Izvješće o provedenom savjetovanju - Savjetovanje sa zainteresiranom javnošću u vezi s Pravilnikom o postupku rješavanja odštetnih zahtjeva oštećenih osoba u prometu
|
Redni broj
|
Komentar | Odgovor | |||
|---|---|---|---|---|---|
| 1 | HRVATSKA GOSPODARSKA KOMORA | Informiranje oštećene osobe o obvezama odgovornog osiguratelja i potrebnim podacima u postupku rješavanja odštetnog zahtjeva, Članak 5. | U nastavku dostavljamo mišljenje Udruženja trgovine motornim vozilima HGK (u daljnjem tekstu: Udruženje). Udruženje smatra kako bi ključne informacije uz sve navedeno u članku 5. Pravilnika trebale sadržavati i obavijesti o tome da: - oštećena osoba ima pravo uz odštetni zahtjev priložiti nalaz i mišljenje ovlaštenog vještaka i/ili ponudu/račun ovlaštenog pružatelja usluga po svom izboru; - oštećena osoba ima pravo samostalno odlučiti kod kojeg ovlaštenog pružatelja usluga na području Republike Hrvatske će popraviti prijevozno sredstvo; - je odgovorni osiguratelj obvezan u potpunosti priznati kao nesporan iznos troškova popravka prijevoznog sredstva naveden u ponudi/računi odabranog ovlaštenog pružatelja usluga ukoliko: i. su u ponudi/računu navedeni dijelove za zamjenu i dijelove za popravak i broj radnih sati sukladni standardima popravka proizvođača ii. su ponuda/račun izdani sukladno službenom cjeniku odabranog ovlaštenog pružatelja usluga važećeg u trenutku davanja ponude ili u skladu s cijenama koje odabrani ovlašteni pružatelj usluga ima dogovorene s odgovornim osigurateljem, ukoliko takav dogovor postoji; - je odgovorni osiguratelj dužan platiti oštećenoj osobi najmanje iznos tržišne vrijednosti prijevoznog sredstva neposredno prije štetnog događaja ukoliko se utvrdi da se popravak prijevoznog sredstva ne može izvršiti na način da prijevozno sredstvo bude sigurno za korištenje ili ukoliko bi troškovi popravka prijevoznog sredstva bili veći od tržišne vrijednosti prijevoznog sredstva prije štetnog događaja. U stavku 1. je navedeno da će odgovorni osiguratelj Ključne informacije uručiti oštećenoj osobi prilikom podnošenja odštetnog zahtjeva samo na njen zahtjev. Obzirom da su oštećene osobe u velikom broju slučajeva i potrošači, Udruženje je mišljenja kako bi istima Ključne informacije odnosno popis njihovih prava trebao biti dan prilikom podnošenja odštetnog zahtjeva, neovisno o tome jesu to zatražili ili ne. Stoga Udruženje predlaže da se stavak 1. izmijeni tako da glasi: „(1) Ključne informacije za oštećenu osobu odgovorni osiguratelj je dužan imati na vidljivom mjestu na svojoj internetskoj stranici te s navedenim upoznati oštećenu osobu te joj iste i uručiti prilikom podnošenja odštetnog zahtjeva.“ | Nije prihvaćen | U odnosu na komentar na članak 5. stavak 1. Ne prihvaća se. Smisao ove odredbe je fizičko uručenje na zahtjev stranke, no za sve oštećenike iste će biti dostupne na vidljivom mjestu internetske stranice Društva, te će sve oštećene osobe s istom biti upoznate od strane osiguratelja. U odnosu na komentar na članak 5. stavak 4. Ne prihvaća se. Prilogom pravilnika određen je samo okvir, točnije, naslovi koje je potrebno predvidjeti u svakoj ključnoj informaciji za oštećenu osobu. Pravilnik ne propisuje sadržaj istoga, već sadržaj predstavlja odgovornost svakog Društva. Osiguratelj je dužan, prije primjene te u slučaju svake značajnije promjene, HANFA-i dostaviti predmetni dokument. |
| 2 | HRVATSKA GOSPODARSKA KOMORA | Sadržaj obrazložene ponude i utemeljenog odgovora, Članak 3. | U nastavku dostavljamo stajalište Udruženja trgovine motornim vozilima HGK (u daljnjem tekstu: Udruženje). U slučaju kada odgovorni osiguratelj utvrdi „totalnu štetu“ i odbije snositi troškove popravka prijevoznog sredstva za oštećenu osobu bitan podatak koji bi trebala sadržavati obrazložena ponuda je podatak o tržišnoj vrijednosti prometnog sredstva neposredno prije štetnog događaja. Stoga predlažemo da se u članku 3. Pravilnika predvidi da obrazložena ponuda, u tom slučaju, mora sadržavati i podatak o tržišnoj vrijednosti prometnog sredstva neposredno prije štetnog događaja. U članku 3. stavku 2. alineji 4. navedeno je da obrazložena ponuda mora sadržavati specifikaciju utvrđene visine štete uključujući dijelove za zamjenu i dijelove za popravak s njihovim kataloškim brojevima i cijenom te naznaku broja radnih sati prema prihvaćenim standardima popravka proizvođača. Iz Pravilnika nije jasno što se smatra pod „prihvaćenim“. Svaki proizvođač prijevoznog sredstva ima određene standarde popravka. Da bi se popravak izvršio u skladu s pravilima struke isti bi se trebao izvršiti sukladno standardima proizvođača neovisno o tome koji pružatelj usluga vrši popravak. Stoga Udruženje smatra kako odgovorni osiguratelj ne bi trebao imati pravo izbora hoće li prihvatiti standarde popravka proizvođača ili ne. Obzirom na navedeno predlaže se da se u predmetnoj odredbi briše riječ „prihvaćenim“. U članku 3. stavku 3. točki 2. alineji 6. navedeno je da u slučaju kada je odgovorni osiguratelj utvrdio da je odgovoran za dio štete obrazložena ponuda između ostalog mora sadržavati detaljno očitovanje na sve sporne točke dostavljenog nalaza i mišljenja neovisnog vještaka vezane uz odgovornost za naknadu štete. Međutim, u slučaju kada se radi o djelomičnoj odgovornosti za štetu oštećena osoba može također dostaviti ponudu/račun ovlaštenog pružatelja usluga. Iz navedenog razloga predlaže se dopuna članka 3. stavka 3. točke 2. alineje 6. na način kako slijedi: „- detaljno očitovanje na sve sporne točke dostavljenog nalaza i mišljenja neovisnog vještaka vezane uz odgovornost za naknadu štete te sporne stavke računa odnosno ponude za popravak štete ovlaštenog pružatelja usluga, kada je dostavljeno,“ | Djelomično prihvaćen | Totalna šteta nije pojedinačno predmet ovog pravilnika, već se na nju primjenjuju sve općenite odredbe koje se tiču i ostalih vrsta šteta. (npr. sadržaj obrazložene ponude, specifikacije umanjenja i sl.) U odnosu na komentar na članak 3. stavak 3. točku 2. alineju 4. Prihvaća se. Brisana riječ „prihvaćenim“ jer se radi o univerzalnim standardima proizvođača. Izmijenjena odredba sada glasi: - specifikaciju utvrđene visine štete (primjerice navesti dijelove za zamjenu i dijelove za popravak s njihovim kataloškim brojevima te naznaku broja radnih sati prema standardima popravka proizvođača, pri čemu je odgovorni osiguravatelj dužan na jasan, jednostavan i razumljiv način obrazložiti kako je došao do utvrđene visine štete i iznosa štete koju će isplatiti, te obrazložiti bilo koje primijenjene specifične faktore (primjerice amortizacija, suodgovornost i sl.), uključujući i razloge zašto su primijenjeni i kako su određeni, U odnosu na komentar na članak 3. stavak 3. točku 2. alineju 6. Prihvaća se. Obzirom je u situaciji odgovornosti samo za dio naknade štete moguće dostaviti ponudu/račun ovlaštenog pružatelja usluga, prihvaćen komentar i izmijenjena odredba glasi: - detaljno očitovanje na sve sporne točke dostavljenog nalaza i mišljenja neovisnog vještaka vezane uz odgovornost za naknadu štete te sporne stavke računa odnosno ponude za popravak štete ovlaštenog pružatelja usluga, kada je dostavljeno |
| 3 | HRVATSKA GOSPODARSKA KOMORA | Način rješavanja odštetnog zahtjeva, Članak 2. | U nastavku dostavljamo stajalište Udruženja trgovine motornim vozilima HGK (u daljnjem tekstu: Udruženje). U članku 2. stavku 1. alineji 1. navedeno je da je odgovorni osiguratelj dužan „pružiti Ključne informacije za oštećenu osobu u formatu i sadržaju koji je definiran Prilogom ovog Pravilnika (dalje: Ključne informacije za oštećenu osobu)“, međutim, Pravilnik ne sadrži prilog na koji se poziva. Temeljem postojećeg Pravilnika nije određeno tko vrši izvid štete. Do sada su izvid štete u praksi vršili najčešće zaposlenici osiguratelja. Naime, temeljem takvog uređenja osiguratelj ima mogućnost sam vršiti izvid štete i određivati iznos naknade štete koju će isplatiti oštećenoj osobi, a što je u suprotnosti s bilo kakvom objektivnosti i transparentnosti postupanja. Jedina mogućnost koju oštećena osoba ima su dugotrajni sudski postupci. Iz navedenog razloga Udruženje smatra da bi izvid štete trebali vršiti neovisni procjenitelji. Pritom su za procjenu štete najstručnije servisne radionice odnosno pružatelji usluga. Naime, zaposlenici servisnih radionica prolaze stalne edukacije i obuke u vezi svih postojećih i novih tehnologija i najstručnije su osobe koje mogu procijeniti što je na vozilu sve potrebno popraviti i koliko je sati rada za to potrebno. Navedeno je osobito bitno s obzirom na to da je u članku 3. stavku 2. izričito navedeno kako obrazložena ponuda mora sadržavati dijelove za zamjenu i dijelove za popravak s njihovim kataloškim brojevima i cijenom te naznaku broja radnih sati prema prihvaćenim standardima popravka proizvođača. Pristup navedenim standardima imaju upravo servisne radionice. Stoga Udruženje predlaže predvidjeti da izvid štete vrše neovisni procjenitelji odnosno ovlašteni pružatelji usluga. Obzirom na navedeni Opći komentar Udruženje predlaže sljedeću nadopunu članka 2. „Izvid štete vrši odabrani ovlašteni pružatelj usluga te se prijevozno sredstvo mora dovesti odabranom ovlaštenom pružatelju usluga radi izvida štete. Ukoliko odgovorni osiguratelj nije suglasan s izvidom štete ili procjenom visine troškova popravka izvršenim od strane ovlaštenog pružatelja usluga, odgovorni osiguratelj je o tome dužan odmah obavijestiti oštećenu osobu. U tom slučaju oštećena osoba ima pravo angažirati neovisnog vještaka. Neovisni vještak izvid štete vrši u prostorijama odabranog pružatelja usluga te sastavlja nalaz i mišljenje. Izvid štete odnosno nalaz i mišljenje neovisnog vještaka su tada obvezujući za odgovornog osiguratelja.“ U članku 2. stavku 1. alineji 5. navedeno je da je odgovorni osiguratelj prilikom traženja podataka od oštećene osobe dužan ograničiti se samo na nužne podatke (primjerice kod materijalnih šteta, podatke sadržane u Europskom izvješću o nesreći), dok je u alineji 6. navedeno da odgovorni osiguratelj mora uputiti oštećenu osobu da se uredno ispunjeno Europsko izvješće o nesreći, ako je dostupno, može koristiti kao odštetni zahtjev. Iz navedenih odredbi nije jasno je li u slučaju ukoliko oštećena osoba dostavi uredno ispunjeno Europsko izvješće o nesreći odgovorni osiguratelj ovlašten dodatno zahtijevati ispunjavanje svojih obrazaca kojima zahtijeva podatke koji su već sadržani u Europskom izvješću o nesreći. Zakonom o sigurnosti prometa na cestama propisana je obveza ispunjavanja Europskog izvješća. Člankom 2. stavkom 1. alinejom 6. Pravilnika propisano je da se uredno ispunjeno Europsko izvješće o nesreći može koristiti kao odštetni zahtjev, dok alineja 5. omogućuje odgovornom osiguratelju da zahtijeva od oštećene osobe podatke koji su već sadržani u Europskom izvješću o nesreći. U praksi najčešće svaki osiguratelj ima svoj obrazac koji oštećena osoba mora popunjavati i na temelju kojeg odgovorni osiguratelj odlučuje o odgovornosti za štetu. Obzirom da je popunjavanje Europskog izvješća o nesreći zakonska obveza te kako bi se postupak pojednostavio za oštećenu osobu, Udruženje predlaže da se u članku 2. stavku 1. doda alineja koja će glasiti kako slijedi: „- ukoliko je oštećena osoba predala uredno ispunjeno Europsko izvješće o nesreći ne zahtijevati od oštećene osobe ispunjavanje bilo kakvih formulara o štetnom događaju kojim se zahtijeva bilo koji podatak sadržan u Europskom izvješću o nesreći.“ U članku 2. stavku 1. alineji 8. navedeno je da je odgovorni osiguratelj dužan uzeti u obzir dostavljeni nalaz i mišljenje neovisnog vještaka i ponudu ili račun za popravak štete ovlaštenog pružatelja usluga, kojeg je oštećena osoba osobno izabrala. U Pravilniku nije definirano tko se smatra ovlaštenim ponuditeljem usluga. Stoga bi se moglo tumačiti da su to pružatelji usluga koje ovlasti osiguratelj. Kako bi se izbjegla bilo kakva različita tumačenja Udruženje predlaže da se u Pravilniku definira pojam ovlaštenog ponuditelja usluga. S tim u vezi Udruženje predlaže sljedeću definiciju: „ovlašteni pružatelj usluga je pružatelj usluga koji je sukladno važećim propisima ovlašten pružati usluge popravka prijevoznog sredstva na kojeg se odnosi odštetni zahtjev (servisna radionica i dr.)“. Nastavno na navedeno, Udruženje smatra kako formulacija „uzeti u obzir“ pogoduje osigurateljima jer isti nisu dužni priznati dostavljeni nalaz i mišljenje i/ili ponudu ili račun za popravak ovlaštenog pružatelja usluga kojeg je oštećena osoba osobno izabrala. Obzirom na navedeno ne rješava se temeljni problem, a to je da osiguratelji i nadalje mogu odbijati platiti troškove popravka pružatelja usluga koji ima cijene veće od pružatelja usluga s kojim je osiguratelj sklopio ugovor o poslovnoj suradnji. Isto tako, iz razloga transparentnosti i dokazivosti neprihvaćanje nalaza bi se trebalo obrazložiti pisanim putem. Kako bi se izbjeglo sve prethodno navedeno, odnosno kako bi oštećena osoba bez ikakvih štetnih posljedica mogla popraviti vozilo kod pružatelja usluga po svom izboru, predlaže se da se alineja 8. u članku 2. stavku 1. Pravilnika izmijeni kako slijedi: „- uzeti u obzir dostavljeni nalaz i mišljenje neovisnog vještaka i ponudu ili račun za popravak štete ovlaštenog pružatelja usluga kojeg je oštećena osoba osobno izabrala te na jasan, jednostavan i razumljiv način pisanim putem obrazložiti eventualno neprihvaćanje istog nalaza i mišljenja odnosno ponude/računa popravka u odgovarajućem dijelu ili u cijelosti, pritom se ne prihvaćanje ne smije odnositi: i. na dijelove za zamjenu i dijelove za popravak i naznaku broja radnih sati ukoliko su isti određeni sukladni standardima popravka proizvođača i ii. na cijene dijelova i cijenu rada ukoliko su isti u skladu s cijenama iz službenog cjenika odabranog ovlaštenog pružatelja usluga važećeg u trenutku davanja ponude/računa ili u skladu s cijenama koje odabrani ovlašteni pružatelj usluga ima dogovorene s odgovornim osigurateljem, ukoliko takav dogovor postoji.“ U članku 2. stavku 1. alineji 10. navedeno je da odgovorni osiguratelj ne smije rješavanje odštetnog zahtjeva odnosno isplatu naknade štete ili nespornog dijela naknade štete uvjetovati primjerice popravkom vozila kod određene servisne radionice. U Pravilniku se za servisnu radionicu koristi termin „ovlašteni pružatelj usluga“ stoga Udruženje predlaže ujednačiti terminologiju. Pojedini odgovorni osiguratelji do sada nisu priznavali iznos troškova popravka izabrane servisne radionice ukoliko su cijene odabrane servisne radionice bile veće od cijena koje odgovorni osiguratelj ima ugovorene s pojedinim pružateljima usluga. Na navedeni način se oštećena osoba neizravno ograničava u izboru ovlaštenog pružatelja usluga. Kako bi se onemogućilo navedeno neizravno ograničavanje oštećene osobe u izboru pružatelja usluga, Udruženje predlaže dodati novu alineju koja će glasiti kako slijedi: „- ne odbijati u cijelosti niti djelomično isplatu troškova popravka prijevoznog sredstva utvrđenog u ponudi/računu ovlaštenog pružatelja usluga koji je u skladu sa službenim cjenikom odabranog ovlaštenog pružatelja usluga važećim u trenutku davanja ponude.“ U Pravilniku nije uređeno kada je odgovorni osiguratelj ovlašten proglasiti tzv. „totalnu štetu“. Obzirom da navedeno nije regulirano omogućava se da odgovorni osiguratelji proglase „totalnu štetu“ te odbiju u cijelosti ili djelomično podmiriti troškove popravka prijevoznog sredstva i u slučaju kada bi trošak popravka bio manji od tržišne vrijednosti prijevoznog sredstva. Sve dok su troškovi popravka manji od tržišne vrijednosti prijevoznog sredstva, Udruženje smatra kako bi oštećena osoba morala imati pravo izbora hoće li popraviti prijevozno sredstvo ili će prihvatiti iznos naknade štete ponuđen od strane odgovornog osiguratelja. Stoga Udruženje predlaže da se u članak 2. Pravilnika uvrste sljedeće odredbe: „Ukoliko se izvidom štete utvrdi da se popravak prijevoznog sredstva ne može izvršiti na način da prijevozno sredstvo bude sigurno za korištenje ili ukoliko bi troškovi popravka prijevoznog sredstva bili veći od tržišne vrijednosti prijevoznog sredstva prije štetnog događaja, visina štete koju je odgovorni osiguratelj dužan platiti oštećenoj osobi je najmanje iznos tržišne vrijednosti prijevoznog sredstva neposredno prije štetnog događaja. U tom slučaju odgovorni osiguratelj dužan je navesti tržišnu vrijednost prijevoznog sredstva prije nastanka štetnog događaja. Ukoliko su troškovi popravka prijevoznog sredstva isti ili manji od tržišne vrijednosti prijevoznog sredstva prije štetnog događaja, odgovorni osiguratelj je dužan oštećenu osobu pisanim putem obavijestiti da ima pravo na popravak prijevoznog sredstva te ukoliko oštećena osoba želi popravak prijevoznog sredstva, odgovorni osiguratelj je dužan podmiriti troškove navedenog popravka. Tržišna vrijednost prijevoznog sredstva koja se navodi u ovom Pravilniku je vrijednost koju je prijevozno sredstvo imalo prije štetnog događaja sukladno programu kojeg za procjenu tržišne vrijednosti prijevoznih sredstava koristi Porezna uprava. Ukoliko oštećena osoba nije zadovoljna navedenom procjenom može o svom trošku angažirati neovisnog vještaka da odredi tržišnu vrijednost prijevoznog sredstva. Procjena izvršena od strane neovisnog vještaka obvezujuća je za odgovornog osiguratelja.“ U članku 2. stavku 3. alineji 4. se navode „limiti isplate“. U Pravilniku se nigdje ne definiraju limit isplate. Navedeno bi značilo da odgovorni osiguratelji mogu u svojim internim aktima propisati limite isplate koji mogu biti manji od tržišne vrijednosti prijevoznog sredstva neposredno prije štetnog događaja. Obzirom da oštećena osoba nije ni u kakvom ugovornom odnosu s odgovornim osigurateljem, Udruženje smatra kako je navedeno protivno općim načelima obveznog prava. Stoga se Udruženje predlaže da se u Pravilniku izričito propiše da je odgovorni osiguratelj dužan naknaditi oštećenoj osobi: - iznos stvarno nastale materijalne štete ukoliko je iznos materijalne štete manji ili jednak tržišnoj vrijednosti prijevoznog sredstva neposredno prije nastanka štetnog događaja odnosno - iznos materijalne štete koji odgovara tržišnoj vrijednosti prijevoznog sredstva neposredno prije nastanka štetnog događaja ukoliko je iznos materijalne štete veći od tržišne vrijednosti prijevoznog sredstva neposredno prije nastanka štetnog događaja. U članku 2. stavku 4. Pravilnika je navedeno da odštetni zahtjev može biti podnesen od strane osobe koja je ovlaštena zastupati oštećenu osobu. U Pravilniku nije definirano tko se smatra ovlaštenim za zastupanje odnosno je li bilo koja treća osoba, uključujući i ovlaštenog pružatelja usluga, ovlaštena zastupati oštećenu osobu. Kako bi se isključilo tumačenje da je samo odvjetnik taj koji je ovlašten zastupati oštećenu osobu te kako bi se isključila mogućnost da pojedini osiguratelji zahtijevaju javnobilježnički ovjerenu punomoć te kako bi se za oštećenu osobu pojednostavio postupak i smanjili troškovi, Udruženje predlaže da se u članku 2. stavak 4. nadopuni na sljedeći način: „(4) Ako je odštetni zahtjev podnesen od strane osobe koja je u postupku ovlaštena zastupati oštećenu osobu, uključujući i ovlaštenog pružatelja usluga, odgovorni osiguratelj dužan je komunicirati s tom osobom u skladu s navedenim ovlaštenjem. Punomoć kojom oštećena osoba daje ovlaštenje za zastupanje ne mora biti ovjerena od strane javnog bilježnika.“ | Djelomično prihvaćen | U odnosu na komentar na članak 2. stavak 1. alineju 1. Ne prihvaća se. Ključne informacije za oštećenu osobu prilog su ovog Pravilnika. Prijedlozi da se propiše kako izvide šteta vrše isključivo neovisni procjenitelji odnosno ovlašteni pružatelji usluga se ne prihvaćaju jer su pre-ograničavajući, a niti se Pravilnikom mogu propisivati ova vrsta isključenja i ograničenja. Također neprihvatljive su i odredbe o obvezatnosti izvida ili nalaz i mišljenja neovisnog vještaka, kako to predviđa predlagatelj. U odnosu na komentar na članak 2. stavak 1. alineju 5 i 6. Djelomično se prihvaća. Nije prihvaćeno propisivanje zabrane tj. branjenje korištenja formulara za Društvima u postupcima prijavu štete povrh ispunjenog Europskog izvješća o nesreći obzirom postoje podaci koji su Društvu potrebni povrh u njemu navedenih, te se Pravilnikom ne može na taj način ograničavati Društvo. Duplih i nepotrebnih prikupljanja informacija ne bi smjelo biti jer je u Pravilniku propisano ograničenje traženja samo na nužne podatke. Međutim, u svrhu razjašnjenja izmijenjen redoslijed stavki i dorađeno na način da glasi: - uputiti oštećenu osobu da se uredno ispunjeno Europsko izvješće o nesreći, ako je dostupno, može koristiti kao odštetni zahtjev, odnosno kao izjava o okolnostima načina nastanka štetnog događaja sukladno članku 38. Zakona, - prilikom traženja podataka od oštećene osobe ograničiti se samo na nužne podatke (primjerice kod materijalnih šteta, uz podatke sadržane u Europskom izviješću o nesreći, identifikacijske podatke, kontakt podatke, podatak o načinu isplate naknade štete), U odnosu na komentar na članak 2. stavak 1. alineju 8. Ne prihvaća se. Nije potrebno u Pravilniku definirati tko je ovlašteni ponuditelj usluga niti se Pravilnikom mogu definirati koji su to razlozi kada je obvezno prihvaćanje tj. zabranjeno odbijanje plaćanje troškova popravka, već se navedeno rješava sudskim putem i uspostavljenom sudskom praksom. U odnosu na komentar na članak 2. stavak 1. alineju 10. Ne prihvaća se. Uređenje postupanja u slučaju totalne štete ne uređuje se zasebno u Pravilniku već se postupanje i u slučaju postojanja totalne štete rješava na razini općenitih normi (npr. sadržaj obrazložene ponude, specifikacije umanjenja i sl.). Također, Pravilnikom se ne može propisivati obvezanost procjene tržišne vrijednosti prijevoznog sredstva prije štetnog događaja kako to navodi predlagatelj. U odnosu na komentar na članak 2. stavak 3. alineju 4. Ne prihvaća se. U predmetnoj alineji ne radi se o novčanim limitima, već o limitima isplate u smislu internih procedura i ovlaštenja. Radi dodatnog razjašnjenja smisla odredbe ista je izmijenjena te sada glasi: - kriterije koje Osiguratelj koristi u postupku obrade odštetnih zahtjeva koji uključuje postupak, rješavanje i odobravanje rješavanja odštetnog zahtjeva unutar hijerarhijske strukture U odnosu na komentar na članak 2. stavak 4. Ne prihvaća se. Pitanja davanja punomoći i osoba ovlaštenih za zastupanje uređuju se drugim propisima i nisu predmet ovog Pravilnika. |
| 4 | HRVATSKI URED ZA OSIGURANJE | Prijelazne i završne odredbe, Članak 6. | Čl. 6. „(1) Osiguratelj je dužan interni akt iz članka 2. stavka 3. ovoga Pravilnika donijeti i započeti primjenjivati najkasnije (3 mjeseca od stupanja na snagu – dd/mm/2024.) (2) Osiguratelj je dužan svoju evidenciju uskladiti s člankom 4. ovoga Pravilnika do 1. travnja 2025.“ Komentar: Imajući u vidu da se radi o značajnim promjenama koje utječu na sustav i organizaciju obrade šteta te zahtijevaju određene organizacijske, tehničke i veće promjene IT sustava, predlažemo da se rok iz st. 1. produlji na 6 mjeseci od dana stupanja na snagu ovog pravilnika, a rok iz st. 2. pomakne na 1. lipnja 2025. g., ukoliko se usvoji primjedba glede čl. 4. b) al.11. U protivnom, bi se morao zahtiijevati puno značajnije produljenje navedenog roka. | Prihvaćen | Zbog značajnosti izmjena koje ovaj Pravilnik donosi a koji zahtijevaju organizacijske, tehničke i veće promjene IT sustava prihvaćeno produljenje roka primjene. Izmijenjeno sada glasi: (1) Osiguratelj je dužan interni akt iz članka 2. stavka 3. ovoga Pravilnika donijeti i započeti primjenjivati najkasnije (6 mjeseca od stupanja na snagu – dd/mm/2024.) (2) Osiguratelj je dužan svoju evidenciju uskladiti s člankom 4. ovoga Pravilnika do 1. lipnja 2025. |
| 5 | HRVATSKI URED ZA OSIGURANJE | Evidentiranje odštetnih zahtjeva , Članak 4. | Čl. 4. b) al. 4. - „datum utvrđivanja obveze“ Komentar: Budući da je svaki dopis upućen od strane osiguratelja oštećenoj osobi datiran, to je i dopis s obaviješću o utvrđivanju obveze datiran i time predstavlja datum utvrđivanja obveze, pa je dodatno evidentiranje ovog podatka suvišno. To bi samo dodatno administrativno i troškovno opteretilo (IT troškovi) proces obrade štete Čl. 4. b) al. 11. - „pričuvu šteta s povijesnim pregledom prema kategorijama isplate/vrsta šteta (posebno vođenje pričuve za osobe, stvari i direktne troškove obrade odštetnih zahtjeva - troškovi koji se direktno mogu locirati na pojedinu štetu (npr. kamate, sudske pristojbe, troškovi odvjetnika, troškovi vanjskih suradnika), kod pričuve za osobe razdvajanje na imovinsku i neimovinsku štetu te naknadu u obliku novčane rente)“ Komentar: Smatramo da ovakvoj odredbi nije mjesto u pravilniku koji uređuje rješavanje odštetnih zahtjeva i razmjenu informacija prema oštećenom. Ovdje bi se nepotrebno ušlo u složenu temu koja se u pravilniku detaljno razrađuje i to u segmentu koji ne predstavlja dodanu vrijednost za oštećenu osobu jer navedene vrijednosti nisu potrebne za informiranje oštećene osobe. Isto bi zahtijevalo relativno značajnu upotrebu resursa (nepotrebni troškovi i napor engl. undue cost and effort) i utjecalo bi na povećanje operativnog rizika jer zahtijeva složenu izmjenu sustava koja utječe na ostale veze u sustavu, a sve bez detaljnih uputa i u kratkom vremenu, a da se pri tome informacijska vrijednost za oštećene ne bi poboljšala jer se njima niti ne komunicira dio vezan za evidentirane pričuve po njihovom predmetu. Osiguratelji sada imaju uspostavljene funkcionalne procese formiranja i praćenja pričuve šteta uz primjenu standarda IFRS 17 i pod nadzorom regulatora HANFA-e, a koje nadograđuju prema i u skladu s vlastitim politikama razvoja IT sustava i ostalih procesa i politika unutar Društva. Slijedom navedenog, smatramo da ne postoji opravdani razlog za uvrštavanje takve obveze koje bi izazvala značajne neopravdane troškove i nije u adekvatnoj korelaciji sa primjenjivom IFRS 17 regulativom. | Djelomično prihvaćen | U odnosu na komentar na članak 4. stavak 2. alineju 4. Ne prihvaća se. Navedeni datum služi za provjeru postupanja Društva u smislu postupanja „bez odgađanja“, te navedeni datum nije nužno i datum naveden na dopisu. Također, unos takvog datuma predviđa se i prema smjernicama OECD-a. U odnosu na komentar na članak 4. stavak 2. alineju 11. Prihvaća se. Iako nije intencija ove odredbe informiranje oštećene osobe, nego služi za evidencije regulatoru, zbog navoda predlagatelja oko kompleksnosti izmjena koje su nužne u sustavima Društava za provedbu predmetne odredbe ista se prihvaća, te predmetna alineja sada glasi: -pričuvu šteta s povijesnim pregledom |
| 6 | HRVATSKI URED ZA OSIGURANJE | Sadržaj obrazložene ponude i utemeljenog odgovora, Članak 3. | Čl. 3. st.2. al. 3. /čl. 3. st. 3. toč. 2.al. 4. „specifikaciju utvrđene visine štete uključujući dijelove za zamjenu i dijelove za popravak s njihovim kataloškim brojevima i cijenom te naznaku broja radnih sati prema prihvaćenim standardima popravka proizvođača, pri čemu je odgovorni osiguravatelj dužan na jasan, jednostavan i razumljiv način obrazložiti kako je došao do utvrđene visine štete i iznosa štete koju će isplatiti, te obrazložiti bilo koje primijenjene specifične faktore (primjerice amortizacija, suodgovornost i sl), uključujući i razloge zašto su primijenjeni i kako su određeni“ Komentar: Navedeni članak opisuje koje je potrebne dokumente i pojašnjenja nužno dostaviti oštećenoj osobi, dok s druge strane čl. 3., st. 7. ovog Pravilnika navodi kako svako obrazloženje treba sadržavati minimum podataka kako bi stranka jednostavno i nedvosmisleno razumjela obrazloženje što se kosi s ovom odredbom. Također u RH se držimo načela slobodnog tržišta i pravila tržišnog natjecanja tako da servisne radionice samostalno kreiraju satnice, isto tako imaju različite dobavne lance materijala i dijelova pa samim time parametri za kalkulaciju ne mogu biti univerzalni Osiguratelji već i sada klijentima šalju dokument u kojem su naznačeni dijelovi vozila za popravak ili zamjenu i koji služi upravo kao informacija servisnim radionicama, uz napomenu da ukoliko servisna radionica uoči potrebu za dodatnim popravkom vozila ima obvezu obavijestiti osiguratelja kako bi isti mogao izvršiti naknadni izvid štete. Stoga je tek po popravku vozila od strane ovlaštenog pružatelja usluge moguće utvrditi konačnu visinu štete. Osigurateljima je nemoguće i neopravdano navoditi cijenu dijelova jer nije jasno po kojim kriterijima bi se te cijene navodile imajući u vidu prisutnost raznih kategorija dijelova te pripadajućih cijena. Takvim određivanje obveznog prikaza cijene dijelova dovelo bi do zadiranja u pravila tržišnog natjecanja u smislu zabranjenog sporazuma sukladno čl. 101. st. 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije („UFEU“), odnosno čl. 8. Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja (NN 79/2009, 80/2013, 41/2021, 155/2023), i to u pogledu: (i) nedopuštenog utvrđivanja (fiksiranja) cijena „dijelova za zamjenu“ i „dijelova za popravak“ prema kataloškim brojevima i (ii) nedopuštene razmjene informacija između poduzetnika. Zahtjev da podatak o cijeni rezervnog dijela predstavlja jedan od obveznih podataka „specifikacije utvrđene visine štete“ sporan je s aspekta tržišnog natjecanja zbog izvjesne opasnosti da nadležni regulator (Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja) tumači takvo utvrđivanje i objavu cijena kao protu-tržišno zbog fiksiranja cijena. Naime, sa stajališta prava tržišnog natjecanja svaki poduzetnik mora sam za sebe određivati cijene, te je zabranjen svaki dogovor o cijenama između konkurenata, pa stoga i posredno razmjenom podataka o cijeni. Pravo tržišnog natjecanja smatra zabranjene dogovore između konkurentnih poduzetnika najtežim povredama jer imaju značajne i dalekosežne negativne posljedice na potrošače, tržišno natjecanje i ekonomiju te stoga za njihove sudionike predviđa najstrože novčane kazne. Uslijed nedostatka tržišnog natjecanja dolazi do povećanja cijena koju plaćaju potrošači bez ikakve dodatne koristi ili vrijednosti. Iz sudske prakse Suda EU proizlazi da su takve vrste koordinacije između poduzetnika toliko štetne za tržišno natjecanje da se može smatrati da ispitivanje njihovih posljedica nije potrebno (primjerice, presuda C 67/13 P, Groupement des cartes bancaires (CB) protiv BNP Paribas i dr.; presuda Allianz Hungária Biztosító i dr., C 32/11). Nadalje, objava podataka o cijeni koji predstavljaju interne strogo povjerljive i tržišno osjetljive podatke, s aspekta tržišnog natjecanja predstavlja nedopuštenu razmjenu podataka između konkurenata, uključujući nedopuštenu razmjenu podataka putem treće osobe (u konkretnom slučaju osiguratelja). Pravila tržišnog natjecanja nalažu da bi poduzetnici trebali izbjegavati razmjene informacija koje imaju za cilj ili učinak stvaranje uvjeta tržišnog natjecanja koji ne odgovaraju uobičajenim uvjetima mjerodavnog tržišta, a što je posebno slučaj ako razmjena utječe na tržišno ponašanje stvarnog ili potencijalnog konkurenta ili takvom konkurentu otkrije ponašanje koje je drugi konkurent odlučio sam slijediti ili namjerava primijeniti na tržištu. Javno objavljivanje poslovno osjetljivih podataka može upravo biti dio komunikacijskog kanala kojim konkurenti signaliziraju namjeru da se na tržištu ubuduće ponašaju na određeni način ili koji služi kao središnja točka za koordinaciju među konkurentima. Konkurenti koji razmjenjuju poslovno osjetljive informacije neizravno preko treće strane potencijalno sudjeluju u povredi tržišnog natjecanja u slučaju kad se poduzetnik koji razmjenjuje poslovno osjetljive informacije izričito ili prešutno složi s tim da treća strana može razmijeniti osjetljive informacije s konkurentima ili ako je taj poduzetnik preko treće strane namjeravao otkriti poslovno osjetljive informacije svojim konkurentima. Treća strana koja prenosi poslovno osjetljive informacije poduzetnikâ može biti odgovorna za povredu ako svojim postupanjem namjerava pridonijeti zajedničkim ciljevima sudionika u razmjeni i znala je za stvarno postupanje koje su dogovorili ili proveli drugi poduzetnici u ostvarivanju istih protu-tržišnih ciljeva ili je takvo postupanje mogla razumno o predvidjeti te je bila spremna preuzeti rizik. Dodatno, upućuje se na Smjernice o primjenjivosti članka 101. Ugovora o funkcioniranju Europske unije na sporazume o horizontalnoj suradnji, od 21.07.2023. u kojima je propisano da se „razmjena informacija može odvijati i u okviru regulatornih inicijativa. Ako se poduzetnike zakonom potiče na razmjenu informacija s drugim poduzetnicima ili ako ih na to potiču javna tijela ili ako poduzetnici imaju diskrecijsko pravo odlučiti koje će informacije podijeliti s drugim poduzetnicima, i dalje se primjenjuje članak 101.(…)“ (toč. 372. Smjernica). Uzimajući u obzir navedeno, predložena odredba čl. 3. st. 2. alineje 4. Pravilnika otvara iznimno visok rizik odgovornosti za povredu tržišnog natjecanja zbog nedopuštene razmjene informacija. S aspekta tržišnog natjecanja, svaki poduzetnik mora samostalno donositi poslovne odluke i odrediti svoje ponašanje na tržištu na način da ne smije postojati koordinacija i dogovor među konkurentima (izravno ili neizravno, putem trećih osoba) kojim se smanjuje nesigurnost budućeg postupanja, budući da to smanjuje rizik donošenja poslovnih odluka u kompetitivnom okruženju. Stoga, bilo kakav utjecaj na slobodu poduzetnika da određuje cijene svojih proizvoda predstavlja izravnu štetu za krajnje potrošače, zbog čega je takvo postupanje izričito zabranjeno u pravu tržišnog natjecanja. Slijedom navedenog, potrebno je izvršiti promjenu navedene odredbe da se ukloni obveza navođenja cijene dijelova. | Prihvaćen | Prihvaćena argumentacija za brisanje pojedinačnih cijena svakog pojedinog dijela vozila, no ostaje obvezno navođenje dijelova za zamjenu, dijelova za popravak, broj radnih sati i sl. Izmijenjena odredba sada glasi: - „specifikaciju utvrđene visine štete (primjerice navesti dijelove za zamjenu i dijelove za popravak s njihovim kataloškim brojevima te naznaku broja radnih sati prema standardima popravka proizvođača), pri čemu je odgovorni osiguravatelj dužan na jasan, jednostavan i razumljiv način obrazložiti kako je došao do utvrđene visine štete i iznosa štete koju će isplatiti, te obrazložiti bilo koje primijenjene specifične faktore (primjerice amortizacija, suodgovornost i sl.), uključujući i razloge zašto su primijenjeni i kako su određeni,“ |
| 7 | HRVATSKI URED ZA OSIGURANJE | Način rješavanja odštetnog zahtjeva, Članak 2. | Čl. 2. st. 1.a. 8. - „uzeti u obzir dostavljeni nalaz i mišljenje neovisnog vještaka i ponudu ili račun za popravak štete ovlaštenog pružatelja usluga, kojeg je oštećena osoba osobno izabrala te na jasan, jednostavan i razumljiv način obrazložiti eventualno ne prihvaćanje istog nalaza i mišljenja odnosno ponude/računa popravka u odgovarajućem dijelu ili u cijelosti“ Komentar: Osiguratelji u pravilu uzimaju u obzir svu dostavljenu dokumentaciju uz odštetni zahtjev pa su to tako činili i s nalazom i mišljenjem vještaka odnosno računom popravka i ranije. Zakonom je određeno da osiguratelj utvrđuje osnovanost i visinu odštetnog zahtjeva. Ne postoji valjani razlog da se niti jedan od ta dva dokumenta posebno izdvaja i privilegira u odnosu na ostalu dokumentaciju koja je priložena odštetnom zahtjevu na način da se uvodi obveza posebnog obrazlaganja eventualnog neprihvaćanja tvrdnji navedenih u tim dokumentima. Osiguratelj je dužan cjelovito sagledati svu dokumentaciju, povezati činjenice i utvrditi osnovanost i visinu odštetnog zahtjeva, sagledavajući sve okolnosti pojedinog slučaja, a ne se osvrtati i posebno obrazlagati eventualno cjelovito ili djelomično neprihvaćanje tvrdnji iz ta dva dokumenta. Takva dodatna obveza može samo dodatno administrativno opteretiti cjelokupni proces osigurateljima, a ne doprinijeti ubrzavanju postupka rješavanja odštetnog zahtjeva. Slijedom navedenog, predlažemo da se odredba izmijeni na način da se zadrži formulacija da se navedeni dokumenti „uzimaju u obzir“ te da se „adekvatno koriste u postupku“, ali bez obveze nepotrebnog obrazlaganja eventualnog neprihvaćanja određenih elemenata iz tih dokumenata. | Djelomično prihvaćen | Nužno je oštećeniku obrazložiti neprihvaćanje nalaza i mišljenja vještaka koje je dostavio ili ponudu/račun za popravak štete ovlaštenog pružatelja usluga, te isto nije nepotrebno kako se spominje u komentaru. Međutim, brisani dijelovi koji pojašnjavaju kakvo to obrazloženje treba biti radi pojednostavljenja, te dorađena odredba sada glasi: - uzeti u obzir dostavljeni nalaz i mišljenje neovisnog vještaka i ponudu ili račun za popravak štete ovlaštenog pružatelja usluga, kojeg je oštećena osoba osobno izabrala te obrazložiti eventualno ne prihvaćanje istog nalaza i mišljenja odnosno ponude/računa popravka u odgovarajućem dijelu ili u cijelosti |