Izvješće o provedenom savjetovanju - PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBVEZNIM MIROVINSKIM FONDOVIMA

Redni broj
Korisnik
Područje
Komentar
Status odgovora
Odgovor
1 Addiko Bank d.d. Zagreb PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA Addiko Bank d.d., kao banka depozitar obveznih mirovinskih fondova podržava ovaj prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim mirovinskim fondovima. Mišljenja smo da odredbe Zakona o obveznim mirovinskim fondovima (Zakon) koje nisu predmet ovih izmjena i dopuna Zakona, naročito postojeće odredbe iz članka 170. st.12. Zakona izuzetno kvalitetno štite članove fondova odnosno njihovu imovinu od potencijalno negativnog utjecaja ili interesa povezanih institucija kao i od negativnih posljedica koncentracije tržišta za poslove depozitara uslijed nemogućnosti uzajamnog pružanja usluga između 4 kreditne institucije koje su (su)vlasnici mirovinskih društava. Postojećom odredbom Zakona koja omogućava tržišni pristup osigurano je kontinuirano snižavanje naknada depozitara čime su značajno profitirali članovi fondova. Naprotiv, kod pružanja usluga od strane povezanih osoba ili koncentracijom kod uzajamnog pružanja usluga, snižavanje naknada bi zasigurno bilo zaustavljeno (čemu svjedoči praksa nakon izmjene Zakona za dobrovoljne mirovinske fondove iz 2014. u slučaju depozitara iz vlastite grupacije), ili što je još negativnije, moglo bi doći i do povećanja naknada na štetu članova fondova što bi kod javnosti izazvalo negativnu percepciju civilizacijskog iskoraka napravljenog s mirovinskom reformom, uključujući zasigurno i dio političke javnosti. Slijednom navedenog, smatramo da je izuzetno važno, a u najboljem interesu članova fondova zadržati institucionalnu neovisnost i nemogućnost koncentracije s uzajamnim pružanjem usluga u obavljanju poslova depozitara, a koja osigurava visoku razinu zaštite njihove imovine s postojećim odredbama članka 170. st.12 Zakona. Primljeno na znanje Primjereno je da obvezni mirovinski fondovi, kao najveći sudionici na hrvatskom tržištu kapitala, imaju i najstrože standarde kontrole, odnosno da ona bude u potpunosti odvojena i nezavisna od subjekta koji se kontrolira. Stav je kako je u najboljem interesu članova fondova zadržati institucionalnu neovisnost i nemogućnost koncentracije s uzajamnim pružanjem usluga u obavljanju poslova depozitara, a koja osigurava visoku razinu zaštite njihove imovine.
2 OTP Banka Hrvatska d.d. PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA Komentar na predložene izmjene članka 170. stavka 12: Mirovinski sustavi zemalja članica EU organizirani su i uređeni na različite načine što je posljedica različitih tradicija te nacionalnih socijalnih i radnih prava, stoga jedinstvena EU regulativa koja ih pokriva ne postoji te nije primjereno usvojiti jednak pristup svim obveznim mirovinskim sustavima kao što je to moguće npr. za UCITS fondove koji su standardizirani u cijeloj EU. Mirovinski fondovi su institucije s društvenom namjenom i primarno subjekti od javnog interesa i kao takvi se ne bi smjeli tretirati isključivo kao pružatelji financijskih usluga, te bi njihova namjena trebala biti prepoznata i adekvatno regulirana u lokalnom zakonodavstvu. S obzirom na su i najveći sudionici na hrvatskom tržištu kapitala smatramo da je primjereno da imaju i najstrože standarde kontrole, a osnovno načelo dobre kontrole jest da ona bude u potpunosti odvojena i nezavisna od subjekta koji se kontrolira. Danas u Hrvatskoj posluje 13 kreditnih institucija koje posjeduju odobrenje za obavljanje poslova depozitara. Prema trenutnoj regulativi čak 69% hrvatskih kreditnih institucija smije, a samo 31% njih ne smije obavljati poslove depozitara isključivo obveznim mirovinskim fondovima. Smatramo da s obzirom na veličinu hrvatskog tržišta i broj fondova na istome postoji dovoljan broj kreditnih institucija koje društva za upravljanje i mirovinska društva mogu izabrati za obavljanje poslova depozitara čime je osigurana konkurentnost tržišta bez utjecaja vlasničke strukture mirovinskih društava na izbor kreditne institucije-depozitara. Postojeće rješenje je dovelo do povećanja kvalitete i stručnosti u obavljanju poslova depozitara upravo kroz konkurentski pritisak od strane mirovinskih društava u vlasništvu konkurentskih kreditnih institucija. Navedena praksa je zadnjih 15 godina na izuzetno visokoj razini kvalitete koja se i dalje prati i unapređuje na svakodnevnoj osnovi. Cijena usluge poslova depozitara je pala značajno, puno više nego li usporedive naknade kod rješenja gdje je dozvoljeno kreditnim institucijama nuđenje usluga vlastitim mirovinskim/investicijskim društvima. Naknada depozitaru nikada nije bila na najvišoj razini koju je HANFA propisala Odlukom o najvišem postotku naknade depozitaru mirovinskog fonda, a tijekom nekoliko godina je i višestruko manja. Od početka rada obveznih mirovinskih fondova cijene su mirovinskim fondovima ukupno u gledanom periodu snižene za čak 75% što je transparentno i javno dostupan podatak. Za usporedbu, cijena UCITS novčanim fondovima unazad zadnjih desetak godina pala je samo za otprilike 20%. Liberalizacija obavljana poslova depozitara za dobrovoljne mirovinske fondove iz 2014. godine nije dovela do smanjenja cijene usluga poslova depozitara za dobrovoljne fondove koji su promijenili depozitara za onog iz vlastite grupacije. Iako je namjera liberalizacije Zakona povećanje slobode tržišta, zbog utjecaja vlasničke strukture mirovinskih društava, izbor depozitara neće se nužno bazirati na tržišnim osnovama, a na štetu osiguranika. Drugim riječima, promjenom dosadašnje dugogodišnje dobre prakse postoji realna opasnost da kreditne institucije koje nemaju vlasnički udio u mirovinskim društvima neće biti u ravnopravnom položaju konkurirati za poslove depozitara zbog mogućeg reciprociteta između 4 kreditne institucije koje su vlasnici mirovinskih društava (kao što je npr. slučaj u Češkoj) tim više što zakonski mirovinsko društvo nema obvezu procjene adekvatnosti depozitara, niti su propisani kriteriji za isto. Iz tog razloga i sukladno svim ranije iznesenim argumentima smatramo da je trenutno propisana potpuna neovisnost depozitara od mirovinskog društva koje upravlja obveznim mirovinskim fondovima opravdana. Primljeno na znanje Primjereno je da obvezni mirovinski fondovi, kao najveći sudionici na hrvatskom tržištu kapitala, imaju i najstrože standarde kontrole, odnosno da ona bude u potpunosti odvojena i nezavisna od subjekta koji se kontrolira. Stav jkako je u najboljem interesu članova fondova zadržati institucionalnu neovisnost i nemogućnost koncentracije s uzajamnim pružanjem usluga u obavljanju poslova depozitara, a koja osigurava visoku razinu zaštite njihove imovine.
3 Privredna banka Zagreb d.d. PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA PRIVREDNA BANKA ZAGREB DD Obraćamo Vam se s inicijativom za izmjenu članka 170. stavka 12. Zakona o obveznim mirovinskim fondovima (NN. br. 19/14 i 93/15) (Zakon) s obrazloženjem kako slijedi: 1) Člankom 170. stavak 12. propisano je da "Depozitar i niti jedno mirovinsko društvo ili mirovinsko osiguravajuće društvo ne smiju biti povezane osobe." „Povezane osobe“ su u smislu čl.2. tč.28. Zakona definirane iznimno striktno u odnosu na druge hrvatske propise koji poznaju pojam “povezanosti” između pravnih osoba, jer njime se već držanje 10%-tnog udjela u drugom društvu smatra osnovom povezanosti imatelja udjela s odnosnim društvom, a podredno i manji udjel može biti osnovom povezanosti u smislu Zakona. Za potrebe ovog prijedloga, samo primjer iz usporedivog Zakona o kreditnim institucijama temeljem kojeg se grupom povezanih osoba u dijelu koji je ovdje relevantan, između ostalog, smatraju dvije ili više osoba koje, ako se ne dokaže drukčije, predstavljaju jedan rizik jer jedna od njih, izravno ili neizravno, ima kontrolu nad drugom osobom ili drugim osobama. 2) Razmatrajući citiranu odredbu čl.170. st.12. Zakona smatramo da ista nema jasne i opravdane ekonomske, pravnopolitičke i pravne temelje koji bi opravdavali takvu zakonodavnu intervenciju u općenito pravno zajamčen jednak pravni položaj poduzetnika na tržištu, čime ista ograničava Ustavom zajamčene poduzetničke slobode, kao i slobodu izbora tržišnih sudionika, te implicira ograničenja tržišnog natjecanja. U kontekstu iznimno striktne definicije “povezanosti” iz čl.2. Zakona, predmetna odredba čl.170. st.2. Zakona onemogućuje, odnosno temeljito ograničava pristup tržištu usluga depozitara svim onim poduzetnicima koji su investirali u bilo koje mirovinsko društvo i time u njemu stekli svega 10%-tni, pa eventualno čak i manji udjel. Naime, svaki takav poduzetnik, iako je uredno licenciran za pružanje usluga skrbi (depozitara) od strane nadležnih regulatora (Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga i Hrvatska narodna banka), zbog same činjenice da je investirao u bilo koje mirovinsko društvo koje posluje na hrvatskom tržištu i investicijom stekao u njemu 10%-tni ili eventualno i manji udjel, zakonski je onemogućen u pružanju usluga depozitara obveznim mirovinskim fondovima ne samo tog mirovinskog društva, nego i bilo kojeg drugog mirovinskog društva na hrvatskom tržištu, a s kojim ne postoji odnos povezanosti. U postojećim okolnostima u Republici Hrvatskoj trenutno usluge depozitara obveznih mirovinskih fondova pružaju samo dvije kreditne institucije, Addiko Bank d.d. te Splitska banka d.d., obzirom da preostale ovlaštene kreditne institucije ne zadovoljavaju zakonske uvjete ili su relativno male u odnosu na imovinu mirovinskih fondova. Uz postojeće ograničenje u izboru depozitara, hrvatski mirovinski sustav je izložen ogromnom sistemskom riziku u slučaju da jedna ili obje navedene kreditne institucije zapadnu u poteškoće, što je osim zbog ozbiljnog narušavanja poduzetničkih sloboda i tržišnog natjecanja, i zbog opisanog rizika zasigurno pitanje od najšireg društvenog interesa. 3) Ako je intencija hrvatskog zakonodavca bila da se smanji izloženost obveznog mirovinskog fonda jednoj grupaciji, smanjenje izloženosti se predmetnom odredbom ne postiže, jer bez obzira na vrstu fonda imovina fonda nije vlasništvo depozitara, niti društva za upravljanje fondom, već ulagatelja odnosno članova mirovinskog fonda. Dapače, samo se povećava izloženost cjelokupnog mirovinskog sustava prema jednoj ili dvije kreditne institucije. S druge strane, ako je intencija zakonodavca bila da se postojećim zakonskim rješenjem izbjegne potencijalni sukob interesa, mišljenja smo da je takvo rješenje suviše rigorozno i nedosljedno s ostalim relevantnim dijelovima hrvatskog pravnog sustava. Naime, zakonodavac dopušta kreditnim institucijama da povezanim mirovinskim društvima pružaju investicijske i bankovne usluge i obavljaju druge investicijske aktivnosti (brokersko trgovanje, trgovanje obveznicama, kupoprodaja deviza, trgovanje na novčanom tržištu, trgovanje izvedenicama), pod uvjetom da uspostave i primjenjuju politike i procedure namijenjene upravljanju sukobom interesa. Osim toga, ukazujemo i na razliku u pravnom uređenju obveznog mirovinskog osiguranja, koja sudionike na tržištu stavlja u neravnopravan položaj. Ne smatramo primjerenim da zakonodavac brani vlasničku povezanost mirovinskog društva i depozitara obveznog mirovinskog fonda (II stup), dok istovremeno dopušta pohranu cjelokupne imovine Kapitalnog fonda d.d. (I stup), kojim upravlja HMID d.o.o. (društvo u isključivom vlasništvu HZMO-a, dakle države) kod HPB d.d., kreditne institucije u isključivom vlasništvu države. Nadalje, napominjemo da niti jedna kategorija investicijskih fondova kao niti dobrovoljni mirovinski fondovi nemaju takvo ograničenje pri izboru depozitara, već je zabrana povezanosti depozitara i društva za upravljanje nametnuta samo obveznim mirovinskim fondovima. Stoga smo mišljenja da predmetna zakonska odredba osim što nije usklađena s praksom Europske unije, nije niti konzistentna s pravnim rješenjima koja se u okviru hrvatskog pravnog poretka primjerice nude vezano uz investicijske fondove. 4) U razmatranju hrvatskog zakonskog rješenja komparirali smo normativna rješenja više drugih kontinentalnih pravnih poredaka, prvenstveno u državama članicama EU. Takvom komparacijom nije pronađeno da bi u relevantnom okruženju postojalo zakonsko rješenje koje je ograničavajuće na način koji je uređen spornim člankom Zakona. Tako primjerice, prema tradiciji Hrvatskoj bliska zakonodavstva, kao što su njemačko, austrijsko i talijansko, ne poznaju nikakvo ograničenje te depozitar obveznog mirovinskog fonda i društvo za upravljanje mirovinskim fondom smiju biti povezane osobe. 5) Domaća legislativa kroz EU uredbe koje se izravno primjenjuju, kao i prenesene i usvojene EU direktive, te zakonske i podzakonske propise dovoljno jasno i precizno definira obveze i pravila koja svi sudionici koji rade s mirovinskim fondovima moraju poštivati (od pravila poslovnog ponašanja, organizacijskih i sigurnosnih pravila, načina pohrane imovine, zaštite imovine klijenata, odvajanje imovine klijenata od imovine depozitara, sprečavanje sukoba interesa i dr.), pa Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga (Agencija), te vanjski i interni revizori, redovnim i izvanrednim nadzorom mogu vrlo lako ustanoviti djeluju li svi sudionici u skladu s pravilima. Zakon jasno u članku 171. stavak 3. točka 3. definira da Agencija može u bilo kojem trenutku naložiti mirovinskom društvu promjenu depozitara, a osobito ukoliko Agencija opravdano sumnja da mirovinsko društvo i depozitar djeluju u dosluhu na štetu interesa članova fonda. Također u prekršajnim odredbama Zakona jasno su popisane kazne u slučaju utvrđivanja nepravilnosti na strani mirovinskog društva odnosno depozitara. Time su Agenciji dane dovoljne ovlasti da u slučaju utvrđenih nepravilnosti naloži mirovinskom društvu promjenu depozitara, te ispravak utvrđenih nepravilnosti, čime inicijalno onemogućavanje izbora depozitara nema ekonomskog smisla, niti pridonosi ekonomskoj i pravnoj sigurnosti članova obveznih mirovinskih fondova. 6) Uzevši sve navedeno u obzir, predlažemo da se predmetni članak 170. stavak 12. Zakona izbriše, tj. da se omogući društvu za upravljanje obveznim mirovinskim fondovima slobodan odabir depozitara, koji može biti i kreditna institucija povezana sa samim društvom, kao što je slučaj u većini država članica EU. Mišljenja smo da bi se time nedvojbeno povećala sigurnost pohranjene imovine te povećala kvaliteta usluge u odnosu na imatelje udjela u obveznim mirovinskim fondovima. 7) Alternativno, predlažemo izmjenu predmetnog članka 170. stavak 12. Zakona na način da depozitar i mirovinsko društvo ne smiju biti povezane osobe. Ovaj alternativni prijedlog bi barem ispravio neopravdanu zakonodavnu intervenciju u poduzetničku slobodu i tržišno natjecanje no evidentno je da nas prijedlog brisanja predmetnog stavka, kojeg primarno podupiremo, usklađuje s praksom Europske unije, konzistentno rješava ovo pitanje u hrvatskom pravnom poretku, potiče tržišnu slobodu i tržišno natjecanje te povećava kvalitetu usluge u odnosu na imatelje udjela u obveznim mirovinskim fondovima. Nije prihvaćen Ministarstvo i HANFA-e smatraju da je rješenje važeće odredbe Zakona za sada najbolje moguće. Eventualne izmjene mogu se razmotriti prilikom pripreme Konačnog prijedloga zakona. U odnosu na odredbe drugih propisa koji reguliraju poslovanje ostalih subjekata tržišta kapitala, moramo napomenuti da je sustav obveznog kapitaliziranog osiguranja najosjetljivije područje u smislu potrebe osiguranja odgovarajućih garancija s obzirom da se radi o sustavu koji je nametnula država radi osiguranja socijalne sigurnosti svojih građana. Slijedom toga, standardi koje je potrebno zadovoljiti u tom sustavu moraju biti daleko stroži od standarda koji se odnose na ostale financijske i kreditne institucije, u cilju osiguranja sprječavanja svakog potencijalnog sukoba interesa, kako bi rizik sveo na najmanju moguću mjeru.
4 ERSTE&STEIERMARKISCHE BANK d.d. PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA Predlažemo izmjenu čl. 170. stavak 12. kojim je propisano da "Depozitar i niti jedno mirovinsko društvo ili mirovinsko osiguravajuće društvo ne smiju biti povezane osobe." Razloge predložene izmjene izlažemo u nastavku: 1) „Povezane osobe“ su u smislu čl. 2. Tč. 28. Zakona definirane iznimno striktno u odnosu na druge hrvatske propise koji poznaju pojam “povezanosti” između pravnih osoba, jer njime se već držanje 10%-tnog udjela u drugom društvu smatra osnovom povezanosti imatelja udjela s odnosnim društvom, a podredno i manji udjel može biti osnovom povezanosti u smislu Zakona. Za potrebe ovog prijedloga, samo primjer iz usporedivog Zakona o kreditnim institucijama temeljem kojeg se grupom povezanih osoba u dijelu koji je ovdje relevantan, između ostalog, smatraju dvije ili više osoba koje, ako se ne dokaže drukčije, predstavljaju jedan rizik jer jedna od njih, izravno ili neizravno, ima kontrolu nad drugom osobom ili drugim osobama. 2) Razmatrajući citiranu odredbu čl.170. st.12. Zakona smatramo da ista nema jasne i opravdane ekonomske, pravnopolitičke i pravne temelje koji bi opravdavali takvu zakonodavnu intervenciju u općenito pravno zajamčen jednak pravni položaj poduzetnika na tržištu, čime ista ograničava Ustavom zajamčene poduzetničke slobode, kao i slobodu izbora tržišnih sudionika, te implicira ograničenja tržišnog natjecanja. U kontekstu iznimno striktne definicije “povezanosti” iz čl.2. Zakona, predmetna odredba čl.170. st.2. Zakona onemogućuje, odnosno temeljito ograničava pristup tržištu usluga depozitara svim onim poduzetnicima koji su investirali u bilo koje mirovinsko društvo i time u njemu stekli svega 10%-tni, pa eventualno čak i manji udjel. Naime, svaki takav poduzetnik, iako je uredno licenciran za pružanje usluga skrbi (depozitara) od strane nadležnih regulatora (Hrvatska agencija za nadzor financijskih tržišta i Hrvatska narodna banka), zbog same činjenice da je investirao u bilo koje mirovinsko društvo koje posluje na hrvatskom tržištu i investicijom stekao u njemu 10%-tni ili eventualno i manji udjel, zakonski je onemogućen u pružanju usluga depozitara obveznim mirovinskim fondovima ne samo tog mirovinskog društva, nego i bilo kojeg drugog mirovinskog društva na hrvatskom tržištu, a s kojim ne postoji odnos povezanosti. U postojećim okolnostima u Republici Hrvatskoj trenutno usluge depozitara obveznih mirovinskih fondova pružaju samo dvije kreditne institucije, Addiko Bank d.d. te Splitska banka d.d., obzirom da preostale ovlaštene kreditne institucije ne zadovoljavaju zakonske uvjete ili su relativno male u odnosu na imovinu mirovinskih fondova. Uz postojeće ograničenje u izboru depozitara, hrvatski mirovinski sustav je izložen ogromnom sistemskom riziku u slučaju da jedna ili obje navedene kreditne institucije zapadnu u poteškoće, što je osim zbog ozbiljnog narušavanja poduzetničkih sloboda i tržišnog natjecanja, i zbog opisanog rizika zasigurno pitanje od najšireg društvenog interesa. 3) Ako je intencija hrvatskog zakonodavca bila da se smanji izloženost obveznog mirovinskog fonda jednoj grupaciji, smanjenje izloženosti se predmetnom odredbom ne postiže, jer bez obzira na vrstu fonda imovina fonda nije vlasništvo depozitara, niti društva za upravljanje fondom, već ulagatelja odnosno članova mirovinskog fonda. Dapače, samo se povećava izloženost cjelokupnog mirovinskog sustava prema jednoj ili dvije kreditne institucije. S druge strane, ako je intencija zakonodavca bila da se postojećim zakonskim rješenjem izbjegne potencijalni sukob interesa, mišljenja smo da je takvo rješenje suviše rigorozno i nedosljedno s ostalim relevantnim dijelovima hrvatskog pravnog sustava. Naime, zakonodavac dopušta kreditnim institucijama da povezanim mirovinskim društvima pružaju investicijske i bankovne usluge i obavljaju druge investicijske aktivnosti (brokersko trgovanje, trgovanje obveznicama, kupoprodaja deviza, trgovanje na novčanom tržištu, trgovanje izvedenicama), pod uvjetom da uspostave i primjenjuju politike i procedure namijenjene upravljanju sukobom interesa. Osim toga, ukazujemo i na razliku u pravnom uređenju obveznog mirovinskog osiguranja, koja sudionike na tržištu stavlja u neravnopravan položaj. Ne smatramo primjerenim da zakonodavac brani vlasničku povezanost mirovinskog društva i depozitara obveznog mirovinskog fonda (II stup), dok istovremeno dopušta pohranu cjelokupne imovine Kapitalnog fonda d.d. (I stup), kojim upravlja HMID d.o.o. (društvo u isključivom vlasništvu HZMO-a, dakle države) kod HPB d.d., kreditne institucije u isključivom vlasništvu države. Nadalje, napominjemo da niti jedna kategorija investicijskih fondova kao niti dobrovoljni mirovinski fondovi nemaju takvo ograničenje pri izboru depozitara, već je zabrana povezanosti depozitara i društva za upravljanje nametnuta samo obveznim mirovinskim fondovima. Stoga smo mišljenja da predmetna zakonska odredba osim što nije usklađena s praksom Europske unije, nije niti konzistentna s pravnim rješenjima koja se u okviru hrvatskog pravnog poretka primjerice nude vezano uz investicijske fondove. 4) U razmatranju hrvatskog zakonskog rješenja komparirali smo normativna rješenja više drugih kontinentalnih pravnih poredaka, prvenstveno u državama članicama EU. Takvom komparacijom nije pronađeno da bi u relevantnom okruženju postojalo zakonsko rješenje koje je ograničavajuće na način koji je uređen spornim člankom Zakona. Tako primjerice, prema tradiciji Hrvatskoj bliska zakonodavstva, kao što su njemačko, austrijsko i talijansko, ne poznaju nikakvo ograničenje te depozitar obveznog mirovinskog fonda i društvo za upravljanje mirovinskim fondom smiju biti povezane osobe. 5) Domaća legislativa kroz EU uredbe koje se izravno primjenjuju, kao i prenesene i usvojene EU direktive, te zakonske i podzakonske propise dovoljno jasno i precizno definira obveze i pravila koja svi sudionici koji rade s mirovinskim fondovima moraju poštivati (od pravila poslovnog ponašanja, organizacijskih i sigurnosnih pravila, načina pohrane imovine, zaštite imovine klijenata, odvajanje imovine klijenata od imovine depozitara, sprečavanje sukoba interesa i dr.), pa Hrvatska agencija za nadzor financijskih tržišta (Agencija), te vanjski i interni revizori, redovnim i izvanrednim nadzorom mogu vrlo lako ustanoviti djeluju li svi sudionici u skladu s pravilima. Zakon jasno u članku 171. stavak 3. točka 3. definira da Agencija može u bilo kojem trenutku naložiti mirovinskom društvu promjenu depozitara, a osobito ukoliko Agencija opravdano sumnja da mirovinsko društvo i depozitar djeluju u dosluhu na štetu interesa članova fonda. Također u prekršajnim odredbama Zakona jasno su popisane kazne u slučaju utvrđivanja nepravilnosti na strani mirovinskog društva odnosno depozitara. Time su Agenciji dane dovoljne ovlasti da u slučaju utvrđenih nepravilnosti naloži mirovinskom društvu promjenu depozitara, te ispravak utvrđenih nepravilnosti, čime inicijalno onemogućavanje izbora depozitara nema ekonomskog smisla, niti pridonosi ekonomskoj i pravnoj sigurnosti članova obveznih mirovinskih fondova. 6) Uzevši sve navedeno u obzir, predlažemo da se predmetni članak 170. stavak 12. Zakona izbriše, tj. da se omogući društvu za upravljanje obveznim mirovinskim fondovima slobodan odabir depozitara, koji može biti i kreditna institucija povezana sa samim društvom, kao što je slučaj u većini država članica EU. Mišljenja smo da bi se time nedvojbeno povećala sigurnost pohranjene imovine te povećala kvaliteta usluge u odnosu na imatelje udjela u obveznim mirovinskim fondovima. 7) Alternativno, predlažemo izmjenu predmetnog članka 170. stavak 12. Zakona na način da depozitar i mirovinsko društvo ne smiju biti povezane osobe. Ovaj alternativni prijedlog bi barem ispravio neopravdanu zakonodavnu intervenciju u poduzetničku slobodu i tržišno natjecanje no evidentno je da nas prijedlog brisanja predmetnog stavka, kojeg primarno podupiremo, usklađuje s praksom Europske unije, konzistentno rješava ovo pitanje u hrvatskom pravnom poretku, potiče tržišnu slobodu i tržišno natjecanje te povećava kvalitetu usluge u odnosu na imatelje udjela u obveznim mirovinskim fondovima. Nije prihvaćen Ministarstvo i HANFA-e smatraju da je rješenje važeće odredbe Zakona za sada najbolje moguće. Eventualne izmjene mogu se razmotriti prilikom pripreme Konačnog prijedloga zakona. U odnosu na odredbe drugih propisa koji reguliraju poslovanje ostalih subjekata tržišta kapitala, moramo napomenuti da je sustav obveznog kapitaliziranog osiguranja najosjetljivije područje u smislu potrebe osiguranja odgovarajućih garancija s obzirom da se radi o sustavu koji je nametnula država radi osiguranja socijalne sigurnosti svojih građana. Slijedom toga, standardi koje je potrebno zadovoljiti u tom sustavu moraju biti daleko stroži od standarda koji se odnose na ostale financijske i kreditne institucije, u cilju osiguranja sprječavanja svakog potencijalnog sukoba interesa, kako bi rizik sveo na najmanju moguću mjeru.
5 Zagrebačka banka d.d. PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA Obraćamo Vam se s inicijativom za izmjenu članka 170. stavka 12. Zakona o obveznim mirovinskim fondovima (NN. br. 19/14 i 93/15) (Zakon) s obrazloženjem kako slijedi: 1) Člankom 170. stavak 12. propisano je da "Depozitar i niti jedno mirovinsko društvo ili mirovinsko osiguravajuće društvo ne smiju biti povezane osobe." „Povezane osobe“ su u smislu čl.2. tč.28. Zakona definirane iznimno striktno u odnosu na druge hrvatske propise koji poznaju pojam “povezanosti” između pravnih osoba, jer njime se već držanje 10%-tnog udjela u drugom društvu smatra osnovom povezanosti imatelja udjela s odnosnim društvom, a podredno i manji udjel može biti osnovom povezanosti u smislu Zakona. Za potrebe ovog prijedloga, samo primjer iz usporedivog Zakona o kreditnim institucijama temeljem kojeg se grupom povezanih osoba u dijelu koji je ovdje relevantan, između ostalog, smatraju dvije ili više osoba koje, ako se ne dokaže drukčije, predstavljaju jedan rizik jer jedna od njih, izravno ili neizravno, ima kontrolu nad drugom osobom ili drugim osobama. 2) Razmatrajući citiranu odredbu čl.170. st.12. Zakona smatramo da ista nema jasne i opravdane ekonomske, pravnopolitičke i pravne temelje koji bi opravdavali takvu zakonodavnu intervenciju u općenito pravno zajamčen jednak pravni položaj poduzetnika na tržištu, čime ista ograničava Ustavom zajamčene poduzetničke slobode, kao i slobodu izbora tržišnih sudionika, te implicira ograničenja tržišnog natjecanja. U kontekstu iznimno striktne definicije “povezanosti” iz čl.2. Zakona, predmetna odredba čl.170. st.2. Zakona onemogućuje, odnosno temeljito ograničava pristup tržištu usluga depozitara svim onim poduzetnicima koji su investirali u bilo koje mirovinsko društvo i time u njemu stekli svega 10%-tni, pa eventualno čak i manji udjel. Naime, svaki takav poduzetnik, iako je uredno licenciran za pružanje usluga skrbi (depozitara) od strane nadležnih regulatora (Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga i Hrvatska narodna banka), zbog same činjenice da je investirao u bilo koje mirovinsko društvo koje posluje na hrvatskom tržištu i investicijom stekao u njemu 10%-tni ili eventualno i manji udjel, zakonski je onemogućen u pružanju usluga depozitara obveznim mirovinskim fondovima ne samo tog mirovinskog društva, nego i bilo kojeg drugog mirovinskog društva na hrvatskom tržištu, a s kojim ne postoji odnos povezanosti. U postojećim okolnostima u Republici Hrvatskoj trenutno usluge depozitara obveznih mirovinskih fondova pružaju samo dvije kreditne institucije, Addiko Bank d.d. te Splitska banka d.d., obzirom da preostale ovlaštene kreditne institucije ne zadovoljavaju zakonske uvjete ili su relativno male u odnosu na imovinu mirovinskih fondova. Uz postojeće ograničenje u izboru depozitara, hrvatski mirovinski sustav je izložen ogromnom sistemskom riziku u slučaju da jedna ili obje navedene kreditne institucije zapadnu u poteškoće, što je osim zbog ozbiljnog narušavanja poduzetničkih sloboda i tržišnog natjecanja, i zbog opisanog rizika zasigurno pitanje od najšireg društvenog interesa. 3) Ako je intencija hrvatskog zakonodavca bila da se smanji izloženost obveznog mirovinskog fonda jednoj grupaciji, smanjenje izloženosti se predmetnom odredbom ne postiže, jer bez obzira na vrstu fonda imovina fonda nije vlasništvo depozitara, niti društva za upravljanje fondom, već ulagatelja odnosno članova mirovinskog fonda. Dapače, samo se povećava izloženost cjelokupnog mirovinskog sustava prema jednoj ili dvije kreditne institucije. S druge strane, ako je intencija zakonodavca bila da se postojećim zakonskim rješenjem izbjegne potencijalni sukob interesa, mišljenja smo da je takvo rješenje suviše rigorozno i nedosljedno s ostalim relevantnim dijelovima hrvatskog pravnog sustava. Naime, zakonodavac dopušta kreditnim institucijama da povezanim mirovinskim društvima pružaju investicijske i bankovne usluge i obavljaju druge investicijske aktivnosti (brokersko trgovanje, trgovanje obveznicama, kupoprodaja deviza, trgovanje na novčanom tržištu, trgovanje izvedenicama), pod uvjetom da uspostave i primjenjuju politike i procedure namijenjene upravljanju sukobom interesa. Osim toga, ukazujemo i na razliku u pravnom uređenju obveznog mirovinskog osiguranja, koja sudionike na tržištu stavlja u neravnopravan položaj. Ne smatramo primjerenim da zakonodavac brani vlasničku povezanost mirovinskog društva i depozitara obveznog mirovinskog fonda (II stup), dok istovremeno dopušta pohranu cjelokupne imovine Kapitalnog fonda d.d. (I stup), kojim upravlja HMID d.o.o. (društvo u isključivom vlasništvu HZMO-a, dakle države) kod HPB d.d., kreditne institucije u isključivom vlasništvu države. Nadalje, napominjemo da niti jedna kategorija investicijskih fondova kao niti dobrovoljni mirovinski fondovi nemaju takvo ograničenje pri izboru depozitara, već je zabrana povezanosti depozitara i društva za upravljanje nametnuta samo obveznim mirovinskim fondovima. Stoga smo mišljenja da predmetna zakonska odredba osim što nije usklađena s praksom Europske unije, nije niti konzistentna s pravnim rješenjima koja se u okviru hrvatskog pravnog poretka primjerice nude vezano uz investicijske fondove. 4) U razmatranju hrvatskog zakonskog rješenja komparirali smo normativna rješenja više drugih kontinentalnih pravnih poredaka, prvenstveno u državama članicama EU. Takvom komparacijom nije pronađeno da bi u relevantnom okruženju postojalo zakonsko rješenje koje je ograničavajuće na način koji je uređen spornim člankom Zakona. Tako primjerice, prema tradiciji Hrvatskoj bliska zakonodavstva, kao što su njemačko, austrijsko i talijansko, ne poznaju nikakvo ograničenje te depozitar obveznog mirovinskog fonda i društvo za upravljanje mirovinskim fondom smiju biti povezane osobe. 5) Domaća legislativa kroz EU uredbe koje se izravno primjenjuju, kao i prenesene i usvojene EU direktive, te zakonske i podzakonske propise dovoljno jasno i precizno definira obveze i pravila koja svi sudionici koji rade s mirovinskim fondovima moraju poštivati (od pravila poslovnog ponašanja, organizacijskih i sigurnosnih pravila, načina pohrane imovine, zaštite imovine klijenata, odvajanje imovine klijenata od imovine depozitara, sprečavanje sukoba interesa i dr.), pa Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga (Agencija), te vanjski i interni revizori, redovnim i izvanrednim nadzorom mogu vrlo lako ustanoviti djeluju li svi sudionici u skladu s pravilima. Zakon jasno u članku 171. stavak 3. točka 3. definira da Agencija može u bilo kojem trenutku naložiti mirovinskom društvu promjenu depozitara, a osobito ukoliko Agencija opravdano sumnja da mirovinsko društvo i depozitar djeluju u dosluhu na štetu interesa članova fonda. Također u prekršajnim odredbama Zakona jasno su popisane kazne u slučaju utvrđivanja nepravilnosti na strani mirovinskog društva odnosno depozitara. Time su Agenciji dane dovoljne ovlasti da u slučaju utvrđenih nepravilnosti naloži mirovinskom društvu promjenu depozitara, te ispravak utvrđenih nepravilnosti, čime inicijalno onemogućavanje izbora depozitara nema ekonomskog smisla, niti pridonosi ekonomskoj i pravnoj sigurnosti članova obveznih mirovinskih fondova. 6) Uzevši sve navedeno u obzir, predlažemo da se predmetni članak 170. stavak 12. Zakona izbriše, tj. da se omogući društvu za upravljanje obveznim mirovinskim fondovima slobodan odabir depozitara, koji može biti i kreditna institucija povezana sa samim društvom, kao što je slučaj u većini država članica EU. Mišljenja smo da bi se time nedvojbeno povećala sigurnost pohranjene imovine te povećala kvaliteta usluge u odnosu na imatelje udjela u obveznim mirovinskim fondovima. 7) Alternativno, predlažemo izmjenu predmetnog članka 170. stavak 12. Zakona na način da depozitar i mirovinsko društvo ne smiju biti povezane osobe. Ovaj alternativni prijedlog bi barem ispravio neopravdanu zakonodavnu intervenciju u poduzetničku slobodu i tržišno natjecanje no evidentno je da nas prijedlog brisanja predmetnog stavka, kojeg primarno podupiremo, usklađuje s praksom Europske unije, konzistentno rješava ovo pitanje u hrvatskom pravnom poretku, potiče tržišnu slobodu i tržišno natjecanje te povećava kvalitetu usluge u odnosu na imatelje udjela u obveznim mirovinskim fondovima. Nije prihvaćen Ministarstvo i HANFA-e smatraju da je rješenje važeće odredbe Zakona za sada najbolje moguće. Eventualne izmjene mogu se razmotriti prilikom pripreme Konačnog prijedloga zakona. U odnosu na odredbe drugih propisa koji reguliraju poslovanje ostalih subjekata tržišta kapitala, moramo napomenuti da je sustav obveznog kapitaliziranog osiguranja najosjetljivije područje u smislu potrebe osiguranja odgovarajućih garancija s obzirom da se radi o sustavu koji je nametnula država radi osiguranja socijalne sigurnosti svojih građana. Slijedom toga, standardi koje je potrebno zadovoljiti u tom sustavu moraju biti daleko stroži od standarda koji se odnose na ostale financijske i kreditne institucije, u cilju osiguranja sprječavanja svakog potencijalnog sukoba interesa, kako bi rizik sveo na najmanju moguću mjeru.
6 Raiffeisenbank Austria d.d. PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA Obraćamo Vam se s inicijativom za izmjenu članka 170. stavka 12. Zakona o obveznim mirovinskim fondovima (NN. br. 19/14 i 93/15) (Zakon) s obrazloženjem kako slijedi: 1) Člankom 170. stavak 12. propisano je da "Depozitar i niti jedno mirovinsko društvo ili mirovinsko osiguravajuće društvo ne smiju biti povezane osobe." „Povezane osobe“ su u smislu čl.2. tč.28. Zakona definirane iznimno striktno u odnosu na druge hrvatske propise koji poznaju pojam “povezanosti” između pravnih osoba, jer njime se već držanje 10%-tnog udjela u drugom društvu smatra osnovom povezanosti imatelja udjela s odnosnim društvom, a podredno i manji udjel može biti osnovom povezanosti u smislu Zakona. Za potrebe ovog prijedloga, samo primjer iz usporedivog Zakona o kreditnim institucijama temeljem kojeg se grupom povezanih osoba u dijelu koji je ovdje relevantan, između ostalog, smatraju dvije ili više osoba koje, ako se ne dokaže drukčije, predstavljaju jedan rizik jer jedna od njih, izravno ili neizravno, ima kontrolu nad drugom osobom ili drugim osobama. 2) Razmatrajući citiranu odredbu čl.170. st.12. Zakona smatramo da ista nema jasne i opravdane ekonomske, pravnopolitičke i pravne temelje koji bi opravdavali takvu zakonodavnu intervenciju u općenito pravno zajamčen jednak pravni položaj poduzetnika na tržištu, čime ista ograničava Ustavom zajamčene poduzetničke slobode, kao i slobodu izbora tržišnih sudionika, te implicira ograničenja tržišnog natjecanja. U kontekstu iznimno striktne definicije “povezanosti” iz čl.2. Zakona, predmetna odredba čl.170. st.2. Zakona onemogućuje, odnosno temeljito ograničava pristup tržištu usluga depozitara svim onim poduzetnicima koji su investirali u bilo koje mirovinsko društvo i time u njemu stekli svega 10%-tni, pa eventualno čak i manji udjel. Naime, svaki takav poduzetnik, iako je uredno licenciran za pružanje usluga skrbi (depozitara) od strane nadležnih regulatora (Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga i Hrvatska narodna banka), zbog same činjenice da je investirao u bilo koje mirovinsko društvo koje posluje na hrvatskom tržištu i investicijom stekao u njemu 10%-tni ili eventualno i manji udjel, zakonski je onemogućen u pružanju usluga depozitara obveznim mirovinskim fondovima ne samo tog mirovinskog društva, nego i bilo kojeg drugog mirovinskog društva na hrvatskom tržištu, a s kojim ne postoji odnos povezanosti. U postojećim okolnostima u Republici Hrvatskoj trenutno usluge depozitara obveznih mirovinskih fondova pružaju samo dvije kreditne institucije, Addiko Bank d.d. te Splitska banka d.d., obzirom da preostale ovlaštene kreditne institucije ne zadovoljavaju zakonske uvjete ili su relativno male u odnosu na imovinu mirovinskih fondova. Uz postojeće ograničenje u izboru depozitara, hrvatski mirovinski sustav je izložen ogromnom sistemskom riziku u slučaju da jedna ili obje navedene kreditne institucije zapadnu u poteškoće, što je osim zbog ozbiljnog narušavanja poduzetničkih sloboda i tržišnog natjecanja, i zbog opisanog rizika zasigurno pitanje od najšireg društvenog interesa. 3) Ako je intencija hrvatskog zakonodavca bila da se smanji izloženost obveznog mirovinskog fonda jednoj grupaciji, smanjenje izloženosti se predmetnom odredbom ne postiže, jer bez obzira na vrstu fonda imovina fonda nije vlasništvo depozitara, niti društva za upravljanje fondom, već ulagatelja odnosno članova mirovinskog fonda. Dapače, samo se povećava izloženost cjelokupnog mirovinskog sustava prema jednoj ili dvije kreditne institucije. S druge strane, ako je intencija zakonodavca bila da se postojećim zakonskim rješenjem izbjegne potencijalni sukob interesa, mišljenja smo da je takvo rješenje suviše rigorozno i nedosljedno s ostalim relevantnim dijelovima hrvatskog pravnog sustava. Naime, zakonodavac dopušta kreditnim institucijama da povezanim mirovinskim društvima pružaju investicijske i bankovne usluge i obavljaju druge investicijske aktivnosti (brokersko trgovanje, trgovanje obveznicama, kupoprodaja deviza, trgovanje na novčanom tržištu, trgovanje izvedenicama), pod uvjetom da uspostave i primjenjuju politike i procedure namijenjene upravljanju sukobom interesa. Osim toga, ukazujemo i na razliku u pravnom uređenju obveznog mirovinskog osiguranja, koja sudionike na tržištu stavlja u neravnopravan položaj. Ne smatramo primjerenim da zakonodavac brani vlasničku povezanost mirovinskog društva i depozitara obveznog mirovinskog fonda (II stup), dok istovremeno dopušta pohranu cjelokupne imovine Kapitalnog fonda d.d. (I stup), kojim upravlja HMID d.o.o. (društvo u isključivom vlasništvu HZMO-a, dakle države) kod HPB d.d., kreditne institucije u isključivom vlasništvu države. Nadalje, napominjemo da niti jedna kategorija investicijskih fondova kao niti dobrovoljni mirovinski fondovi nemaju takvo ograničenje pri izboru depozitara, već je zabrana povezanosti depozitara i društva za upravljanje nametnuta samo obveznim mirovinskim fondovima. Stoga smo mišljenja da predmetna zakonska odredba osim što nije usklađena s praksom Europske unije, nije niti konzistentna s pravnim rješenjima koja se u okviru hrvatskog pravnog poretka primjerice nude vezano uz investicijske fondove. 4) U razmatranju hrvatskog zakonskog rješenja komparirali smo normativna rješenja više drugih kontinentalnih pravnih poredaka, prvenstveno u državama članicama EU. Takvom komparacijom nije pronađeno da bi u relevantnom okruženju postojalo zakonsko rješenje koje je ograničavajuće na način koji je uređen spornim člankom Zakona. Tako primjerice, prema tradiciji Hrvatskoj bliska zakonodavstva, kao što su njemačko, austrijsko i talijansko, ne poznaju nikakvo ograničenje te depozitar obveznog mirovinskog fonda i društvo za upravljanje mirovinskim fondom smiju biti povezane osobe. 5) Domaća legislativa kroz EU uredbe koje se izravno primjenjuju, kao i prenesene i usvojene EU direktive, te zakonske i podzakonske propise dovoljno jasno i precizno definira obveze i pravila koja svi sudionici koji rade s mirovinskim fondovima moraju poštivati (od pravila poslovnog ponašanja, organizacijskih i sigurnosnih pravila, načina pohrane imovine, zaštite imovine klijenata, odvajanje imovine klijenata od imovine depozitara, sprečavanje sukoba interesa i dr.), pa Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga (Agencija), te vanjski i interni revizori, redovnim i izvanrednim nadzorom mogu vrlo lako ustanoviti djeluju li svi sudionici u skladu s pravilima. Zakon jasno u članku 171. stavak 3. točka 3. definira da Agencija može u bilo kojem trenutku naložiti mirovinskom društvu promjenu depozitara, a osobito ukoliko Agencija opravdano sumnja da mirovinsko društvo i depozitar djeluju u dosluhu na štetu interesa članova fonda. Također u prekršajnim odredbama Zakona jasno su popisane kazne u slučaju utvrđivanja nepravilnosti na strani mirovinskog društva odnosno depozitara. Time su Agenciji dane dovoljne ovlasti da u slučaju utvrđenih nepravilnosti naloži mirovinskom društvu promjenu depozitara, te ispravak utvrđenih nepravilnosti, čime inicijalno onemogućavanje izbora depozitara nema ekonomskog smisla, niti pridonosi ekonomskoj i pravnoj sigurnosti članova obveznih mirovinskih fondova. 6) Uzevši sve navedeno u obzir, predlažemo da se predmetni članak 170. stavak 12. Zakona izbriše, tj. da se omogući društvu za upravljanje obveznim mirovinskim fondovima slobodan odabir depozitara, koji može biti i kreditna institucija povezana sa samim društvom, kao što je slučaj u većini država članica EU. Mišljenja smo da bi se time nedvojbeno povećala sigurnost pohranjene imovine te povećala kvaliteta usluge u odnosu na imatelje udjela u obveznim mirovinskim fondovima. 7) Alternativno, predlažemo izmjenu predmetnog članka 170. stavak 12. Zakona na način da depozitar i mirovinsko društvo ne smiju biti povezane osobe. Ovaj alternativni prijedlog bi barem ispravio neopravdanu zakonodavnu intervenciju u poduzetničku slobodu i tržišno natjecanje no evidentno je da nas prijedlog brisanja predmetnog stavka, kojeg primarno podupiremo, usklađuje s praksom Europske unije, konzistentno rješava ovo pitanje u hrvatskom pravnom poretku, potiče tržišnu slobodu i tržišno natjecanje te povećava kvalitetu usluge u odnosu na imatelje udjela u obveznim mirovinskim fondovima. Nije prihvaćen Ministarstvo i HANFA-e smatraju da je rješenje važeće odredbe Zakona za sada najbolje moguće. Eventualne izmjene mogu se razmotriti prilikom pripreme Konačnog prijedloga zakona. U odnosu na odredbe drugih propisa koji reguliraju poslovanje ostalih subjekata tržišta kapitala, moramo napomenuti da je sustav obveznog kapitaliziranog osiguranja najosjetljivije područje u smislu potrebe osiguranja odgovarajućih garancija s obzirom da se radi o sustavu koji je nametnula država radi osiguranja socijalne sigurnosti svojih građana. Slijedom toga, standardi koje je potrebno zadovoljiti u tom sustavu moraju biti daleko stroži od standarda koji se odnose na ostale financijske i kreditne institucije, u cilju osiguranja sprječavanja svakog potencijalnog sukoba interesa, kako bi rizik sveo na najmanju moguću mjeru.
7 Allianz ZB d.o.o. PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA Učlanku 170. stavak 12. mijenja se i glasi: „(12) U slučaju kada je mirovinsko društvo povezano s depozitarom ili je povezano preko grupe, ono uvodi politike i postupke kojima se jamči da će navedena društva: (a) utvrditi sve sukobe interesa koji proizlaze iz navedene povezanosti; (b) poduzeti sve razumne mjere u cilju izbjegavanja sukoba interesa. Ako se sukob interesa iz točke a) ovog stavka ne može izbjeći, mirovinsko društvo i depozitar tim sukobom interesa upravljaju, prate ga i otkrivaju kako bi se spriječile štetne posljedice za članove fonda“. Obrazloženje: Trenutno važeća odredba čl. 170.st. 12. Zakona propisuje da: „Depozitar i niti jedno mirovinsko društvo ili mirovinsko osiguravajuće društvo ne smiju biti povezane osobe.“ koja odredba usporedno na zakonodavni okvir EU te dobre poslovne prakse ne sadrži u sebi niti jedan jasan i pravno utemeljen razlog za takvu ograničavajući pristup s aspekta politike zaštite tržišnog natjecanja i konkurentnosti, a osobito ako se pri tome uvaži trenutna situacija na tržištu Republike Hrvatske u kojoj ove poslove mogu pružati samo dva depozitara, što šteti kako članovima fondova pod upravljanjem mirovinskih društva tako i ukupnoj konkurentnosti hrvatskog gospodarstva. Predloženom izmjenama, izbjegle bi se ograničavajuće odredbe s aspekta politike zaštite tržišnog natjecanja, a eventualni rizici oko sukoba interesa, a time i interesi članova fonda izbjegli bi se uvođenjem politika i postupaka za njihovo pravovremeno utvrđivanje, upravljanje i otklanjanje. Nije prihvaćen Ministarstvo i HANFA-e smatraju da je rješenje važeće odredbe Zakona za sada najbolje moguće. Eventualne izmjene mogu se razmotriti prilikom pripreme Konačnog prijedloga zakona. U odnosu na odredbe drugih propisa koji reguliraju poslovanje ostalih subjekata tržišta kapitala, moramo napomenuti da je sustav obveznog kapitaliziranog osiguranja najosjetljivije područje u smislu potrebe osiguranja odgovarajućih garancija s obzirom da se radi o sustavu koji je nametnula država radi osiguranja socijalne sigurnosti svojih građana. Slijedom toga, standardi koje je potrebno zadovoljiti u tom sustavu moraju biti daleko stroži od standarda koji se odnose na ostale financijske i kreditne institucije, u cilju osiguranja sprječavanja svakog potencijalnog sukoba interesa, kako bi rizik sveo na najmanju moguću mjeru.
8 Raiffeisen društvo za upravljanje obveznim i dobrovoljnim mirovinskim fondovima d.d. PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA Predložene su izmjene članka 12. i članka 23. Prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama ZOMF-a Nije prihvaćen S obzirom da je nakon stavljanja na e-savjetovanje uočena pogreška u stavku 3. NPZ i ispravljena, te je sada nedvojbeno da se radi o procjeni kreditne sposobnosti izdavatelja, a ne imovine mirovinskog društva i mirovinskog fonda. Predlagatelj predloženo rješenje smatra odgovarajućim.
9 Raiffeisen društvo za upravljanje obveznim i dobrovoljnim mirovinskim fondovima d.d. ZAKONA O OBVEZNIM MIROVINSKIM FONDOVIMA , Članak 12. Kreditne analize općenito se provode samo za izdavatelje dužničkih vrijednosnih papira i instrumenata tržišta novca u koje je uložena imovina mirovinskog fonda odnosno za kreditne institucije s kojima mirovinsko društvo u ime i za račun mirovinskog fonda sklapa ugovor (depozit, repo posao, OTC financijska izvedenica). Također, originalni tekst izmjene članka 12. navodi da se treba raditi "procjena kreditne sposobnosti imovine mirovinskih fondova i mirovinskog društva" umjesto "procjena kreditne sposobnosti izdavatelja dužničkih vrijednosnih papira i instrumenata tržišta novca odnosno kreditnih institucija". Stoga predlažemo izmjenu članka 12. tako da glasi: (2) Mirovinsko društvo je dužno u okviru sustava upravljanja rizicima, a u skladu s vrstom, opsegom i složenosti svojega poslovanja, uspostaviti sveobuhvatan i učinkovit proces procjene kreditne sposobnosti izdavatelja dužničkih vrijednosnih papira i instrumenata tržišta novca odnosno kreditnih institucija u koje namjerava ulagati ili ulaže svoju imovinu i imovinu mirovinskih fondova kojima upravlja. Za procjenu kreditne sposobnosti izdavatelja dužničkih vrijednosnih papira i instrumenata tržišta novca odnosno kreditnih institucija, mirovinsko društvo se ne smije automatski ili isključivo oslanjati na kreditne rejtinge koje su dodijelile agencije za kreditni rejting kako je propisano u članku 3.  stavku 1. točki (b) Uredbe (EZ) br. 1060/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. rujna 2009. o agencijama za  kreditni rejting. Nije prihvaćen S obzirom da je nakon stavljanja na e-savjetovanje uočena pogreška u stavku 3. NPZ i ispravljena, te je sada nedvojbeno da se radi o procjeni kreditne sposobnosti izdavatelja, a ne imovine mirovinskog društva i mirovinskog fonda.
10 Raiffeisen društvo za upravljanje obveznim i dobrovoljnim mirovinskim fondovima d.d. ZAKONA O OBVEZNIM MIROVINSKIM FONDOVIMA , Članak 23. U čl. 135. st 2. ZOMF-a propisani su rokovi usklađenja ulaganja u slučaju prekoračenja te trajno izuzeće za obvezu usklađenja prekoračenja imovine u slučaju otvaranja stečajnog postupka ili pokretanja postupka likvidacije nad kreditnom institucijom ili izdavateljem financijskih instrumenata. Predlaže se izuzeće za obvezu usklađenja prekoračenja imovine proširiti i za imovinu stečenu u postupku predstečajne nagodbe odnosno predstečajnog postupka nad izdavateljem financijskih instrumenata (po potrebi i za imovinu stečenu u postupku sanacije kreditnom institucijom). Imajući u vidu da takvo zakonsko rješenje postoji i za dobrovoljne mirovinske fondove, te da je nakon donošenja ZOMF-a predstečajna nagodba/postupak uređen Stečajnim zakonom, opravdan je jednaki tretman izuzeća i za imovinu koja je posljedica predstečajne nagodbe (tijekom važenja odredbi Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi) i predstečajnog postupka (prema sada važećem zakonskom okviru). Stoga predlažemo izmjenu članka 23. tako da glasi: U članku 135. stavak 2. mijenja se i glasi: „(2) Ako su prekoračenja ograničenja iz članaka 125. do 134. ovoga Zakona posljedica: 1. okolnosti na koje mirovinsko društvo nije moglo utjecati ili 2. ostvarivanja prava upisa iz stavka 1. ovoga članka, mirovinsko društvo dužno je, osim u slučaju otvaranja stečajnog postupka, predstečajne nagodbe odnosno predstečajnog postupka ili pokretanja postupka likvidacije nad kreditnom institucijom ili izdavateljem financijskih instrumenata, uskladiti ulaganja mirovinskog fonda u razumnom roku, ne duljem od tri mjeseca, i transakcije poduzimati prvenstveno u svrhu usklađenja ulaganja imovine mirovinskog fonda, pri čemu mora uzimati u obzir interese članova mirovinskog fonda, nastojeći pri tome eventualni gubitak svesti na najmanju moguću mjeru.„ U stavku 4. brojka: „126.“ zamjenjuje brojkom: „125.“ Nije prihvaćen Predlagatelj predloženo rješenje smatra odgovarajućim.
11 Erste d.o.o. ZAKONA O OBVEZNIM MIROVINSKIM FONDOVIMA , Članak 34. Predlažemo izmjenu predloženog članka tako da stavak 2. glasi: „(2) Agencija na svojoj mrežnoj stranici može javno objaviti podatke o svakoj nadzornoj mjeri izrečenoj prema odredbama ovoga Zakona, uključujući i nepravomoćna rješenja o izricanju nadzornih mjera, a koja su donesena u postupcima nadzora koje provodi Agencija u skladu s odredbama ovoga Zakona, uz naznaku da se radi o nepravomoćnim rješenjima.“ Stavak 4. glasi: (4) Iznimno od stavka 2. ovoga članka, ako Agencija smatra da bi objavljivanje identiteta pravnih osoba ili osobnih podataka fizičkih osoba bilo nerazmjerno, ili ako bi objavljivanje podataka o nadzornim mjerama ugrozilo stabilnost financijskih tržišta ili istragu u tijeku, bilo štetno za interese postojećih ili potencijalnih članova mirovinskog fonda, ili bi uzrokovalo nerazmjernu štetu uključenim stranama, ovisno o okolnostima pojedinačnog slučaja, Agencija može: 1. odgoditi objavu nadzorne mjere do trenutka kada razlozi neobjavljivanja prestanu postojati 2. nadzornu mjeru objaviti na anonimnoj osnovi, ako takvo anonimno objavljivanje osigurava učinkovitu zaštitu osobnih podataka ili 3. ne objaviti nadzornu mjeru.“. Obrazloženje: Dopunom članka 213. Zakona uvodi se novina u nadzor subjekata pod nadležnošću HANFA-e, kojom se kao načelo propisuje javna objava podataka o svakoj nadzornoj mjeri izrečenoj prema odredbama Zakona, dakle svih nadzornih mjera, pa i nepravomoćnih rješenja. Smatramo kako predloženo uređenje obveze objave nadzornih mjera može imati štetne posljedice po društva za upravljanje i mirovinski sustav u cjelini. Naime, iznimke koje s predlažu stavkom 4. predloženog članka pisane su kao zatvoreni broj okolnosti, temeljem kojih HANFA može, svojom ocjenom utjecaja svake pojedine takve okolnosti odlučiti da se u odnosu na pojedino nadzorno rješenje donese drugačija odluka (time da napominjemo kako smatramo da bi u svakom slučaju trebalo uzeti u obzir ne samo interese postojećih članova mirovinskih fondova već i potencijalnih članova mirovinskih fondova, te smo u tom smislu također predložili dopunu navedenog članka). Navedeno postupanje ne samo da zahtjeva procjenu postojanja navedenih okolnosti u odnosu na svaki pojedino izdano nadzorno rješenje, te time zahtijeva dodatno postupanja HANFA-e, već ne ostavlja mogućnost da se odluka o neobjavljivanju rješenja donese u drugim slučajevima, iz drugih razloga, osim onih izričito predviđenih zakonskom normom. Nadalje, štetne posljedice koje objava nepravomoćnog rješenja može imati na ugled i reputaciju onoga na koga se odnosi (procijenila ih HANFA razmjernim ili preko razmjera), ukoliko objavljeno nepravomoćno rješenje u daljnjem postupku sudske procjene bude stavljeno izvan snage, ukinuto, ili na drugi način preinačeno, mogu dovesti i do zahtjeva osobe na koju se rješenje odnosi za naknadu štete zbog povrede prava osobnosti. Također, javno objavljivanje nadzorne mjere može utjecati i na partnere, pružatelje usluga i druge sukontrahente mirovinskog društva ili drugog obveznika nadzorne mjere, a koje mogu dovesti do daljnjih posljedica u pojedinačnim pravnim odnosima mirovinskog društva i tih trećih osoba, osobito u slučaju objave nepravomoćnih mjera. Iz svega navedenog smatramo kako je objava nadzornih mjera dobrodošla kao iskaz mjere kojom se obveznika navodi na postupanje sukladno zakonima i propisima, te upozorava javnost i treće osobe na neusklađenosti u postupanju obveznika, međutim propisivanje obveze objave može osim naprijed navedenih štetnih posljedica uključivati i brojne druge, nepredvidljive posljedice. Zaključno smatramo povoljnim da se objava rješenja ostavi kao mogućnost postupanja isključivo prema diskrecijskoj odluci HANFA-e, u svemu prema načinu donošenja odluka sukladno Zakonu o HANFA-i, predloženom Zakonu i Zakonu o općem upravnom postupku. Nije prihvaćen S obzirom na formulaciju da će informacija sadržavati podatak da se radi o nepravomoćnom rješenju, koje za subjekt u odnosu na kojeg je to rješenje izdano ne predstavlja preveliki reputacijski rizik. Obveza objavljivanja informacija proistječe iz europskog zakonodavstva i dobre poslovne prakse i vrijedi jednako za sve subjekte nadzora, pa tako I za subjekte u obveznom kapitaliziranom osiguranju.
12 PBZ CROATIA OSIGURANJE d.d. ZAKONA O OBVEZNIM MIROVINSKIM FONDOVIMA , Članak 36. Članak 230. stavak 1 točka 31 mijenja se i glasi: 31. ako ulaže imovinu mirovinskog fonda protivno odredbama članka 126. ovoga Zakona, a ne uskladi ulaganja fonda u roku iz članka 135. stavaka 2., 3. ili 4. ovoga Zakona Članak 230. stavak 1 točka 36 mijenja se i glasi: 36. ako ulaže imovinu mirovinskog fonda protivno odredbama članka 134. ovoga Zakona, a ne radi se o izuzecima od ograničenja ulaganja iz članka 135. stavaka 2. ili 3. ovoga Zakona Obrazloženje: Zakon predviđa rokove za poduzimanje mjera za usklađenje ulaganja pri čemu stavak (3) članka 135. predviđa da se rok iz stavka (2) od tri mjeseca može produžiti za dodatna tri mjeseca uz odobrenje Agencije. Predložene izmjene predviđaju primjenu kaznene odredbe za teži prekršaj od 200.000 do 500.000 HRK ne uvažavajući isti rok, odnosno uvjeti za izricanje prekršajne mjere stekli bi se prije isteka tih Zakonom propisanih rokova usklađenja. Primljeno na znanje Ministarstvo rada i mirovinskoga sustava će prekršajne odredbe u suradnji s Ministarstvom pravosuđa i Hrvatskom agencijom za nadzor financijskih usluga usuglasiti s Konačnim prijedlogom zakona.