Izvješće o provedenom savjetovanju - Obrazac naknadne procjene učinaka propisa za Zakon o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji

Redni broj
Korisnik
Područje
Komentar
Status odgovora
Odgovor
1 igor baruškin OBRAZAC NAKNADNE PROCJENE UČINAKA PROPISA, 6. PRILOZI -nadopuniti čl. 32 u kojem se status pripadnika specijalne policije ili gardijske postrojbe dokazuje temeljem ratnog puta i potvrde Ministarstva hrv. branitelja,a ne potvrde MUP-a ili MORH-a.Događaju se pojedini slučajevi u kojima su neki sudjelovali u borbenim akcijama u sklopu specijalnih jedinica ali im nisu izdana rješenja o rasporedu,dok je podatak o pripadnosti spec. policiji unesen u ratni put.Događa se da su takvi u borbenim akcijama bili nadređeni pričuvnim pripadnicima specijalne policije temeljem Zakona o unutarnjim poslovima,a ti isti pričuvni djelatnici ostvaruju mirovinska prava i koeficijent 1,85 kako određuje Zakon o braniteljima.Ovakav dosadašnji način ugrožava ustavna načela ravnopravnosti i jednakosti opisanih u čl. 1 Ustava RH,a to sve jer su neki u službama koje bi trebale izdati tu potvrdu o priznavanju stsatusa neažurne,imaju svoje naputke koji nisu usklađeni sa zakonima,prvenstveno Zakonom o unutarnjum poslovima i Zakonu o obrani.Posljedica toga su upravni postupci koji su izuzetno dugi.Dakle mijenjajte taj zakonski propis ili ga bolje riješite. Nije prihvaćen Status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata utvrđuje Ministarstvo obrane odnosno Ministarstvo unutarnjih poslova po zahtjevu stranke nakon provedenoga upravnog postupka ili po službenoj dužnosti na temelju činjenica o kojima vodi službenu evidenciju, stoga su navedena tijela nadležna i za izdavanje potvrde o statusu hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata. Evidenciju hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata Ministartsvo hrvatskih branitelja vodi temeljem podataka koje dostavljaju Ministatsvo obrane i Ministarstvo unutarnjih poslova.
2 Željko Munko OBRAZAC NAKNADNE PROCJENE UČINAKA PROPISA, 2.ANALIZA POSTIGNUTIH REZULTATA PRIMJENE ZAKONA Zakon o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata članovima njihovih obitelji donio je na papiru puno promjena koje su imale za cilj ispraviti nepravde, popraviti socijalno i zdrastveno stanje branitelj ali u provedbi neke, meni poznate odluke nisu ništa promijenile u praksi. Dovele su do dodatnog nezadovoljstva i mnogo upravnih sporova koje braniteljska populacija pokreće a od toga samo odvjetnici imaju korist. Neki se zakonski akti isprepliću na naćin da određena ministarstva ili zavodi moraju promijeniti pristup i provesti zakon na način koji će pomoći braniteljima a ne još više ih frustrirati. Ako je netko od branitelja kroz upravni postupak dokazao da je u vremenu od 1990 do kraja 1991.g bio u sastavu naoružane postrojbe i sudjelovao u obrani suvereniteta RH, bilo kroz Narodnu zaštitu ili kroz neku postrojbu u kojoj se na neki naćin zagubila dokumentacija pa je ista desecima godina kasnije pronađena. Imam prijatelja koji je bio tijekom rata u Alfama, stradao na Velebitu, nakon rata prešau u privatne poduzetnike, nikada nije tražio prava, svi rokovi su prošli i u zadnjih 10 godina, zdrastveno stanje mu se pogoršalo na račun ozljede tijekom boravka na Velebitu kada je nezgodno pao iz helikoptera i kratko ostao bez svijesti. Zakon mu je omogućio da revidira svoj status ali brzina kojom se sve odvija ukazuje na to da neki opstruiraju donošenja nekih odluka, riješenja. Ono što je 90 tih išlo lakoćom samo da se pojavite pred komisijom, danas je za ljude koji se nisu ni na koji način okoristili sudjelovanjem u Domovinskom ratu, postala noćna mora. Od jednom, ljudi u komisijama su počeli odlučivati o invaliditetu po bitno drugačijim kriterijima tako da ljudi koji se sada vidno psihički i fizički bolesni ponižavaju sa minimalnim postocima invalidnosti dok neki njihovi suborci, koji su iskoristili sustav, več 20 godina sa 50 do 80 % invalidnosti igraju nogomet, bave se i drugim sportovima, rade uz ne male mirovine. Branitelji nisu zaboravili da je bivši ministar Martić bio 80% HRVI na osnovi PTSPa te je naglo ozdravio, do duše na 50% da bi mogao biti ministar baš u braniteljskom resoru. Kakvu to sliku stvara kod dijela populacije koja je krenula ostvariti svoja prava za koja se nisu grabili odmah nakon rata. Oni su i dalje kažnjeni jer povezane strukture na njih gledaju kao na opterećenje društvu. Osoba koja je sada dobila potvrdu o sudjelovanju u oružanom otporu i obrani u trajanju dužem od 100 dana tijekom 1991. godine, u Uredu za obranu dobiva potvrdu o sudjelovanju te time stekne status dragovoljca. Isti status iz tog perioda imaju pripadnici Specijalne policije, Narodne zaštite i Gardijskih brigada ( iako je u Gardijskim brigadama postojala i logistika koja nije bila dio borbenog sektora ). Ako je ta osoba u invalidskoj mirovini i ona je ranije obračunata po ranije donesenim zakonima postaje diskriminirana. U čemu? pa, kod obračuna mirovine gore navedeni pripadnici imaju faktor za obraćun 1.85 a HRVI sa više od 1600 borbenih dana, ako mu do sada nije priznat status dragovoljca prima mirovinu obračunatu prema faktoru 1.50. Novi status, po zakonu koji je za svrhu imao pravednost, ne znači ništa, odnosno, on neče moći ostvariti pravo na izračun mirovine sa faktorom 1.85 jer HZMO tumači Vaš zakon drugačije i pravda se člankom 195 ZOHB po kojem nije propisano da se povećanje obraćuna ako je doneseno u vrijeme primjene novog Zakona. Dragovoljac od prije 20g i onaj koji je svoj status riješavao kasnije nisu isti iako su u isto vrijeme bili na istim zadaćama. Čemu zakonom davati status i ispravljati nepravdu kada se u drugim državnim službama to ne provodi na način na koji su to branitelji očekivali. Gladni i bolesni ne jedu papir, gotovo svi su očekivali da će određenim promjenama i ostvarivanjem zasluženih prava ostvariti i financijski pomak na bolje jer osim sve većih troškova života, branitelji sve više troše na lijekove i ljećenja. Mnogi nemaju vremena čekati na duge liste ćekanja, moraju kupovati bolje lijekove koji nisu na listama besplatnih. Možda novac nije sve ali je puno ako branitelji njime kupuju još koju godinu kvalitetnijeg života bez tjeskobe, depresije, strahova, bolova. Zakon je tu ali je i puno onih koji šalju poruku da je sve floskula, da se sa braniteljima može igrati, ignorirati njihov doprinos tome, da ljudi koji o kvaliteti njihovog života danas zaboravljaju da baš zbog njih imaju posao kojim hrane obitelji u slobodnoj i neovisnoj Hrvatskoj. Branitelji su izjavili i žaljenje što za gore navedeni problem sa člankom Zakona 195 odgovor nisu dobili ni od pravnika u Ministarstvu branitelja. Oni braniteljima šalju mlade pravnike koji se nisu rodili dok su oni ratovali. Oni koji bi mogli odgovarati na pitanja i imaju neku odgovornost skrivaju se po višim katovima i nisu dostupni onima kojima trebaju da ih savjetuju jer razlike od papira i neke provedbe su put u nepoznato. Primljeno na znanje Zakonom o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (NN, br. 121/17) učinjen je značajan korak u uređenju prava hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji. Kao što je pod točkom 5. Obrasca navedeno, nakon više od dvije godine primjene Zakona uočeno je da je određene mjere predviđene Zakonom potrebno dodatno prilagoditi potrebama korisnika kako bi one u potpunosti rezultirale planiranim učinkom te će se s obzirom na navedeno, pristupiti izmjenama i dopunama Zakona.