Izvješće o provedenom savjetovanju - PRAVILNIK O IZMJENAMA I DOPUNAMA PRAVILNIKA O FISKALIZACIJI U PROMETU GOTOVINOM

Redni broj
Korisnik
Područje
Komentar
Status odgovora
Odgovor
1 Auro B. PRAVILNIK O IZMJENAMA I DOPUNAMA PRAVILNIKA O FISKALIZACIJI U PROMETU GOTOVINOM, PRAVILNIK O IZMJENAMA I DOPUNAMA PRAVILNIKA O FISKALIZACIJI U PROMETU GOTOVINOM Postovanje. Ovim putem kao prvo zelim zamoliti odgovorne osobe za publikacije neka produze vrijeme ove javne rasprave do kraja ove godine. Zelim javno reci da ja sam za digitalnu fiskalizaciju, i u tome vidim mogucnost poduzetnistva i transparentnosti VENDING industrije u Hrvatsku. Kao sto su vec dvije firme navele vending industrija je u nekim pogledima specificna zbog samog MOBILNOG poslovanja. Uz specificnost industrije i posovanja vremenskim definiranim terminima za puno malih i srednjih firmi u Rep. Hrvatskoj su financiski ne prihvatljivi. Cijela fiskalizaciska transakcija u industriji treba biti postepena za dati osobama i operaterima dovoljno vremena da nauce upotreblavati novinu osim da se ima vremena rijesavati i poboljsati cijeli porezni projekt. Iz moje perspektive digitalna fiskalizacija osim placati drzavi porez uz malo kreativnosti moze poboljsati, optimizirati i u nekim pogledima cak i smanjiti neke vrste troskova. Moja perspektiva je ponuda centralne fiskalizacije za vending i ne vending firme. Citajuci komentare vidim puno mogucih iznimka vezano za transakcije novaca za uslugu ili proizvod. Moj stav na iznimke je "NULA IZNIMKE". Cijela ova rasprava i sva financiska reforma je basirana na koncept "NULA utaja poreza". Ideja je jako jasna ako platis bilo sto tko uzima novac placa porez. Posto moral u svijetu financije je nepostojeca rijec danas imamo digitalni forsirani moral koji bebysitta firme u ime poreza i zakona. Znaci fiskalizacija dobro nam dosla. Ono sto samoposluznim aparatima nije prikladno su neke nepotrebe stavke a pogotovo vremenska razdoblja depositiranja novca u poslovnicama FINA-e ili raznih banki. Jedan od faktora koji po meni nema puno smisla i povecava kompleksnost fiskaliziranja je postavljanje printera za izdati papiranti racun kupcu. Cemu to? Klient zna da je platio 2Kn kavu, porezna ce dobiti PDV zahvaljujuci zapocetnoj, prihvacenoj i zatvorenoj tranzakcji, cemu papir? INACE na automatima nemozete napraviti LISTU sto cete kupiti tipa u trgovini gdije izadzes za listom proizvoda sa totalom, u samoposluznim masinama se placa i uzima samo JEDAN proizvod za svaki racun. Fiskalizacija bi trebala garantirati transakciju i forsirati vending operatera da plati sto mora, klient od komadica papira gdije pise MD5 Hash sa podatcima fiskalnog obveznika nece napraviti nista osim baciti ga u smece. Ne vijerujem da komad papira je bitan u cijelom procesu micro transakcija. Ostale problematike vezano za male printere: - Punjenje papira - Kupljenje novog uredzaja (vrijednost uredzaja od 30$-80$) - Termo papir za kase je problematican za aparate za kavu zbog topline - Termo papir za kase je problematican za aparate koji stoje u otvorenom mijestu. - Dodatna tocka novih gresaka prvo od svega za fiskalizaciju. - Ako se ne izda racun a transakcija je uspijesna i kava ili kola je izbacena dali je cijeli proces valjan i bez komada papira, po zakonu ne, "BEZ RACUNA SE NE RACUNA". Rijsenje: - Opcije 1 (Digitalna transakcija hand shakea je dovoljna a klient zna sto je uzeo i koliko je platio) - Opcija 2 Izloziti display gdije se visualizira QR code za transakciju koja linka DIGITALNU TRANSAKCIJU na Internetu gdije kupac U SLUCAJU da ima potrebu vidijeti racun moze dobiti zeljene transakciske informacije. - U opciji 2 se povecava investicija vending firmi. - U opciji 2 se povecava mogucnost kvarova i administracije sistema (ako display ne radi dali mozemo izdati kave i ako je transakcija uspijesna a klient je dobio proizvod). Primarni problem vezan za printer za racune i QR display su u nekim masinama FIZICKO MIJESTO gdije instalirati sav hardware. Tko nije radio kao serviser ili punjac automata za kavu ili pica itd nezna da u terenu ima masina koje mora obici 2 puta na dan a neke koje se ne obilaze vise od jedanput tijedno. Dole navedena izjava je apsurd u minimum 1/3 ako ne i 1/2 terena vending firmi u Rep. Hrvatskoj: "račune je potrebno fiskalizirati unutar 48 sati od zaprimljene uplate" Kao sto je vec napisano u komentarima a i sama financiska istitucija zna da novac treba brojiti, pakirati i dostaviti a XML format file-a u manje od jedne sukunde obavlja cijelu tranzakciju ali u virtualnom svijetu. Ducani, restorani, kafici, placarica, itd imaju sav novac u kasama, vendig industrija je obrnuto, to je KEY FACTOR samoposluznih aparata, tojest ima puno kasa rasporedzene geologisticki, i dok ih se ne obilaze nema novca. Logicki i REALNO gledajuci "AKO NEMAS NOVAC U RUCI NEMAS NOVAC" znaci NEMOZESE FISKALIZIRATI. ZASTO? Zato jer novac se nije izbrojio, zato jer novac se nije preuseo fisicki, zato jer mozda transakcija je uspijela no provalili su u automat i nema ni kune ali transakcije su ispisane, u digitalnom svijetu. Po gore navedenome novac mora biti fiskaliziran kada realno punjac ide preuseti novac i donese FISICKI u firmu cijelu svotu koja ce biti TEK OD ONOGA TRENUTKA u 48 sati obradzen i FISKALIZIRAN. Moguce opcije: - Vending operater digitalno fiskalizira svaku transakciju ali ima tijedan dana vremena fiskalizirati. - Vending operater digitalno fiskalizira svaku transakciju ali ima mogucnosti mijenjati za svako prodajno mijesto vrijeme fiskalizacije. - Vending operater digitalno fiskalizira sve transakcije unutar jednog sata kao racun na kasi samoposluzivanja( Total svih konsumacija izdano/proizvedeno/prodano unutar jednog sata). - Vending operater digitalno fiskalizira sve transakcije unutar jednog dana kao racun na kasi samoposluzivanja( Total svih konsumacija izdano/proizvedeno/prodano unutar jednog sata). - Vending operater digitalno fiskalizira sve transakcije prije nego je fisicki pokupio novac u aparatima i izvrsi fisicku fiskalizaciju ili ebanking transakciju prema poreznoj ustanovi u navedenim zakonskim periodima. Osobe koje ce uzeti u obzir javne komentare moraju razumijeti da nema iznimaka a da bimo dosli do nula iznimka trebaju dati nama operaterima vrijeme i mogucnost sto bezbolnijeg i pogotovo financisku mogucnost da izvedemo reformu poreza. Imamo dovoljno vremena i znanja za izvesti infrastructuru. Financiski aspekt digitalne fiskalizacije za vending operatere su naj tezi faktor sa dole navedenoj listi: - Ugovor sa financiskom firmom - Kupovina hardwarea - Kupovina Internet Routera - Kupovina i placanje pretlatu za telefonskim operaterom za Internet spajanje - Adaptacija masina za uopce moci fisicki instalirati cijeli sustav u veliki dio manjih uredskih masina. - Nepoznato. BITNO: Ako tko odlucuje ovaj zakon odluci za skupu digitalnu infrastrukturu, ta osoba ce unistiti vending industriju u Rep.Hrvatskoj i dati samo bogatim i ne Hrvatskim vending operaterina da provedu zakon koji moze biti sproved pametnije u korist EKSLUZIVNO hrvatkih postojecih firmi/operatera. Fisicko volumenski aspekt instalacije digitalne fiskalizacije je kompleksan volumenski zbog: - Printer - Display - Konverter signala naplatnih uredzaja - Mini PC, RasperryPi, Arduino, etc. - Internet Router - Kablovi - Mogucih limskih rezova i dodatnih kutija na masine sa velikim problmemina oko aspekata presentacije aparata, finalizacije izgleda aparata i sigurnost cijelog naplatnog i poreznog sustava i harware-a. - Nepoznato. Porezni certifikati i vise kasa to su isto pitanja no iz moje perspektive najbolje rijesenje je i trebalo bi biti standardno da svaki vending operater bude prijavljen na jedan digitalni porezni certifikat a da onda svaka masina bude definirana kao ZASEBNA KASA. ZELIO BIH imati mogucnost doci u direktan kontak sa tehnickim i legalnim kadrom ili odgovornim osobama za daljnju suradnju vezano za unaprijediti vending digitalnu fiskalizaciju u Rep. Hrvatskoj. U slucaju da se ova rasprava produzi postati cu jos komentara (dobio sam informaciju o ovom web sajtu tek prije 2 dana). Nije prihvaćen Zakonom o fiskalizaciji u prometu gotovinom propisano je da obveznik fiskalizacije provodi postupak fiskalizacije prodaje putem samoposlužnih uređaja, ali na način da se ne zahtjeva izdavanje računa već se propisuje obveza fiskalizacije prodaje podatka o prodaji iz samoposlužnog uređaja. Sukladno odredbama Zakona i Pravilnika radi provedbe postupka fiskalizacije prodaje putem samoposlužnih uređaja, kada se prodaja robe ili usluge ostvaruje prometom gotovine, obveznik fiskalizacije dužan je: fiskalizirati svaku prodaju u trenutku prodaje dostavom podataka o prodaji Poreznoj upravi, nadalje kao podatak o poslovnom prostoru dostaviti podatak o svakom samoposlužnom uređaju u kojem će ostvarivati promet gotovinom zatim omogućiti korištenje programske podrške za elektroničko potpisivanje poruka o prodaji te omogućiti vezu za elektroničku razmjenu podataka s Poreznom upravom. Nadalje, vezano za certifikate napominje se kako je predmetnim Pravilnikom propisano da su obveznici fiskalizacije iz članka 8. stavaka 2. i 3. Zakona koji provode postupak fiskalizacije izdavanja računa i fiskalizacije prodaje putem samoposlužnih uređaja dužni od Financijske agencije nabaviti produkcijski aplikativni certifikat za fiskalizaciju. Isto se napominje kako je ovim Pravilnikom propisano u odredbi članka 30.d da se na korištenje programske podrške te razmjenu podataka o prodaji odgovarajuće primjenjuju odredbe članaka 8. do 13. i 15. do 18. Pravilnika. Navedenim odredbama propisana je provedba fiskalizacije izdavanja računa te se iste određuju kao odredbe za fiskalizaciju prodaje putem samoposlužnih uređaja.
2 AUTOMATIC SERVIS d.o.o. PRAVILNIK O IZMJENAMA I DOPUNAMA PRAVILNIKA O FISKALIZACIJI U PROMETU GOTOVINOM, PRAVILNIK O IZMJENAMA I DOPUNAMA PRAVILNIKA O FISKALIZACIJI U PROMETU GOTOVINOM Pozivamo Pravilnikom dodatno regulirati odredbe o blagajničkom maksimumu. Ukoliko će se odredbe o blagajničkom maksimumu određene Zakonom o fiskalizaciji u prometu gotovinom primjenjivati i na samoposlužne automate, pozivamo na izmjenu ili dopunu istih Pravilnikom obzirom da se prodaja putem samoposlužnih automata odvija u različitim vremenskim periodima na mnogobrojnim lokacijama a zbog količine automata realizacijsko tehnički nije moguće očekivati da se novac konstantno prikuplja, odnosno poštuju odredbe o uplaćivanju primljenog gotovog novca najkasnije do idućeg radnog dana. Tome u prilog navodimo i činjenicu da se gotov novac koji se prikuplja mora sortirati i pobrojati što zahtjeva određeni vremenski period. Predlažemo utvrđivanje blagajničkog maksimuma za svaki samoposlužni automat pojedinačno. Nije prihvaćen Blagajnički maksimum propisan je Zakonom o fiskalizaciji u prometu gotovinom pa je tako propisano da je obveznik fiskalizacije dužan gotov novac, iznad visine određenog blagajničkog maksimuma temeljem članka 29. Zakona, primljenog tijekom dana po bilo kojoj osnovi, uplatiti na svoj račun otvoren kod banke istog dana, a najkasnije idućeg radnog dana. Blagajnički maksimum određuje se prema veličini subjekta definiranog odredbama Zakona o poticanju razvoja maloga gospodarstva pa tako za obveznike fiskalizacije iznosi: do 10.000,00 kuna za mikro subjekte i fizičke osobe, do 30.000,00 kuna za male subjekte, do 50.000,00 kuna za srednje subjekte. Obveznik fiskalizacije koji obavlja djelatnost koja prelazi mjerila koja određuju malo gospodarstvo prema Zakonu o poticanju razvoja maloga gospodarstva određuje blagajnički maksimum tako da isti može odrediti do 100 000.00 kuna. Ukoliko obveznik fiskalizacije takvu djelatnost obavlja u više poslovnih prostora, za svaki poslovni prostor obveznik fiskalizacije može odrediti blagajnički maksimum koji ne može biti veći od 15 000,00 kuna po pojedinom poslovnom prostoru. U tom slučaju blagajnički maksimum obveznika fiskalizacije zavisan je od broja poslovnih prostora u kojima se ta djelatnost obavlja. Prema članku 2 točki 6. Zakona poslovnim prostorom se smatra svaki zatvoreni ili otvoreni prostor, svaki samoposlužni uređaj, ali i svako pokretno mjesto (kombi i dostavna vozila) koje služi za obavljanje djelatnosti isporuke dobara te obavljanje usluga. Za potrebe provedbe fiskalizacije zasebnim poslovnim prostorom može se smatrati dio ili više dijelova jednog poslovnog prostora u kojima se obavlja različita djelatnost. Poslovnim prostorom smatra se i prostor kojeg obveznik fiskalizacije radi potrebe obavljanja djelatnosti koristi samo povremeno ili privremeno za potrebe održavanja sajmova, seminara ili provedbu sličnih djelatnosti. Za djelatnosti koje se obavljaju na terenu obveznik fiskalizacije samostalno određuje potrebu zasebnog vođenja pokretnog poslovnog prostora ovisno o prirodi posla. Visina blagajničkog maksimuma određuje se internim aktom, kojim će se odrediti što se glede utvrđivanja blagajničkog maksimuma smatra poslovnim prostorom, primjerice naplatni uređaj, što znači da se visina blagajničkog maksimuma može odrediti po naplatnom uređaju u iznosu do 15 000.00 kuna ali za velike obveznike fiskalizacije. Pri donošenju internog akta obveznik fiskalizacije će voditi računa o potrebama za gotovim novcem u svom redovnom poslovanju, te svojim mogućnostima i uvjetima čuvanja gotovog novca. Također će obveznik fiskalizacije kod određivanja visine blagajničkog maksimuma kao i kod propisivanja što se smatra poslovnim prostorom za potrebe flskalizacije voditi računa i o objektivnim okolnostima sredine u kojoj se nalazi (otoci, turistička sezona i slično). O ovakvim objektivnim okolnostima vodit će se računa i prilikom provedbe poreznog nadzora
3 AUTOMATIC SERVIS d.o.o. PRAVILNIK O IZMJENAMA I DOPUNAMA PRAVILNIKA O FISKALIZACIJI U PROMETU GOTOVINOM, „VII.a PROVEDBA POSTUPKA FISKALIZACIJE PRODAJE PUTEM SAMOPOSLUŽNIH UREĐAJA Kako regulirati situacije u kojima se novcem u smislu članka 2. točke 5. Zakona o fiskalizaciji u prometu gotovinom pune beskontaktni kreditni ključevi ili digitalni novčanici (wallet aplikacija) te se kasnije koriste na raznim lokacijama neovisno o tome gdje su napunjeni novcem? Prilikom kasnije kupovine proizvoda a koristeći takve ključeve ili novčanike ne bi se smjela provesti fiskalizacija obzirom da se već provela u trenutku punjenja istih jer je došlo do prometa gotovinom. Člankom 30. a stavkom 3. određeno je da se samoposlužnim uređajem iz stavka 1. ovoga članka ne smatra uređaj putem kojega se obavlja prodaja robe ili usluge žetonima i drugim sličnim sredstvima, a za čiju kupnju je prethodno proveden postupak fiskalizacije izdavanja računa. Pozivamo regulirati situacije gdje na samoposlužnim uređajima postoje kombinirani načini plaćanja. Nije prihvaćen Sukladno članku 30.a stavku 1. ovoga Pravilnika propisano je kako je samoposlužni uređaj putem kojega se provodi postupak fiskalizacije prodaje automatizirani uređaj kod kojeg se obavlja neposredna prodaja robe ili usluge na način da se umetne u za to predviđen otvor na uređaju sredstvo koje se smatra gotovinom sukladno odredbama Zakona pri čemu u naplati robe ili usluge ne sudjeluje osoba odnosno ne posreduje u prodaji, dok se samoposlužnim uređajem ne smatra uređaj putem kojega je za prodaju robe ili usluge prethodno proveden postupak fiskalizacije računa sukladno stavku 3. istoga Pravilnika. Ako na istom samoposlužnom uređaju postoje kombinirani načini plaćanja, u slučaju plaćanja sredstvom koje se smatra gotovinom sukladno Zakonu provodi se postupak fiskalizacije prodaje, dok u slučaju kada se plaćanje obavlja žetonima ili drugim sličnim sredstvima za koje je prethodno proveden postupak fiskalizacije izdavanja računa u kojem slučaju se ne provodi postupak fiskalizacije prodaje. U slučaju potrebe za dodatnim pojašnjenjem Porezna uprava očitovati će se pismenim mišljenjem.
4 AUTOMATIC SERVIS d.o.o. PRAVILNIK O IZMJENAMA I DOPUNAMA PRAVILNIKA O FISKALIZACIJI U PROMETU GOTOVINOM, VII.b PROTOKOLI I SIGURNOSNI MEHANIZMI ZA RAZMJENU PODATAKA O PRODAJI, MODEL PRIMJENE KOD KOJEG SE KORISTI CENTRALNI INFORMACIJSKI SUSTAV OBVEZNIKA FISKALIZACIJE ZA SLANJE I POTPISIVANJE ELEKTRONIČKIH PORUKA, MODEL PRIMJENE U KOJEM SE SLANJE I POTPISIVANJE PORUKA OBAVLJA POJEDINAČNO NA ELEKTRONIČKIM NAPLATNMIM UREĐAJIMA, STANDARDNE PORUKE O GREŠKAMA, PROTOKOLI O POSTUPANJU U SLUČAJU GREŠAKA, TE POSTUPANJA U SLUČAJU PREKIDA USPOSTAVLJENE VEZE I NEMOGUĆNOSTI USPOSTAVE VEZE Molimo pojašnjenje članka 30. g. stavka 2. ovog Pravilnika. Stavkom 1. članka 30. g. u slučaju prekida uspostavljene veze upućuje se na članak 21. Zakona. Stavkom 2. članka 30. g. u slučaju prestanka rada samoposlužnog uređaja pri čemu je onemogućeno provođenje postupka fiskalizacije prodaje, potrebno je propisati neevidentirane transakcije internim aktom. Odredba je nejasna jer ukoliko samoposlužni uređaj prestane raditi bit će onemogućena kompletna prodaja pa samim time i fiskalizacija. Međutim, ukoliko ipak dođe do situacije u kojem se prestala provoditi fiskalizacija dok je automat još u funkciji a da se pri tome ne može primijeniti stavak 1. članka 30. g. Pravilnika, nedovoljno je reguliran način i oblik propisivanja internog akta obzirom da iz odredbe proizlazi da je potrebno evidentirati samo broj takvih transakcija. Nije prihvaćen Člankom 30.g Pravilnika regulira se slučaj u kojem samoposlužni uređaj prestane raditi na način da je onemogućeno provođenje postupka fiskalizacije prodaje, ali je samoposlužni uređaj još u funkciji na način da isporučuje robu ili usluge te je u tom slučaju obveznik fiskalizacije dužan u internom aktu propisati broj transakcija koje neće biti evidentirane u sustavu fiskalizacije, a što se isključivo odnosi na broj transkacija.
5 AUTOMATIC SERVIS d.o.o. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE, Članak 8. Da li će se omogućiti programsko rješenje koje omogućuje automatski prijenos podataka ili uvoz datoteke koja sadrži popis postojećih samoposlužnih uređaja iz našeg internog sustava u propisanom formatu u sustav fiskalizacije? Obzirom da se radi o velikom broju automata koje je potrebno prijaviti a isti se često mijenjaju, upitno je za očekivati da će se ispoštovati rok od stupanja na snagu Pravilnika 01. siječnja 2021.godine do 31. siječnja 2021.godine ako se uređaji budu prijavljivali ručnim putem. Nije prihvaćen Zakonom o fiskalizaciji u prometu gotovinom propisano je da su obveznici fiskalizacije dužni dostaviti podatke o svakom samoposlužnom uređaju u kojem će se ostvarivati promet gotovinom pri čemu se na dostavu podataka o svakom samoposlužnom uređaju na odgovarajući način primjenjuju odredbe o dostavi podataka u sustav fiskalizacije propisane člankom 19. Zakona. Istim člankom Zakona propisan je način dostave podataka o poslovnim prostorima pa je tako propisano da obveznici fiskalizacije iste dostavljaju elektroničkim putem korištenjem elektroničkog servisa Porezne uprave (sustav ePorezna). Oni obveznici fiskalizacije koji, sukladno posebnom propisu, nemaju obvezu korištenja sustava ePorezna, podatke o poslovnim prostorima prijavljuju putem obrasca Prijave podataka u sustav fiskalizacije, neposredno nadležnoj ispostavi Porezne uprave prema sjedištu ili prebivalištu. Nadalje, ovim Pravilnikom je propisano kako su obveznici fiskalizacije dužni dostaviti podatke o svim postojećim samoposlužnim uređajima putem kojih će provoditi postupak fiskalizacije prodaje do 31. siječnja 2021. godine. Međutim, napominje se kako će se obveznicima fiskalizacije omogućiti dostava navedenih podataka započevši od 1. rujna 2020. o čemu će obveznici fiskalizacije biti pravovremeno obaviješteni dok se rok od mjesec od dana stupanja na snagu Pravilnika odnosno do 31. siječnja 2021.g. podrazumijeva kao krajnji rok za dostavu.
6 AUTOMATIC SERVIS d.o.o. PRAVILNIK O IZMJENAMA I DOPUNAMA PRAVILNIKA O FISKALIZACIJI U PROMETU GOTOVINOM, „VII.a PROVEDBA POSTUPKA FISKALIZACIJE PRODAJE PUTEM SAMOPOSLUŽNIH UREĐAJA Skrećemo pozornost na one samoposlužne uređaje koji su fizički samostalni ali nemaju naplatne sisteme niti predviđene otvore za gotovinu, žetone ili bilo kakva sredstva plaćanja, te se u njima ne ostvaruje promet gotovinom. Oni služe kao dodatak glavnom uređaju koji ima naplatni sistem, u kojem se odvija promet gotovinom. Ipak, tehnički gledano takav automat jest pojedinačan samoposlužni uređaj. Da li se o takvim automatima trebaju dostaviti podatci iako se u njima ne ostvaruje promet gotovinom, uzimajući u obzir da je člankom 30.b. stavkom 1. ovog Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o fiskalizaciji određeno da se u skladu s odredbama Zakona, poslovnim prostorom smatra svaki samoposlužni uređaj? Ili se pak o takvim uređajima ne moraju dostaviti podatci ako se prilikom tumačenja te odredbe pozovemo na članak 20.a. stavak 2. Zakona kojim je određeno da je obveznik fiskalizacije dužan dostaviti podatak o svakom samoposlužnom uređaju u kojem će se ostvarivati promet gotovinom? Nije prihvaćen Člankom 30.b ovoga Pravilnika propisano je da se poslovnim prostorom smatra svaki samoposlužni uređaj sukladno odredbama Zakona, dok je stavkom 3. istoga članka Pravilnika propisano da je obveznik fiskalizacije dužan, radi provedbe fiskalizacije prodaje, dostaviti podatak o svakom samoposlužnom uređaju u kojem će ostvarivati promet gotovinom. Isto tako napominje se kako su samoposlužni uređaji koji provode postupak fisakalizacije prodaje definirani člankom 30.a istog Pravilnika, a za koje je potrebno dostaviti prethodno navedeni podatak. U slučaju potrebe za dodatnim pojašnjenjem Porezna uprava očitovati će se pismenim mišljenjem.
7 AUTOMATIC SERVIS d.o.o. PRAVILNIK O IZMJENAMA I DOPUNAMA PRAVILNIKA O FISKALIZACIJI U PROMETU GOTOVINOM, Članak 3. Člankom 3. Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o fiskalizaciji u prometu gotovinom izmjenjen je i dopunjen članak 19. Pravilnika o fiskalizaciji u prometu gotovinom pa je dosadašnji stavak 5. postao stavak 6. koji glasi: "Obveznik fiskalizacije, u slučaju prijave podataka o radnom vremenu za internetsku trgovinu ili pokretnu trgovinu može navesti kao radno vrijeme podatak od 0 do 24 sata." Predlaže se dopuna spomenutog stavka na sljedeći način: "Obveznik fiskalizacije, u slučaju prijave podataka o radnom vremenu za internetsku trgovinu, pokretnu trgovinu ili trgovinu putem samoposlužnih uređaja može navesti kao radno vrijeme podatak od 0 do 24 sata." Prihvaćen Komentar je prihvaćen
8 DARKO BALOG VII.b PROTOKOLI I SIGURNOSNI MEHANIZMI ZA RAZMJENU PODATAKA O PRODAJI, MODEL PRIMJENE KOD KOJEG SE KORISTI CENTRALNI INFORMACIJSKI SUSTAV OBVEZNIKA FISKALIZACIJE ZA SLANJE I POTPISIVANJE ELEKTRONIČKIH PORUKA, MODEL PRIMJENE U KOJEM SE SLANJE I POTPISIVANJE PORUKA OBAVLJA POJEDINAČNO NA ELEKTRONIČKIM NAPLATNMIM UREĐAJIMA, STANDARDNE PORUKE O GREŠKAMA, PROTOKOLI O POSTUPANJU U SLUČAJU GREŠAKA, TE POSTUPANJA U SLUČAJU PREKIDA USPOSTAVLJENE VEZE I NEMOGUĆNOSTI USPOSTAVE VEZE, Članak 6. Smatram da je posve nepotrebna i suvišna predviđena naljepnica koja ustvari nema veze sa kupcem već obavještava vlasnika samoposlužnog uređaja da je obavezan provoditi fiskalizaciju. Posve je dovoljan podatak o dodijeljenom Identifikatoru samoposlužnog uređaja. Nije prihvaćen Zakonom o fiskalizaciji u prometu gotovinom propisano je da je obveznik fiskalizacije koji provodi postupak fiskalizacije prodaje putem samoposlužnih uređaja dužan na svakom samoposlužnom uređaju istaknuti obavijest o fiskalizaciji prodaje putem samoposlužnih uređaja, a što bi, među ostalim i kupcima bila informacija o tome da se putem predmetnog samoposlužnog uređaja provodi navedeni postupak.
9 FRANCK d.d. PRAVILNIK O IZMJENAMA I DOPUNAMA PRAVILNIKA O FISKALIZACIJI U PROMETU GOTOVINOM Pravilnikom se mora urediti način fiskalizacije samoposlužnih uređaja kojim će biti omogućena kontrola fiskalizacije svake isporuke od strane svakog kupca. Da bi se onemogućilo varanje instaliranjem softvera koji bi provodio fiskalizaciju svakog drugog ili trećeg računa, u automat treba ugraditi Fiskalizacijski Uređaj ( u daljnjem tekstu FU) između upravljačke elektronike samoposlužnog uređaja i naplatnog sustava. FU mora biti vodeći uređaj u toj komunikaciji (master). To je presudna činjenica. Samo u tom slučaju FU može garantirati da niti jedna transakcija neće proći mimo njega – nefiskalizirana. Iz ovoga proizlazi da svi oni SU-i koji nemaju naplatni uređaj, ne traže da se gotovinski ili bezgotovinski plati proizvod ili usluga, nemaju obvezu fiskalizacije. Primjer su aparati za kava u uredima gdje je kava besplatna. FU komunicira s jedne strane s upravljačkom elektronikom, a s druge srane s naplatnim sustavima (žetonjere za kovanice, primači novčanica, terminali za bankovne kartice..). Našavši se u ovakvoj povoljnoj situaciji – FU raspolaže sa svim potrebnim podatcima o vrsti proizvoda, cijeni proizvoda, vremenu i mjestu prodaje– dakle svim onim podacima nužnim za potpunu fiskalizaciju. FU je telekomunikacijski uređaj. On putem vlastite GSM komunikacije – mobilne mreže – dojavljuje sve te podatke u fiskalni centar u trenutku prodaje. Za ovaj transfer koristi zaštićenu, iznajmljenu sigurnu privatnu VPN liniju. Fiskalni centar vraća mu, kao i kod fiskalnih blagajni, dva kriptirana broja ZKI i JIR. FU potom mora te brojeve prikazati na ekranu mobilnog telefona kupca uz prethodno skidanje aplikacije sa skladišta aplikacija u oblaku (IPhone ili Android) Mobilni telefon komunicira s FU putem BlueTooth tehnologije. Inspektori, kao i „igrači porezne lutrije“ skidanjem te aplikacije mogu provjeriti je li transakcija fiskalizirana. Odmah mogu i aplicirati za izvlačenje putem iste aplikacije – pritiskom na izbornik. Korisnici će istovremeni imati i kompletan račun u elektronskom obliku. Dakle, varijanta s mobilnim telefonom je jeftina za implementaciju, atraktivna za korisnike i predstavlja najnapredniji izbor koji je u skladu s model fiskalizacije koji je Hrvatska primjenila. Nije prihvaćen Zakonom o fiskalizaciji u prometu gotovinom propisano je da je obveznik fiskalizacije koji provodi postupak fiskalizacije prodaje putem samoposlužnih uređaja dužan omogućiti korištenje programske podrške za elektroničko potpisivanje poruka o prodaji za što se na odgovarajući način primjenjuju odredbe članka 16.a Zakona. Navedenim člankom je propisano da je obveznik fiskalizacije dužan koristiti programsko rješenje koje omogućava postupanje u skladu s odredbama Zakona odnosno programsko rješenje koje će onemogućiti postupke kojim se izbjegava postupak fiskalizacije izdavanja računa. Napominje se kako je člankom 34.a Zakona propisana kazna za obveznike fiskalizacije (fizičke i pravne osobe) kao i odgovornu osobu u pravnoj osobi -obveznika fiskalizacije u iznosu od 30.000,00 do 500.000,00 kuna ako koristi programsko rješenje koje mu omogućava postupke kojima se izbjegava provedba fiskalizacije izdavanja računa. Navedene odredbe Zakona primjenjuju i kod obveznika fiskalizacije koji provode postupak fiskalizacije prodaje putem samoposlužnih uređaja. Nadalje, ovim Pravilnikom propisano je u odredbi članka 30.d da se na korištenje programske podrške te razmjenu podataka o prodaji odgovarajuće primjenjuju odredbe članaka 8. do 13. i 15. do 18. Pravilnika. Ovim odredbama propisana je provedba fiskalizacije izdavanja računa te se iste određuju kao odredbe za fiskalizaciju prodaje putem samoposlužnih uređaja. Prijedlog vezan uz varijantu s mobilnim telefonom analizirat će se i razmotriti prilikom budućih zakonskih izmjena.
10 HOK PRAVILNIK O IZMJENAMA I DOPUNAMA PRAVILNIKA O FISKALIZACIJI U PROMETU GOTOVINOM, VII.b PROTOKOLI I SIGURNOSNI MEHANIZMI ZA RAZMJENU PODATAKA O PRODAJI, MODEL PRIMJENE KOD KOJEG SE KORISTI CENTRALNI INFORMACIJSKI SUSTAV OBVEZNIKA FISKALIZACIJE ZA SLANJE I POTPISIVANJE ELEKTRONIČKIH PORUKA, MODEL PRIMJENE U KOJEM SE SLANJE I POTPISIVANJE PORUKA OBAVLJA POJEDINAČNO NA ELEKTRONIČKIM NAPLATNMIM UREĐAJIMA, STANDARDNE PORUKE O GREŠKAMA, PROTOKOLI O POSTUPANJU U SLUČAJU GREŠAKA, TE POSTUPANJA U SLUČAJU PREKIDA USPOSTAVLJENE VEZE I NEMOGUĆNOSTI USPOSTAVE VEZE U nekoliko navrata HOK je tražio izmjene propisa iz područja fiskalizacije u prometu gotovinom vezano uz postupak dokazivanja nemogućnosti uspostave internet veze za razmjenu podataka obveznika fiskalizacije prema Poreznoj upravi. Smatramo kako je procedura krajnje komplicirana i nepotrebna, zahtjeva utrošak velike količine vremena i financijskih sredstava od strane poduzetnika, i smatramo kako u današnje digitalno doba telekomunikacijski operateri mogu navedeno provesti na puno jednostavniji način, budući posjeduju digitalne karte na kojima je jasno i transparentno označena pokrivenost Internet vezom na području cijele Republike Hrvatske. Smatramo da je potrebno provesti pojednostavljenje procedure dokazivanja nemogućnosti uspostave internet veze za razmjenu podataka obveznika fiskalizacije (čl. 34. -37. Pravilnika o fiskalizaciji o fiskalizaciji u prometu gotovinom), na način da Hrvatska agencija za poštu i elektroničke komunikacije (HAKOM) sama od elektroničkih operatera pribavi dokaze o nedostupnosti Internet veze na određenom području, a nastavno na zahtjev poduzetnika koji posluje na tom području. Nije prihvaćen Činjenica nemogućnosti uspostave veze dokazuje se potvrdom HAKOM-a te će se u suradnji s HAKOM-om razmotriti pojednostavljenje postupka dokazivanja nemogućnosti uspostave veze. S obzirom na mali broj obveznika, konkretno 6 obveznika fiskalizacije koji su u 2019. godini zatražili potvrdu o nemogućnosti uspostave veze, a koju je HAKOM-a dostavio Poreznoj upravi došlo se do zaključka da za sada ne postoji opravdana potreba za promjenom dosadašnjeg načina rješavanja pitanja razmjene podataka iz postupka fiskalizacije s Poreznom upravom kada nema mogućnosti uspostave veze prema potvrdi HAKOM-a. Ovim putem napominjemo kako Porezna uprava prati razvoj digitalnog tržišta te će i predlagati druga rješenja kada se za to steknu uvjeti.
11 IPC d.o.o. PRAVILNIK O IZMJENAMA I DOPUNAMA PRAVILNIKA O FISKALIZACIJI U PROMETU GOTOVINOM, Članak 1. Unos i prijava samoposlužnih uređaja kao i izdavanje ISU-a bitan je dio sustava fiskalizacije samoposlužnih uređaja. Kako bi fiskalizacija bila ispravna podaci o prijavi koji će se zabilježiti u sustavu Porezne uprave moraju na identičan način biti zabilježeni barem još na dva mjesta: u sustavu koji će fiskalizirati promete dotične pravne osobe i u njihovim pravilnicima o slijednosti brojeva računa. Da li je moguće zamisliti eksport podataka iz sustava registracije koji bi se onda na automatizirani način mogli prenijeti u informatički sustav zadužen za fiskalizaciju. S obzirom na obim podataka i realnu mogućnost pogreške smatramo da bi takav službeni eksport rezultata prijave bio vrlo koristan jer se po pojedinom korisniku može raditi o više desetaka samoposlužnih uređaja. A postupak se mora ponoviti nakon svake izmjene aparata. Nije prihvaćen Zakonom o fiskalizaciji u prometu gotovinom propisano je da su obveznici fiskalizacije dužni dostaviti podatke o svakom samoposlužnom uređaju u kojem će se ostvarivati promet gotovinom pri čemu se na dostavu podataka o svakom samoposlužnom uređaju na odgovarajući način primjenjuju odredbe o dostavi podataka u sustav fiskalizacije propisane člankom 19. Zakona. Istim člankom Zakona propisan je način dostave podataka o poslovnim prostorima pa tako obveznici fiskalizacije dostavljaju iste elektroničkim putem korištenjem elektroničkog servisa Porezne uprave (sustav ePorezna). Oni obveznici fiskalizacije koji, sukladno posebnom propisu, nemaju obvezu korištenja sustava ePorezna, podatke o poslovnim prostorima prijavljuju putem obrasca Prijave podataka u sustav fiskalizacije, neposredno nadležnoj ispostavi Porezne uprave prema sjedištu ili prebivalištu.
12 IPC d.o.o. PRAVILNIK O IZMJENAMA I DOPUNAMA PRAVILNIKA O FISKALIZACIJI U PROMETU GOTOVINOM U pojedinim slučajevima prodaja parkirnih karata moguća je putem kartične naplate. Zbog poslovniih modela uvođenja takve usluge na parkirni aparat moguće je da prodaju putem kartične naplate vrši druga pravna osoba od one koja naplaćuje gotovinom na parkirnom aparatu ( osnovni obaveznik) . Kako je moguće koristiti oba načina plaćanja kombinirano kod pojedinačne kupnje ( način plaćanja "ostalo") postavlja se pitanje na koji način fiskalizirati promet u takvom slučaju jer se praktično radi o dva prodajna mjesta koja sudjeljuju u istoj prodaji. Da li je moguće zamisliti da takvu prodaju ipak prijavljujemo u ime vlasnika aparata tj. osnovnog obaveznika fiskalizacije prometa gotovinom? Nije prihvaćen Sukladno članku 30.a stavku 1. ovog Pravilnika propisano je da je samoposlužni uređaj putem kojega se provodi postupak fiskalizacije prodaje automatizirani uređaj kod kojeg se obavlja neposredna prodaja robe ili usluge na način da se umetne u za to predviđen otvor na uređaju sredstvo koje se smatra gotovinom sukladno odredbama Zakona pri čemu u naplati robe ili usluge ne sudjeluje osoba odnosno ne posreduje u prodaji, dok se samoposlužnim uređajem ne smatra uređaj putem kojega je za prodaju robe ili usluge prethodno proveden postupak fiskalizacije izdavanja računa sukladno stavku 3. istoga Pravilnika. Ako na istom samoposlužnom uređaju postoje kombinirani načini plaćanja, u slučaju plaćanja sredstvom koje se smatra gotovinom provodi se postupak fiskalizacije prodaje, dok u slučaju kada se plaćanje obavlja žetonima ili drugim sličnim sredstvima za koje je prethodno proveden postupak fiskalizacije izdavanja računa u kojem slučaju se ne provodi postupak fiskalizacije prodaje. Također napominje se kako odredbama Pravilnika nije moguće preciziranje svih situacija koje se mogu pojaviti te je stoga za te svrhe uobičajeno izdavanje mišljenja.
13 Konsenta d.o.o. PRAVILNIK O IZMJENAMA I DOPUNAMA PRAVILNIKA O FISKALIZACIJI U PROMETU GOTOVINOM, TEST MALOG I SREDNJEG PODUZETNIŠTVA Iako Test malog i srednjeg poduzetništva deklarira da se ZFPG-om i Pravilnikom „ocjenjuju gospodarski učinci prijedloga provedbenih propisa na male i srednje poduzetnike“, po svemu sudeći takvo ocjenjivanje nije provedeno, već se samoposlužni uređaji vrlo pojednostavljeno tumače kao klasični trgovačko-uslužni prostor u kojem je samoposlužni uređaj kombinacija prodajnog prostora i nekakvog prodavača-robota, koji je funkcionalno i operativno preslika živog prodavača nadograđenog fiskalnom blagajnom (što je neprimjenjiva analogija). Isto tako ni na koji način nisu uvažena osnovna načela poslovanja u vendingu (prodaji putem samoposlužnih uređaja) i njegove suštinske razlike u odnosu na poslovanje klasične trgovine i pružanja usluga. Mi smo proveli nekoliko simulacija da ispitamo kako bi u praksi izgledala fiskalizacija prodaje na samoposlužnim uređajima sukladno sadašnjim tekstovima ZFPG-a i Pravilnika i suočili smo se s nizom konfliktnih situacija, nelogičnosti, problema, nejasnoća i velikih financijskih rizika koji količinom i opisom izlaze iz okvira ovog savjetovanja. Naš je dojam da je fokus pripreme prijedloga teksta ovog pravilnika, u dijelu vezanom za vending, bio prvenstveno usmjeren na tehničku realizaciju, iako su fiskalizacija, porezna kontrola i provedba zakona u suštini poslovno-procesno i financijsko pitanje. Toplo preporučamo da i predlagatelj prije objave konačnog teksta Pravilnika, svakako u suradnji s nekoliko operatora raznih veličina i reprezentativnih pod-djelatnosti vendinga, provede praktičnu simulaciju, koja bi se trebala fokusirati na gospodarske, financijske i procesne učinke, a tek temeljem toga na način tehničke provedbe fiskalizacije. Sigurni smo da bi se dobar dio problema na koje smo mi naišli ponovio u takvoj simulaciji, a bit će ih teže rješavati kad krene primjena. Na neke smo ukazali u komentarima uz pojedine članke, a dio tumačimo u nastavku. U praksi, ono što je za ugostitelja, trgovca ili obrtnika, vezano za fiskalizaciju i blagajnu, jednokratni administrativni napor i mali mjesečni trošak (mjeren u promilima u odnosu na mjesečni promet), po našem izračunu (za period od 5 godina) za svaki samoposlužni uređaj koji nije fiksiran na jednoj lokaciji, to je najmanje 3,5 do 5 puta više administrativnog tereta (radi dinamičkih izmjena registracijskih podataka očekivanih za vending) te dodatni troškovi u visini 5 do 20% sadašnjeg prosječnog mjesečnog prometa (dok se istovremeno mogući ostatak od utrška po automatu (dobit) trenutno rijetko kreće više od 5% mjesečnog prometa). Dakle, provedbom ZFPG-a i Pravilnika imaginarni operator s jednim samoposlužnim uređajem u najboljem slučaju radi s pozitivnom nulom. Dok korisnici fiskalnih blagajni rijetko imaju više od jednog poslovnog prostora i jedne blagajne, svaki operator samoposlužnih uređaja mora radi isplativosti i logike poslovanja u vendingu imati najmanje desetke automata (i, prema Pravilniku, u svakom fiskalni uređaj s kontinuiranom internetskom vezom), pa se razlika u složenosti, administraciji i troškovima prema poduzetnicima s fiskalnim blagajnama može popeti (na bazi 30 – 50 automata) na 100-250 puta(!) veći administrativni teret i troškove u rangu 5-20% bruto prometa(!) koji do sada nisu postojali, koje je nemoguće pokriti iz poslovanja, čak i osjetnim podizanjem cijena (koje bi sigurno još smanjilo promet), uz dodatnu početnu jednokratnu investiciju za opremu i montažu. Dapače, predloženim Člankom 30.c uvodi se dodatna administracija, koja ne postoji kod fiskalnih blagajni, a koja se također množi s brojem automata i povećava režijske troškove. Gornji opis opovrgava tvrdnju PU da se primjenom praktički istog zakonskog, administrativnog, tehničkog i troškovnog okvira, krojenog za fiskalne blagajne, osigurava provedba ZFPG-a pod jednakim uvjetima za sve obveznike te da se poduzetnici tome mogu prilagoditi do početka 2021. godine. U stvari nameću se drastično otežani uvjeti za zakonito poslovanje u vendingu u odnosu na druge obveznike. Dodajmo tome da nedorečenosti vezane za poštivanje ZFPG-a i Pravilnika i njihovo provođenje u vendingu dovodi do neposredne ugroze egzistencije naročito malih operatora (mikro i malih poduzetnika), kao i općenito svih operatora koji žele poslovati po zakonu, što nije bio slučaj prije par godina kod uvođenja fiskalnih blagajni. Iz kontakata s desetak malih operatora koji su se savjetovali s nama, možemo zaključiti da većina do kraja 2020. planira prestati s poslovanjem u vendingu, jer fiksni i mjesečni troškovi po uređaju, obveze koje proizlaze iz primjene ZFPG-a i Pravilnika te rizik drastičnih sankcija (za situacije koje su van njihove kontrole) čine njihovo poslovanje neodrživim (po riječima jednog „samoubilačkim“). Procjenjujemo da će slično učiniti velik broj sadašnjih malih operatera, čija se egzistencija dovodi u pitanje, a koje Republika Hrvatska ZFPG-om i Pravilnikom jednostavno otpisuje na njihovu, ali i svoju štetu. Čak i ako se propisi naknadno korigiraju, za te poduzetnike je to nepopravljiva i nepovratna šteta (prestanak poslovanja, gubitak osnovnih prihoda i ulaganja, otpis imovine, otpuštanje radnika, gubitak klijenata, itd.). No još je veći, ali i suštinski problem da procjena, a time i izmjene ZFPG-a i Pravilnika, ničim nisu definirali načine uočavanja i sprječavanja već prisutnih niti novih mogućih načina porezne evazije ili utaje specifične za vending, niti su za to utvrđeni profili prekršitelja i zlouporaba, načini kontrole ni sankcije, a to bi trebao biti, i logikom i sukladno obrazloženju u Testu malog i srednjeg poduzetništva, primarni cilj ZFPG-a. Primljeno na znanje Primljeno na znanje
14 Konsenta d.o.o. PRAVILNIK O IZMJENAMA I DOPUNAMA PRAVILNIKA O FISKALIZACIJI U PROMETU GOTOVINOM, Privitak 2. Vezano za polje „Oznaka slijednosti“: ako je Zakonom definirano da je samoposlužni uređaj „poslovni prostor“, tad je jedino moguće da se broj dodjeljuje na razini uređaja/poslovnog prostora. Opis ovog polja potvrđuje nelogičnost da se samoposlužni uređaj bezuvjetno proglašava poslovnim prostorom, jer će u praksi biti situacija kad se u određenom fizički definiranom prostoru (koji je logično poslovni prostor, ali prema ZFPG-u i ovom Pravilniku se ne može tako zvati) nalazi više samoposlužnih uređaja, svaki sa svojom zasebnom naplatom (na primjer samposlužna praonica rublja ili automobila) i gdje bi se broj mogao dodjeljivati centralno. Vezano za polje „Oznaka naplatnog uređaja“, nije Zakonom niti Pravilnikom jasno definiran pojam „naplatnog uređaja“ u samoposlužnom uređaju, gdje stvarni naplatni uređaj žetonijera ili brojač novčanica (pretpostavljamo da je to hardverski modul koji sadrži fiskalizacijski softver i osigurava komunikaciju između samoposlužnog uređaja i Porezne uprave). Hoće li se i kako definirati/dodijeliti oznaka i registrirati "naplatni uređaj"? Osim jasne definicije, trebalo bi Pravilnikom definirati postupanje s „naplatnim uređajem“, na primjer, što ako se on treba u automatu promijeniti radi kvara ili se premjesti u drugi uređaj radi kvara samoposlužnog uređaja – kako osigurati kontinuitet fiskalizacije na istoj adresi i s istim ili drugim samoposlužnim uređajem? Vezano za polje „Način plaćanja“ – pretpostavljamo da se „kartice“ odnose na kreditne/debitne kartice, pa bi to trebalo dodati. Naime, transakcija je moguća, na primjer, i identifikacijskim karticama radnika (što, pretpostavljamo, spada u „Ostalo“) Vezano za polje „Oznaka naknadne dostave računa“ – kod prestanka rada samoposlužnog uređaja nema transakcija, pa nema niti naknadne dostave „računa“ Vezano za polje „Oznaka paragon računa“ kod samoposlužnih uređaja nema paragon računa Djelomično prihvaćen Zakonom o fiskalizaciji u prometu gotovinom propisan je pojam poslovnog prostora pa se istim smatra i samoposlužni uređaj. Budući da se samoposlužni uređaj smatra poslovnim prostorom, za potrebe provedbe postupka fiskalizacije prodaje, obveznik fiskalicije dužan je dostaviti podatke o svakom samoposlužnom uređaju u kojem će ostvarivati promet gotovinom na način da iste dostavi u sustav fiskalizacije primjenjujući na odgovarajući način odredbe članka 19. Zakona i 19. Pravilnika koje se odnose na dostavu podataka o poslovnim prostorima. Nadalje, oznaka slijednosti u slučaju samoposlužnih uređaja odnosi se na oznaku slijednosti brojeva transakcije kod fiskalizacije prodaje te se ista dodjeljuje centralno na razini poslovnog prostora koji je samoposlužni uređaj. Dakle, dodjela brojeva transakcije prodaje može biti isključivo na razini poslovnog prostora koji je samoposlužni uređaj. Nadalje, člankom 11. Zakona propisano je da se broj računa iskazuje u polju broj računa u tri dijela: numerički broj računa, oznaka poslovnog prostora i broj naplatnog uređaja, dok je člankom 30.d ovog Pravilnika propisano, među ostalim, da se brojem računa kod provedbe postupka fiskalizacije prodaje smatra broj transakcije prodaje koji se iskazuje u tri dijela: numerički broj transakcije, oznaka poslovnog prostora i Identifikator samoposlužnog uređaja. Isto je opisano u podatkovnom skupu zahtjeva za fiskalizaciju prodaje putem samoposlužnog uređaja u Privitku 2. za podatak "Broj računa". Tako je u navedenom podatkovnom skupu za podatak "Broj računa" u opisu navedeno da se radi o izgledu broja transakcije u sljedećem obliku: brojčana oznaka transakcije/oznaka poslovnog prostora/Identifikator samoposlužnog uređaja. Sukladno navedenom smatra se da se oznaka naplatnog uređaja kod provedbe fiskalizacije prodaje putem samoposlužnog uređaja odnosi na Identifikator samoposlužnog uređaja. Prihvaćen je prijedlog za polje "Oznaka naknadne dostave računa" u smislu da se naknadna dostava transakcija ne odnosi na situacije u slučaju prestanka rada samoposlužnog uređaja. Sukladno navedenom propisati će se da se "Oznaka naknadne dostave računa" odnosi na situaciju u slučaju prestanka Internet veze sukladno članku 21. Zakona pri čemu je obveznik fiskalizacije dužan uspostaviti elektroničku vezu i naknadno dostaviti sve transkacije prodaje u propisanom zakonskom roku. Isto tako prihvaća se prijedlog vezan za polje "Oznaka paragon računa" . U slučaju potrebe za dodatnim pojašnjenjem Porezna uprava očitovati će se pisanim mišljenjem.
15 Konsenta d.o.o. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE, Članak 9. Zakonom predviđeni rok za donošenje ovog Pravilnika će zaključenjem ovog savjetovanja biti prekoračen za cca 150 dana, a usvajanjem najmanje 200 dana, što bitno smanjuje Zakonom predviđeni period prilagodbe, što je naročito za male operatore vrlo otegotna okolnost. Obzirom da nije samo stvar odabira i ugradnje tehničkog rješenja u samoposlužne uređaje (a i to je dosta složen zahvat), već i obveze prijave većeg broja uređaja/poslovnih prostora, prilagodbe administrativnih i operativnih procesa, investicije, testiranja i brojnih nedorečenosti u provedbi, bilo bi dobro da se po stupanju Zakona/Pravilnika na snagu pravilnikom ipak predvidi dodatni period uhodavanja (kada se neće primjenjivati sankcije ako se ne radi o neupitnoj zlouporabi ili prijevari, već će upravni nadzor djelovati savjetodavno). Još jednom naglašavamo da se ovdje radi o situaciji koja se ničim ne može usporediti s uvođenjem fiskalne blagajne. Dodatni prijedlog bi bio uvođenje neke vrste help deska ili savjetodavne kontaktne adrese za rješavanje nedoumica u provedbi fiskalizacije prodaje putem samoposlužnih uređaja, za što je sigurno da će biti velika potreba. Predlažemo da se gornji prijedlozi na odgovarajući način uključe u prijelazne i završne odredbe Pravilnika. Nije prihvaćen Zakonom i Pravilnikom o fiskalizaciji u prometu gotovinom propisano je da odredbe koje se odnose na postupak fiskalizacije prodaje putem samoposlužnih uređaja stupaju na snagu 1. siječnja 2021. godine što je dovoljno vremena za prilagodbu novim obvezama. Nadalje, na stranicama Porezne uprave https://www.porezna-uprava.hr/HR_Fiskalizacija/Stranice/Fiskalizacija_kontakti.aspx i https://www.porezna-uprava.hr/kontakti/Stranice/Pi%c5%a1ite-nam.aspx nalaze se kontakti vezani za pitanja koja se odnose na provedbu fiskalizacije.
16 Konsenta d.o.o. VII.b PROTOKOLI I SIGURNOSNI MEHANIZMI ZA RAZMJENU PODATAKA O PRODAJI, MODEL PRIMJENE KOD KOJEG SE KORISTI CENTRALNI INFORMACIJSKI SUSTAV OBVEZNIKA FISKALIZACIJE ZA SLANJE I POTPISIVANJE ELEKTRONIČKIH PORUKA, MODEL PRIMJENE U KOJEM SE SLANJE I POTPISIVANJE PORUKA OBAVLJA POJEDINAČNO NA ELEKTRONIČKIM NAPLATNMIM UREĐAJIMA, STANDARDNE PORUKE O GREŠKAMA, PROTOKOLI O POSTUPANJU U SLUČAJU GREŠAKA, TE POSTUPANJA U SLUČAJU PREKIDA USPOSTAVLJENE VEZE I NEMOGUĆNOSTI USPOSTAVE VEZE, Članak 6. Uz članak 39.a stavak (4) Bilo bi potrebno definirati standard prikaza i oblikovanja obavijesti (boja podloge i teksta, font, veličine, prikaz oznake poslovnog prostora i identifikatora samoposlužnog uređaja, dozvoljena odstupanja i sl.). Za fiskalne blagajne je, primjerice, izgled poruke standardiziran Pravilnikom. Prema ovom članku prikaz i postava obavijesti mogu biti drugačije na svakom uređaju. U praktičnom smislu, bilo bi dobro da se oznaka poslovnog prostora može mijenjati neovisno o ostatku obavijesti (teksta i identifikatora samoposlužnog uređaja), zbog toga što oni samoposlužni uređaji koji se mogu premještati iz raznih razloga često mijenjaju lokaciju, a da istovremeno operator ostaje poslovati na istoj lokaciji s drugim uređajem. Tako bi obavijest o fiskalizaciji i porezni broj automata bili trajno istaknuti, a promjena bi bila samo za poslovni prostor na određenoj adresi/poziciji. Tada bi bilo dobro razmotriti da zasebna oznaka poslovnog prostora bude digitalno potpisana od strane PU, tj. da sadrži QR kod za provjeru potpisa, što bi se kao proces i ispis moglo izvršiti prilikom prijave u sustav, a ostvarila bi se registrirana veza samoposlužnog uređaja i lokacija, uz mogućnost provjere vjerodostojnosti na licu mjesta. Nije prihvaćen Zakonom o fiskalizaciji u prometu gotovinom propisano je da obveznik fiskalizacije koji provodi postupak fiskalizacije prodaje putem samoposlužnih uređaja dužan je na svakom samoposlužnom uređaju istaknuti obavijest o fiskalizaciji prodaje putem samoposlužnih uređaja. Predmetnim člankom 39.a Pravilnika propisano je da obveznik fiskalizacije može navedenu obavijest prilagoditi na sebi podoban način, a što znači da može odvojeno od ostatka obavijesti na samoposlužnom uređaju istaknuti oznaku poslovnog prostora toga samoposlužnog uređaja i Identifikator samoposlužnog uređaja uz uvjete propisane stavkom 4. istoga članka. Vezano za podatak o oznaci poslovnog prostora bitno je napomenuti da se u skladu sa zakonskim odredbama poslovnim prostorom smatra samoposlužni uređaj te je obveznik fiskalizacije dužan svaki samoposlužni uređaj putem kojega će provoditi postupak fiskalizacije prodaje prijaviti kao poslovni prostor primjenjujući na odgovarajući način odredbe o prijavi podataka u sustav fiskalizacije propisane člankom 19. Zakona i 19. Pravilnika. Dakle, budući da se oznaka poslovnog prostora toga samoposlužnog uređaja odnosi na samoposlužni uređaj koji je definiran kao poslovni prostor, sama promjena adrese toga poslovnog prostora-samoposlužnog uređaja ne znači i promjenu oznake poslovnog prostora tog samoposlužnog uređaja. Isto tako kako je propisano člankom 30.c stavkom 7. Pravilnika ako obveznik fiskalizacije promjeni podatak o adresi iz članka 30.b stavka 6. istoga Pravilnika, podatak o Jedinstvenom identifikatoru samoposlužnog uređaja ostaje isti.
17 Konsenta d.o.o. PRAVILNIK O IZMJENAMA I DOPUNAMA PRAVILNIKA O FISKALIZACIJI U PROMETU GOTOVINOM, VII.b PROTOKOLI I SIGURNOSNI MEHANIZMI ZA RAZMJENU PODATAKA O PRODAJI, MODEL PRIMJENE KOD KOJEG SE KORISTI CENTRALNI INFORMACIJSKI SUSTAV OBVEZNIKA FISKALIZACIJE ZA SLANJE I POTPISIVANJE ELEKTRONIČKIH PORUKA, MODEL PRIMJENE U KOJEM SE SLANJE I POTPISIVANJE PORUKA OBAVLJA POJEDINAČNO NA ELEKTRONIČKIM NAPLATNMIM UREĐAJIMA, STANDARDNE PORUKE O GREŠKAMA, PROTOKOLI O POSTUPANJU U SLUČAJU GREŠAKA, TE POSTUPANJA U SLUČAJU PREKIDA USPOSTAVLJENE VEZE I NEMOGUĆNOSTI USPOSTAVE VEZE Uz članak 30.f, stavak (1) Umjesto formulacije „na odgovarajući način“ bilo bi nužno ovu situaciju nedvosmisleno interpretirati, uzimajući u obzir tehničke i operativne specifičnosti za samoposlužne uređaje, kako bi se izbjegli nepotrebni nesporazumi i sankcije. Mora se uzeti u obzir da do detekcije greške većinom dolazi tek dolaskom tehničara do samoposlužnog uređaja, a do rješenja često i dulje. Uz članak 30.g, stavak (1) Prethodni komentar se odnosi i na ovaj članak/stavak Uz članak 30.g, stavak (2) Kod prestanka rada samoposlužnog uređaja nema prodaje, pa je ovaj stavak nepotreban. Uz članak 30.h Ponovno se koristi formulacija „na odgovarajući način“, koja je naročito kod samoposlužnih uređaja podložna vrlo širokoj interpretaciji, naročito od strane upravnog nadzora. Zbog toga treba jasno specificirati postupanje, uzimajući u obzir da: 1. su samoposlužni uređaji često rješenje kojem se pribjegava na lokacijama s lošim signalom (podrumi, udaljene lokacije, betonski objekti pogona, zaštićeni prostori s blokadom signala, itd.) 2. jedan operator ima veliki broj uređaja, od kojih značajan dio može biti na lokacijama sa slabom vezom, pa je navedeni postupak po ovom članku veliko opterećenje koje se radno i financijski ne može opravdati očekivanim prihodima. Pridodajmo tome drastične kazne predviđene člankom 34a stavak (7) Zakona za nedokazivanje nemogućnosti uspostave veze, koje se množe s brojem utređaja (na primjer, za 10 uređaja kazne mogu dosezati i 5.000.000 kn za pravnu osobu za situaciju koja realno ne može godišnje realizirati više od 100.000 kn PDV-a). Drugim riječima, Zakon i pravilnik (zbog nerazmjernog rizika) de facto onemogućavaju legalno postavljanje samoposlužnih uređaja na lokacijama s lošom vezom, mada su na takvim mjestima često jedino moguće rješenje za poslovanje). Nije prihvaćen Pravilnikom o fiskalizaciji u prometu gotovinom je člancima 23. do 30. podrobnije propisan postupak razmjene podataka o računima između obveznika fiskalizacije i Porezne uprave prilikom provođenja fiskalizacije izdavanja računa. Kao što je navedeno u ovom Pravilniku u članku 30. f prethodno navedeni članci se na odgovarajući način primjenjuju u postupku razmjene podataka o prodaji između obveznika fiskalizacije i Porezne uprave pri čemu je, za potrebe provedbe fiskalizacije prodaje putem samposlužnih uređaja propisan podatkovni skup zahtjeva i odgovora za fiskalizaciju prodaje putem samoposlužnih uređaja specificiran kroz xml shemu iskazanu u privitku 2. istoga. Na postupanja u slučaju prekida uspostavljene veze, za potrebe provedbe fiskalizacije prodaje putem samoposlužnih uređaja, na odgovarajući način se primjenjuju odredbe članka 21. Zakona, a koje se odnose na nemogućnost izdavanja računa koji sadrži JIR u slučaju prekida uspostavljene veze. Nadalje, člankom 30.g Pravilnika regulira se slučaju u kojem samoposlužni uređaj prestane radit na način da je onemogućeno provođenje postupka fiskalizacije prodaje, ali je samoposlužni uređaj još u funkciji na način da isporučuje robu ili usluge te je u tom slučaju obveznik fiskalizacije dužan u internom aktu propisati broj transakcija koje neće biti evidentirane u sustavu fiskalizacije. Nadalje, člankom 30.h Pravilnika propisano je da se na nemogućnost uspostave veze za razmjenu podataka, za potrebe postupka fiskalizacije prodaje putem samoposlužnih uređaja, na odgovarajući način se primjenjuju odredbe članka 23. Zakona. Istim člankom propisuje se da se nemogućnost uspostave veze za razmjenu podataka dokazuje potvrdom Hrvatske agencije za poštu i elektroničke medije s rokom važenja od godine dana.
18 Konsenta d.o.o. PRAVILNIK O IZMJENAMA I DOPUNAMA PRAVILNIKA O FISKALIZACIJI U PROMETU GOTOVINOM, Članak 5. Uz članak 30.a, stavak (1) Provodi li se fiskalizacija prodaje samoposlužnim uređajem ili „naplatnim uređajem“? Bilo bi nužno jasnije definirati ove i druge pojmove koji se koriste u Pravilniku i njihove međusobne veze, na primjer postupke formalne prijave/evidencije povezivanja samoposlužnog i naplatnog uređaja, razloge i načine zamjene naplatnog uređaja u samoposlužnom uređaju, odnosno premještanje u drugi samoposlužni uređaj, itd. Uz članak 30.a, stavak (2) Znači li to da se na istom uređaju više ne smije vršiti naplata gotovinom i sms-om, već to moraju biti dva odvojena uređaja? To je kontradiktorno s praksom, jer se na istom uređaju mogu nuditi svi raspoloživi (gotovinski, bezgotovinski i kombinirani) vidovi naplate. Također nije jasno je li uređaj s prodajom putem sms-a izuzet od fiskalizacije (jer plaćanje sms-om je obuhvaćeno računom telekom operatera). Uz članak 30.a, stavak (3) Samoposlužni uređaji često imaju kombinaciju svih oblika naplate navedenih u točkama (1) – (3) i nije jasno kako će se odvojeno fiskalizirati samo one vrste plaćanja koje nisu na drugi način već fiskalizirane ili realizirane preko poslovnih računa. Bilo bi važno taksativno nabrojati sva poznata „druga slična sredstva“. Zbog čega je nužno da je za ovakvu prodaju potreban prethodno proveden postupak fiskalizacije? Zašto nije moguće fiskalizaciju provesti naknadno (tzv. „post-paid“), što je konkretno slučaj kod plaćanja parkinga sms-om? Postoje i druge varijante, po kojima poslodavac može sudjelovati u dijelu troška ili u cijelosti nadoknaditi određene količine robe ili usluga na automatu (što plaća s poslovnog računa), a kupac/radnik plaćaju ostatak, na istom automatu na kojem i drugi posjetitelji mogu kupovati po punoj cijeni. Na taj način u određenim situacijama naplaćuje se puna cijena, u drugim subvencionirana, a u trećim nema naplate. Niti jedna od navedenih, a niti druge nenavedene situacije i kombinacije nisu obrađene i nije jasno kako će se u praksi primjenjivati i evidentirati u odnosu na Pravilnik. Uz članak 30.a, stavak (4) To je već propisano navedenim člankom Zakona, ako nema dodatnih pojašnjenja nema smisla ponovno navoditi. Uz članak 30.b, stavak (1) Ne vidimo smisao da se Pravilnikom redundantno ponavljaju odredbe Zakona, bez dodatnih tumačenja, kao što je ovdje slučaj. U savjetovanju 2018. naše mišljenje na izmjene i dopune Zakona po ovom pitanju „primljeno na znanje“. Tada smo ukazivali na nelogičnost da se svaki samoposlužni uređaj (dakle problem je u riječi „svaki“) smatra poslovnim prostorom (bez obzira je li obuhvaćen ZFPG-om ili ne), u prvom redu zato što najveći broj samoposlužnih uređaja nije obuhvaćen Zakonom (oni koji nemaju sustave naplate, kao i oni koji su Zakonom i ovim Pravilnikom izuzeti) već su uredska ili kućna oprema, pa ih je besmisleno i pogrešno sve redom proglašavati poslovnim prostorima. Ako PU inzistira na izjednačavanju samoposlužnog uređaja s poslovnim prostorom, tada predlažemo da se ovaj stavak preformulira u: „poslovnim prostorom smatra se svaki samoposlužni uređaj iz članka 30.a stavak (1).“ Uz članak 30.b, stavak (3) Ovaj stavak samo ponavlja stavak (2) članka 20.a Zakona, ne vidimo potrebu ponavljanja u Pravilniku Uz članak 30.b, stavak (4) Bilo bi bolje pravilnikom jasno i točno definirati kako se „odgovarajuće primjenjuju odredbe“ nego da je to podložno proizvoljnom tumačenju. Ako postoje razlike u primjeni, pravilnikom treba jednoznačno protumačiti gdje i kako ih treba provesti. Uz članak 30.b, stavak (6) Sadrži li adresa i podatak o davatelju prostora (najčešće pravnoj osobi u čijem prostoru se uređaj nalazi) i kako se to upisuje? Koji je format zapisa geolokacijske adrese? Uz članak 30.b, stavak (7) Što kad se na istoj adresi (npr. poslovni neboder) uređaji nalaze u prostorima raznih poslovnih subjekata i više lokacija kod svakog subjekta? Uz članak 30.c, stavak (1) U ovom opisu dolazi do izražaja jedan od problema izjednačavanja samoposlužnog uređaja s poslovnim prostorom. Po logici stvari samoposlužni uređaj je poslovni prostor samo kad je na određenoj lokaciji i u funkciji gotovinskog prometa. Zašto je identifikator samoposlužnog uređaja fiksno vezan za podatke o poslovnom prostoru (vidi komentar uz stavak (6) ovog članka)? Samoposlužni uređaj treba imati samostalni trajni identifikator. Uz članak 30.c, stavak (2) Vidjeti prethodni komentar. Članak 30.d stavak (3) već predviđa zasebnu oznaku poslovnog prostora i identifikator samoposlužnog uređaja. No nespretnim uvjetovanjem prijave poslovnog prostora kao temelja za izdavanje identifikatora samoposlužnog uređaja dolazi do administrativnog čvora kojeg neće biti moguće razvezati. Jedino ispravno i za kvalitetno porezno praćenje (ali i lakšu administraciju na strani obveznika) bilo bi puno jednostavnije da se u sustavu ePorezne omogući prijava samoposlužnih uređaja, kojima bi im se dodjeljivao trajni porezni identifikator, a koji bi se upisivao kod prijave ili ažuriranja podataka o poslovnom prostoru. Tako je puno lakše pratiti gdje je u kojem trenutku pojedini uređaj (u funkciji „prodajnog prostora“ ili na skladištu). Uz članak 30.c, stavak (3) Sukladno našim komentarima u ovom članku, preuzimanje obavijesti trebalo bi biti vezano za otvaranje ili ažuriranje podataka o poslovnom prostoru. Uz članak 30.c, stavak (6) Nema logičnog razloga da se identifikator samoposlužnog uređaja mijenja kod promjene „poslovnog prostora“. Upravo suprotno, poslovni prostor bi trebao biti fiksno vezan za adresu/lokaciju, na koji bi se dodjeljivao samoposlužni uređaj. Po ovom stoji da premještanjem jednog uređaja na drugu lokaciju koja ima potpuno drugačiju strukturu fiskalizacije (npr. žetoni + subvencionirana prodaja), a postavljanje novog uređaja na prvu lokaciju sa njenom strukturom fiskalizacije (npr. čista gotovinska prodaja) gubi se mogućnost praćenja, usporedbe i provjere prodaje na određenoj lokaciji, a time se istovremeno otvara prostor za zlouporabu. Samoposlužni uređaj postaje poslovni prostor kad je u prodajnoj funkciji na konkretnoj lokaciji, inače je samo osnovno sredstvo van funkcije. Uz članak 30.c, stavak (7) Ako se prihvati naša argumentacija u komentarima na ovaj članak, tad je ovaj stavak suvišan. U suprotnom, zašto bi promjena bilo kojeg drugog podatka o poslovnom prostoru (osim podatka o adresi) bila razlog za promjenu identifikatora samoposlužnog uređaja? Djelomično prihvaćen Sukladno članku 30.a stavku 1. ovog Pravilnika propisano je da je samoposlužni uređajem putem kojega se provodi postupak fiskalizacije prodaje automatizirani uređaj putem kojeg se obavlja neposredna prodaja robe ili usluge na način da se umetne u za to predviđen otvor na uređaju sredstvo koje se smatra gotovinom sukladno odredbama Zakona pri čemu u naplati robe ili usluge ne sudjeluje osoba odnosno ne posreduje u prodaji, dok se samoposlužnim uređajem ne smatra uređaj putem kojega je za prodaju robe ili usluge prethodno proveden postupak fiskalizacije računa sukladno stavku 3. istoga Pravilnika. Ako na istom samoposlužnom uređaju postoje kombinirani načini plaćanja, u slučaju plaćanja sredstvom koje se smatra gotovinom provodi se postupak fiskalizacije prodaje, dok u slučaju kada se plaćanje obavlja žetonima ili drugim sličnim sredstvima za koje je prethodno proveden postupak fiskalizacije izdavanja računa u kojem slučaju ne provodi se postupak fiskalizacije prodaje. Isto tako samoposlužnim uređajem iz članka 30.a putem kojega se provodi postupak fiskalizacije prodaje smatra se zasebni samoposlužni uređaj kada se obavlja prodaja robe ili usluge bez sudjelovanja osobe, a plaća se slanjem sms poruke na za to predviđen broj. Također napominje se kako odredbama Pravilnika nije moguće preciziranje svih situacija koje se mogu pojaviti te je stoga za te svrhe uobičajeno izdavanje mišljenja. Nadalje, Zakonom o fiskalizaciji u prometu gotovinom propisano je što se u smislu Zakona smatra poslovnim prostorom pa se tako poslovnim prostorom smatra samoposlužni uređaj. Zakonom je propisano da su obveznici fiskalizacije, radi potrebe provođenja postupka fiskalizacije prodaje prodaje, kada se prodaja robe ili usluge ostvaruje prometom gotovine dužni dostaviti podatak o svakom samoposlužnom uređaju u kojem će ostvarivati promet gotovinom. Sukladno navedenom logično je da se isto odnosi na takve samoposlužne uređaje, a ne primjerice na navedenu uredsku opremu putem koje se ne ostvaruje promet gotovinom prodajom robe ili usluge. Nadalje, kako je navedeno, budući da se samoposlužni uređaj smatra poslovnim prostorom, za potrebe provedbe postupka fiskalizacije prodaje obveznik fiskalizacije je dužan dostaviti podatke o svakom samoposlužnom uređaju u kojem će ostvarivati promet gotovinom na način da iste dostavi u sustav fiskalizacije primjenjujući na odgovarajući način odredbe članka 19. Zakona i članka 19. Pravilnika koje se odnose na dostavu podataka o poslovnim prostorima pri čemu se kao tip poslovnog prostora navodi samoposlužni uređaj. Istim člankom Pravilnika propisano je da obveznik fiskalizacije kao podatak o adresi samoposlužnog uređaja navodi adresu gdje se samoposlužni uređaj nalazi, a ako se adresa ne može točno utvrditi navodi njegovu najbližu geolokacijsku adresu. Prihvaća se komentar na članak 30.b stavak 7. Zakona. Na stranicama Porezne uprave navedene su tehničke specifikacije o poslovnim prostorima opisane u korisničkim uputama, a koje će također obuhvaćati specifikaciju za samoposlužne uređaje. Nadalje, kako bi se samoposlužni uređaj mogao identificirati, istim Pravilnikom propisano je kako Porezna uprava dodjeljuje Identifikator samoposlužnog uređaja nakon uspješne prijave podataka o poslovnom prostoru odnosno samoposlužnog uređaja koristeći podatke o istome, a osobito OIB obveznika fiskalizacije i oznaku poslovnog prostora koja se odnosi na navedeni samoposlužni uređaj putem kojega obveznik provodi postupak fiskalizacije prodaje. Budući da se oznaka poslovnog prostora toga samoposlužnog uređaja odnosi na samoposlužni uređaj koji je definiran kao poslovni prostor, sama promjena adrese toga poslovnog prostora-samoposlužnog uređaja ne znači i promjenu oznake poslovnog prostora tog samoposlužnog uređaja. Isto tako kako je propisano člankom 30.c stavkom 7. Pravilnika ako obveznik fiskalizacije promjeni podatak o adresi iz članka 30.b stavka 6. istoga Pravilnika, podatak o Jedinstvenom identifikatoru samoposlužnog uređaja ostaje isti.
19 Konsenta d.o.o. PRAVILNIK O IZMJENAMA I DOPUNAMA PRAVILNIKA O FISKALIZACIJI U PROMETU GOTOVINOM, PRAVILNIK O IZMJENAMA I DOPUNAMA PRAVILNIKA O FISKALIZACIJI U PROMETU GOTOVINOM U postupku savjetovanja 2018. godine o izmjenama i dopunama ZFPG-a ukazali smo i obrazložili zašto je „problematika fiskalizacije samoposlužnih automata toliko specifična i razgranata u podgrupe da bi se u navedenom roku trebala razmotriti izrada pravilnika koji bi mogao detaljnije definirati način provedbe u toj djelatnosti“, a što je u odgovoru „prihvaćeno“, uz napomenu da će se to uvrstiti u Pravilnik. No, koliko možemo vidjeti, to nije realizirano, već se tekst prijedloga izmjena i dopuna Pravilnika primarno bavi administrativnim i tehničkim uklapanjem fiskalizacije vezane za prodaju putem samoposlužnih uređaja (uvriježeni međunarodni naziv „vending“) u postojeći sustav za fiskalne blagajne, bez uzimanja u obzir poslovnih i financijskih specifičnosti u odnosu na druge poduzetnike/poslovne prostore, kao niti specifičnosti između raznih vidova vendinga (koje smo tada podrobno opisali), čime se vending dovodi u izrazito nepovoljan položaj prema drugim obveznicima ZFPG-a. Istovremeno, izostankom odgovarajuće regulative, ostavljen je velik prostor da se u jednom dijelu nastavi praksa nefiskalizirane gotovinske prodaje putem samoposlužnih uređaja, iako je osnovni deklarirani cilj fiskalizacije uvođenje porezne discipline i povećanje fiskalnih prihoda. Tako je šteta dvostruka: drastično se otežava rad u vendingu sukladno ZFPG-u i Pravilniku, ali izostaju mehanizmi kontrole i sankcioniranja izbjegavanja njihove primjene. Samo nekoliko pitanja: • Kako će se utvrđivati/kontrolirati i sankcionirati postava neevidentiranih samoposlužnih uređaja? • Kako će se sankcionirati postavljanje samoposlužnog automata s naplatom koji nema istaknute podatke o operatoru niti je povezan na Poreznu upravu, a nije moguće utvrditi vlasnika? • Kako će se kontrolirati da na istoj adresi ne postoji više samoposlužnih uređaja, od kojih je samo dio evidentiran u sustavu? • Koje su sankcije za vlasnika prostora koji je dozvolio (i u pravilu za svoje potrebe tražio i ugovorio) postavu takvih automata u svoj prostor? • Kako će se kontrolirati ugradnja, zamjena i premještanje naplatnih uređaja između samoposlužnih uređaja (što će se iz poslovnih ili tehničkih razloga često događati, ali omogućava manipulaciju podacima)? • Kako će se spriječiti i sankcionirati označavanje nelegalnih uređaja jednog vlasnika podacima drugog, legalnog operatora (falsificiranje i krađa identiteta)? • Kako će se kontrolirati legalnost sirovina (konkretno za tople napitke) te sankcionirati prodaju nelegalnih (nefiskaliziranih) sirovina u fiskaliziranom automatu (što je sada popularan način pranja novca i utaje poreza)? • Kako će se kontrolirati rad na crno u punjenju/održavanju samoposlužnih automata (još jedan vid utaje poreza i fiskalnih prihoda)? Sve gore nabrojano (iako popis pitanja nije konačan), osim nesankcioniranog izigravanja propisa i gubitka za državni proračun, stvara široki prostor za nelojalnu konkurenciju prema onima koji, usprkos nerazmjernog tereta administriranja, troškova i ogromnih sankcija, i dalje žele dosljedno raditi sukladno ZFPG-u i Pravilniku. Nije prihvaćen Zakonom o fiskalizaciji u prometu gotovinom propisan je pojam poslovnog prostora pa se istim smatra i samoposlužni uređaj. Budući da se samoposlužni uređaj smatra poslovnim prostorom, za potrebe provedbe postupka fiskalizacije prodaje, obveznik fiskalizacije dužan je dostaviti podatke o svakom samoposlužnom uređaju u kojem će ostvarivati promet gotovinom na način da iste dostavi u sustav fiskalizacije primjenjujući na odgovarajući način odredbe članka 19. Zakona i članka 19. Pravilnika koje se odnose na dostavu podataka o poslovnim prostorima. Isto tako napominje se kako je Zakonom u članku 34.a propisana kazna iznosu od 30.000,00 do 500.000,00 kuna za obveznika fiskalizacije (fizičku i pravnu osobu) i odgovornu osobu u pravnoj osobi -obvezniku fiskalizacije ako ne dostavi podatak o poslovnim prostorima odnosno ako ne dostavi podatak o poslovnim prostorima bez svih Zakonom propisanih podataka. Nadalje, Zakonom je propisano da je obveznik fiskalizacije koji provodi postupak fiskalizacije prodaje putem samoposlužnih uređaja dužan omogućiti korištenje programske podrške za elektroničko potpisivanje poruka o prodaji za što se na odgovarajući način primjenjuju odredbe članka 16.a Zakona. Navedenim člankom je propisano da je obveznik fiskalizacije dužan koristiti programsko rješenje koje omogućava postupanje u skladu s odredbama Zakona odnosno programsko rješenje koje će onemogućiti postupke kojim se izbjegava postupak fiskalizacije izdavanja računa. Napominje se kako je člankom 34.a Zakona propisana kazna za obveznike fiskalizacije (fizičke i pravne osobe) kao i odgovornu osobu u pravnoj osobi -obveznika fiskalizacije u iznosu od 30.000,00 do 500.000,00 kuna ako koristi programsko rješenje koje mu omogućava postupke kojima se izbjegava provedba fiskalizacije izdavanja računa. Navedene odredbe Zakona primjenjuju i kod obveznika fiskalizacije koji provode postupak fiskalizacije prodaje putem samoposlužnih uređaja. Komentari koji se odnose na sankcije vlasniku prostora koji je dozvolio postavu navedenih automata, kontrola legalnosti sirovina u automatu kao i kontrola rada na crno u punjenju /održavanju samoposlužnih automata napominje se kako isti nisu predmet Zakona o fiskalizaciji u prometu gotovinom kao i pripadajućeg pravilnika.
20 TOMISLAV KRALJ PRAVILNIK O IZMJENAMA I DOPUNAMA PRAVILNIKA O FISKALIZACIJI U PROMETU GOTOVINOM, „VII.a PROVEDBA POSTUPKA FISKALIZACIJE PRODAJE PUTEM SAMOPOSLUŽNIH UREĐAJA Žetonjere samoposlužnih aparata se mogu programirati tako da u isto vrijeme primaju i žetone i kovanice. Da li stavak 3. znači da se žetoni neće fiskalizirati a kovanice hoće ? Da li će biti dozvoljeno na istom naplatnom uređaju primati i žetone i kovanice ? Ako će se moći sa istog naplatnog uređaja zaprimati i žetone i kovanice to znači da uređaj koji šalje transakcije na fiskalizaciju mora biti isprogramiran tako da određene transakcije, ovisno o konfiguraciji žetonjere, fiskalizira a određene ne, što samo po sebi otvara mogućnost malverzacije jer je žetonjeru moguće preprogramirati kako situacija zahtijeva neovisno o uređaju za fiskalizaciju. S obzirom da uređaj koji fiskalizira transakciju nije svjestan što je u žetonjeru ubačeno (da li žeton ili kovanica jer to zna samo žetonjera) može se dogoditi da uređaj ne fiskalizira transakciju a trebao bi. Proizvođač uređaja koji fiskalizira transakciju ne može utjecati na to kako će netko isprogramirati svoju žetonjeru nakon ugradnje uređaja za fiskalizaciju u samoposlužni aparat. Kako riješiti problem odgovornosti odnosno kako da se proizvođači hardwarea za fiskalizaciju transakcija zaštite od odgovornosti mogućeg zaobilaženja procesa fiskalizacije za takve slučajeve? Nije prihvaćen Sukladno članku 30.a stavku 1. ovoga Pravilnika propisano je kako je samoposlužni uređaj kojim se provodi postupak fiskalizacije prodaje automatizirani uređaj kod kojeg se obavlja neposredna prodaja robe ili usluge na način da se umetne u za to predviđen otvor na uređaju sredstvo koje se smatra gotovinom sukladno odredbama Zakona pri čemu u naplati robe ili usluge ne sudjeluje osoba odnosno ne posreduje u prodaji, dok se samoposlužnim uređajem ne smatra uređaj putem kojega je za prodaju robe ili usluge prethodno proveden postupak fiskalizacije računa sukladno stavku 3. istoga Pravilnika. Ako na istom samoposlužnom uređaju postoje kombinirani načini plaćanja, u slučaju plaćanja sredstvom koje se smatra gotovinom sukladno Zakonu provodi se postupak fiskalizacije prodaje, dok u slučaju kada se plaćanje obavlja žetonima ili drugim sličnim sredstvima za koje je prethodno proveden postupak fiskalizacije izdavanja računa u kojem slučaju ne provodi se postupak fiskalizacije prodaje. Zakonom o fiskalizaciji u prometu gotovinom propisano je da je obveznik fiskalizacije koji provodi postupak fiskalizacije prodaje putem samoposlužnih uređaja dužan omogućiti korištenje programske podrške za elektroničko potpisivanje poruka o prodaji za što se na odgovarajući način primjenjuju odredbe članka 16.a Zakona. Navedenim člankom je propisano da je obveznik fiskalizacije dužan koristiti programsko rješenje koje omogućava postupanje u skladu s odredbama Zakona odnosno programsko rješenje koje će onemogućiti postupke kojim se izbjegava postupak fiskalizacije izdavanja računa. Napominje se kako je člankom 34.a Zakona propisana kazna za obveznike fiskalizacije (fizičke i pravne osobe) kao i odgovornu osobu u pravnoj osobi -obveznika fiskalizacije u iznosu od 30.000,00 do 500.000,00 kuna ako koristi programsko rješenje koje mu omogućava postupke kojima se izbjegava provedba fiskalizacije izdavanja računa. Navedene odredbe Zakona primjenjuju i kod obveznika fiskalizacije koji provode postupka fiskalizacije prodaje putem samoposlužnih uređaja.