljem čega bi promjena predložena člankom 4. Nacrta dovela do ograničenja slobode kretanja strancima koji imaju privremeni ili stalni boravak. Ističemo da se Direktiva 2004/38/EZ odnosi isključivo na druge državljane država članica EU i članove njihovih obitelji koji reguliraju svoj status temeljem glave X. Zakona o strancima. Primjedba uz članak 14. nije prihvaćena - Smisao instituta autonomnog boravka je da se omogući članu obitelji nakon 4 godine samostalno reguliranje boravka neovisno od sponzora, a ne ponovno spajanje obitelji bivšeg sponzora sa osobom koja sada ima autonomni boravak, iz jedinog razloga što bivši sponzor više ne može regulirati svoj boravak na drugi način. Budući je kroz primjenu Zakona o strancima uočena zloupotreba instituta autonomnog boravka na naprijed opisani način, uvrštena je odredba stavka 4. u članku 55. Zakona o strancima. Primjedba uz članak 15. je prihvaćena. Primjedba uz članak 18. nije prihvaćena- Kroz praksu se pokazalo da kod donošenja kvote za zapošljavanje stranaca Migracijska politika nije bila od utjecaja, već se je kvota donosila temeljem stanja na tržištu rada. |
| 3 | Centar za mirovne studije | PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA | Prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o stranicima donosi mnoge izmjene u postojeće pravne institute te uvodi i neke nove. Neke od tih instituta svakako pozdravljamo. Jedan od takvih je i predložen institut alternative detenciji koji slijedi međunarodnopravne standarde i načela primjene detencije isključivo kao krajnje mjere. Proklamirana zadaća ulaska u ove zakonodavne izmjene je uslađivanje Zakona s EU direktivama. Analizom konkretnih odredbi i mjera, smatramo da je Prijedlog Zakona samo djelomice uspješan u ispunjavanju te zadaće. Naime, neke izmjene donesene su neovisno o direktivama (primjerice, ukidanje mogućnosti izdavanja putnih isprava za strance na privremenom ili stalnom boravku), a neke su strože i represivnije od odredbi iz direktiva. Najbitni i, svakako najalarmantniji, je institut “kriminalizacije solidarnosti”. Mjere koje predviđaju kriminalizaciju solidarnosti protežu se čitavim prijedlogom zakona. One ne predstavljaju pojedinačne izolirane mjere, već čitav sustav mjera koje ocrtavaju političko-pravni stav ne samo države prema strancima i izbjeglicama, nego i željeni stav društva prema tim skupinama. Prijedlog Zakona predviđa praktički beziznimnu prijetnju kažnjavanja svakoga tko pomogne strancu u nezakonitom prijelasku, boravku ili tranzitu kroz RH. Ne samo to, već Prijedlog Zakona predviđa kažnjavanje i za pokušaj pomaganja, te razno-razne druge reperkusije financijske naravi za pojedine fizičke ili pravne osobe te proganjanje stranaca. Donedavno smo svjedočili proaktivnom pomaganju ne samo pojedinaca, već i nase države u prijelasku, boravku i tranzitu stranaca, također i drugih država članica, a neki dan i Vatikana. Danas RH zahtijeva od institucija i društva potpuni zaokret stava, koji ne samo da je nemoralan, već je i protuzakonit. | Primljeno na znanje | Komentar se prima na znanje. |
| 4 | Ured pučke pravobraniteljice | PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA | Smatramo da prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o strancima (u daljnjem tekstu ZID ZOS) u nekim odredbama predstavlja poboljšanje u odnosu na važeći Zakon o strancima (u daljnjem tekstu: ZOS) što se između ostaloga ogleda u uvođenju alternativnih mjera ograničavanja slobode kretanja, u proširivanju kruga osoba koje ulaze u kategoriju ranjivih skupina i kategoriju članova obitelji stranaca te u propisivanju primjene mjera osiguranja povratka utvrđenih međunarodnim ugovorom ako su za državljanina treće zemlje povoljnije od ZID ZOS-a, te u brisanju zahtjeva da je za odobrenje privremenog boravka potreban dokaz o sredstvima za uzdržavanje. Međutim, imajući u vidu da ZID ZOS razrađuje odredbe o odbijanju ulaska i izlaska stranaca iz Republike Hrvatske, mjere koje se poduzimaju prema strancima koji nezakonito borave, između ostalog ograničavanje slobode kretanja te dragovoljni odlazak ili prisilno udaljenje te njihov boravak u Republici Hrvatskoj potrebno je jasnije normirati predložene odredbe pri tome vodeći računa o ljudskim pravima stranaca. U članku 85.a ZOS-a trebalo bi iza stavka 1. dodati novi stavak 2. koji bi izričito naveo kako se na rad i zapošljavanje stranaca s odobrenim privremenim boravkom u svrhu spajanja obitelji s hrvatskim državljaninom primjenjuju isključivo odredbe ovog Zakona, a da se posebnim propisima mogu postaviti određena ograničenja vezano uz prijam u državnu službu. Naime, u članku 85.a. stavku 1. stoji kako su, između ostalog, i strancima, članovima obitelji hrvatskih državljana, zajamčena prava sukladno članku 86. stavku 5. i 6. i članku 98. stavku 1. točki 2. do 7. i stavku 2. Zakona. Iz navedenog proizlazi da članovi obitelji hrvatskih državljana ostvaruju pravo na rad i samozapošljavanje sukladno odredbama Zakona, a ne propisima kojima se uređuju pojedina područja. Međutim, u praksi pojedini posebni propisi, npr. Zakon o pružanju usluga u turizmu (NN br. 68/07, 88/10, 30/14, 89/14 i 152/14) onemogućuju pristup radu i zapošljavanju i članovima obitelji hrvatskih državljana, ako se radi o tzv. državljanima trećih država. Pristup radu i zapošljavanju, odnosno samozapošljavanju članova obitelji hrvatskih državljana koji zakonito borave na području Republike Hrvatske, neovisno o tome da li su državljani EU ili trećih država, ne bi se trebao ograničavati, posebice u privatnom sektoru i javnim službama, jer se onemogućavanjem tog pristupa ugrožava ne samo njihovo pravo na rad, već i puno ostvarivanje prava na slobodu kretanja i boravka, a u pitanje se dovodi i opstojnost obitelji u kojoj se njenim članovima onemogućava da o istoj u materijalnom pogledu skrbe. | Nije prihvaćen | Zakonom o strancima omogućeno je članovima obitelji hrvatskih državljana da rade bez dozvole za boravak i rad odnosno potvrde o prijavi rada. Napominjemo da ovo Ministarstvo nema ovlasti propisivati odredbe koja se tiču posebnih uvjeta za rad stranaca u Republici Hrvatskoj koja su u nadležnosti drugih državnih tijela (Ministarstvo uprave, Ministarstvo turizma itd.). |
| 5 | Baza za radničku inicijativu i demokratizaciju | KONAČAN PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 2. | U Članku 75a stavak 7 navedeno je da je radnik može obavljati sezonski posao u zakonom predviđenom maksimalnom roku uz prilaganje dokaza „o osiguranom smještaju“. Zakonom je definirana obaveza o dokazivanju boravka u sigurnom i adekvatnom smještaja za radnike državljane trećih zemalja, a teret tog dokaza isključivo je na radniku. Zakon ne definira udio odgovornosti poslodavca u osiguravanju adekvatnog smještaja i/ili udio netto plaće u troškovima smještaja, mogući dodatak plaći za osiguravanje smještaja, kao ni standarde primjerenog i adekvatnog smještaja. Zakon time nije usklađen s Direktivom 2014/36/EU Europskog parlamenta i vijeća u pogledu smještaja, odnosno nije usklađen s člankom 20. ove Direktive koji eksplicitno propisuje obaveze poslodavca u osiguravanju i/ili odnosu plaće radnika i visine cijene smještaja. Prijedlog: Zakon je potrebno uskladiti s Direktivom 2014/36/EU u pogledu obaveze poslodavca pri osiguravanju adekvatnog smještaja. Ukoliko poslodavac osigurava smještaj, Zakon treba definirati standard smještaja, odnosno pozvati se na nacionalne standarde, odnosno „prava i/ili prakse“ u pogledu smještaja radnika kako bi se isti uskladio s Direktivom, a posebice člankom 20. stavkom 2 u kojem direktiva definira da trošak smještaja mora biti primjeren visini plaće radnika (europska praksa zahtijeva da to ne smije biti više od 30% netto iznosa plaće) i ne smije se automatski odbijati iz plaće. Nadalje, radi usklađenja s Direktivom, Zakon mora propisati da je poslodavac dužan s radnikom potpisati zaseban ugovor o najmu u kojem su jasno navedeni uvjeti smještaja. Pritom, poslodavac se po pitanju smještaja može u ugovoru o radu, odnosno potvrdi o sklopljenom ugovoru o radu, uputiti na odgovarajući nacionalni zakon, drugi propis, kolektivni ugovor ili pravilnik o radu koji uređuju ta pitanja. Izrađivač zakona trebao bi radi usklađenja s Direktivom, poglavito člankom 20. stavak 2. i definirati „opće zdravstvene i sigurnosne norme koje su na snazi u toj državi“ po pitanju smještaja radnika. Zakonom se tako treba definirati obaveza izrade podzakonskog akta, odnosno pravilnika o adekvatnom smještaju sezonskih radnika koja bi uključivala poštivanje higijensko - tehničkih i psiholoških standarada ukoliko poslodavac preuzima obavezu pronalaska ili osiguravanja smještaja radniku. Zakon se mora pozvati na Direktivom propisano poštivanje prava i prakse u samoj državi članici, a kako je to definirano u Zakonu o radu „Ako je poslodavac preuzeo obvezu smještaja i prehrane radnika, pri izvršenju te obveze mora voditi računa o zaštiti života, zdravlja i ćudoređa te vjeroispovijesti radnika.“ (Članak 28. stavak 4). Definiranje primjerenog smještaja znači da je radniku osiguran stambeni prostor u čvrstom objektu u kvadraturi ne manjoj od psihološkog minimuma od 14m2 po osobi uključujući i sanitarne i prostorije za pripremu hrane. Pravilnik nadalje mora definirati potrebnu kubaturu stambenog prostora za pojedinačnog radnika kao i minimalni broj radnika u spavaćim i boravišnim dijelovima zgrade ili stambene jedinice. Sanitarije moraju biti jasno odvojene od spavaćeg i boravišnog dijela, a prostorije za pripremu hrane postavljene tako da se može obavljati samostalna priprema hrane. Osvjetljene i dotok svježeg zraka mora biti definiran prema pravilima struke u kojem prozori sa mogućnosti otvaranja ne smiju biti manji od 1/8 površine prostorije u kojoj se nalaze. Smještaj mora osigurati zaštitu života, zdravlja i privatnosti radnika kako je definirano Zakonom o radu RH. Kako bi se osigurala provedba Direktive po pitanju dijela radnih prava koja se odnose na smještaj radnika, Zakon mora definirati nadležna državna tijela koja mogu „osigurati uspostavu odgovarajućih mehanizama za praćenje poslodavaca te provođenje, prema potrebi, učinkovitih i primjerenih inspekcija na svojem državnom području.“(stavak 49 Direktive) | Djelomično prihvaćen | Prihvaćeni su prijedlozi koji se odnose na detaljniju definiciju primjerenog smještaja, a isto će se dodatno definirati i podzakonskim aktom. Glavom XIV. Inspekcijski i upravni nadzor nad provedbom Zakona o strancima, člankom 207. stavkom 1. definirano je da inspekcijski nadzor na provedbom Zakona, u dijelu koji se odnosi na rad stranaca provode tijela državne uprave u okviru svoje nadležnosti. |
| 6 | Centar za mirovne studije | KONAČAN PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 4. | Članak 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o strancima kojim se mijenja članak 6. stavak 3. Zakona o strancima potrebno je brisati. | Nije prihvaćen | Primjedba nije prihvaćena. Naime, članak 4. Nacrta odnosi se na članak 6. stavak 3. Zakona o strancima kojim se regulira izdavanje ''posebne putne isprave za stranca'', koja je samo jedna od vrsta putnih isprava za stranca (ostale vrste su-putni list za stranca, putna isprava za osobe bez državljanstva i putna isprava za azilanta). Strancu koji nema važeću stranu putnu ispravu može se izdati ''putni list za stranca'' za odlazak u inozemstvo ili za povratak u Republiku Hrvatsku, kojeg izdaje policijska uprava/postaja ili diplomatska misija ili konzularni ured Republike Hrvatske. Napominjemo da uvjet za izdavanje putnog lista za stranca nije činjenica odobrenog privremenog ili stalnog boravka u RH. |
| 7 | Centar za mirovne studije | KONAČAN PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 4. | Izmjenama se onemogućava izdavanje putne isprave strancima na privremenom/stalnom boravku. Takva odredba stavlja strance u iznimno tešak položaj uz nejasno objašnjenje koje ne pruža svrhu takve restriktivne mjere. Potreba za izdavanje putne isprave koja omogućuje strancima putovanje u inozemstvo javlja se u raznim slučajevima. Stranci mogu iostati bez svojih putovnica kada primjerice traže primitak u hrvatsko državljanstvo, ili u nekim drugim upravnim postupcima. Onemogućiti tim strancima napuštanje zemlje kako bi prisustvovali pogrebima, ili drugim važnim događanjima, privatne ili poslovne prirode, posebice uzevši u obzir da administrativni postupci znaju trajati i nekoliko godina, predstavlja krajnje nehumanu i neopravdanu mjeru. Ova odredba također krši Ustavom zajamčena prava. Članak 36. Ustava propisuje da "svatko tko se zakonito nalazi na teritoriju Republike Hrvatske ima pravo slobodno se kretati i birati boravište i da je pravo kretanja na teritoriju Republike Hrvatske, pravo ulaska u nju i izlaska iz nje moguće iznimno ograničiti zakonom, ako je to nužno radi zaštite pravnog poretka, ili zdravlja, prava i sloboda drugih." Isto tako i Protokol 4. EKLJPa u članku 2. jamči slobodu kretanja svakoj osobi koja se zakonito nalazi na teritoriju neke države, kao i izlazak iz iste. S obzirom da je u sadašnjem rješenju izdavanje posebne putne isprave ionako samo fakultativno, što samo po sebi govori o mogućnosti pokretanja određenog postupka o istoj, sadašnja izmjena nije opravdana ni iz te perspektive, a ni iz ustavnog zahtjeva o opravdanosti ograničenja "zaštitom pravnog poretka, zdravlja, prava i slobodna drugih", dapače, proizvest će suprotan efekt - neutemeljeno će ograničiti jedno od temeljnih prava i jamstava. Također, sama činjenica da netko ima odobren stalni ili privremeni boravak govori o tome da se na teritoriju RH nalazi zakonito. Nadalje, ova bi promjena neopravdano onemogućila kretanje osoba na privremenom ili stalnom boravku u RH, a koji npr. imaju obitelj u nekoj od država EU. Naime, Direktiva 2004/38/EZ o pravu građana Unije i članova njihovih obitelji o slobodi kretanja i boravka na teritoriju države članice u uvodnim točkama govori: "(5) da bi se pravo svih građana Unije na slobodu kretanja i boravka na teritoriju države članice moglo ostvarivati pod objektivnim uvjetima slobode i dostojanstva, treba ga odobriti i članovima njihove obitelji, bez obzira na njihovo državljanstvo, uključujući i registrirane istospolne partnere.” Direktivom se želi potaknuti građane Unije da ostvaruju svoje pravo na slobodno kretanje i boravak u državama članicama, svesti administrativne formalnosti na najnužniju mjeru, te suziti mogućnosti za zabranu ulaska ili ukidanje prava boravka." čime bi se to onemogućilo. | Nije prihvaćen | Primjedba nije prihvaćena. Naime, članak 4. Nacrta odnosi se na članak 6. stavak 3. Zakona o strancima kojim se regulira izdavanje ''posebne putne isprave za stranca'', koja je samo jedna od vrsta putnih isprava za stranca (ostale vrste su-putni list za stranca, putna isprava za osobe bez državljanstva i putna isprava za azilanta). Strancu koji nema važeću stranu putnu ispravu može se izdati ''putni list za stranca'' za odlazak u inozemstvo ili za povratak u Republiku Hrvatsku, kojeg izdaje policijska uprava/postaja ili diplomatska misija ili konzularni ured Republike Hrvatske. Napominjemo da uvjet za izdavanje putnog lista za stranca nije činjenica odobrenog privremenog ili stalnog boravka u RH. Navodi se da je sloboda kretanja zagarantirana i Direktivom 2004/38/EZ temeljem čega bi promjena predložena člankom 4. Nacrta dovela do ograničenja slobode kretanja strancima koji imaju privremeni ili stalni boravak. Ističemo da se Direktiva 2004/38/EZ odnosi isključivo na druge državljane država članica EU i članove njihovih obitelji koji reguliraju svoj status temeljem glave X. Zakona o strancima. |
| 8 | Informativno Pravi Centar | KONAČAN PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 4. | Navedena odredba onemogućava izdavanje posebne putne isprave osobama koje borave u privremenom ili stalnom boravku na području RH, a koji, bez svoje krivnje nisu u mogućnosti pribaviti nacionalnu putnu ispravu. Obzirom da veleposlanstva akreditiranih država iz regije (R. Kosovo i R. Makedonija) nisu tehnički opremljena za izdavanje putnih isprava, državljani navedenih država nalaze se u poteškoćama prilikom reguliranja svog boravka u RH. To se posebno reflektira na reguliranje boravka djeci i osobama koji su rođeni na teritoriju RH, a koji bi trebali biti državljani navedenih država. Da bi navedene kategorije osoba mogle pribaviti putnu ispravu nužno je provesti postupke naknadnih upisa u maticu rođenih i knjigu državljana zemlje porijekla, a to su postupci koji u pojedinim slučajevima znaju potrajati godinama. Stranci koji se nalaze u regularnom boravku (privremeni/stalni) nisu u mogućnosti napustiti teritorij RH jer ne posjeduju putnu ispravu matične države i ne mogu ju pribaviti ukoliko nisu niti upisani u knjigu državljana zemlje porijekla. Isto tako ove kategorije stranaca ne mogu pribaviti niti putni list kako bi otišli u „matičnu državu“ te im izdavanje posebnih putnih isprava ostaje kao jedina mogućnost za rješavanje statusnog pitanja. Osim toga izdavanjem posebnih putnih isprava strancima koji bi napuštali područje RH radi rješavanja statusnih pitanja davalo bi se jamstvo i sigurnost povratka svojim obiteljima koje žive na ovom području. | Nije prihvaćen | Primjedba nije osnovana. Naime, članak 4. Nacrta odnosi se na članak 6. stavak 3. Zakona o strancima kojim se regulira izdavanje ''posebne putne isprave za stranca'', koja je samo jedna od vrsta putnih isprava za stranca (ostale vrste su-putni list za stranca, putna isprava za osobe bez državljanstva i putna isprava za azilanta). Strancu koji nema važeću stranu putnu ispravu može se izdati ''putni list za stranca'' za odlazak u inozemstvo ili za povratak u Republiku Hrvatsku, kojeg izdaje policijska uprava/postaja ili diplomatska misija ili konzularni ured Republike Hrvatske. Napominjemo da uvjet za izdavanje putnog lista za stranca nije činjenica odobrenog privremenog ili stalnog boravka u RH. |
| 9 | ZELENA AKCIJA | KONAČAN PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 4. | Ovaj članak potrebno je brisati. Izmjenama se onemogućava izdavanje putne isprave strancima na privremenom/stalnom boravku. Takva odredba stavlja strance u iznimno težak položaj uz nejasno objašnjenje koje ne pruža svrhu takve restriktivne mjere. Potreba za izdavanje putne isprave koja omogućuje strancima putovanje u inozemstvo javlja se u raznim slučajevima. Stranci mogu i ostati bez svojih putovnica kada primjerice traže primitak u hrvatsko državljanstvo, ili u nekim drugim upravnim postupcima. Onemogućiti tim strancima napuštanje zemlje kako bi prisustvovali pogrebima, ili drugim važnim događanjima, privatne ili poslovne prirode, posebice uzevši u obzir da administrativni postupci znaju trajati i nekoliko godina, predstavlja krajnje nehumanu i neopravdanu mjeru. Ova odredba također krši Ustavom zajamčena prava. Članak 36. Ustava propisuje da "svatko tko se zakonito nalazi na teritoriju Republike Hrvatske ima pravo slobodno se kretati i birati boravište i da je pravo kretanja na teritoriju Republike Hrvatske, pravo ulaska u nju i izlaska iz nje moguće iznimno ograničiti zakonom, ako je to nužno radi zaštite pravnog poretka, ili zdravlja, prava i sloboda drugih." Isto tako i Protokol 4. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u članku 2. jamči slobodu kretanja svakoj osobi koja se zakonito nalazi na teritoriju neke države, kao i izlazak iz iste. S obzirom da je u sadašnjem rješenju izdavanje posebne putne isprave ionako samo fakultativno, što samo po sebi govori o mogućnosti pokretanja određenog postupka o istoj, sadašnja izmjena nije opravdana ni iz te perspektive, a ni iz ustavnog zahtjeva o opravdanosti ograničenja "zaštitom pravnog poretka, zdravlja, prava i slobodna drugih", dapače, proizvest će suprotan efekt - neutemeljeno će ograničiti jedno od temeljnih prava i jamstava. Također, sama činjenica da netko ima odobren stalni ili privremeni boravak govori o tome da se na teritoriju RH nalazi zakonito. Nadalje, ova bi promjena neopravdano onemogućila kretanje osoba na privremenom ili stalnom boravku u RH, a koji npr. imaju obitelj u nekoj od država EU. Naime, Direktiva 2004/38/EZ o pravu građana Europske unije i članova njihovih obitelji o slobodi kretanja i boravka na teritoriju države članice u uvodnim točkama navodi: "(5) da bi se pravo svih građana Unije na slobodu kretanja i boravka na teritoriju države članice moglo ostvarivati pod objektivnim uvjetima slobode i dostojanstva, treba ga odobriti i članovima njihove obitelji, bez obzira na njihovo državljanstvo, uključujući i registrirane istospolne partnere". Direktivom se želi potaknuti građane Europske unije da ostvaruju svoje pravo na slobodno kretanje i boravak u državama članicama, svesti administrativne formalnosti na najnužniju mjeru, te suziti mogućnosti za zabranu ulaska ili ukidanje prava boravka, a ovom odredbom bi se to onemogućilo. | Nije prihvaćen | Primjedba Zelene akcije nije osnovana. Naime, članak 4. Nacrta odnosi se na članak 6. stavak 3. Zakona o strancima kojim se regulira izdavanje ''posebne putne isprave za stranca'', koja je samo jedna od vrsta putnih isprava za stranca (ostale vrste su-putni list za stranca, putna isprava za osobe bez državljanstva i putna isprava za azilanta). Strancu koji nema važeću stranu putnu ispravu može se izdati ''putni list za stranca'' za odlazak u inozemstvo ili za povratak u Republiku Hrvatsku, kojeg izdaje policijska uprava/postaja ili diplomatska misija ili konzularni ured Republike Hrvatske. Napominjemo da uvjet za izdavanje putnog lista za stranca nije činjenica odobrenog privremenog ili stalnog boravka u RH. Zelena akcija navodi da je sloboda kretanja zagarantirana i Direktivom 2004/38/EZ temeljem čega bi promjena predložena člankom 4. Nacrta dovela do ograničenja slobode kretanja strancima koji imaju privremeni ili stalni boravak. Ističemo da se Direktiva 2004/38/EZ odnosi isključivo na druge državljane država članica EU i članove njihovih obitelji koji reguliraju svoj status temeljem glave X. Zakona o strancima. |
| 10 | BOJAN LAZIĆ | KONAČAN PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 4. | POGREŠKA - ukoliko bi se brisale samo riječi u navodnicima, dobili bismo članak koji bi u stavku tri nosio sintagmu "...ima odobren odobrenu supsidijarnu..." PRIJEDLOG sadržaja članka 4.: U članku 6. stavku 3. riječi: "odobren privremeni boravak, stalni boravak ili" brišu se. | Prihvaćen | Primjedba je osnovana, temeljem čega se u članku 6. stavku 3. riječi: „odobren privremeni boravak, stalni boravak ili“ brišu. |
| 11 | Isusovačka služba za izbjeglice | KONAČAN PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 6. | S obzirom da je ulazak na teritorij RH u smislu stavka 1. uvjetovan „ozbiljnim humanitarnim razlozima i međunarodnim obvezama“, smatramo da je potrebno propisati obvezu dozvole ulaska u ta dva slučaja. Stoga, predlažemo da se riječ "može" zamijeni riječju "mora" u slučaju ozbiljnih humanitarnih razloga i međunarodnih obveza. | Djelomično prihvaćen | Članak će se odgovarajuće prilagoditi. |
| 12 | Centar za mirovne studije | KONAČAN PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 6. | Članak 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o strancima kojim se mijenja članak 36. Zakona o strancima treba mijenjati tako da se u stavku 1 riječ „može“ zamijeni riječju „mora“ te da se u u stavku 3. riječi „Rješenje se donosi bez saslušanja stranca“ brišu. | Nije prihvaćen | Članak 6. prijedloga Zakona samo razrađuje članak 6. stavak 5.c Zakonika o schengenskim granicama, u kojem je navedeno da se ulazak „može“ odobriti. Kada se na graničnom prijelazu donosi odluka o odbijanju ulaska ne provodi se formalno saslušanje na zapisnik i uz pomoć prevoditelja za strani jezik, jer to ne zahtijeva Zakonik (npr. odluka o odbijanju ulaska se izdaje na obrascu na kojem se samo zaokružuje razlog za odluku o odbijanju) niti je to moguće (zbog velikog prometa na graničnim prijelazima nije moguće provoditi formalno saslušavanje za svaku osobu kojoj se odbija ulazak). U prijedlog Zakona dodat će se da se rješenje donosi bez saslušanja, osim u slučaju maloljetnika bez pratnje. |
| 13 | Centar za mirovne studije | KONAČAN PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 6. | Stavak 1. predviđa da se ulazak može odobriti strancu ako to zahtijevaju ozbiljni humanitarni razlozi, međunarodne obveze ili interes RH. Međunarodne obveze i ozbiljni humanitarni razlozi diktiraju nužnost primitka takvih osoba, a u skladu s međunarodnim obvezama, a ne samo fakultativnu osnovu. Izmjenama se predviđa da se rješenje o odobrenju ulaska donosi bez saslušanja stranca. Time se krše prava osoba koje traže međunarodnu zaštitu sukladno Zakonu o međunarodnoj i privremenoj zaštiti jer se postavlja pitanje kako će se uopće utvrditi potreba za pružanjem međunarodne zaštite bez da se stranca ispita na te okolnosti. Takvo zakonsko rješenje je u suprotnosti s načelom zabrane vraćanja (non-refoulement) koje je zaštićeno kako Ustavom, tako i međunarodnim standardima i domaćim zakonskim odredbama. Onemogućavanje saslušanja stranca suprotno je pravnoj stečevini RH i EU, tj. načelu saslušanja i sudjelovanja stranaka u postupku koje je u sličnim formulacijama priznato u svim procesnim zakonima (a i sustavima, kako našim, tako i europskim), čime se strankama omogućuje izjašnjavanje o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje stvari u pitanju pa posljedično onemogućuje ostvarivanje prava zajamčenih Ustavom i međunarodnim konvencijama. Također sa daju prevelike diskrecijske ovlasti Ministarstvu unutarnjih poslova koje odlučuje o ulascima stranaca u Republiku Hrvatsku | Nije prihvaćen | Kada se na graničnom prijelazu donosi odluka o odbijanju ulaska ne provodi se formalno saslušanje na zapisnik i uz pomoć prevoditelja za strani jezik, jer to ne zahtijeva Zakonik (npr. odluka o odbijanju ulaska se izdaje na obrascu na kojem se samo zaokružuje razlog za odluku o odbijanju) niti je to moguće (zbog velikog prometa na graničnim prijelazima nije moguće provoditi formalno saslušavanje za svaku osobu kojoj se odbija ulazak). |
| 14 | ZELENA AKCIJA | KONAČAN PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 6. | U stavku 1 riječ "može" treba zamijeni riječju "mora" te u stavku 3. riječi "Rješenje se donosi bez saslušanja stranca" je potrebno brisati. Stavak 1. predviđa da se ulazak može odobriti strancu ako to zahtijevaju ozbiljni humanitarni razlozi, međunarodne obveze ili interes RH. Međunarodne obveze i ozbiljni humanitarni razlozi diktiraju nužnost primitka takvih osoba, a u skladu s međunarodnim obvezama, a ne samo fakultativnu osnovu. Izmjenama se predviđa da se rješenje o odobrenju ulaska donosi bez saslušanja stranca. Time se krše prava osoba koje traže međunarodnu zaštitu sukladno Zakonu o međunarodnoj i privremenoj zaštiti jer se postavlja pitanje kako će se uopće utvrditi potreba za pružanjem međunarodne zaštite bez da se stranca ispita na te okolnosti. Takvo zakonsko rješenje je u suprotnosti s načelom zabrane vraćanja (non-refoulement) koje je zaštićeno kako Ustavom, tako i međunarodnim standardima i domaćim zakonskim odredbama. Onemogućavanje saslušanja stranca suprotno je pravnoj stečevini RH i EU, tj. načelu saslušanja i sudjelovanja stranaka u postupku koje je u sličnim formulacijama priznato u svim procesnim zakonima (a i sustavima, kako našim, tako i europskim), čime se strankama omogućuje izjašnjavanje o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje stvari u pitanju pa posljedično onemogućuje ostvarivanje prava zajamčenih Ustavom i međunarodnim konvencijama. Također sa daju prevelike diskrecijske ovlasti Ministarstvu unutarnjih poslova koje odlučuje o ulascima stranaca u Republiku Hrvatsku. Nadalje, ovim člankom, kao i člancima 7., 12., 19. i 80. predviđa se da Povjerenstvo odlučuje o žalbama na odnosne upravne odluke, pri čemu se ovim Zakonom kao ni Zakonom o strancima ne definira ustrojstvo, sastav, nadležnost i ovlasti tog Povjerenstva. U skladu s načelom zakonitosti i transparentnosti, potrebno je regulirati ta pitanja. | Djelomično prihvaćen | Članak 6. prijedloga Zakona samo razrađuje članak 6. stavak 5.c Zakonika o schengenskim granicama, u kojem je navedeno da se ulazak „može“ odobriti. Kada se na graničnom prijelazu donosi odluka o odbijanju ulaska ne provodi se formalno saslušanje na zapisnik i uz pomoć prevoditelja za strani jezik, jer to ne zahtijeva Zakonik (npr. odluka o odbijanju ulaska se izdaje na obrascu na kojem se samo zaokružuje razlog za odluku o odbijanju) niti je to moguće (zbog velikog prometa na graničnim prijelazima nije moguće provoditi formalno saslušavanje za svaku osobu kojoj se odbija ulazak). U prijedlog Zakona dodat će se da se rješenje donosi bez saslušanja, osim u slučaju maloljetnika bez pratnje. |
| 15 | Isusovačka služba za izbjeglice | KONAČAN PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 7. | Donošenjem rješenja o odbijanju ulaska bez saslušanja stranca ostavlja se mogućnost da se postojanje ozbiljnih humanitarnih razloga u smislu čl.35.st.1. ne prepozna od strane policijskog službenika te da se odbije ulazak osobi u potrebi za međunarodnom zaštitom. Time je onemogućeno ostvarivanje prava na pristup postupku azila, odnosno prava na izražavanje namjere za podnošenje zahtjeva za azil zajamčenog Zakonom o međunarodnoj i privremenoj zaštiti. Nadalje, provođenje postupka bez saslušanja suprotno je i načelima upravnog postupka: načelu utvrđivanja materijalne istine koje propisuje obvezu utvrđivanja svih činjenica i okolnosti bitnih za pravilno rješavanje stvari te pravu stranke na sudjelovanje u postupku, kao jednom od temeljnih procesnih postulata. Stoga predlažemo da se riječi „Rješenje se donosi bez saslušanja stranca“ brišu. | Djelomično prihvaćen | Kada se na graničnom prijelazu donosi odluka o odbijanju ulaska ne provodi se formalno saslušanje na zapisnik i uz pomoć prevoditelja za strani jezik, jer to ne zahtijeva Zakonik (npr. odluka o odbijanju ulaska se izdaje na obrascu na kojem se samo zaokružuje razlog za odluku o odbijanju) niti je to moguće (zbog velikog prometa na graničnim prijelazima nije moguće provoditi formalno saslušavanje za svaku osobu kojoj se odbija ulazak). U prijedlog Zakona dodat će se da se rješenje donosi bez saslušanja, osim u slučaju maloljetnika bez pratnje. |
| 16 | Centar za mirovne studije | KONAČAN PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 7. | Članak 7. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o strancima kojim se mijenja članak 38. stavak 1. treba mijenjati na način da se brišu riječi „Rješenje se donosi bez saslušanja stranca“. | Djelomično prihvaćen | U prijedlog Zakona dodat će se da se rješenje donosi bez saslušanja, osim u slučaju maloljetnika bez pratnje. |
| 17 | Centar za mirovne studije | KONAČAN PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 7. | Izmjenama se predviđa da se rješenje o odbijanju ulaska donosi bez saslušanja stranca. Time se krše prava osoba koje traže međunarodnu zaštitu sukladno Zakonu o azilu jer im se onemogućuje da iskažu namjeru za traženje azila. Takvo zakonsko rješenje je u suprotnosti s načelom zabrane vraćanja (non-refoulement) koje je zaštićeno kako Ustavom, tako i međunarodnim standardima i domaćim zakonskim odredbama. Onemogućavanje saslušanja stranca suprotno je pravnoj stečevini RH i EU, tj. načelu saslušanja i sudjelovanja stranaka u postupku koje je u sličnim formulacijama priznato u svim procesnim zakonima (a i sustavima, kako našim, tako i europskim), čime se strankama omogućuje izjašnjavanje o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje stvari u pitanju pa posljedično onemogućuje ostvarivanje prava zajamčenih Ustavom i međunarodnim konvencijama. Također sa daju prevelike diskrecijske ovlasti Ministarstvu unutarnjih poslova koje odlučuje o ulascima stranaca u Republiku Hrvatsku. | Nije prihvaćen | Kada se na graničnom prijelazu donosi odluka o odbijanju ulaska ne provodi se formalno saslušanje na zapisnik i uz pomoć prevoditelja za strani jezik, jer to ne zahtijeva Zakonik (npr. odluka o odbijanju ulaska se izdaje na obrascu na kojem se samo zaokružuje razlog za odluku o odbijanju) niti je to moguće (zbog velikog prometa na graničnim prijelazima nije moguće provoditi formalno saslušavanje za svaku osobu kojoj se odbija ulazak). |
| 18 | Hrvatski pravni centar | KONAČAN PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 7. | U članku 38. stavku 1. nije predviđeno provođenje saslušanja stranca, što u slučajevima u kojima stranac želi zatražiti međunarodnu zaštitu, može onemogućiti pristup sustavu azila. U slučaju osoba koje trebaju zaštitu, mogućnost pristupa sustavu azila direktno je povezana s mogućnošću ulaska na teritorij države, kako bi osoba onda mogla i izraziti namjeru za podnošenjem zahtjeva za međunarodnu zaštitu. S obzirom na načelo utvrđivanja materijalne istine u upravnom postupku potrebno je utvrditi pravo stanje stvari i u tu se svrhu moraju utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su bitne za zakonito i pravilno rješavanje upravne stvari (članak 8. Zakona o općem upravnom postupku NN 47/09). To znači da bi se moglo utvrditi pravo stanje stvari kao i utvrditi želi li osoba zatražiti međunarodnu zaštitu nužno je održati saslušanje prije donošenja rješenja. Predlaže se brisanje druge rečenice iz stavka 1. članka 38. U članku 38. stavku 3. upitno je gdje će boraviti stranac koji čeka 8 dana na odlazak s graničnog prijelaza to jest jesu li osigurani uvjeti za boravak ljudi na graničnim prijelazima. Prema saznanjima Hrvatskog pravnog centra adekvatni uvjeti smještaja ne postoje na svim graničnim prijelazima, primjerice u zračnim lukama. Predlaže se u članku 38. stavku 3. dodati rečenicu: „Zadržavanje stranca na graničnom prijelazu do 8 dana moguće je samo ako su osigurani prikladni uvjeti smještaja.“ | Djelomično prihvaćen | Kada se na graničnom prijelazu donosi odluka o odbijanju ulaska ne provodi se formalno saslušanje na zapisnik i uz pomoć prevoditelja za strani jezik, jer to ne zahtijeva Zakonik (npr. odluka o odbijanju ulaska se izdaje na obrascu na kojem se samo zaokružuje razlog za odluku o odbijanju) niti je to moguće (zbog velikog prometa na graničnim prijelazima nije moguće provoditi formalno saslušavanje za svaku osobu kojoj se odbija ulazak). U prijedlog Zakona dodat će se da se rješenje donosi bez saslušanja, osim u slučaju maloljetnika bez pratnje. Strancu iz članka 38. nije ogranična sloboda kretanja, nego mu je odbijen ulazak u državu i nalazi se u zoni graničnog prijelaza prije obavljanja granične kontrole gdje ima slobodu kretanja. |
| 19 | ZELENA AKCIJA | KONAČAN PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 7. | Potrebno je brisati riječi "Rješenje se donosi bez saslušanja stranca". Izmjenama se predviđa da se rješenje o odbijanju ulaska donosi bez saslušanja stranca. Time se krše prava osoba koje traže međunarodnu zaštitu sukladno Zakonu o azilu jer im se onemogućuje da iskažu namjeru za traženje azila. Takvo zakonsko rješenje je u suprotnosti s načelom zabrane vraćanja (non-refoulement) koje je zaštićeno kako Ustavom, tako i međunarodnim standardima i domaćim zakonskim odredbama. Onemogućavanje saslušanja stranca suprotno je pravnoj stečevini RH i EU, tj. načelu saslušanja i sudjelovanja stranaka u postupku koje je u sličnim formulacijama priznato u svim procesnim zakonima (a i sustavima, kako našim, tako i europskim), čime se strankama omogućuje izjašnjavanje o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje stvari u pitanju pa posljedično onemogućuje ostvarivanje prava zajamčenih Ustavom i međunarodnim konvencijama. Također sa daju prevelike diskrecijske ovlasti Ministarstvu unutarnjih poslova koje odlučuje o ulascima stranaca u Republiku Hrvatsku. | Djelomično prihvaćen | Kada se na graničnom prijelazu donosi odluka o odbijanju ulaska ne provodi se formalno saslušanje na zapisnik i uz pomoć prevoditelja za strani jezik, jer to ne zahtijeva Zakonik (npr. odluka o odbijanju ulaska se izdaje na obrascu na kojem se samo zaokružuje razlog za odluku o odbijanju) niti je to moguće (zbog velikog prometa na graničnim prijelazima nije moguće provoditi formalno saslušavanje za svaku osobu kojoj se odbija ulazak). U prijedlog Zakona dodat će se da se rješenje donosi bez saslušanja, osim u slučaju maloljetnika bez pratnje. |
| 20 | Isusovačka služba za izbjeglice | KONAČAN PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 10. | Pozdravljamo najavu Ministarstva da će se uvesti iznimke od zabrane pomaganja u slučaju spašavanja života, pružanja hitne pomoći i sprječavanja ozljeđivanja, no mišljenja smo kako navedene tri iznimke nisu dovoljne. Predlažemo da se u iznimke od sankcioniranja pomaganja iz st. 1. uvede i pružanje humanitarne pomoći u smislu čl. 1.st.2. te članaka 4.-7. Zakona o humanitarnoj pomoći (NN 102/15). | Prihvaćen | Primjedba se prihvaća. |
| 21 | Centar za mirovne studije | KONAČAN PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 10. | Članak 10. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o strancima kojim se mijenja članak 43. stavak 1. treba mijenjati na način da se iza dijela rečenice “te u nezakonitom boravku” potrebno je dodati riječi “osim iz humanitarnih razloga“ te da se brišu riječi „i pokušaj pomaganja“. Izmijenjen stavak 1. glasi: (1) Zabranjeno je pomaganje strancu u nezakonitom prelasku državne granice, u tranzitu preko državnog područja ako je stranac nezakonito ušao u Republiku Hrvatsku te u nezakonitom boravku osim iz humanitarnih razloga. | Nije prihvaćen | Kažnjivost pokušaja proizlazi iz Direktive Vijeća 2002/90/EZ od 28. studenoga 2002. kojom se definira pomaganje neovlaštenog ulaska, tranzita i boravka. |
| 22 | Centar za mirovne studije | KONAČAN PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 10. | „Pomaganje iz humanitarnih razloga se može smatrati pomaganje koje ne rezultira nikakvom materijalnom ili financijskom koristi pomagača nego je vođeno moralnim i humanitarnim principom u situacijama nužne pomoći za zaštitu života ili integriteta osobe koja nezakonito prelazi granicu ili nezakonito boravi na teritoriju RH.“ Osim iznimki propisanih stavkom 2. članka 43. Zakona o strancima, potrebno je uvesti dodatne iznimke od zabrane pomaganja strancu u nezakonitom boravku u RH. Naime, na teritoriju RH česte su situacije u kojima ljudi zbog nemogućnosti povratka u zemlju porijekla uzrokovanu brojnim subjektivnim ili/i objektivnim razlozima (nemogućnost pribavljanja putnih isprava, nesigurnost rute povratka, nesigurnost u zemlji porijekla, nedostatak financijskih sredstava za pokrivanje troškova putovanja is l.), ostaju živjeti u RH u nereguliranom statusu. Oni nerijetko žive u iznimno teškim uvjetima, a policija i ostale institucije državne vlasti su svjesni za postojanje ovakvih slučajeva, pri čemu se često ne čini ništa, osim povremenog pritvaranja tih osoba na period dozvoljen zakonom. U tim slučajevima potrebno je osloboditi prekršajne i druge odgovornosti građane koji iz humanitarnih razloga pomažu tim osobama. Također, potrebno je istaknuti razliku između humanitarnog i ostalih oblika pomaganja pri nezakonitim prelascima granice ukoliko se pomaže iz razloga zaštite života i zdravlja osoba i spašavanja života (npr. spašavanje stranaca od utapanja na moru ili rijeci od strane ribara, spašavanje u slučajevima smrzavanja pri prelasku kopnene granice i sl.). Humanitarna osnova služi zaštiti sustava međunarodne zaštite. Naime, sukladno međunarodnim, EU i nacionalnim pravnim instrumentima, nužno je omogućiti izbjeglicama ulazak na siguran teritorij gdje će moći zatražiti zaštitu. U tom smislu, eksplicite je predviđeno da se nazakoniti ulazak ne smije kriminalizirati. Pri tome, pomaganje ljudima iz humanitarnih razloga kojizbog nepoznavanja jezika ili pravnog sustava nisu zatražili međunarodnu zaštitu, predstavlja protupravni temelj za kažnjavanje. Konačno tom odredbom stavlja se na teret osobama koje su voljne pomoći procjenu hoće li osoba uopće uspjeti preći granicu i ima li osnova za zatražiti međunarodnu zaštitu, što je predstavlja neopravdan teret procjene koju ti ljudi ne mogu i zakonski ne smiju vršiti. Dekriminalizacija humanitarnog pomaganja predviđena je i čl. 1. st. 2. Direktive 2002/90/EZ o defiiranju pomaganja neovlaštenog ulaska, tranzita i boravka zaista predviđa kažnjavanje za pokušaj Nadalje, predviđeno kažnjavanje za pokušaj predstavlja iznimno represivnu i neopravdanu mjeru. Direktiva 2002/90/EZ zaista predviđa kažnjavanje za pokušaj, ali u cilju "...borbe protiv nezakonite imigracije, nezakonitog zapošljavanja, trgovine ljudima i spolnog izrabljivanja djece" i sankcioniranje pokušaja u smislu iste se odnosi prvenstveno na ova gore navedena kaznena djela, a ne kako bi se izjednačili nezakoniti migranti s izbjeglicama i time omogućili kriminalizirali izbjeglica, odnosno uopće uskratili status pa time narušavaju i samo svrhu Direktive. Ona govori o preciznom definiranju povreda o kojima je riječ i slučajeve za izuzeće se, i poziva se na Okvirnu odluku Vijeća 2002/946/PUP u kojoj piše da se ona primjenjuje "bez utjecaja na zaštitu izbjeglica i tražitelja azila u skladu s međunarodnim pravom koje se odnosi na izbjeglice ili drugim međunarodnim instrumentima u području zaštite ljudskih prava, a posebno na poštovanje međunarodnih obveza od strane država članica u skladu s odredbama Konvencije o statusu izbjeglica izmijenjene i dopunjene Protokolom iz New Yorka iz 1967. S obzirom da je policijska uprava ta koja odlučuje o odobrenju ulaska itd., upitno je po kojim će se kriterijima donositi ta rješenja, pogotovo kad se uzmu u obzir razne odredbe o zabrani diskriminacije i sl., a koje su već kršene rasnim profiliranjem na granici nedavno, tj. da postoji realna mogućnost da će se uskraćivanjem davanja statusa izbjeglice izbjegavati obveze na koje je RH obvezana pa se time automatski i omogućava kriminalizacija istih, podvođenjem pod "ilegalne migrante" na koje se ne primjenjuje međunarodna zaštita, a onda i na volontere, organizacija koje im pomažu i sl. | Nije prihvaćen | Kažnjivost pokušaja proizlazi iz Direktive Vijeća 2002/90/EZ od 28. studenoga 2002. kojom se definira pomaganje neovlaštenog ulaska, tranzita i boravka. |
| 23 | Ured pučke pravobraniteljice | KONAČAN PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 10. | Odredbom članka 10. ZID ZOS-a koja se odnosi na članak 43. ZOS-a zabranjuje se pomaganje i pokušaj pomaganja strancu u nezakonitom prelasku državne granice, u tranzitu preko državnog područja ako je stranac nezakonito ušao u RH, te u nezakonitom boravku. Za to je člankom 225. stavak 3. ZOS-a propisana kazna zatvora i novčana kazna. Međutim, potrebno je jasnije definirati što se smatra pomaganjem strancima u nezakonitom boravku, tranzitu i nezakonitom prijelazu. Naime, neprihvatljivo je zabranjivati pomaganje iz humanitarnih razloga, naročito ako bi ne pružanje pomoći onemogućilo zadovoljavanje potreba koje bi mogle ugroziti život i zdravlje, posebice ranjivih skupina. Kako je odredbama Kaznenog zakonom propisana kaznena odgovornost za one koji iz koristoljublja pomažu pri ulasku, izlasku, kretanju i boravku stranaca u RH, nema potrebe za zabranom svih vrsta pomaganja te posebno i pokušaja pomaganja navedenim osobama. | Prihvaćen | Primjedba se prihvaća. |
| 24 | Hrvatski pravni centar | KONAČAN PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 10. | S obzirom da u stavku 1. članka 43. nije definirano što se smatra pomaganjem i pokušajem pomaganja, a u javnom diskursu pojavila su se pitanja obuhvaća li takvo pomaganje i pružanje pomoći humanitarne prirode, smatramo da u stavku 2. članku 43. treba uz druge iznimke, staviti i takvu iznimku. Predlaže se da se u stavku 2. članku 43. iza riječi '' iz članka 116. i 117.'“ doda zarez i i riječi „kao ni pružanje pomoći humanitarne prirode“. | Prihvaćen | Primjedba se prihvaća. |
| 25 | ZELENA AKCIJA | KONAČAN PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 10. | "Pomaganje iz humanitarnih razloga se može smatrati pomaganje koje ne rezultira nikakvom materijalnom ili financijskom koristi pomagača nego je vođeno moralnim i humanitarnim principom u situacijama nužne pomoći za zaštitu života ili integriteta osobe koja nezakonito prelazi granicu ili nezakonito boravi na teritoriju RH. " Osim iznimki propisanih stavkom 2. članka 43. Zakona o strancima, potrebno je uvesti dodatne iznimke od zabrane pomaganja strancu u nezakonitom boravku u RH. Naime, na teritoriju RH česte su situacije u kojima ljudi zbog nemogućnosti povratka u zemlju porijekla uzrokovanu brojnim subjektivnim ili/i objektivnim razlozima (nemogućnost pribavljanja putnih isprava, nesigurnost rute povratka, nesigurnost u zemlji porijekla, nedostatak financijskih sredstava za pokrivanje troškova putovanja i sl.), ostaju živjeti u RH u nereguliranom statusu. Oni nerijetko žive u iznimno teškim uvjetima, a policija i ostale institucije državne vlasti su svjesni za postojanje ovakvih slučajeva, pri čemu se često ne čini ništa, osim povremenog pritvaranja tih osoba na period dozvoljen zakonom. U tim slučajevima potrebno je osloboditi prekršajne i druge odgovornosti građane koji iz humanitarnih razloga pomažu tim osobama. Također, potrebno je istaknuti razliku između humanitarnog i ostalih oblika pomaganja pri nezakonitim prelascima granice ukoliko se pomaže iz razloga zaštite života i zdravlja osoba i spašavanja života (npr. spašavanje stranaca od utapanja na moru ili rijeci od strane ribara, spašavanje u slučajevima smrzavanja pri prelasku kopnene granice i sl.). Humanitarna osnova služi zaštiti sustava međunarodne zaštite. Naime, sukladno međunarodnim, EU i nacionalnim pravnim instrumentima, nužno je omogućiti izbjeglicama ulazak na siguran teritorij gdje će moći zatražiti zaštitu. U tom smislu, eksplicite je predviđeno da se nezakoniti ulazak ne smije kriminalizirati. Pri tome, pomaganje ljudima iz humanitarnih razloga koji zbog nepoznavanja jezika ili pravnog sustava nisu zatražili međunarodnu zaštitu, predstavlja protupravni temelj za kažnjavanje. Konačno tom odredbom stavlja se na teret osobama koje su voljne pomoći procjenu hoće li osoba uopće uspjeti preći granicu i ima li osnova za zatražiti međunarodnu zaštitu, što je predstavlja neopravdan teret procjene koju ti ljudi ne mogu i zakonski ne smiju vršiti. Dekriminalizacija humanitarnog pomaganja predviđena je i čl. 1. st. 2. Direktive 2002/90/EZ o definiranju pomaganja neovlaštenog ulaska, tranzita i boravka zaista predviđa kažnjavanje za pokušaj pomaganja. Nadalje, predviđeno kažnjavanje za pokušaj predstavlja iznimno represivnu i neopravdanu mjeru. Direktiva 2002/90/EZ zaista predviđa kažnjavanje za pokušaj, ali u cilju "...borbe protiv nezakonite imigracije, nezakonitog zapošljavanja, trgovine ljudima i spolnog izrabljivanja djece" i sankcioniranje pokušaja u smislu iste se odnosi prvenstveno na ova gore navedena kaznena djela, a ne kako bi se izjednačili nezakoniti migranti s izbjeglicama i time omogućili kriminalizirali izbjeglica, odnosno uopće uskratili status pa time narušavaju i samo svrhu Direktive. Ona govori o preciznom definiranju povreda o kojima je riječ i slučajeve za izuzeće se, i poziva se na Okvirnu odluku Vijeća 2002/946/PUP u kojoj piše da se ona primjenjuje "bez utjecaja na zaštitu izbjeglica i tražitelja azila u skladu s međunarodnim pravom koje se odnosi na izbjeglice ili drugim međunarodnim instrumentima u području zaštite ljudskih prava, a posebno na poštovanje međunarodnih obveza od strane država članica u skladu s odredbama Konvencije o statusu izbjeglica izmijenjene i dopunjene Protokolom iz New Yorka iz 1967." S obzirom da je policijska uprava ta koja odlučuje o odobrenju ulaska itd., upitno je po kojim će se kriterijima donositi ta rješenja, pogotovo kad se uzmu u obzir razne odredbe o zabrani diskriminacije i sl., a koje su već kršene rasnim profiliranjem na granici nedavno, tj. da postoji realna mogućnost da će se uskraćivanjem davanja statusa izbjeglice izbjegavati obveze na koje je RH obvezana pa se time automatski i omogućava kriminalizacija istih, podvođenjem pod "ilegalne migrante" na koje se ne primjenjuje međunarodna zaštita, a onda i na volontere, organizacija koje im pomažu i sl. | Djelomično prihvaćen | Europska komisija je izradila analizu usklađenosti Zakona o strancima s Direktivom Vijeća 2002/90/EZ od 28. studenoga 2002. o definiranju olakšavanja neovlaštenog ulaska, tranzita i boravka, te utvrdila da Zakon u dijelu koji se odnosi na sankcioniranje „pokušaja“ pomaganja nezakonitih migracija nije usklađen s Direktivom. U prijedlogu Zakona će se navesti da se pomaganjem ne smatra pomaganje koje je počinjeno iz humanitarnih razloga. |
| 26 | ZELENA AKCIJA | KONAČAN PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 10. | Članak 10. Članak 43. stavak 1. mijenja se i glasi "(1) Zabranjeno je pomaganje strancu u nezakonitom prelasku državne granice, u tranzitu preko državnog područja ako je stranac nezakonito ušao u Republiku Hrvatsku te u nezakonitom boravku osim iz humanitarnih razloga." U stavku 2. riječi: ''iz članka 107. stavka 5.'' zamjenjuju se riječima:'' iz članka 116. i 117.''. | Djelomično prihvaćen | Europska komisija je izradila analizu usklađenosti Zakona o strancima s Direktivom Vijeća 2002/90/EZ od 28. studenoga 2002. o definiranju olakšavanja neovlaštenog ulaska, tranzita i boravka, te utvrdila da Zakon u dijelu koji se odnosi na sankcioniranje „pokušaja“ pomaganja nezakonitih migracija nije usklađen s Direktivom. U prijedlogu Zakona će se navesti da se pomaganjem ne smatra pomaganje koje je počinjeno iz humanitarnih razloga. |
| 27 | Centar za mirovne studije | KONAČAN PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 12. | Ova odredba propisuje da će se strancu otkazati kratkotrajni boravak ukoliko ne podmiri dospjele financijske obveze prema Republici Hrvatskoj. Pri tome, te financijske obveze nisu ni na koji način kvalificirane, odnosno, ne navodi se može li se raditi i o vrlo malom iznosu, treba li stranac znati za postojanje te obveze te može li mu se omogućiti osporavanje postojanja takve obveze prije nego li mu se otkaže boravak. Bez kvalifikacije predmetnih financijskih obveza, a posebice obzirom da predstavljaju mandatornu osnovu za otkaz boravka, ova odredba je prerestriktivna. | Nije prihvaćen | Iznos koji stranac mora posjedovati propisan je Uredbom o viznom sustavu. |
| 28 | Centar za mirovne studije | KONAČAN PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 12. | Članak 12. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o strancima kojim se mijenja članak 46. stavak 1. točka 4. treba izmijeniti na način da se ta točka briše. | Nije prihvaćen | Primjedba se odbija. |
| 29 | ZELENA AKCIJA | KONAČAN PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 12. | Potrebno je brisati članak 46, stavak 1., točku 4. Ova odredba propisuje da će se strancu otkazati kratkotrajni boravak ukoliko ne podmiri dospjele financijske obveze prema Republici Hrvatskoj. Pri tome, te financijske obveze nisu ni na koji način kvalificirane, odnosno, ne navodi se može li se raditi i o vrlo malom iznosu, treba li stranac znati za postojanje te obveze te može li mu se omogućiti osporavanje postojanja takve obveze prije nego li mu se otkaže boravak. Bez kvalifikacije predmetnih financijskih obveza, a posebice obzirom da predstavljaju mandatornu osnovu za otkaz boravka, ova odredba je prerestriktivna. | Nije prihvaćen | Financijske obveze na koje se odnosi navedena odredba su obveze koje proizlaze iz pravomoćnih presuda i rješenja državnih tijela u Republici Hrvatskoj. |
| 30 | Centar za mirovne studije | KONAČAN PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 14. | Članak 14. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o strancima u dijelu u kojem se dodaje članku 55. dodaje stavak 4. treba brisati. | Nije prihvaćen | Smisao instituta autonomnog boravka je da se omogući članu obitelji nakon 4 godine samostalno reguliranje boravka neovisno od sponzora, a ne ponovno spajanje obitelji bivšeg sponzora sa osobom koja sada ima autonomni boravak, iz jedinog razloga što bivši sponzor više ne može regulirati svoj boravak na drugi način. Budući je kroz primjenu Zakona o strancima uočena zloupotreba instituta autonomnog boravka na naprijed opisani način, uvrštena je odredba stavka 4. u članku 55. Zakona o strancima. |
| 31 | Centar za mirovne studije | KONAČAN PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 14. | Člankom 14. dodaje se članku 55. Zakona o strancima stavak 4. koji unosi restrikcije u institut spajanja obitelji za osobe koje su stekle autonomni boravak. Iz samog teksta ove odredbe ne može se odrediti razlog i svrha ove restrikcije. To nije učinjeno niti u objašnjenju Zakona. Time se ta grupa ljudi bespotrebno stavlja u nepovoljniji položaj i nudi im se manji opseg prava. | Nije prihvaćen | Smisao instituta autonomnog boravka je da se omogući članu obitelji nakon 4 godine samostalno reguliranje boravka neovisno od sponzora, a ne ponovno spajanje obitelji bivšeg sponzora sa osobom koja sada ima autonomni boravak, iz jedinog razloga što bivši sponzor više ne može regulirati svoj boravak na drugi način. Budući je kroz primjenu Zakona o strancima uočena zloupotreba instituta autonomnog boravka na naprijed opisani način, uvrštena je odredba stavka 4. u članku 55. Zakona o strancima. |
| 32 | ZELENA AKCIJA | KONAČAN PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 14. | Dio odredbe kojim se u članku 55. dodaje stavak 4. treba brisati. Člankom 14. dodaje se članku 55. Zakona o strancima stavak 4. koji unosi restrikcije u institut spajanja obitelji za osobe koje su stekle autonomni boravak. Iz samog teksta ove odredbe ne može se odrediti razlog i svrha ove restrikcije. To nije učinjeno niti u objašnjenju Zakona. Time se ta grupa ljudi bespotrebno stavlja u nepovoljniji položaj i nudi im se manji opseg prava. | Nije prihvaćen | Smisao instituta autonomnog boravka je da se omogući članu obitelji nakon 4 godine samostalno reguliranje boravka neovisno od sponzora, a ne ponovno spajanje obitelji bivšeg sponzora sa osobom koja sada ima autonomni boravak, iz jedinog razloga što bivši sponzor više ne može regulirati svoj boravak na drugi način. Budući je kroz primjenu Zakona o strancima uočena zloupotreba instituta autonomnog boravka na naprijed opisani način, uvrštena je odredba stavka 4. u članku 55. Zakona o strancima. |
| 33 | Centar za mirovne studije | KONAČAN PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 15. | Članak 15. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o strancima u dijelu u kojem se mijenja dosadašnji stavak 5. članka 56. koji postaje stavak 6. treba mijenjati na način da taj stavak glasi: (6) Izvanbračna zajednica, u smislu ovog Zakona, je životna zajednica neudate žene i neoženjenog muškarca koja traje najmanje 3 godine, a kraće ako je u njoj rođeno zajedničko dijete, a neformalno životno partnerstvo, u smislu ovog Zakona, je je zajednica obiteljskog života dviju osoba istog spola, koje nisu sklopile životno partnerstvo pred nadležnim tijelom, ako zajednica traje najmanje tri godine i od početka je udovoljavala pretpostavkama propisanim za valjanost životnog partnerstva. | Prihvaćen | Prihvaćena je primjedba. |
| 34 | Centar za mirovne studije | KONAČAN PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 15. | Ne smatramo da postoji pravna ili druga opravdanost ili utemeljenje da se izvanbračna zajednica u smislu Zakona o strancima definira različito i restriktivnije od već postojeće definicije unutar Obiteljskog zakona (NN 103/15, čl. ). Držimo da ovakva inkonzistentna intervencija ide na uštrp pravne sigurnosti i usuglašenosti, a pogotovo jer se ovaj institut i materija primarno uređuju obiteljskim pravom kao posebnom granom prava sa svojom inherentnom logikom i principima. Uvjet tri godine zajedničkog kućanstva drastično mijenja namjeru zakonodavca da instituta izvanbračne zajednice ne definira elementom zajedničkog kućanstva. Uzevši u obzir kulturološke pretpostavke koje su utjecale na to da zakonodavac 'životnu zajednicu' ne definira zajedničkim kućanstvom (a pogotovo ne u trajanju od 3 godine), već je zajedničko kućanstvo tek jedno od mogućih faktora za dokazivanje 'životne zajednice koje traje najmanje tri godine' - treba imati na umu pa bi ovakva definicija i in abstracto i in concreto mogla značajno osujetiti pravo na poštivanje privatnog i obiteljskog života na način na koje je ono obuhvaćeno Konvencijom o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda iz 1951. godine. Zajedničko kućanstvo izostaje kao element definicije i kod 'zajednice obiteljskog života' u čl. 3 Zakona o životnom partnerstvu osoba istog spola (NN 92/14), a s obzirom na posebnu kulturološku i praktičnu komparativnu realnost ovog tipa zajednice, koje uostalom prepoznaje i hrvatski zakonodavac diferenciranim terminom 'zajednice obiteljskog života' gore navedeni argumenti vrijede i primjenjivi su i a fortiori. | Prihvaćen | Primjedba je prihvaćena temeljem iznesenih argumenata. |
| 35 | ZELENA AKCIJA | KONAČAN PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 15. | Ovaj članak je potrebno ispraviti u dijelu u kojem se mijenja dosadašnji stavak 5. članka 56. koji postaje stavak 6. na način da taj stavak glasi: (6) Izvanbračna zajednica, u smislu ovog Zakona, je životna zajednica neudate žene i neoženjenog muškarca koja traje najmanje 3 godine, a kraće ako je u njoj rođeno zajedničko dijete, a neformalno životno partnerstvo, u smislu ovog Zakona, je je zajednica obiteljskog života dviju osoba istog spola, koje nisu sklopile životno partnerstvo pred nadležnim tijelom, ako zajednica traje najmanje tri godine i od početka je udovoljavala pretpostavkama propisanim za valjanost životnog partnerstva. Ne smatramo da postoji pravna ili druga opravdanost ili utemeljenje da se izvanbračna zajednica u smislu Zakona o strancima definira različito i restriktivnije od već postojeće definicije unutar Obiteljskog zakona (NN 103/15, čl. 11. st. 1.). Držimo da ovakva inkonzistentna intervencija ide na uštrb pravne sigurnosti i usuglašenosti, a pogotovo jer se ovaj institut i materija primarno uređuju obiteljskim pravom kao posebnom granom prava sa svojom inherentnom logikom i principima. Uvjet tri godine zajedničkog kućanstva drastično mijenja namjeru zakonodavca da institut izvanbračne zajednice ne definira elementom zajedničkog kućanstva. Uzevši u obzir kulturološke pretpostavke koje su utjecale na to da zakonodavac "životnu zajednicu" ne definira zajedničkim kućanstvom (a pogotovo ne u trajanju od 3 godine), već je zajedničko kućanstvo tek jedno od mogućih faktora za dokazivanje "životne zajednice koje traje najmanje tri godine" – treba imati na umu pa bi ovakva definicija i in abstracto i in concreto mogla značajno osujetiti pravo na poštivanje privatnog i obiteljskog života na način na koje je ono obuhvaćeno Konvencijom o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda iz 1951. godine. Zajedničko kućanstvo izostaje kao element definicije i kod "zajednice obiteljskog života" u čl. 3 Zakona o životnom partnerstvu osoba istog spola (NN 92/14), a s obzirom na posebnu kulturološku i praktičnu komparativnu realnost ovog tipa zajednice, koje uostalom prepoznaje i hrvatski zakonodavac diferenciranim terminom "zajednice obiteljskog života" gore navedeni argumenti vrijede i primjenjivi su i a fortiori. | Prihvaćen | Prihvaćeni su argumenti Zelene akcije te je izvršena izmjena u Nacrtu. |
| 36 | Ured pučke pravobraniteljice | KONAČAN PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 16. | ZID ZOS predviđa da se za odobravanje privremenog boravka državljana trećih država koji su članovi obitelji hrvatskih državljana više neće zahtijevati kao uvjet prilaganje dokaza o sredstvima za uzdržavanje, što smatramo unapređenjem postojeće situacije. Međutim, dosadašnja praksa MUP-a pokazala je da se u postupcima odobrenja i produžetka privremenog boravka osoba koje dugotrajno žive u RH, a mnogi su i članovi obitelji hrvatskih državljana, ne uvažavaju dostatno posebne životne okolnosti, socijalni i humanitarni razlozi. Upravo stoga je pučka pravobraniteljica u Izvješćima Hrvatskom saboru za 2014. i 2015. godinu uputila preporuke da se prilikom donošenja rješenja o odobravanju boravka posebno vrednuju okolnosti koje se odnose na humanitarne razloge i spajanje obitelji (primjerice, dugotrajnost življenja u RH, zasnivanje obitelji i doma te nenapuštanje države tijekom cijelog tog razdoblja). Tijekom 2014. godine, putem pritužbi građana, primijetili smo promjenu prakse MUP-a, odnosno, strancima koji su živjeli u RH odbijani su zahtjevi za produženje privremenog boravka zbog neposjedovanja valjane strane putne isprave, iako im je prethodnih godina, u istoj situaciji, boravak uredno produžavan sukladno odredbi članka 52. stavka 3. i 4. ZOS-a. Zbog toga su se u nezavidnoj situaciji našle osobe koje dugotrajno žive u RH, a koje zbog tranzicijskih i drugih razloga, na koje često nisu mogle osobno utjecati, nisu regulirale državljanstvo neke od novonastalih država na području bivše SFRJ pa, samim time, nisu mogle niti pribaviti nove putne isprave. Takva situacija osobito pogađa članove obitelji hrvatskih državljana kojima je prethodni boravak bio odobren radi spajanja obitelji ili iz humanitarnih razloga, a koji valjanu putnu ispravu nisu mogli pribaviti bez odlaska u matičnu zemlju, što je nerijetko za posljedicu imalo razdvajanje obitelji, osobito roditelja od maloljetne djece na određeno vrijeme. Takva posljedica suprotna je smislu odredbe članka 62. stavka 1. Ustava da je obitelj pod osobitom skrbi države i Konvenciji o pravima djeteta koja propisuje obvezu osiguravanja uvjeta da se dijete ne odvaja od roditelja protiv njihove volje. Iz navedenog proizlazi da je inzistiranje na formalnom uvjetu posjedovanja valjane putne isprave za osobe koje dugotrajno borave na hrvatskom državnom području ili su članovi obitelji hrvatskih državljana pretpostavljeno životnim i humanitarnim razlozima. Stoga, smatramo da je u postupku izmjena i dopuna ZOS-a potrebno pri reguliranju privremenog boravka u svrhu spajanja obitelji i privremenog boravka iz humanitarnog razloga dodatno osnažiti poziciju stranaca koji dugotrajno žive na hrvatskom državnom području i/ili su članovi obitelji hrvatskih državljana na način da se propiše iznimka, odnosno da zahtjevu za odobrenje privremenog boravka nisu dužni priložiti stranu putnu ispravu u slučaju kada se ona ne može pribaviti u diplomatskom predstavništvu strane države u Republici Hrvatskoj, ili kada pribavljanje valjane putne isprave ima za posljedicu razdvajanje obitelji. Jednako tako, s obzirom da je nemali broj osoba regulirao privremeni boravak iz humanitarnih razloga, iako su članovi obitelji hrvatskih državljana, jer u tom slučaju nisu morali ispunjavati uvjet osiguranih sredstava za uzdržavanje i reguliranog zdravstvenog osiguranja, iz ZID ZOS-a proizlazi da će im ubuduće biti moguće regulirati privremeni boravak zbog spajanja obitelji jer se neće tražiti uvjet sredstava za uzdržavanje, ali ne i da bi bili oslobođeni uvjeta reguliranog zdravstvenog osiguranja. Stoga, da bi se doista svim osobama koje su članovi obitelji hrvatskih državljana, a koje su prethodno privremeni boravak regulirale zbog humanitarnih razloga, omogućilo da boravak reguliraju zbog spajanja obitelji potrebno je propisati i dodatnu iznimku, odnosno, kao i u slučaju privremenog boravka iz humanitarnih razloga, da ne trebaju imati regulirano zdravstveno osiguranje. Ovakvo rješenje bilo bi i u skladu s Nacionalnom strategijom za uključivanje Roma 2013.-2020. s obzirom da je najveći broj Roma koji imaju čvrstu poveznicu s RH (rođenje na teritoriju, uža rodbinska povezanost, stanovanje, od interesa su za RH i slično) privremeni boravak regulirao upravo iz humanitarnih razloga, upravo zbog nemogućnosti ispunjenja zakonskih uvjeta posjedovanja sredstava za uzdržavanje i reguliranog zdravstvenog osiguranja. Sukladno Zakonu o obveznom zdravstvenom osiguranju i zdravstvenoj zaštiti stranaca u RH osobe kojima je odobren privremeni boravak dužne su mjesečno plaćati doprinos za zdravstveno osiguranje. Nemogućnost plaćanja traženog iznosa za zdravstveno osiguranje zbog loših materijalnih prilika pridonosi stvaranju poreznog duga, a dugovanja po tom pitanju po jednoj obitelji predstavljaju značajan novčani iznos i često su nenaplativa. Dakle, na taj bi se način izjednačio status člana uže obitelji hrvatskog državljanina s podnositeljem zahtjeva za odobravanje privremenog boravka iz humanitarnih razloga, te više ne bi postojala potreba da član obitelji hrvatskog državljanina regulira boravak iz humanitarnih razloga, već bi boravak mogao regulirati upravo zbog spajanja obitelji. Slijedom navedenog, članak 16. ZID ZOS-a, koji se odnosi na reguliranje privremenog boravka zbog spajanja obitelji, trebao bi glasiti: Iza članka 56. dodaje se članak 56.a koji glasi: „Član uže obitelji hrvatskog državljanina iz članka 56. stavka 1. ovoga Zakona za odobrenje privremenog boravka u svrhu spajanja obitelji ne mora ispunjavati uvjet: - iz članka 54. točke 2. ovog Zakona kada se strana putna isprava ne može pribaviti u diplomatskom predstavništvu strane države u RH ili kada postupak pribavljanja strane putne isprave ima za posljedicu razdvajanje obitelji; - iz članka 54. točke 3. i 4. ovog Zakona.“. Također, u ZID ZOS-a potrebna je nova odredba kojom će se dopuniti dosadašnji članak 65. stavka 2. ZOS-a, koji se odnosi na privremeni boravak iz humanitarnih razloga, a koja glasi: „(2) Stranac iz stavka 1. ovoga članka ne mora ispunjavati uvjete iz članka 54. stavka 1. točke 3. i 4. ovoga Zakona.“, na način da nova odredba glasi: „(2) Stranac iz stavka 1. ovoga članka ne mora ispunjavati uvjete iz članka 54. stavka 1. točke 2. kada se strana putna isprava ne može pribaviti u diplomatskom predstavništvu strane države u Republici Hrvatskoj ili kada postupak pribavljanja strane putne isprave ima za posljedicu razdvajanje obitelji, te točke 3. i 4. ovoga Zakona.“ | Nije prihvaćen | Ne prihvaća se. Obrazloženje: Vezano uz komentare da stranci ne mogu regulirati svoj boravak u Republici Hrvatskoj iz razloga što nemaju stranu putnu ispravu, ističemo da su Zakonom o strancima kumulativno propisani uvjeti za odobrenje privremenog boravka za sve strance. Napominjemo da se je članovima obitelji hrvatskih državljana izašlo u susret, te je navedena kategorija oslobođena dokazivanja sredstava za uzdržavanje, međutim ističemo da je putna isprava identifikacijska isprava koju su stranci državljani dužni imati. Privremeni boravak se strancima koji nemaju putnu ispravu može odobriti i rješenjem, a u kojem razdoblju su dužni regulirati svoju važeću stranu putnu ispravu. Strancima bez važeće strane putne isprave policijska uprava odnosno policijska postaja odnosno diplomatska misija ili diplomatski ured može izdati putni list za strance radi izlaska i ulaska u Republiku Hrvatsku, kako bi u matičnoj državi mogli regulirati dokumentaciju za izdavanje putnih isprava. Također, imajući u vidu očuvanje cjelovitosti obitelji, stranci kojima je odbijen zahtjev za odobrenje privremenog boravka, mogu tražiti produženje roka za povratak, u kojem vremenu mogu ishoditi važeću stranu putnu ispravu. Veleposlanstvo Bosne i Hercegovine i Republike Srbije u Republici Hrvatskoj izdaje biometrijske putovnice, dok Veleposlanstvo Kosova u Republici Hrvatskoj izdaje putne listove s kojima njihovi državljani u Republici Kosovo mogu izvaditi biometrijsku putovnicu. |
| 37 | Informativno Pravi Centar | KONAČAN PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 16. | Novi članak 56.a bi trebao glasiti: „Reguliranja privremenog boravka za člana obitelji hrvatskog državljanina ili člana obitelji stranca na stalnom boravku“. Predloženim člankom predviđa se olakšano odobrenje privremenog boravka članovima obitelji hrvatskih državljana na način da navedene osobe ne moraju ispunjavati uvjet posjedovanja sredstava uzdržavanja. Uvođenjem ove odredbe znatno će olakšati stjecanje privremenog boravka članovima obitelji hrvatskih državljana, no isto tako smatramo da bi navedenu odredbu trebalo primijeniti i u slučajevima spajanja obitelji sa strancem na stalnom boravku u RH koji su pri ostvarivanju pojedinih prava izjednačeni sa hrvatskim državljanima. | Nije prihvaćen | Prijedlog se odbija. Navedeni prijedlog da je potrebno olakšati odobrenje privremenog boravka članovima obitelji sa strancem na stalnom boravku kao što je omogućeno članovima obitelji hrvatskih državljana na način da navedene osobe ne moraju ispunjavati uvjet posjedovanja sredstava uzdržavanja smatramo neosnovanim. Naime, kada govorimo o spajanju obitelji s strancem na stalnom boravku, sponzor (stranac na stalnom boravku) je svoj status stekao u upravnom postupku u kojem je morao ispunjavati određene zakonske uvjete, među kojima je i dokaz o sredstvima za uzdržavanje. Za razliku od stranaca na stalnom boravku, hrvatsko državljanstvo, može se steći podrijetlom, rođenjem na teritoriju Republike Hrvatske, prirođenjem i temeljem međunarodnih ugovora. U slučaju stjecanja hrvatskog državljanstva prirođenjem, vodi se upravni postupak u kojem nije potrebno dokazivati sredstva za uzdržavanje. U konkretnom slučaju ne vidi se osnova temeljem čega bi se stranci na stalnom boravku izjednačili s hrvatskim državljanima, kada je riječ o stranim državljanima koji borave u Republici Hrvatskoj temeljem stečenog statusa. |
| 38 | Centar za mirovne studije | KONAČAN PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 18. | Članak 18. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o strancima u dijelu u kojem se mijenja stavak 3. članka 74. treba brisati. | Nije prihvaćen | Kroz praksu se pokazalo da kod donošenja kvote za zapošljavanje stranaca Migracijska politika nije bila od utjecaja, već se je kvota donosila temeljem stanja na tržištu rada. |
| 39 | Centar za mirovne studije | KONAČAN PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 18. | Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o strancima predviđa da se godišnja kvoza za zapošljavanje stranaca više ne bi usklađivala s migracijskom politikom, već samo sa stanjem na tržištu rada. U obrazloženju ove izmjene navedeno je kako je “propisano da Vlada Republike Hrvatske može donijeti i godišnju kvotu potvrda o prijavi rada za strance koji će sezonski raditi do 90 dana godišnje”, u važećem Zakonu o strancima u istom članku stavku 5 već je propisano kako se “godišnjom kvotom može utvrditi i kvota za sezonski rad.” Dakle, obrazloženje promjene nije jasno povezano sa samom izmjenom, odnosno kako mogućnost Vladinog određivanja kvote za sezonski rad opravdava ne oslanjanje na Migracijsku politiku. Svrha Migracijske politike jest “osigurati da migracijska kretanja u Republici Hrvatskoj budu u korist gospodarskog i socijalnog razvitka države i društva”,dok je cilj Migracijske politike “da sva državna tijela, kao i ostali dionici, pravodobno i usklađeno djeluju na pronalaženju djelotvornih odgovora na pozitivne i negativne učinke migracijskih kretanja.” Ostaje nejasno zašto bi se kvota utvrđivala samo sa stanjem na tržištu rada, a ne sa ciljevima strateškog određenja upravljanja migracijama. | Nije prihvaćen | Kroz praksu se pokazalo da kod donošenja kvote za zapošljavanje stranaca Migracijska politika nije bila od utjecaja, već se je kvota donosila temeljem stanja na tržištu rada. |
| 40 | Ured pučke pravobraniteljice | KONAČAN PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 18. | Člankom 18. ZID ZOS-a u kojim se mijenja članak 74. stavak 3. ZOS-a godišnja kvota za zapošljavanje stranaca utvrđivat će se u skladu sa stanjem na tržištu rada, dok postojeća odredba ZOS-a određuje da se godišnja kvota za zapošljavanje stranaca utvrđuje u skladu s migracijskom politikom i stanjem na tržištu rada.Predloženo isključivanje migracijske politike suprotno je njenoj svrsi da usmjeri migracijska kretanja u korist gospodarskog i socijalnog razvitka države i društva, i njenom cilju da sva državna tijela, kao i ostali dionici, pravodobno i usklađeno djeluju na pronalaženju djelotvornih odgovora na pozitivne i negativne učinke migracijskih kretanja. Iako RH trenutno nema važeću migracijsku politiku, uslijed čega je pučka pravobraniteljica i donijela preporuku da se migracijska i integracijska politika izrade, kao preduvjet za poticanje migracija koje pridonose gospodarskom rastu ona bi trebala biti izrađena te uzeta u obzir pri utvrđivanju godišnje kvote za zapošljavanje stranaca. | Nije prihvaćen | Kroz praksu se pokazalo da kod donošenja kvote za zapošljavanje stranaca Migracijska politika nije bila od utjecaja, već se je kvota donosila temeljem stanja na tržištu rada. |
| 41 | Baza za radničku inicijativu i demokratizaciju | KONAČAN PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 18. | Stavak 8. "Odobrenje za sezonski rad odbit će se ako se utvrdi da će sezonski radnik postati teret za sustav socijalne skrbi, predstavljati rizik u pogledu nezakonitog useljavanja ili da ne namjerava napustiti Republiku Hrvatsku najkasnije na dan prestanka važenja odobrenja. " - predlažemo da se ukloni jer nema načina da se dokaže da osoba ne namjerava napustiti teritorij RH na dan važenja odobrenja i time se kriminalizira osobu prije nego je počinila bilo kakav prekršaj. Ovim se omogućava služebniku/ici koji/a donosi odluku da na osnovu vlastite prosudbe nekom može dati ili odbiti ulazak što osim što je problematično samo po sebi otvara i mogućnost korupcije. Evenutualni nezakoniti prekršaj ostanka nakon datuma važenja dozvole mogu i trebaju utvrditi inspekcije. | Nije prihvaćen | Članak 75.a stavak 8. Nacrta usklađen je s člankom 8. stavkom 1. točkom a) Direktive 2014/36/EU kojim je izričito propisano da će države članice odbiti zahtjev za odobrenje za potrebe sezonskog rada odbiti, između ostaloga, ako će sezonski radnik postati teret za sustav socijalne skrbi, predstavljati rizik u pogledu nezakonitog useljavanja ili da ne namjerava napustiti Republiku Hrvatsku najkasnije na dan prestanka važenja odobrenja. Kod donošenja naprijed navedene odluke službenik će u svakom konkretnom slučaju donositi odluku primjenom odgovarajućih načela Zakona o općem upravnom postupku (npr. načelo utvrđivanja materijalne istine, načelo zakonitosti, načelo samostalnosti i slobodne ocjene dokaza). Naglašavamo da je već važećim Zakonom o strancima sadržana odredba da se viza može odbiti ako postoji opravdana sumnja u vjerodostojnost priloženih isprava i njihova sadržaja, istinitost izjava stranca ili u njegovu namjeru da će napustiti područje Republike Hrvatske prije isteka roka važenja zatražene vize. |
| 42 | ZELENA AKCIJA | KONAČAN PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 18. | Izmjenu stavka 3. potrebno je brisati. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o strancima predviđa da se godišnja kvota za zapošljavanje stranaca više ne bi usklađivala s migracijskom politikom, već samo sa stanjem na tržištu rada. U obrazloženju ove izmjene navedeno je kako je "propisano da Vlada Republike Hrvatske može donijeti i godišnju kvotu potvrda o prijavi rada za strance koji će sezonski raditi do 90 dana godišnje", u važećem Zakonu o strancima u istom članku stavku 5 već je propisano kako se "godišnjom kvotom može utvrditi i kvota za sezonski rad. " Dakle, obrazloženje promjene nije jasno povezano sa samom izmjenom, odnosno kako mogućnost Vladinog određivanja kvote za sezonski rad opravdava ne oslanjanje na Migracijsku politiku. Svrha Migracijske politike jest "osigurati da migracijska kretanja u Republici Hrvatskoj budu u korist gospodarskog i socijalnog razvitka države i društva", dok je cilj Migracijske politike "da sva državna tijela, kao i ostali dionici, pravodobno i usklađeno djeluju na pronalaženju djelotvornih odgovora na pozitivne i negativne učinke migracijskih kretanja." Ostaje nejasno zašto bi se kvota utvrđivala samo sa stanjem na tržištu rada, a ne sa ciljevima strateškog određenja upravljanja migracijama. | Nije prihvaćen | Kroz praksu se pokazalo da kod donošenja kvote za zapošljavanje stranaca Migracijska politika nije bila od utjecaja, već se je kvota donosila temeljem stanja na tržištu rada. |
| 43 | Baza za radničku inicijativu i demokratizaciju | KONAČAN PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 19. | Članak 75.a Stavak 8. "Odobrenje za sezonski rad odbit će se ako se utvrdi da će sezonski radnik postati teret za sustav socijalne skrbi, predstavljati rizik u pogledu nezakonitog useljavanja ili da ne namjerava napustiti Republiku Hrvatsku najkasnije na dan prestanka važenja odobrenja. " - predlažemo da se ukloni jer nema načina da se dokaže da osoba ne namjerava napustiti teritorij RH na dan važenja odobrenja i time se kriminalizira osobu prije nego je počinila bilo kakav prekršaj. Ovim se omogućava služebniku/ici koji/a donosi odluku da na osnovu vlastite prosudbe nekom može dati ili odbiti ulazak što osim što je problematično samo po sebi otvara i mogućnost korupcije. Evenutualni nezakoniti prekršaj ostanka nakon datuma važenja dozvole mogu i trebaju utvrditi inspekcije. | Nije prihvaćen | Članak 75.a stavak 8. Nacrta usklađen je s člankom 8. stavkom 1. točkom a) Direktive 2014/36/EU kojim je izričito propisano da će države članice odbiti zahtjev za odobrenje za potrebe sezonskog rada odbiti, između ostaloga, ako će sezonski radnik postati teret za sustav socijalne skrbi, predstavljati rizik u pogledu nezakonitog useljavanja ili da ne namjerava napustiti Republiku Hrvatsku najkasnije na dan prestanka važenja odobrenja. Kod donošenja naprijed navedene odluke službenik će u svakom konkretnom slučaju donositi odluku primjenom odgovarajućih načela Zakona o općem upravnom postupku (npr. načelo utvrđivanja materijalne istine, načelo zakonitosti, načelo samostalnosti i slobodne ocjene dokaza). Naglašavamo da je već važećim Zakonom o strancima sadržana odredba da se viza može odbiti ako postoji opravdana sumnja u vjerodostojnost priloženih isprava i njihova sadržaja, istinitost izjava stranca ili u njegovu namjeru da će napustiti područje Republike Hrvatske prije isteka roka važenja zatražene vize. |
| 44 | Baza za radničku inicijativu i demokratizaciju | KONAČAN PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 19. | U članku 75. c, potrebno je izmjeniti točku u kojoj je navedeno da ako poslodavac krši propise o radu, zdravstvenom ili mirovinskom osiguranju odnosno odredbe ovoga Zakona koje se odnose na rad, odobrenje za sezonski rad strancu će prestati važiti. Obrazloženje: Navedena odredba neopravdano stavlja radnika u nepovoljan položaj i onemogućuje ga u daljnjem radu, obzirom da kršenje propisa od strane poslodavca svakako nije okolnost na koju radnik može utjecati, te bi mu se moralo u slučaju ispunjenja navedene pretpostavke omogućiti da u određenom roku zasnuje radni odnos kod drugog poslodavca, prije nego što nastupi pravni učinak gubitka dozvole za rad. Uzimajući u obzir točku 50, DIREKTIVE 2014/36/EU EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA, od 26. veljače 2014. o uvjetima za ulazak i boravak državljana trećih zemalja u svrhu zapošljavanja u statusu sezonskih radnika, koja glasi "kako bi se olakšala primjena ove Direktive, države članice trebale bi uspostaviti učinkovite mehanizme pomoću kojih sezonski radnici mogu tražiti pravnu zaštitu i podnijeti pritužbe izravno ili putem odgovarajućih trećih strana kao što su sindikati ili druga udruženja. To se smatra nužnim za rješavanje situacija u kojima sezonski radnici nisu svjesni postojanja mehanizama izvršenja ili ih oklijevaju upotrijebiti u vlastito ime jer se boje mogućih posljedica. Sezonski radnici trebali bi imati pristup sudskoj zaštiti protiv viktimizacije kao posljedice podnošenja pritužbe" u zakonu bi trebalo dodati odredbe kojima se detaljno reguliraju obveze poslodavaca u svezi sa njegovim obvezama iz radnog odnosa prema strancu, ili u krajnjem slučaju, odredbe koje upućuju,a glede obveza poslodavaca, na zakon o radu kao supsidijarni. Osim toga, u Članaku 75.c se navodi cijeli niz razloga kada se kažnjava radnik zbog prekršaja poslodavaca što tražimo da se ukloni. Za propuste i prekršaje poslodavaca ne smije se kažnjavati radnik kojem se mora ostaviti razuman rok da promjeni poslodavca ako usljed propusta ili prekršaja poslodavca njemu prestaju vrijediti uvijeti za rad i ostanak, a poslodavca treba kazniti sukladno zakonima i propisima koji to propisuju. To je naglašeno i u EU Direktivi 2014/36/EU broj 36 koja kaže: Države članice trebale bi predvidjeti učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće sankcije protiv poslodavaca u slučaju kršenja njihovih obveza na temelju ove Direktive. Te sankcije mogle bi se sastojati od mjera predviđenih u članku 7. Direktive 2009/52/EZ te bi trebale uključivati, ako je to prikladno, odgovornost poslodavca da plati naknadu sezonskim radnicima. Trebalo bi uspostaviti potrebne mehanizme kojima bi se sezonskim radnicima omogućilo da prime naknadu na koju imaju pravo, čak i ako se više ne nalaze na državnom području predmetne države članice. | Nije prihvaćen | Članak 75.c stavak 2. Nacrta usklađen je s člankom 9. stavkom 2. i 3. Direktive 2014/36/EU kojim je izričito propisano da će države članice prema potrebi oduzeti odobrenje za sezonski rad kada je: (a) poslodavac bio sankcioniran u skladu s nacionalnim pravom zbog neprijavljenog rada i/ili nezakonitog zapošljavanja; (b) poduzeće poslodavca u postupku likvidacije u skladu s nacionalnim propisima o nesolventnosti ili je bilo u tom postupku, ili se ne izvršava gospodarska aktivnost; ili (c) poslodavac bio sankcioniran na temelju članka 17. 3. Države članice mogu oduzeti odobrenje za potrebe sezonskog rada kada: (a) se ne poštuje ili se više ne poštuje članak 5. ili 6.; (b) poslodavac nije ispunio svoje pravne obveze koje se odnose na socijalnu sigurnost, oporezivanje, prava radnika, radne uvjete ili uvjete zapošljavanja, kako je predviđeno u mjerodavnim propisima i/ili kolektivnim ugovorima; (c) poslodavac nije ispunio svoje obveze na temelju ugovora o radu; (d) je poslodavac, u razdoblju od 12 mjeseci koji izravno prethode danu podnošenja zahtjeva, ukinuo radno mjesto na puno radno vrijeme kako bi dobio upražnjeno mjesto koje poslodavac želi popuniti upotrebom ove Direktive. Slijedom navedenog, Direktiva propisuje da se u svakom konkretnom slučaju procjenjuje predstavlja li postupanje poslodavca takve povrede nacionalnog propisa da treba oduzeti dozvolu za sezonski rad. Ističemo da su prekršajnim odredbama Zakona o strancima (Narodne novine, broj: 130/11 i 74/13) propisane kazne za poslodavca koji zapošljava strance protivno odredbama tog Zakona, a također glavom XIV. Zakona o strancima propisan je inspekcijski nadzor nad poslodavcima. Tako je člankom 207. Zakona propisano da inspekcijski nadzor nad provedbom toga Zakona, u dijelu koji se odnosi na rad stranaca, provode tijela državne uprave u okviru svoje nadležnosti. Nadalje, propisano je kada se inspekcijskim nadzorom utvrdi da je rad stranca protivan odredbama ovoga Zakona, protiv stranca, pravne ili fizičke osobe koja je sa strancem zasnovala radni odnos ili koristi njegov rad, odgovorne osobe u pravnoj osobi, odnosno stranca koji pruža usluge u ime inozemnog poslodavca, podnijet će se optužni prijedlog prekršajnom sudu, donijeti prekršajni nalog ili obvezni prekršajni nalog. Inspekcijski nadzor nad provedbom odredbi ovoga Zakona koje se odnose na uvjete rada i prava raspoređenih radnika obavlja tijelo državne uprave nadležno za poslove inspekcije rada. |
| 45 | Baza za radničku inicijativu i demokratizaciju | KONAČAN PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 20. | U članku 75. c, potrebno je izmjeniti točku 1,u kojoj je navedeno da ako poslodavac krši propise o radu, zdravstvenom ili mirovinskom osiguranju odnosno odredbe ovoga Zakona koje se odnose na rad, odobrenje za sezonski rad strancu će prestati važiti. Obrazloženje: Navedena odredba neopravdano stavlja radnika u nepovoljan položaj i onemogućuje ga u daljnjem radu, obzirom da kršenje propisa od strane poslodavca svakako nije okolnost na koju radnik može utjecati, te bi mu se moralo u slučaju ispunjenja navedene pretpostavke omogućiti da u određenom roku zasnuje radni odnos kod drugog poslodavca, prije nego što nastupi pravni učinak gubitka dozvole za rad. Uzimajući u obzir točku 50, DIREKTIVE 2014/36/EU EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA, od 26. veljače 2014. o uvjetima za ulazak i boravak državljana trećih zemalja u svrhu zapošljavanja u statusu sezonskih radnika, koja glasi "kako bi se olakšala primjena ove Direktive, države članice trebale bi uspostaviti učinkovite mehanizme pomoću kojih sezonski radnici mogu tražiti pravnu zaštitu i podnijeti pritužbe izravno ili putem odgovarajućih trećih strana kao što su sindikati ili druga udruženja. To se smatra nužnim za rješavanje situacija u kojima sezonski radnici nisu svjesni postojanja mehanizama izvršenja ili ih oklijevaju upotrijebiti u vlastito ime jer se boje mogućih posljedica. Sezonski radnici trebali bi imati pristup sudskoj zaštiti protiv viktimizacije kao posljedice podnošenja pritužbe" u zakonu bi trebalo dodati odredbe kojima se detaljno reguliraju obveze poslodavaca u svezi sa njegovim obvezama iz radnog odnosa prema strancu, ili u krajnjem slučaju, odredbe koje upućuju,a glede obveza poslodavaca, na zakon o radu kao supsidijarni. | Nije prihvaćen | Članak 75.a stavak 8. Nacrta usklađen je s člankom 8. stavkom 1. točkom a) Direktive 2014/36/EU kojim je izričito propisano da će države članice odbiti zahtjev za odobrenje za potrebe sezonskog rada odbiti, između ostaloga, ako će sezonski radnik postati teret za sustav socijalne skrbi, predstavljati rizik u pogledu nezakonitog useljavanja ili da ne namjerava napustiti Republiku Hrvatsku najkasnije na dan prestanka važenja odobrenja. Kod donošenja naprijed navedene odluke službenik će u svakom konkretnom slučaju donositi odluku primjenom odgovarajućih načela Zakona o općem upravnom postupku (npr. načelo utvrđivanja materijalne istine, načelo zakonitosti, načelo samostalnosti i slobodne ocjene dokaza). Naglašavamo da je već važećim Zakonom o strancima sadržana odredba da se viza može odbiti ako postoji opravdana sumnja u vjerodostojnost priloženih isprava i njihova sadržaja, istinitost izjava stranca ili u njegovu namjeru da će napustiti područje Republike Hrvatske prije isteka roka važenja zatražene vize. |
| 46 | Baza za radničku inicijativu i demokratizaciju | KONAČAN PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 20. | U Članaku 75.c se navodi cijeli niz razloga kada se kažnjava radnik zbog prekršaja poslodavaca što tražimo da se ukloni. Za propuste i prekršaje poslodavaca ne smije se kažnjavati radnik kojem se mora ostaviti razuman rok da promjeni poslodavca ako usljed propusta ili prekršaja poslodavca njemu prestaju vrijediti uvijeti za rad i ostanak, a na poslodavca treba primjeniti odgovarajuće sankcije sukladno zakonu o radu i drugim propisima To je naglašeno i u EU Direktivi 2014/36/EU broj 36 koja kaže: Države članice trebale bi predvidjeti učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće sankcije protiv poslodavaca u slučaju kršenja njihovih obveza na temelju ove Direktive. Te sankcije mogle bi se sastojati od mjera predviđenih u članku 7. Direktive 2009/52/EZ te bi trebale uključivati, ako je to prikladno, odgovornost poslodavca da plati naknadu sezonskim radnicima. Trebalo bi uspostaviti potrebne mehanizme kojima bi se sezonskim radnicima omogućilo da prime naknadu na koju imaju pravo, čak i ako se više ne nalaze na državnom području predmetne države članice. | Nije prihvaćen | Članak 75.c stavak 2. Nacrta usklađen je s člankom 9. stavkom 2. i 3. Direktive 2014/36/EU kojim je izričito propisano da će države članice prema potrebi oduzeti odobrenje za sezonski rad kada je: (a) poslodavac bio sankcioniran u skladu s nacionalnim pravom zbog neprijavljenog rada i/ili nezakonitog zapošljavanja; (b) poduzeće poslodavca u postupku likvidacije u skladu s nacionalnim propisima o nesolventnosti ili je bilo u tom postupku, ili se ne izvršava gospodarska aktivnost; ili (c) poslodavac bio sankcioniran na temelju članka 17. 3. Države članice mogu oduzeti odobrenje za potrebe sezonskog rada kada: (a) se ne poštuje ili se više ne poštuje članak 5. ili 6.; (b) poslodavac nije ispunio svoje pravne obveze koje se odnose na socijalnu sigurnost, oporezivanje, prava radnika, radne uvjete ili uvjete zapošljavanja, kako je predviđeno u mjerodavnim propisima i/ili kolektivnim ugovorima; (c) poslodavac nije ispunio svoje obveze na temelju ugovora o radu; (d) je poslodavac, u razdoblju od 12 mjeseci koji izravno prethode danu podnošenja zahtjeva, ukinuo radno mjesto na puno radno vrijeme kako bi dobio upražnjeno mjesto koje poslodavac želi popuniti upotrebom ove Direktive. Slijedom navedenog, Direktiva propisuje da se u svakom konkretnom slučaju procjenjuje predstavlja li postupanje poslodavca takve povrede nacionalnog propisa da treba oduzeti dozvolu za sezonski rad. Ističemo da su prekršajnim odredbama Zakona o strancima (Narodne novine, broj: 130/11 i 74/13) propisane kazne za poslodavca koji zapošljava strance protivno odredbama tog Zakona, a također glavom XIV. Zakona o strancima propisan je inspekcijski nadzor nad poslodavcima. Tako je člankom 207. Zakona propisano da inspekcijski nadzor nad provedbom toga Zakona, u dijelu koji se odnosi na rad stranaca, provode tijela državne uprave u okviru svoje nadležnosti. Nadalje, propisano je kada se inspekcijskim nadzorom utvrdi da je rad stranca protivan odredbama ovoga Zakona, protiv stranca, pravne ili fizičke osobe koja je sa strancem zasnovala radni odnos ili koristi njegov rad, odgovorne osobe u pravnoj osobi, odnosno stranca koji pruža usluge u ime inozemnog poslodavca, podnijet će se optužni prijedlog prekršajnom sudu, donijeti prekršajni nalog ili obvezni prekršajni nalog. Inspekcijski nadzor nad provedbom odredbi ovoga Zakona koje se odnose na uvjete rada i prava raspoređenih radnika obavlja tijelo državne uprave nadležno za poslove inspekcije rada. |
| 47 | Informativno Pravi Centar | KONAČAN PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 27. | Predlažemo da se trenutno važeći stavak 2. briše i da se unese novi stavak 2. koji glasi: (2) Stranci iz članka 94.stavka 1. točke 1. 2. 3. i 4. ne moraju ispunjavati uvjete iz stavka 1. točke 2.,3., 4. i 5. ovog članka te u iznimnim slučajevima uvjet iz točke 1 . Smatramo da bi sve kategorije stranaca koje su navedene člankom 94. stavak 1. trebale imati jednakopravni položaj prilikom stjecanja stalnog boravka. Posebno se to odnosi na djecu i osobe koje su rođene u RH i ovdje žive godinama no iz opravdanih razloga nisu imali reguliran boravak. Za ovu kategoriju stranaca smatramo da je nužno ne zahtijevati pribavljanje putne isprave kako bi mogli regulirati stalni boravak. Stranci koji su rođeni i bez reguliranog boravka na teritoriju RH ne bi bili u pravno nepovoljnom položaju (bez boravka) da su imali mogućnost pribavljanja dokumenata. | Nije prihvaćen | Prijedlog se odbija. Glede prijedloga da djeca (članak 94. stavak 1. točka 3. ZOS-a) budu oslobođena dokaza o zdravstvenom osiguranju, sredstvima i stanovanju, obavještavamo da budući su roditelji stekli stalni boravak u upravnom postupku u kojem su morali dokazati posjedovanje sredstva za uzdržavanje i stanovanje, znači da i dalje ispunjavaju navedene uvjete, temeljem čega će uz zahtjev za odobrenje stalnog boravka za dijete priložiti navedenu dokumentaciju. Glede stranaca koji su rođeni u RH, a bez svoje krivnje nisu regulirali status (članak 94. stavak 1. točka 4. ZOS-a), obavještavamo da budući se radi o osobama koje niz godina žive u RH, pretpostavlja se da imaju mjesto za stanovanje, zdravstveno osiguranje i sredstva kojima se uzdržavaju. Dokazi o osiguranom stanovanju će se razraditi podzakonskim aktom (izmjenama i dopunama Pravilnika o statusu i radu stranaca u RH). |
| 48 | Ured pučke pravobraniteljice | KONAČAN PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 27. | Nakon izmjena i dopuna Zakona o strancima 2013. godine, člankom 94. stavkom 1. točkom 4. iznimno je omogućeno strancu koji je rođen i koji od rođenja živi na području RH, ali zbog opravdanih razloga na koje nije mogao utjecati, nije imao reguliran boravak, odobravanje stalnog boravka bez ispunjenja uvjeta neprekidnog zakonitog boravka od pet godina. Međutim, prema podatcima za 2014. i 2015. godinu, stalni boravak odobren je ukupno u samo 10 slučaja. Razloge tome vidimo naročito u okolnosti da stranac iz članka 94. stavka 1. točke 4. ZOS-a i nadalje treba ispuniti druge uvjete u svrhu reguliranja stalnog boravka: posjedovanje valjane putne isprave, sredstva za uzdržavanje i regulirano zdravstveno osiguranje. Suprotno tome, stranci navedeni u članku 94. stavku 1. točki 1. i 2. Zakona (izbjeglice i korisnici programa povratka ili obnove ili stambenog zbrinjavanja), nisu u obvezi ispuniti navedene uvjete, čime je privilegiranost u odobravanju stalnog boravka za njih naglašenija. To se očituje u činjenici da je tim osobama u znatno većem broju tijekom 2014. i 2015. godine odobren stalni boravak (ukupno 155 osoba). Člankom 27. ZID ZOS-a nameće se dodatna obveza osobama iz članka 94. stavka 1. točke 4. ZOS-a da moraju imati i osigurano stanovanje. Nakon izmjena i dopuna Zakona o strancima 2013. godine, više osoba koje su rođene u RH te u njoj žive od svog rođenja imali su teškoće pri reguliranju stalnog boravka sukladno odredbi članka 94. stavka 1. točke 4. ZOS-a. Njihovi primjeri ukazuju da postoje životne situacije koje postojeći, a očito niti budući, tekst zakona ne vrednuje olakotno u dovoljnom smislu te ih se, unatoč činjenici rođenja i kontinuiranog života u RH, i nadalje propisivanjem ispunjavanja uvjeta u članku 96. ZOS-a te nametanjem dodatnog uvjeta gotovo izjednačava s ostalim podnositeljima zahtjeva za odobravanje stalnog boravka, osim što ne moraju ispunjavati uvjet zakonitog neprekidnog boravka od pet godina. Smatramo da je postojeća odredba članka 146. stavka 2. ZOS-a, koja propisuje da je prebivalište mjesto u kojem se stranac s odobrenim stalnim boravkom nastanio s namjerom da u njemu stalno živi, dostatna glede reguliranja uvjeta osiguranog stanovanja jer se ono preispituje u postupku prijave prebivališta, a da je ZID ZOS-om propušteno definirati pojam „osigurano stanovanje“, što ostavlja prostor za arbitrarno postupanje koje ne doprinosi pravnoj sigurnosti. Stoga, u svrhu potpunog ispunjavanja smisla odredbe članka 94. stavka 1. točke 4. ZOS-a, ali i točke 3. koja se odnosi na djecu koja žive u Republici Hrvatskoj, odnosno izjednačavanja uvjeta za reguliranje stalnog boravka tih osoba s onima iz stavka 1. i 2. istog članka, smatramo nepotrebnim da se člankom 27. ZID ZOS-a: - u članku 96. stavku 1. iza riječi. „članka 92.“ dodaju riječi: „ili članka 94. stavka 1. točke 3. i 4.“; - u istom članku, iza točke 3. dodaje nova točka 4. koja glasi: „4. ima osigurano stanovanje,“. - da dosadašnje točke 4. i 5. postanu točke 5. i 6. Također, iz istog razloga smatramo potrebnim da se člankom 27. ZID ZOS-a propiše da stavak 2. članka 96. ZOS-a glasi: „Stranci iz članka 94. stavka 1. točke 1., 2., 3. i 4. ovog Zakona, ne moraju ispunjavati uvjete iz stavka 1. točke 2., 3. i 4. ovog članka“. | Nije prihvaćen | Prijedlog se odbija. Glede prijedloga da djeca (članak 94. stavak 1. točka 3. ZOS-a) budu oslobođena dokaza o zdravstvenom osiguranju, sredstvima i stanovanju, obavještavamo da budući su roditelji stekli stalni boravak u upravnom postupku u kojem su morali dokazati posjedovanje sredstva za uzdržavanje i stanovanje, znači da i dalje ispunjavaju navedene uvjete, temeljem čega će uz zahtjev za odobrenje stalnog boravka za dijete priložiti navedenu dokumentaciju. Glede stranaca koji su rođeni u RH, a bez svoje krivnje nisu regulirali status (članak 94. stavak 1. točka 4. ZOS-a), obavještavamo da budući se radi o osobama koje niz godina žive u RH, pretpostavlja se da imaju mjesto za stanovanje, zdravstveno osiguranje i sredstva kojima se uzdržavaju. Dokazi o osiguranom stanovanju će se razraditi podzakonskim aktom (izmjenama i dopunama Pravilnika o statusu i radu stranaca u RH). |
| 49 | Informativno Pravi Centar | KONAČAN PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 27. | Predlažemo da se riječi „hrvatsku kulturu i društveno uređenje“ iz članka 96. stavka 1. točke 4. ostave kao jedan od uvjeta stjecanja stalnog boravka. Obzirom da bi brisanje navedenog teksta članka 96. stavka 1. točke 4. dovelo u nepovoljan položaj strance koji godinama borave u RH, strance lošeg materijalnog statusa te neobrazovane koji zbog neznanja nisu na vrijeme regulirali stalni boravak smatramo da bi navedeni uvjet „poznavanje hrvatskog jezika i latiničnog pisma te hrvatske kulture i društvenog uređenja „ trebalo ostaviti iz razloga olakšanog stjecanja stalnog boravka strancima koji već godinama borave na području RH. Izbacivanjem navedenog uvjeta iz važećeg članka 96. stavak 1. točka 4. strancima koji ne posjeduju dovoljno novčanih sredstava za podmirenje troškova polaganja ispita iz hrvatskog jezika uskratilo bi se pravo na ostvarivanje stalnog boravka te onemogućilo ostvarivanje prava zajamčenih Ustavom. | Nije prihvaćen | Prijedlog se odbija. Budući je jedan od uvjeta za odobrenje stalnog boravka strancu posjedovanje sredstava za uzdržavanje u iznosu propisanom Uredbom o načinu izračuna i visini sredstava za uzdržavanje stranca u Republici Hrvatskoj, smatramo da novčani iznos potreban za polaganje ispita o poznavanju hrvatskog jezika i latiničnog pisma ne bi trebao predstavljati problem toj kategoriji stranaca, ako taj stranac ispunjava uvjet za posjedovanje sredstava za uzdržavanje. |
| 50 | Informativno Pravi Centar | KONAČAN PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 27. | Točka 4 čl. 96 bi se trebala izbrisati. Pripadnici romske nacionalne manjine koji su ujedno i najbrojniji stranci u RH prema predloženoj točki bi mogli imati problema s reguliranjem boravka jer su im objekti izgrađeni ilegalno, pa samim time nisu u mogućnosti pribaviti vlasničke listove svojih objekata. Uvođenjem ove odredbe stranci koji nemaju legalno izgrađene objekte dovode su u nepovoljan položaj u odnosu na ostale kategorije stranaca koji posjeduju novčana sredstva i samim time imaju osigurano stanovanje. Prema Nacionalnoj strategiji za uključivanje Roma 2013-2020g. predviđa se između ostalog rješavanje stambenog pitanja romske populacije čime će se riješiti problem stambenog zbrinjavanja. Obzirom da stranici koji imaju problema s reguliranjem boravka najčešće imaju poveznicu s hrvatskim državljanima (brak, izvanbračnu vezu) koji pak nemaju reguliranu adresu stanovanja postavlja se pitanje na koji će način regulirati nastavak boravka. Nejasno je da li će se kao dokaz osiguranog stanovanja uzimati u obzir samo izjava vlasnika objekta stanovanja (ilegalno ili legalno izgrađenog) ili će biti neophodno priložiti i vlasnički list. | Nije prihvaćen | Prijedlog se odbija. Dokumentacija kojom će se dokazivati osigurano stanovanje u RH sukladno članku 96. stavku 4. bit će propisana podzakonskim aktom. |
| 51 | Informativno Pravi Centar | KONAČAN PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 28. | Predlažemo da se brišu stavci 2. i 4., te riječi „hrvatske kulture i društvenog uređenja“ koje se nalaze u stavku 3. Smatramo da se predložene izmjene trebaju izbaciti te ostaviti trenutno važeće stavke članka 97. Zakona o strancima. Stranci koji godinama žive na području RH, a nisu regulirali svoj boravak (stranci iz članka 94.stavak 1. točke 3. i 4. važećeg Zakona o strancima) ili stranci koji ispunjavaju zakonski uvjet od 5 godina reguliranog privremenog boravka u RH predloženim izmjenama dovode se u situaciju nemogućnosti ostvarivanja prava na stalni boravak ukoliko ne posjeduju novčana sredstva koja su im neophodna radi polaganja ispita na visokim učilištima, srednjoškolskim ustanovama i ustanovama za obrazovanje odraslih. Omogućavanjem stjecanja stalnog boravka putem polaganja hrvatske kulture i društvenog uređenja olakšava se integracija stranaca koji godinama žive na ovom području u društvo. | Nije prihvaćen | Prijedlog se odbija. Budući je jedan od uvjeta za odobrenje stalnog boravka strancu posjedovanje sredstava za uzdržavanje u iznosu propisanom Uredbom o načinu izračuna i visini sredstava za uzdržavanje stranca u Republici Hrvatskoj, smatramo da novčani iznos potreban za polaganje ispita o poznavanju hrvatskog jezika i latiničnog pisma ne bi trebao predstavljati problem toj kategoriji stranaca, ako taj stranac ispunjava uvjet za posjedovanje sredstava za uzdržavanje. |
| 52 | Centar za mirovne studije | KONAČAN PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 32. | U članaku 32. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o strancima kojim su mijenja članak 103. treba dodati stavak 8. koji glasi: (8) Smatra se da stranac zakonito boravi na teritoriju Republike Hrvatske za vrijeme trajanja roka za dragovoljni odlazak iz stavka 2. ovog članka. | Nije prihvaćen | Sukladno Direktivi o povratku, rok za dragovoljni povratak određuje se jer stranac nezakonito boravi i određivanjem tog roka boravak stranca ne postaje zakonit. |
| 53 | Centar za mirovne studije | KONAČAN PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 32. | Bitno je transparentno i nedvojbeno regulirati status stranaca za vrijeme trajanja roka za dragovoljni odlazak kako bi u tom roku stranci mogli, primjerice, osigurati pravo na smještaj u hostelima, hotelima ili drugom privatnom smještaju, a pravne ili fizičke osobe koje to osiguravaju ili bilo kakvu drugu uslugu ili pomoć ne bi bile kazneno ili civilno odgovorne za pomaganje strancima u nezakonitom boravku. Trenutno zakonsko rješenje ne pruža jasnu pravnu kvalifikaciju boravka stranaca u RH za vrijeme trajanja roka za dragovoljni odlazak, čime ih de facto stavlja u potpuno obespravljen položaj. | Nije prihvaćen | Sukladno Direktivi o povratku, rok za dragovoljni povratak određuje se jer stranac nezakonito boravi i određivanjem tog roka boravak stranca ne postaje zakonit. |
| 54 | ZELENA AKCIJA | KONAČAN PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 32. | Potrebno je dodati stavak 8. koji glasi: (8) Smatra se da stranac zakonito boravi na teritoriju Republike Hrvatske za vrijeme trajanja roka za dragovoljni odlazak iz stavka 2. ovog članka. Bitno je transparentno i nedvojbeno regulirati status stranaca za vrijeme trajanja roka za dragovoljni odlazak kako bi u tom roku stranci mogli, primjerice, osigurati pravo na smještaj u hostelima, hotelima ili drugom privatnom smještaju, a pravne ili fizičke osobe koje to osiguravaju ili bilo kakvu drugu uslugu ili pomoć ne bi bile kazneno ili civilno odgovorne za pomaganje strancima u nezakonitom boravku. Trenutno zakonsko rješenje ne pruža jasnu pravnu kvalifikaciju boravka stranaca u RH za vrijeme trajanja roka za dragovoljni odlazak, čime ih de facto stavlja u potpuno obespravljen položaj. | Nije prihvaćen | Sukladno Direktivi o povratku, rok za dragovoljni povratak određuje se jer stranac nezakonito boravi i određivanjem tog roka boravak stranca ne postaje zakonit. |
| 55 | Centar za mirovne studije | KONAČAN PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 33. | Članak 33. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o strancima kojim su mijenja članak 104. treba mijenjati na način da u stavku 2. umjesto riječi „razmotrit će se mogućnost zastajanja s donošenjem rješenja o povratku“ stoje riječi „zastat će se s donošenjem rješenja o povratku“. | Djelomično prihvaćen | U članku 33. će se izvršiti odgovarajuća izmjena. |
| 56 | Centar za mirovne studije | KONAČAN PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 33. | U obrazloženju Zakona stoji da ratio donošenja ove odredbe usklađivanje s Direktivom 2008/115/EZ. Međutim, ove odredbe su nepovoljnije od odredbi Direktive. Naime, podnošenje zahtjeva za odobrenje privremenog boravka Direktiva predviđa kao mandatornu osnovu za zastajanje s postupkom donošenja rješenja o povratku, a ne fakultativnu. | Djelomično prihvaćen | Članak 6. stavak 5. Direktive o povratku predviđa da će se u ovakvim slučajevima samo „razmotriti mogućnost zastajanja“ s donošenjem odluke o povratku, a ne da će se zastati s donošenjem odluke o povratku. U članku 33. će se izvršiti odgovarajuća izmjena. |
| 57 | Ured pučke pravobraniteljice | KONAČAN PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 33. | Prema članku 33. ZID ZOS-a kojim se mijenja članak 104. stavak 2., strancu koji nezakonito boravi i koji je podnio zahtjev za odobrenje privremenog boravka, razmotrit će se mogućnost zastajanja s donošenjem rješenja o povratku. Zakonska formulacija „razmotrit će se mogućnost“ je neodređena i nedorečena te ostavlja preveliku mogućnost arbitrarnog odlučivanja nadležnih tijela te stoga treba propisati da će se u tom slučaju zastati s donošenjem rješenja o povratku. | Prihvaćen | Primjedba se prihvaća. |
| 58 | ZELENA AKCIJA | KONAČAN PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 33. | U izmijenjenom članku 104., u stavku 2. umjesto riječi "razmotrit će se mogućnost zastajanja s donošenjem rješenja o povratku" trebaju stajati riječi "zastat će se s donošenjem rješenja o povratku". U obrazloženju Zakona stoji da ratio donošenja ove odredbe usklađivanje s Direktivom 2008/115/EZ. Međutim, ove odredbe su nepovoljnije od odredbi Direktive. Naime, podnošenje zahtjeva za odobrenje privremenog boravka Direktiva predviđa kao mandatornu osnovu za zastajanje s postupkom donošenja rješenja o povratku, a ne fakultativnu. | Prihvaćen | Primjedba je prihvaćena. |
| 59 | Centar za mirovne studije | KONAČAN PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 36. | Članak 36. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o strancima kojim su mijenja članak 107. treba mijenjati na način da se u stavku 1. brišu riječi „s tim da ukupno trajanje roka za dragovoljni odlazak iz članka 13. i ovog članka ne može biti dulje od jedne godine“ te da se u stavku 2. iza riječi „policijska postaja“ dodaju riječi „i, kada je to opravdano posebnim okolnostima, policijska postaja koja je nadležna za područje u kojem se nalazi stranac“. | Nije prihvaćen | Zakonom je potrebno jasno propisati da ukupno vrijeme svih rokova za dragovoljni odlazak ne svije biti dulje od jedne godine. U stavku 2. će se propisati da je za donošenje odluke o produljenju roka nadležno Ministarstvo, što uključuje i Ministarstvo u sjedištu, sve policije uprave i policijske postaje. |
| 60 | Centar za mirovne studije | KONAČAN PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 36. | U stavku 1. članka 107. ograničenen je rok na koji se dragovoljni odlazak može produljiti na godinu dana. Takvo vremensko ograničenje nije opravdano. Specifične okolnosti zbog kojih se produljenje može zatražiti mogu objektivno trajati i dulje od godine dana, primjerice, administrativni postupci ishodovanja putnih isprava, statusa u drugim državama i sl. Treba omogućiti da produljenje roka za dragovoljni odlazak traje barem dokle traju okolnoti temeljem kojih je rok odobren. U stavku 2. članka 107. treba regulirati i mogućnost podnošenja zahtjeva za produljenje roka za dragovoljni odlazak i u policijskoj postaji nadležnoj na području gdje se stranac nalazi. To se odnosi na specifične situacije primjerice kada stranci nemaju financijskih sredstava otići u policijske postaje koje su im izdale rješenje. | Nije prihvaćen | U slučaju potrebe odgađanja dragovoljnog odlaska koje je bi bilo dulje od godine dana, primjenjuje se institut privremene odgode prisilnog udaljenja. |
| 61 | ZELENA AKCIJA | KONAČAN PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 36. | Naslov iznad članka 107. i članak 107. mijenjaju se i glase: „Produljenje roka za dragovoljni odlazak Članak 107. (1) U opravdanim slučajevima rok za dragovoljni odlazak može se produljiti rješenjem. (2) Rješenje iz stavka 1. ovoga članka donosi Ministarstvo, policijska uprava odnosno policijska postaja i, kada je to opravdano posebnim okolnostima, policijska postaja koja je nadležna za područje u kojem se nalazi stranac. (3) Rok iz stavka 1. ovoga članka počinje teći prvoga dana od dana dostave rješenja o produljenju roka za dragovoljni odlazak. (4) Rješenjem o produljenju roka za dragovoljni odlazak strancu se mogu odrediti obveze iz članka 132. stavka 1. ovoga Zakona ako postoji rizik od izbjegavanja iz članka 133. stavka 2. ovoga Zakona. (5) Protiv rješenja o produljenju roka za dragovoljni odlazak nije dozvoljena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.“. | Prihvaćen | Primjedba se prihvaća. |
| 62 | ZELENA AKCIJA | KONAČAN PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 36. | Članak 36. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o strancima kojim su mijenja članak 107. treba mijenjati na način da se u stavku 1. brišu riječi "s tim da ukupno trajanje roka za dragovoljni odlazak iz članka 13. i ovog članka ne može biti dulje od jedne godine" te da se u stavku 2. iza riječi "policijska postaja" dodaju riječi "i, kada je to opravdano posebnim okolnostima, policijska postaja koja je nadležna za područje u kojem se nalazi stranac". U stavku 1. članka 107. ograničen je rok na koji se dragovoljni odlazak može produljiti na godinu dana. Takvo vremensko ograničenje nije opravdano. Specifične okolnosti zbog kojih se produljenje može zatražiti mogu objektivno trajati i dulje od godine dana, primjerice, administrativni postupci ishodovanja putnih isprava, statusa u drugim državama i sl. Treba omogućiti da produljenje roka za dragovoljni odlazak traje barem dokle traju okolnosti temeljem kojih je rok odobren. U stavku 2. članka 107. treba regulirati i mogućnost podnošenja zahtjeva za produljenje roka za dragovoljni odlazak i u policijskoj postaji nadležnoj na području gdje se stranac nalazi. To se odnosi na specifične situacije primjerice kada stranci nemaju financijskih sredstava otići u policijske postaje koje su im izdale rješenje. | Nije prihvaćen | U slučaju potrebe odgađanja dragovoljnog odlaska koje je bi bilo dulje od godine dana, primjenjuje se institut privremene odgode prisilnog udaljenja. |
| 63 | Centar za mirovne studije | KONAČAN PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 37. | Članak 37. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o strancima kojim su mijenja članak 108. treba mijenjati na način da se u stavku 2. brišu riječi “-pomaže u nezakonitom ulasku, tranzitu i boravku”, “”počini kazneno djelo koje se progoni po službenoj dužnosti ili prekršaj s elementima nasilja”, te “ponavlje činjenje prekršaja”, te se dodaju riječi je pravomoćno osuđena za kazneno djelo koje se progoni po službenoj dužnosti ili prekršaj s elementima nasilja” | Nije prihvaćen | Razlog za protjerivanje postojanja pravomoćne presude je već obuhvaćen u članku 108. riječima. „počini kazneno djelo“. |
| 64 | Centar za mirovne studije | KONAČAN PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 37. | Proklamirani ratio donošenja odredbi iz članka 107. Zakona o strancima je usklađivanje s Direktivom 2008/115/EZ. Direktiva zaista predviđa mogućnost protjerivanja ukoliko stranac predstavlja opasnost za javni poredak, nacionalnu sigurnost ili javno zdravlje. Međutim, za razliku od Zakona o strancima koji u stavku 2. navodi moguće pravne osnove za protjerivanje, Direktiva to ne čini. Osnove iz stavka 2. su vrlo represivne. Činjenica je da je protjerivanje mjera koja ima velik utjecaj na ljudske živote i zbog toga treba biti primjenjivana iznimno restriktivno. Stavak 2. predviđa da se može protjerati osoba koja “počini kazneno djelo koje se progoni po službenoj dužnosti ili prekršaj s elementima nasilja”. Budući je takva odredba u suprotnosti sa principom presumpcije nevinosti, smatramo da bi ispravna formulacija bila “je pravomoćno osuđena za kazneno djelo koje se progoni po službenoj dužnosti ili prekršaj s elementima nasilja”. Također smatramo da se treba obrisati odredba po kojoj se osoba može protjerati ukoliko “ponavlja činjenje prekršaja”, jer se tom odredbom u nepovoljan položaj, koji graniči pravnom nesigurnošću, stavljaju sve osobe koje su ponovile prekršaj tipa nepropisno parkiranje ili pijančevanje na javnom mjestu. Isto tako, smatramo da je osnovna “pomaganja u nezakonitom ulasku, tranzitu ili boravku” iznimno restriktivna, posebice ako se ne uzmu u obzir humanitarni razlozi, pomaganje članovima obitelji, te pomaganje osobama koje trebaju međunarodnu zaštitu (a koje je nekada ne odluče zatražiti bez odlaganja, zbog nepoznavanja propisa, zbog činjenice da im članovi obitelji borave u drugim zemljama, zbog traume i sl. (vidi argumentaciju uz članak 10. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o strancima). | Nije prihvaćen | Radi se članku 108. Zakona o strancima. Osnove za protjerivanje iz ovog članka ne odnose se na Direktivu o povratku. Riječi: „počini kazneno djelo koje se progoni po službenoj dužnosti“ podrazumijevaju postojanje pravomoćne sudske presude, jer tijelo uprave ne može kao prethodno pitanje u postupku donošenja rješenja riješiti to pitanje kao prethodno pitanje. Prilikom donošenja bilo je odluke u vezi povratka provodi se individualna procjena u skladu s pravilom razmjernost. |
| 65 | ZELENA AKCIJA | KONAČAN PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 37. | Naslov iznad članka 108. i članak 108. mijenjaju se i glase: „Protjerivanje iz razloga društvene opasnosti Članak 108. (1) Stranca se može protjerati ako predstavlja opasnost za javni poredak, nacionalnu sigurnost ili javno zdravlje. (2) Stranca se može protjerati osobito ako: - sklopi brak iz koristi, - prekrši propise o zapošljavanju i radu stranaca, sprječavanju nereda na športskim natjecanjima, javnom redu i miru, oružju, zlouporabi opojnih droga ili carinskim i drugim poreznim davanjima, - je pravomoćno osuđena za kazneno djelo koje se progoni po službenoj dužnosti ili prekršaj s elementima nasilja. (3) Stranca će se protjerati, ako: 1. je zbog kaznenog djela počinjenog s namjerom pravomoćno osuđen na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju duljem od jedne godine, 2. je zbog kaznenog djela počinjenog s namjerom u razdoblju od 5 godina više puta pravomoćno osuđivan na kaznu zatvora u ukupnom trajanju od najmanje 3 godine, 3. je zbog kaznenog djela protiv vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom, osuđen na bezuvjetnu kaznu zatvora, 4. predstavlja opasnost za nacionalnu sigurnost.“. | Nije prihvaćen | Razlog za protjerivanje postojanja pravomoćne presude je već obuhvaćen u članku 108. riječima. „počini kazneno djelo". |
| 66 | ZELENA AKCIJA | KONAČAN PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 37. | Članak 37. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o strancima kojim su mijenja članak 108. treba mijenjati na način da se u stavku 2. brišu riječi "pomaže u nezakonitom ulasku, tranzitu i boravku", "počini kazneno djelo koje se progoni po službenoj dužnosti ili prekršaj s elementima nasilja", te "ponavlja činjenje prekršaja", te se dodaju riječi "je pravomoćno osuđena za kazneno djelo koje se progoni po službenoj dužnosti ili prekršaj s elementima nasilja". Proklamirani ratio donošenja odredbi iz članka 107. Zakona o strancima je usklađivanje s Direktivom 2008/115/EZ. Direktiva zaista predviđa mogućnost protjerivanja ukoliko stranac predstavlja opasnost za javni poredak, nacionalnu sigurnost ili javno zdravlje. Međutim, za razliku od Zakona o strancima koji u stavku 2. navodi moguće pravne osnove za protjerivanje, Direktiva to ne čini. Osnove iz stavka 2. su vrlo represivne. Činjenica je da je protjerivanje mjera koja ima velik utjecaj na ljudske živote i zbog toga treba biti primjenjivana iznimno restriktivno. Stavak 2. predviđa da se može protjerati osoba koja "počini kazneno djelo koje se progoni po službenoj dužnosti ili prekršaj s elementima nasilja". Budući je takva odredba u suprotnosti sa principom presumpcije nevinosti, smatramo da bi ispravna formulacija bila "je pravomoćno osuđena za kazneno djelo koje se progoni po službenoj dužnosti ili prekršaj s elementima nasilja". Također smatramo da se treba obrisati odredba po kojoj se osoba može protjerati ukoliko "ponavlja činjenje prekršaja", jer se tom odredbom u nepovoljan položaj, koji graniči pravnom nesigurnošću, stavljaju sve osobe koje su ponovile prekršaj tipa nepropisno parkiranje ili pijančevanje na javnom mjestu. Isto tako, smatramo da je osnovna "pomaganja u nezakonitom ulasku, tranzitu ili boravku" iznimno restriktivna, posebice ako se ne uzmu u obzir humanitarni razlozi, pomaganje članovima obitelji, te pomaganje osobama koje trebaju međunarodnu zaštitu (a koje je nekada ne odluče zatražiti bez odlaganja, zbog nepoznavanja propisa, zbog činjenice da im članovi obitelji borave u drugim zemljama, zbog traume i sl. (vidi argumentaciju uz članak 10. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o strancima). | Nije prihvaćen | Protjerivanje u osnovi nikada nije i ne smije biti obligatorno, nego se prothodno mora provesti indidvidualna procjena tijekom se mora u svakom konkretnom slučaju utvrditi i uzeti u obzir sve važne činjenice i okolnosti, u skladu s pravilnom razmjernosti. |
| 67 | Centar za mirovne studije | KONAČAN PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 41. | Članak 41. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o strancima kojim su mijenja članak 112. treba mijenjati na način da se u stavku 5 riječi “bez saslušanja” zamijene riječima “uz saslušanje”. | Nije prihvaćen | Sukladno Direktivi o povratku, u slučajevima nezakonitog ulaska ne mora se provesti formalno saslušanje na zapisnik s prevoditeljem (izdaje se obrazac na stranom jeziku). U takvim slučajevima uopće se ne mora primijeniti Direktiva. |
| 68 | Centar za mirovne studije | KONAČAN PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 41. | Izmjenama se predviđa da se rješenje o protjerivanju donosi bez saslušanja stranca. Time se krše prava osoba koje traže međunarodnu zaštitu sukladno Zakonu o azilu jer im se onemogućuje da iskažu namjeru za traženje azila. Takvo zakonsko rješenje je u suprotnosti s načelom zabrane vraćanja (non-refoulement) koje je zaštićeno kako Ustavom, tako i međunarodnim standardima i domaćim zakonskim odredbama. Onemogućavanje saslušanja stranca suprotno je pravnoj stečevini RH i EU, tj. načelu saslušanja i sudjelovanja stranaka u postupku koje je u sličnim formulacijama priznato u svim procesnim zakonima (a i sustavima, kako našim, tako i europskim), čime se strankama omogućuje izjašnjavanje o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje stvari u pitanju pa posljedično onemogućuje ostvarivanje prava zajamčenih Ustavom i međunarodnim konvencijama. Također sa daju prevelike diskrecijske ovlasti Ministarstvu unutarnjih poslova koje odlučuje o ulascima stranaca u Republiku Hrvatsku | Nije prihvaćen | Sukladno Direktivi o povratku, u slučajevima nezakonitog ulaska ne mora se provesti formalno saslušanje na zapisnik s prevoditeljem (izdaje se obrazac na stranom jeziku). U takvim slučajevima uopće se ne mora primijeniti Direktiva. |
| 69 | ZELENA AKCIJA | KONAČAN PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 41. | Članak 41. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o strancima kojim su mijenja članak 112. treba mijenjati na način da se u stavku 5. riječi "bez saslušanja" zamijene riječima "uz saslušanje". Izmjenama se predviđa da se rješenje o protjerivanju donosi bez saslušanja stranca. Time se krše prava osoba koje traže međunarodnu zaštitu sukladno Zakonu o azilu jer im se onemogućuje da iskažu namjeru za traženje azila. Takvo zakonsko rješenje je u suprotnosti s načelom zabrane vraćanja (non-refoulement) koje je zaštićeno kako Ustavom, tako i međunarodnim standardima i domaćim zakonskim odredbama. Onemogućavanje saslušanja stranca suprotno je pravnoj stečevini RH i EU, tj. načelu saslušanja i sudjelovanja stranaka u postupku koje je u sličnim formulacijama priznato u svim procesnim zakonima (a i sustavima, kako našim, tako i europskim), čime se strankama omogućuje izjašnjavanje o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje stvari u pitanju pa posljedično onemogućuje ostvarivanje prava zajamčenih Ustavom i međunarodnim konvencijama. Također sa daju prevelike diskrecijske ovlasti Ministarstvu unutarnjih poslova koje odlučuje o ulascima stranaca u Republiku Hrvatsku | Nije prihvaćen | Sukladno Direktivi o povratku, u slučajevima nezakonitog ulaska ne mora se provesti formalno saslušanje na zapisnik s prevoditeljem (izdaje se obrazac na stranom jeziku). U takvim slučajevima uopće se ne mora primijeniti Direktiva. |
| 70 | Centar za mirovne studije | KONAČAN PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 44. | Članak 44. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o strancima kojim su mijenja članak 115. treba mijenjati na način da se u stavku 1. iza riči “U postupku donošenja:” dodaju riječi “-rješenja o odbijanju ulaska” te se stavak 2. briše i unosi novi stavak 2. koji glasi: (2) Odluke iz stavka 1. ovog članka prevesti će na jezik koji stranac razumije. | Nije prihvaćen | Članak 115. odnosi se na postupak vraćanja stranca iz EGP-a u treću državu, a odbijanje ulaska na graničnom prijelazu uređeno je u članku 38. |
| 71 | Centar za mirovne studije | KONAČAN PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 44. | Zbog mogućih zlouporaba i nerazumijevanja situacije i pravnog sustava RH od strane stranca, važno je propisati obveznost prevođenja, a ne ovu obvezu učiniti ovisnom o posebnom zahtjevu stranca u pitanju. Prevođenje odluke na jezik koji stranac razumije esencijalno je za mogućnost efektivnog ostvarivanja prava na pravni lijek protiv takve odluke. | Nije prihvaćen | Članak 115. odnosi se na postupak vraćanja stranca iz EGP-a u treću državu, a odbijanje ulaska na graničnom prijelazu uređeno je u članku 38. |
| 72 | ZELENA AKCIJA | KONAČAN PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 44. | Članak 44. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o strancima kojim su mijenja članak 115. treba mijenjati na način da se u stavku 1. iza riječi "U postupku donošenja" dodaju riječi "rješenja o odbijanju ulaska" te se stavak 2. briše i unosi novi stavak 2. koji glasi: (2) Odluke iz stavka 1. ovog članka prevesti će na jezik koji stranac razumije. Zbog mogućih zlouporaba i nerazumijevanja situacije i pravnog sustava RH od strane stranca, važno je propisati obvezatnost prevođenja, a ne ovu obvezu učiniti ovisnom o posebnom zahtjevu stranca u pitanju. Prevođenje odluke na jezik koji stranac razumije esencijalno je za mogućnost efektivnog ostvarivanja prava na pravni lijek protiv takve odluke. | Primljeno na znanje | Članak 115. odnosi se na postupak vraćanja stranca iz EGP-a u treću državu, a odbijanje ulaska na graničnom prijelazu uređeno je u članku 38. |
| 73 | ZELENA AKCIJA | KONAČAN PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 44. | Naslov iznad članka 115. i članak 115. mijenjaju se i glase: „Prevođenje na strani jezik Članak 115. (1) U postupku donošenja: - rješenja o odbijanju ulaska, - rješenja o protjerivanju, - rješenja o povratku, - rješenja o ukidanju ili skraćivanju zabrane ulaska i boravka, - rješenja o produljenju roka za dragovoljni odlazak, - rješenja o prisilnom udaljenju iz članka 122. stavka 7. ovoga Zakona, - rješenja o prisilnom udaljenju iz članka 124. stavka 6. ovoga Zakona, - rješenja o primjeni blažih mjera, - rješenja o smještaju u centar za zadržavanje stranaca, - rješenja o produljenju smještaja u centru za zadržavanje stranaca, - rješenja o određivanju strožeg policijskog nadzora, - rješenja o privremenoj odgodi prisilnog udaljenja, - rješenja o poništenju privremene odgode prisilnog udaljenja (u daljnjem tekstu: odluke u vezi povratka), strancu koji nezakonito boravi i strancu na kratkotrajnom boravku koji ne razumije hrvatski jezik, osigurat će se prevođenje na jezik koji razumije. (2) Odluke iz stavka 1. ovog članka prevesti će na jezik koji stranac razumije." | Primljeno na znanje | Članak 115. odnosi se na postupak vraćanja stranca iz EGP-a u treću državu, a odbijanje ulaska na graničnom prijelazu uređeno je u članku 38. |
| 74 | Centar za mirovne studije | KONAČAN PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 46. | Članak 46. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o strancima kojim su mijenja članak 117. treba izmijeniti na način da se stavak 4. briše | Nije prihvaćen | Nema obrazloženja za odgovor. U stavku 4. se navodi da će popis pružatelja pravne pomoći sastaviti Ministarstvo. |
| 75 | Centar za mirovne studije | KONAČAN PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 46. | Protiv odluke u vezi povratka stranci mogu uložiti upravnu tužbu za što im je osigurana pravna pomoć, na vlastiti zahtjev i to samo se utvrdi da je vjerojatno da će postupak na sudu biti uspješan. Takvu odluku donosi MUP. Prema tome, isto tijelo koje donosi odluku u vezi povratka, odlučuje i o tome je li vjerojatno da je pogriješlio, da nije trebalo donijeti takvu odluku i da će je upravni sud ukinuti. Takvim zakonskim rješenjem krše se prava stranca na pravično postupanje. Osim toga, uvjet ne posjedovanja dostatnih sredstava i imovine veće vrijednosti je paušalan i nepravičan i dovodi strance u znatno nepovoljniji položaj od državljana RH jer je ovako postavljena odredba otvorena za moguću interpretaciju da vrijednija odjeća ili osobne stvari predstavljaju dovoljno vrijednu imovinu pri čemu ne razmatra je li takva imovina od emotivne vrijednosti za stranca ili čak predstavlja jedino sredstvo za preživljavanje. | Nije prihvaćen | Sukladno Direktivi o povratku, besplatna pravnu pomoć u postupku povratka može se ograničiti ako u postupku u povodu pravnog lijeka ne postoji stvaran izgled za uspjeh u postupku i ako stranac ima dovoljno financijskih sredstva. |
| 76 | Hrvatski pravni centar | KONAČAN PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 46. | Odredba članka 117. stavka 4. sadrži ograničenje prava na besplatnu pravnu pomoć na način da propisuje „ako je vjerojatno da postupak pred upravnim sudom za stranca neće biti uspješan“ što znači da će Ministarstvo unutarnjih poslova prejudicirati ishod upravnog spora. Predlaže se taj dio članka 117. stavka 4. brisati. Predlaže se u skladu s obrazloženjem iz stavka 4. članka 117. brisati stavak 6. Podredno ako ne bi došlo do brisanja dijela stavka 4. članka 117. smatramo da članak 117. stavak 6. nije razumljiv jer sadrži dvostruku negaciju. | Nije prihvaćen | Članak 117. stavak 4. Zakona je usklađen s Direktivom o povratku. |
| 77 | ZELENA AKCIJA | KONAČAN PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 46. | Članak 46. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o strancima kojim se mijenja članak 117. treba izmijeniti na način da se stavak 4. članka 117. briše. Protiv odluke u vezi povratka stranci mogu uložiti upravnu tužbu za što im je osigurana pravna pomoć, na vlastiti zahtjev i to samo se utvrdi da je vjerojatno da će postupak na sudu biti uspješan. Takvu odluku donosi Ministarstvo unutarnjih poslova. Prema tome, isto tijelo koje donosi odluku u vezi povratka, odlučuje i o tome je li vjerojatno da je pogriješilo, da nije trebalo donijeti takvu odluku i da će je upravni sud ukinuti. Takvim zakonskim rješenjem krše se prava stranca na pravično postupanje. Osim toga, uvjet ne posjedovanja dostatnih sredstava i imovine veće vrijednosti je paušalan i nepravičan i dovodi strance u znatno nepovoljniji položaj od državljana RH jer je ovako postavljena odredba otvorena za moguću interpretaciju da vrijednija odjeća ili osobne stvari predstavljaju dovoljno vrijednu imovinu, pri čemu ne razmatra je li takva imovina od emotivne vrijednosti za stranca ili čak predstavlja jedino sredstvo za preživljavanje. | Nije prihvaćen | Sukladno Direktivi o povratku, besplatna pravnu pomoć u postupku povratka može se ograničiti ako u postupku u povodu pravnog lijeka ne postoji stvaran izgled za uspjeh u postupku i ako stranac ima dovoljno financijskih sredstva. |
| 78 | Ured pučke pravobraniteljice | KONAČAN PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 50. | Člankom 50. ZID ZOS mijenja se članak 121. vezano za dragovoljni odlazak stranca. Navodi se da MUP radi poticanja dragovoljnog odlaska može sklapati sporazume s tijelima država članica EGP-a i trećih država, te s drugim državnim tijelima, međunarodnim organizacijama i organizacijama civilnog društva. Za takve aktivnosti MUP je predvidio i sredstva. Budući da programi dragovoljnih povrataka do sada nisu postojali, pohvalno je da se pristupilo njihovom uvođenju, međutim, potrebno je propisati i kako će Ministarstvo strancu, na jeziku koji razumije, pružiti sve potrebne informacije o postojećim programima dragovoljnih povrataka. Također, predlažemo dodati novu odredbu kao još jednu mjeru poticanja dragovoljnog povratka i osiguranja poštivanja prava stranaca za vrijeme boravka u RH, kojom se određuje da će za vrijeme dok stranac čeka dragovoljni povratak, a ako ne posjeduje financijska sredstva, Ministarstvo strancu osigurati odgovarajući smještaj. | Djelomično prihvaćen | Način informiranja stranca o programu dragovoljnog povratka uredit će se sporazumom koji će MUP sklopiti s organizacijom koja će ga provoditi, kada se provede javni natječaj za odabir te organizacije. Zakonom o strancima je propisano da Ministarstvo može (ali ne mora uvijek) osigurati smještaj. |
| 79 | Ured pučke pravobraniteljice | KONAČAN PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 52. | Člankom 52. ZID ZOS-a mijenja se članak 123. koji se odnosi na zaštitu temeljnih ljudskih prava u postupku prisilnog udaljenja. Predlažemo da se članak 123. ZOS-a suštinski izmijeni na način da se u stavku 1. Ministarstvo obveže osigurati obavljanje učinkovitog promatranja prisilnih udaljenja u smislu članka 8. stavka 6. Direktive 2008/115/EZ i sukladno posebnom propisu, a o čemu može sklapati sporazume s drugim državnim tijelima, međunarodnim organizacijama i organizacijama civilnog društva koje se bave zaštitom ljudskih prava. Takvo promatranje mora biti učinkovito, odnosno moraju ga obavljati tijela ili organizacije koje imaju relevantno stručno iskustvo u poslovima zaštite ljudskih prava. Nadalje u stavku 2. članka 123. potrebno je dodati da se prisilno udaljenje može tehnički snimati samo u skladu sa Zakonom o zaštiti osobnih podataka, kako bi se zaštitila privatnost te temeljna ljudska prava i temeljne slobode stranca prilikom provođenja postupka prisilnog udaljenja. Također, potrebno je propisati da će se zdravstveni pregled stranca obaviti prije provođenja postupka prisilnog udaljenja i to poštujući njegovo dostojanstvo i osnovna ljudska prava te da se tome treba izdati potvrda, što je i skladu s FRONTEX-ovim preporukama. Na taj način utvrđuju se zdravstvena sposobnost stranca za putovanje te utvrđuju postojeće ozljede koje stranac ima od ranije, čime se štite prava samog stranca, ali i policijskih službenika u pratnji, od eventualnih neosnovanih optužbi o ozljedama nastalim tijekom postupka prisilnog udaljenja. Na nužnost obavljanja zdravstvenog pregleda prije prisilnog udaljenja, ukazivao je Europski odbor za sprečavanje mučenja i neljudskoga i ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja (u daljnjem tekstu: CPT) pa se tako u 13.-om Općem izvješću CPT-a (CPT/Inf(2003)35, para 39) navodi da je potrebno strancu omogućiti zdravstveni pregled prije nego se izvrši odluka o prisilnom povratku. Nadalje, potrebno je jasno definirati da će se prije postupka prisilnog udaljenja, stranca informirati o razlozima, postupku te o pravima i obvezama koje ima za vrijeme prisilnog udaljenja. Odbor ministara Vijeća Europe izradio je Dvadeset smjernica o prisilnim povratcima gdje se navodi da je strancu potrebno omogućiti pripremu za prisilni povratak tako da ga se unaprijed informira o postupku povratka. Također CPT u 13. Općem izvješću (CPT/Inf(2003)35), para 41), navodi da je stranca potrebno unaprijed obavijestiti o postupku povratka kako bi se mogao psihološki pripremiti, obavijestiti one koje želi o tome te spremiti osobne stvari. Također, U FRONTEX-ovim Pravilima postupanja i Vodiču za provođenje zajedničkih operacija prisilnog udaljenja navodi da će se strancu pismeno ili usmeno objasniti postupak prisilnog povratka, kao što su primjerice razlozi, faze postupka i putovanja, potrebitost pretrage tijela, mogućnost i razlozi korištenja mjera prisile. Potrebno je i propisati da će se prisilno udaljenje provoditi poštujući dostojanstvo stranca i uvažavajući sigurnost ostalih putnika te da će se dopuštena sredstva prisile koja se mogu primijeniti prema strancu za vrijeme prisilnog udaljenja te da će se okolnosti u kojima je njihova primjena dopuštena propisati posebnim pravilnikom, sukladno međunarodnim standardima. Prisilna udaljenja odnose se na specifične situacije, u kojima stranci često pružaju otpor samom postupku povratka, a postojeći propisi o postupanju policijskih službenika ne obuhvaćaju situacije prisilnih udaljenja. Potrebno je propisati i da se prilikom upotrebe sredstava prisile mora strogo poštivati načelo nužnosti, proporcionalnosti i poštovanja dostojanstva stranca te zabraniti mučenje i ponižavajuće postupanje, a da se mjere prisile mogu upotrijebiti samo iznimno i opravdano nakon procjene svakog pojedinačnog slučaja, uvažavajući posebno određene ranjive skupine kao što su obitelji s djecom te osobe s invaliditetom. Sukladno preporukama CPT-a, važno je navesti da će se sedativi upotrebljavati iznimno, samo na temelju odluke liječnika za svaki pojedinačni slučaj i isključivo uz pristanak stranca. Osobe u pratnji mogu primjenjivati mjere prisile nad pojedincima koji odbijaju udaljenje ili se odupiru udaljenju samo ako su navedene mjere proporcionalne i ne prelaze granicu krajnje nužde. Ovaj zahtjev za proporcionalnošću postavio je i Europski sud za ljudska prava kod tumačenja članka 3. Europske konvencije o ljudskim pravima koji je istaknuo da “u pogledu osobe lišene slobode, pribjegavanje primjeni fizičke sile koje nije bilo učinjeno nužnim vlastitim ponašanjem te osobe, umanjuje ljudsko dostojanstvo i predstavlja kršenje prava propisana člankom 3.”, te da primjena sile može biti nužna, pod uvjetom da nije pretjerana, ako je izazvana ponašanjem osobe protiv koje se sila primjenjuje (ESLJP, presuda Berlinski protiv Poljske od 20. lipnja 2002. stavci 59-65). Osim toga, nastavno na ranije izneseni prijedlog Ministarstva unutarnjih poslova da upravo Ured pučke pravobraniteljice bude tijelo koje će sustavno provoditi promatranja prisilnih udaljenja, budući da je Pučki pravobranitelj sukladno Ustavu RH samostalan i neovisan u svom radu, takvo rješenje moguće je jedino temeljem jasno propisane zakonske osnove i ako su osigurana dodatna financijska sredstva. Alternativno, ukoliko se ovakvo rješenje ne propiše Zakonom o strancima, potrebno je dodati odredbu kojom bi se propisalo da se izvješće o promatranju prisilnih udaljenja dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova u roku od 30 dana, koje će ga onda u narednom roku od 15 dana dostaviti pučkom pravobranitelju. Takva odredba je potrebna radi osiguravanja redovitog sastavljanja izvješća od strane promatrača prisilnih udaljenja, osiguravanja učinkovitog i transparentnog provođenja postupka prisilnog udaljenja te unaprjeđenja zaštite prava stranaca tijekom samog postupka prisilnog povratka. Također, potrebo je propisati da će se nakon završetka prisilnog udaljenja strancu omogućiti podnošenje pravnog lijeka protiv bilo kakvog postupanja kojim su bila povrijeđena njegova prava, a da je o takvim navodima potrebno u razumnom vremenu provesti učinkovitu istragu. Nadalje, predlažemo propisati da osobe u pratnji stranca moraju biti educirane za provođenje postupka prisilnog udaljenja, posebice vezano uz upotrebu sredstava prisile te primjenu de-eskalacijskih i komunikacijskih vještina. Na potrebu edukacije osoba u pratnji upozoravao je i CPT u 13. Općem izvješću (CPT/Inf(2003)35), para. 42) u kojem navodi da bi takva edukacija trebala uključivati vještine multikulturne komunikacije i suočavanja sa stresom te pravne i medicinske aspekte postupka prisilnog udaljenja. | Djelomično prihvaćen | Nadzor prisilnih udaljenja će se osigurati putem javnog natječaja na kojem će se odabrati odgovarajuća organizacija koja će ga obavljati, s kojom će MUP sklopiti sporazum. Na takav način osigurat će se učinkovitost nadzora. Detaljnija pravila u vezi provedbe prisilnih udaljenja propisat će se podzakonskim propisom. Sredstva prisilne i način njihove uporabe propisani su posebnim zakonom. Protiv rješenja o protjerivanju kojim se nalaže prisilno udaljenje stranac može se pokrenuti upravni spor. Stranac koji je prisilno udaljen može uvijek izjaviti predstavku i pritužbu na postupanje policijskih službenika. |
| 80 | Informativno Pravi Centar | KONAČAN PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 53. | Predlažemo da se stavak 5. briše. Strancima kojima je odobren privremeni ili stalni boravak u RH mogu se naći u situaciji pravne nesigurnosti i rizika da im se neosnovano ukine odobreni boravak u RH ukoliko država članica EGP-a procijeni da su prekršili propise ulaska i boravka u državu članicu EGP-a. U praksi se može dogoditi da stranac s odobrenim stalnim boravkom u RH i putnom ispravom boravi određeno vrijeme na teritoriju države članice EGP-a te da mu u tom periodu istekne valjanost putne isprave. Stranac u tom trenutku krši propise o uvjetima boravka u državi članici EGP-a te država članica donosi odluku o protjerivanju stranca, a nadležna tijela RH tu odluku države članice priznaju i ukidaju odobreni boravak u RH. Smatramo da bi provođenjem ovog stavka stranci s odobrenim privremenim ili stalnim boravkom u RH, a koji su ujedno članovi obitelji hrvatskih državljana, dovedeni u nepovoljan položaj i rizik od odvajanja od obitelji. | Nije prihvaćen | Primjedba se odbija. |
| 81 | Centar za mirovne studije | KONAČAN PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 60. | Članak 60. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o strancima kojim su mijenja članak 131. treba izmijeniti na način da se u stavku 4. riječi “u skladu s trenutnim mogućnostima centra” brišu. | Djelomično prihvaćen | Stavak 131. stavak 4. je usklađen s Direktivom o povratku. Riječi „u skladu s trenutnim mogućnostima centra“ će se zamijeniti riječima „uz prethodno odobrenje centra“. |
| 82 | Centar za mirovne studije | KONAČAN PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 60. | Izmjena kojom se omogućava posjete centru je pozitivna. Međutim, nije je potrebno uvjetovati trenutnim mogućnostima centra jer je takav uvjet nejasan i mogao bi služiti kao generička isprika za zabranu posjeta. Alternativno, neka se to riješi podzakonskim aktima s jasno propisanim kriterijima za odbijenje posjeta zbog tehničkih nemogućnosti. | Djelomično prihvaćen | Stavak 131. stavak 4. je usklađen s Direktivom o povratku. Riječi „u skladu s trenutnim mogućnostima centra“ će se zamijeniti riječima „uz prethodno odobrenje centra“. |
| 83 | Ured pučke pravobraniteljice | KONAČAN PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 60. | Prema članku 60. ZID ZOS-a kojim se mijenja članak 131., strancu se može ograničiti sloboda kretanja ako se prisilno udaljenje ili povratak ne može osigurati blažim mjerama, a u tu svrhu Ministarstvo osniva centre za zadržavanje stranaca (u daljnjem tekstu Centar). U stavku 4. je određeno da se državnim tijelima, međunarodnim organizacijama i organizacijama civilnog društva koje se bave zaštitom ljudskih prava osoba kojima je ograničena sloboda kretanja omogućavaju posjete Centru, ali samo ako je to u skladu s trenutnim mogućnostima. Ovakvo ograničivanje posjeta ovlaštenih tijela i organizacija mjestima u kojima je ograničena sloboda kretanja nije prihvatljivo te ga je potrebno izbrisati. Naime, ovlasti nenajavljenih posjeta utemeljene su i proizlaze iz nacionalnih i međunarodnih pravnih akata te se ne mogu suspendirati ZID ZOS-om. | Prihvaćen | Primjedba se prihvaća. |
| 84 | ZELENA AKCIJA | KONAČAN PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 60. | Naslov iznad članka 131. i članak 131. mijenjaju se i glase: „Smještaj u centar za zadržavanje stranaca Članak 131. (1) U svrhu ograničenja slobode kretanja radi osiguranja prisilnog udaljenja i povratka Ministarstvo osniva centre za zadržavanje stranaca (u daljnjem tekstu: centar). (2) Stranca se može smjestiti u centar ako se prisilno udaljenje i povratak ne može osigurati blažim mjerama. (3) Smještaj u centru može trajati samo najkraće vrijeme koje je potrebno za prisilno udaljenje i dok su u tijeku aktivnosti radi prisilnog udaljenja koje se izvršavaju s dužnom pažnjom. (4) Državnim tijelima, međunarodnim organizacijama i organizacijama civilnog društva koje se bave zaštitom ljudskih prava osoba kojima je ograničena sloboda kretanja omogućit će se da posjete centar.“. | Nije prihvaćen | Stavak 131. stavak 4. je usklađen s Direktivom o povratku |
| 85 | ZELENA AKCIJA | KONAČAN PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 60. | Članak 60. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o strancima kojim su mijenja članak 131. treba izmijeniti na način da se u stavku 4. riječi "u skladu s trenutnim mogućnostima centra" brišu. Izmjena kojom se omogućava posjete centru je pozitivna. Međutim, nije je potrebno uvjetovati trenutnim mogućnostima centra jer je takav uvjet nejasan i mogao bi služiti kao generička isprika za zabranu posjeta. Alternativno, neka se to riješi podzakonskim aktima s jasno propisanim kriterijima za odbijanje posjeta zbog tehničkih nemogućnosti. | Nije prihvaćen | Stavak 131. stavak 4. je usklađen s Direktivom o povratku. |
| 86 | Ured pučke pravobraniteljice | KONAČAN PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 61. | Odredbom 61. ZID ZOS-a uvodi se novi članak 132. kojim se razrađuju blaže mjere od mjere smještaja u centar: 1. polog putnih isprava; 2. polog određenih financijskih sredstava; 3. zabrana napuštanja određene adrese smještaja; 4. javljanje u policijsku postaju u određeno vrijeme. Pohvalno je da u vezi primjene blažih mjera MUP, PU, PP mogu osigurati smještaj i uzdržavanje te obavljati financijske isplate i druga materijalna davanja te da u tu svrhu MUP može osnivati mjesta i centre za privremeni smještaj. Međutim, umjesto mogućnosti, trebalo bi uvesti obvezu osnivanja centara za privremeni smještaj i uzdržavanja stranca u njima. | Nije prihvaćen | Članak je usklađen s Direktivom o povratku. |
| 87 | Baza za radničku inicijativu i demokratizaciju | KONAČAN PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 61. | Zakon ne definira duljinu privremenog smještaja niti za privremeni smještaj određuje pravilnik o higijensko tehničkim standardima unutar tako definiranog smještaja. Prijedlog: Zakon mora definirati „privremeni boravak“ u smislu duljine trajanja boravka stranca u centrima za privremeni smještaj. Zakonom nije jasno propisano da li se pravilnik o tehničkim uvjetima u prostorijama za zadržavanje stranaca odnosi i na privremene centre. U skladu sa duljinom boravka, centri za privremeni smještaj u kojem stranci borave dulje od tjedan dana moraju osiguravati smještaj u čvrstim objektima sa pripadajućim higijenskim i sanitarnim uvjetima i svim ostalim pozitivnim uvjetima koje propisuje pravilnik o tehničkim uvjetima u prostorijama za zadržavanje stranaca čije donošenje propisuje ovaj Zakon (Članak 96. stavak 1), a mora u sebi sadržavati pravo na zdravlje i privatnost stranca. | Nije prihvaćen | Trajanje (kratkotrajnog) zadržavanja nakon uhićenja je propisano člankom 130. stavkom 1. i 2. Zakona, a pravilnikom će se samo tehnički uvjeti za zadržavanje koje je dulje od 24 sata. |
| 88 | Isusovačka služba za izbjeglice | KONAČAN PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 62. | Nejasno je zašto bi se neposjedovanje dovoljno financijskih sredstava te osiguranog smještaja smatralo razlogom za povećan rizik od izbjegavanja obveze napuštanja EGP. Osim toga, ovakvom se formulacijom stranci slabijeg imovinskog stanja stavljaju u nepovoljniji položaj pa je odredba diskriminatorna. Stoga, predlažemo da se riječi: „ne posjeduje dovoljno financijskih sredstava“ i „nema osiguran smještaj“ brišu. | Nije prihvaćen | Članak je usklađen s Direktivom o povratku. |
| 89 | Centar za mirovne studije | KONAČAN PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 62. | Članak 62. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o strancima kojim su mijenja članak 133. treba izmijeniti na način da se riječi “ne posjeduje dovoljno financijskih sredstava” i “nema osiguran smještaj” brišu. | Nije prihvaćen | Članak 133. je suklađen s Direktivom o povratku. |
| 90 | Centar za mirovne studije | KONAČAN PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 62. | Nedostatak financijskih sredstava i smještaja po prirodi stvari ne predstavlja okolnost koja ukazuje na postojanje rizika od izbjegavanja obveze napuštanja. Nije jasno zbog čega bi ti razlozi ukazivali na rizik od izbjegavanja, a zbog nepostojanja direktne veze između ovih razloga i svrhe koja se njima želi postići, pretpostavljamo moguće zlouporabe ove mjere. Osim toga, oduzimanje slobode uvijek treba biti posljednja mjera, pa se postavlja pitanje a opravdanosti, nužnosti, razmjernosti takve mjere u gore navedenim okolnostima. Također, stavak je diskriminatoran po socioekonomskoj osnovi što je neustavno. Direktiva 2008/115/EZ jamči provođenje ove Direktive bez diskriminacije u odnosu na imovinsko stanje, a Prijedlog se izravno na nju i poziva i pritom ju krši. | Nije prihvaćen | Članak 133. je suklađen s Direktivom o povratku. |
| 91 | Ured pučke pravobraniteljice | KONAČAN PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 62. | Kao razlozi ograničenja slobode kretanja u članku 62 . ZID ZOS-a, kojim se mijenja članak 133., propisuju se rizici od izbjegavanja obveze napuštanja EGP-a odnosno RH i onemogućavanje prisilnog udaljenja i povratka stranca. Prema navedenom proizlazi da ZID ZOS proširuje razloge smještaja u Centar jer kao okolnost za postojanje rizika izbjegavanja obveza napuštanja EGP-a odnosno RH, navodi neposjedovanje dovoljno financijskih sredstava i neosiguran smještaj. Time se neopravdano dovodi u nepovoljniji položaj strance slabijih imovnih prilika jer državljani trećih zemalja često napuštaju državu podrijetla iz ekonomskih razloga, ali prije svega zbog dugogodišnje izloženosti nesigurnosti, nemogućnosti rada i siromaštvu pa je ograničavanje njihove slobode kretanja iz razloga neposjedovanja financijskih sredstava, a time i osiguranog smještaja, neprihvatljivo. Osim toga, MUP, PU i PP kod primjene blažih mjera mogu osigurati smještaj i uzdržavanje, obavljati financijske isplate i druga materijalna davanja, a u tu svrhu mogu osnivati mjesta i centre za privremeni smještaj, pa time i puno ranije doprinijeti izbjegavanju navedenog rizika. Što se tiče trajanja smještaja stranaca u Centar, uvodi se jedinstveno trajanje od 6 mjeseci svim kategorijama stranaca što je dulje u odnosu na ZOS koji je razlikovao pripremni smještaj u centar u trajanju do 3 mjeseca i redovni smještaj do 6 mjeseci. Smatramo da ZID ZOS treba ostaviti postojeće razlikovanje duljine trajanja smještaja u odnosu na razloge, s obzirom da nije obrazloženo zašto se predlaže ukidanje pripremnog smještaja u Centar | Nije prihvaćen | Članak je usklađen s Direktivom o povratku. |
| 92 | Hrvatski pravni centar | KONAČAN PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 62. | U članku 133. stavku 2. točkama 6. i 7., kao okolnosti koje ukazuju na postojanje rizika od izbjegavanja obveze napuštanja EGP, navode se „ne posjeduje dovoljno financijskih sredstava„ i „nema osiguran smještaj“. Smatramo navedene uvjete prerestriktivnim, te ne postoji logička veza između „ne posjeduje dovoljno financijskih sredstava„ i/ili „nema osiguran smještaj“, s jedne strane, te okolnosti koje ukazuju na postojanje rizika od izbjegavanja obveze napuštanja EGP odnosno Republike Hrvatske, s druge strane. Predlaže se brisati točke 6. i 7. stavka 2. članka 133. | Nije prihvaćen | Članak je usklađen s Direktivom o povratku. |
| 93 | ZELENA AKCIJA | KONAČAN PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 62. | Naslov iznad članka 133. i članak 133. mijenjaju se i glase: „Razlozi za smještaj u centar Članak 133. (1) Stranca se može smjestiti u centar do 6 mjeseci ako postoji rizik od izbjegavanja obveze napuštanja EGP-a odnosno Republike Hrvatske sukladno članku 102. stavku 2. i 3. ovoga Zakona (u daljnjem tekstu: rizik od izbjegavanja) ili ako stranac onemogućava prisilno udaljenje i povratak. (2) Okolnosti koje ukazuju na postojanje rizika od izbjegavanja iz stavka 1. ovoga članka su da stranac: nije napustio EGP odnosno Republiku Hrvatsku u roku koji mu je određen rješenjem, je ušao u EGP odnosno Republiku Hrvatsku prije isteka zabrane ulaska i boravka, ne posjeduje ili je uništio ispravu o identitetu, se poslužio krivotvorenom ili tuđom ispravom, je izjavio da neće izvršiti obvezu napuštanja EGP-a odnosno Republike Hrvatske, je osuđen za kazneno djelo. (3) U smislu stavka 1. ovoga članka, smatra se da je stranac onemogućavao prisilno udaljenje i povratak, ako: se nije pridržavao obveza iz članka 132. stavka 1. ovoga Zakona, je odbio dati osobne ili druge podatke i dokumente koji su potrebni za prisilno udaljenje ili je dao lažne podatke.“. | Nije prihvaćen | Članak 133. je suklađen s Direktivom o povratku. |
| 94 | ZELENA AKCIJA | KONAČAN PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 62. | Članak 62. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o strancima kojim su mijenja članak 133. treba izmijeniti na način da se riječi "ne posjeduje dovoljno financijskih sredstava" i "nema osiguran smještaj" brišu. Nedostatak financijskih sredstava i smještaja po prirodi stvari ne predstavlja okolnost koja ukazuje na postojanje rizika od izbjegavanja obveze napuštanja. Nije jasno zbog čega bi ti razlozi ukazivali na rizik od izbjegavanja, a zbog nepostojanja direktne veze između ovih razloga i svrhe koja se njima želi postići, pretpostavljamo moguće zlouporabe ove mjere. Osim toga, oduzimanje slobode uvijek treba biti posljednja mjera, pa se postavlja pitanje a opravdanosti, nužnosti, razmjernosti takve mjere u gore navedenim okolnostima. Također, stavak je diskriminatoran po socioekonomskoj osnovi što je neustavno. Direktiva 2008/115/EZ jamči provođenje ove Direktive bez diskriminacije u odnosu na imovinsko stanje, a Prijedlog se izravno na nju i poziva i pritom ju krši. | Nije prihvaćen | Članak 133. je suklađen s Direktivom o povratku. |
| 95 | Isusovačka služba za izbjeglice | KONAČAN PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 63. | Smatramo neopravdanim kao razlog za produljenje smještaja u centru navoditi okolnost očekivanog trajanja dostave dokumenata na koje stranac ne može utjecati te predlažemo da se produljenje smještaja može izreći samo ako je odgađanje ili nemogućnost dostave dokumenata krivnja stranca. Budući da je krivnja stranca za odugovlačenje postupka već propisana kao razlog za produljenje u t.2., mišljenja smo da t.3. treba brisati. | Nije prihvaćen | Članak je usklađen s Direktivom o povratku. |
| 96 | Ured pučke pravobraniteljice | KONAČAN PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 63. | U članku 63. ZID ZOS-a koji se odnosi na članak 134., u točki 3. predviđa produljenje smještaja u Centru za 12 mjeseci ako se očekuje dostava putnih i drugih isprava za prisilno udaljenje. Međutim, obzirom da se čankom 121. propisuje dragovoljni odlazak temeljem rješenja o povratku, a radi njegova poticanja MUP, PU, PP mogu pribavljati putne isprave i putne karte te obavljati financijske isplate, potrebno je točku 3. članka 134. jasnije normirati odnosno ostaviti mogućnost njene primjene samo u slučaju ako za ovakvo kasno pribavljanje dokumenata nije odgovoran stranac smješten u Centar. | Nije prihvaćen | Članak je usklađen s Direktivom o povratku. |
| 97 | Hrvatski pravni centar | KONAČAN PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 64. | S obzirom da se radi o ograničenju slobode kretanja kao temeljnog ljudskog prava zajamčenog međunarodnim, europskim i nacionalnim zakonodavstvom nužno je odrediti posljedice propuštanja roka od strane upravnih sudova. Također prema saznanjima Hrvatskog pravnog centra u praksi su se događale situacije da upravni sudovi odlučaju po tužbama na ograničenje kretanja i nakon proteka više mjeseci pa su čak poznate situacije da sud nije odlučio tijekom cijelog smještaja stranca u centru, to jest do proteka vremena na koje je bilo određeno zadržavanje stranca u centru. Predlažemo da se na kraju stavka 8. članka 135. doda rečenica: „Ako nadležni upravni sud ne poštuje rokove iz stavka 4., 5., 6. i 7. ovog članka, smatrat će se da strancu prestaje smještaj u centru.“. | Nije prihvaćen | Rokovi za odlučevanje upravnog suda određeni su zakonom. |
| 98 | Centar za mirovne studije | KONAČAN PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 65. | Članak 65. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o strancima treba mijenjati na način da se u stavku 8. članka 136. riječi “ako je potrebno” zamijene riječima “uvijek”. | Nije prihvaćen | Obveznost osiguranja prevođenja u postupku proizlazi iz riječi: „osigurat će se prevoditelj“. |
| 99 | Centar za mirovne studije | KONAČAN PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 65. | U stavku 8. potrebno je regulirati mandatornu obvezu prevođenja za maloljetnika bez pratnje. | Nije prihvaćen | Obveznost osiguranja prevođenja u postupku proizlazi iz riječi: „osigurat će se prevoditelj“. |
| 100 | ZELENA AKCIJA | KONAČAN PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 65. | U stavku 8. izmijenjenog članka 136. potrebno je regulirati mandatornu obvezu prevođenja za maloljetnika bez pratnje, tako da se riječi "ako je potrebno" zamijene riječima "uvijek". | Nije prihvaćen | Obveznost osiguranja prevođenja u postupku proizlazi iz riječi: „osigurat će se prevoditelj“. |
| 101 | Ured pučke pravobraniteljice | KONAČAN PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 66. | Člankom 66. ZID ZOS-a kojim se mijenja članak 137., propisana su prava i obveze stranca smještenog u Centru, pri čemu je u odnosu na ZOS izostavljeno pravo stranca na zdravstvenu zaštitu sukladno posebnom propisu, pa je ovaj propust potrebno ispraviti. Naime, Zakon o obveznom osiguranju i zdravstvenoj zaštiti stranaca u RH (NN 80/13) u čl. 19. propisuje da RH osigurava u državnom proračunu sredstva za zdravstvenu zaštitu strancu koji nezakonito boravi u RH, a smješten je u Centru ili mu je prisilno udaljenje privremeno odgođeno ili mu je određen rok za povratak, a ima pravo na hitnu medicinsku pomoć koja podrazumijeva pružanje dijagnostičkih i terapeutskih postupaka koji su nužni za otklanjanje neposredne opasnosti po život i zdravlje. Osim ovog propusta, važno je istaknuti da ni Zakon o obveznom osiguranju i zdravstvenoj zaštiti stranaca, a niti ZID ZOS nisu na odgovarajući način uredili pitanje zdravstvene zaštite kako u opsegu osoba kojima se može pružiti tako i u vrsti zaštite koja se pruža. Zdravstvena zaštita u obliku prava na hitnu pomoć pruža se samo strancima smještenim u Centar ili kojima je prisilno udaljenje privremeno odgođeno ili kojima je određen rok za povratak, ali ne i drugim strancima kojima je ograničena sloboda kretanja kao što je primjerice stranac koji u policijskoj postaji čeka postupak, stranac koji još nije uhvaćen u nezakonitom boravku ili stranac koji se prevozi u policijsku postaju radi provođenja postupka. Slijedom toga, ZID ZOS treba propisati da se odgovarajuća zdravstvena zaštita pruža svim kategorijama stranaca u nezakonitom boravku sukladno posebnom propisu. Osim toga, budući da je strancima smještenim u Centar ograničena sloboda kretanja, pružanje zdravstvene zaštite u obliku hitne medicinske pomoći nije dovoljno te je kod izmjena Zakona o obveznom osiguranju i zdravstvenoj zaštiti stranaca u RH potrebno takvu zaštitu proširiti, a ZID ZOS-om već sad omogućiti da jedan tim opće medicine bude stalno prisutan u Centru, između ostalog i radi obavljanja tzv. inicijalnog pregleda prije nego što se strancu ograniči sloboda kretanja smještanjem u Centar. | Primljeno na znanje | Člankom 101. stavkom 3. propisano je da stranac u postupku povratka ima pravo za zdravstvenu zaštitu sukladno posebnom propisu. Ministarstvo zdravlja je pokrenulo postupak za izmjene i dopune zakona kojim se uređuje zdravstvena zaštita stranaca. |
| 102 | Ured pučke pravobraniteljice | KONAČAN PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 67. | Člankom 67. ZID ZOS-a koji se odnosi na članak 138. predviđa se stroži policijski nadzor u Centru koji uključuje: ograničenje kretanja strancima u Centru, uz ograničavanje prava na primanje posjeta i korištenja privremeno oduzetih novčanih sredstava. Pohvalno je da je skraćenje trajanje primjene ovih mjera kao i žurnost u postupanju upravnog suda kod donošenja odluke o ukidanju ili nastavku primjene ove mjere. Međutim, pučka pravobraniteljica je već preporučila da se praksa u Centru prilagodi sadašnjem zakonskom određenju prema kojem nije moguće ograničavati pravo na posjete i korištenja privremeno oduzetih novčanih sredstava. Sada su upravo obrnuto, ZID ZOS-om uvode te dvije mjere. Posebno je upitna mjera ograničavanja prava na posjete jer nije jasno u kojem se opsegu onda provodi. Nadalje, kao neki od razloga određivanja strožeg policijskog nadzora navode se: pokušaj samoozljeđivanja i uporno odbijanje zapovijedi policijskih službenika. Smatramo da bi se pokušaj samoozljeđivanja trebao uzeti kao razlog za određivanje strožeg policijskog nadzora samo u slučaju kada se procjeni kao pokušaj manipulacije i dobivanja sekundarne koristi, a ne kao odraz psihičke bolesti. Kod razloga odbijanje zapovjedi policijskih službenika treba dodati da se to odnosi samo na zakonite zapovjedi. | Prihvaćen | Primjedba se prihvaća. |
| 103 | Centar za mirovne studije | KONAČAN PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 68. | Članak 68. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o strancima kojim su dodaje članak 138. e treba izmijeniti na način da se u stavku 2. umijesto riječi “zdravstvenog” unesu riječi “fizičkog i duševnog”. | Nije prihvaćen | Riječi „zdravstvenog stanja stranca“ podrazumijevaju i tjelesno i duševno zdravlje. |
| 104 | Centar za mirovne studije | KONAČAN PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 68. | Direktiva 208/115/EZ propisuje da se prisilno udaljenje može odgoditi zbog fizičkog i duševnog stanja stranca (članak 9. stavak 2.). Iako termin “zdravstveno stanje”, može uključivati i fizičko i duševno stanje, zbog preciznosti odredbe predlažemo da se usvoji formulacija Direktive. | Nije prihvaćen | Riječi „zdravstvenog stanja stranca“ podrazumijevaju i tjelesno i duševno zdravlje. |
| 105 | Centar za mirovne studije | KONAČAN PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 68. | Članak 68. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o strancima u dijelu u kojim su dodaje članak 138. d treba brisati. | Nije prihvaćen | Pravo je svake države da naplaćuje troškove i potražuje troškove prisilnog udaljenja stranca od osoba koje su ih uzrokovale. |
| 106 | Centar za mirovne studije | KONAČAN PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 68. | Ove odredbe uspostavljaju odgovornost raznih subjekata za snošenja troškova prisilnog udaljenja iz članka 138. c. Uspostavljanje ovakve odgovornosi nije opravdano i ne temelji se na propisima EU, unosi pravnu nesigurnost. Prijevoznici, fizičke i pravne osobe koje izdaju jamstvena pisma za strance, poslodavci te organizatori turističkih ili poslovnih putovanja po prirodi stvari nikada ne mogu sa sigurnošću znati postoji li ili hoće li se naknadno ukazati osnova za smještaj stranca u centru ili potreba prisilnog udaljenja. Prijetnja da bi mogli snositi troškove za to predstavlja tešku mjeru odvraćanja tih osoba od prijevoza, jamstvovanja i zapošljavanja stanaca te unosi pravnu nesigurnost. | Nije prihvaćen | Pravo je svake države da naplaćuje troškove i potražuje troškove prisilnog udaljenja stranca od osoba koje su iz uzrokovale. |
| 107 | Centar za mirovne studije | KONAČAN PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 68. | Članak 68. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o strancima kojim su dodaje članak 138. c treba izmijeniti na način da se u stavku 1. iza riječi “prisilnog udaljenja” dodaju riječi “osim troškova na čije nastajanje nije mogao utjecati. O visini troškova donosi se rješenje. Protiv rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.“ | Nije prihvaćen | Pravo je svake države da naplaćuje troškove i potražuje troškove prisilnog udaljenja stranca od osoba koje su ih uzrokovale. |
| 108 | Centar za mirovne studije | KONAČAN PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 68. | Postojeće zakonodavno rješenje daje primat naplati troškova prisilnog udaljenja dok se ne omogućuje korištenje vlastitih novčanih sredstava za potrebe pravne pomoći, zdravstvene skrbi i sl. Smatramo da je bitno omogućiti sudsku kontrolu nad opravdanosti nametanja i visine troškova radi poštivanja načela zakonitosti postupanja javne uprave. | Primljeno na znanje | U članku je navedeno da se o visini troškova donosi rješenje protiv kojeg se može pokrenuti upravni spor, te je na taj način u postupku naplate troškova prisilnog udaljenja osigurana sudska zaštita. |
| 109 | Centar za mirovne studije | KONAČAN PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 68. | Članak 68. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o strancima kojim su dodaje članak 138. b treba izmijeniti na način da se u stavku 6. iza riječi “osigurava se mogućnost” dodaju riječi “osnovno i srednje obrazovanje”. | Nije prihvaćen | Člankom 30. u vezi članka 101. Zakona o strancima, propisano je da stranac u postupku povratka ima pravo na zdravstvenu zaštitu i školovanje sukladno posebnim propisima. |
| 110 | Centar za mirovne studije | KONAČAN PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 68. | Nužno je osigurati osnovno i srednje obrazovanje sukladno Zakonu o odgovu i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi (NN 87/08, 86/09, 92/10, 105/10, 90/11, 5/12, 16/12,86/12, 126/12, 94/13, 152/14). Ova obveza je propisana Konvencijom o pravima djeteta koja u članku 28. regulira dužnost država stranaka da Države stranke priznaju svakom djetetu pravo na odgoj i obrazovanje. | Primljeno na znanje | Pokrenut je postupak za izmjenu i dopunu Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi. |
| 111 | Centar za mirovne studije | KONAČAN PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 68. | Članak 68. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o strancima kojim su dodaje članak 138. a treba izmijeniti na način da se stavak 2. briše. | Nije prihvaćen | Ne usvaja se. Direktiva o povratku dopušta pod određenim uvjetima ponovno zadržavanje. |
| 112 | Centar za mirovne studije | KONAČAN PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 68. | Stavkom 2. unosi se mogućnost ponovnog smještavanja u centar. Takva mogućnost nije dopuštena Direktivom 2008/115/EZ koja u članku 15. stavku 6. eksplicite propisuje da zadržavanje nije moguće nakon isteka rokova predviđenih tim stavkom i stavkom 4, a koji su transponirani u odredbe 133. i 134. Zakona o strancima. | Nije prihvaćen | Ne usvaja se. Direktiva o povratku dopušta pod određenim uvjetima ponovno zadržavanje. |
| 113 | Ured pučke pravobraniteljice | KONAČAN PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 68. | Člankom 68. ZID ZOS-a dodaje se i članak 138. e u kojem je u stavku 2. propisano da se prisilno udaljenje može privremeno odgoditi ako strancu nije utvrđen identitet, zbog nemogućnosti prijevoza, ako bi prilikom izvršenja nastupile ozbiljne teškoće zbog zdravstvenog stanja stranca ili ako postoje drugi razlozi zbog kojih stranca nije moguće prisilno udaljiti. Potrebno je dodati da se zdravstveno stanje stranca utvrđuje liječničkim pregledom na način kako smo obrazložili kod članka 123. | Nije prihvaćen | Članak je usklađen s Direktivom o povratku. |
| 114 | Ured pučke pravobraniteljice | KONAČAN PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 68. | Člankom 68. ZID ZOS-a dodaje se članak 138.a u kojem je potrebno dodatno propisati da će strancu iz stavka 1., a koji nema financijska sredstva, MUP omogućiti privremeni smještaj u odgovarajuću ustanovu. | Nije prihvaćen | Propisivanje ovakve obveze za RH ne bi pridonijelo boljoj implementaciji Direktive o povratku. |
| 115 | Ured pučke pravobraniteljice | KONAČAN PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 68. | Člankom 68. ZID ZOS-a dodaje se i članak 138b. kojim se razrađuje smještaja maloljetnika i obitelj u Centru. U članku 138.b u stavku 2. propisano je da se maloljetni stranac bez pratnje i maloljetni stranac u pratnji članova njegove obitelji može smjestiti u Centar samo ako prisilno udaljenje nije moguće osigurati na drugi način i da takav smještaj mora trajati najkraće potrebno vrijeme. U ovom stavku je potrebno dodati da će takav smještaj trajati samo dok traju razlozi za takav smještaj, a poštujući najbolji interes maloljetnika. Takva odredba sukladna je Konvenciji o pravima djece. Također, smatramo potrebnim taksativno pobrojati razloge radi kojih se maloljetnika bez pratnje i maloljetnog stranca u pratnji obitelji može smjestiti u Centar. Primjerice, švedski Zakon o strancima navodi razloge zbog kojih dijete može biti pritvoreno (npr. ako postoji očit rizik da će se u suprotnome sakriti i time ugroziti izvršenje protjeravanja koje se ne bi trebalo odgađati, a nije dovoljno da se dijete stavi pod nadzor). | Nije prihvaćen | U svakom slučaju smještaja uvijek se mora provesti individulana procjena tijekom koje se moraju utvrditi i uzeti u obzir sve važne okolnosti kontkretnog slučaja u skladu s pravilom razmjernosti. |
| 116 | Hrvatski pravni centar | KONAČAN PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 68. | Napominjemo da se u cijelom Zakonu koristi pogrešan pojam maloljetni stranac/maloljetnik, te maloljetni stranac bez pratnje/maloljetnik bez pratnje. Predlažemo navedene pojmove uskladiti s Obiteljskim zakonom (NN 103/15) koji koristi pojam djeteta i djeteta bez pratnje. U članku 138. b. stavku 2. potrebno je jasno propisati da se smještaj djeteta i obitelji u centrima za zadržavanje može primjenjivati samo kao posljednja mjera i na najkraće moguće vrijeme kako bi se navedeni stavak 2. članka 138. b. uskladio sa člankom 17. stavkom 1. Direktive 2008/115/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o zajedničkim standardima i postupcima država članica za vraćanje državljana trećih zemalja s nezakonitim boravkom. Naime, nešto primijeniti kao posljednju mjeru znači da je prethodno potrebno primijeniti blaže mjere predviđene zakonom. Predlažemo da stavak 2. članka 138. b. glasi: Dijete bez pratnje i dijete u pratnji članova njegove obitelji mogu se smjestiti u centar samo ako nije moguće odrediti jednu od blažih mjera iz članka 132. Smještaj u centar može se odrediti samo na najkraće moguće vrijeme. | Nije prihvaćen | Izričaj je usklađen s Direktivom o povratku. |
| 117 | ZELENA AKCIJA | KONAČAN PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 68. | Iza članka 138. dodaju se članci 138. a, 138. b,138. c, 138. d, 138. e, 138. f, 138. g, i 138. g koji glase: „Otpust i ponovni smještaj u centar Članak 138. a Stranca će se odmah otpustiti iz centra ako: - uvjeti za smještaj u centar iz članka 131., 133. i 134. ovoga Zakona više nisu ispunjeni, - se opravdano očekuje da se stranca neće moći prisilno udaljiti u roku iz članka 133. i 134. ovoga Zakona. Smještaj maloljetnika i obitelji u centru Članak 138. b (1) Maloljetni stranac bez pratnje u pravilu će se smjestiti u objekte ministarstva nadležnog za poslove socijalne skrbi. (2) Maloljetni stranac bez pratnje i maloljetni stranac u pratnji članova njegove obitelji mogu se smjestiti u centar samo ako prisilno udaljenje nije moguće osigurati na drugi način i na najkraće potrebno vrijeme. (3) Stranca iz stavka 2. ovoga članka smjestit će se u centru odvojeno od ostalih stranaca. (4) Članovima obitelji u centru osigurat će se odvojeni smještaj koji jamči odgovarajuću privatnost. (5) Stroži policijski nadzor ne može se odrediti maloljetniku. (6) Maloljetniku u centru osigurava se osnovno i srednje obrazovanje te mogućnost bavljenja slobodnim aktivnostima, uključujući igru i rekreaciju u skladu s njegovom dobi. (7) Ako zbog osobito velikog broja stranaca u duljem vremenskom razdoblju nije moguće osigurati zasebne prostorije, članove iste obitelji smjestit će se u centru bez obzira na uvjete iz stavka 4. ovoga članka. (8) O početku primjene te prestanku uvjeta za primjenu mjere iz stavka 7. ovoga članka odmah će se obavijestiti Europska komisija. Naknada troškova prisilnog udaljenja Članak 138. c (1) Stranac je dužan snositi troškove smještaja u centru i druge troškove koji nastanu prilikom njegovog prisilnog udaljenja, osim troškova na čije nastajanje nije mogao utjecati. O visini troškova donosi se rješenje. Protiv rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.. (2) Radi naplate troškova prisilnog udaljenja strancu će se oduzeti novčana sredstva, o čemu se izdaje potvrda. (3) Novčana sredstva koja su oduzeta strancu koriste se za podmirenje troškova njegovog prisilnog udaljenja. (4) Radi osiguranja prisilnog udaljenja strancu se mogu privremeno zadržati putne i druge isprave te putne karte, o čemu se izdaje potvrda. (5) O načinu izračuna troškova prisilnog udaljenja ministar će donijeti rješenje. (6) Obrazac potvrde o oduzetim novčanim sredstvima i obrazac potvrde o naplati troškova prisilnog udaljenja, propisat će se rješenjem o načinu izračuna troškova prisilnog udaljenja. Privremena odgoda prisilnog udaljenja Članak 138. d (1) Prisilno udaljenje će se privremeno odgoditi ako postoje razlozi za zabranu prisilnog udaljenja iz članka 126. ovoga Zakona ili ako je sud odgodio izvršenje rješenja o protjerivanju i/ili rješenja o povratku. (2) Prisilno udaljenje može se privremeno odgoditi ako strancu nije utvrđen identitet, zbog nemogućnosti prijevoza, ako bi prilikom izvršenja nastupile ozbiljne teškoće zbog fizičkog i duševnog stanja stranca ili postoje drugi razlozi zbog kojih stranca nije moguće prisilno udaljiti. (3) Rješenjem o privremenoj odgodi prisilnog udaljenja odredit će se vrijeme privremene odgode, koje ne može biti dulje od jedne godine. (4) Rješenjem o privremenoj odgodi prisilnog udaljenja, strancu se mogu odrediti obveze iz članka 132. stavka 1. ovoga Zakona. (5) Strancu na privremenoj odgodi prisilnog udaljenja ne prestaje obveza napuštanja EGP-a, odnosno Republike Hrvatske. (6) Privremena odgoda prisilnog udaljenja će se ukinuti ako su prestali razlozi za privremenu odgodu prisilnog udaljenja iz stavka 1. i 2. ovoga članka ili se stranac ne pridržava obveza iz stavka 4. ovoga članka. Za donošenje rješenja o ukidanju privremene odgode prisilnog udaljenja nije potrebno provesti saslušavanje stranca. Članak 138. e (1) Rješenje o privremenoj odgodi prisilnog udaljenja i rješenje o ukidanju privremene odgode prisilnog udaljenja donosi policijska uprava, odnosno policijska postaja. (2) Protiv rješenja o privremenoj odgodi prisilnog udaljenja i rješenja o ukidanju privremene odgode prisilnog udaljenja nije dozvoljena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor. Prestanak privremene odgode prisilnog udaljenja Članak 138. f (1) Privremena odgoda prisilnog udaljenja prestaje: 1. protekom vremena na koje je strancu određena privremena odgoda prisilnog udaljenja, 2. ukidanjem rješenja o privremenoj odgodi prisilnog udaljenja, 3. ako je strancu boravak postao zakonit. (2) Stranca iz stavka 1. točke 1. i 2. ovoga članka prisilno će se udaljiti odnosno smjestiti u centar. Dostava podataka Članak 138. g Osobni podaci stranca o mjerama za osiguranje povratka mogu se dostaviti državi u koju stranca treba prisilno udaljiti ili na drugi način vratiti i državi kroz koju stranac treba tranzitirati tijekom prisilnog udaljenja i vraćanja.“. | Nije prihvaćen | Članak je usklađen s Direktivom o povratku. |
| 118 | ZELENA AKCIJA | KONAČAN PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 68. | Članak 68. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o strancima kojim su dodaje članak 138. a treba izmijeniti na način da se stavak 2. briše. Stavkom 2. unosi se mogućnost ponovnog smještavanja u centar. Takva mogućnost nije dopuštena Direktivom 2008/115/EZ koja u članku 15. stavku 6. eksplicite propisuje da zadržavanje nije moguće nakon isteka rokova predviđenih tim stavkom i stavkom 4, a koji su transponirani u odredbe 133. i 134. Zakona o strancima. Nadalje, novi članak 138. b treba izmijeniti na način da se u stavku 6. iza riječi "osigurava se" dodaju riječi "osnovno i srednje obrazovanje te". Nužno je osigurati osnovno i srednje obrazovanje sukladno Zakonu o odgovoru i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi (NN 87/08, 86/09, 92/10, 105/10, 90/11, 5/12, 16/12,86/12, 126/12, 94/13, 152/14). Ova obveza je propisana Konvencijom o pravima djeteta koja u članku 28. regulira dužnost država stranaka da države stranke priznaju svakom djetetu pravo na odgoj i obrazovanje. Također, novi članak 138. c treba izmijeniti na način da se u stavku 1. iza riječi "prisilnog udaljenja" dodaju riječi "osim troškova na čije nastajanje nije mogao utjecati. O visini troškova donosi se rješenje. Protiv rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor." Postojeće zakonodavno rješenje daje primat naplati troškova prisilnog udaljenja dok se ne omogućuje korištenje vlastitih novčanih sredstava za potrebe pravne pomoći, zdravstvene skrbi i sl. Smatramo da je bitno omogućiti sudsku kontrolu nad opravdanosti nametanja i visine troškova radi poštivanja načela zakonitosti postupanja javne uprave. Cijeli novi članak 138. d treba brisati. Njegove odredbe uspostavljaju odgovornost raznih subjekata za snošenja troškova prisilnog udaljenja određenih člankom 138. c. Uspostavljanje ovakve odgovornosti nije opravdano i ne temelji se na propisima EU, unosi pravnu nesigurnost. Prijevoznici, fizičke i pravne osobe koje izdaju jamstvena pisma za strance, poslodavci te organizatori turističkih ili poslovnih putovanja po prirodi stvari nikada ne mogu sa sigurnošću znati postoji li ili hoće li se naknadno ukazati osnova za smještaj stranca u centru ili potreba prisilnog udaljenja. Prijetnja da bi mogli snositi troškove za to predstavlja tešku mjeru odvraćanja tih osoba od prijevoza, jamstvovanja i zapošljavanja stanaca te unosi pravnu nesigurnost. Novi članak 138. e treba izmijeniti na način da se u stavku 2. umjesto riječi "zdravstvenog" unesu riječi "fizičkog i duševnog". Direktiva 208/115/EZ propisuje da se prisilno udaljenje može odgoditi zbog fizičkog i duševnog stanja stranca (članak 9. stavak 2.). Iako termin “zdravstveno stanje”, može uključivati i fizičko i duševno stanje, zbog preciznosti odredbe predlažemo da se usvoji formulacija Direktive. | Nije prihvaćen | Članak je usklađen s Direktivom o povratku. |
| 119 | Informativno Pravi Centar | KONAČAN PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 70. | Predlažemo da se ostavi trenutno važeći stavak 4. članka 153. Strancima članovima obitelji hrvatskih državljana koji se predloženim izmjenama premještaju iz trenutno važeće glave X. u glavu V. Zakona o strancima onemogućava se reguliranje boravka na duži vremenski period te ih se dovodi u neravnopravan položaj u odnosu na strance koji su državljani članice EGP-a i članovi obitelji hrvatskih državljana. Prema trenutno važećem Zakonu svim strancima članovima obitelji hrvatskih državljana privremeni boravci su odobravani na period od 5 godina čime je postignuta sigurnost u smislu smanjenog broja ilegalnih boravaka. Predloženim izmjenama stvaraju se dvije kategorije stranaca članova obitelji hrvatskih državljana kojima se odobravaju boravci na teritoriju RH. Državljani EGP-a koji su ujedno i članovi obitelji hrvatskog državljanina predloženim izmjenama imaju povlašteniji položaj u odnosu na strance –članove obitelji hrvatskih državljana. Smatramo da se predloženim izmjenama strancima članovima obitelji hrvatskih državljana dovode u diskriminatorni položaj u odnosu na državljane EGP-a koji su članovi obitelji hrvatskih državljana te je nužno navedenu odredbu izbrisati. | Nije prihvaćen | Direktiva 2004/38/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o pravu građana Unije i članova njihovih obitelji na slobodno kretanje i boravište na području države članice, kojom se izmjenjuje Uredba (EEZ) br. 1612/68 i stavljaju izvan snage direktive 64/221/EEZ, 68/360/EEZ, 72/194/EEZ, 73/148/EEZ, 75/34/EEZ, 75/35/EEZ, 90/364/EEZ, 90/365/EEZ i 93/96/EEZ; (SL L 158, 30. 4. 2004.) primjenjuje se isključivo na članove obitelji državljana drugih članica EU, a ne vlastitih državljana (presuda McCARTHY). Budući članovi obitelji koji su državljani EGP-a sami imaju pravo regulirati svoj status prema navedenoj Direktivi, nije ih potrebno brisati iz članka 153. ZOS-a. |
| 120 | Centar za mirovne studije | KONAČAN PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 91. | Članak 91. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o strancima kojim su mijenja članak 225. stavak 3 treba izmijeniti na način da se brišu riječi “ili pokuša pomoći” | Nije prihvaćen | Članak je usklađen s Direktivom Vijeća 2002/90/EZ od 28. studenoga 2002. kojom se definira pomaganje neovlaštenog ulaska, tranzita i boravka. |
| 121 | Centar za mirovne studije | KONAČAN PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 91. | U skladu s obrazloženjem uz članak 10. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o strancima, smatramo neopravdanim kažnjavanje za pokušaj pomaganja. | Nije prihvaćen | Članak je usklađen s Direktivom Vijeća 2002/90/EZ od 28. studenoga 2002. kojom se definira pomaganje neovlaštenog ulaska, tranzita i boravka. |
| 122 | ZELENA AKCIJA | KONAČAN PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 91. | U članku 225. stavak 6. briše se. Dosadašnji stavak 7. postaje stavak 6. U dosadašnjem stavku 7. koji postaje stavak 6. riječi: „3 godine“ zamjenjuju se riječima: „4 godine“. | Primljeno na znanje | Članak je usklađen s Direktivom Vijeća 2002/90/EZ od 28. studenoga 2002. kojom se definira pomaganje neovlaštenog ulaska, tranzita i boravka. |
| 123 | ZELENA AKCIJA | KONAČAN PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 91. | Članak 91. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o strancima kojim su mijenja članak 225. stavak 3. treba izmijeniti na način da se brišu riječi "ili pokuša pomoći". U skladu s obrazloženjem uz članak 10. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o strancima, smatramo neopravdanim kažnjavanje za pokušaj pomaganja. | Nije prihvaćen | Članak je usklađen s Direktivom Vijeća 2002/90/EZ od 28. studenoga 2002. kojom se definira pomaganje neovlaštenog ulaska, tranzita i boravka |