Izvješće o provedenom savjetovanju - Savjetovanje sa zainteresiranom javnosti o obrascu prethodne procjene za Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju

Redni broj
Korisnik
Područje
Komentar
Status odgovora
Odgovor
1 Institut Ruđer Bošković Prilog 1. Prijedlog izmjene Zakona kojim se rok za zakonski prestanak ugovora o radu znanstveniku u javnom znanstvenom institutu, umjesto istekom kalendarske godine u kojoj je isti navršio 65 godina, produžuje do isteka kalendarske godine u kojoj je isti navršio 68 godina, nije nam prihvatljiv iz sljedećih razloga: - Predložena izmjena bi u sustavu znanosti realno uzrokovala nemogućnost zapošljavanja mladih istraživača na znanstvena radna mjesta te napredovanja na znanstvenim radnim mjestima tijekom razdoblja od sljedeće 3 godine. Pojašnjenje: zbog dužeg ostanka znanstvenika u radnom odnosu, pri čemu se može pretpostaviti da bi najveći dio znanstvenika bio zainteresiran za takav nastavak radnog odnosa, Institut ne bi imao na raspolaganju „slobodne“ koeficijente za zapošljavanja mladih znanstvenika te za potrebna napredovanja unutar sustava. - Navedena izmjena pridonijela bi iseljavanju iz RH kvalitetnih mladih visokostručnih osoba, u čije je dugogodišnje školovanje RH uložila znatna sredstva, jer bi se tijekom tri godine praktički onemogućio njihov ulazak u sustav. - Institut je prije više od 20 godina donio odluku da svim znanstvenicima prestaje radni odnos istekom kalendarske godine u kojoj navrše 65 godina iako su propisi dozvoljavali nastavak radnog odnosa kada postoji potreba za njihovim radom, upravo iz razloga oslobađanja koeficijenata i omogućavanja zapošljavanja mladih znanstvenika koji otvaraju nove problematike i prijavljuju projekte. - Štoviše ustaljena je praksa na Institutu da znanstveno aktivni znanstvenici i nakon 65. godine života mogu i nadalje ostati u radnom odnosu ako svoj rad financiraju iz sredstava projekata, čime se ne opterećuje Državni proračun. - Postojeće zakonodavno rješenje omogućuje znanstvenim organizacijama koje imaju takvu potrebu, da sa znanstvenikom starijim od 65. godina zaključe ugovor o radu i na dodatni period, uz mogućnost produljenja, dok predložena izmjena Zakona ne omogućuje poslodavcu nikakvu dispoziciju. Institut bi razmotrio davanje pozitivnog mišljenja na predložene izmjene Zakona u slučaju da se unutar sredstava Državnog proračuna osiguraju dodatni koeficijenti za zapošljavanje i napredovanja na znanstvena radna mjesta u visini koeficijenata znanstvenika koji su navršili 65 godina tijekom razdoblja od sljedeće 3 godine. Prihvaćen Zahvaljujemo na Vašem komentaru i podršci. Primljeno na znanje.
2 Ivona Trtanj Šneler Prilog 1. A kao i uvijek nema jednakosti ,opet diskriminacija ,jer oni rođeni od rujna do kraja godine imaju pravo raditi punu godinu dana duže, ne do 68. nego do 69. godine života! Prihvaćen Zahvaljujemo na Vašem komentaru i podršci. Primljeno na znanje.
3 Milva Pavičin-Karamatić Prilog 1. Neophodno je omogućiti što širem krugu radnika znanstvene djelatnosti i visokog obrazovanja ostanak na tržištu rada nakon 65. godine života pod uvjetom da se osigura ostanak stručnih i sposobnih, prije svega potrebnih, koji žele raditi. Da bi to osigurali potrebna je dobra priprema i analiza koja uključuje reviziju nekoliko drugih propisa. Prihvaćen Zahvaljujemo na Vašem komentaru i podršci. Primljeno na znanje.
4 Neven Soić Prilog 1. Tijekom 28 godina provedenih u sustavu znanosti svjedočio sam mnogim lošim zakonskim rješenjima koja su erodirala sustav znanosti RH, te je danas prema službenim izvješćima Europske Komisije, a i Ministarstva znanosti i obrazovanja, znanost RH pri samom dnu EU prema svim relevantnim kriterijima znanstvene kvalitete i uspješnosti. Postojeća zakonska regulativa, stara više od desetljeća, demotivira kvalitetna i međunarodno relevantna postignuća, a potiče ujednačenost i zatvorenost sustava. Zbog toga daleko zaostajemo za razvijenim zemljama EU, a dostigle su nas i sustigle slabije razvijene zemlje današnje EU koje su prije 10-15 godina imale bitno lošije rezultate od znanosti RH. Stoga se očekivalo da će zakonodavac predložiti zakonske promjene koje će omogućiti brži razvoj i napredovanje sustava znanosti i visokog obrazovanja slijedeći primjere razvijenih europskih sustava znanosti, poticati mobilnost i međunarodnu relevantnost, te zadržati u RH i privući na povratak iz inozemstva najkvalitetnije mlade znanstvenike koji mogu unaprijediti i poboljšati sustav znanosti. Umjesto toga zakonodavac po hitnom postupku predlaže produženje aktivnog radnog statusa svih znanstvenika, bez ikakve provjere kriterija uspješnosti, s 65 na 68 godina starosti. To je mjera koja će još više unazaditi i oštetiti sustav znanosti i visokog obrazovanja, jer će, ovakva kako je zamišljena, onemogućiti napredovanja i zapošljavanja mladih znanstvenika bar u trogodišnjem periodu. Štetne posljedice ovakve izmjene zakona koje bi odjednom dovele do trogodišnjeg prekida novih zapošljavanja i napredovanja osjećale bi se i u dužem periodu. To se može vidjeti iz primjera trogodišnjeg prekida zapošljavanja znanstvenih novaka - asistenata iz kraja prošlog i početka ovog desetljeća, čije se posljedice osjećaju i danas. Zbog nemogućnosti zapošljavanja u RH brojni kvalitetni studenti su nakon završenog studija napustili RH. U sustavu znanosti i visokog obrazovanja RH, te među našim znanstvenicima zaposlenima u inozemstvu, postoji dovoljan broj mlađeg kvalitetnog kadra koji je zaslužio napredovanje ili zapošljavanje na trajna radna mjesta. To bi pokazala već površna procjena utjecaja ove mjere koju je predlagatelj u potpunosti izostavio. Sustavu znanosti i visokog obrazovanja RH hitno treba temeljita strukturna reforma napravljena prema uzoru na najrazvijenije europske zemlje. Nositelji takve reforme niti u kojem slučaju ne mogu biti znanstvenici pred umirovljenjem kojima bi se ovom promjenom zakona omogućio duži boravak u sustavu. Oni su produkt postojećeg lošeg sustava i u najmanju ruku dijelom su krivi za loše stanje samog sustava. Nositelji pozitivnih promjena mogu biti samo motivirani mladi ljudi kojima će se valorizirati postignuća, omogućiti samostalan rad i adekvatno financiranje prema postignutim rezultatima. A baš takvima se predloženom izmjenom zakona onemogućava ulazak u sustav odnosno napredovanje, te ih se potiče na odlazak iz RH. Vjerujem da je jasno koliki je gubitak za RH kada mladi kvalitetni kadrovi koji su se školovali i specijalizirali u RH odlaze u inozemstvo, jer za njih ne postoje adekvatna radna mjesta u RH. Jedina suvisla zakonska mjera koja bi omogućila napredak i razvoj sustava znanosti bila bi omogućiti produljenje radnog vijeka nakon 65. godine života dokazano aktivnim najkvalitetnijim znanstvenicima uz istovremeno povećanje broja radnih mjesta za najkvalitetnije mlade znanstvenike u sustavu i povratnike iz inozemstva. Prihvaćen Zahvaljujemo na Vašem komentaru i podršci. Primljeno na znanje.
5 RENATA KOLAREC Prilog 1., Obrazac prethodne procjene Smatram da treba omogućiti Nacrtom prijedloga Zakona zaposlenicima na znanstveno-nastavnom, umjetničko-nastavnom, nastavnom i stručnom radnom mjestu na visokom učilištu, te znanstvenicima zaposlenim na javnim znanstvenim institutima ostanak u radnom odnosu na visokom učilištu, odnosno javnom znanstvenom institutu radni do navršenih 68. godina života. Njihovo znanje i iskustvo je neprocjenjivo, ali svakako treba osigurati mehanizam kako bi se dobila povratna informacija o kvaliteti njihovog rada. Prihvaćen Zahvaljujemo na Vašem komentaru i podršci. Primljeno na znanje.
6 Sveučilište u Zagrebu Prilog 1. A. Problem koji nije samo formalan Ministarstvo znanosti i obrazovanja 19. rujna 2019. sastavilo je i 23. rujna 2019. na https://esavjetovanja.gov.hr/ECon/MainScreen?entityId=12087 objavilo [1.] Obrazac prethodne procjene za Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju. Namjerno ili propustom u nazivu se nigdje ne spominje da je riječ o procjeni „učinaka propisa“, sukladno Zakonu o procjeni učinaka propisa (Narodne novine, broj 44/17). Iz Obrasca prethodne procjene slijedi da je potrebno provesti procjenu učinaka propisa izrađujući Iskaz o procjeni učinaka propisa i o njemu provesti savjetovanje „u trajanju od najmanje 30 dana uz javno izlaganje materije koja je predmet savjetovanja“ (čl. 13. st. 5. Zakonu o procjeni učinaka propisa). Ministarstvo znanosti i obrazovanja također 23. rujna 2019. na https://esavjetovanja.gov.hr/ECon/MainScreen?entityId=12093 objavilo je: [2.] Nacrt prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju, s Nacrtom konačnog prijedloga zakona i [3.] Obrazloženje uz predložene izmjene radno-pravnih propisa o radu nakon 65. godine života, datirano s 20. rujna 2019., u kojem se navodi da se savjetovanje sa zainteresiranom javnošću o izmjenama Zakona o mirovinskom osiguranju skraćuje na 15 dana. Time je to obrazloženje irelevantno za promjene ZZZDVO. U planu e-savjetovanja https://esavjetovanja.gov.hr/ECon/Dashboard?StatusFilterId=&organizationFilterId=23&TextFilterValue=&WasOpenedDate= stoji apsurdan podatak da se cijeloj zainteresiranoj javnosti daje samo 15 dana da iznese svoje prijedloge, a zatim Ministarstvu znanosti i obrazovanja trebaju čak 23 dana da te prijedloge pročita i na njih se osvrne, pa se objava izvješća o provedenim savjetovanjima očekuje „31.10.2019.“ No, objava Nacrta prijedloga zakona prejudicira i preskače procjenu učinaka propisa, što u ovom slučaju nije samo formalan, nego i bitan sadržajan problem. Na koliko se adresata odnosi promjena zakonske granice za odlazak u mirovinu u sustavu znanosti i u sustavu visokoga obrazovanja? Kako će se ona odraziti na razne elemente djelovanja tih sustava? Hoće li zaustaviti pomlađivanje sustava ili ne? Izostavljanjem Iskaza o procjeni učinaka propisa promjene ZZZDVO-a činjenice i znanost se zaobilaze na najgrublji mogući način te se ponovo stvara atmosfera pritiska, navodne potrebe žurnoga odlučivanja, bez valjane ocjene postojećega stanja, temeljene na argumentima, u korist političkoga instinkta i djelovanja po osjećaju. Zbog toga je takva promjena zakona nepromišljena, neozbiljna i nedopustiva. B. Proturječnost dvaju istodobnih javnih rasprava U tekstu [1.] ponuđenom u Savjetovanje sa zainteresiranom javnosti o obrascu prethodne procjene za Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju tri se puta ističe: 2.2. „Nacrtom prijedloga zakona predlaže se kroz izmjene zakona omogućiti što širem krugu radnika ostanak na tržištu rada nakon 65. godine života, ukoliko to žele.“ ; 2.3. „Nacrtom prijedloga zakona želi se omogućiti što širem krugu radnika ostanak na tržištu rada nakon 65. godine života, ukoliko to žele.“ I 3.1. „Nacrtom prijedloga zakona predlaže se kroz izmjene zakona omogućiti što širem krugu radnika ostanak na tržištu rada nakon 65. godine života, ukoliko to žele.“ Takvo bi normativno rješenje, opcionalno sa strane radnika bilo u skladu s poštovanjem volje 700.000 građana koji su potpisali Zahtjev za raspisivanje državnoga referenduma Građanske inicijative „67 je previše“ za omogućavanje ostvarivanja starosne mirovine s navršenih 65 godina i prijevremene starosne mirovine s navršenih 60 godina života. Međutim, od Prethodne procjene [1.] do Nacrta prijedloga zakona [2.] ta se benevolentnost Ministarstva znanosti i obrazovanja izgubila te se promjenama ZZDVO-a, objavljenima istoga dana, ne predviđa mogućnost odlaska u mirovinu s navršenih 65 godina, što bi jedino bilo u skladu s referendumskom inicijativom, nego se, suprotno referendumskom zahtjevu, dobna granica za odlazak u mirovinu kao pravilo podiže za tri godine normiranjem da ugovor o radu po sili zakona prestaje: u sustavu znanosti na dan 31. prosinca kao danom isteka kalendarske godine u kojoj je znanstvenik u javnom znanstvenom institutu navršio 68 godina života (čl. 42. st. 8. ZZDVO), odnosno u sustavu visokoga obrazovanja na dan 30. rujna kao danom isteka akademske godine u kojoj je zaposlenik na znanstveno-nastavnom, umjetničko-nastavnom, nastavnom i stručnom radnom mjestu na visokom učilištu navršio 68 godina života (čl. 102. st. 7. ZZDVO). Da je riječ o sustavnom podizanju dobne granice za umirovljenje u sustavu znanosti i visokoga obrazovanja potvrđuje predložena promjena članka 6. stavka 2. podstavka 8. prema kojoj bi Nacionalno vijeće za znanost, visoko obrazovanje i tehnološki razvoj donosilo kriterije izvrsnosti za odabir znanstvenika i nastavnika za produljenje ugovora o radu nakon 68 godina života. Dakle, redoviti, obvezatni radni vijek prema ZZDVO-u trajao bi ne do navršene 65., nego 68. godine života, što je sržno suprotno Građanskoj referendumskoj inicijativi „67 je previše“. Takvo normiranje nije sukladno ni temeljnoj Vladinoj zamisli da se dulji ostanak u svijetu rada i kasnije ostvarivanje mirovine omogući onima osobe koje mogu i žele raditi nakon 65. godine života, a ne da se to nametne svima. C. Protuustavno ograničavanje Člankom 2. stavkom 2. i člankom 3. stavkom 2. predložene Novele zamišljeno je nametnuti ograničenje produljenja nastavka rada znanstvenika, odnosno nastavnika koji udovoljava kriterijima izvrsnosti, „ali ne dulje od 70 godina života“. Odredba je protivna članku 55. Ustava RH, koji određuje: „Svatko ima pravo na rad i slobodu rada. Svatko slobodno bira poziv i zaposlenje i svakomu je pod jednakim uvjetima dostupno svako radno mjesto i dužnost.“ Članak 14. stavak 1. Ustava RH određuje: „Svatko u Republici Hrvatskoj ima prava i slobode, neovisno o […] rođenju […].“ Stoga se gornja granica ostanka u svijetu rada na temelju udovoljavanja kriterija izvrsnosti ne može i ne smije ograničavati drugim kriterijem, kao što je datum rođenja, odnosno navršena dob. Konačno, radni se odnos u sustavu znanosti i visokoga obrazovanja, zbog odgovornosti prema dionicima sustava, ne okončava individualnim obilježjem, kao što je navršena godina života, nego objektivnim mjerilom kao što je završetak kalendarske ili akademske godine, radi okončanja poslova na projektu ili u nastavi, pa je apsurdno narušavati takav sustav unošenjem takva individualnoga mjerila. Postupak utvrđivanja znanstvene (i nastavne) izvrsnosti toliko je formalan i zahtjevan da ga treba ili poštovati ili u cijelosti ukinuti, a nipošto preinačavati nepromišljenim dodatnim uvjetima. D. Ne postoje razlozi za hitan postupak Aktualni ZZDVO predviđa odlaske u mirovinu u javnim znanstvenim institutima s 31. prosinca, a na visokim učilištima s 30. rujna svake godine. Nacrt prijedloga izmjena ZZDVO-a od 23. rujna 2019. predviđa da taj zakon stupi na snagu 1. siječnja 2020. Time on ne bi počeo proizvoditi pravne posljedice prije 30. rujna 2020. Sva umirovljenja i produljenja koja su nastupila ili će nastupiti do 31. prosinca 2019. i prema predlagatelju zakona ne bi bila u dosegu primjene promijenjenoga zakona, pa je za odlazak u mirovinu sljedećega naraštaja zaposlenika u sustavu znanosti i visokoga obrazovanja relevantno samo hoće li možebitna promjena odredaba o dobi za mirovinu stupiti na snagu 30. rujna 2020. Stoga nema baš nikakva razloga da se ovaj zakon donosi u žurbi i bez temeljite procjene učinaka propisa i posljedica novih norma. Prof. dr. sc. Damir Boras, rektor Sveučilišta u Zagrebu Prihvaćen Zahvaljujemo na Vašem komentaru i podršci. Primljeno na znanje.
7 Svjetlana Bebić Prilog 1. Može se ostaviti i ta mogućnost ali nikako na uštrb mlađe radne snage i nikako s ciljem da to jenoga dana postane obveza. Prihvaćen Zahvaljujemo na Vašem komentaru i podršci. Primljeno na znanje.
8 Valentina Kirinić Prilog 1. Kako ce se regulirati radni odnos za one koji su u zvanje izabrani nakon izmjena Zakona 2013 a vezano uz ogranicenje na 70 god? Prihvaćen Zahvaljujemo na Vašem komentaru i podršci. Primljeno na znanje.