Izvješće o provedenom savjetovanju - Savjetovanje o Nacrtu pravilnika o standardima zdravstvene zaštite tražitelja međunarodne zaštite i stranca pod privremenom zaštitom

Redni broj
Korisnik
Područje
Komentar
Status odgovora
Odgovor
1 Hrvatski pravni centar PRAVILNIK O STANDARDIMA ZDRAVSTVENE ZAŠTITE TRAŽITELJA MEĐUNARODNE ZAŠTITE I STRANCA POD PRIVREMENOM ZAŠTITOM, Članak 3. Zarazne bolesti predstavljaju jednu od najznačajnijih javno zdravstvenih prijetnji, što je prepoznato i definirano europskom i hrvatskom legislativom. Zaštita od pojedinih zaraznih bolesti pripada u područje od interesa RH, čime se naglašava nacionalnu važnost te zaštite. S obzirom na skupinu osoba na koju se spomenuti Pravilnik odnosi, koje najčešće dolaze iz drugih zemalja odnosno kontinenata, za koje su karakteristične određene zarazne bolesti, vrlo je važno točno i detaljno odrediti standarde zaštite od zaraznih bolesti tijekom prvog obveznog zdravstvenog pregleda. Dosadašnjim Pravilnikom o sadržaju zdravstvenog pregleda tražitelja, azila, azilanata, stranaca pod privremenom zaštitom i stranaca pod supsidijarnom zaštitom (NN 39/08, 70/15) bili su navedeni standardi zaštite od određenih zaraznih bolesti koji su se provodili kroz zdravstveni pregled tijekom kojeg je bilo navedeno obvezno testiranje na točno određene zarazne bolesti (članak 5.). Nejasno je zašto se sada u nacrtu novog propisa smanjuje taj standard zaštite tako da se u članku 3., stavku 3. ne nabrajaju svi pregledi i testiranja na zarazne bolesti koji su bili navedeni u članku 5. Pravilnika o sadržaju zdravstvenog pregleda tražitelja, azila, azilanata, stranaca pod privremenom zaštitom i stranaca pod supsidijarnom zaštitom (NN 39/08, 70/15), a pored toga testiranja i pregledi na zarazne bolesti predviđeni u članku 3., stavcima 5.,6. i 7.. Pravilnika o standardima zdravstvene zaštite tražitelje međunarodne zaštite i stranca pod privremenom zaštitom ostavljeni su diskrecijskoj ocjeni. Članak 5. Pravilnika o sadržaju zdravstvenog pregleda tražitelja, azila, azilanata, stranaca pod privremenom zaštitom i stranaca pod supsidijarnom zaštitom (NN 39/08, 70/15) propisuje standard obveznog pregleda i testiranja na točno određene zarazne bolesti, dok se nacrtom novog Pravilnika pregled i testiranje na pojedine zarazne bolesti izbacuju (npr. sifilis), dok neki pregledi i testiranja nisu obvezni, već se samo preporučuju (npr. malarija). Predlažemo ponovno razmotriti članak 3. Nacrta Pravilnika na način da se obuhvate oni pregledi i testiranja na one zarazne bolesti koji su već bili obuhvaćeni Pravilnikom o sadržaju zdravstvenog pregleda tražitelja, azila, azilanata, stranaca pod privremenom zaštitom i stranaca pod supsidijarnom zaštitom (NN 39/08, 70/15), jer se ovakvim izmjenama smanjuju standardi zaštite od zaraznih bolesti kako stranaca tako i hrvatskih državljana (pučanstvo). Svakako članak 3. Nacrta treba čitati povezano s odredbama Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti (NN od 79/07 do 114/18), posebno članak 26., točke 8. i 9. (kliconoše su osobe: 8. koje u Republiku Hrvatsku dolaze iz država u kojima postoji bolest malarije, kolere, virusnih hemoragijskih groznica ili drugih bolesti određenim međunarodnim ugovorom kojeg je Republika Hrvatska stranka, 9. koje dolaze u Republiku Hrvatsku kao tražitelji međunarodne zaštite, azilanti i osobe pod supsidijarnom ili privremenom zaštitom) i članak 28. stavak 1., točke 4. i stavak 3. (što obuhvaća zdravstveni nadzor). Stoga predlažemo u članku 3. stavku 3. dodati sve preglede i testiranja zaraznih bolesti koji su bili obuhvaćeni člankom 5. Pravilnika o sadržaju zdravstvenog pregleda tražitelja, azila, azilanata, stranaca pod privremenom zaštitom i stranaca pod supsidijarnom zaštitom (NN 39/08, 70/15), a ako se želi posebno izdvojiti pojedina testiranja i pretrage, kao što se navodi u članku 3. stavcima 5., 6., i 7.., treba riječi “preporuča se” i “mogu se” zamijeniti s riječima “obvezno je”. Pored toga, u skladu s gornjim obrazloženjem, u članku 3. stavku 14. potrebno je umjesto riječi “preporučenih” staviti riječ “obveznih”. Djelomično prihvaćen U definiranju vrste i opsega pretraga u svhu probira na određene zarazne bolesti korištene su smjernice Europskog centra za suzbijanje i sprečavanje bolesti („European Centre for Disease Prevention and Control. Public health guidance on screening and vaccination for infectious diseases in newly arrived migrants within the EU/EEA“ (Stockholm, ECDC; 2018)) koje su temeljene na znanstvenim dokazima i procjeni javnozdravstvenih intervencija. Nacrtom pravilnika se ne isključuje mogućnost provođenja dijagnostike na druge zarazne bolesti kao i kod domicilnog stanovništva ukoliko se na njih posumnja. Naime, Članak 3. stavak 2. te stavak 4. omogućuje liječniku da na temelju osnovnog liječničkog pregleda i anamneze provode dodatnu potrebnu dijagnostiku. Prihvaća se vezano uz prijedlog za izmjenu članku 3. stavcima 5. i 6., a ne prihvaća se u odnosu na stavak 7. jer smatramo da se pretrage provode prema procjeni liječnika.
2 Hrvatski pravni centar PRAVILNIK O STANDARDIMA ZDRAVSTVENE ZAŠTITE TRAŽITELJA MEĐUNARODNE ZAŠTITE I STRANCA POD PRIVREMENOM ZAŠTITOM, Članak 9. Predlaže se u članku 9. stavku 4. riječi “mogu ostvariti” zamijeniti s riječi “ostvaruju”. Naime, stavak 4., na način kako je trenutno formuliran u Nacrtu Pravilnika o standardima zdravstvene zaštite tražitelja međunarodne zaštite i stranca pod privremenom zaštitom, snižava standard zdravstvene zaštite ispod razine koja je određena važećim nacionalnim zakonodavstvom, točnije člankom 57. stavkom 2. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti i člankom 20. stavkom 4. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju i zdravstvenoj zaštiti stranaca u Republici Hrvatskoj, kao i člankom 19. stavkom 2., člankom 23. stavkom 4. i člankom 25. stavkom 1. Direktive 2013/33/EU Europskog parlamenta i Vijeća o utvrđivanju standarda za prihvat podnositelja zahtjeva za međunarodnu zaštitu (preinaka) s kojom je usklađivano nacionalno zakonodavstvo. Naime, sve navedene odredbe su obligatornog karaktera tj. propisuju obvezu države u pružanju odgovarajuće zdravstvene zaštite. Prihvaćen Prihvaćen.
3 Pravobranitelj/ica za ravnopravnost spolova PRAVILNIK O STANDARDIMA ZDRAVSTVENE ZAŠTITE TRAŽITELJA MEĐUNARODNE ZAŠTITE I STRANCA POD PRIVREMENOM ZAŠTITOM, Članak 9. U članku 9. stavku 1. Nacrta Pravilnika među ranjive skupine uvrstiti „žrtve rodno uvjetovanog nasilja i nasilja u bliskim odnosima“. Naime, potvrđivanje Konvencije Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji , poznatije kao Istanbulska konvencija i njezino stupanje na snagu 1. listopada 2018. godine svakako treba izdvojiti kao ključno postignuće i preduvjet ostvarenja stvarne ravnopravnosti spolova u Republici Hrvatskoj. Iako je hrvatsko zakonodavstvo u velikoj mjeri usklađeno s odredbama Konvencije - koja pruža nov i detaljan međunarodnopravni okvir za djelotvornije iskorjenjivanje nasilja nad ženama i obiteljskoga nasilja - njenim potvrđivanjem stvorene su pravne pretpostavke za nadogradnju postojećeg nacionalnog sustava borbe protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji te zaštite žrtava, odnosno preduvjeti za učinkovitije postupanje nadležnih državnih tijela i drugih aktera te efikasniju međuresornu i međunarodnu suradnju. Naime, poglavlje VII. Istanbulske konvencije nosi naziv Migracija i azil. Obveze su sljedeće: poduzimanje potrebnih zakonodavnih ili druge mjere kako bi osigurale da se rodno utemeljeno nasilje nad ženama može priznati kao oblik proganjanja u smislu članka 1 A (2) Konvencije o statusu izbjeglica iz 1951. godine, te kao oblik teške povrede koja zahtijeva supsidijarnu zaštitu; osigurati da se rodno osjetljivo tumačenje prida svakoj od osnova iz Konvencije te da se, kad se utvrdi da postoji mogućnost progona po jednoj ili više tih osnova, podnositeljima zahtjeva dodijeli status izbjeglice u skladu s primjenjivim odgovarajućim mehanizmima; poduzeti potrebne zakonodavne ili druge mjere kako bi razvile rodno osjetljive postupke prihvata i usluge za potporu tražiteljima azila, kao i rodno osjetljive smjernice i postupke za azil, uključujući i utvrđivanje statusa izbjeglice te zahtjev za međunarodnu zaštitu. Pravobraniteljica je kao članica Radne skupine za izradu Prijedloga Nacionalnog akcijskog plana provedbe rezolucija Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda o ženama, miru i sigurnosti za razdoblje 2018.-2022. (dalje u tekstu: NAP) predložila da se uvede točka 4. pod nazivom Upravljanje sigurnosnim rizicima s dva cilja. Jedan od ciljeva je Promicanje zaštite prava žena i djevojčica izbjeglica, tražitelja azila i migranata koji sadržava sljedeće mjere: 1. Integrirati rodnu perspektivu u zaštitu prava žena i djevojčica izbjeglica, tražitelja azila i migranata; 2. Omogućiti informiranje o uslugama dostupnim izbjeglicama i tražiteljicama azila te osobama kojima je odobrena međunarodna zaštita, a posebno u slučaju rodno uvjetovanog nasilja i trgovanja ljudima; 3. Unaprijediti pravnu zaštitu i pružati psihosocijalnu podršku i savjetovanje ženama izbjeglicama i tražiteljicama međunarodne zaštite, posebno žrtvama trgovanja ljudima, prisilnih brakova, zločina iz časti, spolnog nasilja, genitalnog sakaćenja i/ili pripadnicama posebno osjetljivih društvenih skupina (trudnicama, starijim ženama, ženama s invaliditetom. Navedeni prijedlozi Pravobraniteljice su uvršteni u Nacrt prijedloga novog NAP-a. Nadalje, valja spomenuti i Direktivu 2012/29/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o uspostavi minimalnih standarda za prava, potporu i zaštitu žrtava kaznenih djela. Točka 17. navedene Direktive se odnosi na ranjive skupine i glasi: Nasilje usmjereno protiv osobe zbog njezinog spola, spolnog identiteta ili spolnog izražavanja ili koje nerazmjerno više pogađa osobe određenog spola smatra se rodno uvjetovanim nasiljem. Ono može imati za posljedicu tjelesnu, spolnu, emocionalnu ili psihičku štetu ili ekonomski gubitak za žrtvu. Rodno uvjetovano nasilje smatra se oblikom diskriminacije i povredom temeljnih sloboda žrtve te uključuje nasilje u bliskim odnosima, spolno nasilje (uključujući silovanje, spolno zlostavljanje i uznemiravanje), trgovanje ljudima, ropstvo te različite oblike štetnih postupanja, poput prisilnih brakova, sakaćenja ženskih spolnih organa i takozvanih „zločina iz časti”. Žene koje su žrtve rodno uvjetovanog nasilja i njihova djeca često trebaju posebnu potporu i zaštitu zbog velikog rizika sekundarne i ponovljene viktimizacije, zastrašivanja i odmazde povezanih s takvim nasiljem. Točka 38. navedene Direktive se odnosi na specijalističku potporu posebno ranjivim osobama i glasi: Osobama koje su posebno ranjive ili koje se nalaze u situacijama koje ih izlažu posebno velikom riziku štete, poput osoba koje podliježu ponovljenom nasilju u bliskim odnosima, žrtava rodno uvjetovanog nasilja ili osoba koje su žrtve drugih vrsta kaznenih djela u državi članici čiji nisu državljani ili u kojoj nemaju boravište, trebalo bi pružiti specijalističku potporu i pravnu zaštitu. Specijalističke službe za potporu trebale bi se temeljiti na integriranom i ciljanom pristupu kojim bi posebno trebalo uzeti u obzir posebne potrebe žrtava, težine štete pretrpljene kao posljedica kaznenog djela, kao i odnos između žrtava, počinitelja, djece i njihove šire društvene okoline… U članku 9. stavku 2. Nacrta Pravilnika potrebno je uvrstiti „majka u postnatalnom razdoblju“. Pored trudnice i rodilje zdravstvenu zaštitu potrebno je pružiti i majci u postnatalnom razdoblju u istom opsegu kao i osigurana osoba iz obveznoga zdravstvenog osiguranja. Nema nikakve sumnje da trudnoća, porod i postnatalno razdoblje (babinje) za ženu predstavljaju posebno osjetljivo razdoblje. Postnatalno razdoblje obuhvaća vrijeme nakon poroda do 40.-og dana nakon poroda. Potrebno je također voditi računa da Ustav Republike Hrvatske posebno štiti materinstvo. Prema članku 6. stavku 2. Zakona o ravnopravnosti spolova nepovoljnije postupanje prema ženama na osnovi trudnoće i materinstva smatra se diskriminacijom. Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
4 Pravobranitelj/ica za ravnopravnost spolova PRAVILNIK O STANDARDIMA ZDRAVSTVENE ZAŠTITE TRAŽITELJA MEĐUNARODNE ZAŠTITE I STRANCA POD PRIVREMENOM ZAŠTITOM, Članak 3. U članku 3. stavku 4. Nacrta Pravilnika predlaže se brisati „muškarci koji imaju spolne odnose s muškarcima“. Naime, nema opravdanih razloga da bi se tzv. MSM skupinu (muškarci koji imaju spolne odnose s muškarcima) smatralo samu po sebi rizičnom. Postavlja se pitanje je li sama pripadnost populaciji MSM a takve naravi da te osobe imaju povećan rizik za određenu infekciju pa se takvom slučaju mogu uputiti na testiranje. Izraz MSM zapravo je i općenito i u znanstvenim krugovima postao sinonim za „homoseksualan“ ili „biseksualan“. S tim u vezi, možemo se zapitati o razlozima nepostojanja posebne kontraindikacije za ženu čiji partner pripada populaciji MSM a. Također je potrebno usporediti situaciju muškarca koji je jednom u životu ili sporadično imao zaštićen homoseksualni odnos sa situacijom heteroseksualne osobe koja redovito ima nezaštićene odnose. Stav da je muška homoseksualna i biseksualna zajednica, vezano za njihovo seksualno ponašanje, rizična ne samo da je zastarjelo već tu skupinu diskriminira po spolu i spolnoj orijentaciji. S tim povezano, točku 2.1. Priloga III. Direktive 2004/33 od 22. ožujka 2004. o provedbi Direktive 2002/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća u odnosu na određene tehničke zahtjeve za krv i krvne sastojke valja tumačiti tako da okolnost da je muškarac imao ili ima spolne odnose s drugim muškarcem ne predstavlja sama po sebi konstitutivan element seksualnog ponašanja koje osobu izlaže visokom riziku od dobivanja ozbiljnih zaraznih bolesti prenosivih krvlju. Pravobraniteljica je također potaknuta jednom konkretnom pritužbom muškarca, koji je odbijen kao darivatelj krvi zbog činjenice što živi u životnom partnerstvu s osobom istog spola, istražila nove okolnosti koje su se javile u novije vrijeme, te utvrdila da je u Europi prisutna praksa uvođenja manje restriktivnih pravila za MSM skupinu davatelja krvi i krvnih sastojaka. Naime, u posljednje vrijeme sve više zemalja Europe i Europske unije trajnu zabranu primjenjuju samo za seksualno aktivne pojedince, dok se darivanje krvi dopušta pojedincima koji nisu imali seksualne odnose u posljednjih 12 mjeseci. Takva praksa u skladu je sa smjernicama Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) koja preporučuje da se za bivše seksualne kontakte pojedinaca čije seksualno ponašanje ih stavlja u visoki rizik od transfuzijsko-transmisivnih infekcija, primjenjuje pravilo darivanja krvi s odgodom od 12 mjeseci od posljednjeg seksualnog kontakta, umjesto trajne odgode (zabrane). U presudi u predmetu C-528/13 Léger Europski sud ključnom je istaknuo potrebu ispitivanja povezanosti MSM skupine i pojma „visoki rizik“ koji se spominje u Direktivi 2004/33/EZ (t. 40. Presude), ukazujući na nužnost poštivanja načela proporcionalnosti (t. 51. i 52. Presude). To načelo, definirano člankom 52. st.1. Povelje o temeljnim pravima Europske unije, nalaže da, uzimajući u obzir ljudska prava i temeljne slobode u Europskoj uniji, svako ograničenje mora biti strogo opravdano i primijenjeno samo ako je potrebno i ako zaista odgovara ciljevima od općeg interesa koje priznaje Unija ili potrebi zaštite prava i sloboda drugih osoba. U skladu sa zaključcima u ranijim presudama (ERG i dr., C 379/08 i C 380/08, EU:C:2010:127, t. 86.; Urbán, C 210/10, EU:C:2012:64, t. 24., kao i Texdata Software, C 418/11, EU:C:2013:588, t. 52. Presude), Sud ističe da je „trajna kontraindikacija davanja krvi za cijelu grupu koju čine muškarci koji su imali spolne odnose s muškarcima proporcionalna samo ako ne postoje manje ograničavajuće metode za osiguranje visoke razine zaštite zdravlja primatelja“ (t. 65. Presude). Stoga, „ako postoji izbor između više prikladnih mjera, treba izabrati manje ograničavajuću, a uzrokovane nepovoljnosti ne smiju biti nerazmjerne u odnosu na ciljeve koje se želi postići“ (t. 58. Presude). Navedeno znači da, ukoliko se visoka razina zaštite zdravlja primatelja krvi može osigurati učinkovitim tehnikama otkrivanja ozbiljnih bolesti koje se mogu prenijeti krvlju, potpuna zabrana davanja krvi MSM skupini predstavlja nepoštivanje načela proporcionalnosti u smislu članka 52. stavka 1. Povelje (t. 68. Presude). Ishod ove presude potaknuo je promjenu francuske prakse, te je pravilo potpune zabrane već sljedeće godine (2016.) nadomješteno pravilom odgode od 12 mjeseci od posljednjeg seksualnog kontakta, unatoč tome što je epidemiološka situacija u Francuskoj takva da je „prevalencija HIV a u okviru grupe muškaraca koji imaju spolne odnose s muškarcima bila najviša od svih promatranih država“ (t. 43. Presude). Prihvaćen Prihvaćen.
5 Ured pučke pravobraniteljice PRAVILNIK O STANDARDIMA ZDRAVSTVENE ZAŠTITE TRAŽITELJA MEĐUNARODNE ZAŠTITE I STRANCA POD PRIVREMENOM ZAŠTITOM, Članak 9. Nacrtom Pravilnika trebali bi se utvrditi standardi zdravstvene zaštite tražitelja međunarodne zaštite i stranaca pod privremenom zaštitom kojima su potrebna posebna prihvatna i postupovna jamstva, osobito ranjivim skupinama među njima. Stoga se člankom 9. i propisuje da navedene ranjive skupine ostvaruju pravo na odgovarajuću zdravstvenu zaštitu, međutim smatramo da je time ostao nedorečen sav opseg prava, te da bi bilo potrebno navesti kako imaju pravo na zdravstvenu zaštitu koja prema standardima zemlje pružateljice (u ovom slučaju RH) odgovara postavljenoj dijagnozi. Isto tako smatramo potrebnim utvrditi postupke kojima bi se identificirala pripadnost ranjivim skupinama. Primljeno na znanje Primljeno na znanje.