Izvješće o provedenom savjetovanju - Savjetovanje o Nacrtu prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o pravnim posljedicama osude, kaznenoj evidenciji i rehabilitaciji

Redni broj
Korisnik
Područje
Komentar
Status odgovora
Odgovor
1 Milan Drača II.OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE UREĐUJU ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI, 1. Ocjena stanja Za ocjenu stanja predlažem konzultirati Dragičević Prtenjača, Marta, LICE I NALIČJE PRAVNIH POSLJEDICA OSUDE U HRVATSKOJ, Zagrebačka pravna revija, svezak 8, br. 3 (2019), Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, 2019. S obzirom da je Zakon u proceduri koristim priliku da predložim izmjenu st. 4. čl. 19. ZOPPKER-a na način da se rehabilitacija odnosno brisanje osude iz kaznene evidencije kad su u pitanju osuda kojom je počinitelj kaznenog djela oslobođen kazne i uvjetna osuda kao mjera upozorenja izdvoje u nove alineje šest i sedam kojima bi se propisalo da ista nastupa protekom roka od godine dana od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je počinitelj oslobođen od kazne odnosno protekom roka od godine dana od dana proteka roka provjeravanja kod uvjetne osude. Vodeći računa o vrsti, izboru i načinu izricanja kaznenopravnih sankcija kao i o svrsi kažnjavanja ne mogu pronaći valjan razlog odnosno argument da se počinitelja kaznenog djela za koje mu je izrečena novčana kazna ili kazna zatvora uz primjenu instituta uvjetne osude provodi kroz kaznenu evidenciju (pod određenim okolnostima) dulje od počinitelja koji je osuđen na bezuvjetnu kaznu zatvora. Primjera radi, počinitelja osuđenog na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 10 mjeseci rehabilitira se po proteku roka od tri godine od dana izdržane kazne, dakle (uz uvjet da je odmah upućen na izdržavanje kazne) nakon tri godine i deset mjeseci dok se počinitelja uvjetno osuđenog na kaznu zatvora u istom trajanju uz rok provjeravanja od tri godine briše iz kaznene evidencije tek nakon šest godina?! Vjerujem, a predlagatelj može pouzdano utvrditi, da se u sudskoj praksi rijetko određuje rok kušnje u trajanju kraćem od dvije godine a što bi za posljedicu imalo da se uvjetno osuđene osobe najmanje pet godina provode kroz kaznenu evidenciju. Zdrav razum nameće pitanje zbog čega se osoba prema kojoj je primijenjena mjera upozorenja provodi kroz evidenciju dulje od osobe koja je kažnjena kaznom zatvora; nije li logično da od osobe koja je kažnjena oduzimanjem slobode prijeti veća društvena opasnost nego od osobe kod koje su sve okolnosti počinjenja kaznenog djela bile takve da je sud pri izboru vrste sankcije i određivanju njenog trajanja smatrao da će se svrha kažnjavanja postići izricanjem uvjetne osude? Dopuštam mogućnost da se na prvi pogled čini da bi to bio korak unatrag, ali predlažem da se ponovno razmotre neka rješenja kojim je ova problematika bila uređena odredbama Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske (pročišćeni tekst), NN 31/93. Nije prihvaćen Prijedlog da se u Nacrtu prijedloga izmjena i dopuna Zakona o pravnim posljedicama osude, kaznenoj evidenciji i rehabilitaciji izmijeni članak 19. stavak 4. važećeg Zakona na način da rehabilitacija odnosno brisanje iz kaznene evidencije nastupa protekom roka od godine dana od dana pravomoćnosti presude kad su u pitanju osuda kojom je počinitelj kaznenog djela oslobođen od kazne i uvjetna osuda, ne prihvaća se. Naime, nesporno je da rok za rehabilitaciju ne može teći za vrijeme izvršavanja kazne zatvora, jer je rok za rehabilitaciju vrijeme u kojem osuđeni počinitelj kaznenog djela ne smije počiniti novo kazneno djelo odnosno ne smije biti pravomoćno osuđen za novo kazneno djelo, pa to vrijeme počinje teći tek po izvršenju kazne zatvora (ili oproštaju od izvršenja ili zastari izvršenja). Jednako je i s uvjetnom kaznom i s oslobođenjem od kazne, jer se takva presuda izriče kad sud zaključi da se svrha kažnjavanja može postići i bez faktičnog oduzimanja slobode odnosno izricanja kazne, ali to ne znači da takav osuđenik može ili treba biti i dodatno privilegiran kraćim rokom rehabilitacije odnosno kraćim trajanjem vremena u kojem će osuđenik pokazati da je svrha kažnjavanja postignuta i da više ne čini (nova) kaznena djela te da za njega nastupa rehabilitacija i zakonski se smatra osobom koja nikad nije počinila kazneno djelo.
2 Pravobranitelj za djecu RH PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PRAVNIM POSLJEDICAMA OSUDE, KAZNENOJ EVIDENCIJI I REHABILITACIJI, I.USTAVNA OSNOVA ZA DONOŠENJE ZAKONA Ured pravobraniteljice za djecu pozdravlja predložene izmjene Zakona o pravnim posljedicama osude, kaznenoj evidenciji i rehabilitaciji kojima se sudovima u građanskim stvarima obiteljsko-pravne zaštite vezano uz zaštitu prava i interesa djece omogućuje zakonska osnova za neposredan uvid u kaznenu evidenciju, te mogućnost da nadležna tijela u građanskim stvarima obiteljsko-pravne zaštite vezano uz zaštitu prava i interesa djece mogu tražiti podatke iz kaznene evidencije. Posebno pozdravljamo uvođenje obveze poslodavca da u slučajevima zasnivanja radnog odnosa ili povjeravanja poslova čije obavljanje podrazumijeva redovite kontakte s djecom mora tražiti izdavanje posebnog uvjerenja o podacima iz kaznene evidencije radi provjere prethodne osuđivanosti za kaznena djela taksativno navedena u čl. 13. st.4. Zakona. No, s obzirom da se posebnim propisima u određenim područjima zaštite djece (Zakon o socijalnoj skrbi, Zakon o udomiteljstvu, Zakon o dadiljama, Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi, Zakon o predškolskom odgoju i obrazovanju, Zakon o volonterstvu i dr.) kao zapreka za rad s djecom propisuje i pravomoćna osuda za kaznena djela koja nisu obuhvaćena čl. 13. st. 4. ZOPPKERa (nasilje u obitelji, kaznena djela protiv života i tijela, kazneno djelo povrede prava djeteta ili druga kaznena djela počinjena na štetu djeteta ili korištenjem djeteta) predlažemo da se izmjenom čl. 13. proširi katalog kaznenih djela za koje je moguće dostavljanje posebnog uvjerenja u postupcima povjeravanja određenih poslova i zadataka u radu s djecom. Također podsjećamo na našu inicijativu iz siječnja 2021. kojom smo predložili žurne izmjene ovog Zakona kako bi se omogućilo da se podaci o osobama koje su pravomoćno osuđene za seksualno nasilje nad djetetom čuvaju trajno. Ove izmjene ZOPPKER-a već su prošle saborsku proceduru pod poslovnim brojem PZ 245 te su u prvom čitanju na 8. sjednici 9. saziva Hrvatskog sabora 13. srpnja 2018. s 120 glasova „za“ te samo 1 glasom „protiv“ i 1 glasom „suzdržan“ prihvaćene, čime je poslana snažna poruka opredijeljenosti zastupnika za donošenje potrebnih izmjena kako bi se dodatno zaštitila djeca. Unatoč tome ovim Nacrtom, ovaj prijedlog nije obuhvaćen. Ponovno podsjećamo da je zahtjev Direktive 2011/93/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 13. prosinca 2011. o suzbijanju seksualnog zlostavljanja i seksualnog iskorištavanja djece i dječje pornografije, te o zamjeni Okvirne odluke Vijeća 2004/68/PUP da se onemogući prethodno osuđivanim počiniteljima seksualnih delikata nad djecom da obavljanjem određenih poslova dođu u kontakt s djecom. To se može postići tako da se onemogući nastup rehabilitacije počiniteljima seksualnih delikata za obavljanje poslova koje uključuje kontakt s djecom te omogući dostupnost podatka u kaznenoj evidenciji od strane poslodavca odnosno osoba koje organiziraju aktivnosti s djecom ili tijela koje provode mjere zaštite djece. Ne osporavajući pravo na rehabilitaciju i slobodu obavljanja poslova u kojima neće ugrožavati djecu predlažemo trajnu dostupnost podataka o kriminalnoj prošlosti koji bi ukazivali na neprikladnost neke osobe za rad s djecom. Sadašnjim zakonskim rješenjem rehabilitacija nastupa po sili zakona istekom zakonom propisanih rokova koji su vezani uz vrstu osude u rasponu od 6 do 40 godina. Sudska praksa pokazuje da se za spolne delikte na štetu djecu koju osobu čine neprikladnim za rad s djecom većinom izriču blaže kazne (prema podacima Državnog zavoda za statistiku tijekom 2020. 44 počinitelja, od njih 99, osuđeno je na kaznu zatvora do 1 godine) te za njih rehabilitacija nastupa nakon 6 godina. Nakon isteka tog roka otvorena je mogućnost da počinitelji spolnog delikta na štetu djeteta zbog činjenice da nije moguća provjera njihove kriminalne prošlosti mogu primjerice, posvojiti dijete, postati udomitelji, u svoj dom primiti učenika na razmjeni ili se zaposliti na poslovima u dječjem vrtiću, školi, dječjem domu ili drugim poslovima koji uključuju neposredni kontakt s djecom, što smatramo nedopustivim. Stoga smatramo nužnim predvidjeti čuvanje podataka u kaznenoj evidenciji i njihovu dostupnost za provjeru do posebne odluke o rehabilitaciji kojom bi se nakon procjene rizika potvrdilo predstavlja li ta osoba i nadalje opasnost za djecu te naložilo brisanje podataka iz evidencije. U tom pogledu predlažemo izmjene ovog propisa kako bi se stvorili uvjeti za dugotrajnije čuvanje podataka o svim počiniteljima seksualnih delikata, neovisno o vrsti osude, te tako osigurala zaštita djece. Primljeno na znanje Zakon o pravnim posljedicama osude, kaznenoj evidenciji i rehabilitaciji odredio je da kaznena evidencija sadržava i poseban popis pravomoćno osuđenih osoba za kaznena djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta, a u članku 13. stavku 4. Zakona navedena su ta kaznena djela kao i druga kaznena djela kada su počinjena prema žrtvi posebno ranjivoj zbog njezine dobi (djeci) i u svojoj ukupnosti čine poseban registar takvih osuđenika (u javnosti se često naziva tzv. Registar pedofila). Sudovima, tijelima javne vlasti i ustanovama u postupcima zaštite prava i interesa djece kao i u postupcima povjeravanja određenih poslova i zadataka u radu s djecom se na obrazloženi zahtjev posebnim uvjerenjem dostavljaju podaci iz kaznene evidencije o pravomoćno osuđenim osobama koje su počinitelji tih kaznenih djela. Posebno valja naglasiti da svaki poslodavac može, uz suglasnost osobe za koju se podaci traže, zatražiti izdavanje posebnog uvjerenja o podacima iz članka 13. stavka 4. i da ta odredba Zakona predstavlja zakonski temelj da se takvi podaci traže i dobiju, neovisno od zakonskih temelja koji su, ili nisu propisani posebnim zakonima. Za druga kaznena djela koja su eventualno počinjena na štetu djece i koja se navode u ovom prijedlogu (nasilje u obitelji, kaznena djela protiv života i tijela, kazneno djelo povrede prava djeteta ili druga kaznena djela počinjena na štetu djeteta ili korištenjem djeteta, propisani su zakonski temelji za traženje i dostavu podatak iz kaznene evidencije, još pri tome i neovisno od suglasnost osobe za koju se podaci traže. Stoga prijedlog proširenja „kataloga“ iz članka 13. stavka 4. predstavlja nepotrebno i nekonzistentno proširenje tog posebnog popisa (registra), jer je katalog svih drugih kaznenih djela na štetu djece već određen posebnim zakonima odnosno uređeno ukupnim zakonodavnim okvirom. Također se, cijeneći u potpunosti motive predlagateljice i važnost dobrobiti djece i zaštite djece od svih oblika nasilja, ne može prihvatiti prijedlog da se ukine mogućnost rehabilitacije odnosno da se propiše trajno držanje podataka u kaznenoj evidenciji o određenim osudama odnosno određenim osuđenicima, počiniteljima seksualnih delikata nad djecom. Treba uzeti u obzir da je i kod donošenja važećeg Zakona i predlagatelj Zakona i donositelj Zakona, Hrvatski sabor, imao na umu implikaciju Zakona na osiguranje dobrobiti djece i zaštite djece od svih oblika nasilja, te je stoga odredio dvostruko dulje rokove za nastupanje rehabilitacije za takve osuđenike kao garanciju zaštite od onih koji bi ponavljali takva kaznena djela. Ukidanje rehabilitacije odnosno držanje podataka u kaznenoj evidenciji zauvijek trebalo bi biti opravdano sa stanovišta propisa o obradi osobnih podataka i trebalo bi osigurati neku drugu mogućnost rehabilitacije za osobe koje više ne čine kaznena djela. Kako i sama predlagateljica uviđa, to bi se možda moglo omogućiti nekom vrstom procjene opasnosti neke osobe da ponovi kazneno djelo i da se takva procjena izvrši barem neposredno prije nastupa roka za rehabilitaciju, no to nije materija koju može uređivati ovaj Zakon, nego bi takvo uređenje moglo biti u okviru jednog posebnog, šireg propisa kojim bi se uredila zaštita djece od svih oblika nasilja na sveobuhvatan način i prema svim aspektima zaštite.
3 Silvija Majhen PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PRAVNIM POSLJEDICAMA OSUDE, KAZNENOJ EVIDENCIJI I REHABILITACIJI, I.USTAVNA OSNOVA ZA DONOŠENJE ZAKONA želim da se u izmjenu zakona uvede potpuna zabrana držanja psa na lancu,zabrana držanja životinja za cirkus, kažnjavanje zlostavljanja i ubijanja životinja zatvorskom kaznom Nije prihvaćen Zlostavljanje i ubijanje životinja, kao i kažnjavanje osoba koje to čine, nije materija koju uređuje Zakon o pravnim posljedicama osude, kaznenoj evidenciji i rehabilitaciji, pa niti Nacrt prijedloga izmjena i dopuna Zakona o pravnim posljedicama osude, kaznenoj evidenciji i rehabilitaciji ne može u tom smislu prihvatiti ovaj prijedlog.