Izvješće o provedenom savjetovanju - Savjetovanje o Prijedlogu pravilnika o poticajima pri zapošljavanju osoba s invaliditetom

Redni broj
Korisnik
Područje
Komentar
Status odgovora
Odgovor
1 GORANA VUKOVIĆ CAKTAŠ PRAVILNIK U gradovima RH gdje se nalaze sportske udruge gluhih i sportski savezi gluhih, potrebne su dvije (2) osobe oštećenog sluha za rad u administraciji ili kao čistači u Savezi/Udruzi. Navedena radna mjesta potrebna su za kvalitetno djelovanje Saveza/Udruge, time istovremeno potičemo uzlazni broj zaposlenih osoba oštećenog sluha. Molimo da pružite poticaj u zapošljavanju OSI u skladu sa Zakonom o športu gdje su u ravnopravnosti zdravi sportaši, sportaši s invaliditetom i sportaši oštećena sluha. Nije prihvaćen Poticaji pri zapošljavanju osoba s invaliditetom propisani ovim Pravilnikom, namijenjeni su svim kategorijama osoba s invaliditetom, uključujući i osobama oštećenog sluha.
2 HOK II. UVJETI, VISINA I NAČIN OSTVARIVANJA POTICAJA, Članak 36. uz članak 36. U članku 36., stavak 2. mijenja se alineja 1. na način da se brišu riječi „a koji su obveznici poreza na dobit“. obrazloženje Prijedlogom Pravilnika o poticajima pri zapošljavanju osoba s invaliditetom omogućena je dodjela posebnih sredstava putem javnih natječaja za razvoj novih tehnologija i poslovnih procesa u cilju zapošljavanja i održavanja zaposlenosti osoba s invaliditetom, i to poslodavcima koji obavljaju gospodarsku djelatnost na otvorenom tržištu rada, a koji su obveznici poreza na dobit. Smatramo da isključivanje od mogućnosti dodjele sredstava poslodavaca koji su u sustavu poreza na dohodak, uključujući paušalno oporezivanje dohotka, neopravdano dovodi u nepovoljan položaj ne samo ove poslodavce, nego i osobe s invaliditetom zaposlene kod njih, kao i kandidate za novo zapošljavanje. Jednaki pravni položaj obrtnika neovisno o sustavu oporezivanja prihoda/primitaka potvrđuje odredba članka 49. stavak 2. Ustava koja propisuje da država osigurava svim poduzetnicima jednak pravni položaj na tržištu te odredba članka 14. stavka 2. Ustava koja određuje da su svi pred zakonom jednaki. Stoga Vas molimo da se članak 36., stavak 2. izmijeni na način da se prijava na javne natječaje za dodjelu posebnih sredstava omogući svim poslodavcima neovisno o sustavu oporezivanja. Prihvaćen Prijedlog je prihvaćen na način da su u članku 36. stavku 2. Pravilnika, navedene obje kategorije poslodavaca - obveznici poreza na dohodak i obveznici poreza na dobit.
3 IVANA DASOVIĆ II. UVJETI, VISINA I NAČIN OSTVARIVANJA POTICAJA, Članak 36. Trenutnom formulacijom članka 36. stavak 2, isključuju se kao prihvatljivi primatelji potpore poslodavci koji obavljaju gospodarsku djelatnost, a koji su obveznici poreza na dohodak, kao i paušalni porezni obveznici. Ne vidimo razlog zašto bi ti poslodavci, uz ispunjenje ostalih uvjeta prihvatljivosti, bili isključeni te predlažemo da se dodaju uz trenutno navedene poslodavce, obveznike poreza na dobit. Prihvaćen Prijedlog je prihvaćen na način da su u članku 36. stavku 2. Pravilnika, navedene obje kategorije poslodavaca - obveznici poreza na dohodak i obveznici poreza na dobit.
4 Pravobranitelj za osobe s invaliditetom II. UVJETI, VISINA I NAČIN OSTVARIVANJA POTICAJA, Članak 38. Predlažemo povećati iznos poticaja za samozaposlene osobe s invaliditetom kako bi ova kategorija bila zastupljenija na tržištu rada. Održivost pojedinca koji posluje u privatnom sektoru je u velikoj mjeri neizvjesna, a posebno je to slučaj kada se radi o samozaposlenoj osobi s invaliditetom. Neosporna je činjenica da se osobe s invaliditetom i dalje u našem društvu suočavaju s duboko ukorijenjenim predrasudama, a što posebno dolazi do izražaja u području zapošljavanja i rada osoba s invaliditetom, uključujući i poduzetništvo osoba s invaliditetom. Prepreke na koje nailaze u svom poslovanju, u velikoj mjeri proizlaze iz izravne diskriminacije na osnovi invaliditeta, pa se tako invaliditet često percipira kao općenito zapreka za rad, odnosno poistovjećuje se s nemogućnošću kvalitetnog i pravovremenog izvršavanja poslova i obveza prema poslovnim partnerima. Iako sve samozaposlene osobe nailaze na poteškoće pri pokretanju vlastitog posla i nastojanju da ga održe i u konačnici uspješno posluju, prepreke proizašle iz invaliditeta predstavljaju dodatni uteg poslovanju isključivo samozaposlene osobe s invaliditetom. Fizičke barijere u svijetu oko nas, a posebice negativne predrasude i još uvijek sveprisutna diskriminacija kao nevidljive, ali itekako osjetne barijere, samozaposlenu osobu s invaliditetom dovode u neravnopravan položaj u odnosu na ostale poduzetnike. Dakle, uvjeti sklapanja i dobivanja poslova, kao i povjerenje drugih poslovnih subjekata nikako nisu jednaki ili bolji nego što je to slučaj kod osoba bez invaliditeta. Osim toga, mogućnost odrađivanja pune satnice ovisi i o individualnim mogućnostima i specifičnim ograničenjima pojedine osobe s invaliditetom. Mnoge osobe zbog vrste i stupnja invaliditeta ne mogu fizički odraditi puno radno vrijeme ili je za ostvarivost njihovog punog radnog učinka neophodna potpora radnog asistenta, ali takva usluga ne postoji kao zakonska mogućnost. Specifične poteškoće, sposobnosti i potrebe koje proizlaze iz pojedine vrste invaliditeta predstavljaju objektivan razlog zbog kojeg osoba s invaliditetom često ne može u jednakom opsegu i istim vremenskim okvirima u odnosu na osobe bez invaliditeta izvršavati poslove svog radnog mjesta, bilo kao zaposlena ili samozaposlena osoba. Ove okolnosti osobu s invaliditetom neminovno stavljaju u nejednak položaj na tržištu rada, te je upravo u ovakvim slučajevima potrebno pružiti podršku radu osoba s invaliditetom kroz odgovarajuće politike i mjere. Da je tome tako, potvrđuje i Konvencija o pravima osoba s invaliditetom, koju je Republika Hrvatska ratificirala i koja odredbom čl. 27. obvezuje države stranke na poduzimanje odgovarajućih koraka s ciljem promicanja mogućnosti samozapošljavanja, poduzetništva i pokretanja vlastitog posla osoba s invaliditetom. O preprekama s kojima se susreću samozaposlene osobe s invaliditetom govori i njihova niska zastupljenost na otvorenom tržištu rada. Nije prihvaćen Smatramo da je potpora za održivost samozapošljavanja osoba s invaliditetom u iznosu od 1.000,00 kn mjesečno primjereno rješenje, imajući u vidu da navedene kategorije osoba s invaliditetom ostvaruju i druge poticaje propisane ovim Pravilnikom: - subvenciju plaće (čija je osnovica povećana s minimalne na bruto I. plaću osobe s invaliditetom), - subvenciju doprinosa za obvezno zdravstveno osiguranje - posebna sredstva putem javnih natječaja (kako na svoje ime, tako i na ime novozaposlene osobe s invaliditetom), te - troškove prijevoza za potrebe obavljanja djelatnosti.
5 Pravobranitelj za osobe s invaliditetom PRAVILNIK, II. UVJETI, VISINA I NAČIN OSTVARIVANJA POTICAJA 1. Predlažemo uvođenje poticaja rada sa skraćenim radnim vremenom za one osobe s invaliditetom koje zbog vrste i stupnja svoga invaliditeta nemaju smanjenu radnu sposobnost, ali ne mogu odraditi puno radno vrijeme, odnosno da im se omogući da rade onoliko vremena koliko im dopušta njihov invaliditet, a sukladno procjeni centra za profesionalnu rehabilitaciju, a da za preostalo vrijeme do punog radnog vremena dobivaju naknadu plaće u vidu poticaja slijedom čega bi bile plaćene kao da radi puno radno vrijeme, a za poslodavca to ne bi bio izdatak, odnosno trošak. Obrazloženje: Javljaju nam se osobe s invaliditetom koje imaju sklopljene ugovore na puno radno vrijeme, ali koje zbog vrste i stupnja invaliditeta s vremenom ne mogu fizički odraditi puno radno vrijeme (primjer: osobe s većim stupnjem invaliditeta koje ne mogu zbog svoga stanja i fizioloških potreba provesti na radnom mjestu sjedeći punih 8 sati u invalidskim kolicima ili slučaj osobe s visokom amputacijom obiju nogu i koja ne može u protezama izdržati puno radno vrijeme koje zbog zdravstvenih i higijenskih razloga iziskuju skidanje nakon nekoliko sati nošenja). Jedina mogućnost prema sadašnjim zakonskim rješenjima je rad u nepunom radnom vremenu što te osobe dovodi u neravnopravni položaj u odnosu na osobu bez invaliditeta na istim ili sličnim radnim mjestima. Naime, osoba s invaliditetom na ovaj način ne dobiva mogućnost biti plaćena jednako kao i osoba bez invaliditeta na istom radnom mjestu, a koja može odraditi puno radno vrijeme, dok osoba s invaliditetom upravo zbog težine invaliditeta i potreba koje proizlaze iz invaliditeta nije u mogućnosti odraditi puno radno vrijeme . Stoga su osobe s invaliditetom primorane sklapati ugovore na nepuno radno vrijeme čime su i manje plaćene, odnosno samo za polovicu radnog vremena. Time su neminovno dovedene u neravnopravni položaj i to isključivo zbog invaliditeta. Napominjemo da se poticaj u vidu subvencija plaće utvrđuje sukladno odrađenom radnom vremenu, ali se time ne rješava opisani problem. Naime, osobe iz gore opisanih slučajeva ne moraju imati umanjenu radnu sposobnost pa stoga niti ne bi trebale ostvarivati prava prema Zakonu o mirovinskom osiguranju. Nadalje, sukladno Konvenciji o pravima osoba s invaliditetom, država je obvezna kroz odgovarajuće mjere usmjeravati osobe s invaliditetom prema tržištu rada i iskorištavanju njihovih potencijala. Za ovu kategoriju predlažemo mogućnost ostvarivanja statusa slično statusu roditelja koji koriste rad sa skraćenim radnim vremenom zbog njege djeteta s težim razvojnim teškoćama. Analogno pravu roditelja koji radi s polovicom punog radnog vremena, a za preostalu polovicu radnog vremena ostvaruje naknadu. Postoji puno opravdanje da se na jednaki način i osobi s invaliditetom može priznati ovo pravo i naknada zbog potreba proizašlih iz invaliditeta, a na temelju mišljenja i procjene centra za profesionalnu rehabilitaciju. Mišljenja smo da je navedeni prijedlog u skladu s načelom i obvezom osiguravanja razumne prilagodbe. Ovo smatramo jednom od važnih zaštitnih i poticajnih mjera. Naime, sadašnje zakonsko uređenje ne pokriva slučajeve poput navedenih primjera budući da prema sadašnjim propisima osoba s invaliditetom mora odraditi u cijelosti puno radno vrijeme ili imati sklopljen ugovor na nepuno radno vrijeme da bi mogla ostvariti subvenciju. Nije prihvaćen Poticaji za zapošljavanje osoba s invaliditetom koje dodjeljuje ZOSI isplaćuju se na temelju pravila o državnim potporama sukladno Uredbi Komisije (EU) br. 651/2014 od 17.lipnja 2014. Prema navedenoj Uredbi pod troškom plaće podrazumijeva se ukupni iznos koji korisnik potpore stvarno mora platiti za određeno radno mjesto. Dakle, poticaj u obliku subvencije plaće odnosi se na vrijeme provedeno na radu, pa stoga nije moguće putem ove vrste poticaja nadoknaditi preostalo vrijeme koje osoba zbog svog invaliditeta nije u mogućnosti odraditi.
6 Pravobranitelj za osobe s invaliditetom PRAVILNIK, II. UVJETI, VISINA I NAČIN OSTVARIVANJA POTICAJA 2. Predlažemo uvođenje novog poticaja koji bi bio namijenjen financiranju usluge radnog asistenta za vrijeme rada i to u onolikom trajanju u kolikom je utvrđena potreba, a sukladno procjeni centra za profesionalnu rehabilitaciju. Poticaj stručne podrške je prema sadašnjem uređenju ograničen određenim brojem sati što je osobama s nekim vrstama invaliditeta nedostatno da bi uopće mogle obavljati svoj posao unatoč odgovarajućim kompetencijama za određeno radno mjesto. Naime, osobama s određenim vrstama invaliditeta potreban je radni asistent tijekom cijelog radnog vremena i konstantno tijekom cijelog radnog vijeka. Bez usluge radnog asistenta za mnoge osobe s invaliditetom otvoreno tržište rada ostaje i dalje nedostupno i time ih se dovodi u nejednak položaj. Nije prihvaćen Usluga radnog asistenta predviđena je ovim Pravilnikom u vidu stručne podrške na radnom mjestu. Stručna podrška ograničena je do 100 sati, a iznimno može trajati i do 400 sati. Daljnji razvoj ove usluge omogućit će pilot projekt „Radni asistent“ kojeg ZOSI namjerava provesti u narednom razdoblju.
7 Pravobranitelj za osobe s invaliditetom II. UVJETI, VISINA I NAČIN OSTVARIVANJA POTICAJA, Članak 20. Predlažemo izmjenu čl. 20. st. 1. al. 1. i al. 3. prijedloga Pravilnika po više osnova. Obrazloženje: Predloženo kao i dosadašnje normativno uređenje postupka ostvarenja prava na sufinanciranje troškova prilagodbe radnog mjesta pretpostavlja prethodno sklapanje ugovora o radu između poslodavca i radnika, osobe s invaliditetom. Sklapanjem ugovora o radu, poslodavac sukladno čl. 7. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“, br. 93/14, 127/17 i 98/19) stječe obvezu radniku dati posao i te mu za obavljeni rad isplatiti plaću, a radnik je obvezan prema uputama koje poslodavac daje u skladu s naravi i vrstom rada, osobno obavljati preuzeti posao. No ukoliko postoje arhitektonske prepreke koje radniku onemogućavaju pristup radnom mjestu, zaključivanjem ugovora o radu sa radnikom poslodavac stupa u obvezu isplate plaće radniku koji ne može fizički pristupiti radnom mjestu i osobno obavljati preuzeti posao zbog čega je u izravnoj povredi obveze iz čl. 7. st. 1. Zakona o radu. Povreda obveze iz čl. 7. st. 1. Zakona o radu postoji sve do završetka cjelokupnog administrativnog postupanja po zahtjevu za sufinanciranje troškova prilagodbe radnog mjesta odnosno do konačne realizacije i izvedbe radova arhitektonske prilagodbe. Problem je što se cjelokupni postupak do realizacije arhitektonske prilagodbe može oduljiti na duži vremenski period, za koje vrijeme je poslodavac dužan prema radniku ispunjavati sve obveze iz radnog odnosa, a potonji ne može obavljati posao za koji je plaćen. Opisanom problemu moguće je do dovršetka postupka arhitektonske prilagodbe doskočiti zaključivanjem ugovora o radu na izdvojenom mjestu rada iz čl. 17. Zakona o radu kada se naravno radi o radu koji je moguće obavljati primjerice kod kuće. No to nije moguće kod svakog oblika posla. Ujedno, poslodavac je normativnim okvirom kako je postavljen Pravilnikom u poziciji da prije sklapanja ugovora o radu sa radnikom s invaliditetom unaprijed ne može sa sigurnošću znati da li će na koncu CPR prihvatiti njegov zahtjev za prilagodbu radnog mjesta budući da izrada nalaza i mišljenja CPR-a slijedi nakon sklapanja ugovora o radu. Predlaže se stoga iznalaženje normativnog rješenja kako bi se opisani problem otklonio u praksi. Nije prihvaćen Postoje različiti oblici razumne prilagodbe koju poslodavac može osigurati, dok se ne riješi pitanje pristupačnosti radnog mjesta. Sredstva za arhitektonsku prilagodbu su u pravilu značajna, pa je iznimno važno uspostaviti odgovarajuće mehanizme kontrole koji, između ostalog, obvezuju poslodavca da prethodno zaposli osobu s invaliditetom i da istu zadrži u radnom odnosu najmanje 24 mjeseca. Osim toga, napominjemo da se zahtjevi za isplatu troškova arhitektonske prilagodbe rješavaju u roku od 15 do 45 dana od dana podnošenja urednog zahtjeva ZOSI-u.
8 Pravobranitelj za osobe s invaliditetom II. UVJETI, VISINA I NAČIN OSTVARIVANJA POTICAJA, Članak 18. Predlažemo uklanjanje ograničenja maksimalnog financiranja troška arhitektonske prilagodbe najvišeg iz čl. 18. st. 3. prijedloga Pravilnika („najviše do 40 osnovica za jednu osobu s invaliditetom“). Obrazloženje: Pojedine arhitektonske prilagodbe npr. ugradnja dizala i sl. mogu premašiti iznos ograničen člankom 17. st. 3. nacrta prijedloga Pravilnika. U slučaju prekoračenja subvencioniranog iznosa razliku do punog iznosa troška prilagodbe bi trebao snositi poslodavac što je za njih demotivirajuće i najčešće neprihvatljivo. Uvažavajući sve dosadašnje primjedbe na nedovoljnu iskorištenost financijskih sredstava prikupljenih po osnovi neispunjavanja obveze kvotnog zapošljavanja, smatramo da postoji opravdan razlog za uklanjanje predmetnog ograničenja. Nije prihvaćen Imajući u vidu odgovorno i racionalno trošenje sredstava namijenjenih za isplatu poticaja potrebno je definirati i osnovice za isplatu istih. Osnovica za troškove prilagodbe radnog mjesta iznosi najviše 40 minimalnih plaća. U dosadašnjoj praksi, navedeni iznos je bio i više nego dostatan. Također, napominjemo da osim ugradnje dizala, postoje i druge vrste prilagodbi za uklanjanje arhitektonskih barijera.
9 Pravobranitelj za osobe s invaliditetom I. OPĆE ODREDBE, Članak 3. Budući da se usluge profesionalne rehabilitacije provode za osobe s invaliditetom upisane u očevidnik, te da je te usluge moguće provesti i za osobe koje nisu upisane u očevidnik, ali raspolažu javnom ispravom nadležnog tijela na temelju kojeg im je utvrđen status osobe s invaliditetom i da navedeno proizlazi iz Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom te Pravilnika o profesionalnoj rehabilitaciji i centrima za profesionalnu rehabilitaciju, predlažemo da se mogućnost isplate poticaja predvidi i za tu kategoriju osoba ako se utvrdi da kod njih postoje prepreke u odnosu na rad koje proizlaze iz invaliditeta tijekom izvršavanja poslova radnog mjesta u okviru obavljanja svoje profesije i na temelju rješenja o imenovanju. Predmetni prijedlog dajemo na temelju konkretnog slučaja osobe s invaliditetom koja radi u području pravosuđa i obavlja poslove svog radnog mjesta, ali na temelju rješenja o imenovanju. Naime, samo zbog nemogućnosti upisa u očevidnik, mišljenja smo da ne bi trebao biti izuzet iz mogućnosti da njegov poslodavac ostvari poticaje za uklanjanje prepreka na radnom mjestu zbog invaliditeta u odnosu na rad. Nije prihvaćen Poticaji propisani ovim Pravilnikom mogu se dodijeliti isključivo za osobe u radnom odnosu, koje su upisane u očevidnik zaposlenih osoba s invaliditetom. Osim toga, podsjećamo da su poslodavci dužni osigurati razumnu prilagodbu osobama s invaliditetom, neovisno o izvoru financiranja.
10 Udruga ZAMISLI II. UVJETI, VISINA I NAČIN OSTVARIVANJA POTICAJA, Članak 8. Pravo mora biti omogućeno od trenutka podnošenja zahtjeva!!! Nije prihvaćen Prijedlog nije moguće prihvatiti jer se subvencija plaće temelji na pozitivnom nalazu i mišljenju centra za profesionalnu rehabilitaciju,ali i ispunjavanju ostalih propisanih uvjeta. Dakle, tek nakon što je osoba s invaliditetom zaposlena moguće je utvrditi njezinu radnu učinkovitost, te shodno tome visinu potrebne potpore putem subvencije plaće.
11 Udruga ZAMISLI II. UVJETI, VISINA I NAČIN OSTVARIVANJA POTICAJA, Članak 7. Stavak (2) Zašto nije 100% jer svi znamo koji profil osoba spada u ovu kategorija zaposlenih? Nije prihvaćen Sukladno Uredbi o skupnom izuzeću, intenzitet potpore (subvencije plaće) može biti maksimalno 75%.
12 Udruga ZAMISLI II. UVJETI, VISINA I NAČIN OSTVARIVANJA POTICAJA, Članak 7. Ova vrsta poticaja se ne može zvati subvencija nego bi se trebalo odnositi na BRUTO I trošak poslodavca. Točno ovaj iznos treba biti refundiran u postotku koji se utvrdi nalazom i mišljenjem. Odnosno, u slučaju refundiranja razlike troška plaće koja se odnosi na postotak radne neučinkovitosti onda to moram biti ukupan trošak u tom iznosu utvrđenog postotka radne neučinkovitosti. Treba jasno definirati i unijeti u pravilnik i poticaj samoj osobi s invaliditetom jer u slučaju regulacije takvog poticaj tada će poslodavac pokriti 30% troška bruto I plaće, dok će kroz poticaj ZOSI osobi s invaliditetom nadoknaditi 70% za sve unutar BRUTO I troška. Ovime ćemo omogućiti da mnoge osobe s invaliditeotm ne rade na izmišljenim radnim mjestima i na minimalcima. Osim toga ZOSI treba i poslodavcu nadoknaditi 30-70% za sve unutar BRUTO I troška u utvrđenom postotku kako bi poslodavac mogao zaposliti nekog drugog za taj dio da dosegne potrebnu radnu efikasnost na tom radnom mjestu i da bude stimuliran da zapošljava osobu s invaliditetom. Nije prihvaćen Sukladno Uredbi o skupnom izuzeću, intenzitet potpore (subvencije plaće) može biti maksimalno 75%. Subvencija plaće ostvaruje se u određenom postotku, ovisno o procjeni centra za profesionalnu rehabilitaciju (10-70%). Osnovica za izračun subvencije plaće je bruto I plaća radnika – osobe s invaliditetom. Uz subvenciju plaće, moguće je ostvariti i subvenciju u visini uplaćenog doprinosa za obvezno zdravstveno osiguranje osobe s invaliditetom.
13 Udruga ZAMISLI II. UVJETI, VISINA I NAČIN OSTVARIVANJA POTICAJA, Članak 6. Znači li stavak (2) da se računa ugovorena bruto I plaća, a ne uzima se kao osnovica minimalna plaća? Ako je to tako pohvaljujemo ovu promjenu. Primljeno na znanje Sukladno članku 6. stavku 2. Pravilnika, osnovica za izračun subvencije plaće je bruto I plaća radnika – osobe s invaliditetom.
14 Udruga ZAMISLI II. UVJETI, VISINA I NAČIN OSTVARIVANJA POTICAJA, Članak 6. Ova vrsta poticaja se ne može zvati subvencija nego bi se trebalo riješiti na isti način kako je riješeno za poticanje zapošljavanja mladih. Točno ovaj iznos treba biti refundiran za iznos doprinosa na plaću Odnosno, u slučaju refundiranja razlike troška plaće koja se odnosi na postotak radne neučinkovitosti onda to moram biti ukupan trošak u tom iznosu utvrđenog postotka radne neučinkovitosti. Treba jasno definirati i unijeti u pravilnik i poticaj samoj osobi s invaliditetom jer u slučaju regulacije takvog poticaja tada će se doprinos na plaću pokriti za osobu s invaliditetom u 100% iznosu i za drugu osobu koja će odrađivati utvrđeni postotak u utvrđenom postotku (npr, ako je iznos radnog učinka 30%, onda se poslodavcu refundira 130% doprinosa na plaću jer 100% plaća za OSI i još 30% za novog zaposlenika koji obavlja posao koji OSI ne može). U ovom slučaju poslodavci će biti zadovoljni jer će imati osiguranu radnu efikasnost u 100% iznosu kroz dvije ugovorene osobe, a osoba s invaliditetom će ostvariti svoje ljudsko pravo na rad i brigu države da to i ima. Nije prihvaćen Sukladno Uredbi o skupnom izuzeću, intenzitet potpore (subvencije plaće) može biti maksimalno 75%. Subvencija plaće ostvaruje se u određenom postotku, ovisno o procjeni centra za profesionalnu rehabilitaciju (10-70%). Osnovica za izračun subvencije plaće je bruto I plaća radnika – osobe s invaliditetom. Uz subvenciju plaće, moguće je ostvariti i subvenciju u visini uplaćenog doprinosa za obvezno zdravstveno osiguranje osobe s invaliditetom.
15 Udruga ZAMISLI PRAVILNIK, II. UVJETI, VISINA I NAČIN OSTVARIVANJA POTICAJA Predlažemo da uz novi poticaj za same osobe s invaliditetom kroz sufinanciranje razlike radnog vremena do punog ili ugovorenog, uvedete i sufinanciranje asistenta u postotku u kojemu je osoba nazočna na radnom mjestu. Znači ako osoba ostvaruje uslugu osobne asistencije (u sustavu se zna tko to pravo ostvaruje), toj osobi treba se omogućiti sufinanciranje asistencije toliko koliko vremena prvodi na radnom mjestu (sulud je govoriti o radnom asistentu jer se ne radi o osobi koja obavlja poslove umjesto zaposlene OSI nego o asistenciji u smislu brisanja nosa, dodavanja vode, dizanja predmeta, odlaska u toalet i sl, osnovne životne potrebe, ne radne). Nije prihvaćen Osobna asistencija je usluga iz sustava socijalne skrbi i potrebno ju je rješavati u okviru tog sustava. Ako se pak radi o usluzi radnog asistenta, ista je ovim Pravilnikom predviđena u vidu stručne podrške na radnom mjestu. Daljnji razvoj ove usluge omogućit će pilot projekt „Radni asistent“ kojeg ZOSI namjerava provesti u narednom razdoblju.
16 Udruga ZAMISLI PRAVILNIK, II. UVJETI, VISINA I NAČIN OSTVARIVANJA POTICAJA Nužna je temeljita promjena potpora i usmjeravanje poticaja prema osobama s invaliditetom, tako da se osigura sva potrebna podrška (utvrđivanje potrebe za prilagodbom radnog mjesta, uvjeta rada i radnog učinka) i pokrije razlika radnog vremena u odnosu na stupanj radnog učinka, odnosno radne efikasnosti zaposlenika – osobe s invaliditetom (ali tako da se naknada isplaćuje osobi s invaliditetom i isto tako i poslodavcu). Postoji jako dobar primjer kako funkcionira radno pravo roditelja djeteta s teškoćama koji ostvaruje pravo na rad na puno radno vrijeme s polovicom vremena rada. Tom roditelju poslodavac ugovara puno radno vrijeme i utvrđuje radnička prava sukladno pozitivnim propisima. Isti taj roditelj pokreće postupak da ostvari pravo na polovicu radnog vremena koju mu pokriva HZZO (glupo da to financiramo iz HZZO ako imamo ZOSI). Kada taj roditelj dobije to rješenje poslodavac ga u sustav Mirovinskog prijavljuje na toj osnovi prava osiguranika, obračunava mu i isplaćuje 50% ugovorene plaće. Roditelj dolazi na radno mjesto samo 50% od ugovorenog radnog vremena tjedno, a poslodavac na preostali postotak radnog vremena zapošljava novu osobu. Trenutno za osobu s invaliditetom poslodavac dobije refundaciju za radni učinak u utvrđenom postotku i u iznosu od osnovice minimalne plaće, a ne ugovorene bruto plaće. Osoba s invaliditetom dužna je raditi puno radno vrijeme iako poslodavac dobije refundaciju postotka rade učinkovitosti. Totalno krivo postavljen poticaj i nužna temeljita izmjena, a roditelji djece s teškoćama moraju iz HZZO-a biti prebačeni u fond od ZOSI-ja jer i oni na osnovu invaliditeta ostvaruju to pravo i to pravo treba regulirati ovim sustavom te na istom principu razviti potporu za podršku održivosti radnih mjesta osoba s invaliditetom na način na koji je regulirano za roditelje djece s teškoćama. Nije prihvaćen Poticaji pri zapošljavanju osoba s invaliditetom propisani ovim Pravilnikom, isplaćuju se na temelju pravila o državnim potporama sukladno Uredbi Komisije (EU) br. 651/2014 od 17. lipnja 2014. (Uredba o skupnom izuzeću) i Uredbi Komisije (EU) br. 1407/2013 od 18. prosinca 2013. (Uredba o potporama male vrijednosti). Navedenim Uredbama propisano je što se smatra državnom potporom i kome se ista može dodijeliti, odnosno isplatiti. Činjenica da se poticaji isplaćuju poslodavcima, ne znači da se pritom zanemaruju potrebe osoba s invaliditetom. Smisao poticaja je prevladati poteškoće koje donosi određena vrsta invaliditeta uz korištenje odgovarajuće potpore i/ili podrške. Stoga se dodjela poticaja temelji upravo na individualnom pristupu i stručnoj procjeni svake osobe s invaliditetom u odnosu na poteškoće koje ima na konkretnom radnom mjestu. Prema tome, sustav poticanja zapošljavanja osoba s invaliditetom bitno se razlikuje od sustava rodiljnih i roditeljskih potpora, čiji je cilj pružanje odgovarajuće skrbi djeci s teškoćama u razvoju, između ostalog, na način da se roditeljima omogući rad s polovicom punog radnog vremena.
17 Udruga ZAMISLI I. OPĆE ODREDBE, Članak 5. Spadaju li udruge građana koje ne obavljaju gospodarsku djelatnost u „otvoreno tržište rada“? Molimo da se jasno definira što znači „otvoreno tržište rada“? Također je potrebno definirati osobu s invaliditeotm obrtnika. U biti, potrebno je definirati sve slučajeve u kojima osobe mogu biti zaposleni poput slobodnih umjetnika, onih koji iznajmljuju nekretnine (postoji možda i stručni naziv za njih). HZZ je jako dobro definirao osobe i što sve mogu raditi u programu poticaja zapošaljavanja pa se može vidjeti kako je tamo definirano profiliranje što se i ovdje može primjeniti da ne ostanemo samo na tržištu rada i samozaposlenim. Nije prihvaćen Člancima 7. i 11. Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom jasno je definirano što se smatra zapošljavanjem osoba s invaliditetom na otvorenom tržištu rada, a što samozapošljavanjem
18 Udruga ZAMISLI I. OPĆE ODREDBE, Članak 2. Niti udruge ne mogu ostvariti pojedine poticaje jer ih se gleda kao poduzetnike iako oni to nisu, čak i Porezna uprava pojedinim udrugama izdaje mišljenje da nisu u gospodarskoj djelatnosti iako istu imaju navedenu u Statutu jer sve dok se ista ne aktivira iako stoji u Statutu ne znači da i jest. Stoga je potrebno definirati status udruga i jasno definirati jesu li udruge obuhvaćene ovim člankom ili nekim drugim? Nije prihvaćen Kako je i navedeno u članku 1. Pravilnika, poticaji pri zapošljavanju osoba s invaliditetom isplaćuju se na temelju pravila o državnim potporama sukladno Uredbi Komisije (EU) br. 651/2014 od 17. lipnja 2014. (Uredba o skupnom izuzeću) i Uredbi Komisije (EU) br. 1407/2013 od 18. prosinca 2013. (Uredba o potporama male vrijednosti). Navedenim Uredbama propisano je što se smatra državnom potporom i kome se ista može dodijeliti, odnosno kojim kategorijama poslodavaca.
19 Udruga ZAMISLI I. OPĆE ODREDBE, Članak 1. Suludo je da se sredstva troše na programe inovativnog zapošljavanja kroz koje se jačaju poslodavci, dok za osobe s invaliditetom nije definiran i jasan sustav potpora. Nužno je potrebno uvesti potpore samim osobama s invaliditetom i jasno definirati potpore poslodavcima. Isto smo pokušali predložiti kroz komentare nadolazećih članaka. Nije prihvaćen Poticaji pri zapošljavanju osoba s invaliditetom propisani ovim Pravilnikom, isplaćuju se na temelju pravila o državnim potporama sukladno Uredbi Komisije (EU) br. 651/2014 od 17. lipnja 2014. (Uredba o skupnom izuzeću) i Uredbi Komisije (EU) br. 1407/2013 od 18. prosinca 2013. (Uredba o potporama male vrijednosti). Navedenim Uredbama propisano je što se smatra državnom potporom i kome se ista može dodijeliti/isplatiti. Sve vrste poticaja propisane ovim Pravilnikom, uključujući i posebna sredstva za razvoj novih tehnologija i poslovnih procesa u cilju zapošljavanja i održavanja zaposlenosti osoba s invaliditetom (ranije programi inovativnog zapošljavanja), usmjereni su isključivo na potrebe osoba s invaliditetom, a ne na jačanje poslodavaca.
20 Udruga ZAMISLI I. OPĆE ODREDBE, Članak 1. Nužna potreba razdvojiti i definirati profile poslodavaca koji ulaze u korisnike potpora s obzirom na velike razlike npr. između udruge i d.o.o.-a. Nije prihvaćen Kako je i navedeno u članku 1. Pravilnika, poticaji pri zapošljavanju osoba s invaliditetom isplaćuju se na temelju pravila o državnim potporama sukladno Uredbi Komisije (EU) br. 651/2014 od 17. lipnja 2014. (Uredba o skupnom izuzeću) i Uredbi Komisije (EU) br. 1407/2013 od 18. prosinca 2013. (Uredba o potporama male vrijednosti). Navedenim Uredbama propisano je što se smatra državnom potporom i kome se ista može dodijeliti, odnosno kojim kategorijama poslodavaca.
21 Udruga ZAMISLI PRAVILNIK Osnovni problem svih poticaja je šo su usmjereni na poslodavce, a ne na osobe s invaliditetom. Nužna je temeljita promjena potpora i usmjeravanje poticaja prema osobama s invaliditetom, tako da se osigura sva potrebna podrška (utvrđivanje potrebe za prilagodbom radnog mjesta, uvjeta rada i radnog učinka) i pokrije razlika radnog vremena u odnosu na stupanj radnog učinka, odnosno radne efikasnosti zaposlenika – osobe s invaliditetom (ali tako da se naknada isplaćuje osobi, a ne poslodavcu). Postoji jako dobar primjer kako funkcionira radno pravo roditelja djeteta s teškoćama koji ostvaruje pravo na rad na puno radno vrijeme s polovicom vremena rada. Tom roditelju poslodavac ugovora puno radno vrijeme i utvrđuje radnička prava sukladno pozitivnim propisima. Isti taj roditelj pokreće postupak da ostvari pravo na polovicu radnog vremena koju mu pokriva HZZO (glupo da to financiramo iz HZZO ako imamo ZOSI). Kada taj roditelj dobije to rješenje poslodavac ga u sustav Mirovinskog prijavljuje na toj osnovi prava osiguranika, obračunava mu i isplaćuje 50% ugovorene plaće. Roditelj dolazi na radno mjesto samo 50% od ugovorenog radnog vremena tjedno, a poslodavac na preostali postotak radnog vremena zapošljava novu osobu. Trenutno za osobu s invaliditetom poslodavac dobije refundaciju za radni učinak u utvrđenom postotku i u iznosu od osnovice minimalne plaće, a ne ugovorene bruto plaće. U takvim uvijetima nemoguće je zaposliti dodatnu osobu za preostalo radno vrijeme kako bi se postigao željeni radni učinak. Unatoč utvrđenom postotku vremena koje je osoba s invaliditetom neučinkovita, ona je dužna raditi puno radno vrijeme iako poslodavac dobije refundaciju postotka rade učinkovitosti. Totalno krivo postavljen poticaj i nužna temeljita izmjena, a roditelji djece s teškoćama moraju iz HZZO-a biti prebačeni u fond od ZOSI-ja jer i oni na osnovu invaliditeta ostvaruju to pravo i to pravo treba regulirati ovim sustavom te na istom principu razviti potporu za podršku održivosti radnih mjesta osoba s invaliditetom na način na koji je regulirano za roditelje djece s teškoćama. A kad se osigura osobama s invaliditeotm da rade na taj način, tada im neće biti potrebno benificirano radno vrijeme jer će normalno odlaziti u starosnu ili invalidsku mirovinu, a cijeli taj izos koji se trenutno za njih uplaćuje po toj osnovi rasteretiti će proračun. Uz navedeno i poslodavcima mora ostati potcaj za zapošljavanje osoba s invaliditetom i naknada razlike ugovorenog vremena koje osoba efektivno ne može raditi kako bi poslodavac mogao zaposliti drugu osobu. E u takvim okolnostima kad osoba s invaliditetom s jedne strane i poslodavac s druge imaju benefit iz poticaja tada možemo govoriti o poticanju zapošljavanja osoba s invaliditeotm. Nije prihvaćen Poticaji pri zapošljavanju osoba s invaliditetom propisani ovim Pravilnikom, isplaćuju se na temelju pravila o državnim potporama sukladno Uredbi Komisije (EU) br. 651/2014 od 17. lipnja 2014. (Uredba o skupnom izuzeću) i Uredbi Komisije (EU) br. 1407/2013 od 18. prosinca 2013. (Uredba o potporama male vrijednosti). Navedenim Uredbama propisano je što se smatra državnom potporom i kome se ista može dodijeliti, odnosno isplatiti. Činjenica da se poticaji isplaćuju poslodavcima, ne znači da se pritom zanemaruju potrebe osoba s invaliditetom. Smisao poticaja je prevladati poteškoće koje donosi određena vrsta invaliditeta uz korištenje odgovarajuće potpore i/ili podrške. Stoga se dodjela poticaja temelji upravo na individualnom pristupu i stručnoj procjeni svake osobe s invaliditetom u odnosu na poteškoće koje ima na konkretnom radnom mjestu. Prema tome, sustav poticanja zapošljavanja osoba s invaliditetom bitno se razlikuje od sustava rodiljnih i roditeljskih potpora, čiji je cilj pružanje odgovarajuće skrbi djeci s teškoćama u razvoju, između ostalog, na način da se roditeljima omogući rad s polovicom punog radnog vremena.