Izvješće o provedenom savjetovanju - SAVJETOVANJE O PRIJEDLOGU PLANA ZAKONODAVNIH AKTIVNOSTI MINISTARSTVA RADA, MIROVINSKOGA SUSTAVA, OBITELJI I SOCIJALNE POLITIKE ZA 2023. GODINU

Redni broj
Korisnik
Područje
Komentar
Status odgovora
Odgovor
1 VITOMIR BEGOVIĆ PRIJEDLOG PLANA ZAKONODAVNIH AKTIVNOSTI ZA 2023. GODINU Predlažem dopuniti prijedlog zakonodavnih aktivnosti Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike za 2023.godinu : Točka 6. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti na radu, III tromjesečje Propisi EU-a o sigurnosti i zdravlju na radu uključeni su u nacionalno zakonodavstvo, ali državama članicama dopušteno je uključiti dodatne ili strože odredbe za zaštitu radnika, što bi u našoj praksi trebalo razmotriti , poticati i činiti; zakonom, podzakonskim propisima, kolektivnim ugovorima ili internim aktima, a prije svega činjenjem. U Zakonu o zaštiti na radu (NN 71/14,118/14,154/14,94/18,96/18) predlaže se pristupiti izmjenama i dopunama slijedećih odredbi: Članak 4. Zakona potrebno je izmijeniti i dopuniti kako bi se primjena propisa o sigurnosti i zdravlju na radu odnosila i na samozaposlene osobe. Na tržištu rada koje se brzo mijenja s pojavom novih oblika rada i povećanjem neizvjesnosti u pogledu statusa radnika i samozaposlenih, pitanje primjene pravila o zdravlju i sigurnosti na radu na sve postaje još važnije kako bi se jačale mjere prevencije s ciljem sprječavanja nesreća na radu i profesionalnih bolesti. Uzimajući u obzir da mnoge samozaposlene osobe rade u visokorizičnim sektorima Preporukom Vijeća EU o samozaposlenima ,države članice se potiču na promicanje njihove sigurnosti i zdravlja te njihovo uključivanje u područje primjene nacionalnog zakonodavstva. Upozorava se da „samozaposleni radnici, bez obzira na to rade li sami ili uz zaposlenike, mogu biti izloženi rizicima za zdravlje i sigurnost sličnima onima koje doživljavaju zaposlenici”. Međutim, kao što je poznato rizici i opasnosti mogu postojati na svakom mjestu rada i u svakom obliku rada ,neovisno da li se radi o radniku kod poslodavca ,obrtniku ili samozaposlenoj osobi, pa je potpuno razumljiva i Preporuka Vijeća EU o samozaposlenim osobama, kao i rješenje tog pitanja u susjednoj Sloveniji i mnogim drugim članicama EU. Takav pristup se nikako ne može smatrati administrativnim opterećenjem i dodatnim troškom, već minimumom ulaganja u zdravlje i sigurnost, kao temeljnim ljudskim pravima. Potvrda takvom rješenju je i izjava u znanstveno-stručnom časopisu "Sigurnost" jednog od dugogodišnjih rukovoditelja u inspekciji zaštite na radu RH: „Smatram da sigurnost i zdravlje samozaposlenih osoba nije dobro riješeno postojećim Zakonom. Izrijekom da se Zakon na njih ne odnosi, oslobođeni su obveza ali i prava koja iz njega proizlaze i to samo zbog toga što ne postoji klasičan odnos poslodavca i radnika. Prijašnja definicija po kojima se samozaposlena osoba smatrala ujedno i poslodavcem i radnikom bila je primjerenija. Naravno da je opravdano pitanje trebaju li samozaposlene osobe provoditi sve obveze jednako kao i poslodavci, ali ne bi smjelo biti sporno da moraju imati jednaka prava kao radnici. Problem da se osigura provedba Zakona od strane samozaposlene osobe, jer bi samozaposlena osoba trebala provoditi obveze sama prema sebi, bio je jedan od argumenata zašto je donesena navedena odredba Zakona. Međutim, taj argument nema stvarnog uporišta, zato što takvu situaciju možemo usporediti s drugim propisima. Primjerice samozaposlena osoba sama sebi plaća zdravstveni i mirovinski doprinos ili primjer da građani ne smiju sami u svojim stanovima nelegalno držati eksplozivna sredstva i niz drugih primjera. Smatram da bi trebalo malo dobre volje i truda da se samozaposlene osobe ponovo na primjeren način uključe u zaštitu na radu“. Čl.6 st.4 Zakona utvrđeno je da „Ministarstvo nadležno za rad u suradnji s Nacionalnim vijećem za zaštitu na radu ,predlaže Vladi donošenje Nacionalnog programa zaštite na radu, koji se objavljuje u „Narodnim novinama“. Međutim, donošenjem Nacionalnog plana za rad, zaštitu na radu i zapošljavanje, odstupilo se od primjene čl.6 st.4 Zakona, što upućuje na potrebu ,usklađivanja ove odredbe ili primjene iste u praksi kako je to sadašnjim važećim zakonom i određeno. Izmjenama čl.6 st.2 i 3 Zakona potrebno je proširiti sastav i djelokrug nadležnosti Nacionalnog vijeća za zaštitu na radu. Uz to na čelu tog savjetodavnog tijela treba biti osoba iz struke, jer se ne radi o političkom tijelu, pa je logično da struka ima važnu ulogu. Iskustva iz razdoblja osnivanja (2000.g.) i izrazito uspješnog rada Nacionalnog vijeća za zaštitu na radu (2001.-2011.) kao savjetodavnog tijela Vlade RH, uz logističku potporu tadašnjeg Ureda za socijalno partnerstvo Vlade RH , ukazuju da je prijeko potrebno izvršiti proširenje sastava tog tijela s predstavnicima strukovnih udruga koje djeluju u području zaštite na radu i zaštite zdravlja na radu, te s predstavnicima inspekcije zaštite na radu, Instituta za medicinska istraživanja i medicinu rada ,HZZO te visokoškolskih institucija koje izvode studijske programe iz ovog područja. Pored toga, potrebno je dosljedno poštivati nadležnosti tog tijela propisane zakonom, kako bi odista ono moglo ispunjavati svoju ulogu u promicanju, praćenju i unapređivanju ovog područja, predlažući Vladi i poduzimanje odgovarajućih mjera. U čl.21 st.st.1 točki 6 potrebno je ispraviti navod : „sa zavodom nadležnim za zaštitu zdravlja i sigurnost na radu“ budući da takva institucija ne postoji, već se radi o „zavodu za javno zdravlje – medicini rada“. Potrebno je izmijeniti i čl. 103 st.5. Zakona o zaštiti na radu. Odredbom čl. 17. st. 7., i čl. 101. st. 1., Zakona o zaštiti na radu koja je stupila na snagu u kolovozu 2014. godine bila je propisana obveza ministru nadležnom za zdravstvo, da uz prethodnu suglasnost ministra nadležnog za rad, u roku 90 dana od stupanja na snagu Zakona o zaštiti na radu, donese pravilnik kojim propisuje mjere, pravila, postupke i aktivnosti zaštite na radu radnika koji su izloženi statodinamičkim, psihofiziološkim i drugim naporima. U istom roku bila je obveza donijeti i podzakonske propise o poslovima s posebnim uvjetima rada ,zatim o postupcima pružanja prve pomoći, sredstvima, vrsti i količini sanitetskog materijala koji mora biti osiguran na mjestu rada te načinu i rokovima osposobljavanja radnika za pružanje prve pomoći i Pravilnik kojim je potrebno propisati najmanji broj sati koje je poslodavac obvezan ugovoriti sa specijalistom medicine rada, a koje specijalist medicine rada mora provesti na mjestu rada. U 8 godina donijet je tek prošle godine jedan od navedenih pravilnika ! Kako je očito da rok od 90 dana od stupanja na snagu Zakona o zaštiti na radu nije ispunjen potrebno je izmjenama zakona odrediti novi rok, ali isti i ispuniti. Člankom 89. Zakona o zaštiti na radu potrebno je st.2 propisati djelokrug upravnog nadzora na dio koji se odnosi na postupak izdavanja i provjere ispunjavanja uvjeta te donošenje akta o oduzimanju ovlaštenja za poslove zaštite na radu, kako bi se razgraničili upravni i inspekcijski poslovi, i omogućilo da sektor zaštite na radu svoje aktivnosti usmjeri na druga važna područja. Sukladno tome potrebno je uskladiti i izmijeniti čl.82 st.8 i 12.Zakona o zaštiti na radu. Izmjenama čl.94 Zakona o zaštiti na radu kao prekršaj poslodavca potrebno je uvrstiti onemogućavanje stručnjaku za zaštitu na radu stručnog neovisnog izvođenja zadataka; izostanak osiguranja primjerenog vremena i pristupa svim podacima potrebnim za njegov stručan rad ; te neomogućavanje stalnog stručnog usavršavanja. Pored navedenoga potrebno je pristupiti i usklađivanju pojedinih podzakonskih akata vezanih za područje zaštite na radu i zaštite zdravlja. U Pravilniku o izradi procjene rizika navodi se:“ Poslodavac nema obvezu dokumentiranja procjene rizika za poslove koje radnik povremeno obavlja na izdvojenom mjestu rada, ako su to administrativni, uredski i slični poslovi za koje je u skladu s odredbama ovoga Pravilnika prethodno procijenjen i dokumentiran mali rizik i koje radnik redovito obavlja u prostoru poslodavca“. Takva odredba koja je prenijeta i u druge propise (Pravilnik o zaštiti na radu radnika koji su izloženi statodinamičkim, psihofiziološkim i drugim naporima; Pravilnik o zaštiti na radu za mjesta rada, a sada se to dalje nastavlja i u prijedlogu aktualnih izmjena Zakona o radu) nije na odredbama Zakona o zaštiti na radu utemeljena i opravdana, jer su rizici i mogući zdravstveni problemi kod administrativnih i sličnih poslova vrlo značajni, što može rezultirati povećanim brojem zdravstvenih, tjelesnih i psihičkih problema radnika koji rade od kuće i na daljinu u kratkom roku, kao i u budućnosti. I za to postoje brojni relevantni dokazi, što znači da je potrebno žurno promijeniti takve nelogične i štetne odredbe podzakonskih propisa. Pored toga, potrebno je izmijeniti propise kako bi se uspostavio poticajan sustav vrednovanja stalnog stručnog usavršavanja stručnjaka zaštite na radu ,kroz model koji se primjenjuje kod zahtjevnih stručnih poslova kao npr. javna nabava, i drugi poslovi kod kojih je važno kontinuirano usavršavanje, obnova i stjecanje novih znanja i vještina, a u vezi čega već postoji pripremljena radna podloga koju je izradio Zavod za unapređivanje zaštite na radu. Naravno postoje i pozitivna iskustva drugih zemalja. U nastavku primjer kako su pojedina prethodno predložena rješenja regulirana u susjednoj Sloveniji , a ista u našem zakonu i propisima nedostaju ili su neodgovarajuća: ZAKON O SIGURNOSTI I ZDRAVLJU NA RADU (ZVZ D-1) Članak 2 (važenje zakona) (1) Odredbe ovoga Zakona primjenjuju se u svim poslovima na sve osobe prisutne u procesu rada. (2) Odredbe ovoga Zakona ne odnose se na dijelove vojnih aktivnosti Slovenske vojske, policijske poslove, zaštitu, spašavanje i pomoć u slučaju elementarnih i drugih nesreća koje provodi Civilna zaštita i druge službe spašavanja, kao iu rudarstvu u kojem su pojedina pitanja sigurnosti i zdravlja na radu uređena posebnim propisima. Članak 15 (planiranje zajedničkih aktivnosti) (1) Socijalni partneri u Gospodarsko-socijalnom vijeću, osiguravajućim društvima i zavodima iz područja zdravstvenog osiguranja i mirovinskog i invalidskog osiguranja sudjeluju u planiranju zajedničkih aktivnosti za postizanje više razine sigurnosti i zdravlja na radu te za opći razvoj. sigurnosne kulture. Navedena osiguravajuća društva i zavodi osiguravaju sredstva potrebna za tu namjenu. (2) U planiranju zajedničkih poslova iz prethodnog stavka sudjeluju pravne i fizičke osobe koje obavljaju djelatnost osiguranja sigurnosti i zdravlja na radu te visoka učilišta i druge obrazovne ustanove. (3) Odgovornost poslodavca za osiguranje od ozljede na radu i profesionalne bolesti ovisi o stupnju sigurnosti i zdravlja na radu. Članak 16 (odgoj i obrazovanje) (1) Obrazovanje i osposobljavanje za sigurnost i zdravlje na radu sastavni je dio programa obrazovanja na sveučilištima i školama svih vrsta i razina. Članak 23 (opasnost od nasilja treće strane) (1) Na mjestima rada na kojima postoji veća opasnost od nasilja trećih osoba, poslodavac mora osigurati da radno mjesto bude uređeno i opremljeno tako da se smanji opasnost od nasilja i omogući pomoć pri dolasku do ugroženog mjesta rada. (2) Poslodavac je dužan planirati postupanje u slučajevima nasilja iz prethodnog stavka ovoga članka io njima obavijestiti radnike koji rade na takvim radnim mjestima. Članak 24 (nasilje, zlostavljanje, uznemiravanje, psihosocijalni rizik) Poslodavac je dužan poduzeti mjere za sprječavanje, otklanjanje i upravljanje slučajevima nasilja, zlostavljanja, uznemiravanja i drugih oblika psihosocijalnog rizika na radnom mjestu koji mogu ugroziti zdravlje radnika. Članak 32 (planiranje promicanja zdravlja na radnom mjestu) -PS. Posebno važno , u zadnje 4 godine 90 umrlih radnika na mjestima rada u RH (1) Poslodavac mora planirati promicanje zdravlja na radnom mjestu i za to osigurati potrebna sredstva te način praćenja njegova provođenja. (2) Ministar nadležan za zdravstvo donijet će smjernice za utvrđivanje i pripremu promicanja zdravlja na radnom mjestu iz prethodnog stavka ovoga članka najkasnije do stupanja na snagu ovoga Zakona. (3) Smjernice iz prethodnog stavka ovoga članka objavljuju se na internetskim stranicama ministarstva nadležnog za zdravstvo i ministarstva nadležnog za rad nakon razmatranja na Gospodarsko-socijalnom vijeću. Članak 33 (liječnica medicine rada) (1) Poslodavac mora osigurati provođenje zdravstvenih mjera sigurnosti i zdravlja na radu od strane nositelja medicine rada. (2) Ovisno o vrsti djelatnosti poslodavca te vrsti i stupnju opasnosti od ozljeda na radu, profesionalnih bolesti i bolesti u svezi s radom radnika, liječnik medicine rada obavlja osobito sljedeće poslove: 1. sudjeluje u izradi stručnih podloga za deklaraciju o sigurnosti; 2. obavlja zdravstvene preglede radnika iz članka 36. ovoga Zakona; 3. informira radnike o rizicima vezanim uz njihovo radno mjesto i radnu okolinu, koji mogu dovesti do funkcionalnih oštećenja, bolesti ili invaliditeta; 4. prati i analizira stanje profesionalnih bolesti i bolesti u vezi s radom i otkriva uzroke; 5. izrađuje izvješća za poslodavce na temelju nalaza analiza zdravstvenog stanja radnika utvrđenih na zdravstvenim pregledima, analiza funkcionalnih oštećenja, ozljeda na radu, profesionalnih bolesti, bolesti u svezi s radom i invaliditeta na radu. Izvješća moraju sadržavati i prijedloge poboljšanja procesa rada s ciljem dopune ili nadogradnje mjera vezanih uz zdravlje na radu; 6. sudjeluje u procesu profesionalne rehabilitacije i savjetuje pri izboru drugog odgovarajućeg posla; 7. sudjeluje u izradi plana prve pomoći poslodavca te sudjeluje u osposobljavanju radnika i poslodavaca za opće i posebne mjere prve pomoći. (3) U obavljanju poslova liječnik medicine rada surađuje s osobnim liječnikom radnika i tijelima vještačenja invalidskog i zdravstvenog osiguranja radi razmjene podataka o zdravstvenom stanju radnika i pomoći pri utvrđivanju ispunjavanja uvjeta za privremenu ili trajnu udaljenost od rada. iz rada i ocjenu radne sposobnosti. (4) Izvođač medicine rada može, uz prethodnu pisanu suglasnost radnika, od osobnog liječnika radnika dobiti ili izvršiti uvid u podatke o zdravstvenom stanju radnika, njegovom liječenju i rehabilitaciji. Liječnik medicine rada dužan je osobnom liječniku na njegov zahtjev dati podatke o opterećenosti radnika na radnom mjestu i zahtjevima njegovog radnog mjesta. Članak 35 (dužnost međusobne suradnje) Stručni radnik kojem je poslodavac povjerio obavljanje stručnih poslova zaštite na radu i liječnik medicine rada moraju surađivati u obavljanju poslova zaštite na radu. Članak 38 (obuka radnika) (1) Poslodavac je dužan osposobiti radnika za sigurno obavljanje poslova pri zasnivanju radnog odnosa, prije rasporeda na drugi posao, prije uvođenja nove tehnologije i novih sredstava za rad te kod promjene u procesu rada koja može uzrokovati promjena zaštite na radu. (2) Osposobljavanje mora biti prilagođeno posebnostima radnog mjesta i provodi se prema programu koji poslodavac po potrebi mora obnavljati, a sadržaj mijenjati prema novim oblicima i vrstama opasnosti. (3) Osposobljenost za siguran rad provjerava poslodavac na radnom mjestu. (4) Poslodavac je dužan odrediti obvezne periodične provjere teorijske i praktične osposobljenosti za siguran rad za radnike koji rade na radnom mjestu na kojem prema procjeni rizika postoji veća opasnost od ozljeda i profesionalnih bolesti te za radnike koji rade na radna mjesta na kojima su češće nesreće na radu i profesionalne bolesti. (5) Rok za periodična ispitivanja iz prethodnog stavka ne smije biti dulji od dvije godine. (6) Inspektor rada može nakon obavljenog inspekcijskog nadzora narediti usklađivanje programa osposobljavanja s posebnostima radnog mjesta u odnosu na oblike i vrste opasnosti. Inspektor rada nakon obavljenog nadzora može narediti i provjeru teorijske i praktične osposobljenosti za siguran rad. (7) Poslodavac je dužan omogućiti osposobljavanje radnika tijekom radnog vremena i to bez naknade. Članak 55 (definicija samostalne djelatnosti) (1) Osoba koja obavlja dohodovnu ili drugu stručnu djelatnost kao jedino ili glavno zanimanje, ne zapošljava druge radnike i ne uključuje druge osobe u proces rada (u daljnjem tekstu: samozaposlena osoba), sukladno ovom Zakonu i drugim propisima o zaštiti zdravlja i sigurnosti na radu odgovoran za vlastitu sigurnost i zdravlje te za sigurnost i zdravlje drugih osoba na koje utječe svojim radnjama ili propustima. (2) Samozaposlenom osobom smatra se i osoba koja je prema propisima o mirovinskom i invalidskom osiguranju osigurana kao poljoprivrednik te ne zapošljava radnike i ne uključuje druge osobe u proces rada, osim obitelji. članova na poljoprivrednim gospodarstvima, sukladno propisima o poljoprivredi. Članak 56 (dužnost procjene rizika) (1) Osoba koja obavlja samostalnu djelatnost mora procijeniti rizik. (2) Ako utvrdi da postoje rizici od nesreća, profesionalnih bolesti i bolesti u vezi s radom, dužan je sastaviti pisano očitovanje o sigurnosti s procjenom rizika i odrediti mjere za osiguranje sigurnosti i zdravlja na radu. Članak 57 (obveza korištenja odgovarajuće radne opreme i osobne zaštitne opreme) Samozaposlena osoba mora u svom radu koristiti opremu za rad i osobnu zaštitnu opremu koja udovoljava rizicima na radu i propisanim zahtjevima sigurnosti i zdravlja. Članak 58 (obveza uključivanja u pisani ugovor) Kada samostalne djelatnosti obavljaju poslove na mjestima rada iz članka 39. ovoga Zakona, dužne su sklopiti pisani sporazum i provoditi zajedničke mjere za osiguranje sigurnosti i zdravlja na radu. Članak 59 (prijave inspekcije) Samostalni poduzetnik dužan je prijaviti inspekciji rada nezgodu na radu zbog koje nije sposoban za rad dulju od tri radna dana, utvrđenu profesionalnu bolest i opasnu pojavu. Članak 60 (dužnost zaštite od požara) Samostalna djelatnost mora, u skladu s vrstom i naravi djelatnosti kojom se bavi, poduzimati mjere zaštite od požara u skladu s posebnim propisima. Članak 62 (stručno savjetodavno tijelo) (1) Ministar nadležan za rad imenuje stručno savjetodavno tijelo, Vijeće za sigurnost i zdravlje na radu (u daljnjem tekstu: Vijeće), koje se sastoji osobito od stručnjaka zaštite na radu, medicine rada i socijalne zaštite, te stručnjaka poslodavaca. organizacije i sindikati. Članove vijeća iz udruga poslodavaca i sindikata imenuje ministar na prijedlog Gospodarsko-socijalnog vijeća. (2) Vijeće raspravlja i donosi stajališta i preporuke o stanju, strategiji i provedbi jedinstvene politike i prioritetima sigurnosti i zdravlja na radu. VIII. DOZVOLA ZA OBAVLJANJE STRUČNIH ZADATAKA Članak 63 (vrste dozvola) (1) Ministar nadležan za rad izdaje licenciju pravnoj osobi ili samostalnom poduzetniku, ako ispunjava kadrovske, organizacijske, tehničke i druge uvjete, za obavljanje sljedećih stručnih poslova: - povremena ispitivanja štetnosti u radnoj okolini; - periodične preglede i ispitivanja opreme za rad. (2) Ministar nadležan za rad može izdati dopuštenje iz prethodnog stavka i stranim pravnim osobama ili samostalnim poduzetnicima. (3) Strane pravne osobe ili samostalni poduzetnici mogu obavljati stručne poslove iz stavka 1. ovoga članka preko granice u Republici Sloveniji, ako ispunjavaju kadrovske, organizacijske, tehničke i druge uvjete. Članak 64 (valjanost dozvole) Ministar nadležan za rad izdaje dopusnicu iz prethodnog članka na sedam godina. Članak 65 (kvaliteta rada i dokumentacije) (1) Pravna osoba ili samostalni poduzetnik (u daljnjem tekstu: ovlaštenik) dužan je profesionalne poslove obavljati pažljivo i u skladu s pravilima struke. (2) Isprave koje se izdaju tijekom obavljanja stručnih poslova moraju omogućiti sljedivost i transparentnost. Članak 66 (obavijesti i izvješća) (1) Nositelj dopusnice dužan je u roku od 15 dana izvijestiti ministarstvo nadležno za rad o svakoj promjeni koja može utjecati na obavljanje stručnih poslova za koje je dobio dopusnicu za rad, a osobito o promjenama koje se odnose na tehničku opremljenost i stručne radnike. (2) Imatelj licencije dužan je ministarstvu nadležnom za rad podnijeti godišnja izvješća o poslovima koje obavlja najkasnije do kraja veljače za prethodnu godinu. PS. ovaj dio je u RH olakšan jer je uveden informacijski sustav u koji se unose na dnevnoj razini ažurni podaci o svemu što se odnosi na kadrovske kapacitete i rad ovlaštenih osoba , a provjera podataka o stručnjacima u ovl. osobama moguća je i razmjenom podataka s HZMO i HZZO, bez fizičke i neposredne provjere, što je prednost. Članak 67 (nadzor obavljanja stručnih poslova) Na temelju prijave ili godišnjeg izvješća iz prethodnog članka, nadzor nad obavljanjem stručnih poslova provodi inspekcija rada neposredno kod nositelja odobrenja, naručitelja stručnih poslova ili kod oba. U RH inspekciji rada - zaštite na radu trebaju biti dostupni svi podaci iz Informacijskog sustava ZNR što im može pomoći u planiranju i provedbi nadzora rada ovl.osoba. Članak 68 (povlačenje dozvole) (1) Ministar nadležan za rad oduzima dopusnicu za obavljanje stručnih poslova: – ako utvrdi da nositelj dopuštenja više ne ispunjava uvjete za dobivanje dopuštenja; – ako imatelj licencije ne počne obavljati poslove navedene u licenciji u roku od godine dana od dana njezina izdavanja; – ako je dozvola izdana na temelju lažnih podataka; – ako se na prijedlog inspekcije rada ili na obrazloženi prijedlog pravne osobe građanskog prava koja okuplja stručne radnike i liječnike medicine rada utvrdi nestručno obavljanje poslova; – ako nositelj dopusnice ne obavijesti ministarstvo nadležno za rad o svakoj promjeni koja utječe na obavljanje stručnih poslova za koje je dobio dopusnicu, a osobito o promjenama u vezi s tehničkom opremljenošću i stručnim radnicima; – ako imatelj licencije unatoč zahtjevu ne podnese godišnje izvješće. (2) Pravna osoba ili samostalni poduzetnik može ponovno podnijeti zahtjev za izdavanje dopuštenja pod uvjetima iz članka 63. ovoga Zakona nakon isteka godine dana od oduzimanja dopuštenja. Članak 69 (postupak izdavanja, obnove i oduzimanja dozvole) (1) Ministar nadležan za poslove obnavlja i oduzima dopusnicu rješenjem u upravnom postupku, na temelju očevida i mišljenja tročlanog povjerenstva. (2) Ako u postupku izdavanja ili obnove dopuštenja iz prethodnog stavka ovoga članka ministar ne izda i ne uruči rješenje u roku od tri mjeseca od dana kompletiranja zahtjeva, smatra se da je dopuštenje izdano. izdana ili obnovljena. (3) Protiv rješenja iz stavka 1. nije dopuštena žalba. (4) Dopuštenje, obnova ili oduzimanje dopuštenja upisuje se u upisnik koji vodi ministarstvo nadležno za poslove, osim dopuštenja za prekogranično pružanje usluga, ako su nositelji dopuštenja upisani u upisnik u svojoj državi. (5) Nositelj dopusnice može započeti obavljati stručne poslove od dana upisa u očevidnik. (6) Podaci iz registra su javni. Članak 70 (utvrđivanje kadrovskih, organizacijskih, tehničkih i drugih uvjeta) Ministar nadležan za rad utvrđuje kadrovske, organizacijske, tehničke i druge uvjete koje pravne osobe ili samostalni poduzetnici moraju ispunjavati za dobivanje ili obnovu dopuštenja, određuje sastav povjerenstva i propisuje vođenje evidencije. X. KAZNENE ODREDBE Članak 76 (prekršaji poslodavca) Točke 1 – 49 Članak 77 (prekršaji zaposlenika) Točke 1-5 Članak 78 (prekršaji samostalnih djelatnika) Točke 1-5 Članak 79 (prekršaji ovlaštenika za obavljanje stručnih poslova) Točke 1-2 Članak 80 (nadležnost za izricanje novčane kazne unutar raspona) Članak 81 (donošenje podzakonskih akata) Ministar nadležan za rad i ministar nadležan za zdravstvo donijet će podzakonske propise iz stavka 2. članka 30., iz članka 31., iz članka 34. stavka 2., članka 36. stavka 2. i iz članka 70. u roku od četrnaest dana. od primjene ovog zakona. Pravilnika o trajnom stručnom usavršavanju u području sigurnosti i zdravlja na radu Članak 2 (ciljevi kontinuiranog stručnog usavršavanja) (1) Ciljevi trajnog stručnog usavršavanja stručnjaka su kontinuirano usavršavanje i razvoj znanja i osposobljenosti za obavljanje stručnih poslova i prijenos dobre prakse u području zaštite na radu te unaprjeđenje kvalitete usluga u području zaštite na radu, podupiranja stručnog i profesionalnog razvoja stručnjaka radnika u području sigurnosti i zdravlja na radu te promicanja cjeloživotnog učenja za rad. (2) Cilj trajnog stručnog usavršavanja poslodavaca kao stručnih radnika je osiguranje stručne osposobljenosti za samostalno obavljanje stručnih poslova iz područja zaštite na radu. V. BODOVANJE PROGRAMA I ČLANAKA Članak 9 (pravo na bodovanje sudjelovanjem u programima osposobljavanja) Pohađanjem programa iz članka 3. ovog pravilnika i izvršenjem svih obveza iz pojedinog programa stručni djelatnici stječu pravo na bodove kojima dokazuju da se stalno stručno usavršavaju, nadograđuju svoja znanja i upoznaju s učinkovitim sigurnosne prakse i uspješni pristupi u području sigurnosti i zdravlja na radu. Članak 10 (programi bodovanja) (1) Za svaki nastavni sat polaznik programa ostvaruje 1,5 bod, ali ne više od 20 bodova. Konačan broj dobivenih bodova zaokružuje se na cijeli broj. (2) Nastavnici, kao aktivni polaznici programa iz prethodnog stavka, za svaki započeti nastavni sat dobivaju 3 boda, a najviše 12 bodova. Članak 11 (bodovanje objavljenih članaka) Javna objava stručnog članka prema tipologiji COBISS 1.04. je postignut sa 8 bodova. Nije prihvaćen Vlada Republike Hrvatske je na temelju članka 31. stavka 2. Zakona o Vladi Republike Hrvatske (Narodne novine, br. 150/11, 119/14, 93/16 i 116/18) i članka 12. stavka 2. Zakona o sustavu strateškog planiranja i upravljanja razvojem Republike Hrvatske (Narodne novine br. 123/17), na sjednici održanoj 2. prosinca 2021. donijela Odluku o donošenju Nacionalnog plana za rad, zaštitu na radu i zapošljavanje za razdoblje od 2021. do 2027. godine te Akcijskog plana za provedbu Nacionalnog plana za rad, zaštitu na radu i zapošljavanje za razdoblje od 2021. do 2027. godine, za razdoblje od 2021. do 2024. godine (Narodne novine, br. 131/21). Predmetnim strateškim aktima predviđena je provedba niza mjera i aktivnosti za unapređivanje stanja zaštite na radu te će se nakon vrednovanja rezultata njihove provedbe moći, u suradnji sa socijalnim partnerima i drugim dionicima, sveobuhvatno razmatrati prijedlozi u vezi izmjena i dopuna zakona o zaštiti na radu.