Izvješće o provedenom savjetovanju - PRAVILNIK O STRUČNIM ZVANJIMA ZA OBAVLJANJE POSLOVA NA ZAŠTITI I OČUVANJU KULTURNIH DOBARA TE UVJETIMA I NAČINU NJIHOVA STJECANJA
|
Redni broj
|
Komentar | Odgovor | |||
|---|---|---|---|---|---|
| 1 | Ana Doljanin | III. STJECANJE TEMELJNIH STRUČNIH ZVANJA, Članak 15. | Članak 15. stavka 5. Mnogi od nas su tijekom školovanja, stručnog usavršavanja i/ili radnog staža imali prilike surađivati s Hrvatskim Restauratorskim Zavodom i/ili biti mentorirani od strane stručnjaka iz iste Ustanove. Vjerujem da nije bilo preveć negativnih iskustava, a svjedočim iz vlastitog primjera da su to uglavnom bila vrlo poučna i hvale vrijedna mentoriranja i poslovne suradnje, što bi mogli potvrditi i drugi mali i srednji poduzetnici te tzv. autorci. Međutim, referirajući se na komentar kolege Buljana i kolege Radoševića, mišljenja sam da ne bi trebalo provesti izmjene vezane uz Tijelo koje sprovodi polaganje stručnih ispita te izdaje dopuštenja i Licence za rad na kulturnim dobrima, tj. mišljenja sam da je nužno da i dalje to bude središnje tijelo državne uprave tj. Ministarstvo kulture RH s obzirom na to da ne sudjeluje u tržišnom natjecanju za razliku od HRZ-a. U slučaju da se provedu izmjene pravilnika na način da se polaganje stručnih ispita i izdavanja Dopuštenja za rad provode pod HRZ-om, kreira se sistem unutar kojega ista Ustanova školuje, mentorira, procjenjuje, ocjenjuje, izdaje dopuštenja za rad ili ih osporava te odbija, kako vlastitim zaposlenicima tako i zaposlenicima konkurentskih malih, srednjih poduzetnika i obrta istovremeno se ravnopravno natječući s istima na tržištu. Na taj način može doći do stanovitog odstupanja od članka 49. Ustava RH o Poduzetničkoj i tržišnoj slobodi te jednakom pravnom položaju na tržištu, te članka 292. o nezakonitom pogodovanju Kaznenog zakona. | Primljeno na znanje | Razmotreno, napominjemo da se stručni ispiti samo fizički održavaju u Hrvatskom restauratorskom zavodu, a provodi ih povjerenstvo i ispitivači koje imenuje ministar kulture. |
| 2 | Ana Dukic | PRAVILNIK, Prilog 1. | Nigdje nije spomenuto da tema za stručnu radnju mora uključivati radove koji su se odvijali u tekućoj godini (to jest u roku od godinu dana). To bi trebalo definirati, i produžiti taj rok. | Primljeno na znanje | Tema stručne radnje se odabire u suradnji s mentorom a istu odobrava povjerenstvo. |
| 3 | Ana Dukic | III. STJECANJE TEMELJNIH STRUČNIH ZVANJA, Članak 11. | Nigdje se ne spominje (koliko ja vidim) uvjet da radovi tj. zahvat opisan u praktičnom stručnom radu ne smije biti stariji od godinu dana, tj. mora biti iz tekuće godine. Ja osobno smatram da bi trebalo uvesti neki realniji rok, s obzirom da je pri samom isčekivanju pravilnika prošlo već godinu dana. Svakako bi nekakav rok trebalo definirati. | Prihvaćen | Razmotreno, ne prihvaća se, za odabir radnje odgovorno je povjerenstvo koje odobrava radnju i mentora. |
| 4 | ANDREJA DRAGOJEVIĆ | PRAVILNIK, Prilog 2. | Prijedlog za bodovanje pod točkom 2.1. STRUČNI I ZNANSTVENI KRITERIJI IZRAŽENI U BODOVIMA ZA STJECANJE VIŠIH STRUČNIH ZVANJA 1) KONZERVATORSKO-RESTAURATORSKI RADOVI 1.4. Mjere preventivnog konzerviranja Sustavno prikupljanje i istraživanje dokumentacije, te sređivanje podataka za gradivo/fond/ pojedinačan/i primjerci iznimno vrijednog gradiva, u koja su uključena istraživanja i sistematiziranja spoznaja iz različitih područja te -izrada elaborata sa smjernicama za provedbu preventivnog konzerviranja (do 20 bodova) - vođenje i izvedba preventivnog konzerviranja na pojedinoj zbirci/fondu/iznimno vrijednom gradivu (prijedlog je da se broj bodova kategorizira prema proju djelatnika koje se nadzire: do 2 djelatnika do 10 bodova, do 5 djelatnika do 15 bodova, više od 5 djelatnika do 20 bodova) - izrada elaborata o provedenim mjerama i obavljenim radovima preventivnog konzerviranja s preporukama za trajno čuvanje (do 20 bodova) - sudjelovanje u izradi dokumentacije postojećeg stanja, prikupljanju, obradi i analizi podataka s obveznim samostalnim izvješćem (do 15 bodova) - sudjelovanje u provedbi programa preventivnog konzerviranja s obveznim samostalnim izvješćem (do 15 bodova) 1.4.1. Preventivne mjere i mjere spašavanja u slučaju katastrofa Sustavno prikupljanje i istraživanje dokumentacije, te sređivanje podataka za gradivo/fond/ pojedinačan/i primjerci iznimno vrijednog gradiva, u koja su uključena istraživanja i sistematiziranja spoznaja iz različitih područja te - izrada elaborata sa smjernicama/uputama za provedbu plana spašavanja za slučaj katastrofa (do 20 bodova) - vođenje i izvedba plana spašavanja na pojedinoj zbirci/fondu/iznimno vrijednom gradivu (prijedlog je da se broj bodova kategorizira prema proju djelatnika koje se nadzire: do 2 djelatnika do 10 bodova, do 5 djelatnika do 15 bodova, više od 5 djelatnika do 20 bodova) - izrada elaborata o prevedenim mjerama i obavljenim radovima spašavanja u slučaju katastrofa s preporukama za provedbu daljnjih mjera zaštite (do 20 bodova) - sudjelovanje u izradi dokumentacije postojećeg stanja, prikupljanju, obradi i analizi podataka u slučaju katastrofe s obveznim samostalnim izvješćem (do 15 bodova) - sudjelovanje u provedbi programa spašavanja u slučaju katastrofe s obveznim samostalnim izvješćem (do 15 bodova) | Djelomično prihvaćen | Razmotreno, preformulirano u dijelu koji je prihvatljiv osobama svih vrsta stručnih zvanja za obavljanje poslova na zaštiti i očuvanju kulturnih dobara. |
| 5 | Arheološki muzej Istre | V. STJECANJE VIŠIH STRUČNIH ZVANJA, Članak 33. | Unutar muzejskih institucija restauratori ne izrađuju elaborate već izvještaje koji postaju dijelom muzejske dokumentacije o predmetu. Možda u stavku (3), linija 7, staviti elaborate/izvještaje. | Prihvaćen | prihvaćeno |
| 6 | Arheološki muzej Istre | II. STRUČNA ZVANJA, Članak 9. | Možda odabrati drugačiji termin od "najsloženije poslove na zaštiti ..." ili izbaciti riječ "najsloženije". Na koji se način definira "složenost" odnosno "naj-složenost" zahvata? | Prihvaćen | prihvaćeno |
| 7 | Arheološki muzej Istre | PRAVILNIK, Prilog 2. | Možda bi trebalo pojasniti sistem bodovanja jednom uvodnom rečenicom. Nije jasno kako se boduje rad kada su bodovi izraženi s više vrijednosti, npr. 20-40 kao kod stavke 1.2. U kojem slučaju se posao boduje s 20 a u kojem s 40 bodova? Da li je bodovanje neovisno o količini izvedenih poslova? Na primjer, da li se dobije 20 bodova za svaki konzervatorsko-restauratorski rad sa stručnim izvješćem? | Primljeno na znanje | Razmotreno, izvjestitelj boduje dokumentaciju za svaki pojedini rad koji priložen zahtjevu. |
| 8 | Arheološki muzej Istre | III. STJECANJE TEMELJNIH STRUČNIH ZVANJA, Članak 26. | Možda bi uže specijalnosti za zvanje konzervator-restaurator trebalo pojednostavniti. Postoje preklapanja materijala koja su zbunjujuća. "predmeti od metala" su odvojeni od "predmeti zlatarskog i filigranskog obrta" te od "predmeti iz arheološkog konteksta (metal)" iako bi osoba osposobljena za rad na metalu trebala moći obrađivati metal iz svih tih užih specijalnosti. "Predmeti umjetničkog obrta" se također preklapaju sa raznim skupinama, iako bi restaurator-konzervator trebao moći pristupiti umjetničkoj keramici jednako kao i npr. arheološkoj ili etnografskoj. "Etnografski predmeti od raznih materijala" kao i "predmeti iz arheološkog konteksta" također se preklapaju s mnogim drugim skupinama. Preusko označavanje specijalnosti možda bi osobe moglo onemogućiti u prelasku iz jedne institucije u drugu ili pak u privatnom obrtu bi npr. restaurator-konzervator etnografskih predmeta bio onemogućen u konkurenciji javljanja na poziv za restauratorsko-konzervatorske zahvate na predmetima od tekstila i kože iako i teoretski i praktično zna obrađivati takve predmete. Kod grupacije materijala poput arheolološkog, umjetničkog, etnografskog, nedostaje kamen kao materijal, a u svim navedenim skupinama (posebno u arheološkoj) kameni predmeti su neizostavni, kao što su neizostavni i ulomci mozaika i inkrustacija od tvrdog kamena. Isto se može reći za štuko. U arheološkom kontekstu ulomci oslikanih žbuka, fresaka i štuko dekoracija česti su nalazi. | Primljeno na znanje | Razmotreno i preformulirano. |
| 9 | Barbara Joksimović | II. STRUČNA ZVANJA, Članak 6. | Trebalo bi jasnije definirati dio rečenice: „... odnosno s njim izjednačen studij...“. Također, smatram da bi uvjet za stjecanje zvanja konzervatora-restauratora trebao biti završen studij konzervacije-restauracije. | Nije prihvaćen | Ne prihvaća se. Bitno da se završetkom studija stječu temeljne kompetencije za određenu užu specijalnost. |
| 10 | Barbara Joksimović | III. STJECANJE TEMELJNIH STRUČNIH ZVANJA, Članak 11. | Slažem se sa prethodnim komentarom, trebalo bi jasno definirati rok imajući na umu mogućnosti izvođenja radova na pojedinim objektima. Smatram kako nije realno da praktični stručni rad s pisanom radnjom mora biti iz godine u kojoj se polaže stručni ispit. | Nije prihvaćen | Razmotreno, ne prihvaća se, za odabir radnje odgovorno je povjerenstvo koje odobrava radnju i mentora. |
| 11 | Boris Dundović | II. STRUČNA ZVANJA, Članak 6. | Poštovani, Upozoravam na Članak 6, stavak 4, gdje se u ovom prijedlogu pojavio diskriminatoran uvjet da pristupnik ispitu za temeljno stručno zvanje konzervatora mora uvjete steći zaposlenjem u Upravi za zaštitu kulturne baštine Ministarstva kulture RH ili u Hrvatskom restauratorskom zavodu. Time su ostali zakinuti svi oni koji su uvjete do sada stjecali iskustvom rada na programima zaštite kulturnih dobara Ministarstva kulture kao vanjski (autorski) suradnici tih dviju institucija. Ministarstvo kulture, kao javna i državna institucija, mora moći omogućiti izlazak na ispit svima koji ispunjavaju stručne uvjete. Mjesto zaposlenja nije stručni uvjet. Potrebno je jasno razlikovati stručno zvanje od naziva radnog mjesta! Nezamislivo je da, primjerice, Ministarstvo znanosti odbija omogućiti stjecanje znanstvenoga zvanja doktorima znanosti koji ispunjavaju uvjete, ali nisu zaposleni u njegovim znanstvenim institucijama. Objašnjenje da se uvijek mogu imati dopuštenja MK za rad na kulturnim dobrima nije dobro jer su to dvije apsolutno različite kategorije. Ovdje se radi o stručnom zvanju ne samo arhitekata, već i povjesničara umjetnosti i arheologa i kemičara, itd. Dakle, jasno je da je diskriminatornim uvjetima u Članku 6. sada onemogućeno stjecanje temeljnog stručnog zvanja svima onima koji kao akademski obrazovani stručnjaci rade s kulturnom baštinom u praksi, a koji nisu zaposleni u navedene dvije institucije. Također, upozoravam, uvjeti koji su navedeni ovdje ne podudaraju se s uvjetima navedenima u Članku 18., a formulacije rečenica su pravno i sintaktički nejasne, odnosno podložne pojedinačnim interpretacijama. Arhitekata i povjesničara umjetnosti s temeljnim stručnim zvanjem konzervatora u Hrvatskoj ima ionako nasušno malo i oni su stoga prijeko potrebni. Što ovaj članak uvjetuje je dijametralno suprotno velikim potrebama za konzervatorima u istraživanju modela aktivnoga pristupa i interpretacije velikoga broja povijesnih zgrada i sklopova koji propadaju. Dakle, nova formulacija, uvedena u stavku 4, samo će omogućiti da stručnjaka s ciljanim konzervatorskim senzibilitetom bude još i manje. | Nije prihvaćen | Ne, prihvaća se. Za rad na kulturnim dobrima nije potrebno steći samo zvanje već se ove poslove može obavljati i kroz dopuštnje koje se izdaje temeljem posebnog pravilnika. A struka kozervatora se profilira kroz rad u navedenim institucijama i odnosi se na poslove koji se provode u tim institucijama (na dokumentaciji za obavljanje svih poslova za obavljanje poslova na zaštiti i očuvanju kulturnih dobara) |
| 12 | Goran Budija | PRAVILNIK | Komentar na komentar Na nivou institucija konzerviranje restauriranje u Hrvatskoj nije utemeljeno 1997. kada su utemeljena prva 2 konzervatorsko restauratorska studija već 51 godinu ranije - 1946. godine.Nitko od nas koji imamo dugo iskustvo u konzerviranju restauriranju a nismo diplomirani magistri konzerviranja restauriranja ne traži niti može nositi to zvanje,ali to nikako ne znači da ne znamo i ne možemo raditi taj posao.Usporedba sa pravnikom ili liječnicima je neprimjerena i neutemeljena,bolja je usporedba za vojnim činovima stečenim u ratu i onima stečenim na vojnoj akademiji,ovi drugi kao što svi znamo nikako ne isključuju i ne poništavaju one prve...Sam naslov pravilnika govori sve - ne radi se o pravilniku o korištenju zvanja konzervator restaurator,nego o pravilniku o stručnim zvanjima u jednoj djelatnosti koja kao što je rečeno ima malo dužu povijest od one o kojoj kolega govori.No isto tako nema sumnje da bi školovani konzervatori restauratori morali imati određene beneficije tipa manje potrebnih godina za stjecanje viših zvanja,te kod specijalnosti za koje postoji školovanje prestanak zapošljavanja ostalih osoba,te zapošljavanja samo diplomiranih konzervatora restauratora.I zemlje sa znatno razvijenijim i bolje osmišljenim školovanjem konzervatora restauratora imale su ovaj problem,no znatno prije nas,treba pogledati kako su to oni riješili. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje |
| 13 | Goran Budija | PRAVILNIK, VI. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE | Eventualno ubaciti još i članak koji bi regulirao prevođenje muzejskih restauratora u zvanja,ovim iste ovakve odredbe predložene u člancima koji reguliraju stjecanje navedenih zvanja postaju izlišne,dio koji se odnosi na konzervatore restauratore se eventualno može izbaciti,jer se većinom ovdje radi o osoba sa stažem većim od 20 godina: Iznimno od odredbi ovoga Pravilnika, osobama koje imaju najmanje 5 godina radnog iskustva na konzervatorsko-restauratorskim poslovima u muzejskoj instituciji, a imaju položen državni stručni ispit, može se dodijeliti odgovarajuće stručno zvanje sukladno ovom Pravilniku: – najmanje 5 godina iskustva na obavljanju konzervatorsko-restauratorskih poslova za zvanje konzervatora-restauratora, restauratora tehničara ili konzervatora tehničara, – najmanje 7 godina iskustva na obavljanju konzervatorsko-restauratorskih poslova za zvanje višeg konzervatora-restauratora, višeg restauratora tehničara ili višeg konzervatora tehničara – najmanje 12 godina iskustva na obavljanju konzervatorsko-restauratorskih poslova za zvanje konzervatora-restauratora savjetnika, restauratora majstora ili višeg konzervatora tehničara II stupnja. Iskustvo iz stavka 1. ovoga članka dokazuje se potvrdom muzejske institucije u kojoj je dotični zaposlen.Zahtjev za dodjelu odgovarajućeg zvanja kandidati moraju podnijeti najkasnije u roku od 6 mjeseci( ili godinu dana ??) po stupanju na snagu ovog pravilnika. | Nije prihvaćen | Ne prihvaća se, nejasna je intencija prijedloga. |
| 14 | Goran Budija | II. STRUČNA ZVANJA, Članak 5. | Dodati stav(6)Iznimno, osoba koja je radila u muzejskoj instituciji i ima radno iskustvo od najmanje sedam godina rada na kulturnom dobru i obrazovanje propisano za stjecanje stručnog zvanja iz stavka 1. i 2. ovoga članka, stječe stručno zvanje viši restaurator tehničar odnosno viši konzervator tehničar | Nije prihvaćen | Ako se rade određeni poslovi u odgovarajćem obrazovanju, prema ovom Pravilniku može se napredovati, uz prilaganje odgovarajuće dokumentacije. |
| 15 | Goran Budija | II. STRUČNA ZVANJA, Članak 7. | Dodati stav (7) Iznimno, stručno zvanje iz stavka 1. i 2. ovoga članka može steći i osoba koja radi u muzejskoj instituciji najmanje 12 godina , te ima obrazovanje propisano za stjecanje stručnog zvanja iz članka 5. stavka 3. i 4. ovoga Pravilnika Dodat i stav (8) Iznimno, stručno zvanje iz stavka 3. i 4. ovoga članka može steći i osoba koja radi u muzejskoj instituciji najmanje 7 godina , te ima obrazovanje propisano za stjecanje stručnog zvanja iz članka 5. stavka 3. i 4. ovoga Pravilnika | Nije prihvaćen | Ne prihvaća se. stavkom 5. i 6. predviđeno je da se može napredovati što uključuje i muzeje. |
| 16 | Goran Budija | II. STRUČNA ZVANJA, Članak 9. | Dodati stav (4) Iznimno, osoba koja radi u muzejskoj instituciji i ima odgovarajuće radno iskustvo od najmanje dvanaest godina rada na kulturnom dobru i obrazovanje propisano za stjecanje odgovarajućeg temeljnog stručnog zvanja iz članka 6. ovoga Pravilnika , stječe stručno zvanje konzervator-restaurator savjetnik | Nije prihvaćen | Ne prihvaća se jer se ovaj Pravilnik i odnosi jednako i na osobe zaposlene u muzejima. |
| 17 | Goran Budija | II. STRUČNA ZVANJA, Članak 8. | Dodati kao stav (5) ) Iznimno, osoba koja radi u muzejskoj instituciji najmanje sedam godina ,te ima temeljno stručnog zvanje iz članka 6. ovoga Pravilnika, stječe stručno zvanje viši konzervator-restaurator | Nije prihvaćen | Ne prihvaća se jer se ovaj Pravilnik i odnosi jedanko i na osobe zaposlene u muzejima. |
| 18 | Goran Budija | V. STJECANJE VIŠIH STRUČNIH ZVANJA, Članak 33. | Izmijeniti stav (2) Postupak dodjele viših stručnih zvanja provodi se 2 puta godišnje a objava roka za podnošenje zahtjeva objavljuje se na mrežnim stranicama ministarstva nadležnog za poslove kulture. Dodati u stav (3) ili kao izdvojeni stavak : Kandidati koji konzervatorsko-restauratorske poslove obavljaju u muzejskoj instituciji dužni su priložiti potvrdu institucije o izvedenim poslovima . | Primljeno na znanje | Razmotreno i preformulirano. |
| 19 | Goran Budija | III. STJECANJE TEMELJNIH STRUČNIH ZVANJA, Članak 26. | Koliko vidim na popisu nema predmeta tehničke i industrijske baštine.Mislim da uz neke specijalnosi treba dodati dali se radi o povijesnim ili arheološkim predmetima,znači povijesni predmeti od metala, odnosno arheološki predmeti od metala, jer način rada na spomenutim je grupama predmeta sasvim drugačiji,ono što je na povijesnim predmetima prihvatljivo na arheološkim može biti čista devastacija,postupci prihvatljivi u obnavljanju arhitektonske baštine mogu pa k na povijesnoj baštini biti čista destrukcija,isto važi i za keramiku te staklo, predmete od tekstila i kože,kamena,slike na zidu ili platnu te dasci odnosno papiru .Treba precizno i jasno odrediti što tko zna i može raditi a ne dozvoljavati razna svaštarenja,odnosno konzerviranje restauriranje opće prakse. Kod prevođenja u zvanje osoba koje su radile u muzejima posebnu pažnju treba posvetiti onima koji su stekli zvanje restaurator metala, stakla i keramike.Dok je kod preparatora ovo od početka bilo razdvojeno kod restauratora je zbog definitivne inertnosti određenih osoba,odnosno kvazi sustava ovo ostalo kao jedna specijalnost, no u pricipu su osobe koje su to zvanje stekle specijalisti za samo jedan od ova 3 materijala,uz napomenu da obavezno treba definirati radi li se o povijesnim predmetima ili predmetima kopnene arheologije odnosno hidroarheološkom materijalu.Ako netko radi na povijesnim predmetima a smatra da zna raditi i na arheološkim predmetima onda neka položi dopunski stručni ispit za spomenuti materijal,i to kopneni nalazi kao jedna specijalnost a hidroarheološki materijal kao druga posebna specijalnost( i obratno ako netko radi na arheološkom materijalu smatra da zna raditi i sa povijesnim predmetima ). | Primljeno na znanje | Razmotreno i preformulirano. |
| 20 | Goran Budija | PRAVILNIK, Prilog 2. | Mislim da bi za one koji rade u muzejima trebalo izraditi i odvojeno dodati sasvim novu tabelu za bodovanje,jer vrednovanje restauratorskog rada u muzeju temeljem ove liste nije moguće, barem ne na pravičan i iole realan način.Nadalje zaboravlja se da ovaj pravilnik mora biti u potpunosti funkcionalan,bez ikakvih sivih zona koje bi onemogućavale njegovu trenutačnu i neometanu primjenu. Ono što je u ovu listu tek tako ubačeno nema veze sa stvarnošću i potpuno je nedostatno i očito nema za temelj ikakovo bolje poznavanje restauratorskog rada u muzeju.Doslovce svaki segment restauratorskog rada u muzeju mora nositi određeni broj bodova - konzervatorsko restauratorski zahvati popraćeni dokumentacijom,preventivna zaštita provedena u stalnom postavu i depoima,rad na postavljanju izložbi,rad na pakiranju predmeta za transport,rad na raspakiravanju predmeta,rad na reviziji odnosno pripremama za registraciju zbirki,pa čak i pisanje muzejskih brojeva na predmete odnosno odlazak po materijal i alate potrebne za rad. Publicistička i aktivnosti tipa stručnih skupova i restauratorskih izložbi ,odnosno stručno usavršavanje i mentorstva također moraju biti vrednovani van sheme za one koji rade u HRZ ili samostalno jer je rad na istima u muzeju drugačiji i organizacijski složeniji nego u HRZ,jer dok kolege u HRZ imaju dobro organiziranu logistiku u muzeju to u pravilu nemate,odnosno ako nešto ne napravite sami teško da će vam to odraditi netko drugi. Mislim da bi vrednovanje zahvata moglo biti provedeno po načelu jednostavan ,srednje složen,složeniji,i izrazito zahtjevan,primjerice po 10 bodova za prvu,20 za drugu,30 za treću i 40 - 60 za četvrtu kategoriju - uz naglasak da se radi o broju bodova po predmetu odnosno zahvatu,a isto je moguće koristiti i kod preventivne zaštite,odnosno dokumentiranja i pakiranja za transport,te postavljanja i raspremanja izložbi,kod pisanja muzejskih brojeva može se dati po jedan bod po predmetu , te kod nabavke materijala također po recimo 3 boda.Kod rada na dugotrajnim i složenijim projektima obavezno bi bilo smisliti nekakav dodatan stimulativni način bodovanja ovakovih poslova,recimo uvećanjem broja bodova za 50 - 100 %.Izlaganja na stručnim skupovima, te organizacija istih,poster prezentacije,odnosno publicistička djelatnost,te učešće u reviziji zbirki te mentorstva također moraju biti dio ove liste i nositi određen broj bodova. Na kraju bih još jednom naglasio da ovaj pravilnik ne može imati za cilj stvaranje kvazi elita niti poticati nekakovo laktarenje,guratorstvo i slične neetičke postupke,već stvaranje okvira za napredovanje svih pod u startu jednakim uvijetima i mogućnostima,oni na vodećim pozicijama su stimulirani kroz plaću i ne mogi imati dvostruke povlastice odnosno već u startu povlašteni položaj u odnosu na druge. Osobe koje rade u malom gradskom muzeju i osobe koje rade u velikom muzeju državnog značenja moraju sukladno ustavu RH pred zakonskim i podzakonskim aktima biti u ravnopravnom položaju ...Osobe koje rade u muzejima moraju biti potpuno jednakopravne u odnosu na one koji rade u HRZ,NSK,Hrvatskom državnom arhivu, unutarnjoj ustrojstvenoj jedinici ministarstva nadležnog za poslove kulture, te samostalno,kako su ovi već u startu godinama imali povoljniji tretman pred zakonom isto je nužno osigurati i muzejskim konzervatorima restauratorima i restauratorima tehničarima ( preparatorima )....... Ujedno bi trebalo uvesti i zaštitne mehanizme koji bi sprečavali i sankcionirali eventualne malverzacije,ucjene ili uskrate pri dobivanju potrebnih uvjerenja . | Primljeno na znanje | Razmotreno, tabela je preformulirana i već prilagođena muzejskoj djelatnosti. |
| 21 | Goran Budija | PRAVILNIK | Kako ovaj pravilnik svoju jurisdikciju proširuje i na konzervatore restauratore te restauratore tehničare( preparatore) koji rade u muzejima pravilnik treba kvalitetnije prilagoditi ovoj skupini prije svega stoga jer su dosada u odnosu na one koji rade u HRZ ili samostalno njihova prava bila znatno manje kvalitetno regulirana te su pripadajući muzejski propisi uvijek imali u biti dijelom restriktivan odnos prema konzervatorsko restauratorskoj struci u muzejima. Već muzejski zakon iz 1998.to jasno pokazuje jer se po donošenju istog sve do donošenja novog pravilnika iz 2003.( Pravilnik o stjecanju viših zvanja u muzejskoj struci/»Narodne novine« br. 56/03/ ) nije moglo polagati stručni ispit ( a nije ga se moglo polagati niti prije - već od 1991. jer zakon iz vremena bivše države tj. SFRJ nije regulirao niti stručni ispit niti napredovanje konzervatora restauratora ).Paralelno s ovim pravilnik donešen 2003. za restauratore koji rade u HRZ ili samostalno (Pravilnik o stručnim zvanjima u konzervatorsko-restauratorskoj djelatnosti te uvjetima i načinu njihova stjecanja ) NN 56 /2003) predviđao je za one zatečene na radnom mjestu u vrijeme stupanja na snagu pravo na prevođenje u zvanje sukladno godinama staža ,radnom iskustvu te publiciranim stručnim radovima ( čl.38 ,čl.40),što znači da se svo prethodno radno iskustvo priznavalo,uključujući i honorarni rad odnosno pripravnički staž.Viša zvanja se već tada stječu po dobro razrađenoj bodovnoj listi. No kod muzejskih restauratora u za njih važećem pravilniku ovakve razmjerno pravedne odluke nije bilo te im se je sav staž stečen prije polaganja stručnog ispita ili oslobađanja od istog( za oslobađanje se tražilo 10 godina staža i to isključivo u trenutku donošenja zakona - ako ste ih stekli u vremenu proteklom između donošenja zakona i donošenja pravilnika to vam se nije računalo već ste morali polagati stručni ispit ) više nije računao u staž potreban za stjecanje viših zvanja,a isto se odnosilo i na eventualno objavljene stručne radove.Tako da je nekoliko osoba ostalo zakinuto za 11 godina staža,odnosno u slučaju jedne kolegice 17 godina, no i tu je pravna služba ministarstva kulture bila principijelna te je dvosmislene zakonske akte veselo tumačila na štetu spomenutih.Vođeno je i nekoliko redom izgubljenih sudskih postupaka koji mogu poslužiti kao školski primjer sprege osoba sa političkim zaleđem i potpuno od politike nezavisnog,nekorumpiranog,te iznimno brzog sudstva. Pravilnik iz 2009. koji je regulirao stjecanje temeljnih i viših zvanja u konzervatorsko restauratorskoj struci (Pravilnik o stručnim zvanjima u konzervatorsko-restauratorskoj djelatnosti te uvjetima i načinu njihova stjecanja NN 59/2009)zadržao je dijelom i izuzetne situacije,odnosno i dalje je zadržana mogućnost stjecanja zvanja temeljem dužine radnog iskustva u struci no u odnosu na pravilnik iz 2003. nešto postrožene uvjete i sužen krug onih koji zvanja mogu steći na spomenuti način .U odnosu na birokratski orijentirane muzejske propise zvanja se i dalje stječu po razmjerno dobro sastavljenoj bodovnoj listi koja omogućuje vrednovanje cjelokupnog rada konzervatora restauratora. Muzejski pravilnik iz 2010.(Pravilnik o uvjetima i načinu stjecanja stručnih zvanja u muzejskoj struci („Narodne novine“, br. 97/10, 112/11)). pak je i dalje bio orijentiran na valorizaciju rada konzervatora restauratora po birokratskom sistemu ili toliko i toliko toga i toga ili ništa od napredovanja,te nije predviđao mogućnost koja je spomenuta uz pravilnik koji je važio za djelatnike zavoda i one koji rade samostalno,odnosno zakonodavac je jednostavno odbijao bilo kakovu mogućnost ispravke u biti omalovažavajućeg i nepravednog stava zakona iz 1998. Ovdje treba napomenuti i da je dio konzervatora restauratora zaposlenih u muzejima zvanja stekao putem dobro ugođenih namještaljki,zna se za najmanje 5 ovakvih slučajeva , pa smo tako imali 2 prebacivanja u više zvanje - 2 su kolegice prebačene iz zvanja višeg preparatora u zvanje višeg preparatora,što je po muzejskom zakonu bilo nemoguće - no uz primjerene veze je eto i te kako bilo moguće,imali smo konzervatoricu restauratoricu muzejsku savjetnicu,što također nije zvanje koje konzervatori restauratori zaposleni u muzejima mogu steći ,no uz primjerene veze i to je bilo moguće, slučaj kolegice kojoj je stručna dokumentacija priznata kao znanstveni rad,kao i slučaj kolege koji je sa srednjom stručnom spremom isticao zvanje višeg restauratora.Ovom se može pridružiti i slučaj kolegice koja je radila u muzeju te isticala zvanje restauratora majstora,zvanje koje u muzejima nije bilo moguće steći,a nije ni poznato da je spomenuta ikada radila za HRZ. Treba naglasiti i da ministarstvo kulture nikada nije pokušalo na transparentan i javan način razriješiti ove slučajeve,pri tome mislim iskjučivo putem nezavisnog povjerenstva.Dapače podstirana je teza da se ove slučajeve ne može sankcionirati zbog toga što dokumenti tj rješenja o dodjeli zvanja koja ministar potpiše samim tim činom postaju neosporivi,te da se zvanja istima ne mogu oduzeti ali se i specifični kriteriji koji su korišteni u njihovim slučajevima drugima uskraćuju,odnosno što je za njih bilo moguće za druge eto ne može i nikada neće biti moguće - odnosno ministarstvo nam želi reći kako oni eto smatraju da postoje i pošteni i zaslužni lopovi, te da ih treba pustiti da uživaju u na gore spomenute načine stečenim beneficijama,težak i dugotrajan put promjene malicioznih zakonskih i podzakonskih akata je za budale a pametni eto koriste veze,poznanstva i namještaljke .Da se ne spominje da se točno zna tko je sve imao prste u spremanju ovih delicija,no radi se o strogo zaštićenim medvjedićima,"časnim i poštenim" i dakako "zaslužnim" muzealcima,da se ne zaboravi i uloga pravne službe ministarstva te muzejskog vijeća i ministra koji je rješenja potpisao ( posve sigurno je da bi se svi požalili na sinkopu koja ih je jadne snašla u tim odsutnim trenucima).Odnosno tu je ministarstvo veselo pokazalo i da se neke propise može tumačiti i u korist nekih očito posebno podobnih pojedinaca,što u prije spominjanim sudskim postupcima koji su na upravnom sudu vođeni protiv ministarstva pak slučajno nije bio slučaj. Tako da bi ovaj pravilnik u izuzetne slučajeve morao ubrojiti i pravo muzejskih restauratora da zvanje steknu temeljem staža provedenog u struci,na isti način na koji to regulirao pravilnik iz 2003.,te onaj iz 2009. (čl.36) oba nadležna za one koji rade u HRZ,NSK,Hrvatskom državnom arhivu ili samostalno,da se ne spominju i oni koji rade u upravi za zaštitu kulturne baštine.Ovo može biti regulirano i prijelaznom odredbom koja bi važila 6 mjeseci ili godinu dana ,odnosno u tom bi roku svi muzejski konzervatori restauratori i preparatori koji smatraju da su zakinuti primjenom propisa proizašlih iz pripadajućeg muzejskog zakonodavstva mogli zatražiti ovo prevođenje u zvanje,odnosno stjecanje zvanja temeljem godina provedenih na radu u struci( uz napomenu da se u ovo mora računati kako pripravnički staž tako i honorarni rad),te eventualno publiciranih stručnih radova. Razvidno je i da predlagatelji u bodovnoj listi na kraju pravilnika očigledno ne razumiju specifičnosti rada u muzejskoj instituciji,te smatraju da se neke stvari podrazumijevaju,što nikako ne može biti slučaj - dapače ovaj stav može stvoriti cijeli niz prostora za najrazličija birokratska i kvazistručna te tko zna kakva još sve ne tumačenja na štetu restauratora i preparatora zaposlenih u muzejima.Pri radu u muzeju restauratori ,odnosno preparatori sve rade sami,od nabave materijala za rad, vođenja pisane i foto dokumentacije,konzerviranja restauriranja,preventivne zaštite,rada na postavljanju i raspremanju izložbi,pakiranju i raspakiravanju predmeta za izložbe van matične institucije.Sve bi ovo trebalo biti jasno navedeno te donositi primjeren broj bodova. i to tako da i oni koji rade u velikom muzeju državnog značaja i oni koji rade u malom gradskom muzeju imaju barem približno jednake mogućnosti za stjecanje viših zvanja,kažem barem jer bi ovi uvjeti legalistički gledano morali biti isti. Istaknuo bi i najvažniju razliku u odnosu na djelatnike HRZ,NSK ,Hrvatskog državnog arhiva i one koji rade samostalno - muzejski restauratori u principu ne pišu elaborate,već dokumentaciju,te za njihov rad nije nadležan konzervator,već kustos zbirke na kojoj rade . Na kraju bih napomenuo ono što je trebalo reći na početku - zašto ministarstvo kulture nije obavijestilo redom sve restauratore i preparatore zaposlene u muzejima( ali i sve ostale zainteresirane ) o ovoj raspravi - izgleda da je strašno teško sačiniti mailing listu od sto i još nešto ljudi...Tako da se ne bi čudio da im javna rasprava kao uostalom i sve dosada koristi tek kao kvazidemokratski paravan za nametanje vlastite volje,jer kod nas je politika ipak iznad svega - uloga je struke tek konzultativna... Još jedna stvar - možda ne bi bilo loše u pravilnik integrirati sažete temeljne principe konzerviranja restauriranja kojih bi se svi koji rade na zaštiti kulturne baštine trebali pridržavati. I također u pravilnik bi bilo dobro uključiti i kodeks etičkog ponašanja koji bi morao uključivati i mogućnost prijave te sankcija za one koji ga krše. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje, razmotreno, ne prihvaća se, predmetna materija nije predmet ovog Pravilnika. |
| 22 | Goran Pernjek | II. STRUČNA ZVANJA, Članak 4. | Pravo na stjecanje stručnog zvanja restaurator ili konzervator tehničar trebali bi imati svi sa završenim bilo kojim srednjim obrazovanjem bez obzira na usmjerenje. | Nije prihvaćen | Ne prihvaća se jer određene vrste obrazovanja ne mogu raditi navedeni posao. |
| 23 | HRVATSKO RESTAURATORSKO DRUŠTVO | II. STRUČNA ZVANJA, Članak 3. | Pravilnikom trebaju biti jasno definirane razlike u ingerencijama temeljnih i viših stručnih zvanja To ne smije biti prepušteno tumačenju tvrtke ili institucije kojoj pojedinac pripada. Trenutno su bolje definirani kriteriji za stjecanje odgovarajućeg stručnog zvanja izraženi u bodovima, nego kvalifikacije i ingerencije koje se pojedinim zvanjem stječu. Smatramo da se novim Pravilnikom treba (pro futuro) - što ne zahvaća već prije dodijeljena i zaslužena stručna zvanja, ograničiti napredovanje osoba koje su stekle temeljna stručna zvanja, a nemaju odgovarajuću visoku stručnu spremu za napredovanje u viša stručna zvanja. To jasno preciziraju i međunarodne smjernice: • E.C.C.O. PROFESSIONAL GUIDELINES: BASIC REQUIREMENTS FOR EDUCATION IN CONSERVATION/RESTORATION, 2004. • E.C.C.O.: COMPETENCES FOR ACCESS TO THE CONSERVATION-RESTORATION PROFESSION, 2011. • WORKSHOP ON OCCUPATIONAL COMPETENCY AND TITLE DEFINITIONS IN THE FIELD OF CONSERVATION AND RESTORATION 8 - 9 - 10 December 2016, Istanbul Pravilnik treba jasno definirati i propisati raspon ingerencija temeljnih stručnih zvanja u odnosu na viša stručna zvanja, a odgovarajuća služba Ministarstva kulture treba osigurati provođenje toga u praksi tako da osobe nižih stručnih zvanja (temeljnih) smiju izvoditi poslove isključivo uz vodstvo i pod nadzorom osoba s višim stručnim zvanjima. Za samostalno obavljanje konzervatorsko-restauratorske djelatnosti visoka stručna naobrazba je nužna. Osobe s nižom stručnom spremom i u temeljnim stručnim zvanjima imaju u svojoj kategoriji tri stupnja napredovanja, a time i tri stupnja povećanja dohotka u državnim ili privatnim radnim organizacijama, prema Zakona o radu. | Nije prihvaćen | Ne prihvaća se, za sve razine obrazovanja predviđeno je stručno osposobljavanje prema tome i napredovanje. Ističe se da je samo obavljanje konkretnih poslova predviđeno i Pravilnikom o izdavanju dopuštenja za obavljanje poslova na zaštiti i očuvanju kulturnih dobara, u kojem su predviđene određene vrste poslova i stručna naobrazba. |
| 24 | HRVATSKO RESTAURATORSKO DRUŠTVO | II. STRUČNA ZVANJA, Članak 6. | Napredovanja treba razlučiti u okviru temeljnih stručnih zvanja jedna, a u okviru viših stručnih zvanja druga vrsta ovisno o kvalifikacijama. Konzervatori koji su završili integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili specijalistički diplomski stručni studij, su specijalisti u područjima usko vezanim za konzervatorsko-restauratorsku struku, kao što su kemičari, fizičari, biolozi i slično. (naš prijedlog tog zvanja - KONZERVATOR-SPECIJALIST) Konzervatori pak koji rade u Ministarstvu kulture (povjesničari, arhitekti) prema Zakonu i pravilnicima rada i napredovanja u državnim službama imaju riješena napredovanja, koja su: - vježbenik (do državnog ispita) - stručni suradnik (nakon ispita) - stručni savjetnik - viši stručni savjetnik. To je sistematizacija prema klasifikaciji znanstvenih zvanja (znanstveni suradnik, viši znanstveni suradnik i znanstveni savjetnik). Da bi se precizno odvojilo jedne od drugih "konzervatora" predlažemo da se uz konzervatore iz nižih stručnih zvanja doda riječ tehničar, a u nazivu konzervatora iz viših stručnih zvanja doda riječ specijalist. Hoće li zvanje tih osoba glasiti konzervator-specijalist, kemičar ili samo: konzervator-kemičar može preciznije definirati stručno povjerenstvo Ministarstva kulture. | Nije prihvaćen | Nazivi su rađeni s obzirom na stručnu spremu i prepoznatljivi su s obzirom na stručnu spremu. |
| 25 | HRVATSKO RESTAURATORSKO DRUŠTVO | II. STRUČNA ZVANJA, Članak 6. | Sami nazivi pojedinih temeljnih i viših stručnih zvanja nisu najidealnije izabrani. Prijedlog radne grupe HRD-a pojednostavljuje i shvatljivije obrazlaže zvanja. Prijedlog je predočen Ministarstvu kulture prije godinu dana te se odnosi isključivo na nova zapošljavanja i nova stjecanja stručnih zvanja, što nikako ne utječe na dosadašnja stručna zvanja kolega koji već rade u struci. TEMELJNA STRUČNA ZVANJA - srednjoškolska stručna sprema ili preddiplomski studij BEZ PRAVA NA SAMOSTALNI RAD na kulturnom dobru I • restaurator-tehničar • konzervator-tehničar II • viši restaurator tehničar • viši konzervator tehničar III • viši rest. tehničar II stupnja - ili viši rest. tehničar majstor • viši konz. tehničar II stupnja - ili viši konz. tehničar majstor VIŠA STRUČNA ZVANJA - samo diplomski ili preddiplomski i diplomski integrirani sveučilišni studij SA PRAVOM NA SAMOSTALNI RAD na kulturnom dobru, odnosno ishodovanju LICENCE I • konzervator-restaurator • konzervator-specijalist (kemičar, biolog, fizičar, fotograf...) II • viši konzervator-restaurator • viši konzervator specijalist (kemičar, biolog, fizičar, fotograf...) III • konzervator-restaurator savjetnik • konzervator specijalist savjetnik (kemičar, biolog, fizičar, fotograf...) Ovdje je u nazivlju jasno i praktično odvojen konzervator-restaurator sa završenim restauratorskim studijem od stručnjaka usko povezanih sa radom na kulturnim dobrima, ali različitih struka - tu vrijedi onaj dodatak: "odnosno drugim odgovarajućim diplomskim sveučilišnim studijem" | Nije prihvaćen | Ne prihaća se, ovo pitanje uređeno je Pravilnikom o izdavanju dopuštenja za obavljanje poslova na zaštiti i očuvanju kulturnih dobara. |
| 26 | Ines Kokanović | II. STRUČNA ZVANJA, Članak 3. | Novim Pravilnikom potrebno je jasnije obrazložiti pojedina zvanja tj. njihove ovlasti u struci i prema tome primjenjivati ih za buduće konzervatore-restauratore. Slažem se sa komentarima kako je nužna visoka stručna naobrazba za samostalno obavljanje konzervatorsko-restauratorske djelatnosti te kako napredovanjem bez VSS nebi trebao biti omogućen isti. | Nije prihvaćen | Ne prihvaća se, za sve razine obrazovanja predviđeno je stručno osposobljavanje prema tome i napredovanje. |
| 27 | KREŠIMIR BOSNIĆ | III. STJECANJE TEMELJNIH STRUČNIH ZVANJA, Članak 15. | Poštovani, komentar se odnosi isključivo na stavak 5 u članku 15 Pravilnika, u kojem se Hrvatski restauratorski zavod proglašava organizatorom postupka polaganja stručnog ispita. Unatoč isključivo pozitivnim iskustvima koja sam stekao u dosadašnjoj suradnji s navedenom ustanovom, načelno smatram da je opasno prepustiti organizaciju stručnog ispita ustanovi koja malim i srednjim poduzetnicima na području konzervacije - restauracije konkurira na tržištu. Čak štoviše, držim da nije u duhu "zdravog" tržišnog natjecanja niti jednu ustanovu postaviti u povlašten položaj spram ostalih na bilo koji način. Ukoliko bi, hipotetički, Hrvatski restauratorski zavod ugovarao poslove izravno s Upravom za zaštitu kulturne baštine Ministarstva kulture, te bio isključen iz bilo kakve tržišne "utakmice", odnosno onemogućen u natjecanju za projekte privatnih investitora, jedinica lokalne samouprave, udruga ili vjerskih zajednica, u predloženoj odredbi članka 15, stavka 5 doista ne bi bilo ništa sporno. | Primljeno na znanje | Razmotreno, napominjemo da se stručni ispiti samo fizički održavaju u Hrvatskom restauratorskom zavodu, a provodi ih povjerenstvo i ispitivači koje imenuje ministar kulture. |
| 28 | KREŠIMIR BOSNIĆ | III. STJECANJE TEMELJNIH STRUČNIH ZVANJA, Članak 12. | Poštovani, nigdje se ne navodi da u povjerenstvu za polaganje stručnog ispita za zvanje konzervatora - restauratora ili pak konzervatora, od 5 članova (među kojima je jedan pravnik) mora biti barem jedan konzervator - restaurator. Na taj način se omogućava apsurdna situacija da o stjecanju stručnog zvanja odlučuju ljudi koji ga ni sami nemaju. | Nije prihvaćen | Ne prihvaća se, napominjemo da stručnjake imenuje ministar iz reda stručnjaka za zaštitu i očuvanje kulturnih dobara što uključuje i konzervatore-restauratore. |
| 29 | KREŠIMIR BOSNIĆ | II. STRUČNA ZVANJA, Članak 6. | Poštovani, sve pohvale za stavak 2 članka 6 u ovome prijedlogu pravilnika, koji predstavlja velik napredak u odnosu na ranije važeće propise. Nadalje, predlažem članak dodatno unaprijediti definiranjem sadržaja pojma "drugi odgovarajući studij" u stavku 1, kao i zamjenu pojma "restauratorski studij" pojmom "studij konzervacije - restauracije". | Nije prihvaćen | Ne prihvaća se, s obzirom da pravilnik predviđa restauratorski studij odnosno odgovarajući drugi studij što uključuje i konzervatorsko-restauratorski studij. |
| 30 | Marko Buljan | III. STJECANJE TEMELJNIH STRUČNIH ZVANJA, Članak 12. | Članak 12., stavka 2, trebala bi se nadopuniti s uvjetom da bar jedan od četiri člana povjerenstva koje imenuje ministar nadležan za kulturu iz reda stručnjaka za zaštitu i očuvanje kulturnih dobara mora biti konzervator-restaurator. | Nije prihvaćen | Ne prihvaća se, napominjemo da stručnjake imenuje ministar iz reda stručnjaka za zaštitu i očuvanje kulturnih dobara što uključuje i konzervatore-restauratore. |
| 31 | Marko Buljan | II. STRUČNA ZVANJA, Članak 5. | Članak 5, stavka 3, Za stjecanje stručnog zvanja viši restaurator tehničar specijalist treba pod uvjete dodati i "odgovarajući diplomski sveučilišni studij ili integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili specijalistički diplomski stručni studij" te tako omogućiti osobama VSS koji nisu završili studij konzervacije-restauracije da dobiju prihvatljivo stručno zvanje za obavljanje poslova na zaštiti i očuvanju kulturnih dobara. | Primljeno na znanje | Riječ je o zvanju za koje je predviđena viša stručna naobrazba, međutim nema zapreke da ga stekne osoba s visokom naobrazbom. |
| 32 | Marko Buljan | II. STRUČNA ZVANJA, Članak 6. | U Članku 6., stavka 1, predlažem precizirati uvjet „drugi odgovarajući“ navođenjem koji su to drugi odgovarajući studiji za stjecanje navedenog zvanja, odnosno koji su to s njim izjednačeni studiji. Mišljenja sam da zvanje konzervator-restaurator, pod takvim nazivom, mora biti rezervirano samo za osobe sa završenim konzervatorsko-restauratorskim studijem. Drugi studiji prema užoj specijalnosti koji nisu završili konzervatorsko-restauratorski studij, mogu se prijaviti za stručno zvanje viši restaurator tehničar specijalist (ili osmisliti neki drugi prihvatljivi naziv) i tom zvanju onda treba omogućiti dobivanje uvjerenja za temeljno stručno zvanje za uže specijalnosti za koje ne postoji konzervatorsko-restauratorski studij. Tako bi se postigao pravedniji sustav dodjele zvanja s obzirom na završeni studij. | Nije prihvaćen | Ne prihvaća se s obzirom da se na drugim (odgovarajućim) strudijima stječu temeljna zvanja i uže specijalnosti te postoji daljnje profiliranje kroz praksu unutar institucija.(npr. tehnološki, kemijski isl.) |
| 33 | Marko Buljan | PRAVILNIK, II. STRUČNA ZVANJA | Nužno je da se Pravilnikom o stručnim zvanjima jasno definiraju ovlasti i djelokrug svakog pojedinog temeljnog i višeg stručnog zvanja. Ne postojanjem spomenutih definicija ostavlja se prostor za slobodno tumačenje i stvaranje "nereda" u struci, bilo unutar ili izvan ustanova. | Nije prihvaćen | Ne prihvaća se, ovaj Pravilnik osigurava stručnu osposobljenost za obavljanje konzervatosrsko-restauratorskih poslova na zaštiti I očuvanju kulturnih dobara, a poslovi se razrađuju sistematizaciojom ovisno o ustanovi. |
| 34 | Marko Buljan | III. STJECANJE TEMELJNIH STRUČNIH ZVANJA, Članak 26. | U Članku 26. stavka 1, predlažem nadopunu teksta kojom se dodaju uže specijalnosti i za zvanje viši restaurator tehničar specijalist, kojima se onda nude samo određena zanimanja kojih nema na studijima konzervacije-restauracije (npr. predmeti umjetničkog obrta, analogni i digitalni materijal umjetničkog i povijesnog karaktera itd.). Ostale uže specijalnosti za zvanja konzervator-restaurator trebaju biti isključivo za osobe sa završenim studijem konzerviranja-restauriranja. | Primljeno na znanje | Razmotreno, stav najvećeg dijela struke je predloženi pravilnik. |
| 35 | Marko Buljan | III. STJECANJE TEMELJNIH STRUČNIH ZVANJA, Članak 15. | Članak 15. stavka 5, hoće li se Hrvatski restauratorski zavod naći u sukobu interesa ako preuzme na sebe održavanje ispita za dodjelu stručnih zvanja za obavljanje konzervatorsko-restauratorskih poslova na zaštiti i očuvanju kulturnih dobara, temeljem činjenice da se radi o ustanovi koja je prisutna na tržištu (javlja se na javne natječaje za dodjelu poslova u konzervaciji-restauraciji, a na koje se mogu javiti i licencirane konzervatorsko-restauratorske firme, obrti i sl., kao i samostalni konzervatori-restauratori)? | Primljeno na znanje | Razmotreno, napominjemo da se stručni ispiti samo fizički održavaju u Hrvatskom restauratorskom zavodu, a provodi ih povjerenstvo i ispitivači koje imenuje ministar kulture. |
| 36 | Marko Buljan | PRAVILNIK | Nakon detaljnog iščitavanja Pravilnika, ako sam dobro shvatio, ima dosta pozitivnih pomaka. Bilo bi poželjno da se i nazivlje prilagodi zvanju, odnosno akademskom stupnju i samom završenom studiju. Opet karikiram: ja ako radim u odvjetničkom uredu dvije godine, nisam pravnik. Ja ako radim pet godina u bolnici, nisam liječnik. Ja mogu raditi i 20 godina u arhitektonskom uredu, ali neću postati arhitekt, ako ne završim studij arhitekture. Stječe se dojam da se zvanje konzervator-restaurator svrstava pod tečaj, što je neprihvatljivo. Izmjene koje bi se trebale napraviti propisuju vodeća konzervatorsko-restauratorska strukovna udruženja kao što su E.C.C.O i ENCoRE u svojim dokumentima. Veliki dio struke, kao i sami studiji već duže vrijeme apeliraju da se naprave prave korekcije u Pravilniku, koje su se napokon jednim djelom i dogodile u Članku 6., ako sam pravno gledajući dobro razumio dokument... Svejedno treba naglasiti da samo osobe koje su završile studij konzerviranja-restauriranja te stekle zvanje magistra konzervacije-restauracije (integrirani petogodišnji studij) mogu steći stručno zvanje konzervator-restaurator. Svaka druga VSS može se baviti konzervacijom-restauracijom, ali ne bi smjeli nikako doći do zvanja konzervator-restaurator i prava koja to zvanje nosi bez da završe odgovarajući sveučilišni studij, odnosno studij konzervacije-restauracije. Mogu biti viši restauratori tehničari specijalisti ili dobiti neki drugi odgovarajući naziv... Također, uvedite određene uže specijalnosti kojih nema na konzervatorsko-restauratorskim studijima za više restauratore tehničare specijaliste. Nitko ne brani nekome da se bavi konzervacijom-restauracijom, ali pod odgovarajućim nazivljem i pravima, kao što imaju i ostali studiji za svoju struku, te kako se teži i strukovno predlaže u članicama Europske unije. Molim Vas da ozbiljno razmotrite date prijedloge, jer uvidjet ćete da se ne ide nikome na štetu, već se uvodi red i pravedan sustav za buduće generacije, te radi samog poboljšanja kvalitete u očuvanju kulturnih dobara. | Nije prihvaćen | Razmotreno, ne prihvaća se jer se Pravilnik temelji na praćenju stanja u struci i razvoja djelatnosti, stoga Pravilnik mora biti s navedenim prilagođen. |
| 37 | MATEO MIGUEL KODRIČ KESOVIA | PRAVILNIK, Prilog 2. | Stručno usavršavanje (tablica 7) bi trebalo vrednovati sukladno trajanju i težini programa na kojem je osoba sudjelovala, a neupitno da bi trebali iznositi mnogo više bodova - u odnosu na neke vrijednosti iz drugih tablica. Drugim riječima, osoba koja je npr. sudjelovala na jednom tjednom tečaju/seminaru/radionici (br, 7.4.) ne bi smijela ni približno biti polovici bodova osobe koja je npr. pola godine stažirala/surađivala na složenim projektima konzervacije-restauracije (br. 7.2., 7.3.). Opis za stručno usavršavanje prema posebnim programima iz užeg područja struke (br. 7.5.) također je otvoren za tumačenje i nizak u odnosu na 7.4. Bodove bi trebalo reevaluirati i prikazati "od-do". Po uzoru na druge zemlje, i to ne samo vezano za struke koje se tiču ovog pravilnika, stručna usavršavanja (posebice usavršavanje/stažiranje u inozemstvu) i daljnja edukacija pripravnika (ali i afirmiranih stručnjaka) trebale bi biti vrlo važan segment u stvaranju i osiguravanju kvalitetnog kadra u Hrvatskoj, a ne demotivirati ih ovakvom slikom. | Prihvaćen | Prihvaćeno |
| 38 | MATEO MIGUEL KODRIČ KESOVIA | III. STJECANJE TEMELJNIH STRUČNIH ZVANJA, Članak 26. | Ukoliko niste upoznati sa programima studija konzervacije i restauracije u Hrvatskoj, uža specijalnost konzervacije-restauracije na predmetima od kože je pridružena specijalizaciji konzervacije-restauracije predmetima od papira (npr. pergament), a ne predmetima od tekstila, pa bi ovo trebalo korigirati sukladno tome. Naime, takva podjela je usustavljena i u gotovo svim drugim zemljama (izuzev npr. studija u Beču i Torinu), gdje osobe/studenti iz područja konzervacije-restauracije tekstila (opcionalno) imaju mogućnost dodatne edukacije u obliku tečajeva/seminara za specijalizaciju i na materijalima od kože. | Prihvaćen | Razmotreno i preformulirano |
| 39 | MATEO MIGUEL KODRIČ KESOVIA | III. STJECANJE TEMELJNIH STRUČNIH ZVANJA, Članak 15. | Slijedom mog komentara za članak 8, koji ste tiče akademski stupanj doktora ili magistra znanosti za osobe koje žele steći zvanje višeg konzervatora-restauratora, zašto sad pri kraju stavka 1 ovog članka zahtjevate dokaze o tome za pristupnike koji pristupaju temeljnom zvanju - Bez da ste u članku 6 (za konzervatore-restauratore) ponudili istu pogodnost kao i u članku 8? Mišljenja sam kako bi, po uzoru na članak 8, trebale postojati iste pogodnosti i u članku 6 i članku 9 jer magisterij ili doktorat znanosti koji se nekom mjerom tiče konzervatorsko-restauratorske djelatnosti nije nimalo zanemariv doprinos i uspijeće za struku. Štoviše, riječ je o osobama koji su npr. razvili nove ili unaprijedili postojeće dijagnostičke metode unutar neke uže specijalizacije, i kao takve bi svakako trebale biti priznate. Dakako, problem će se zasigurno pojaviti kod vrednovanja takvih doprinosa struci kao i tumačenja što je to "dokorat u području konzervacije-restauracije" (zbog njene interdisciplinarnosti) od strane izabranih članova u imenovanim Povjerenstvima, a koji ne posjeduju ekvivalentni akademski stupanj (iz istog područja uže specijalizacije). Da li je stavkom 2 nužno ograničiti mogućnosti pristupnicima koji su konzervatorsko-restauratorske poslove obavljali izvan Europske unije? Naime, zamislite da se iskustvo rada na projektima konzervacije-restauracije arheoloških nalazišta u Egiptu, Kini, ili pak u drugim zemljama izvan EU-a, smatra nevažečim? Gdje tu spada iskustvo rada stečeno usavršavanjem na institucijama u Švicarskoj ili Engleskoj (ukoliko Brexit stupi na snagu)? Smatram da u interesu napretka konzervatorsko-restauratorske struke i Hrvatske općenito ne bi trebalo postavljati "zemaljske" granice. | Nije prihvaćen | Ne prihvaća se. Ne prihvaća se, na kulturnim dobrima može se raditi i temeljem Dopuštenja za rad na kulturnim dobrima, dakle ne rade samo osobe koje imaju stečeno stručno zvanje. |
| 40 | MATEO MIGUEL KODRIČ KESOVIA | II. STRUČNA ZVANJA, Članak 8. | Upozorio bih na Vaše i buduće tumačenje "akademski stupanj doktora znanosti iz područja konzervatorske ili konzervatorsko-restauratorske djelatnosti" iz stavka 3, posebice kad se uzme u obzir da doktorat u području konzervacije-restauracije po sebi ne postoji - kako u Hrvatskoj, tako ni u inozemstvu. (Za konzervatore je ovo tumačenje razumljivo jer za zanimanja iz članka 26. postoje doktorski studiji). Upravo imajući u vidu interdisciplinarnost konzervatorsko-restauratorske struke, osobe koje su stjecale ili imaju namjeru steći akademski stupanj doktora znanosti najčešće odabiru područja znanosti u kojem mogu proširiti svoja znanja ili struku općenito (povijest umjetnosti, prirodoslovne znanosti, informacijske znanosti itd.), ali koja se tek u nekom obliku dotiču područja konzervatorsko-restauratorske djelatnosti. Stoga sugeriram da bi to trebalo malo bolje definirati kako u budućnosti ne bi došlo do (mogućih) nesuglasica. Također smatram kako navedena mogućnost ne bi trebala biti isključivo vezana ovim člankom, tj. samo za osobe žele steći zvanje višeg konzervatora-restauratora. Postoje kolege koje se bave kvalitetnim doktorskim istraživanjima (iz prethodno navedenih područja), a koje namjeravaju tek steći temeljno zvanje ili pak napredovati na stručno zvanje savjetnika. | Nije prihvaćen | Ne prihvaća se. Svrha ovoga pravilnika određena je poslovima koji se obavljaju poslovima konzervatorsko-restauratorske djelatnosti. |
| 41 | MIROSLAV GAŠPAROVIĆ | V. STJECANJE VIŠIH STRUČNIH ZVANJA, Članak 33. | čl. 15, čl. 18 stavak 1, podstavak c) i čl. 33, stavak 3, podstavak 7 predlaže se dodati: Restauratori koji izvode konzervatorsko-restauratorske poslove na predmetima koji su dio muzejskih zbirki trebaju dostaviti izvješća potvrđena od ravnatelja muzeja ili galerije. Obrazloženje: Budući da se u Zakonu o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara (NN 69/99, NN 151/03; NN 157/03 Ispravak, NN 87/09, NN 88/10, NN 61/11 , NN 25/12, NN 136/12 , NN 157/13,NN 152/14, 44/17 i 90/18) čl. 94, čl. 98 i čl. 101, konzervatorsko-restauratorski radovi na predmetima iz muzejskih zbirki tretiraju kao redovna djelatnost muzeja, a time nisu predmet Rješenja o prethodnom odobrenju, restauratori koji izvode radove na predmetima iz muzejskih zbirki ne moraju tražiti potvrdu nadležnog konzervatorskog odjela za elaborate i izvještaje o tim radovima. Slijedom navedenog restauratori koji su zaposleni u muzejima ne mogu ispuniti uvjet propisan u gore citiranim stavcima. | Prihvaćen | prihvaćeno |
| 42 | MIROSLAV GAŠPAROVIĆ | III. STJECANJE TEMELJNIH STRUČNIH ZVANJA, Članak 18. | čl. 15, čl. 18 stavak 1, podstavak c) i čl. 33, stavak 3, podstavak 7 predlaže se dodati: Restauratori koji izvode konzervatorsko-restauratorske poslove na predmetima koji su dio muzejskih zbirki trebaju dostaviti izvješća potvrđena od ravnatelja muzeja ili galerije. Obrazloženje: Budući da se u Zakonu o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara (NN 69/99, NN 151/03; NN 157/03 Ispravak, NN 87/09, NN 88/10, NN 61/11 , NN 25/12, NN 136/12 , NN 157/13,NN 152/14, 44/17 i 90/18) čl. 94, čl. 98 i čl. 101, konzervatorsko-restauratorski radovi na predmetima iz muzejskih zbirki tretiraju kao redovna djelatnost muzeja, a time nisu predmet Rješenja o prethodnom odobrenju, restauratori koji izvode radove na predmetima iz muzejskih zbirki ne moraju tražiti potvrdu nadležnog konzervatorskog odjela za elaborate i izvještaje o tim radovima. Slijedom navedenog restauratori koji su zaposleni u muzejima ne mogu ispuniti uvjet propisan u gore citiranim stavcima. | Prihvaćen | Prihvaćeno |
| 43 | MIROSLAV GAŠPAROVIĆ | III. STJECANJE TEMELJNIH STRUČNIH ZVANJA, Članak 15. | čl. 15, čl. 18 stavak 1, podstavak c) i čl. 33, stavak 3, podstavak 7 predlaže se dodati: Restauratori koji izvode konzervatorsko-restauratorske poslove na predmetima koji su dio muzejskih zbirki trebaju dostaviti izvješća potvrđena od ravnatelja muzeja ili galerije. Obrazloženje: Budući da se u Zakonu o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara (NN 69/99, NN 151/03; NN 157/03 Ispravak, NN 87/09, NN 88/10, NN 61/11 , NN 25/12, NN 136/12 , NN 157/13,NN 152/14, 44/17 i 90/18) čl. 94, čl. 98 i čl. 101, konzervatorsko-restauratorski radovi na predmetima iz muzejskih zbirki tretiraju kao redovna djelatnost muzeja, a time nisu predmet Rješenja o prethodnom odobrenju, restauratori koji izvode radove na predmetima iz muzejskih zbirki ne moraju tražiti potvrdu nadležnog konzervatorskog odjela za elaborate i izvještaje o tim radovima. Slijedom navedenog restauratori koji su zaposleni u muzejima ne mogu ispuniti uvjet propisan u gore citiranim stavcima. | Prihvaćen | prihvaćeno |
| 44 | MIROSLAV GAŠPAROVIĆ | II. STRUČNA ZVANJA, Članak 6. | 2. U čl. 6 Pravilnika predlaže se ukidanje obaveznog mjesta rada kako bi se pristupilo ispitu za stjecanje zvanja konzervator. Obrazloženje: Ako ispitu mogu pristupiti samo djelatnici Uprave za zaštitu kulturnih dobara i Hrvatskog restauratorskog zavoda, time se ograničava mogućnosti svim ostalim dionicima u procesu zaštite kulturnih dobara da pristupe ispitu i time potvrde svoju stručnost. Djelatnici Uprave za zaštitu i očuvanje kulturnih dobara prema sadašnjim propisima nisu obvezni pristupiti ispitu. Ispit je obvezan samo za djelatnike Hrvatskog restauratorskog zavoda (one koji nisu restauratori) iz čega, prema prijedlogu ovog pravilnika, proizlazi da će Hrvatski restauratorski zavod održavati ispite sam sebi. Nadalje, ako ispitu mogu pristupiti samo djelatnici gore navedenih institucija, to znači da djelatnici Gradskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode nisu konzervatori niti mogu pristupiti ispitu. | Prihvaćen | Prihvaća se te je članak 6. Pravilnika usklađen s člankom 101. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara. Stručna zvanja moraju steći osobe koje obavljaju restauratorsko konzervatorske poslova na zaštiti i očuvanju kulturnih dobara u javnim ustanovama za zaštitu i očuvanje kulturnih dobara i u drugim specijaliziranim pravnim osobama kojima su osnivači Republike hrvatska, županija, Grad Zagreb, gradovi i općine. Za stjecanje zvanja potrebno je dvije godine kontinuiranog rada u stuci za konzervatore su to specifični poslova koji se provode u navedenim institucijama. zvanje mogu steći i oni koji nisu stalni zaposlenici tih institucija već rade na određeno vrijeme (uz ugovor) Zaposlenici koji stječu stručno iskustvo u Upravi za zaštitu kulturne baštine za stjecanje zvanja propisanih ovim Pravilnikom također moraju zadovoljiti iste uvjete sukladno procedure za utvrđivanje stručne osposobljenosti. Napominjemo da se stručni ispiti samo fizički održavaju u Hrvatskom restauratorskom zavodu, a provodi ih povjerenstvo koje imenuje minister culture. |
| 45 | Mladen Culic | III. STJECANJE TEMELJNIH STRUČNIH ZVANJA, Članak 12. | Povjerenstvo mora biti preciznije definirano, tj. zvanja i stručnost članova, te da čim više budu iz same struke, najbolje je da 3 člana obavezno budu profesori u višim zvanjima s postojećih studija konzervacije-restauracije. Članove predstavnike tri studija konzervacije-restauracije biraju njihovi odsjeci Odsjeci, a predsjednika i još jednog člana ( pravne struke ) imenuje Ministarstvo. | Nije prihvaćen | Ne prihvaća se, napominjemo da stručnjake imenuje ministar iz reda stručnjaka za zaštitu i očuvanje kulturnih dobara što uključuje i predloženo. |
| 46 | Mladen Culic | II. STRUČNA ZVANJA, Članak 6. | Za stjecanje zvanja konzervatora-restauratora treba jednostavno definirati da je temeljni uvjet završen studij konzervacije-restauracije. | Nije prihvaćen | Ne prihvaća se s obzirom da se na drugim (odgovarajućim) strudijima stječu temeljna zvanja i uže specijalnosti te postoji daljnje profiliranje kroz praksu unutar institucija.(npr. tehnološki, kemijski isl.) |
| 47 | Nikola Radošević | III. STJECANJE TEMELJNIH STRUČNIH ZVANJA, Članak 15. | Poštovani, umjesto naziva "restauratorski studij" bilo bi ispravnije, preciznije i manje konfuzno koristiti izraz "studij konzervacije-restauracije" ili "studij konzerviranja-restauriranja". Također, u stavku 5) ovoga članka stoji; "Prijavu za polaganje A. Općeg dijela, odnosno A. Općeg i B.2. Posebnog dijela ispita iz Priloga 1. ovog Pravilnika za pristupnike sa završenim restauratorskim studijem koji su radno iskustvo stekli u srodnoj užoj specijalnosti u odnosu na specijalnost stečenu visokim obrazovanjem, sa svim prilozima pristupnik podnosi Hrvatskom restauratorskom zavodu koji organizira postupak polaganja ispita prema pristiglim zahtjevima, najkasnije šest mjeseci prije ispitnog roka.". Iako je Hrvatski restauratorski zavod javna ustanova u kulturi, također je i ustanova koja se tržišno natječe za projekte, pa se nužno nameće pitanje transparentnosti u odnosu prema određenim polagačima, na koje bi se moglo gledati kao na konkurenciju. Pitanje je naravno, hipotetske prirode, ali etične implikacije koje iz toga nužno proizlaze se ne bi smjele olako odbaciti bez sustavnog promišljanja, argumentiranja i jamstava. | Nije prihvaćen | Za navedeno zvanje postoji širok spektar užih specijalnosti ovisno o vrsti kulturnog dobra tako da nije moguće popisati sve studije. Razmotreno, napominjemo da se stručni ispiti samo fizički održavaju u Hrvatskom restauratorskom zavodu, a provodi ih povjerenstvo i ispitivači koje imenuje ministar kulture. |
| 48 | Nikola Radošević | II. STRUČNA ZVANJA, Članak 6. | Poštovani, u članku 6, stavcima 1), 2) i 3) se prilikom definicije uvjeta stjecanja stručnog zvanja konzervator-restaurator za odgovarajući studij provlači naziv „restauratorski studij“ (npr. Izvadak iz stavka 1) ovoga članka; „(1) Za stjecanje stručnog zvanja konzervator-restaurator uvjet je odgovarajući studij prema užoj specijalnosti: završen restauratorski studij odnosno drugi odgovarajući preddiplomski i diplomski sveučilišni studij“), što nije dovoljno precizno s obzirom da se u nazivlju svakog „odgovarajućeg“ studija u RH nalazi pripadajući naziv studij konzervacije-restauracije, iz čega proizlazi da osposobljeni stručnjaci koji završe spomenute studije steknu odgovarajuću titulu, izrijekom diplomirani konzervator-restaurator (prije), odn. magistar/a konzervacije-restauracije (recentno), a ne diplomirani restaurator, odn. magistar/a restauracije. Kako ne bi bilo konfuzije oko nazivlja, preporučam ispravak naziva studija u studij konzervacije-restauracije, ili studij konzerviranja-restauriranja sustavno kroz pravilnik. Nadalje, u stavku 4) ovoga članka, za stjecanje stručnog zvanja konzervator (izvadak iz stavka 4); „Za stjecanje stručnog zvanja konzervator uvjeti su: završen odgovarajući preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili specijalistički diplomski stručni studij odnosno s njim izjednačen studij...“) se, za razliku od stavka 1) ovoga članka nigdje ne navodi koji je odgovarajući studij uvjet za stjecanje zvanja, a koji su to izjednačeni studiji. Je li osnovni uvjetovani studij konzervacije-restauracije, ili pak studij arhitekture, povijesti umjetnosti, etnologije, strojarstva, aeronautike (karikiram) itd.? Po mom skromnom mišljenju nenavođenjem izrijekom odgovarajućeg osnovnog studija ostavlja se puno prostora za osobnu ili instiucionaliziranu interpretaciju, što može izazvati štetne posljedice i komplikacije. Preporučio bih da se kao i za zvanje konzervatora-restauratora, za zvanje konzervatora definira temeljni odgovarajući završeni studij(i) kao uvjet. | Prihvaćen | Ne prihvaća se, navedeni studiji postoje pod različitim imenima u Hrvatskoj i u inozemstvu, tako da predloženo nije potrebno. |
| 49 | SARA VLADIĆ | II. STRUČNA ZVANJA, Članak 5. | Smatram da je dvije godine rada u užoj specijalnosti za stjecanje stručnog zvanja viši restaurator tehničar specijalist previše jer oni koji su završili neki od studija konzervacije i restauracije već u toku studija steknu nekoliko mjeseci iskustva (na sveučilištima i u vanjskim radionica koje se nalaze u arhivima, muzejima, Hrvatskom restauratorskom zavodu i sl. u Hrvatskoj i inozemstvu). | Nije prihvaćen | Ne prihvaća se, jer se ovdje radi o tome da se osim teoretskog obratovanja osigura i praktična osoposobljenost u struci koja se potvrđuje kroz stručni ispit. |
| 50 | Stela Cunjak | II. STRUČNA ZVANJA, Članak 3. | Također se slažem da bi ovlasti prema stručnim zvanjima trebalo jasnije definirati. Stručna sprema koja omogućuje zvanje konzervatora-restauratora treba biti VSS koju jedinu i priznaje E.C.C.O, ENcoRE, i to bi trebalo biti definirano i primjenjivano od izlaska novog pravilnika za buduće konzervatore-restauratore. Također se slažem s komentarom kako osobama sa srednjom stručnom spremom ne bi ubuduće moglo biti napredovanjem omogućen samostalan rad na objektima pod zaštitom budući da je isto protivno preporukama već spomenutih organizacija kao i ICOM-a. | Nije prihvaćen | Ne prihvaća se, za sve razine obrazovanja predviđeno je stručno osposobljavanje prema tome i napredovanje. Ističe se da je samo obavljanje konkretnih poslova predviđeno i Pravilnikom o izdavanju dopuštenja za obavljanje poslova na zaštiti i očuvanju kulturnih dobara, u kojem su predviđene određene vrste poslova i stručna naobrazba. |
| 51 | Stela Cunjak | II. STRUČNA ZVANJA, Članak 6. | Dosljedno kroz tekst treba stajati konzrvatorsko-restauratoski studij, umjesto restauratorski studij. Definirati koji je to "drugi odgovarajući studij" budući da taj izraz daje preširoku mogućnost interpretacije. Podsjećam da su preporue E.C.O.O.-a i ENcoRE-a da je preduvjet za stjecanje zvanja konzervator-restaurator isključivo studij konzervacije-restauracije i to onaj u trajanju od 5 godina, odnosno kvalifikacijski okvir 7. Budući da je Hrvatski kvalifikacijski okvir izjednačen s Europskim kvalifikacijskim okvirom. | Nije prihvaćen | Ne prihvaća se, s obzirom da pravilnik predviđa restauratorski studij odnosno odgovarajući drugi studij što uključuje i konzervatorsko-restauratorski studij. |
| 52 | Zvjezdana Jembrih | III. STJECANJE TEMELJNIH STRUČNIH ZVANJA, Članak 15. | izv.prof.mr.art. Zvjezdana Jembrih, predstojnica Katedre za restauriranje umjetnina Akademije likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu, u ime i s punom podrškom članova Katedre, i izv.prof.dr.sc. Vladan Desnica, pročelnik Odsjeka za konzerviranje i restauriranje umjetnina Akademije likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu, u ime i s punom podrškom članova Odsjeka: Obzirom da predlažemo da se stažiranje za osobe koje koje su završile studij konzerviranja-restauriranja te stekle zvanje magistra konzerviranja-restauriranja (integrirani petogodišnji studij) smanji na jednu godinu obzirom na stečene kompetencije ugrađene u studijski program, u prijavi za polaganje stručnog ispita prilažu se dokumenti stečeni u razdoblju od jedne godine. | Nije prihvaćen | Ne prihvaća se, s obzirom na složenost poslova na kulturnim dobrima stav je konzervatorsko-restauratorske struke da je za stjecanje zvanja potrebno 2 godine iskustva |
| 53 | Zvjezdana Jembrih | II. STRUČNA ZVANJA, Članak 6. | izv.prof.mr.art. Zvjezdana Jembrih, predstojnica Katedre za restauriranje umjetnina Akademije likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu, u ime i s punom podrškom članova Katedre, i izv.prof.dr.sc. Vladan Desnica, pročelnik Odsjeka za konzerviranje i restauriranje umjetnina Akademije likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu, u ime i s punom podrškom članova Odsjeka: Naš zahtjev je da se iz Članka 6. ukloni dio rečenice: „... odnosno s njim izjednačen studij...“. Naime, unatoč postojećem sveučilišnim studijima: "Studiju konzerviranja i restauriranja umjetnina" na Odsjeku za konzerviranje i restauriranje umjetnina (1997.) na Akademiji likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu, "Studiju konzervacije-restauracije" na Odsjeku za konzervaciju-restauraciju (1997.) na Umjetničkoj akademiji u Splitu i "Studiju za restauraciju i konzervaciju" na Odjelu za umjetnost i restauraciju (2005.) na Sveučilištu u Dubrovniku, još uvijek je prema prijedlogu Pravilniks dozvoljeno pristupanje temeljnom stručnom zvanju konzervator-restaurator s “izjednačenim studijem”. E.C.C.O i ENCoRE u svojim dokumentima za zvanje konzervator-restaurator propisuju magisterij (MA) isključivo konzervatorsko-restauratorskog sveučilišnog studija, odnosno integrirani petogodišnji studij. Kako je Republika Hrvatska dio Europske unije smatramo da se struka što prije treba usuglasiti sa stanjem u Europi. Predlažemo također da se stažiranje za osobe koje koje su završile studij konzerviranja-restauriranja te stekle zvanje magistra konzerviranja-restauriranja (integrirani petogodišnji studij) smanji na jednu godinu obzirom na stečene kompetencije ugrađene u studijski program. | Nije prihvaćen | Ne prihvaća se s obzirom da se na drugim studijima stječu temeljna zvanja i uže specijalnosti te postoji daljnje profiliranje kroz praksu unutar institucija. |