Izvješće o provedenom savjetovanju - Savjetovanje s javnošću za Nacrt prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o stambenom zbrinjavanju na potpomognutim područjima

Redni broj
Korisnik
Područje
Komentar
Status odgovora
Odgovor
1 Autonomna ženska kuća Zagreb NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STAMBENOM ZBRINJAVANJU NA POTPOMOGNUTIM PODRUČJIMA, S NACRTOM KONAČNOG PRIJEDLOGA ZAKONA, Članak 28. AŽKZ je zaprimila više molbi za pomoć žena koje traže stambeno zbrinjavanje. Svima je zajednički osjećaj neizvjesnosti i strepnje kao dodatno opterećenje na proživljenu traumu nasilja, kao i osjećaj nejednakog postupanja. AŽKZ stoga pozdravlja izmjene zakona i predlaže da se dužna pažnja obrati na pozitivnu obvezu Države i implementaciju Istambulske konvencije. Također, pažnja se mora posvetiti i općem humanom pristupu i pravičnosti u postupanju koji je u dosegu čl. 6. Europkse konvencije o zaštiti ljudskih prava. Ako naime stvorimo restriktivan pravni okvir koji iz ovog prava isključuje žrtve koje su pretrpjele nasilje koje je procesuirano kao prekršaj ili ako isključimo žrtve tijekom dugogodišnjih trajnja kaznenih postupaka , tada kao država ne omogućujemo pravičan postupak i kršimo preuzete konvencijske obaveze. Stoga AŽKZ smatra da se pravo na stambeno zbrinajavanje nikako ne može vezati uz pravomoćnu kaznenu presudu kojom se osuđuje počinitelj nasilja. Žrtve nasilja pravomoćne sudske presude znaju čekati dugo godina jer postupci često nerazumno dugo traju , a sukladno odredbama Direktive o minimalnim standardima za žrtve kaznenih djela maju se smatrati žrtvama neovisno o tome da li je nasilje procesuirano i da li je uslijedila kaznena presuda. Ako zakonodavaac smatra da ipak mora imati neki provjerljiv preduvjet na kojemu će se temeljiti ostvarenje prava , onda to može biti optužnica ili pravomoćno potvrđena optužnica jer se u tom trenutku radi o najvećem stupnju osnovane sumnje da je počinitelj počinio kazneno djelo na štetu žrtve. Svakako je potrebno obuhvatiti i prekršajne postupke i to u fazi podnesenog optužnog prijedloga. Skreće se pozornost da je GREVIO izrazio zabrinutost vezano uz procesuiranje rodno uvjetovanog nasilja kroz prekršajne postupke, pa je potrebno obuvahtiti sve žrtve , neovisno o postupku, ali u ranijoj fazi kjoi ne ovisi o pravomoćnoj sudskoj presudi. Ujedno, AŽKZ smatra da zbrinjavanje žrtava treba trajati dok za to postoji potreba, tako da je ograničavanje na dvogodišnje razdoblje prekratko. AŽKZ podržava sve prijedloge usmjerene na poboljšanje prava žrtava rodno uvjetovanog nasilja . Prihvaćen Prihvaća se. Naprijed obrazloženo.
2 B.a.B.e. Budi aktivna. Budi emancipiran NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STAMBENOM ZBRINJAVANJU NA POTPOMOGNUTIM PODRUČJIMA, S NACRTOM KONAČNOG PRIJEDLOGA ZAKONA Udruga B.a.B.e. pozdravlja izmjene Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o stambenom zbrinjavanju na potpomognutim područjima u dijelu koji se odnosi na žrtve obiteljskog nasilja, osobito imajući u vidu predloženo produljenje važenja rješenja o stambenom zbrinjavanju i nakon isteka roka od dvije godine, za još dvije godine ako razlozi zbog kojih je rješenje doneseno traju i dalje. Međutim, istovremeno ukazujemo na vrlo zahtjevne životne situacije zamijećene u svakodnevnoj praksi rada sa žrtvama nasilja što se osobito odnosi na majke koje brinu o većem broju maloljetne djece i o djeci s teškoćama. U takvim životnim situacijama, nažalost, niti rok od dvije, niti rok od četiri godine nije dovoljan za promjenu životnih okolnosti u smislu ekonomskog osamostaljivanja. Osobiti problemi su primijećeni kod korisnica koje svojim radom, ili zbog nekonkurentnosti na tržištu rada ili zbog malog iznosa plaće koji ostvaruju svojim radom ne mogu uzdržavati obitelj na način da bi plaćale tržišnu cijenu najma nakon isteka rokova koje predviđa Zakon. Isto tako, nerijetko se događa da očevi djece koji su počinili nasilje ne plaćaju uzdržavanje te se obitelji u takvim situacijama oslanjaju isključivo na ono što svojim radom doprinosi majka, što majke s više djece ili s djecom koja imaju teškoće u razvoju, stavlja u izrazito nepovoljan ekonomski položaj. Smatramo da bi za takve situacije bilo svrsishodno predvidjeti mogućnost ostanka u stanu odnosno obiteljskoj kući kojom je osigurano stambeno zbrinjavanje korisnici stambenog uzdržavanja uz mogućnost utvrđivanja iznosa najma koji bi bio razmjeran financijskim mogućnostima obitelji pri čemu bi se uzeli u obzir cjelokupni prihodi kućanstva. U prilog navedenom prijedlogu ističemo da tokom dvogodišnjeg ili ubuduće i dužeg stanovanja u stambenim objektima koji su predviđeni ovim Zakonom, obitelj osim što fizički stanuje u kući ili stanu, stvara i obiteljski dom koji je izuzetno važan za djecu i njihov cjelovit emocionalni i psihološki razvoj, što i dodatno podupire prijedlog ostanka u nekretnini kojom je omogućeno stambeno zbrinjavanje uz omogućavanje korisnicima da svojim radom ili drugim prihodima sudjeluju u plaćanju najamnine i režijskih troškova, s razmjernim umanjenjem tih troškova s obzirom na ekonomske mogućnosti obitelji. Ovakvim rješenjem smanjio bi se rizik od siromaštva i rizik od ponovnog vraćanja počinitelju čemu nažalost pribjegavaju mnoge žrtve obiteljskog nasilja suočene s teškim životnim i ekonomskim okolnostima te tako ostaju u krugu patnje i nasilja. Dodatan problem koji smo u svojem radu uočili povezan je s pravomoćnošću odluke kojom je utvrđeno obiteljsko nasilje. Iako nam je u tom smislu jasna intencija zakonodavca, smatramo da je naša moralna obaveza ukazati na činjenicu da uvjete za stambeno zbrinjavanje mnoge žrtve nasilja ostvaruju prekasno, a s obzirom da se kazneni postupci najčešće ne dovršavaju u kratkim rokovima. Da bi žrtva uživala potpunu zaštitu, pravomoćnost presude trebala bi nastupiti u periodu u kojem žrtva može provesti u sigurnoj kući, što je najčešće period od šest mjeseci do godine dana, u kojem velik broj počinitelja još uvijek nije pravomoćno osuđen. Kako bi se izbjegle nepovoljne situacije u kojima se zbog toga nalaze neke od žrtava, smatramo da bi primjereniji uvjet za stambeno zbrinjavanje bila podignuta optužnica koja već sama po sebi odražava dostatnu razinu sumnje da je počinitelj počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret. Imajući u vidu navedeno radi dobrobiti žrtva nasilja, molimo da predlagatelj Zakona u obzir uzme uočene probleme te ih riješi kroz usvajanje zakonskih odredaba koje će prava žrtava obiteljskog nasilja adresirati na povoljniji način od dosadašnjeg. Primljeno na znanje Primljeno na znanje. Osoba koja je kao žrtva obiteljskog nasilja ostvarila pravo na privremeno stambeno zbrinjavanje (2 + 2 godine) u tom periodu ima mogućnost podnijeti prijavu za trajno stambeno zbrinjavanje davanjem u najam stana u državnom vlasništvu pod povoljnijim uvjetima najma, a kao najmoprimac stana u državnom vlasništvu ostvaruje daljnja prava među kojima i pravo na stjecanje vlasništva. U primjeni ovog Zakona uočene su I situacije kada se status žrtve nasilja zloupotrijebio. Stoga predlagatelj smatra da je kao preduvjet za ostvarenje prava na stambeno zbrinjavanje mimo lista prvenstva, potrebna određena razina sigurnosti da je nasilje počinjeno a za to je dokaz, kako je praksa pokazala, jedino pravomoćna presuda. Naime, podignuta optužnica ili podnesena prijava o počinjenom nasilju/potvrda da je podnesena prijava o počinjenom nasilju ne mogu biti dokaz da je nasilje i počinjeno prema podnositelju zahtjeva za stambeno zbrinjavanje, odnosno nije dovoljan dokaz na kojem bi se temeljilo pravo na stambeno zbrinjavanje. Ovo je u suprotnosti sa načelom presumpcije nevinosti a osim toga, ukoliko optužnica ne bi bila potvrđena ili bi se u postupku utvrdilo da nasilje prema podnositelju zahtjeva nije počinjeno, ili kao što postoje situacije u praksi, da je sam podnositelj zahtjeva počinio nasilje, utvrđivanje prava temeljem drugog dokaza koji nije pravomoćna presuda, dovelo bi do dodatnih poteškoća i situacija nepovoljnih kako za samog korisnika ove mjere/podnositelja zahtjeva tako i članove njegove obitelji.
3 DEŠA Dubrovnik NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STAMBENOM ZBRINJAVANJU NA POTPOMOGNUTIM PODRUČJIMA, S NACRTOM KONAČNOG PRIJEDLOGA ZAKONA Udruga DEŠA podržava predložene izmjene Zakona o stambenom zbrinjavanju na potpomognutim područjima u dijelu koji se odnosi na žrtve obiteljskog nasilja, posebice dio koji govori o mogućnosti produljenja rješenja o stambenom zbrinjavanju i nakon isteka roka od dvije godine, jer nam praksa pokazuje da kroz dvije godine naše korisnice ne mogu riješiti svoje složene životne situacije. Dvije godine su sigurno premalo, povećanje samo do dvije godine nije dovoljno, ali je sigurno pomak na bolje. Ono što smo također uočili u praksi je da korisnik /ca ovog prava mora sam/a pronaći nekretninu ukoliko nema državnih nekretnina na raspolaganju, što je posebice problematično u nekim područjima RH kao npr. Dubrovniku gdje cijene nekretnina stalno rastu te je upitno i koji bi vlasnik nekretnine želio pristati na sklapanje ove vrste Ugovora, na razdoblje od dvije godine s fiksnom cijenom i problematikom s kojom se ta obitelj susreće. Potrebno je u ugovor uključiti mogućnost promijene iznosa najamnine za vrijeme trajanja ugovora, ovisno o stanju na tržištu. Bila bi poželjna i koordinacija sa jedinicama lokalne uprave te mogućnost korištenja nekretnina u njihovom vlasništvu za potrebe stambenog zbrinjavanja žrtava obiteljskog nasilja, ukoliko na tom području nema državnih nekretnina na raspolaganju, a privatne osobe nisu zainteresirane za dugoročne najmove. Također, potrebno je uspostaviti bolji mehanizam zaštite odnosno bolji nadzor nad izvršenjem Ugovora o najmu stana. Trenutno imamo situaciju u praksi da vlasnik stana, privatna osoba traži od korisnika/ce, 10 dana prije isteka roka iseljenja, da izađe iz stana ili da mora platiti stan za naredno razdoblje s povećanom cijenom koju evidentno korisnik/ca prava ne može platiti. Primljeno na znanje Primljeno na znanje Iskustva iz dosadašnjeg rada pokazala su da je potrebno omogućiti produženje trajanja privremenog smještaja. Kao što je navedeno, ovim se Zakonom mijenja Zakon o stambenom zbrinjavanju na potpomognutim područjima. Fokus stambenog zbrinjavanja je dakle na područjima koja po prosijeku razvijenosti zaostaju za ostalim dijelovima RH dok je kod žrtava obiteljskog nasilja u Zakonu učinjena iznimka. U tom smislu napominje se da NPZ ne priječi da se JLS, ali i druga tijela uključe i daju svoj doprinos rješavanju problema žrtava nasilja, pogotovo na onim područjima gdje država u vlasništvu nema raspoloživog stambenog fonda koji bi mogla ustupiti za ovu namjenu. Vezano za prijedlog da se uspostavi bolji mehanizam zaštite odnosno nadzora nad izvršenjem ugovora, isto će se pokušati riješiti izmjenama ugovora o najmu.
4 MAJA KAIĆ NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STAMBENOM ZBRINJAVANJU NA POTPOMOGNUTIM PODRUČJIMA, S NACRTOM KONAČNOG PRIJEDLOGA ZAKONA U ime neformalne grupa žena, korisnica stambenog zbrinjavanja za žrtve obiteljskog nasilja na području grada Vukovara, pozdravljam izmjenu spornog članka 45, stavka 7, "važenje rješenja iz stavka 3. ovog članka može se nakon isteka roka od dvije godine na zahtjev korisnika produžiti za još dvije godine ako razlozi zbog kojih je rješenje doneseno traju i dalje, što se utvrđuje u postupku pred upravnim tijelom županije". Dopisom od 24.4.2023 poslanim na više različitih adresa upozorile smo na problematiku nespretno formuliranog članka 45, stavka 7 u postojećem Zakonu te službeno mišljenje nadležnih tijela da ne postoji mogućnost produženja rješenja za korisnice stambenog zbrinjavanja. Ova izmjena tog stavka nam napokon daje mogućnost produženja rješenja. Nažalost, rok od dvije odnosno dodatne dvije godine je prekratak i nažalost ne rješava životne probleme žrtava obiteljskog nasilja. Ovaj Nacrt Zakona ništa ne mijenja za nas po pitanju trajnog zbrinjavanja, i dalje vrijedi Pravilnik o bodovanju po kojem većina nas nema šanse jer je sustav bodovanja kreiran za povratnike/prognanike/izbjeglice/HRVI i ni jedna od nas nije dobila dovoljan broj bodova. Mišljenja smo da nam se treba dati mogućnost stambenog zbrinjavanja kao za kadrovsko zbrinjavanje, dakle rješenjem o najmu na pet godina te da korisnice nakon pet godina neprekidnog prebivanja u stambenoj jedinici uz uredno plaćanje svih obveza, ostvaruju pravo na otkup ili darovanje. Korisnice stambenog zbrinjavanja, žrtve obiteljskog nasilja skupa sa svojom djecom trebamo dom, mir, stabilnost, sigurnost. Mi smo majke koje uz nikakvo/povremeno/djelomično plaćanje alimentacije od strane bivših partnera samostalno brinemo o svojoj djeci. U stambenim jedinicama koje koristimo našle smo svoj novi početak i svoj dom. Mi smo sedam žena različitih nacionalnosti koje smo se upoznale na dječjem igralištu i ujedinile u borbi za zajednički cilj. Naša zajednička borba i podrška koju pružamo jedne drugima je postala jedna prekrasna priča o suživotu u Vukovaru. Samo tražimo priliku i podršku za miran i siguran dom za našu djecu. Primljeno na znanje Primljeno na znanje Iskustva iz dosadašnjeg rada pokazala su da je potrebno omogućiti produženje trajanja privremenog smještaja, a kroz izmjenu kriterija za bodovanje prijava za redovno stambeno zbrinjavanje žrtvama obiteljskog nasilja (što je predmet Uredbe o kriterijima za bodovanje prijava za stambeno zbrinjavanje), kao posebnoj kategoriji, omogućiti će se lakši pristup ostvarivanju prava na stambeno zbrinjavanje. Prema čl. 34. NPZ-a, Vlada RH će uskladiti Uredbu o kriterijima za bodovanje prijava za stambeno zbrinjavanje (NN 14/19) sa odredbama ovog Zakona u roku od 60 dana od stupanja na snagu Zakona. Dakle, mijenjati će se kriteriji za bodovanje prijava za stambeno zbrinjavanje, među kojima je i bodovanje statusa žrtve obiteljskog nasilja. Kadrovsko stambeno zbrinjavanje omogućava se isključivo na potpomognutim područjima ovisno o raspoloživom stambenom fondu a odluke o odabiru kadrova za ovaj vid stambenog zbrinjavanja donose JLS samostalno, na temelju svojih kriterija i javnog poziva (izvan upravnog postupka). Kadrovsko stambeno zbrinjavanje je također privremenog karaktera jer je vezano uz zaposlenje pa se prestankom radnog odnosa gubi pravo na kadrovski stan, dakle, svi korisnici kadrovskog zbrinjavanja ne ostvaruju automatski i pravo na otkup stana, već samo oni koji ispune za to propisane uvjete iz Zakona. S druge strane, osobama koje kao žrtve nasilja ostvare pravo na stambeno zbrinjavanje, iznimno se od odredbi ovog Zakona, osigurava smještaj na području cijele RH, dakle i na područjima koja nisu potpomognuta, a pravo im se utvrđuje u upravnom postupku. Za realizaciju tih prava zaduženo je Ministarstvo koje na svim područjima RH nema na raspolaganju useljive i odgovarajuće stambene jedinice pa u svrhu provedbe određenog broja rješenja (uglavnom na područjima koja su izvan primjene Zakona) ulazi u odnos najma sa trećim osobama (vlasnici stanova). Budući da se u takvim slučajevima radi o najmu stanova u privatnom vlasništvu ne postoji mogućnost da se korisnicima takvog zbrinjavanja omogući otkup stambene jedinice pod uvjetima iz ovog Zakona. Ako bi se ovo pravo pak omogućilo samo onim korisnicima koji su u državnim stanovima tada bi došlo do nejednakosti u primjeni prava. Shodno tome, cijeni se da je postojeće zakonsko rješenje (prema kojem žrtva obiteljskog nasilja za vrijeme trajanja privremenog stambenog zbrinjavanja može podnijeti prijavu i ostvariti pravo na trajno stambeno zbrinjavanje) dobro, iako su i u tom stambenom zbrinjavanju žrtve nasilja u odnosu na ostale podnositelje prijava „pozitivno“ diskriminirane jer po osnovi svojeg statusa ostvaruju više bodova a time i bolju poziciju na listi prvenstva u odnosu na druge koji taj status nemaju.
5 MIRJANA MIZDRAK MIŠANOVIĆ NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STAMBENOM ZBRINJAVANJU NA POTPOMOGNUTIM PODRUČJIMA, S NACRTOM KONAČNOG PRIJEDLOGA ZAKONA, Članak 28. U dijelu koji predviđa da pravomoćna presuda kojom se dokazuje status žrtve treba biti donesena (isključivo) u kaznenom postupku smatramo iznimno diskriminirajućim u odnosu na žrtve nasilja u obitelji koje imaju prekršajnu presudu čime ih se dovodi u još dodatan nepovljni položaj, ograničava i onemogućuje jednako ostvarivanje prava, koje je u suprotnosti sa nacionalnim i međunarodnim izvorima prava jer temeljni propis koji se u RH bavi nasiljem u obitelji je Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji (dalje: ZZNO), koji je prekršajnopravni propis. Ujedno se u Instanbulskoj konvenciji, članku 20. stavku 1. od Stranaka potpisnica Konvencije zahtijeva da osiguraju žrtvama “pristup uslugama koje olakšavaju njihov oporavak od nasilja. Te bi mjere trebale uključivati, prema potrebi, usluge kao što su pravno i psihološko savjetovanje, financijsku pomoć, stanovanje, obrazovanje, osposobljavanje i pomoć u pronalaženju zaposlenja, da se prema njima odnose tako da im se pruži potpora i da se na njihove potrebne dostojno odgovori.“ Podržavamo i sve komentare i prijedlog izmjena udruga SOS Rijeka, B.a.B.e i DEŠA Dubrovnik, Udruge za podršku žrtvama i svjedocima, PGP Sisak, Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, te Maje Kaić kao predstavnice neformalne grupe žena, korisnica stambenog zbrinjavanja s osnova obiteljskog nasilja s područja Vukovara. Ujedno smatramo da podnošenje zahtjeva u roku od 2 godine od pravomoćnosti presude ne bi trebalo biti ograničeno jer se na taj način ne pruža podrška žrtvama, nego ih se ograničava u ostvarivanju prava. Prihvaćen Prihvaća se. Odredba je brisana.
6 MIRJANA MIZDRAK MIŠANOVIĆ NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STAMBENOM ZBRINJAVANJU NA POTPOMOGNUTIM PODRUČJIMA, S NACRTOM KONAČNOG PRIJEDLOGA ZAKONA Udruga žena Vukovar pozdravlja izmjene i dopune Zakona o stambenom zbrinjavanju na potpomognutim područjima, kojim je regulirano i pravo na stambeno zbrinjavanje žrtava nasilja u obitelji. Pozdravljamo i produljenje roka od dvije godine, ali smatramo kako je on nedovoljan i kako nije u skladu sa međunarodnim standardima, posebice u skladu sa Istanbulskom konvencijom koja nalaže državama članicama da posvete posebnu pozornost ženama žrtvama rodno utemeljenog nasilja. Smatramo da je potrebno omogućiti dulji rok, odnosno zbrinjavanje mora trajati sve dokle traju razlozi zbog kojih je doneseno rješenje, te smo mišljena da bi se na žrtve nasilja u obitelji trebao odnositi i čl.33 st.4 Nacrta prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o stambenom zbrinjavanju na potpomognutim područjima te da nakon pet godina neprekidnog prebivanja u stambenoj jedinici ostvare pravo na otkup ili darovanje, kao kod kadrovskog zbrinjavanja. U pogledu žrtava nasilja u obitelji taj bi rok trebalo regulirati na 4 godine, odnosno u skladu sa Zakonom predloženim produljem roka za zbrinjavanje žrtava nasilja. Primljeno na znanje Primljeno na znanje Osoba koja je kao žrtva obiteljskog nasilja ostvarila pravo na privremeno stambeno zbrinjavanje (2 + 2 godine) u tom periodu ima mogućnost podnijeti prijavu za trajno stambeno zbrinjavanje davanjem u najam stana u državnom vlasništvu pod povoljnijim uvjetima najma, a kad ostvari pravo tada kao najmoprimac stana u državnom vlasništvu ostvaruje daljnja prava među kojima i pravo na stjecanje vlasništva. Članak 33. st. 4. NPZ-a odnosi se na osobe koje su ostvarile pravo kao kadrovi prema Zakonu o područjima posebne državne skrbi (koji nije u primjeni od 01.01.2019.), što znači da se radi o osobama koje stanove koriste duži niz godina a cilj ove odredbe je da se u svojim pravima izjednače sa korisnicima koji su pravo na kadrovsko zbrinjavanje ostvarili temeljem Zakona o stambenom zbrinjavanju na potpomognutim područjima.
7 PGP Sisak NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STAMBENOM ZBRINJAVANJU NA POTPOMOGNUTIM PODRUČJIMA, S NACRTOM KONAČNOG PRIJEDLOGA ZAKONA,       Članak 31. PGP Sisak pozdravlja neke izmjene naznačene u čl.48 , gdje su dodane odredbe o tome da porez na promet nekretnina ne plaćaju osobe koje su ostvarile pravo na stambeno zbrinjavanje darovanjem neuseljive obiteljske kuće ili darovanjem građevinskog zemljišta….ali uz malu digresiju da Naša praksa pokazuje da je osobama koje su mijenjale pravo na obnovu za kuću u vlasništvu RH, ipak od strane nadležne Porezne uprave izdano porezno rješenje odnosno određen porez na promet nekretnina iako se radi o sustavu stambenog zbrinjavanja, te je nužno i to izregulirati. Primljeno na znanje Primljeno na znanje, međutim, nije predmet ovog Zakona. Zamjena prava na obnovu za drugu kuću nije regulirana Zakonom o stambenom zbrinjavanju na potpomognutim područjima već Zakonom o obnovi.
8 PGP Sisak NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STAMBENOM ZBRINJAVANJU NA POTPOMOGNUTIM PODRUČJIMA, S NACRTOM KONAČNOG PRIJEDLOGA ZAKONA, Članak 28. PGP Sisak vezano za čl. 45 st.7 predlaže izmjene, te formulacija glasi: " Iznimno, važenje rješenja iz stavka 3. ovog članka može se nakon isteka roka od dvije godine na zahtjev korisnika produžiti bez ograničenja i to sve dok traju okolnosti i posljedice nastale uslijed nasilja u obitelji, što se utvrđuje u postupku pred upravnim tijelom županije odnosno Grada Zagreba.“. Predlažemo kao mogućnost darovanje takovih stambenih jedinica žrtvama obiteljskog nasilja ili davanjem u najam na period od 5 godina, te po isteku tog roka mogućnost otkupa premdetnih stambenih jedinica. Primljeno na znanje Primljeno na znanje Osoba koja je kao žrtva obiteljskog nasilja ostvarila pravo na privremeno stambeno zbrinjavanje (2 + 2 godine) u tom periodu ima mogućnost podnijeti prijavu za trajno stambeno zbrinjavanje davanjem u najam stana u državnom vlasništvu pod povoljnijim uvjetima najma, a nakon što ostvari pravo na stambeno zbrinjavanje, kao najmoprimac stana u državnom vlasništvu ostvaruje daljnja prava među kojima i pravo na stjecanje vlasništva. Treba imati u vidu da se u definiranju odredbe čl. 45. Zakona vodilo računa o tome da zbrinjavanje žrtava obiteljskog nasilja bude provedivo u relativno kratkom vremenskom razdoblju od utvrđivanja prava kako bi se odgovarajući smještaj što prije osigurao. U tom smislu pravo se i utvrđuje bez adrese stambene jedinice jer u trenutku donošenja rješenja adresa stana na kojoj će se pravo izvršiti nije poznata. Shodno tome, na područjima gdje nema na raspolaganju odgovarajuće stambene jedinice, Ministarstvo ulazi u odnos najma sa privatnim vlasnicima (tripartitni ugovor) i podmiruje sve troškove stanovanja. Posljedično tome, ne može se osobi koja je kao žrtva nasilja ostvarila pravo na stambeno zbrinjavanje najmom privatnog stana omogućiti stjecanje vlasništva nad tom stambenom jedinicom. Okolnosti i posljedice nastale uslijed nasilja u obitelji mogu trajati i obično i traju duže od dvije godine, što je predlagatelj Zakona prepoznao i shodno tome predložio izmjenu na način da se pravo produži za još dvije godine, što je prema ocjeni dovoljno vrijeme da se osoba koja je u potrebi prijavi na listu za redovno stambeno zbrinjavanje i ostvari trajno stambeno zbrinjavanje davanjem u najam stana, odnosno da se na drugi odgovarajući način zbrine. Kao što je naprijed navedeno, u postojećem Zakonu, na potpomognutim područjima već postoji mogućnost da se JLS više angažiraju u smislu aktiviranja postojećih kapaciteta (nekretnina u vlasništvu JLS) kako bi se iste prilagodile potrebama za stambeno zbrinjavanje žrtava obiteljskog nasilja i drugih ciljanih osjetljivih skupina stanovništva, kao i u cilju izgradnje novih kapaciteta za istu namjenu. Na području koje je izvan primjene ovog Zakona nema mogućnosti takve suradnje Ministarstva i JLS temeljem ovog Zakona, međutim ta su pitanja riješena drugim važećim propisima te NPZ ne priječi da se JLS više uključe u rješavanje ove problematike (socijalno stanovanje i sl.)
9 PGP Sisak NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STAMBENOM ZBRINJAVANJU NA POTPOMOGNUTIM PODRUČJIMA, S NACRTOM KONAČNOG PRIJEDLOGA ZAKONA, Članak 9. PGP Sisak predlaže izmjene čl. 16 st. 7 te isti glasi: „Po službenoj dužnosti temeljem obavijesti upravno tijelo županije brisat će s lista prvenstva i prijave za koje podnositelj prijave u roku tri godine od podnošenja prijave nije nadležnom tijelu prijavio novonastalu promjenu koja bi utjecala na svrhu ostvarivanja svojih prava .“ Naime, podnositelji koji se nalaze na Listi prvenstva iz godine u godinu prate svoje mjestu na istoj, te nisu u obvezi poduzimati nikakove radnje jer čekaju svoj red, shodno osiguranju stamene jedinice za područje gdje postoji namjera za stambeno zbrinjavanje, te slijedom istog takove podnositelje ovom odredbom ne bi se smjelo zakidati. Primljeno na znanje Primljeno na znanje Cilj je ove odredbe potaknuti podnositelje prijava na aktivnije sudjelovanje u formiranju listi što im je i u interesu. Ukoliko će prijava biti izbrisana sa liste, podnositelj ima mogućnost podnošenja primjedbe i tim putem svoju prijavu ponovno vratiti na listu, a također, ponovno u slijedećem roku može podnijeti novu prijavu. Odredba je dopunjena primjerima radnji koje bi podnositelj trebao poduzeti u roku tri godine.
10 PGP Sisak NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STAMBENOM ZBRINJAVANJU NA POTPOMOGNUTIM PODRUČJIMA, S NACRTOM KONAČNOG PRIJEDLOGA ZAKONA, Članak 3. PGP Sisak predlaže izmjene čl.8 st. 2, te isti glasi: Iznimno od stavka 1. ovog članka, prodaja useljive stambene jedinice nije zaprjeka ostvarivanju prava na stambeno zbrinjavanje ako je takvo raspolaganje učinjeno zbog potreba plaćanja nužnih troškova liječenja koje nije pokriveno sredstvima zdravstvenog osiguranja, podnositelja prijave ili člana njegovog kućanstva ili isti nemaju regulirano zdravstveno osiguranje u RH npr./stranci ili osobe bez državljanstva koje u RH nisu regulirali svoj status/. Navedenu okolnost podnositelj prijave dokazuje potvrdom Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje ili nekom drugom potvrdom/dokumentom “. Primljeno na znanje Primljeno na znanje Nije jasno kakve veze ima reguliranje zdravstvenog osiguranja u RH sa prodajom stambene jedinice kao zaprjekom za stambeno zbrinjavanje. Osobe bez državljanstva koje u RH nisu regulirale svoj status ni ne mogu ostvariti pravo na stambeno zbrinjavanje pa također nije jasno na koji bi im način ili ne bi, prodaja stambene jedinice predstavljala zaprjeku za stambeno zbrinjavanje.
11 PGP Sisak NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STAMBENOM ZBRINJAVANJU NA POTPOMOGNUTIM PODRUČJIMA, S NACRTOM KONAČNOG PRIJEDLOGA ZAKONA, Članak 7. PGP Sisak smatra da je rok naznačen u čl. 14 st. 1 ipak prekratak, da ga treba produljiti na min. 60 dana jer se radi o početku kalendarske godine kada korisnici, a i tijela tek započinju godinu i potrebno je više vremena za podnošenje ove prijave. Primljeno na znanje Primljeno na znanje U četverogodišnjoj primjeni Zakona rok za podnošenje prijava nije bio sporan. Većina prijava prenosi se sa liste prvenstva iz prethodne godine, pa se ovaj rok odnosi na osobe koje se prvi put javljaju za stambeno zbrinjavanje.
12 PGP Sisak NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STAMBENOM ZBRINJAVANJU NA POTPOMOGNUTIM PODRUČJIMA, S NACRTOM KONAČNOG PRIJEDLOGA ZAKONA PGP Sisak načelno podržava predmetne izmjene i dopune Zakona o stambenom zbrinjavanju na potpomognutim područjima i to u dijelu proširenja kategorije daroprimatelja kao što je uvođenje mogućnosti darovanja osobama koje su smještene u stambene jedinice u državnom vlasništvu zbog zatvaranja prognaničkih naselja, produljenje roka za ugradnju osnovnog građevnog materijala, mogućnost prijenosa nekretnina u državnom vlasništvu u vlasništvo jedinica lokalne i regionalne samouprave. Međutim, moramo istaknuti kako je nedopustivo kratak rok od svega 5 radnih dana za komentiranje tako opsežnih izmjena i dopuna Zakona, u kojemu se mjenja cca 80% zakonskih odredbi. Naime, Zakon o pravu na pristup informacijama tj. čl. 11 st. 3 definira kako su tijela javne vlasti dužna provesti savjetovanje u pravilu u trajanju od 30 dana, što u konkretnom slučaju ne stoji. Plan za provedbu predmetnih izmjena i dopuna je bio prvi kvartal, 2021.god. Primljeno na znanje Primljeno na znanje Razlozi radi kojih se Zakon donosi u hitnom postupku kao i pravna osnova za isto su dani u obrazloženju prijedloga Zakona.
13 Pravobranitelj/ica za ravnopravnost spolova NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STAMBENOM ZBRINJAVANJU NA POTPOMOGNUTIM PODRUČJIMA, S NACRTOM KONAČNOG PRIJEDLOGA ZAKONA Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova načelno podržava izmjene i dopune Zakona o stambenom zbrinjavanju na potpomognutim područjima u dijelu koji se odnosi na zbrinjavanje žrtava obiteljskog nasilja i unaprjeđenje prava na potporu žrtvama. U tom smislu također pozdravlja i produljenje roka za zbrinjavanje žrtava na dodatne dvije godine, ali upozorava da dodatni rok od dvije godine, iako predstavlja poboljšanje u odnosu na prethodno zakonodavno rješenje, nije usklađen s odredbama i duhom Istanbulske konvencije. Naime, sukladno međunarodnim standardima, posebice sukladno istaknutoj Istanbulskoj konvenciji, potrebno je omogućiti dulji rok, odnosno zbrinjavanje mora trajati sve dokle traju razlozi zbog kojih je doneseno rješenje. U protivnom ideja ove potpore ne ostvaruje svoj cilj – a to je podrška žrtvama nasilja. U tom smislu Pravobraniteljica posebno napominje kako je Republika Hrvatska još 2018. godine ratificirala Konvenciju Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (dalje u tekstu: Istanbulska konvencija) koja nalaže državama članicama da posvete posebnu pozornost ženama žrtvama rodno utemeljenog nasilja. Shodno istaknutom, posebno skrećemo pozornost na obvezu sadržanu u članku 20. stavku 1. koji prema interpretaciji samih sastavljača Istanbulske konvencije: „zahtijeva da usluge javne skrbi poput stambenog zbrinjavanja, zapošljavanja ili službi za zapošljavanje, javnog obrazovanja i usluga usavršavanja, usluga javnog psihološkog i pravnog savjetovanja, ali i usluga financijske potpore, odgovore, kada je to potrebno, na specifične potrebe žrtava svih oblika nasilja koje pokriva opseg ove Konvencije. I dok se mnoge žrtve već mogu pronaći kao korisnici takvih usluga, na njihov naročito težak položaj i traumu se ne odgovara ili se ne uzimaju u obzir uvijek dovoljno ili sustavno. Od Stranaka Konvencije se stoga zahtijeva da osiguraju žrtvama pristup takvim uslugama, da se prema njima odnose tako da im se pruži potpora i da se na njihove potrebne dostojno odgovori.“ Pravobraniteljica dalje napominje kako je zaprimila veći broj pritužbi žena kojima prijeti deložacija zbog isteka zakonskog roka od dvije godine, na koliko im je utvrđeno pravo na stambeno zbrinjavanje kao žrtvama obiteljskog nasilja prema važećem Zakonu o stambenom zbrinjavanju na potpomognutim područjima. Sukladno Zakonu o ravnopravnosti spolova i navedenim međunarodnim obvezama Republike Hrvatske, Pravobraniteljica je dužna utvrditi diskriminaciju u svim navedenim slučajevima ukoliko do deložacije doista i dođe, a razlozi zbog kojih je doneseno rješenje i dalje traju, jer se na taj način žene, žrtve nasilja, dovodi u nepovoljan položaj temeljem njihovog spola, dok istovremeno cilj i smisao potpore žrtvama nasilja nije ostvaren. Pravobraniteljica stoga podržava komentar grupe žena korisnica stambenog zbrinjavanja sa područja grada Vukovara (koje su ujedno i Pravobraniteljici podnijeli pritužbu) i njihovu ideju da korisnice stambenog zbrinjavanja s osnove obiteljskog nasilja nakon određenog razdoblja korištenja uz uredno plaćanje svih obveza, ostvaruju pravo na otkup ili darovanje stambene jedinice. Nadalje, Pravobraniteljica podržava sve komentare i prijedlog izmjena udruga SOS Rijeka, B.a.B.e i DEŠA Dubrovnik te Maje Kaić kao predstavnice neformalne grupe žena, korisnica stambenog zbrinjavanja s osnova obiteljskog nasilja s područja Dubrovnika. Primljeno na znanje Primljeno na znanje Prijelaznim odredbama ovog Zakona (Članak 33. stavak 6.) predviđeno je da se produženje roka na dodatne dvije godine primjenjuje na korisnike koji u stambenim jedinicama borave i nakon što je rok iz članka 45. st. 3. Zakona istekao.
14 SOS Rijeka - centar za nenasilje i ljudska prava NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STAMBENOM ZBRINJAVANJU NA POTPOMOGNUTIM PODRUČJIMA, S NACRTOM KONAČNOG PRIJEDLOGA ZAKONA, Članak 28. Nastavno na prethodno dane komentare udruge SOS Rijeka, smatramo da u vezi uvjeta iz članka 45. st. 2. točke 3. Zakona, odnosno u vezi uvjeta da podnositelj zahtjeva nema dovoljno sredstava za osiguranje odgovarajuće stambene jedinice nužne za stanovanje, odnosno da ukupni dohodak i ukupni primici podnositelja zahtjeva i punoljetnih članova njegova kućanstva mjesečno ne prelaze po članu kućanstva iznos od jedne proračunske osnovice, smatramo da treba preispitati način primjene predmetne odredbe u praksi i po potrebi istu izmijeniti. Naime, predmetnom odredbom nije propisano za koji se vremenski period (koji prethodi podnošenju zahtjeva) razmatraju (prosječni) mjesečni prihodi. Naše je mišljenje da bi se odluka o spunjavanju uvjeta za pravo na stambeno zbrinjavanje trebala temeljiti na ‘aktualnom’ imovnom stanju žrtve nasilja, na dohotcima/primitcima dostupnima u trenutku podnošenja zahtjeva, odnosno da se ne bi smjela temeljiti na nekom dugotrajnom periodu koji prethodni podnošenju zahtjeva (npr. 6 mjeseci ili duže). Naime, žrtvama nasilja u obitelji se često upravo zbog doživljenog i prijavljenog nasilja imovinsko stanje promjene na gore: npr. zbog odlaska u sklonište ostanu zbog posla i/ili zbog odlaska od nasilnika mijenja se i sam broj članova kućanstva i prihodi tog kućanstva. Uslijed toga, činjenica da je u posljednjih 12 mjeseci možda prihod po članu njenog kućanstva prelazio iznos proračunske osnovice apsolutno ne znači da ona sada (i u mjesecima koji slijede) također na raspolaganju ima takav ili i približno sličan iznos. Također, smatramo da je potrebno (po uzoru na neke druge propise, npr. Zakon o socijalnoj skrbi, jasno definirati koje se prihodi, a uslijed svog karaktera socijalnog davanja, neće smatrati prihodom). Primljeno na znanje Primljeno na znanje I predlagatelj Zakona smatra da se odluka o ispunjavanju uvjeta treba temeljiti na aktualnom stanju, tj. postojeću odredbu čl. 45. st. 2. alineja 3. u primjeni i tumači na taj način. Kontinuirano se u primjeni Zakona obavljaju konzultacije sa nadležnim upravnim tijelima županija koja su nadležna za donošenje rješenja o pravu na stambeno zbrinjavanje, a dodatni „nadzor“ postoji kroz postupke po žalbama (Ministarstvo kao drugostupanjsko tijelo) i provođenje upravnog nadzora, tako da u primjeni ove odredbe do sada nije bilo nedoumica.
15 SOS Rijeka - centar za nenasilje i ljudska prava NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STAMBENOM ZBRINJAVANJU NA POTPOMOGNUTIM PODRUČJIMA, S NACRTOM KONAČNOG PRIJEDLOGA ZAKONA, Članak 28. Načelno, pozdravljamo što je predlagatelj izmjena i dopuna Zakona prepoznao potrebu da se dodatno uredi pravo na stambeno zbrinjavanje žrtava nasilja u obitelji. Pritom posebno pozdravljamo namjeru omogućavanja duljeg trajanja predmetne mjere. Što se tiče prijedloga konkretnih izmjena, odnosno prijedloga da se u članku 45. stavku 2. podstavku 1. iza riječi: „zahtjeva“ dodaju riječi: „ne starija od dvije godine od dana podnošenja zahtjeva iz stavka 1. ovog članka, koja je donesena u kaznenom postupku“, smatramo da je prijedlog: -u dijelu koji predviđa da pravomoćna presuda kojom se dokazuje status žrtve treba biti donesena (isključivo) u kaznenom postupku iznimno ograničavajuć, ali i suprotan nacionalnim i međunarodnim izvorima prava. Naime, temeljni propis koji se u RH bavi nasiljem u obitelji je Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji (dalje: ZZNO), koji je prekršajnopravni propis. On određuje i što se smatra nasiljem u obitelji i tko su žrtve nasilja u obitelji (odnosno, na koga se taj zakon primjenjuje). Kazneni zakon je, kad se radi o nasilju u obitelji, njegova svojevrsna ‘nadogradnja’, te u svom čl. 179.a kaže da će kazneno djelo nasilja u obitelji postojati u slučaju teškog kršenja propisa o zaštiti od nasilja u obitelji (u prijevodu: ZZNO-a), ako time nije počinjeno neko teže kazneno djelo (npr. prijetnja, teška tjelesna ozljeda, silovanje itd.) I Konvencija Vijeća Europe o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (dalje: Istanbulska konvencija; Konvencija ), a koja je po svojoj pravnoj snazi iznad nacionalnog zakonodavstva, u čl. 3. propisuje da nasilje u obitelji označava sva djela tjelesnog, seksualnog, psihičkog ili ekonomskog nasilja koja se događaju u obitelji ili kućanstvu ili između bivših ili sadašnjih bračnih drugova ili partnera, neovisno o tome dijeli li počinitelj ili je dijelio isto prebivalište za žrtvom. Štoviše, čl. 20. Istanbulske konvencije izričito propisuje da usluge vezano uz stanovanje (eng. housing) spadaju u opće usluge potpore, za koje su stranke (države) dužne poduzeti potrebne zakonodavne i druge mjere koje će ih učiniti dostupnima svima na koje se Konvencija primjenjuje. Drugim riječima, nacionalno i međunarodno pravo već je odavno na vrlo jasan i obvezujuć način propisalo tko se smatra žrtvom nasilja u obitelji. Stoga smatramo da bi u odnosu na obvezujuće definicije žrtve nasilja u obitelji bilo potpuno neprihvatljivo iste kroz ovaj propis mijenjati/ograničavati na način da se žrtvom nasilja u obitelji smatraju samo žrtve kaznenih djela. Također, valja spomenuti da iskustvo 30-godišnjeg rada Udruge sa žrtvama nasilja u obitelji pokazuje da Republika Hrvatska ima problem s razgraničenjem kaznenih djela i prekršaja, odnosno da se u praksi još uvijek često kaznena djela nasilja u obitelji pogrešno prepoznaju i procesuiraju kao prekršaji. Tako nerijetko stječemo saznanja o ženama koje su bile žrtve prijetnji smrću (npr. presuda Općinskog suda u Crikvenici, Stalna Služba u Senju, Pp J-1049/2019 od dana 28. svibnja 2021. godine), tjelesnih ozljeda (Općinski prekršajni sud u Zagrebu, Pp-14121/21, od dana 6. kolovoza 2021.) ili dugogodišnjeg psihičkog i ekonomskog nasilja (Općinski sud u Splitu, Pp-3042/2023-4 od dana 14. travnja 2023.), koji su pogrešno (umjesto kao kaznena djela) prepoznati, procesuirani i presuđeni kao prekršaji. Također, Republika Hrvatska ima i međunarodno prepoznat problem s dvostrukim uhićenjima, što znači da se (najčešće u slučaju prekršaja) neopravdano uhićuju, procesuiraju i kažnjavaju i počinitelj i sama žrtva (Vidi: 4. i 5. periodičko izvješće CEDAW Odbora za Hrvatsku, dostupno na: https://mup.gov.hr/UserDocsImages/PDF/Ravnopravnost%20spolova/CEDAW%20zaklju%C4%8Dne%20primjedbe%20o%204%20i%205%20periodi%C4%8Dnom%20izvje%C5%A1%C4%87u%20za%20RH.pdf) Prethodno opisana problematika dio je razloga zbog kojih udruga SOS Rijeka smatra da bi nasilje u obitelji u potpunosti trebalo procesuirati kroz kaznenopravnu sferu. No, dok god zakonodavac inzistira na postojanju mogućnosti (i) prekršajnog kažnjavanja nasilja u obitelji, odnosno dok god imamo zakonsko rješenje da nasilje u obitelji može biti kažnjavano (ili) kao prekršaj (ili) kao kazneno djelo, nužno je osigurati da sve žrtve nasilja u obitelji imaju jednaka prava (u ovom konkretnom slučaju, po pitanju prava na stambeno zbrinjavanje). U suprotnom, dovodimo se u zamku da samo žrtvama najbrutalnijeg i fizičkog nasilja omogućujemo stambeno zbrinjavanje, a pri tom zaboravljamo da i neki "lakši" oblici nasilja, kao i psihičko nasilje - ostavljaju posljedice s kojima se žrtve moraju godinama nositi. -Što se tiče dijela prijedloga da pravomoćna presuda ne smije biti starija od dvije godine, smatramo da se radi o nerazumno kratkom roku. Posljedice proživljenog nasilja i traume su trajne, nerijetko doživotne. Ako poznajemo mehanizme obiteljskog nasilja i posljedice koje ono ostavlja, onda znamo da nasilje u obitelji vrlo često uključuje onemogućavanje žrtvi da se školuje i/ili radi, izolaciju od prijatelja i obitelji i kidanje njenih socijalnih veza, utjecaj na njeno samopouzdanje, fizičko i psihičko zdravlje itd. Znamo i da obiteljsko nasilje, osim već spomenutog onemogućavanja žrtvi da se školuje ili radi, ostavlja i mnoge druge ekonomske posljedice, kao što su financijskih iscrpljujući i dugotrajni postupci razvoda braka, uređenja roditeljske skrbi, diobe bračne stečevine itd. Mogući su različiti životni scenariji povodom kojih žrtva nasilja nije mogla/trebala/htjela koristiti mjeru stambenog zbrinjavanja odmah po pravomoćnosti presude (ili unutar dvije godine koje slijede), a da će se naći u potrebi da je koristi naknadno, a da je ta potreba i dalje izravno povezana s proživljenim nasiljem. Npr. mnoge žrtve nasilja ne žele, iz različitih razloga, biti etiketirane kao žrtve. Neke naše korisnice odustale su od pokretanja postupka stambenog zbrinjavanja kad su doznale da bi budući najmodavci morali znati da su bile žrtve nasilja; izlaganje takvih informacija je vrlo intimno, a za mnoge žrtve neprihvatljivo i retraumatizirajuće. Stoga su neke, iako bi ispunjavale uvjete, sa svojim skromnim primanjima od rada odlučile same financirati trošak podstanarskog smještaja. No, može se dogoditi da izgube posao. Može se dogoditi da se član uže obitelji razboli i treba njihovu pomoć i njegu. Može se dogoditi i događa se da dijete ne dobije ili izgubi mjesto u vrtiću i da zbog toga više ne mogu raditi. Može se dogoditi i događa se da uslijed porasta cijena nekretnina cijena najma toliko porasta da ga žrtva ne može više sama plaćati. Može se dogoditi i događalo se da u potresu ili nekoj drugoj elementarnoj nepogodi izgubi dom. Sve se to može dogoditi i nakon što su prošle dvije godine nakon pravomoćne presude o nasilju (a pogotovo ako uzmemo u obzir da se, iako je to u Hrvatskoj iznimka, presude kojima se pravomoćno utvrđuje nasilje mogu, posebice u prekršajnim postupcima (ako su vođeni kao žurni) donijeti vrlo brzo nakon počinjenog nasilja). I sve se to može dogoditi dok žrtva još uvijek i te kako trpi psihofizičke i druge posljedice proživljenog nasilja, koje su, ponavljamo – često doživotne. Važno je imati na umu i da obiteljsko nasilje često niti ne prestaje niti odlaskom od nasilnika, niti prijavljivanjem nasilja, niti donošenjem (pravomoćne) presude (a pogotovo ako uzmemo u obzir preblagu penalnu politiku RH, uslijed koje se nasilje u obitelji u manje od 10% slučajeva kažnjava bezuvjetnim zatvorskim kaznama). U slučajevima kada žrtva i nasilnik imaju zajedničku maloljetnu djecu, post-separacijsko nasilje se često nastavlja dok god su djeca maloljetna, obično kroz zlouporabu roditeljskih prava. Drugim riječima, žrtve često nastavljaju biti žrtve i dugo nakon što je donesena pravomoćna presuda kojom je utvrđeno da su doživjele nasilje u obitelji. Slijedom svega navedenog, smatramo da bi predloženo vremensko ograničenje bilo iznimno štetno za žrtve nasilja u obitelji, kao i da bi okolnost da ih se dvije godine nakon pravomoćnosti presude više ne smatra žrtvom za njih moglo izazivati i psihološki loš efekt i retraumatizaciju. Nasilje u obitelji je najozbiljniji društveni problem. Smatramo da je društvena i politička poruka koju bi zakonodavac poslao ograničavanjem vremena koliko se dugo netko 'smatra žrtvom' i u kojem se (kratkom) vremenu od žrtve očekuje da se zaliječi od posljedica proživljenog nasilja kao da 'ništa nije bilo', bila iznimno loša i obeshrabrujuća za žrtve. Pritom valja imati na umu i da iskustvo rada sa žrtvama nasilja pokazuje da upravo situacije nemogućnosti rješavanja stambenog pitanja često žrtve primoravaju da se vrate nasilniku, a kako ne bi s djecom završile na ulici, pa bi predloženo vremensko ograničenje moglo dio žrtava i njihove djece gurnuti natrag u ruke nasilnika. Nadalje, moramo izložiti i razloge iz kojih smatramo da je sam uvjet dokazivanja statusa žrtve nasilja postojanjem pravomoćne presude iznimno ograničavajuć i da u praksi onemogućava da ova nužno potrebna mjera u punini ispuni svoju svrhu. Naime, sudski postupci u RH neprihvatljivo dugo traju. Istraživanje Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova pokazalo je da kazneni postupci (računato od dana počinjenja nasilja) do pravomoćnosti traju prosječno 646,55 dana (taj prosjek je kraći kad se radi o trajanju postupaka iz nadležnosti općinskih sudova i iznosi 464,62 dana, a duži kad se radi o kaznenim djelima iz nadležnosti županijskih sudova, kada u prosjeku iznosi čak 1.076,16 dana, dok na nekim sudovima trajanje postupka prelazi i 1.500 dana (4 godine!). Vidi: Kvantitativni rezultati stručne analize pravomoćnih kazenih presuda o nasilju prema ženama, 2012.-2016., dostupno na: http://vawa.prs.hr/) To nas dovodi do paradoksalne situacije da što je kazneno djelo teže (jer najteža kaznena djela su u nadležnosti županijskih sudova) to duže žrtva ostaje bez mogućnosti pravovremenog ostvarivanja prava na stambeno zbrinjavanje! Opisana problematika, odnosno predugo trajanje sudskih postupaka stvara „zrakoprazan prostor“ za osobe koje jesu žrtve nasilja, ali taj „status“ još nije utvrđen pravomoćnom sudskom odlukom. Žrtve nasilja (i njihova djeca) za svo vrijeme trajanja sudskog postupka isto moraju negdje biti smještene: za sve osobe koje su potencijalne korisnice prava na stambeno zbrinjavanje, a prije nego ishode pravomoćnu sudsku presudu, jedina opcija je smještaj u skloništa/sigurne kuće za žrtve nasilja. No, smještaj u sigurnim kućama najčešće traje od 6 do (iznimno) 12 mjeseci, a sudski postupci u pravilu traju mnogo duže, što znači da (tražeći od njih pravomoćnu presudu koje zbog sporosti pravosudnog sustava ne mogu dobiti na vrijeme) žrtve nasilja upravo u razdoblju kada su najranjivije (neposredno nakon izlaska iz nasilne okoline, odnosno neposredno nakon isteka prava na smještaj u skloništu) ostavljamo nezaštićene i prepuštene same sebi. Slijedom navedenog, smatramo vrlo jasnim da uvjet postojanja pravomoćne presude u praksi jednostavno nije adekvatan, odnosno da onemogućava postizanje same svrhe mjere stambenog zbrinjavanja žrtava nasilja u obitelji. Slijedom navedenog, smatramo da uvjet postojanja pravomoćne presude treba brisati i/ili eventualno zamijeniti nekim drugim, prikladnijim uvjetom (npr. potvrdom da je nasilje u obitelji prijavljeno policiji/državnom odvjetništvu, ili potvrdom Zavoda za socijalni rad, skloništa ili savjetovališta za žrtve nasilja). Slijedom svega navedenog, smatramo da: -ostvarivanje prava na stambeno zbrinjavanje ne smije biti vezano uz postojanje pravomoćne presude kojom se utvrđuje status žrtve, već da taj uvjet treba brisati ili, podredno, zamijeniti prikladnijim: (npr. potvrdom da je nasilje u obitelji prijavljeno policiji/državnom odvjetništvu, ili potvrdom Zavoda za socijalni rad, skloništa ili savjetovališta za žrtve nasilja) -ukoliko prethodni prijedlog ne bude prihvaćen, odnosno ukoliko uvjet postojanja pravomoćne presude bude zadržan, smatramo da se status žrtve obvezno mora utvrđivati u skladu s relevantnim nacionalnim i međunarodnim propisima o nasilju u obitelji, odnosno da mora obuhvaćati i prekršajne i kaznene presude -također, smatramo da ne smije postojati ograničenje vremena u kojem žrtve proživljenog nasilja mogu pokrenuti postupak za stambeno zbrinjavanje. U tom smislu podsjećamo na, primjerice, Zakon o pravima žrtava seksualnog nasilja za vrijeme oružane agresije na Republiku Hrvatsku u Domovinskom ratu, koji podrazumijeva da gore navedenim žrtvama omogućimo razna prava čak i 30 godina nakon što su doživjele nasilje, što ukazuje na to da je zakonodavac svjestan koliko je ponekad dugi period rada na traumi i koliko je dugo žrtvama potrebna podrška. -Podredno, ako bi predlagatelj i dalje inzistirao na zadržavanju roka, smatramo da bi on u najmanju ruku morao biti razmjeran težini počinjenog kažnjivog djela i trajati najkraće u skladu s propisanim zastarnim rokovima za izvršenje kazne određene konkretnom pravomoćnom presudom. Ako se propisuju bilo kakvi rokovi koji ograničavaju mogućnost ostvarivanja prava, smatramo da moraju biti usklađeni sa stupnjem povrijeđenosti zaštićenog dobra. Što se tiče dijela prijedloga koji predviđa da se iznimno važenje rješenja može nakon isteka roka od dvije godine na zahtjev korisnika produžiti za još dvije godine ako razlozi zbog kojih je rješenje doneseno traju i dalje, taj dio prijedloga svakako podržavamo. Ipak, smatramo da bi: -u svrhu izbjegavanja različitih tumačenja u praksi i radi izbjegavanja da nastane 'praznina' između važenja prvotno donesenog rješenja i njegovog produženje, bilo potrebno propisati da se zahtjev za produženje podnosi u određenom roku (npr. 90 dana) prije isteka prvotnog rješenja kojim je odobreno stambeno zbrinjavanje -u svjetlu prethodno iznesene argumentacije vezane uz trajanje posljedica nasilja, bilo potrebno razmotriti produženje i u trajanju dužem od dvije godine (ili mogućnost višekratnog produženja, ako/dok postoji potreba). Smatramo da u tom smislu posebno valja uzeti u obzir djecu kao žrtve nasilja u obitelji te razmotriti mogućnost da se djeci kao žrtvama nasilja u obitelji stambeno zbrinjavanje osigura dok god se redovno školuju, a najkraće do punoljetnosti. Nadalje, na temelju različitih poteškoća zamijećenih u praksi, mišljenja smo da bi mjeru stambenog zbrinjavanja žrtava nasilja u obitelji, koja je nedvojbeno vrlo korisna i za žrtve nasilja nužna mjera, bilo potrebno sveobuhvatnije doraditi i izmijeniti. Drugim riječima, smatramo da su u vezi predmetne mjere potrebne sveubuhvatnije zakonske izmjene i dopune, a koje nadilaze doseg trenutno predloženih izmjena i dopuna. Jedan veći set u praksi zamijećenih poteškoća uglavnom proizlazi iz okolnosti da država u stvarnosti nema u svom vlasništvu raspoloživih adekvatnih stambenih jedinica za zbrinjavanje žrtava nasilja, već se žrtve nasilja u obitelji zbrinjavaju uzimanjem u najam stambenih jedinica dostupnih na tržištu nekretnina, odnosno uzimanjem u najam stambenih jedinica privatnih najmodavaca (iako se radi o modelu koju nije predviđen čl. 7. Zakona, zbog čega predlažemo i nadopunu čl. 7.) Najčešće zamijećene poteškoće su: -nemogućnost pronalaska nekretnine: pokazalo se da su potencijalni najmodavci iznimno nevoljki stan dati u najam žrtvama nasilja (što su u praksi najčešće žene s malodobnom djecom). Iako takvo postupanje nedvojbeno predstavlja diskriminaciju, najmodavci se ni najmanje ne libe otvoreno reći da neće primiti žene s malom djecom. U dijelu RH, prvenstveno u turistički orijentiranim mjestima, postoji dodatan problem objektivnog nedostatka stambenih jedinica dostupnih za najam na duže vrijeme. Opisana situacija žrtve nasilja stavlja u iznimno tešku poziciju zbog koje su neke od naših korisnica bile ili primorane pristati na smještaj u stan značajno manje kvadrature od one na koju zakonski imaju pravo ili pak pristati na smještaj na koji inače ne bi pristale (smještaj unutar obiteljske kuće, s neadekvatno riješenim sustavom grijanja i sl.) Iste okolnosti koje s jedne strane žrtve nasilja stavljaju u iznimno nepovoljnu, s druge strane najmodavce stavljaju u iznimno povoljnu situaciju: omogućuju im 'nadmoćan' položaj u pregovorima oko sklapanja ugovora, odnosno inzistiranje na tržišno nerealnim cijenama najma i/ili postavljanjem različitih drugih nerazumnih zahtjeva pred žrtvu. Time se žrtva još jednom dovodi u podređen položaj, ovaj put u odnosu prema privatnom najmodavcu. Dugoročno rješenje vidimo u razvoju strategije stambenog zbrinjavanja žrtava nasilja u obitelji i drugih osjetljivih skupina, kroz koju će se razraditi prikladniji modeli(i) stambenog zbrinjavanja žrtava nasilja u obitelji, planirati osiguravanje dostupnih prikladnih stambenih jedinica u državnom vlasništvu (i/ili vlasništvu jedinica lokalne i područne samouprave), ali i promišljati o mogućim trajnim/trajnijim oblicima stambenog zbrinjavanja na području na kojem žrtva stanuje (npr. kroz razvoj društveno poticajne stanogradnje s pomno promišljenim uvjetima koji će se razraditi prema ranjivim skupinama, a kroz koji će se omogućiti regulirani dugoročni najam ili otkup stanova). Uz svijest da se radi o dugotrajnom procesu i uz apel da se isti što prije pokrene, brze i privremene mogućnosti za poboljšanje položaja korisnika/ca mjere stambenog zbrinjavanja žrtava nasilja u obitelji vidimo u: -propisivanju i provođenju mjera suzbijanja diskriminacije prema ženama i ženama s djecom na tržištu nekretnina, odnosno u procesima davanja nekretnina u najam. Potrebno je jačanje preventivnih programa, dodatno osvještavanje javnosti, razbijanje mitova i predrasuda, suzbijanje diskriminatornih praksi prema ženama žrtvama nasilja, ali i učinkovitije sankcioniranje onih koji vrše diskriminaciju -s obzirom na opisane poteškoće pri pronalasku nekretnine za najam, predlažemo da se dodatno razradi postupak pronalaženja odgovarajuće nekretnine. Jedan od primjera mogućih rješenja za kojeg smo čuli pri prikupljanju informacija o mjeri, jest raspisivanje natječaja radi sklapanja ugovora o najmu s privatnim najmodavcima od strane nadležnog Ministarstva -također, s obzirom da smo svjedočile nekolicini slučajeva u kojima pronalazak prikladnog stana za najam nije bio moguć bez posredovanja agencije za promet nekretninama, nužno je predvidjeti mogućnost da trošak agencijskog posredovanja također snosi iz sredstava državnog proračuna -s obzirom da velik dio najmodavaca inzistira na pologu pri sklapanju ugovora o najmu, nužno je predvidjeti mogućnost da se iz državnog proračuna pokrije i trošak pologa - smatramo da valja povećati razinu zaštite žrtve nasilja u odnosu na odredbe o otkazivanju (tripartnitnog) ugovora o najmu, a uzimajući u obzir da ugovor predviđa vrlo široku mogućnost raskida, odnosno sadrži odredbu prema kojoj se ugovor može raskinuti i prije razdoblja na koje je sklopljen, uz (prekratak) otkazni rok od 30 dana. Predmetni otkazni rok žrtve, posebice u već spomenutim turističkim odredištima, ponekad stavlja u bezizlazne situacije, odnosno situacije u kojima nije moguće pronaći drugi stan za dugoročni najam, a državu stavlja u situaciju nemogućnosti ispunjavanje preuzete obveze smještaja žrtve nasilja. Slijedom navedenog, smatramo nužnim dodatno razraditi odredbe tripartitnog ugovora (po potrebi uz prethodne izmjene Zakona o Pravilnika o najmu stambenih jedinica), a kako bi se povećala razina zaštita žrtava nasilja koje stanuju u unajmljenim stambenim jedinicama. Drugim riječima, smatramo potrebnim dodatno ugovorno regulirati/razraditi kada i pod kojim uvjetima te uz koliki otkazni rok najmodavac može raskinuti ugovor o najmu sklopljen na određeno vrijeme, pri čemu bi naša sugestija bila da otkazni rok (po uzoru na Zakon o najmu stanova) traje (ovisno o razlozima za raskid) 3 do 6 mjeseci. Drugi set zamijećenih problema odnosi se na okolnost da je razina informiranosti o postojanju i načinu funkcioniranja mjere stambenog zbrinjavanja žrtava nasilja u obitelji izrazito niska. U komunikaciji s centrima za socijalnu skrb (sada Zavod za socijalnu skrb) zamijetili smo da dio njih uopće ne zna da ova mjera postoji, iako je dio obvezne dokumentacije potrebne za pokretanje postupka upravo njihova preporuka (i iako bi upravo Zavod trebao biti jedan od primarnih izvora informacija žrtava o njihovim pravima, pa tako i pravu na stambeno zbrinjavanje). U komunikaciji sa nadležnim odjelima (nekih) Županija imali smo vrlo slična iskustva, iako je upravo njima povjereno provođenje prvostupanjskog postupka. Smatramo da i sami statistički podaci, odnosno činjenica da je (prema našim saznanjima) od početka primjene Zakona provedeno manje od 70 rješenja o stambenom zbrinjavanju žrtava nasilja u obitelji, kao i činjenica da u nekim županijama do sada uopće nije bilo podnesenih zahtjeva, jasno ukazuju da relevantni dionici nisu u dostatnom stupnju informirani o ovoj mjeri. Smatramo da dio razloga za to leži i u (naoko) banalnoj činjenici da je predmetna mjera smještena u propis naziva Zakon o stambenom zbrinjavanju na potpomognutim područjima, što navodi na zaključak da se radi (isključivo) o stambenom zbrinjavanju na potpomognutim područjima, što u slučaju stambenog zbrinjavanja žrtava nasilja u obitelji nije točno. Slijedom navedenog, smatramo da bi za početak bila potrebna izmjena samog naziva predmetnog propisa. Nadalje, smatramo da je u zakonu i/ili pratećim provedbenim propisima (i/ili strategiji za koju se nadamo de će s vremenom biti razvijena) potrebno predvidjeti i mjere informiranja i edukacije relevantnih dionika o postojanju i načinu provedbe ove mjere. Na temelju dosadašnjih iskustava korisnica udruge SOS Rijeka s korištenjem mjere stambenog zbrinjavanja žrtava nasilja u obitelji, napisale smo kratku analizu, naša zapažanja i preporuke za koja smatramo da također mogu biti od pomoći prilikom izmjena i dopuna predmetne mjere. Analiza je dostupna na: https://www.sos-rijeka.org/wp-content/uploads/FUNKCIONIRANJE-MJERE-STAMBENOG-ZBRINJAVANJA-ZRTAVA-NASILJA-U-OBITELJI-1.pdf Slijedom svega navedenog, smatramo da predmetna mjera, koja je od iznimne važnosti za žrtve nasilja u obitelji, zaslužuje i potrebuje dodatna unaprjeđenja. Smatramo da prethodno opisana problematika u određenoj mjeri nadilazi mogućnosti rješavanja angažmanom iznimno predanih zaposlenika/ca Središnjeg ureda (sada Ministarstva) te se u praksi unatoč njihovom trudu i spremnosti na međuresornu suradnju pojavljuju situacije u kojima (na temelju trenutno važećih zakonskih odredaba) nije moguće u razumnom roku žrtvama nasilja u obitelji osigurati adekvatan smještaj. Stoga smatramo da su nova zakonska rješenja/unaprjeđenja nužna da bi mjera stambenog zbrinjavanja žrtava nasilja u obitelji bila funkcionalna i mogla ostvariti svoju svrhu. Prihvaćen Prihvaća se. Odredba je brisana. Naprijed su dani odgovori na ostale komentare koji se ponavljaju. Također, obrazložen je način na koji žrtve obiteljskog nasilja u okviru provedbe ovog Zakona mogu ostvariti pravo na trajno stambeno zbrinjavanje a posljedično i pravo vlasništva. Budući da se radi o vrlo osjetljivoj problematici koja nadilazi okvire ovog Zakona (kojega je svrha, prvenstveno poticanje demografskog razvoja i oporavak potpomognutih područja), predlagatelj smatra da se ovoj problematici treba pristupiti sistematično u smislu razvoja strategije stambenog zbrinjavanja, kako žrtava nasilja u obitelji tako i drugih ugroženih skupina društva (tzv. socijalno stanovanje), i u tom smislu se podržava ideja SOS Rijeka - centar za nenasilje i ljudska prava koja, cit.:“dugoročno rješenje vidi u razvoju strategije stambenog zbrinjavanja žrtava nasilja u obitelji i drugih osjetljivih skupina, kroz koju će se razraditi prikladniji modeli(i) stambenog zbrinjavanja žrtava nasilja u obitelji, planirati osiguravanje dostupnih prikladnih stambenih jedinica u državnom vlasništvu (i/ili vlasništvu jedinica lokalne i područne samouprave), ali i promišljati o mogućim trajnim/trajnijim oblicima stambenog zbrinjavanja na području na kojem žrtva stanuje (npr. kroz razvoj društveno poticajne stanogradnje s pomno promišljenim uvjetima koji će se razraditi prema ranjivim skupinama, a kroz koji će se omogućiti regulirani dugoročni najam ili otkup stanova)“.
16 SOS Rijeka - centar za nenasilje i ljudska prava NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STAMBENOM ZBRINJAVANJU NA POTPOMOGNUTIM PODRUČJIMA, S NACRTOM KONAČNOG PRIJEDLOGA ZAKONA U odnosu na točku IV. OBRAZLOŽENJE PRIJEDLOGA ZA DONOŠENJE ZAKONA PO HITNOM POSTUPKU, izražavamo zabrinutost što se zakon donosi po hitnom postupku, koji zainteresiranoj javnosti otežava i ograničava raspoloživo vrijeme za uključivanje u javnu raspravu. Dano obrazloženje potrebe za hitnim postupkom ne smatramo dostatnim, odnosno smatramo da kašnjenje u ostvarivanju planiranih ciljeva od strane tijela državne uprave (pa makar ono bilo uzrokovano i promjenom nositelja mjere) ne smije 'pasti' na teret zainteresirane javnosti, već da je država bila dužna pronaći prikladan način da izvrši željene/planirane izmjene u sustavu državne uprave, bez da građanima ograničava pravo uključivanja u javnu raspravu. Primljeno na znanje Primljeno na znanje Obrazloženje se smatra dostatnim i u skladu je sa svrhom Zakona.
17 Udruga za podršku žrtvama i svjedocima NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STAMBENOM ZBRINJAVANJU NA POTPOMOGNUTIM PODRUČJIMA, S NACRTOM KONAČNOG PRIJEDLOGA ZAKONA Udruga za podršku žrtvama i svjedocima podržava izmjene Zakona o stambenom zbrinjavanju na potpomognutim područjima, kojim je regulirano i pravo na stambeno zbrinjavanje žrtava nasilja u obitelji. Rok od dvije godine koji se primjenjivao sukladno važećem Zakonu je nedovoljan da bi si žrtve nasilja u obitelji mogle riješiti probleme kroz koje prolaze, a prvenstveno stambeno zbrinjavanje. Izmjena čl.45 ZSZPP na način da bi se iznimno produžilo korištenje stambene jedinice na kojoj je žrtva nasilja u obitelji ostvarila pravo na privremeni smještaj za još dvije godine je mali pomak u rješavanju stambenog pitanja te smo mišljena da bi se na žrtve nasilja u obitelji trebao odnositi i čl.33 st.4 Nacrta prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o stambenom zbrinjavanju na potpomognutim područjima te da nakon pet godina neprekidnog prebivanja u stambenoj jedinici ostvare pravo na otkup ili darovanje, kao kod kadrovskog zbrinjavanja. Također predlaže se da pravo na stambeno zbrinjavanje mogu ostvarivati samo žrtve koje raspolažu pravomoćnom kaznenom presudom za nasilje u obitelji s čim se ne slažemo jer je do sada to mogla biti i prekršajna presuda, kao i da se zahtjev može podnijeti samo u roku od 2 godine od pravomoćnosti presude taj rok bi trebao biti bez ograničenja. Djelomično prihvaćen Djelomično prihvaćen. Kadrovsko stambeno zbrinjavanje omogućava se isključivo na potpomognutim područjima ovisno o raspoloživom stambenom fondu a odluke o odabiru kadrova za ovaj vid stambenog zbrinjavanja donose JLS samostalno, na temelju svojih kriterija i javnog poziva (izvan upravnog postupka). Kadrovsko stambeno zbrinjavanje je također privremenog karaktera jer je vezano uz zaposlenje pa se prestankom radnog odnosa gubi pravo na kadrovski stan. Svi korisnici kadrovskog zbrinjavanja ne ostvaruju automatski i pravo na otkup stana, već samo oni koji ispune za to propisane uvjete iz Zakona. S druge strane, osobama koje kao žrtve nasilja ostvare pravo na stambeno zbrinjavanje, iznimno se od odredbi ovog Zakona, osigurava smještaj na području cijele RH, dakle i na područjima koja nisu potpomognuta, a pravo im se utvrđuje u upravnom postupku. Realizaciju tih prava provodi Ministarstvo koje na svim područjima RH nema na raspolaganju odgovarajuće stambene jedinice pa u svrhu provedbe određenog broja rješenja (uglavnom na područjima koja su izvan primjene Zakona) ulazi u odnos najma sa trećim osobama (vlasnici stanova). Budući da se u takvim slučajevima radi o najmu stana u privatnom vlasništvu ne postoji mogućnost da se korisnicima takvog zbrinjavanja omogući otkup stambene jedinice pod uvjetima iz ovog Zakona. Članak 33. st. 4. NPZ-a odnosi se na osobe koje su ostvarile pravo kao kadrovi prema Zakonu o područjima posebne državne skrbi (koji nije u primjeni od 01.01.2019.), što znači da se radi o osobama koje stanove koriste duži niz godina a ovom se odredbom izjednačuju sa ostalim korisnicima koji su pravo na kadrovsko zbrinjavanje ostvarili temeljem Zakona o stambenom zbrinjavanju na potpomognutim područjima. Vezano za primjedbu kojom se predlaže da pravo na stambeno zbrinjavanje mogu ostvarivati samo žrtve koje raspolažu pravomoćnom kaznenom presudom za nasilje u obitelji s čim se ne slažemo jer je do sada to mogla biti i prekršajna presuda, kao i da se zahtjev može podnijeti samo u roku od 2 godine od pravomoćnosti presude taj rok bi trebao biti bez ograničenja ista je PRIHVAĆENA te je odredba brisana.
18 Ured pučke pravobraniteljice NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STAMBENOM ZBRINJAVANJU NA POTPOMOGNUTIM PODRUČJIMA, S NACRTOM KONAČNOG PRIJEDLOGA ZAKONA, Članak 28. -člankom 28. Zakona propisuje se da se u članku 45. stavku 2. podstavku 1. ZSZPP-a iza riječi“ zahtjeva“ dodaju riječi „ne starija od dvije godine od dana podnošenja zahtjeva iz stavka 1. toga članka, koja je donesena u kaznenom postupku“ Dakle, prema tom prijedlogu treba se priložiti presuda donesena u kaznenom postupku koja nije starija od dvije godine radi ostvarivanja prava na stambeno zbrinjavanje/privremeni smještaj za žrtve obiteljskog nasilja. Međutim, sukladno odredbama Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (NN, broj: 70/17, 126/19, 84/21 i 114/22) provodi se i prekršajni postupak te se donosi presuda u takvom postupku, stoga je nejasno zašto nije propisano da se prilaže i presuda donesena u prekršajnom postupku. Nadalje, za pozdraviti je što je člankom 28 Zakona izmijenjena je i odredba članka 45. stavka 7. ZSZPP-a na način da se iznimno, važenje rješenja iz stavka 3. tog članka može nakon isteka roka od dvije godine na zahtjev korisnika produžiti za još dvije godine ako razlozi zbog kojih je rješenje doneseno traju i dalje, što se utvrđuje u postupku pred upravnim tijelom županije, odnosno Grada Zagreba te što je prijelaznom odredbom članka 33. stavka 6. Zakona propisano da se to odnosi i na korisnike koji su ostvarili pravo u stambenoj jedinici u državnom vlasništvu, sukladno članku 45. stavku 3. ZSZPP-a te u toj stambenoj jedinici borave i nakon što je istekao rok iz članka 45. stavka 3. ZSZPP-a. Međutim, izvjesno je da se niti nakon proteka toga roka za neke od korisnika neće prestati razlozi zbog kojih je doneseno rješenje o privremenom smještaju/stambenom zbrinjavanju za žrtve obiteljskog nasilja. Stoga, smo mišljenja da bi se takvo stambeno zbrinjavanje trebalo omogućiti sve dok traju okolnosti zbog kojih je isto odobreno. Uz to predlažemo da se omogući trajno stambeno zbrinjavanje u posebnom stambenom objektu žrtvama obiteljskog nasilja koje su već ranije ostvarile pravo na stambeno zbrinjavanje, a na što smo ukazivali u Izvješću za 2022. g. te isto i preporučili Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine. Djelomično prihvaćen Djelomično prihvaćen Odredba članka 28. stavka 1. je brisana. U ostalom je primljeno na znanje. Naprijed je obrazložen način na koji žrtve obiteljskog nasilja u okviru provedbe ovog Zakona mogu ostvariti pravo na trajno stambeno zbrinjavanje a posljedično i pravo vlasništva. Budući da se radi o vrlo osjetljivoj problematici koja nadilazi okvire ovog Zakona (kojega je svrha, prvenstveno poticanje demografskog razvoja i oporavak potpomognutih područja), predlagatelj smatra da se ovoj problematici treba pristupiti sistematično u smislu razvoja strategije stambenog zbrinjavanja, kako žrtava nasilja u obitelji tako i drugih ugroženih skupina društva (tzv. socijalno stanovanje), i u tom smislu se podržava ideja SOS Rijeka - centar za nenasilje i ljudska prava koja, cit.:“dugoročno rješenje vidi u razvoju strategije stambenog zbrinjavanja žrtava nasilja u obitelji i drugih osjetljivih skupina, kroz koju će se razraditi prikladniji modeli(i) stambenog zbrinjavanja žrtava nasilja u obitelji, planirati osiguravanje dostupnih prikladnih stambenih jedinica u državnom vlasništvu (i/ili vlasništvu jedinica lokalne i područne samouprave), ali i promišljati o mogućim trajnim/trajnijim oblicima stambenog zbrinjavanja na području na kojem žrtva stanuje (npr. kroz razvoj društveno poticajne stanogradnje s pomno promišljenim uvjetima koji će se razraditi prema ranjivim skupinama, a kroz koji će se omogućiti regulirani dugoročni najam ili otkup stanova)“.
19 Ured pučke pravobraniteljice NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STAMBENOM ZBRINJAVANJU NA POTPOMOGNUTIM PODRUČJIMA, S NACRTOM KONAČNOG PRIJEDLOGA ZAKONA, Članak 26. -člankom 26. Zakona izmijenjen je članak 42. stavak 2. ZSZPP-a na način da se sada propisuje da u svrhu stambenog zbrinjavanja korisnika iz stavka 1. toga članka Ministarstvo na prijedlog jedinica lokalne samouprave sklapa sporazum kojim se jedinici lokalne samouprave ustupa stambena jedinica na upravljanje te se sa korisnikom stambenog zbrinjavanja sklapa ugovor o najmu koji nije upravni ugovor. Nedovoljno je jasno kakva je pravna priroda ovakvog ugovora, jer ga s jedne strane sklapa javnopravno tijelo sa korisnikom u svrhu ostvarivanja prava na tzv. kadrovsko stambeno zbrinjavanje, a također je nejasno i kakva je pravna zaštita korisnika u slučaju kršenja ugovornih odredbi. Primljeno na znanje Primljeno na znanje Pravilnikom o najmu će se preciznije urediti postupanje u vezi sklapanja ovih ugovora kao i prava i obveze ugovornih strana.
20 Ured pučke pravobraniteljice NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STAMBENOM ZBRINJAVANJU NA POTPOMOGNUTIM PODRUČJIMA, S NACRTOM KONAČNOG PRIJEDLOGA ZAKONA, Članak 12. -člankom 12. Zakona izmijenjen je stavak 4. članka 22. ZSZPP-a kojim su dopunjeni razlozi za gubitak prava na stambeno zbrinjavanje, a među inima i kada Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine (dalje u tekstu: Ministarstvo) utvrdi da korisnik iz članka 7. točke 1. i 2. u stambenoj jedinici koja mu je dana u najam da preinačuje stambenu jedinicu, zajedničke prostorije ili uređaje. (alineja 6.) Načelno nije sporno da najmoprimac ne bi smio vršiti preinake u stambenoj jedinici koja mu je dodijeljena u najam, međutim životna svakodnevica iz različitih razloga ponekad iziskuje stanovite preinake, pa smatramo da je trebalo ostaviti tu odredbu kako je ona ranije bila stipulirana, a to je da najmoprimac navedeno ne smije činiti bez prethodne suglasnosti, prije Središnjeg državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanja, a sada Ministarstva. Također alinejom 11. istoga stavka i članka Zakona propisuje se da se predmetno pravo gubi i kada korisnik odbija sklopiti ugovor o najmu dodijeljene stambene jedinice. Mišljenja smo da bi tu odredbu trebalo precizirati na način da se gubi pravo na stambeno zbrinjavanje ako korisnik odbija sklopiti ugovor o najmu dodijeljene useljive stambene jedinice. Ovo stoga što je pučka pravobraniteljica zaprimila više pritužbi kako su dodijeljene stambene jedinice u lošem stanju, odnosno da su neuseljive, a da su korisnicima zbog nepotpisivanja ugovora o najmu takvi stambenih jedinica prijetilo gubitkom prava na stambeno zbrinjavanje te da su neki od njih i izgubili to pravo. Alinejom 12. ovog istog stavka i članka Zakona propisuje se i kako korisnik gubi pravo ukoliko nakon opomene onemogućava kontrolu korištenja stambene jedinice. Smatramo kako odredbu valja precizirati na način da se opomena izdaje u pisanom obliku od strane ovlaštene osobe nadležnog ministarstva, kao i da se korisniku daje razuman rok od 30 dana, u kojem mora, nakon primitka izdane opomene, omogućiti kontrolu korištenja stambene jedinice. Tek po propuštanju ovog roka može se donijeti odluka o gubitku prava na stambeno zbrinjavanje. Prihvaćen Prihvaća se. Odredbe su precizirane.
21 Ured pučke pravobraniteljice NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STAMBENOM ZBRINJAVANJU NA POTPOMOGNUTIM PODRUČJIMA, S NACRTOM KONAČNOG PRIJEDLOGA ZAKONA, Članak 11. -člankom 11. Zakona izmijenjeni su, među ostalim, stavci 7. i 8. članka 18. ZSZPP-a. Izmijenjenim stavkom 7. članka 18. propisano je da pravo se na zaštićenu najamninu iz stavaka 5. i. 6. toga članka gubi kada u vrijeme primjene toga Zakona pojedina općina ili grad izgubi status potpomognutog područja. Zaštićena najamnina iz stavaka 5. i 6. Zakona iznosi 0,13 EUR-a, odnosno 1 kn. Mišljenja smo kako je trebalo ostaviti dosadašnju odredbu stavka 7. članka 18. ZSZPP-a neizmijenjenu, odnosno da iz riječi „potpomognutog područja,“ nije trebalo brisati dio te odredbe koja glasi „a ne ulaze u područje posebne državne skrbi.“ Ovo stoga što je prema članku 1. stavku 2. ZSZPP-a propisano kako je cilj ZSZPP-a poticanje povratka, ostanka i naseljavanja stanovništva na potpomognutim područjima sukladno posebnom zakonu u Republici Hrvatskoj i područjima koja se u smislu ZSZPP-a smatraju područjima posebne državne skrbi, što pridonosi demografskom i gospodarskom razvoju tih područja. Stoga da bi se ostvario navedeni cilj, a imajući pri tome u vidu da su područja posebne državne skrbi određena člancima 4. do 6. ZSZPP-a, često, istovremeno i potpomognuta područja trebalo je i za njih ostaviti iznos najamnine u visini od 0,13 EUR-a, odnosno, kako je rečeno, ne brisati taj dio navedene odredbe. Izmijenjenim, pak, stavkom 8. članak 18. propisano je da korisnicima kojima je rješenjem centra za socijalnu skrb utvrđeno pravo na zajamčenu minimalnu naknadu, visina najma obiteljske kuće ili stana u državnom vlasništvu iznosi 0,13 EUR-a mjesečno za stambenu jedinicu dok traje utvrđeno pravo na zajamčenu minimalnu naknadu. Vezano uz ovu odredbu ističemo kako je prijelaznom odredbom članka 317. stavkom 1. Zakona o socijalnoj skrbi (NN, broj: 18/22-dalje u tekstu: ZSS/22) propisano da centri za socijalnu skrb osnovani prema odredbama Zakona o socijalnoj skrbi (NN, broj: 33/12 i 46/13) ili Zakona o socijalnoj skrbi (NN, broj: 157/13, 152/14, 99/15, 52/16, 16/17, 98/19, 64/20 i 138/20) prestaju s radom istekom 31. prosinca 2022. Stavkom 5. istoga članka ZSS-a/22 propisano je da dana 1. siječnja 2023. Hrvatski zavod za socijalni rad preuzima poslove centra za socijalnu skrbi koji su u toj odredbi pobliže propisani. Prema članku 333. ZSS/22 stupio je na snagu osmoga dana od objave u narodnim novinama, odnosno 17. veljače 2022. g. Člankom 17. stavkom 1. Statuta Hrvatskog zavoda za socijalni rad (NN, broj: 134/22-dalje u tekstu: Statut) propisano je da se središnja ustrojstvena jedinica ustrojava kao središnja služba sa sjedištem u Zagrebu, a stavkom 2. istoga članka Statuta propisano je da se područne ustrojstvene jedinice Zavoda ustrojavaju kao županijske službe i područni uredi. Stoga smatramo da bi stavkom 8. članka 18. trebao biti propisano da korisnicima kojima je rješenjem područnog ureda Hrvatskog zavoda za socijalni rad ili njegovog prednika centra za socijalnu skrb utvrđeno pravo na zajamčenu minimalnu naknadu, visina najma obiteljske kuće ili stana u državnom vlasništvu iznosi 0,13 EUR-a mjesečno za stambenu jedinicu dok traje utvrđeno pravo na zajamčenu minimalnu naknadu. Prihvaćen Prihvaća se. Odredba predloženog stavka 7. je brisana.
22 Ured pučke pravobraniteljice NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STAMBENOM ZBRINJAVANJU NA POTPOMOGNUTIM PODRUČJIMA, S NACRTOM KONAČNOG PRIJEDLOGA ZAKONA, Članak 9. -člankom 9. Zakona dopunjen je novim stavcima 5. 6. i 7. članak 16. ZSZPP-a. Prema novom stavku 7. članka 16. ZSZPP-a proizlazi da će po službenoj dužnosti temeljem obavijesti upravno tijelo županije brisati s listi prvenstva i prijave za koje podnositelj prijave u roku od tri godine od podnošenja prijave nije poduzimao nikakve radnje u svrhu ostvarivanja svojih prava. Nejasno je o kakve bi radnje podnositelj prijave trebao poduzimati nakon što bude uvršten na listu prvenstva. Naime, nakon podnošenja uredne i pravodobne prijave sa svim potrebnim podatcima uz koju je podnesena i sva potrebna dokumentacija na strani podnositelja prijave nema više dodatnih radnji koje bi trebao poduzimati, a kako niti u obrazloženju uz navedenu odredbu nije pojašnjeno o kakvim se to dodatnim radnjama radi, već je samo ponovljena ta odredba, predlažemo da se ista briše ili da se dodatno, barem primjerice, propiše koje su to radnje. Prihvaćen Prihvaća se Odredba se dopunjuje radnjama (primjerice, izjavio primjedbu, dostavio nove dokaze vezano za bodovanje, postavio upit i tome slično). No treba reći da postojeća odredba članka 16. stavka 5. (koji sada postaje stavak 8.), omogućava podnositelju podnošenje primjedbe na objavljenu listu prvenstva. Dakle, liste prvenstva se objavljuju nakon bodovanja i brisanja prijava za koje tri godine nije pokazan nikakav interes, te na tako objavljene liste podnositelji imaju pravo podnošenja primjedbi koje razmatra upravno tijelo županije i na taj način se njihova prijava po primjedbi može ponovno uvrstiti na listu prvenstva. Cilj je ove odredbe da se liste prvenstva redovito ažuriraju kako bi se znalo stanje aktualnih potreba za stambenim zbrinjavanjem. Trenutno je situacija takva da se iz godine u godinu na liste prvenstva prenose prijave podnositelja koji godinama ne pokazuju nikakav interes za ostvarenje prava a time stvara pogrešna slika o potrebama za stambenim zbrinjavanjem na određenim područjima jer neki podnositelji prijava podnose prijave za sve modele stambenog zbrinjavanja i u različitim županijama
23 Ured pučke pravobraniteljice NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STAMBENOM ZBRINJAVANJU NA POTPOMOGNUTIM PODRUČJIMA, S NACRTOM KONAČNOG PRIJEDLOGA ZAKONA, Članak 7. -člankom 7. Zakona u potpunosti je izmijenjen dosadašnji članak 14. ZSZPP-a kojim je reguliran postupak podnošenja prijave za stambeno zbrinjavanje, pa tako i stavak 2. kojim je propisano što sve prijava za stambeno zbrinjavanje mora sadržavati. Tako je, među ostalim, navedeno da prijava mora sadržavati i podatak o bračnom statusu i dokaz o srodstvu. Nejasno je iz kojih se razloga traže navedeni podaci, jer to nije pojašnjeno niti uz obrazloženje navedene odredbe. Također je tom odredbom propisano koja se sve dokumentacija u postupku utvrđivanja prava podnositelja prijave koji se nalaze na listi prvenstva pribavlja po službenoj dužnosti. Tako je propisano da se po službenoj dužnosti pribavlja: 1. uvjerenja o prebivalištima i boravištima u posljednjih 15 godina prije pokretanja postupka 2. uvjerenje nadležnog ureda za katastar o neposjedovanju/posjedovanju nekretnina 3. uvjerenje općinskog suda ili drugog javnog registra da ima/nema u vlasništvu nekretnine 4. podatci nadležne ispostave područnog ureda Porezne uprave o promet nekretnina 5 u slučaju stambenog zbrinjavanja darovanjem građevnog materijala za izgradnju obiteljske kuće na zemljištu podnositelja prijave i dokaz o vlasništvu te lokacijska informacija 6. u slučaju stambenog zbrinjavanja darovanjem građevnog materijala za obnovu, dogradnju/nadogradnju i završetak izgradnje obiteljske kuće ili stana i dokaz o vlasništvu, odnosno suglasnost vlasnika/suvlasnika iz članka 10. toga Zakona, dokaz o legalnosti te lokacijska informacija. Navedeno je svakako za pozdraviti, jer u dosadašnjem stavku 4. članka 14. ZSZPP-a nije bilo jasno propisano da se ta dokumentaciju pribavlja po službenoj dužnosti, već samo da se ona pribavlja. Međutim, mišljenja smo kako je među dokumentaciju koja se pribavlja po službenoj dužnosti trebalo dodati pod točkom 7. da nadležno tijelo koje rješava po podnesenoj prijavi za stambeno zbrinjavanje po službenoj dužnosti pribavlja i uvjerenje da se ne vodi kazneni postupak, odnosno potvrda iz kaznene evidencije, kako je to bilo propisano sada brisanim stavkom 7. članka 14. ZSZPP-a. Prihvaćen Prihvaća se. Alineja 4. u stavku 2. predloženog članka 14. se briše, te se dodaje stavak 8. vezano za pribavljanje dokaza iz kaznene evidencije po službenoj dužnosti.
24 Ured pučke pravobraniteljice NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STAMBENOM ZBRINJAVANJU NA POTPOMOGNUTIM PODRUČJIMA, S NACRTOM KONAČNOG PRIJEDLOGA ZAKONA Prije svega koristimo priliku iskazati zadovoljstvo stavom predlagatelja o potrebi ovako opsežnih izmjena i dopuna postojećeg Zakona o stambenom zbrinjavanju na potpomognutim područjima, a sve s ciljem njegove lakše primjene u praksi. Osnovna pitanja koja se trebaju urediti ovim Zakonom su brojna, a neki se pravni instituti pojavljuju prvi puta, pa ćemo se na njih u nastavku kratko osvrnuti. Za pozdraviti je uvođenje definicije/pojašnjenja tko se smatra članovima kućanstva. Tako je novom točkom g) članka 2. Zakona propisano da se članovima kućanstva smatraju krvni srodnici, bračni i izvanbračni partneri, životni partneri, posvojene osobe i osobe pod skrbništvom i druge osobe koje je korisnik po zakonu dužan uzdržavati, odnosno osobe koje uzdržavaju korisnika, a koji imaju prijavljeno prebivalište i prebivaju u istoj stambenoj jedinici. Također je za pozdraviti što je člankom 3. Zakona kojim je u članku 8. Zakona o stambenom zbrinjavanju na potpomognutim područjima (dalje u tekstu ZSZPP) dodana nova točka 4. prema kojoj pravo na stambeno zbrinjavanje na područjima primjene ZSZPP-a može ostvariti stranka i članovi njegove obitelji koji žive u zajedničkom kućanstvu pod uvjetom da u postupku utvrđivanja prava osobe koje žive i/ili rade u inozemstvu dostave izjavu pod materijalnom i kaznenom odgovornošću da će se nakon izvršnosti rješenja o stambenom zbrinjavanju vratiti u Republiku Hrvatsku i prebivati u dodijeljenoj stambenoj jedinici sukladno članku 18. stavku 9. ZSZPP-a. S tim u vezi je i odredba članka 12. kojom je izmijenjen stavak 4. članka 22. ZSZPP-a na način da više nije razlog za gubitak prava na stambeno zbrinjavanje nekorištenje stambenom jedinicom za stambeno zbrinjavanje neprekidno u razdoblju duljem od šest mjeseci pod uvjetom da stambenu jedinicu ne koriste zbog potrebe liječenja, obrazovanja, privremenog ili sezonskog ili terenskog rada i pod uvjetom .da je o tome obaviještena nadležna Područna služba te o tome priložena odgovarajuća dokumentacija. Naime, u proteklih nekoliko godina pučka pravobraniteljica zaprimila više desetaka pritužbi koje se odnose upravo na situaciju da se korisnicima stambenog zbrinjavanja prijetilo gubitkom prava na stambeno zbrinjavanje, a neki od njih su i izgubili to pravo zbog nekorištenja stambenom jedinicom iz, kako se sada ispostavilo, opravdanih razloga, odnosno liječenja ili rada u inozemstvu i sl. Mišljenja smo kako ima još odredbi koje su u ovom Zakonu učinile iskorak u pozitivnom smjeru u odnosu na postojeći ZSZPP, ali se na sve njih zbog opsežnosti teksta i kratkoće vremena za savjetovanje sa zainteresiranom javnošću, nismo u mogućnosti osvrnuti. Stoga bismo se samo osvrnuli na još jednu odredbu, jer smo u Izvješću pučke pravobraniteljice za 2021. preporučili da se korisnicima stambenog zbrinjavanja po modelu darovanja građevnog materijala omogući produljenje rokova za ugradnju darovanog građevnog materijala, a što je sada, među ostalim, navedeno u članku 20. kojim se izmjenjuje članak 34. ZSZPP-a. Navedeno svakako pozdravljamo. Istovremeno, ukazujemo i na određene manjkavosti vezano za postupak te sam Nacrt prijedloga te dajemo prijedloge vezano za konkretne odredbe posrijedi. Prvo, ističemo izrazito kratak rok za e-savjetovanje od svega sedam dana (od 31.5. 2023. do 7.6.2023. g.) za opsežne izmjene i dopune ZSZPP-a. Naime, ovim izmjenama i dopunama mijenja se veliki dio odredbi postojećeg ZSZPP-a, a prema članku 11. stavak 3. Zakona o pravu na pristup informacijama (NN, broj: 25/13, 85/15 i 69/22-dalje u tekstu: ZPPI) propisano je kako su tijela javne vlasti iz stavka 1. toga članka ZPPI-a dužna provesti savjetovanje s javnošću u pravilu u trajanju od 30 dana, osim u slučajevima kad se savjetovanje provodi sukladno propisu kojim se uređuje postupak procjene učinaka propisa. Također, točkom V. 3. Kodeksa savjetovanja sa zainteresiranom javnošću u postupcima donošenja Zakona, drugih propisa i akata (NN, broj: 140/09-dalje u tekstu: Kodeks) propisano je da objava poziva na savjetovanje o nacrtima zakona, drugih propisa treba sadržavati jasno naznačen rok za očitovanja zainteresirane javnosti za koji je poželjno da ne bude kraći od 15 dana kako bi zainteresirana javnost imala dovoljno vremena za proučavanje predmetnog nacrta i oblikovanje svoga mišljenja. Stoga smatramo kako je bez obzira na žurnost donošenja predmetnog Zakona važno e-savjetovanje provesti barem u roku propisanom točkom V.3. Kodeksa, jer inače sam postupak e-savjetovanja ne ispunjava svoju svrhu, odnosno se bitno otežava zainteresiranoj javnosti da sudjeluje postupku e-savjetovanja. Ovo posebice kada se ima u vidu opsežnost izmjena i dopuna Zakona. Zaključno kako se, kao što je već prije i navedeno, radi o izrazito opsežnim izmjenama i dopunama Zakona, predlažemo da se nakon donošenja predmetnog Zakona te njegovog stupanja na snagu, donese pročišćeni tekst Zakona, radi njegove lakše primjene u praksi. Primljeno na znanje Primljeno na znanje. Razlozi radi kojih se Zakon donosi u hitnom postupku kao i pravna osnova za isto su dani u obrazloženju prijedloga Zakona.