Izvješće o provedenom savjetovanju - Savjetovanje sa zainteresiranom javnošću o Pravilniku o kategorizaciji luke nautičkog turizma i razvrstavanju drugih objekata za pružanje usluga veza i smještaja plovnih objekata

Redni broj
Korisnik
Područje
Komentar
Status odgovora
Odgovor
1 HGK Prilozi, PRILOG I. UVJETI ZA KATEGORIJE MARINE   Udruženje marina HGK predlaže sljedeće izmjene u Prilogu 1.: 1. USLUGE RECEPCIJE 1.1. Prostor recepcije Predlaže se izbaciti točke: 5. sef za turiste – nema interesa/zahtjeva 7. vatrootporna pepeljara – nejasno, da li mora postojati certifikat/dokaz? 1.2. Usluge Predlaže se izbaciti točke: 2. Recepcija radi najmanje 16 sati dnevno – izvan sezone nema nikakvog razloga (čak niti 12 sati) Telefon i ostalo Predlaže se izbaciti točke: 17. Telefon za osoblje 18. Telefon za turiste, izvan ili u prostoru recepcije Obrazloženje: nepotrebno, nema zahtjeva! 3. ZAJEDNIČKI SANITARNI ČVOR ZA TURISTE NA VEZU U MARINI Predlaže se naziv - "turiste na vezu“ zamijeniti s riječima „korisnika usluga“. U lukama se vežu plovni objekti, ne turisti. 3.3 Umivaonici Predlaže se izbaciti točke: 4. Utičnica za električnu energiju uz svaki umivaonik 9. Polica za odlaganje uz svaki umivaonik Obrazloženje: nepotrebno, nema zahtjeva! 5. TRGOVAČKE I SPORTSKE USLUGE Točka 3.– Mogućnost opskrbe tiskom u marini - nepotrebno! 8. ZAŠTITA OKOLOŠA Točka 6. – dodati „bez naknade za parkiranje“ Dodati kao obvezu: - Ugrađene separatore duž obalne linije za oborinske vode s platoa - Pročišćivače tehnoloških voda na pralištima za brodove - Razvrstavanje i zbrinjavanje opasnih voda Nije prihvaćen Poštovani, sef za turiste je potreban za svrhu za koju je propisan. Nije propisana certificirana pepeljara, to je stvar samog proizvođača. Ako luka ne radi ne treba raditi ni recepcija. Nije predloženo kako će osoblje komunicirati s turistima izvan luke ukoliko se izbaci obveza telefona. Telefon za goste je obvezan u slučaju da turist trenutno nema svoj telefon. Polica i utičnica uz umivaonik su potrebne za obavljanje elementarnih higijenskih potreba (odlaganje pribora, brijanje, sušenje kose). Mogućnost opskrbe tiskom predviđena je za najviše kategorije i predstavlja dostupnost informiranja. Naknada za parkiranje je stvar poslovne politike pružatelja usluga. Zbrinjavanje otpadnih voda i otpada riješeno je posebnim propisima. Isto provode nadležna tijela uprave koje raspolažu s odgovarajućim instrumentima (propisi, strategije, inspekcije).
2 HGK 6. NAČIN RAZVRSTAVANJA I KATEGORIZACIJE, Članak 24. Udruženje marina HGK predlaže stavke 1. i 2. dopuniti na način da se odredi i najveći broj članova povjerenstva te propišu potrebne kvalifikacije za imenovanje u povjerenstvo. Nije prihvaćen Poštovani, povjerenstvo se, u pravilu, sastoji od najmanje dva člana te je ostavljena mogućnost za povjerenstvo s više članova sukladno složenosti luke. Obveza za propisivanjem kvalifikacije povjerenstva nije propisana Zakonom o pružanju usluga u turizmu
3 HGK 4.KATEGORIJE, UVJETI ZA KATEGORIJE MARINE, Članak 22. -Udruženje marina HGK ističe da je u svezi s člankom 22. nejasno kategoriziraju li se uopće „drugi objekti“? Također se predlaže stavak 4. izmijeniti u dijelu „zahtjev za razvrstavanje u vrstu...“ (u svezi s člankom 7.) Nije prihvaćen Poštovani, Zakonom o pružanju usluga u turizmu propisana je kategorizacija marina i razvrstavanje (bez kategorizacije) ostalih objekata.
4 HGK 4. MINIMALNI UVJETI, Članak 20. – Udruženje marina HGK predlaže u stavku 1. iza riječi „ugovora“ dodati riječi „sukladno posebnim propisima“. Obrazloženje: U marinama koje se nalaze na pomorskom dobru povjeravanje obavljanja djelatnosti od strane druge pravne ili fizičke osobe moguće je temeljem ugovora o potkoncesiji ili ugovora o obavljanju sporednih djelatnosti. Nije prihvaćen Poštovani, ugovor je između tvrtke koja posluje lukom i pružatelja usluga te se podrazumijeva da je sukladno posebnim propisima. Tvrtke koje pružaju određene usluge ne moraju se uvijek nalaziti na prostoru za koji je potrebna koncesija.
5 HGK 4. MINIMALNI UVJETI, Članak 19. – Udruženje marina HGK smatra da su odredbe stavka 3. i 4. nejasne i da treba ih dodatno razraditi. Nije prihvaćen Poštovani, nije pojašnjeno u kom su pogledu nejasne odredbe ovih stavaka.
6 HGK 4. MINIMALNI UVJETI, Članak 17. Udruženje marina HGK predlaže u stavku 1. riječi „turiste na vezu“ zamijeniti riječima „korisnika usluga“. Također nejasan je pojam obiteljske kupaonice. Obrazloženje: Zbunjujuća je formulacija „turisti na vezu“. U lukama se vežu plovni objekti, ne turisti. Također, nejasna je intencija predlagatelja da li sanitarne čvorove iz članka 17. koriste isključivo korisnici usluge veza ili svi korisnici marine i drugih objekata. Nadalje, članak 16. i 17. su općenito zbunjujući i nepotrebni, obzirom da su uvjeti za sanitarne čvorove sadržani u Prilozima Pravilnika. Nije prihvaćen Poštovani, svi korisnici usluga su turisti. Obiteljska kupaonica je zamijenjena s kupaonicom i obvezna je za najvišu kategoriju marine radi dodatne individualizirane kvalitete usluga. Propisane su sanitarije za korisnike usluga veza i posebno sanitarije za ostale usluge (čl. 16. I 17.) uz recepciju, restoran i slično. U lukama se vežu plovni objekti, ali usluge sanitarija koriste turisti.
7 HGK 4. MINIMALNI UVJETI, Članak 14. – Udruženje marina HGK predlaže izmijeniti ovaj članak na način „Luka i drugi objekti, osim Sidrišta i Smještaja plovnih objekata moraju imati...“ Također, predlaže se izmjena na način da se koriste izrazi „priključak na mrežu opskrbe vodom, odvodnjom, električnom energijom“. Također, nejasan je izraz „električna energija s osvjetljenjem“. Vezano uz stavak 3. predlaže se izmjena: „Luka i drugi objekti dužni su osigurati redovito prikupljanje otpada“ Obrazloženje: Prikupljanje otpada je javna usluga koju je jedinica lokalne samouoprave dužna osigurati na svom području. Nije prihvaćen Poštovani, svi objekti, osim sidrišta imaju određenu infrastrukturu sukladno prilozima Pravilnika. Nije sigurno da uvijek postoji mreža (otoci) te zato isto nije propisano na taj način. Izraz „električna energija s osvjetljenjem“ podrazumijeva dostupnost električne energije za opremu i uređaje te za električno osvjetljenje u svim prostorijama. Na terenu je često zatečeno stanje s organiziranim prikupljanjem otpada koji nije odvezen duže vremena. Iz tog razloga propisana je obveza odvoza otpada.
8 HGK 4. MINIMALNI UVJETI, Članak 13. Udruženje marina HGK predlaže dodati stavak 3. uz naznaku da se ovi opći minimalni uvjeti ne mogu odnositi na vrstu Smještaj plovnih objekata. Nije prihvaćen Poštovani, vrsta Smještaj plovnih objekata nije propisana. Ako se mislilo općenito na uslugu smještaja plovnih objekata, sve vrste trebaju zadovoljiti sigurnost turista i imovine.
9 HGK 3. DEFINICIJE VRSTA, Članak 12. - Udruženje marina HGK predlaže izmjeniti stavak 1. tako da isti glasi: “(1) Suha marina je dio ograđenog i uređenog kopna za pružanje usluga smještaja plovnih objekata na suhom vezu te pružanje usluga transporta, spuštanja u vodu i dizanja iz vode plovnog objekta.” Obrazloženje: Preporuča se izbjeći pojam skladištenja iz definicije suhe marine s obzirom na nepoželjnost povezivanja toga pojma i definicije suhe marine s odredbama Zakona o obveznim odnosima o ugovoru o skladištenju. Naime, ZOO posebno regulira ugovor o skladištenju, propisujući vrlo strog režim odgovornosti skladištara za štetu. S druge strane, usluga koju u praksi nude suhe marine ne odgovara obvezama skladištara prema ZOO-u. Najvažnija razlika između poimanja skladištenja prema ZOO-u i stvarne prakse suhih marina jest ta što kod skladištenja nalogodavac nema pristup uskladištenoj stvari, a isključivo skladištar ima neposredan posjed stvari predane u skladište. Skladištar predanu stvar čuva u uvjetima koje samostalno kontrolira. S druge strane, korisnici/vlasnici plovila imaju pristup plovilu koje se nalazi u suhoj marini, mogu na njemu boraviti, vršiti radove, uključiti ga na struju, vodu itd. te zadržavaju neposredan posjed stvari. To nužno zahtijeva i sasvim drukčiji režim odgovornosti suhe marine od režima odgovornosti skladištara po ZOO-u. U pomorskopravnoj doktrini prevladao je stav da se ugovori o vezu u marinama (ali i suhim marinama) ne bi trebali a priori izjednačavati s ugovorima o ostavi, a još manje s ugovorima o uskladištenju. Zakonodavac je uvažio te stavove struke i Zakonom o izmjenama i dopunama Pomorskog zakonika regulirao ugovor o nautičkom vezu posebnim odredbama kao ugovor sui generis, tj. ugovor kojim se uređuje specifična djelatnost pružanja nautičkog veza. Ove se odredbe trebaju primijeniti i na ugovore o smještaju plovila na suhom vezu, tako i na ugovore koje s korisnicima sklapaju suhe marine. U sudskoj praksi, nažalost nailazimo na loše primjere interpretacije ugovora o smještaju plovila na suhom vezu koje sudovi izjednačavaju s ugovorima o uskladištenju, upravo pozivom na još uvijek važeći Pravilnik o razvrstavanju i kategorizaciji luka nautičkog turizma, konkretno na definiciju suhe marine po kojoj suha marina služi za skladištenje plovnih objekata na suhom (npr. Presuda Trgovačkog suda u Rijeci P-2590/14 od 19.4.2019.; Presuda Trgovačkog suda u Rijeci P-2575/14-115 od 7.12.2018.) . Kako bi se postigla veća pravna sigurnost i izbjegla nepoželjna konotacija na ugovor o skladištenju iz ZOO-a, predlažemo izmijeniti definiciju tako da govori o usluzi smještaja plovnih objekata na suhi vez. Takva bi definicija bila u skladu i s poimanjem ugovora o nautičkom vezu po novim odredbama Pomorskog zakonika. Prihvaćen Poštovani, prijedlog se prihvaća te će umjesto “skladištenja” u definiciji biti pojam “smještaja
10 HGK 3. DEFINICIJE VRSTA, Članak 11. Udruženje marina HGK predlaže izmjeniti stavak 1. na način: „Odlagalište plovnih objekata je dio ograđenog i uređenog kopna za pružanje usluga smještaja plovnih objekata na suhom. Odlagalište plovnih objekata može pružati i usluge, transporta, spuštanja u vodu i dizanja iz vode plovnog objekta." Obrazloženje: Obzirom da za odlagalište plovnih objekata ne bi trebalo biti obvezno pružanje usluga transporta, spuštanja u vodu i dizanja iz vode plovnog objekta. Ove bi usluge trebale biti predviđene Pravilnikom kao moguće dodatne usluge uz osnovnu uslugu smještaja plovnih objekata na suhom. S druge strane, kod suhih marina ta bi usluga ostala obvezan element definicije što je opravdano činjenicom da su suhe marine kompleksniji oblik objekta za pružanje usluge smještaja plovila. U praksi je često da korisnici/vlasnici plovila sami organiziraju transport i podizanje i spuštanje plovila te od ovakvih objekata očekuju samo smještaj plovila na suhom, ograđenom i uređenom prostoru. Stoga bi trebalo prepustiti gospodarskim subjektima koji upravljaju ovim najjednostavnijim oblikom objekata za smještaj plovila na slobodan izbor hoće li nuditi i uslugu transporta, spuštanja i podizanja plovila ili samo uslugu smještaja. Taj je izbor pitanje njihova poslovnog modela i općenito konkurentnosti na tržištu usluga nautičkog turizma, što ne bi trebalo ograničavati propisom. Nadalje, umjesto pojma odlaganje, predlaže se koristiti pojam smještaja, jer se odlaganje češće koristi u kontekstu odlaganja otpada ili odlaganja stvari koje više nisu u uporabi. Korištenje pojma smještaj dosljedno je i samom naslovu Pravilnika kao i definiciji za vrstu Suha marina. Dodatno, predlaže se da se doda stavak 3, koji će propisati minimalne tehničke uvjete koje mora zadovoljiti odlagalište plovnih objekata, kao npr. zaštita od požara, zaštita od ev. onečišćenja, koliko daleko smještaj plovila mora biti udaljen od stambenih objekata i sl. Djelomično prihvaćen Poštovani, naziv vrste je Odlagalište plovnih objekata te se, sukladno nazivu vrste, objekti odlažu. Usluge, transporta, spuštanja u vodu i dizanja iz vode plovnog objekta je bitno za funkcioniranje vrste te je isto obveza. Međutim ove usluge se mogu povjeriti, temeljem ugovora, drugoj pravnoj i fizičkoj osobi te isto ne opterećuje tvrtku koja posluje objektom. Turisti mogu i sami organizirati ove usluge. Uvjeti za vrstu propisani su u Prilogu IV. Ovog Pravilnika.
11 HGK 3. DEFINICIJE VRSTA, Članak 8. - Udruženje marina HGK predlaže u stavku 1. izraz „turista“ zamijeniti izrazom „korisnika marine“. Ista primjedba odnosi se i na ostale članke Pravilnika. Obrazloženje: Marina može imati smještajne objekte za korisnike, nije nužno da korisnici marine budu turisti. Nadalje, Pravilnikom se ne definira pojam „turisti“, a ne definira ga niti „krovni“ Zakon o pružanju usluga u turizmu. Nadalje, kroz Pravilnik se koriste izrazi „turist“, „korisnik usluga“, „gost“ i „konzument“. Kroz cijeli Pravilnik nužno je koristiti ujednačen izraz ili definirati razliku između izraza „turist“, „korisnik usluga“ i „gost“. Također, danas marine osim usluge veza nude i razne ugostiteljske usluge i ostale sadržaje, stoga gosti marine mogu biti i vanjski posjetitelji. Nije prihvaćen Poštovani, svi koji koriste turističke usluge su tutisti (bez obzira na vanjske i unutarnje turiste). U Pravilniku se koristi ujednaćeni izraz “turisti” osim opravdane iznimke u jednom članku u pogledu usluživanja hrane.
12 HGK 2. VRSTA LUKE NAUTIČKOG TURIZMA I VRSTE DRUGIH OBJEKATA ZA PRUŽANJE USLUGA VEZA I SMJEŠTAJA PLOVNIH OBJEKATA, Članak 7. Udruženje marina HGK predlaže dopuniti ovaj članak novim stavkom 1. koji glasi: „Za razvrstavanje u vrstu Marina potrebno je imati važeći ugovor o koncesiji i dokaz o uporabljivosti objekta“. Obrazloženje: U praksi se događa da osobe koje koriste luke nautičkog turizma bez pravnog temelja ishode kategorizaciju luke, budući da valjani pravni temelji/ugovor o koncesiji i dokaz o uporabljivosti objekta/korištenja luke nautičkog turizma nisu uvjet za podnošenje zahtjeva za kategorizaciju. Nije prihvaćen Poštovani, ove odredbe propisane su Zakonom o pružanju usluga u turizmu i Zakonom o građenju te nije zakonski propisane odredbe potrebno povavljati u podzakonskim aktima.
13 HGK 2. VRSTA LUKE NAUTIČKOG TURIZMA I VRSTE DRUGIH OBJEKATA ZA PRUŽANJE USLUGA VEZA I SMJEŠTAJA PLOVNIH OBJEKATA, Članak  5. Udruženje marina HGK predlaže nadopuniti članak stavkom 2. koji bi glasio: „Nautički dio luke otvorene za javni promet ne razvrstava se sukladno ovom Pravilniku“. Obrazloženje: U praksi se događa da koncesionari nautičkog dijela luka otvorenih za javni promet podnose zahtjeve i ishode kategorizaciju, neovisno o činjenici da su koncesiju ishodili za gospodarsko korištenje dijela luke otvorene za javni promet, a ne za luku posebne namjene. Nije prihvaćen Poštovani, u članku 1. i 2. Pravilnika jasno je određen predmet propisivanja te nije potrebno dodatno isticati da se nautički dio luke otvorene za javni promet ne razvrstava sukladno ovom Pravilniku.
14 HGK 1. OPĆE ODREDBE, Članak 4. Udruženje marina HGK predlaže brisati stavak 2. jer je odredba nejasna, odnosno nije jasna namjera predlagatelja. Nije prihvaćen Poštovani, luka i drugi objekti, ako imaju neobvezne sadržaje moraju ispiniti uvjete kao da su sadržajo obvezni. Pošto sadržaji nisu obvezni za iste nisu propisani standarde te je potrebno ispuniti uvjete za više ili nižu kategoriju za koje su isti propisani.
15 HGK 1. OPĆE ODREDBE, Članak 2. Udruženje marina HGK predlaže termin „funkcionalne cjeline“ nadopuniti odredbama posebnih propisa i naznačiti da luke nautičkog turizma (marine) moraju biti usklađene s prostorno-planskom dokumentacijom te da moraju imati uporabnu dozvolu odnosno udovoljavati posebnim propisima Zakona o prostornom građenju i Zakona o gradnji. Obrazloženje: Nejasno je, kao i izloženo zlouporabi pravnog sustava, da u nacrt Pravilnika nisu uključeni temeljni zahtjevi uporabljivosti građevine/marine u odnosu na odredbe Zakona o prostornom uređenju i Zakona o gradnji te Uredbe o postupku utvrđivanja granica pomorskog dobra, kao uvjet da bi marina mogla biti funkcionalna cjelina. Nije prihvaćen Poštovani, prostorna planska dokumentacija i uporabna dozvola stvar su posebnih propisa koji se primjenjuju u upravnom postupku kategorizacije te isto nije potrebno dodatno propisivati u ovom Pravilniku.
16 HGK PRAVILNIK O KATEGORIZACIJI LUKE NAUTIČKOG TURIZMA I RAZVRSTAVANJU DRUGIH OBJEKATA ZA PRUŽANJE USLUGA VEZA I SMJEŠTAJA PLOVNIH OBJEKATA Udruženje marina HGK iznosi sljedeće: Predmetni Pravilnik donosi Ministarstvo turizma temeljem članka 86. stavak 4. Zakona o pružanju usluga u turizmu (NN130/17, 25/19). Zakon o pružanju usluga u turizmu, kao „krovni“ Zakon termin „luka nautičkog turizma“ izjednačava s pojmom „marina“: Turističke usluge u nautičkom turizmu pružaju se u lukama nautičkog turizma – marinama (u daljnjem tekstu: marine) i drugim objektima za pružanje usluga veza i smještaja plovnih objekata – nautičkom sidrištu, suhoj marini, odlagalištu plovila (u daljnjem tekstu: drugi objekti za pružanje usluga veza i smještaja plovnih objekata), u nautičkom dijelu luka otvorenim za javni promet te na plovnim objektima nautičkog turizma. (2) Marine, drugi objekti za pružanje usluga veza i smještaja plovnih objekata i plovni objekti nautičkog turizma razvrstavaju se u vrste, a vrsta marina se i kategorizira. Međutim, Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama, koristi isključivo termin luke nautičkog turizma, kao luke posebne namjene, bez korištenja termina „marina“. Udruženje je mišljenja da je Zakon o pružanju usluga u turizmu, po pravnoj snazi u ovom slučaju, lex specialis u odnosu na Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama, kao lex generalis. Obzirom da lex specialis derogat Legi generali, odnosno poseban zakon (lex specialis) potire (nadjačava) opći zakon (lex generali), Udruženje smatra da se u Pravilniku može koristiti i termin „marina“. Nije prihvaćen Poštovani, Zakon o pružanju usluga u turizmu (Zakon) nije lex specialis Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama već Zakon koji uređuje pružanje turističkih usluga na slobodnom tržištu. U Zakonu o pružanju usluga u turizmu kao luka nautičkog turizma predviđena je vrsta Marina (luke nautičkog turizma razvrstavaju se u vrste, a to je marina) i ovaj Pravilnik ne može propisati odredbe protivno Zakonu. Osim navedenog, luke nautičkog turizma i ostali objekti mogu biti i na vodi (rijeka, jezera) koja nije u nadležnosti morskih propisa te i iz tog razloga Zakon o pružanju usluga u turizmu ne može biti lex specialis pomorskih propisa. Uredba o razvrstavanju luka otvorenih za javni promet i luka posebne namjene (NN, 110/2004.) u članku 10. propisuje: „- luka nautičkog turizma je luka koja služi za prihvat i smještaj plovila te je opremljena za pružanje usluga korisnicima i plovilima. U poslovnom, građevinskom i funkcionalnom pogledu čini jedinstvenu cjelinu. Vrste luka nautičkog turizma prema vrsti objekata i usluga određene su posebnim propisima kojima se uređuje kategorizacija luka nautičkog turizma." Ti posebni propisi koji propisuju vrste luka nautičkog turizma jesu Zakon o pružanju usluga u turizmu i ovaj Pravilnik, a Marina je vrsta koja je, sukladno iznesenom, propisana Zakonom. Konačno, ovaj Pravilnik se donosi temeljem Zakona o pružanju usluga u turizmu i ne postoji propisana obveza da isti treba donijeti i prema bilo kojem drugom zakonu.
17 Jadranski zavod Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti 3. DEFINICIJE VRSTA, Članak 11. Čl. 11. st. 1. “Odlagalište plovnih objekata je dio ograđenog i uređenog kopna za pružanje usluga smještaja plovnih objekata na suhom. Odlagalište plovnih objekata može pružati i usluge, transporta, spuštanja u vodu i dizanja iz vode plovnog objekta." Djelomično prihvaćen Poštovani, naziv vrste je Odlagalište plovnih objekata te se, sukladno nazivu vrste, objekti odlažu. Usluge, transporta, spuštanja u vodu i dizanja iz vode plovnog objekta je bitno za funkcioniranje vrste te je isto obveza. Međutim ove usluge se mogu povjeriti, temeljem ugovora, drugoj pravnoj i fizičkoj osobi te isto ne opterećuje tvrtku koja posluje objektom. Turisti mogu i sami organizirati ove usluge.
18 Jadranski zavod Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti 3. DEFINICIJE VRSTA, Članak 11. Za odlagalište plovnih objekata ne bi trebalo biti obvezno pružanje usluga transporta, spuštanja u vodu i dizanja iz vode plovnog objekta. Ove bi usluge trebale biti predviđene Pravilnikom kao moguće dodatne usluge uz osnovnu uslugu smještaja plovnih objekata na suhom. S druge strane, kod suhih marina ta bi usluga ostala obvezan element definicije što je opravdano činjenicom da su suhe marine kompleksniji oblik objekta za pružanje usluge smještaja plovila. U praksi je često da korisnici/vlasnici plovila sami organiziraju transport i podizanje i spuštanje plovila te od ovakvih objekata očekuju samo smještaj plovila na suhom, ograđenom i uređenom prostoru. Stoga bi trebalo prepustiti gospodarskim subjektima koji upravljaju ovim najjednostavnijim oblikom objekata za smještaj plovila na slobodan izbor hoće li nuditi i uslugu transporta, spuštanja i podizanja plovila ili samo uslugu smještaja. Taj je izbor pitanje njihova poslovnog modela i općenito konkurentnosti na tržištu usluga nautičkog turizma, što ne bi trebalo ograničavati propisom. Nadalje, umjesto pojma odlaganje, predlaže se koristiti pojam smještaja, jer se odlaganje češće koristi u kontekstu odlaganja otpada ili odlaganja stvari koje više nisu u uporabi. Korištenje pojma smještaj dosljedno je i samom naslovu Pravilnika kao i definiciji za vrstu Suha marina. Djelomično prihvaćen Odgovoreno je u odgovoru na prethodno pitanje.
19 Jadranski zavod Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti 3. DEFINICIJE VRSTA, Članak 12. Čl. 12. st. 1.“Suha marina je dio ograđenog i uređenog kopna za pružanje usluga smještaja plovnih objekata na suhom vezu te pružanje usluga transporta, spuštanja u vodu i dizanja iz vode plovnog objekta.” Prihvaćen Odgovoreno je u odgovoru na prethodno pitanje.
20 Jadranski zavod Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti 3. DEFINICIJE VRSTA, Članak 12. Predlaže se izmijeniti članak 12. st. 1. Pravilnika tako da glasi: “(1) Suha marina je dio ograđenog i uređenog kopna za pružanje usluga smještaja plovnih objekata na suhom vezu te pružanje usluga transporta, spuštanja u vodu i dizanja iz vode plovnog objekta.” OBRAZLOŽENJE: Preporuča se izbjeći pojam skladištenja iz definicije suhe marine s obzirom na nepoželjnost povezivanja toga pojma i definicije suhe marine s odredbama Zakona o obveznim odnosima o ugovoru o skladištenju. Naime, ZOO posebno regulira ugovor o skladištenju, propisujući vrlo strog režim odgovornosti skladištara za štetu. S druge strane, usluga koju u praksi nude suhe marine ne odgovara obvezama skladištara prema ZOO-u. Najvažnija razlika između poimanja skladištenja prema ZOO-u i stvarne prakse suhih marina jest ta što kod skladištenja nalogodavac nema pristup uskladištenoj stvari, a isključivo skladištar ima neposredan posjed stvari predane u skladište. Skladištar predanu stvar čuva u uvjetima koje samostalno kontrolira. S druge strane, korisnici/vlasnici plovila imaju pristup plovilu koje se nalazi u suhoj marini, mogu na njemu boraviti, vršiti radove, uključiti ga na struju, vodu itd. te zadržavaju neposredan posjed stvari. To nužno zahtijeva i sasvim drukčiji režim odgovornosti suhe marine od režima odgovornosti skladištara po ZOO-u. U pomorskopravnoj doktrini prevladao je stav da se ugovori o vezu u marinama (ali i suhim marinama) ne bi trebali a priori izjednačavati s ugovorima o ostavi, a još manje s ugovorima o uskladištenju. Zakonodavac je uvažio te stavove struke i Zakonom o izmjenama i dopunama Pomorskog zakonika regulirao ugovor o nautičkom vezu posebnim odredbama kao ugovor sui generis, tj. ugovor kojim se uređuje specifična djelatnost pružanja nautičkog veza. Ove se odredbe trebaju primijeniti i na ugovore o smještaju plovila na suhom vezu, tako i na ugovore koje s korisnicima sklapaju suhe marine. U sudskoj praksi, nažalost nailazimo na loše primjere interpretacije ugovora o smještaju plovila na suhom vezu koje sudovi izjednačavaju s ugovorima o uskladištenju, upravo pozivom na još uvijek važeći Pravilnik o razvrstavanju i kategorizaciji luka nautičkog turizma, konkretno na definiciju suhe marine po kojoj suha marina služi za skladištenje plovnih objekata na suhom (npr. Presuda Trgovačkog suda u Rijeci P-2590/14 od 19.4.2019.; Presuda Trgovačkog suda u Rijeci P-2575/14-115 od 7.12.2018.) . Kako bi se postigla veća pravna sigurnost i izbjegla nepoželjna konotacija na ugovor o skladištenju iz ZOO-a, predlažemo izmijeniti definiciju tako da govori o usluzi smještaja plovnih objekata na suhi vez. Takva bi definicija bila u skladu i s poimanjem ugovora o nautičkom vezu po novim odredbama Pomorskog zakonika. Prihvaćen Poštovani, prijedlog se prihvaća te će umjesto “skladištenja” u definiciji biti pojam “smještaja.