Izvješće o provedenom savjetovanju - Obrazac plana zakonodavnih aktivnosti za zakone iz djelokruga Ministarstva unutarnjih poslova za 2025. godinu

Redni broj
Korisnik
Područje
Komentar
Status odgovora
Odgovor
1 PROJEKT GRAĐANSKIH PRAVA SISAK PRILOG 1.:, 2.POSTUPAK PROCJENE UČINAKA PROPISA  PGP Sisak predlaže dodavanje stavke 2.4. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o hrvatskom državljanstvu. Zahtjeve za utvrđivanje hrvatskog državljanstva po navedenim pravnim osnovama tj. člancima 5 st. 2. i 30 a st. 2 Zakona o hrvatskom državljanstvu uglavnom podnose osobe koje nemaju odobren boravak u Republici Hrvatskoj. Stupanje na snagu spomenutih zakonskih odredbi s ograničenim vremenom primjene , sve do danas dovodi do povećanog broja zahtjeva koji se podnose putem diplomatskih misija ili konzularnih ureda Republike Hrvatske u inozemstvu. Za pristup u diplomatsko-konzularna predstavništva radi podnošenja zahtjeva unaprijed se zakazuju termini na koje se čeka i do šest mjeseci, odnosno pojedine diplomatske misije ili konzularni uredi Republike Hrvatske u inozemstvu, uzimajući u obzir kako se zahtjevi po kojim se postupa dugo rješavaju. 01. siječnja 2025.god. ističe rok od tri godine za podnošenje zahtjeva za utvrđivanje hrvatskog državljanstva sukladno čl. 5 st. 2, te čl. 30a st.2 Zakona o hrvatskom državljanstvu. PGP Sisak predlaže sljedeće izmjene: - da se rok za stjecanje hrvatskog državljanstva po čl.5.st.2. zakona ostavi otvorenim jer još uvijek je velik broj neriješenih slučajeva odnosno građani stalno iskazuju potrebu za takvim zahtjevima; što potvrđujemo svojim primjerima iz prakse, - zatim da se ukine rok za podnošenje zahtjeva za utvrđivanje hrvatskog državljanstva (čl.30.a st.2. ZHD) jer su te osobe po sili Zakona hrvatski državljani s obzirom da su im oba roditelja hrvatski državljani pa taj rok ne bi trebalo ograničavat); - zatim da se izmijeni čl.11. st. 5 ZHD, koji se odnosi na iseljenike jer smatramo da je u suprotnosti sa stavcima 3. i 4. Zakona tj. da se izjednače svi iseljenici / kao što su npr. izbjeglice koje su se usred ratnih djelovanja morale iseliti iz područja RH u susjedne države/. Ne manje podredno ističemo kako se u čl.5.st.2. Zakona o hrvatskom državljanstvu , treba jasno definirati datum stupanja na snagu Zakona o hrvatskom državljanstvu - 08.101.1991.god., jer ako MUP smatra da hrvatsko državljanstvo mogu stjecati samo djeca i osobe rođene nakon 8.10.1991. i taj datum uzimaju kao referentan kao datum stupanja na snagu ZHD, onda se to mora precizno i naznačiti u samom Zakonu. Definicija u predmetnom članku: ….. od dana stupanja na snagu ovog Zakona uvodi pravnu nesigurnost u primjenu predmetnog članka i samog Zakona, te dovodi do različitih tumačenja. PGP Sisak predlaže da se predmetni datum jasno i precizno involvira u predmetni čl. 5 st. 2 Zakona o hrvatskom državljanstvu. Nije prihvaćen 1. Prijedlog - da se rok za stjecanje hrvatskog državljanstva po članku 5. stavku 2. Zakona o hrvatskom državljanstvu ostavi otvorenim jer još uvijek je velik broj neriješenih slučajeva odnosno građani stalno iskazuju potrebu za takvim zahtjevima; što potvrđujemo svojim primjerima iz prakse - ODBIJA SE Obrazloženje: Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o hrvatskom državljanstvu („Narodne novine“, br.102/19), koji je stupio na snagu 1.siječnja 2020. izmijenjene su odredbe članka 5. stavka 2. i članka 30.a stavka 2. po kojima su se zahtjevi za naknadni upis u evidenciju hrvatskih državljana mogli podnositi u roku od dvije godine od stupanja na snagu navedenih izmjena i dopuna, dakle, do 1. siječnja 2022. godine. Međutim, radi pandemije bolesti COVID-19 te ograničenja za prijam stranaka u diplomatsko/konzularnim uredima Republike Hrvatske u inozemstvu, rok za podnošenje zahtjeva po navedenim pravnim osnovama produljen je za još jednu godinu izmjenom Zakona o hrvatskom državljanstvu („Narodne novine“, br. 138/21), dakle, zahtjevi su se mogli podnijeti do 1. siječnja 2023. godine, a ne do 1. siječnja 2025. godine kako se pogrešno navodi u komentaru. 2. Prijedlog - da se ukine rok za podnošenje zahtjeva za utvrđivanje hrvatskog državljanstva (članak 30.a stavak 2. Zakona o hrvatskom državljanstvu) jer su te osobe po sili Zakona hrvatski državljani s obzirom da su im oba roditelja hrvatski državljani pa taj rok ne bi trebalo ograničavati - ODBIJA SE Obrazloženje: Kod utvrđivanja hrvatskog državljanstva, na temelju odredbe članka 30. stavka 1. Zakona o hrvatskom državljanstvu, odlučujuća je činjenica da je osoba ne samo stekla hrvatsko državljanstvo po prijašnjim propisima, već da ga je u kontinuitetu i zadržala do 8.10.1991. godine. Dakle, osoba koja se u trenutku rođenja smatrala hrvatskim državljaninom po svojim roditeljima, takvim se više ne može smatrati nakon što je upisana u evidenciju državljanstva republike rođenja. Stajalište da kod osobe, koja je po propisima važećim do 8.10.1991. godine, upisana u evidenciju državljanstva neke druge bivše jugoslavenske republike, iako su joj oba roditelja hrvatski državljani podrijetlom, ne postoji kontinuitet hrvatskog državljanstva, potvrđeno je i odlukom Ustavnog suda RH, broj: U-III-3090/2018 od 3. prosinca 2019. godine. 3. Prijedlog - da se izmijeni članak 11. stavak 5. Zakona o hrvatskom državljanstvu, koji se odnosi na iseljenike jer smatramo da je u suprotnosti sa stavcima 3. i 4. Zakona tj. da se izjednače svi iseljenici/kao što su npr. izbjeglice koje su se usred ratnih djelovanja morale iseliti iz područja RH u susjedne države – ODBIJA SE Obrazloženje: Zakon o hrvatskom državljanstvu stupio je na snagu 8.10.1991. godine, pa se time i članak 11. Zakona, tj. odredba o stjecanju hrvatskog državljanstva prirođenjem pod privilegiranim pretpostavkama za iseljenike i njihove potomke te bračne drugove, po prirodi stvari, odnosi na osobe koje su na navedeni dan već imale status hrvatskih iseljenika. Od početka stupanja na snagu Zakona o hrvatskom državljanstvu, bilo je više prijedloga za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom članka 11. Zakona koji nisu prihvaćeni (rješenja Ustavnog suda RH, broj: U-I-147/1992. i dr. od 24. svibnja 1993. godine, broj: U-I-5995/2012. od 5. ožujka 2013. godine i broj: U-I-1161/2021 od 7. veljače 2023. godine). Ujedno ističemo da je u Ustavu Republike Hrvatske, u članku 10. stavku 2., propisano da Republika Hrvatska jamči osobitu skrb i zaštitu dijelovima hrvatskog naroda u drugim državama (a ne dijelovima nekog drugog ili drugih naroda), te se takva skrb očituje i u mogućnosti stjecanja hrvatskog državljanstva temeljem članka 11. i članka 16. Zakona o hrvatskom državljanstvu.