Izvješće o provedenom savjetovanju - Nacrt prijedloga Zakona o dopuni Zakona o zdravstvenoj zaštiti, s Konačnim prijedlogom Zakona

Redni broj
Korisnik
Područje
Komentar
Status odgovora
Odgovor
1 Matica hrvatskih sindikata NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O DOPUNI ZAKONA O Matica hrvatskih sindikata protivi se ovakvom prijedlogu dopune Zakona o zdravstvenoj zaštiti odnosno dodavanju članka 197. a u važeći Zakon o zdravstvenoj zaštiti. Zakonom o reprezentativnosti udruga poslodavaca i sindikata (NN br. 93/14, 26/15; u daljnjem tekstu: Zakon o reprezentativnosti) uređeno je da se u postupku utvrđivanja reprezentativnosti sindikata reprezentativnim sindikatom smatra sindikat koji ima najmanje dvadeset posto radnika članova od ukupnog broja sindikalno organiziranih radnika zaposlenih na razini na kojoj se utvrđuje reprezentativnost. Dakle, pitanje reprezentativnosti sindikata za kolektivno pregovaranje uređeno je općim propisom koji je u nadležnosti Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike. Izdvajanje materije reprezentativnosti liječnika u propis koji uređuje pitanje zdravstvene zaštite te koji pripada nadležnosti Ministarstva zdravstva stvorilo bi pravnu nesigurnost. Neprimjereno je i za koherentnost pravnog sustava štetno da Ministarstvo zdravstva preuzima od Ministarstva rada uređivanje pitanja reprezentativnosti sindikata, derogirajući opći propis drugim zakonom, stvarajući pritom presedan na području zakonodavnog uređenja pitanja reprezentativnosti, čime se otvara mogućnost da takvu praksu pokušaju slijediti i drugi resori. Za očekivati je da bi usvajanjem predloženog rješenja prije ili kasnije došlo do zahtjeva ostalih struka (u sustavu zdravstva i izvan njega) za uvažavanjem njihovih posebnosti kroz propisivanje posebnih kriterija za njihovu reprezentativnost. Uvažavajući važnost liječnika za sustav javnog zdravstva, činjenica je da taj sustav jednako tako ne može funkcionirati niti bez niza ostalih struka koje u njemu rade, a svaka od njih bi mogla, slijedeći istu argumentaciju, za sebe tražiti iznimku. U obrazloženju zakonskih izmjena navodi se kako sindikalno organizirani liječnici nisu u mogućnosti ostvariti reprezentativnost za sudjelovanje u pregovorima za kolektivni ugovor u području zdravstvene djelatnosti koju izravno obavljaju jer ne mogu ispuniti uvjete reprezentativnosti sukladno Zakonu o reprezentativnosti. Iako je istina da najveći strukovni sindikat liječnika trenutno nije reprezentativan, dio liječnika sindikalno je organiziran i u drugim sindikatima koji djeluju u području zdravstva i od kojih neki jesu reprezentativni. Sustav kolektivnog pregovaranja u RH, a posljedično i pravila za utvrđivanje reprezentativnosti, temelji se na kolektivnom pregovaranju na razini poslodavca i na razini sektora, odnosno grane djelatnosti, a u cilju osiguranja pokrivenosti kolektivnim ugovorima svih radnika. Ovakav sustav ima za cilj maksimalno moguće ujednačavanje prava iz rada i uvjeta rada radnika u određenom sektoru ili kod određenog poslodavca, uz uvažavanje svih onih razlika koje je nužno urediti i nespojiv je s kolektivnim pregovaranjem na razini pojedine struke. Iako strukovni kolektivni ugovori postoje u manjem broju europskih država, u takvim su slučajevima oni rezultat drugačije koncepcije sustava kolektivnih radnih odnosa te su nastali kroz određeni specifični put povijesnog razvoja, a ne putem naknadne ad hoc intervencije kojom se ugrožavaju temelji postojećeg sustava. Stoga smatramo da uvođenje posebnih pravila reprezentativnosti za kolektivno pregovaranje za sindikate koji okupljaju radnike bilo koje struke nije dobro jer se time u budućnosti otvara mogućnost pregovaranja za strukovne kolektivne ugovore. Time bi se pak nedvojbeno slabila jedinstvena snaga radnika u kolektivnom pregovaranju, a posljedično i mogućnost štrajka kao krajnje mjere pritiska na poslodavca, poticanjem daljnje fragmentacije sindikalnog pokreta i posljedičnim smanjivanjem snage i stvarne reprezentativnosti svakog pojedinog sindikata. Nadalje, predlaže se hitni postupak donošenja izmjena Zakona o zdravstvenoj zaštiti, koju hitnost predlagatelj opravdava činjenicom da Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN br. 29/18, 35/19, 78/19, 92/19 i 56/20) vrijedi do 31. prosinca 2022. godine, a potrebno je osigurati da liječnici, kao temeljni i mjerodavni nositelj zdravstvene djelatnosti, ostvare reprezentativnost za sudjelovanje u pregovorima za novi Kolektivni ugovor. Hitno donošenje izmjena Zakona o zdravstvenoj zaštiti koji se uopće ne bi trebao baviti pitanjem reprezentativnosti, a sve zbog rješavanja problema čijeg smo postojanja svi svjesni godinama, na koji se opetovano upozoravalo i koji se mogao, trebao i morao rješavati isključivo izmjenama Zakona o reprezentativnosti! Stoga, Matica hrvatskih sindikata ponovno traži otvaranje procesa izmjena i dopuna Zakona o reprezentativnosti. Ulazak liječničkog sindikata u pregovore za kolektivni ugovor u području zdravstvene djelatnosti potrebno je omogućiti mijenjanjem odredaba upravo Zakona o reprezentativnosti, osmišljavanjem rješenja koje će na konzistentan način omogućiti sudjelovanje u kolektivnim pregovorima nositeljima djelatnosti na određenom području i koje, jednako tako, neće narušavati postojeći sustav kolektivnog pregovaranja. Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
2 Nezavisni hrvatski sindikati NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O DOPUNI ZAKONA O, Članak 1. Nezavisni hrvatski sindikati (NHS) protive se prijedlogu dopune Zakona o zdravstvenoj zaštiti kojom bi se iznimno uredilo pitanje reprezentativnosti sindikata koji okuplja liječnike za kolektivno pregovaranje, i to iz slijedećih razloga: 1. Pitanje reprezentativnosti sindikata za kolektivno pregovaranje uređeno je Zakonom o reprezentativnosti udruga poslodavaca i sindikata (NN br. 93/14 i 26/15) kao općim propisom, koji je u nadležnosti Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike (MROSP). Izdvajanje materije reprezentativnosti liječnika u propis koji uređuje pitanje zdravstvene zaštite, te koji pripada nadležnosti Ministarstva zdravstva, stvorilo bi pravnu nesigurnost koju općenito treba izbjegavati. U ovom konkretnom slučaju ne postoji razlog zbog kojeg bi se opći propis derogirao drugim zakonom, s obzirom da bi se ovakav izuzetak jednako tako mogao uvesti promjenom općeg propisa, odnosno Zakona o reprezentativnosti. K tome, neprimjereno je i za koherentnost pravnog sustava štetno da Ministarstvo zdravstva, koje nije nadležno za pitanja radnih odnosa, preuzima od MROSP-a uređivanje ovog pitanja, stvarajući pritom presedan na području zakonodavnog uređenja pitanja reprezentativnosti, čime se otvara mogućnost da takvu praksu pokušaju slijediti i drugi resori. 2. Ne postoje razlozi koji bi opravdali uvođenje iznimke za liječnike u pravilima utvrđivanja reprezentativnosti za kolektivno pregovaranje. Sustav kolektivnog pregovaranja u RH, a posljedično i pravila za utvrđivanje reprezentativnosti, temelji se na kolektivnom pregovaranju na razini poslodavca i na razini sektora, odnosno grane djelatnosti, a u cilju osiguranja pokrivenosti kolektivnim ugovorima svih radnika. Ovakav sustav ima za cilj maksimalno moguće ujednačavanje prava iz rada i uvjeta rada radnika u određenom sektoru ili kod određenog poslodavca, uz uvažavanje svih onih razlika koje je nužno urediti. Ovakav sustav nespojiv je s kolektivnim pregovaranjem na razini pojedine struke. Iako strukovni kolektivni ugovori postoje u manjem broju europskih država, u takvim su slučajevima oni rezultat drukčije koncepcije sustava kolektivnih radnih odnosa, te su nastali kroz određeni specifični put povijesnog razvoja, a ne putem naknadne ad hoc intervencije kojom se ugrožavaju temelji postojećeg sustava. Stoga se NHS protivi prijedlogu uvođenja posebnih pravila reprezentativnosti za kolektivno pregovaranje za sindikate koji okupljaju radnike bilo koje struke, jer se time u budućnosti otvara mogućnost pregovaranja za strukovne kolektivne ugovore za pojedine struke. Time bi se pak nedvojbeno slabila jedinstvena snaga radnika u kolektivnom pregovaranju, a posljedično i mogućnost štrajka kao krajnje mjere pritiska na poslodavca, poticanjem daljnje fragmentacije sindikalnog pokreta i posljedičnim smanjivanjem snage i stvarne reprezentativnosti svakog pojedinog sindikata. K tome, uvođenje strukovnog kolektivnog pregovaranja u hrvatski sustav kolektivnih radnih odnosa stvorilo bi dodatne komplikacije i troškove i za same poslodavce, pošto pri strukovnom modelu kolektivnog pregovaranja isti poslodavac mora istovremeno primjenjivati veći broj kolektivnih ugovora (primjerice, u takvom sustavu Ministarstvo zdravstva moralo bi sudjelovati u pregovorima i primjenjivati zasebne kolektivne ugovore za liječnike, za medicinske sestre i tehničare, za administrativno osoblje, za čistače, za kuharice itd.). Za očekivati je da bi usvajanjem predloženog rješenja prije ili kasnije došlo do porasta zahtjeva ostalih struka za uvažavanjem njihovih posebnosti kroz propisivanje posebnih kriterija za njihovu reprezentativnost. Naime, uvažavajući važnost liječnika za sustav javnog zdravstva, činjenica je da taj sustav jednako tako ne može funkcionirati niti bez niza ostalih struka koje u njemu rade te bi svaka od njih mogla slijediti istu argumentaciju i tražiti za sebe izuzeće. Konačno, treba istaknuti i da se Vlada RH obvezala raditi na jačanju kolektivnog pregovaranja i širenju pokrivenosti kolektivnim ugovorima, a ovakav prijedlog nedvojbeno bi predstavljao rješenje u suprotnom smjeru, zbog čega je nužno od njega odustati. 3. Nije istina da „sindikalno organizirani liječnici nisu u mogućnosti ostvariti reprezentativnost za sudjelovanje u pregovorima za kolektivni ugovor (...) jer ne mogu ispuniti uvjete reprezentativnosti“. Iako je istina da sukladno postojećim pravilima najveći strukovni sindikat liječnika trenutno nije reprezentativan, dio liječnika sindikalno je organiziran i u drugim sindikatima koji djeluju u djelatnosti zdravstva i od kojih neki jesu reprezentativni. Poteškoća u ostvarivanju reprezentativnosti liječnika organiziranih u strukovni sindikat rezultat je upravo njihove odluke da se organiziraju na strukovnom načelu (koje nije u skladu s hrvatskim sustavom kolektivnih radnih odnosa), odnosno da se u sindikalnom organiziranju odijele od ostalih radnika zaposlenih u sustavu javnog zdravstva. Iako je takva njihova odluka sama po sebi legitimna i legalna, posljedične poteškoće u ostvarivanju njihove reprezentativnosti ne mogu biti povod niti opravdanje za uvođenje iznimaka u sustav, čija su pravila svim akterima bila poznata te su o njima i liječnici organizirani u strukovni sindikat morali voditi računa. Također, Zakon o reprezentativnosti predvidio je određeni stupanj sudjelovanja nereprezentativnih sindikata u postupku pregovaranja na način da je propisao obvezu pregovaračkog odbora obavješćivati nereprezentativne sindikate ili sindikate koji nisu zastupljeni u pregovaračkom odboru o tijeku pregovora te im omogućiti iznošenje mišljenja i prijedloga od posebnog interesa za njihove članove. Ovime se omogućava uvažavanje posebnosti svih onih radnika pa tako i radnika određene struke, koji nisu zastupljeni u procesu pregovaranja te posljedično uređenje njihovih prava. Pitanja reprezentativnosti također se mogu rješavati i sporazumima između sindikata te se i na taj način može podrobnije urediti mogućnost sudjelovanja nereprezentativnog sindikata u postupku kolektivnih pregovora. Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
3 Novi sindikat NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O DOPUNI ZAKONA O, Članak 1. Pitanje utvrđivanja reprezentativnosti za ostvarivanje prava na kolektivno pregovaranje nije i ne može biti pitanje koje se treba uređivati Zakonom o zdravstvenoj zaštiti. Zakon o reprezentativnosti rješava tu tematiku i njega treba mijenjati, jer u mnogo slučajeva onemogućava kolektivno pregovaranje. Ako se ipak krene u predložene izmjene Zakona o zdravstvenoj zaštiti, predlažemo da se članak 197.a. dopuni tako da se uz liječnike obuhvati i spremačice i vozače saniteta po istim kriterijima i sa istim obrazloženjem. Da spremačice do sada nitko u kolektivnim pregovorima nije zastupao vidljivo je iz njihovog sadašnjeg socijalno-materijalnog položaja, jer im je osnovna plaća značajno manja od minimalne plaće, a u mnogim zdravstvenim ustanovama u RH isplaćuje se i manja plaća nego što je propisano Zakonom o minimalnoj plaći. Zakoni vrijede za sve jednako. U pravu na kolektivno pregovaranje sve grupacije morale bi biti izjednačene. Predlažemo hitno pristupanje izmjenama Zakona o reprezentativnosti, a da se predložene izmjene Zakona o zdravstvenoj zaštiti odbace. Alternativno, ako se usvajaju, predlažemo dopunu kao što smo već naveli. S poštovanjem, Novi sindikat Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
4 Savez samostalnih sindikata Hrvatske NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O DOPUNI ZAKONA O SSSH se protivi prijedlogu dopune Zakona o zdravstvenoj zaštiti kojom bi se iznimno uredilo pitanje reprezentativnosti sindikata koji okuplja liječnike za kolektivno pregovaranje, i to iz slijedećih razloga: 1. Pitanje reprezentativnosti sindikata za kolektivno pregovaranje uređeno je Zakonom o reprezentativnosti udruga poslodavaca i sindikata (NN br. 93/14 i 26/15) kao općim propisom, koji je u nadležnosti Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike (MROSP). Izdvajanje materije reprezentativnosti liječnika u propis koji uređuje pitanje zdravstvene zaštite, te koji pripada nadležnosti Ministarstva zdravstva, stvorilo bi pravnu nesigurnost koju općenito treba izbjegavati. U ovom konkretnom slučaju ne postoji razlog zbog kojeg bi se opći propis derogirao drugim zakonom, s obzirom da bi se ovakav izuzetak jednako tako mogao uvesti promjenom općeg propisa, odnosno Zakona o reprezentativnosti. K tome, neprimjereno je i za koherentnost pravnog sustava štetno da Ministarstvo zdravstva, koje nije nadležno za pitanja radnih odnosa, preuzima od MROSP-a uređivanje ovog pitanja, stvarajući pritom presedan na području zakonodavnog uređenja pitanja reprezentativnosti, čime se otvara mogućnost da takvu praksu pokušaju slijediti i drugi resori. 2. Ne postoje razlozi koji bi opravdali uvođenje iznimke za liječnike u pravilima utvrđivanja reprezentativnosti za kolektivno pregovaranje. Sustav kolektivnog pregovaranja u RH, a posljedično i pravila za utvrđivanje reprezentativnosti, temelji se na kolektivnom pregovaranju na razini poslodavca i na razini sektora, odnosno grane djelatnosti, a u cilju osiguranja pokrivenosti kolektivnim ugovorima svih radnika. Ovakav sustav ima za cilj maksimalno moguće ujednačavanje prava iz rada i uvjeta rada radnika u određenom sektoru ili kod određenog poslodavca, uz uvažavanje svih onih razlika koje je nužno urediti. Ovakav sustav nespojiv je s kolektivnim pregovaranjem na razini pojedine struke. Iako strukovni kolektivni ugovori postoje u manjem broju europskih država, u takvim su slučajevima oni rezultat drukčije koncepcije sustava kolektivnih radnih odnosa, te su nastali kroz određeni specifični put povijesnog razvoja, a ne putem naknadne ad hoc intervencije kojom se ugrožavaju temelji postojećeg sustava. Stoga se SSSH protivi prijedlogu uvođenja posebnih pravila reprezentativnosti za kolektivno pregovaranje za sindikate koji okupljaju radnike bilo koje struke, jer se time u budućnosti otvara mogućnost pregovaranja za strukovne kolektivne ugovore za pojedine struke. Time bi se pak nedvojbeno slabila jedinstvena snaga radnika u kolektivnom pregovaranju, a posljedično i mogućnost štrajka kao krajnje mjere pritiska na poslodavca, poticanjem daljnje fragmentacije sindikalnog pokreta i posljedičnim smanjivanjem snage i stvarne reprezentativnosti svakog pojedinog sindikata. K tome, uvođenje strukovnog kolektivnog pregovaranja u hrvatski sustav kolektivnih radnih odnosa stvorilo bi dodatne komplikacije i troškove i za same poslodavce, pošto pri strukovnom modelu kolektivnog pregovaranja isti poslodavac mora istovremeno primjenjivati veći broj kolektivnih ugovora (primjerice, u takvom sustavu Ministarstvo zdravstva moralo bi sudjelovati u pregovorima i primjenjivati zasebne kolektivne ugovore za liječnike, za medicinske sestre i tehničare, za administrativno osoblje, za čistače, za kuharice itd.). Za očekivati je da bi usvajanjem predloženog rješenja prije ili kasnije došlo do porasta zahtjeva ostalih struka za uvažavanjem njihovih posebnosti kroz propisivanje posebnih kriterija za njihovu reprezentativnost. Naime, uvažavajući važnost liječnika za sustav javnog zdravstva, činjenica je da taj sustav jednako tako ne može funkcionirati niti bez niza ostalih struka koje u njemu rade te bi svaka od njih mogla slijediti istu argumentaciju i tražiti za sebe izuzeće. Konačno, treba istaknuti i da se Vlada RH obvezala raditi na jačanju kolektivnog pregovaranja i širenju pokrivenosti kolektivnim ugovorima, a ovakav prijedlog nedvojbeno bi predstavljao rješenje u suprotnom smjeru, zbog čega je nužno od njega odustati. 3. Nije istina da „sindikalno organizirani liječnici nisu u mogućnosti ostvariti reprezentativnost za sudjelovanje u pregovorima za kolektivni ugovor (...) jer ne mogu ispuniti uvjete reprezentativnosti“. Iako je istina da sukladno postojećim pravilima najveći strukovni sindikat liječnika trenutno nije reprezentativan, dio liječnika sindikalno je organiziran i u drugim sindikatima koji djeluju u djelatnosti zdravstva i od kojih neki jesu reprezentativni. Poteškoća u ostvarivanju reprezentativnosti liječnika organiziranih u strukovni sindikat rezultat je upravo njihove odluke da se organiziraju na strukovnom načelu (koje nije u skladu s hrvatskim sustavom kolektivnih radnih odnosa), odnosno da se u sindikalnom organiziranju odijele od ostalih radnika zaposlenih u sustavu javnog zdravstva. Iako je takva njihova odluka sama po sebi legitimna i legalna, posljedične poteškoće u ostvarivanju njihove reprezentativnosti ne mogu biti povod niti opravdanje za uvođenje iznimaka u sustav, čija su pravila svim akterima bila poznata te su o njima i liječnici organizirani u strukovni sindikat morali voditi računa. Također, Zakon o reprezentativnosti predvidio je određeni stupanj sudjelovanja nereprezentativnih sindikata u postupku pregovaranja na način da je propisao obvezu pregovaračkog odbora obavješćivati nereprezentativne sindikate ili sindikate koji nisu zastupljeni u pregovaračkom odboru o tijeku pregovora te im omogućiti iznošenje mišljenja i prijedloga od posebnog interesa za njihove članove. Ovime se omogućava uvažavanje posebnosti svih onih radnika pa tako i radnika određene struke, koji nisu zastupljeni u procesu pregovaranja te posljedično uređenje njihovih prava. Pitanja reprezentativnosti također se mogu rješavati i sporazumima između sindikata te se i na taj način može podrobnije urediti mogućnost sudjelovanja nereprezentativnog sindikata u postupku kolektivnih pregovora. Primljeno na znanje Primljeno na znanje.