Izvješće o provedenom savjetovanju - Savjetovanje s javnošću o Nacrtu prijedloga zakona o medijaciji
|
Redni broj
|
Komentar | Odgovor | |||
|---|---|---|---|---|---|
| 1 | HRVATSKA OBRTNIČKA KOMORA | Medijatori, Članak 10. | Osvrt: Pozitivno je što zakon predviđa obuku medijatora, no odredba o obvezi trajnog usavršavanja nije dovoljno određena. U sadašnjem tekstu nije jasno koliki je minimalan opseg usavršavanja (broj sati godišnje), tko ga organizira i po kojim kriterijima se priznaje. Takva nedorečenost može stvoriti neizvjesnost za medijatore. Prijedlog izmjene: Predlažemo ili: jasno propisati minimalan broj sati i oblik usavršavanja i institucije koje provode usavršavanje, ili odustati od odredbe o trajnom usavršavanju i ostaviti prostor institucijama za medijaciju da same provode stručna usavršavanja bez obveze za medijatore. Na taj se način postiže potrebna pravna sigurnost za sve buduće medijatore te stvara jasan i predvidljiv okvir koji će doprinijeti razvoju i stabilnosti sustava medijacije. | Nije prihvaćen | Način ispunjenja dužnosti usavršavanja medijatora propisat će se pravilnikom. |
| 2 | HRVATSKA OBRTNIČKA KOMORA | Informativni sastanak o medijaciji, Članak 16. | Osvrt: Nacrt Zakona predviđa da se obvezni informativni sastanci u nasljednim sporovima i u sporovima radi naknade štete male vrijednosti provode isključivo pred Nacionalnim centrom za medijaciju. Smatramo da je takvo rješenje preusko postavljeno i da se time ne koriste postojeći resursi i infrastruktura drugih zakonom priznatih institucija za medijaciju, među kojima je i Hrvatska obrtnička komora. Postoji razvijena mreža područnih obrtničkih komora, iskustvo u radu s obrtnicima te prostori i stručni ljude koji bi mogli provoditi obvezne informativne sastanke jednako kvalitetno i dostupnije strankama u manjim sredinama. Prijedlog izmjene: Predlažemo da se u članku 16. izričito dopusti da obvezne informativne sastanke o medijaciji u nasljednim sporovima i sporovima radi naknade štete male vrijednosti mogu provoditi i institucije određene posebnim propisima, uključujući Hrvatsku obrtničku komoru. Na taj način Nacionalni centar ostaje krovno tijelo za koordinaciju i nadzor, dok se istovremeno osigurava šira dostupnost, manji troškovi i veća učinkovitost u provođenju obveznih informativnih sastanaka za građane i obrtnike diljem Hrvatske. | Nije prihvaćen | Predloženo rješenje prema kojem će informativne sastanke o medijaciji koji se provode u svrhu ispunjenja dužnosti pokušaja rješavanja spora medijacijom prije pokretanja parničnih postupaka iz članka 14. stavka 1. provoditi isključivo Nacionalni centar za medijaciju proizašlo je iz potrebe da se građanima u najvećoj mogućoj mjeri osiguraju uvjeti za ispunjenje propisane dužnosti. Namjera da se novinama potakne češća primjena medijacije u rješavanju sporova ni na koji način, a prije svega objektivnom nedostupnošću ispunjenja te dužnosti, ne smije dovesti do neravnoteže između propisane dužnosti i mogućnosti njezina ispunjenja. Također, i iz samog djelokruga Nacionalnog centra za medijaciju proizlazi kako on provodi, samostalno ili u suradnji s drugim medijatorima, informativni sastanak o medijaciji i medijaciju. Dakle, Nacionalni centar za medijaciju u okviru svog djelokruga ima mogućnost organizirati informativne sastanke o medijaciji radi ispunjenja dužnosti pokušaja rješavanja spora medijacijom prije pokretanja parničnih postupaka iz članka 14. stavka 1. i u suradnji s drugim medijatorima. |
| 3 | DALIBOR ŠEMPER | Informativni sastanak o medijaciji, Članak 16. | U odnosu na stavak 2. a vezano za članak 14. stavak 1., je li predlagatelj radio projekcije hoće li Nacionalni centar imati dovoljno ljudskih resursa i uz planirano dodatno zapošljavanje? S druge strane u Registru medijatora je upisano više od 1100 medijatora iz svih županija, koji ako i nemaju svi ambiciju aktivno provoditi medijacije, predstavljaju velik kadrovski potencijal koji je moguće aktivirati neposredno ili putem Nacionalnog centra i u svrhu ispunjenja dužnosti pokušaja rješavanja spora medijacijom prije pokretanja parničnog postupka iz članka 14. stavka 1. U odnosu na stavak 4. predlagatelj ne uzima u obzir problem teritorijalne pokrivenosti jer Nacionalni centar osim Zagreba podružnice ima još samo u Rijeci, Splitu i Osijeku. To znači otežan pristup za stranke koje dolaze iz drugih dijelova RH, dodatni trošak dolaska, pogotovo kad se radi o sporovima male vrijednosti, pa 8-satno radno vrijeme NC-a… Vjerojatno bi bilo korisnije omogućiti održavanje informativnih sastanaka digitalnim putem i/ili dostavljati informativni "letak" s usporednim prikazom prednosti medijacije u odnosu na parnicu. U odnosu na stavak 5., ostavljanjem mogućnosti da stranka ne mora osobno pristupiti informativnom sastanku otvara se vrlo vjerojatni scenarij da se informativni sastanci održavaju za odvjetničke vježbenike. | Primljeno na znanje | Dodatno uređenje djelokruga rada Centra za mirno rješavanje sporova koji sada nastavlja s radom kao Nacionalni centar za medijaciju te propisivanje novina koje za građane i poslovne subjekte predstavljaju novinu, prati i aktivan rad na svim organizacijskim pitanjima budućeg rada Nacionalnog centra kako bi on uspješno ostvario svoju zakonom propisanu ulogu. U vezi s mogućnostima održavanja informativnih sastanaka na daljinu, stavkom 6. je propisano da se na informativni sastanak o medijaciji na odgovarajući način primjenjuju odredbe glave II. ovog dijela Zakona kojima se, između ostalog, uređuju i sastanci medijatora i stranaka. Stoga se, kao i medijacija, i informativni sastanak o medijaciji može održati i na daljinu. U slučaju da stranke ne pristanu na održavanje informativnog sastanka o medijaciji na daljinu, medijatori zaposleni u podružnicama doći će radi provođenja informativnog sastanka o medijaciji u mjesto sjedišta suda ili stalne službe suda kojoj stranka pripada po svojem prebivalištu, a gdje će Nacionalni centar osigurati prostor za održavanje informativnog sastanka o medijaciji. Tamo gdje to neće biti moguće, Nacionalni centar ima mogućnost angažirati i institucije za medijaciju i medijatore kojima je prebivalište odnosno sjedište na tom području. U odnosu na odvjetničko zastupanje stranke na informativnom sastanku o medijaciji, Nacrtom prijedloga zakona ne ograničava se pravo odvjetnika na zastupanje stranaka na informativnom sastanku o medijaciji. Međutim, način na koji će odvjetnici stranke stvarno i zastupati na informativnim sastancima o medijaciji je pitanje koje će biti moguće odgovoriti tek nakon što se odredbe zakona počnu u praksi i primjenjivati. Svrha i cilj koji se žele postići ovim Nacrtom prijedloga zakona podrazumijeva suradnju i odgovornost svih dionika pravosudnog sustava. Stoga je namjera da se i nakon stupanja na snagu zakona, putem nenormativnih aktivnosti čije planiranje je već u tijeku (informiranje šire javnosti, stručne radionice i slično) osigura kvalitetna primjena zakona te ostvari suradnja dionika sustava koji će svojim radom biti angažirani u provedbi zakona i u praksi. |
| 4 | DALIBOR ŠEMPER | Dužnost pokušaja rješavanja spora medijacijom prije pokretanja parničnog postupka , Članak 14. | Iz obrazloženja članka nije jasno zašto se isključuje naknada štete iz radnih odnosa i osiguranja? I većina drugih sporova iz radnih odnosa je vrlo medijabilna i trebalo bi ih u budućnosti predvidjeti za obvezan pokušaj medijacije, ako se predlagatelj odlučio za postupno uvođenje ovog instituta, pogotovo uzimajući u obzir dugotrajnost radnih sporova. Također, nije jasno zašto se sada odustaje od primjene kod osiguranja, pogotovo s obzirom na notornu praksu obijesnog parničenja pojedinih osiguravatelja, dok valjda svi kalkuliraju s troškom parnice u smanjenju odštetnog zahtjeva ili radi odgode isplate naknade štete. Vezano za stavak 3. podstavak 2., i inače je problem pravne kulture i vladavine prava što RH stalno pokušava potaknuti građane da čine ono što nije sama spremna učiniti. S obzirom na proklamirane ciljeve u obrazloženju Prijedloga zakona, zar nije RH prva koja se za njihovo ostvarenje treba zauzimati? A tek kad uzmemo u obzir koliko sporova generira sama RH odnosno tijela državne uprave, Ministarstvo bi imperativno trebalo krenuti s obveznom medijacijom kad je stranka RH. | Primljeno na znanje | S obzirom na posebno uređenje mirnog rješavanja radnih sporova temeljem odredbi Zakona o radu, radni sporovi nisu obuhvaćeni člankom 14. Nacrta prijedloga zakona, iako se radi o sporovima koji se smatraju pogodnima za rješavanje medijacijom. U odnosu na sporove radi naknade štete u sporovima male vrijednosti iz osiguranja, radi postojećeg uređenja i prakse provođenja postupaka mirnog rješavanja sporova prije pokretanja parničnog postupka iz osiguranja nije svrsishodno propisivati dužnost pokušaja rješavanja spora medijacijom kako to uređuje članak 14. Nacrta prijedloga zakona, a s obzirom na to da bi se stranke neopravdano opteretilo pretprocesnom aktivnošću koju već provode u okviru postojećeg uređenja. U odnosu na to da su od dužnosti pokušaja rješavanja spora medijacijom iz stavka 1. isključeni sporovi u kojima je stranka u sporu Republika Hrvatska, razlog takvog propisivanja je što je mirno rješavanje sporova u tim sporovima već propisano člankom 186.a Zakona o parničnom postupku te bi se propisivanjem dužnosti iz članka 14. u odnosu i na te sporove suviše otegotno za stranke nametnula obveza da pokušaju spor riješiti mirnim putem. Postupak povodom zahtjeva za mirno rješenje spora kako je to uređeno člankom 186.a Zakona o parničnom postupku nije medijacija te bi na taj način, u slučaju da se predmetni sporovi ne isključe od dužnosti iz članka 14., stranke bile u obvezi na više različitih načina pokušati spor riješiti mirnim putem. Na taj način, mogle bi se pojaviti nejasnoće u tumačenju obveza i dovesti u pitanje njihovo uredno ispunjenje. |
| 5 | DALIBOR ŠEMPER | OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA TREBA UREDITI ZAKONOM TE POSLJEDICE DONOŠENJA ZAKONA, Osnovna pitanja koja se trebaju urediti zakonom | Ministarstvo bi trebalo pokrenuti medijsku kampanju radi promocije medijacije po uzoru na već ranije provedene za neke druge pravne institute ili javne politike što im je dalo potrebnu vidljivost i povećalo informiranost građana. | Primljeno na znanje | Zakon kao normativni okvir medijacije važan je za njezino uređenje i primjenu u praksi, međutim, nenormativna rješenja, prije svega informiranje građana, od posebne su važnosti za ostvarenje svrhe i cilja zakona. Upravo nedovoljna informiranost građana i dionika pravosudnog sustava jedan je od razloga slabe primjene medijacije u rješavanju sporova. Normativnim intervencijama u dužnost pokušaja mirnog rješenja spora prije pokretanja sudskog postupka i u institut informativnog sastanka o medijaciji utječe se na utvrđeni problem nedovoljne informiranosti o mogućnostima medijacije. Posebno značajnim pokazala se dosadašnja primjena nenormativnih rješenja kroz provedbu projekata u okviru kojih su se provodile kampanje informiranja i podizanja svijesti. Takva rješenja građani i šira stručna javnost su prihvatili i pozitivno ocijenili te podržali i potaknuli njihov nastavak. Primjerima dobre prakse u tom smislu u novijem razdoblju ističu se provedba projekta „Unaprjeđenje sustava sudskog mirenja“ koji se provodio u razdoblju od 2020. do 2024. godine u okviru Norveškog financijskog mehanizma 2014. – 2021. kroz program „Pravosuđe i unutarnji poslovi“, zatim njegov nastavak u bilateralnoj aktivnosti „Medijacija i besplatna pravna pomoć: Mogućnosti sinergije“ 2024. i 2025. godine kada se rad na unaprjeđenju medijacije proširio i na sustav besplatne pravne pomoći. U okviru projektnih aktivnosti provodila se i medijska kampanja informiranja građana. Također, kao rezultat provedenih projektnih aktivnosti nastavljen je rad na promociji medijacije i besplatne pravne pomoći. Naime, 2025. godine u svrhu informiranja šire stručne javnosti održana je radionica „Sustav besplatne pravne pomoći – aktualnosti“ na kojoj je tema radionice bila i medijacija te su u radionici u značajnom broju sudjelovali i medijatori. |
| 6 | DANIJELA STIJELJA | Troškovi, Članak 33. | Članak 33. stavak 3. - Predlažem model djelomične sankcije: 50% ako ne podnese zahtjev, 100% ako se ne odazove na poziv. Time se postiže ravnoteža i povećava šansa da stranka koja je u otporu ipak ispuni obvezu, te se informira o prednostima rješavanja spora mirnim putem što je cilj ove obveze. ( Usklađenje sa predloženom izmjenom članak 15. stavak 2.) | Nije prihvaćen | Troškovna sankcija u slučaju neispunjenja dužnosti pokušaja rješavanja spora medijacijom prije pokretanja parničnog postupka iz članka 14. Nacrta prijedloga zakona smatra se odgovarajućom u odnosu na svrhu koja se želi postići, a to je motivirati sve stranke u sporu da zaista i pristupe barem informativnom sastanku o medijaciji, sve kako bi dobile informaciju o prednostima rješavanja spora medijacijom. |
| 7 | DANIJELA STIJELJA | Imenovanje medijatora, Članak 21. | Primjedba: a)Nisu propisani kriteriji prema kojima Nacionalni centar imenuje medijatora kad se stranke ne mogu dogovoriti. b) u samom članku nije navedeno na koji način Nacionalni centar bira medijatora za medijacije vezane uz članak 14. stavak 1. Prijedlog: U oba slučaja propisati transparentne kriterije imenovanja (nasumična dodjela, regionalna dostupnost, redoslijed) uz korištenje javnog Registra, radi jednakog tretmana svih medijatora ili definirati ako se misli na imenovanje medijatora među službenicima Nacionalnog centra koji su medijatori upisani u Registar medijatora kada je riječ o medijaciji vezanoj uz članak 14. stavak 1. | Nije prihvaćen | Kriterij imenovanja prije svega je vrsta spora koja je predmet medijacije te teritorijalna dostupnost medijatora. U odnosu na informativni sastanak o medijaciji koji će Nacionalni centar provoditi temeljem članka 14., ukazuje se na članak 16. stavak 6. Nacrta prijedloga zakona kojim nije obuhvaćena i odredba o imenovanju medijatora na te informativne sastanke o medijaciji. |
| 8 | DANIJELA STIJELJA | Dovršetak informativnog sastanka o medijaciji, Članak 18. | Čl. 31 predviđa da zastara ne teče za vrijeme trajanja informativnog sastanka i medijacije, a čl. 26 st. 4. propisuje obrazac potvrde za medijaciju. No, čl. 18 st. 1 navodi potvrdu samo za Nacionalni centar. Problem: Ako institucije i samostalni medijatori vode informativni sastanak u drugim slučajevima, trebaju izdati potvrdu radi dokazivanja prekida rokova – inače odredba čl. 31 ne može se učinkovito primijeniti. Prijedlog: Uskladiti čl. 18 s čl. 26 i 31 – propisati obvezu potvrde za sve ovlaštene subjekte Propisati da svi ovlašteni provoditelji sastanka imaju obvezu izdavanja potvrde na obrascu, što je nužno radi dokazivanja prekida rokova iz čl. 31. | Prihvaćen | Prijedlog je prihvaćen. |
| 9 | DANIJELA STIJELJA | Informativni sastanak o medijaciji, Članak 16. | Stavak 2. i 3. Primjedba: Zakon jasno propisuje da je Nacionalni centar isključivo nadležan za provođenje informativnih sastanaka u obveznim sporovima. Iako je razgraničenje formalno jasno, postavlja se pitanje nužnosti takve centralizacije. Obrazloženje: Ovakvo rješenje može ograničiti dostupnost i fleksibilnost za stranke, osobito u udaljenim sredinama, te dovesti do opterećenja Nacionalnog centra. Cilj bi trebao biti osigurati kvalitetnu evidenciju i nadzor, a ne nužno monopolsko provođenje od strane samo jedne institucije. Prijedlog: Razmotriti mogućnost da informativne sastanke vezane uz članak 14. stavak 1., pored Nacionalnog centara, mogu provoditi i druge ovlaštene institucije i medijatori, uz obvezu da u propisanom roku i na propisani način izvijeste Nacionalni centar koji kao krovna institucija vodi evidenciju. Time bi se zadržala kontrola i jedinstvena evidencija, a povećala dostupnost i izbjegla nepotrebna centralizacija. | Nije prihvaćen | Predloženo rješenje prema kojem će informativne sastanke o medijaciji koji se provode u svrhu ispunjenja dužnosti pokušaja rješavanja spora medijacijom prije pokretanja parničnih postupaka iz članka 14. stavka 1. provoditi isključivo Nacionalni centar za medijaciju proizašlo je iz potrebe da se građanima u najvećoj mogućoj mjeri osiguraju uvjeti za ispunjenje propisane dužnosti. Namjera da se novinama potakne češća primjena medijacije u rješavanju sporova ni na koji način, a prije svega objektivnom nedostupnošću ispunjenja te dužnosti, ne smije dovesti do neravnoteže između propisane dužnosti i mogućnosti njezina ispunjenja. Također, i iz samog djelokruga Nacionalnog centra za medijaciju proizlazi kako on provodi, samostalno ili u suradnji s drugim medijatorima, informativni sastanak o medijaciji i medijaciju. Dakle, Nacionalni centar za medijaciju u okviru svog djelokruga ima mogućnost organizirati informativne sastanke o medijaciji radi ispunjenja dužnosti pokušaja rješavanja spora medijacijom prije pokretanja parničnih postupaka iz članka 14. stavka 1. i u suradnji s drugim medijatorima. Dodatno uređenje djelokruga rada Centra za mirno rješavanje sporova koji sada nastavlja s radom kao Nacionalni centar za medijaciju te propisivanje novina koje za građane i poslovne subjekte predstavljaju novinu, prati i aktivan rad na svim organizacijskim pitanjima budućeg rada Nacionalnog centra kako bi on uspješno ostvario svoju zakonom propisanu ulogu. |
| 10 | DANIJELA STIJELJA | Upućivanje na pokušaj rješavanja spora medijacijom prije pokretanja parničnog postupka koji proizlazi iz nasljeđivanja, Članak 15. | Sporno: Ostavinski sud određuje da zahtjev podnosi “stranka čije je pravo manje vjerojatno”. Obrazloženje: Time sud implicitno etiketira stranku kao “slabiju” i stvara neravnopravan položaj, što nije u duhu medijacije. Prijedlog: Propisati da sve stranke podnose zahtjev Nacionalnom centru i imaju obvezu pristupiti informativnom sastanku na kojeg će biti pozvane. Na ovaj način niti jedna stranka nije stavljena u nepovoljniji položaj. Uskladiti i sankcije čl. 33 sa ovom izmjenom. | Nije prihvaćen | Kako bi se odredba u praksi i primjenjivala i postigla svoju svrhu, potrebno je da postoje jasni okviri za postupanje stranaka. U vezi s argumentacijom podnositelja komentara da se određivanjem stranke čije je pravo manje vjerojatno ista „etiketira“ kao „slabija“ ističe se kako je svrha propisivanja dužnosti pokušaja rješavanja sporova medijacijom u odnosu na sporove iz nasljeđivanja bila ta da su upravo sporovi iz nasljeđivanja sporovi koji se smatraju posebno odgovarajućima za medijaciju. Naime, radi se o sporovima u kojima su u pravilu stranke najbliži srodnici, životno upućeni jedni na druge te neraskidivo emocionalno povezani. U slučaju njihovih međusobnih konflikata, poticanje komunikacije između takvih stranaka uz pomoć treće nepristrane osobe zasigurno ima puno veći značaj i šanse za pronalaženje brzog i mirnog rješenja spora, a s obzirom na to da upravo zbog takve njihove povezanosti one u svojim odlukama, razmišljanjima i zauzimanju stavova nisu vođene isključivo kriterijima pravne ocjene njihova uspjeha u sporu. |
| 11 | DANIJELA STIJELJA | Dužnost pokušaja rješavanja spora medijacijom prije pokretanja parničnog postupka , Članak 14. | Stavak 1: Nije definirano što znači “sporovi male vrijednosti” kod naknade štete. Obrazloženje: U Zakonu o parničnom postupku “spor male vrijednosti” ima definirane pragove, međutim, ovdje to nije navedeno, što stvara pravnu nesigurnost. Fiksni iznos može brzo zastarjeti zbog inflacije. Rješenje: Jasno navesti u članku 14. što se smatra sporom male vrijednosti, ili povezati iznos s ekonomskim parametrom (npr. “spor male vrijednosti je spor do iznosa od X prosječnih/ minimalnih plaća u RH na dan podnošenja ”) ili upućivanjem na ZPP. Stavak 4.: „Dužnost iz stavka 1. ovoga članka stranke će ispuniti“- obje stranke? Obrazloženje: Tekst članka 14. stavak 1. propisuje da “stranke su dužne pokušati riješiti spor”. Dakle, obje stranke imaju dužnost, a stavak 4. predviđa da je dužnost stranaka (obje stranke) ispunjena i ako samo jedna stranka pristupi sastanku, a druga neopravdano odbije ili ne dođe. Sankcija za nepristupanje je u članku 33. st. 3. – gubitak prava na troškove (za onu stranku koja nije ispunila dužnost). Jasno razgraničiti obveze pokretanja i odazivanja. Trebalo eksplicitnije propisati sankcije za obje strane. Jasnije navesti u članku 14. i/ili 33. da se sankcija odnosi na svaku stranku koja ne ispuni svoju dužnost (pokretanje ili odazivanje). Stavak 5: Prema GDPR-u i Zakonu o provedbi GDPR-a, obrada i prosljeđivanje osobnih podataka trećim stranama mora imati jasnu pravnu osnovu i provoditi se u minimalnom potrebnom opsegu. Predloženo rješenje (Nacionalni centar pribavlja adresu iz evidencija MUP-a i prosljeđuje drugoj stranci) može biti dvojbeno s aspekta zaštite podataka jer se osobna adresa otkriva trećoj strani prije postojanja formalnog postupka. Prijedlog dopuna: Predvidjeti da u slučajevima kada stranka ne zna adresu protustranke, Nacionalni centar sam po službenoj dužnosti uputi poziv na pribavljenu adresu, bez otkrivanja adrese drugoj stranci, ili zakonom izričito urediti pravnu osnovu i zaštitne mjere za takvo prosljeđivanje obzirom da se ovdje radi o predfazi. Na taj način se adresa ne otkriva drugoj strani dok ne postoji formalna procesna osnova, ali protustranka ipak zaprima poziv. | Djelomično prihvaćen | Sporovi male vrijednosti definirani su odredbama Zakona o parničnom postupku. Nacrtom prijedloga zakona u članku 14. je propisano da se radi o pokušaju stranaka, a ne o pokušaju samo jedne stranke u sporu. Stavak 4. je formuliran na način da se odnosi i na potencijalnog tužitelja i na tuženika. Po prirodi stvari, inicijativa za ispunjenje dužnosti bit će na strani potencijalnog tužitelja. Međutim, kako bi se u potpunosti postigla svrha i cilj Nacrta prijedloga zakona, a to je poticanje češće primjene medijacije u rješavanju sporova u stadiju prije pokretanja parničnog postupka, dužnost pokušati riješiti spor medijacijom obuhvaća i potencijalnog tuženika te je isti također izložen troškovnoj sankciji u slučaju neispunjenja dužnosti. Međutim, prijedlog se djelomično prihvaća te se dorađuje stavak 4. radi jasnoće u primjeni. Nadalje, u odnosu na komentar stavka 5., napominje se kako stranka nije ta koja se izravno obraća Ministarstvu unutarnjih poslova već podatke o adresi pribavlja Nacionalni centar kojem je stranka podnošenjem zahtjeva za pokretanjem informativnog sastanka dokazala postojanje pravnog interesa za pribavljanje takvog podatka. Pravo na dobivanje podatka o adresi uz dokaz postojanja pravnog interesa i sada je dostupan i pravno dopušten način na koji građani mogu doći do podatka o adresi osobe protiv koje namjeravaju pokrenuti sudski postupak. |
| 12 | DANIJELA STIJELJA | Etičko vijeće i postupak povodom povrede Etičkog kodeksa medijatora, Članak 12. | Nije definirano na koliko se bira i kako se bira predstavnik iz institucija za medijaciju. Važno radi ravnopravnosti svih institucija. Prijedlog: U pravilniku ili u zakonu navesti da se članovi biraju na određeno vrijeme (npr. 4 godine) i da se predstavnik institucija bira javnim pozivom ili rotacijom među registriranim institucijama, kako bi svi imali jednake prilike. | Djelomično prihvaćen | Stavak 4. dorađen je na način da propisuje da će ministar nadležan za poslove pravosuđa propisati pravilnikom izbor predsjednika i članova Etičkog vijeća i postupak po povredi Etičkog kodeksa. |
| 13 | DANIJELA STIJELJA | Medijatori, Članak 10. | U provedbenom pravilniku definirati minimalne uvjete (npr. broj sati u određenom razdoblju, vrste edukacija), predvidjeti da država/Nacionalni centar osiguraju barem dio edukacija besplatno i online, kako bi medijator mogao ispuniti ovu obvezu bez nametnutih troškova. Istaknuti da se medijator ne briše iz Registra ako nije bilo dostupnih edukacija. | Primljeno na znanje | Način ispunjenja dužnosti usavršavanja medijatora propisat će se pravilnikom. |
| 14 | DRAGANA KOROV | MEDIJACIJA, Pravo medijatora da predlaže nagodbu | Predlaže se razmisliti o izmjeni ovakve odredbe. Predlaže se izmijeniti na način da se definiraju dužnosti medijatora kod sastavljanja nagodbe, a to je upozoriti stranke da nagodba ne smije biti suprotna pravu (kogentnim normama), moralu i pravima trećih osoba. Potencijalna opasnost je da medijator ima zakonsku ovlast predlagati sadržaj nagodbe. | Nije prihvaćen | Navedeno nije potrebno propisivati zakonom. Medijatori su status medijatora stekli upisom u Registar medijatora, a nakon što su prethodno prošli obuku za medijatora te stekli potrebna znanja što i na koji način bi u medijaciji trebalo komunicirati sa strankama. Medijator može i ne mora sudjelovati u sastavljanju nagodbe i predlagati njezin sadržaj, a što opet ovisi o sporazumu stranaka. |
| 15 | DRAGANA KOROV | Sastanci medijatora i stranaka, Članak 24. | Stavak 3. - Predlaže se brisati "Ako se stranke nisu drukčije sporazumjele". Uistinu se stranke o navedenom mogu sporazumjeti, ali se ne smije očekivati od medijatora da tumači njihov sporazum. Medijator ne smije biti nadležan tumačiti takav sporazum i volju stranaka. On je dužan stranku na svakom odvojenom sastanku pitati što smije prenijeti drugoj strani te smije prenijeti samo ono na što ga je stranka ovlastila, u protivnom će ugroziti svoju nepristranost i dobiveno povjerenje. | Nije prihvaćen | Odredba se smatra odgovarajućom uzimajući u obzir da se medijacija prije svega temelji na dobrovoljnosti i sporazumijevanju stranaka, ali i okolnosti da je medijator certificirana osoba koja upravlja medijacijom koristeći stručna znanja i vještine. U komentaru predloženi način komunikacije u medijaciji između stranaka i medijatora moguće je da bi upravo narušavao povjerenje svih sudionika medijacije u ukupan proces i oslabio šanse za uspjeh. |
| 16 | DRAGANA KOROV | Sastanci medijatora i stranaka, Članak 24. | Stavak 2. - Predlaže se dodati "ako stranke na to pristanu". Predložena odredba se može tumačiti da će se odvojeni sastanci održati i sa samo jednom strankom, ako ona to želi, a druga ne želi odvojene sastanke. U pravilu stranke na iste pristaju, ali medijator MORA dogovoriti pravila, odnosno na koji način će provoditi postupak medijacije, na način da ne smije ugroziti svoju nepristranost, pravičnost, jednak odnos i POVJERENJE. Onaj trenutak kada medijator izgubi povjerenje jedne od stranaka (ili obje), medijacija se neće moći nastaviti pred odnosno s tim medijatorom. | Nije prihvaćen | Upravljanje medijacijom je zadatak i uloga medijatora. Odvojeni sastanci vrijedan su alat medijatoru u provođenju medijacije te medijacijska tehnika o primjeni koje je najkorisnije da odlučuje upravo medijator kao stručna i educirana osoba za provođenje medijacije. |
| 17 | DRAGANA KOROV | Način provođenja medijacije, Članak 23. | Predlažu se navesti načela medijacije. | Nije prihvaćen | Radi se o smjernici koja predstavlja okvir za način na koji će se medijacija provoditi te kojom se naglašava upravo ono po čemu se medijacija razlikuje od sudskog postupka, a to je da se radi o postupku čiji tijek je prepušten dogovoru stranaka, a ne formalnim procesnim pravilima. Stoga se smatra kako nije potrebno u zakonskom tekstu navoditi načela medijacije, a koja su medijatorima poznata te ih primjenjuju kada provode medijaciju. |
| 18 | DRAGANA KOROV | Dužnost pokušaja rješavanja spora medijacijom prije pokretanja parničnog postupka , Članak 14. | Stavak 4, podstavak 2. - Predlaže se navedenu situaciju urediti na način da se informativni sastanak održi još jednom; podredno, da se informativni sastanak održi još jednom ako stranka koja je pristupila informativnom sastanku na to pristane. | Nije prihvaćen | Predloženim propisivanjem smatra se kako bi se produžio postupak provođenja informativnog sastanka o medijaciji. Svakako nije namjera institut informativnog sastanka o medijaciji urediti na način da isti bude moguće sredstvo strankama kojim će odugovlačiti put prema ostvarenju prava. |
| 19 | DRAGANA KOROV | Dužnost pokušaja rješavanja spora medijacijom prije pokretanja parničnog postupka , Članak 14. | Predlaže se brisati "u sporovima male vrijednosti iz radnoga odnosa." Nije u skladu sa Zakonom o parničnom postupku, a niti Zakon o radu, opći propis kojim se uređuju radni odnosi ne poznaje ovakav termin. Predlaže se dodati spor iz radnoga odnosa u stavak 1. | Nije prihvaćen | S obzirom na posebno uređenje mirnog rješavanja radnih sporova temeljem odredbi Zakona o radu, radni sporovi nisu obuhvaćeni člankom 14. Nacrta prijedloga zakona, iako se radi o sporovima koji se smatraju pogodnima za rješavanje medijacijom. |
| 20 | DRAGANA KOROV | MIRNO RJEŠAVANJE SPORA PRIJE POKRETANJA SUDSKOG POSTUPKA, Dužnost pokušaja rješavanja spora medijacijom prije pokretanja parničnog postupka | Predlaže se razmisliti u članak 14. uvesti i radne sporove. Naime, Zakon o radu materiju uređuje na slijedeći način: Sudska zaštita prava iz radnog odnosa Članak 133. (1) Radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od petnaest dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od saznanja za povredu prava zahtijevati od poslodavca ostvarenje toga prava. (2) Ako poslodavac u roku od petnaest dana od dostave zahtjeva radnika iz stavka 1. ovoga članka ne udovolji tom zahtjevu, radnik može u daljnjem roku od petnaest dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom. (3) Zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom ne može zahtijevati radnik koji prethodno poslodavcu nije podnio zahtjev iz stavka 1. ovoga članka, osim u slučaju zahtjeva radnika za naknadom štete ili drugog novčanog potraživanja iz radnog odnosa. (4) Ako je zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu predviđen postupak mirnoga rješavanja nastaloga spora, rok od petnaest dana za podnošenje tužbe sudu teče od dana okončanja toga postupka. --> Zakonodavac je Zakonom o radu uveo jedan od načina mirnog rješavanja spora, kroz institut zahtjeva za mirno rješavanje spora. Sukladno stavku 4. članka 133., ako je zakonom uređen, odnosno predviđen postupak mirnoga rješavanja nastaloga spora, takav postupak je još jedan korak koji zaustavlja obraćanje sudu te daje priliku stranama mirno riješiti nastali spor, nakon obraćanja radnika poslodavcu zahtjevom za mirno rješavanje sporova. Uzimajući u obzir posebnu narav radnoga odnosa, koji je trajnije naravi, njegov socijalno- ekonomski značaj, predlaže se odredbama Zakona o medijaciji urediti postupak koji svoju osnovu ima u članku 133. stavku 4. Zakona o radu, čime bi se još jednom pokušao mirno riješiti nastali spor, odnosno pokušalo približiti stavove, interese i potrebe stranaka. Sve navedeno, posebno uzimajući u obzir: - da je rok iz Zakona o parničnom postupku o okončanju postupka pred prvostupanjskim sudom de facto instruktivni rok - da bi se time potaknulo uređenje materije mirnoga rješavanja sporova i kolektivnim ugovorima (ne odnosi se na mirenje u kolektivnim radnim sporovima), ali i drugim aktima kojima se uređuju radni odnosi. 2) Zakonodavac je člankom 133. stavkom 3., u odnosu na naknade štete i druga materijalna potraživanja dopustio izravno obraćanje sudu i pokretanje sudskoga postupka, dakle bez obveze prethodnog obraćanja poslodavcu. Svrha je takvoga ograničenja ne ograničiti radnika rokom u odnosu na novčano potraživanje, ne staviti ga u neravnopravni položaj u odnosu na vjerovnika iz Zakona o obveznim odnosima (u ovom slučaju je kao i svaki vjerovnik ograničen eventualnim prigovorom zastare). Stoga bi zakonodavno uređenje u Zakonu o medijaciji, na način da se prije obraćanja sudu uvede obveza pokušaja mirnog rješavanja spora radi naknade štete i potraživanja iz radnih odnosa (ne samo načelno kako je navedeno u članku 13.), a posebno uzimajući u obzir socioekonomski značaj radnih odnosa. Navedeno bi bilo u skladu sa Zakonom o radu (Zakon o medijaciji bi bio u odnosu na ZOR poseban prema općem), a potaknulo bi se rješavanje spora i bez pokretanja parničnog postupka, kad god je to moguće. | Nije prihvaćen | Pri odabiru vrste sporova koje su obuhvaćene dužnošću pokušaja rješavanja spora medijacijom posebno se vodilo računa da se dužnost propiše upravo za one vrste sporova koje se po svojoj prirodi smatraju odgovarajućima za rješavanje medijacijom, istovremeno uzimajući u obzir i postojeće organizacijske kapacitete kojima sustav raspolaže. U odnosu na radne sporove, s obzirom na posebno uređenje mirnog rješavanja radnih sporova temeljem odredbi Zakona o radu, radni sporovi nisu obuhvaćeni člankom 14. Nacrta prijedloga zakona, iako se radi o sporovima koji se smatraju pogodnima za rješavanje medijacijom. |
| 21 | DRAGANA KOROV | Načela tumačenja zakona, Članak 5. | Predlaže se brisati članak 5. Nejasno je tko je adresat ove pravne norme. Tumačenje zakona bilo je u nadležnosti Hrvatskoga sabora. Vjerodostojno tumačenje zakona, u nadležnosti Hrvatskoga sabora, sukladno čl. 208.-210. Poslovnika Hrvatskoga sabora je institut uklonjen iz hrvatskoga pravnoga sustava 2023. godine. (Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I-4957/2015 od 11. srpnja 2023. i dva izdvojena podupiruća mišljenja sudaca, Narodne novine, broj 86/2023). Također je sama norma nejasna - na što se točno odnosi "pitanja koja nisu uređena ovim Zakonom". Ono što nije uređeno ovim Zakonom je sve, osim pitanja koja jesu uređena Zakonom (onaj skup koji ostaje kada se isključe pitanja koja jesu uređena Zakonom). Podredno, zamijeniti predloženi članak 5. odredbom u kojoj se navode načela medijacije, koja se primjenjuju u samom postupku, te po potrebi daljnje odredbe u kojima se načela definiraju (naslov: Načela medijacije). | Nije prihvaćen | Jedinstvenim metodološko-nomotehničkim pravilima za izradu akata koje donosi Hrvatski sabor propisano je da se u uvodnom dijelu propisa mogu utvrditi ciljevi, svrha i načela kojima se izražavaju osnovne vrednote i pravila u određenom području društvenih odnosa koji se propisom uređuju, a od važnosti su za cjelinu propisa i osnova za interpretaciju. |
| 22 | DRAGANA KOROV | Definicije, Članak 4. | U stavku 1. točki a, predlaže se brisati riječ "svaki". Medijacija jeste neformalni postupak, nastoji se postići nagodba i riješiti spor, ali ipak ima svoja određena pravila, a medijator bi, uz formalne uvjete koji su uvjet, trebao razvijati i određene vještine kako bi stranke uspješno ostvarile «postavljeni cilj», a to je, primarno, rješenje spora. | Prihvaćen | Prijedlog je prihvaćen. |
| 23 | DRAGANA KOROV | Svrha zakona, Članak 3. | "Izričaj se u općim aktima mora ograničiti na ono što je normativno. U općem bi aktu trebale biti norme i ništa više povrh normi. Sve ostalo trebalo bi biti izbačeno ili svedeno na najmanju mjeru. […] Iznimka može biti sadržana samo u jednome članku u početnome dijelu akta kojim se proklamira predmet uređenja." (Milotić, Peranić, Nomotehnika, izrada općih akata s praktičnim primjerima, str.39.) Predlaže se stavak 4. brisati kao nepotreban. S obzirom na članak 11. stavak 1. Jedinstveno- nomotehničkih pravila, sadržaj stavka 4. je neprimjeren zakonskome tekstu. Primjerice, da se zakonom potiče edukacija medijatora, vidljivo je iz čl. 10. Prijedloga zakona. | Nije prihvaćen | Nacrt prijedloga zakona pripremljen je sukladno važećim metodološko-nomotehničkim pravilima za izradu akata koje donosi Hrvatski sabor. Također, tijekom provođenja zakonodavne procedure Nacrt prijedloga zakona podliježe kontroli je li isti sastavljen u skladu s navedenim pravilima te se isti po potrebi dorađuje. |
| 24 | DRAGANA KOROV | Svrha zakona, Članak 3. | Predlaže se izmjena "Medijacija se može provoditi prije i tijekom sudskog postupka.", u stavku 2. Navedeno bi ispravnije bilo postaviti kumulativno, nego alternativno. Naime, ako se želi postići svrha zakona u dijelu koji se odnosi na jačanje svijesti o medijaciji, kao i osiguravanje uravnoteženog odnosa između medijacije i sudskog postupka, mora se moći dopustiti da nepostignuta nagodba prije pokretanja spora sudskim putem ne bude zapreka za mirno rješavanje spora tijekom sudskog postupka. Navedeno je u skladu s obrazloženjem uz članak 3. | Nije prihvaćen | Medijacija se može provoditi radi rješavanja spora prije pokretanja sudskog postupka, ali i kad je sudski postupak već u tijeku. Rješavanje spora medijacijom prije pokretanja sudskog postupka ne isključuje mogućnost da se medijacija ponovno provodi u vezi s istim sporom kada taj spor eventualno postane predmetom rješavanja u sudskom postupku. |
| 25 | DRAGANA KOROV | Svrha zakona, Članak 3. | Predlaže se brisati "izbjegavanje pokretanja sudskih postupaka" u stavku 1. Iako jeste svrha izbjegavanje pokretanja nepotrebnih sudskih postupaka, ovakva formulacija može navesti na zaključak da je svrha zakona povreda prava na pristup sudu. Naime, ako jeste jedan od ciljeva rasterećenja pravosuđa u smislu rješavanja sporova prije i mimo pokretanja sudskog postupka, kada je to moguće, što za posljedicu ima i jačanje samog pravosuđa: ubrzavanja rješavanja sudskih postupaka, što ponovno za posljedicu ima jačanje transparentnosti i profesionalnosti sudovanja, nepotrebno je na ovaj način opterećivati zakonski tekst, posebno uzimajući u obzir da je medijacija moguća i tijekom sudskoga postupka. Medijacija je jedan od načina rješavanja spora, ona je pored sudskog postupka, ne umjesto sudskog postupka; ona ga ne zamjenjuje niti mu se suprotstavlja. Ta svrha proizlazi iz slijedećih odredaba. Podredno, predlaže se izmijeniti u "izbjegavanje pokretanja nepotrebnih sudskih postupaka". | Nije prihvaćen | Smatra se da je Nacrtom prijedloga zakona jasno i nedvojbeno iskazana namjera da se medijacija osnaži normativno i u njezinoj primjeni u praksi, pri tom ne dovodeći u pitanje mogućnost stranaka da spor iznesu na rješavanje i pred redovni sud u okviru parničnog postupka. |
| 26 | DRAGANA KOROV | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O MEDIJACIJI | Poštovani članovi Radne skupine, kolege koji su sudjelovali u izradi Nacrta prijedloga zakona, ponajprije zahvaljujem na izradi Nacrta prijedloga, uloženom trudu, radu na poticanju medijacije i inicijativi stručnog predlagatelja. Pomaci jesu učinjeni, međutim mišljenja sam da su se propustila određena rješenja, a kojima bi se upravo i ostvarila svrha Zakona, kako ju definira sam predlagatelj, a koja se očituje i u intenciji donošenja samoga Zakona. Napori koje ulaže stručni predlagatelj vidljivi su i u ozbiljnim organizacijskim pomacima u pogledu Nacionalnog centra za medijaciju. Međutim, temeljem teksta Zakona zaključuje se da je Nacionalni centar preuzeo toliki opseg posla, koji bi mogao dovesti da isti doživi sudbinu sudova. Upravo je medijacija jedan od ključnih idejnih rješenja kojima bi se pomoglo rasteretiti sudove, na način da se mirno riješe nastale situacije, moguće da se nastavi i suradnja između stranaka, a time se izbjegne nepotrebno pokretanje sudskoga postupka. Nema bolje reklame za medijaciju od uspješne medijacije i nema boljih promotora medijacije od zadovoljnih stranaka! Stoga apeliram razmisliti o prijedlogu većeg uključivanja institucija za medijaciju i medijatora u informativne sastanke te ne ograničavati informativne sastanke na određene vrste sporova. Posebno je potrebno naglasiti pitanje radnih sporova, s obzirom na njihov socioekonomski značaj. Naime, vremensko ograničenje trajanja sudskih postupaka de facto se pretvorio u instruktivni rok, što je razumljivo zbog opterećenosti sudova. Radni odnos nije klasičan ugovorni odnos, trajne je naravi i uključuje brojne obveze, ne samo između ugovornih strana. Često dolazi do komplikacija prilikom provedbe presude, na koju se već dugo čega. Zakonskim odredbama dan naglasak i radnim sporovima, razvijala bi se i poslovna kultura mirnog rješavanja (potencijalnih) sporova, pri čemu već postoje dobri primjeri takvog poslovanja, a što će posljedično opet imati rasterećenje sudova. | Primljeno na znanje | Nacrt prijedloga zakona rezultat je prethodno izvršene analize postojećih organizacijskih kapaciteta Centra za mirno rješavanje sporova za obavljanje poslova iz djelokruga njegovog rada uzimajući u obzir svrhu i cilj Nacrta prijedloga zakona da se potakne češća primjena medijacije u rješavanju sporova. Istovremeno, dodatno uređenje djelokruga rada Centra za mirno rješavanje sporova koji sada nastavlja s radom kao Nacionalni centar za medijaciju te propisivanje novina koje za građane predstavljaju obvezu, prati i aktivan rad na svim organizacijskim pitanjima budućeg rada Nacionalnog centra kako bi on uspješno ostvario svoju zakonom propisanu ulogu. Pri odabiru vrste sporova koje su obuhvaćene dužnošću pokušaja rješavanja spora medijacijom prije pokretanja parničnog postupka posebno se vodilo računa da se dužnost propiše upravo za one vrste sporova koje se po svojoj prirodi smatraju odgovarajućima za rješavanje medijacijom, istovremeno uzimajući u obzir i postojeće organizacijske kapacitete kojima sustav raspolaže. U vezi s radnim sporovima, Nacrtom prijedloga zakona uređuje se medijacija i u radnim sporovima, međutim, s obzirom na posebno uređenje mirnog rješavanja radnih sporova temeljem odredbi Zakona o radu, radni sporovi nisu obuhvaćeni člankom 14. Nacrta prijedloga zakona koji uređuje dužnost pokušaja rješavanja spora medijacijom prije pokretanja parničnog postupka. |
| 27 | IVAN ANTIĆ | Sastanci medijatora i stranaka, Članak 24. | Dopuniti čl. 24.st.1. tako da isti glasi: „(1) Informativni sastanak o medijaciji te sastanci medijatora i stranaka u medijaciji mogu se održavati i na daljinu, uz korištenje odgovarajućih audiovizualnih uređaja i tehnološke platforme za komunikaciju na daljinu.“ | Nije prihvaćen | Člankom 16. stavkom 6. Nacrta prijedloga zakona je propisano da se na informativni sastanak o medijaciji na odgovarajući način primjenjuju odredbe zakona kojima se uređuju, između ostalog, i sastanci medijatora i stranaka. |
| 28 | IVAN ANTIĆ | Sastanci medijatora i stranaka, Članak 24. | Iz prijedloga zakona slijedi kako informativni sastanak o medijaciji treba biti dostupno, funkcionalno i za stranke pravno sigurno sredstvo ispunjenja dužnosti pokušaja rješavanja određenih vrsta sporova medijacijom. I dok je člankom 24. predviđeno da se sastanci medijatora i stranaka mogu održavati i na daljinu, iz prijedloga zakona takvo što ne proizlazi i za informativni sastanak o medijaciji. Ako je novo zakonsko uređenje od izuzetne važnosti za rješavanje pitanja prostorne dostupnosti medijacije na cijelom području RH, isto bi trebalo (štoviše) vrijediti i za informativan sastanak o medijaciji (neovisno što zakonom to nije izričito zabranjeno). Stoga se predlaže dopuniti čl. 24.st.1. tako da isti glasi: „(1) Informativni sastanak o medijaciji te sastanci medijatora i stranaka u medijaciji mogu se održavati i na daljinu, uz korištenje odgovarajućih audiovizualnih uređaja i tehnološke platforme za komunikaciju na daljinu.“ | Nije prihvaćen | Člankom 16. stavkom 6. Nacrta prijedloga zakona je propisano da se na informativni sastanak o medijaciji na odgovarajući način primjenjuju odredbe zakona kojima se uređuju, između ostalog, i sastanci medijatora i stranaka. |
| 29 | IVAN ANTIĆ | Početak medijacije, Članak 20. | Ako se želi osigurati uravnoteženi odnosa između medijacije i sudskog postupka, tada bi u članku 20. (Početak medijacije) trebalo izbjegavati presumpcije. Vodeći se osnovnim načelima medijacije, nije prihvatljivo da se za posljedice iz čl. 20.st.4. („smatrat će se da je prijedlog za medijaciju odbijen“) veže presumpcija iz čl. 20.st.5. („Ako je posebnim propisom određen rok za podnošenje tužbe, medijacija se u slučaju iz stavka 4. ovoga članka smatra okončanom“). Postupak koji nije počeo ne može biti okončan (niti dovršen – izraz koji se koristi na više mjesta u zakonu). Zbog potrebe za jasnim zakonskim okvirom predlaže se: - brisanje čl. 20.st.5. | Nije prihvaćen | S obzirom na to da se medijacija može provoditi prije pokretanja sudskog postupka i u sporovima u odnosu na koje je moguće da je posebnim propisom određen rok za podnošenje tužbe, stavci 4. i 5. smatraju se nužnima kako bi se osigurala mogućnost provođenja medijacije, bez da se u pitanje dovede pravo stranaka na ostvarenje sudske zaštite opasnošću od propuštanja roka za podnošenje tužbe. Okolnost da se stavci 4. i 5. odnose na situacije kada medijacija nije niti započela (radi se o situaciji neprihvaćanja prijedloga za provođenje medijacije) smatra se da nije od negativnog utjecaja na svrhu koja se propisivanjem u tim stavcima namjerava postići. |
| 30 | IVAN ANTIĆ | Dužnost pokušaja rješavanja spora medijacijom prije pokretanja parničnog postupka , Članak 14. | Direktiva 2008/52/EZ primarno se odnosi na prekogranične građanske i trgovačke sporove, ali dopušta i širu primjenu. U RH se već od prvih verzija zakona ova Direktiva transponirala na način da uređuje primjenu medijacije i na unutarnje (nacionalne) sporove. Ako u RH imamo situaciju da se čl. 8. Direktive implementirao na način da se zakonom propisuje utjecaj medijacije (osim na rokove zastare) i na prekluzivne rokove, imajući u vidu odredbe o učinku medijacije na rokove za podnošenje tužbe (čl. 31. st.3.), ne vidi se smisao članka 14. st.3. alineja 1. („- u kojima je posebnim propisom određen rok za podnošenje tužbe“). Iz takvog pristupa može slijediti nesigurnost o primjeni Zakona o medijaciji kad je u pitanju utjecaj medijacije na rokove za podnošenje tužbe. U nedostatku službenog prijevoda ove Direktive na hrvatski jezik (prilikom prve implementacije Direktive u domaće zakonodavstvo nije bilo naznake da se radi o službenom prijevodu), može se i ovom prilikom razmisliti da se pročita službeni prijevod Direktive na njemačkom jeziku koji u čl. 8. ne spominje prekluziju u bilo kojem smislu („čl. 8. Auswirkung der Mediation auf Verjährungsfristen“) te iz cijelog zakona ukloniti sve odredbe koje spominju prekluzivne rokove i/ili rokove za podnošenje tužbe. Njemačko pravo imalo je najjači i najtrajniji utjecaj na hrvatsko građansko i građansko-procesno pravo prije ulaska u EU, kako iz povijesnih, tako i iz pravno-sistemski i stručnih razloga. Ako pak postoji sigurnost o primjeni Zakona o medijaciji kad je u pitanju utjecaj medijacije na rokove za podnošenje tužbe, imajući u vidu da bi se prema ovom prijedloguobvezni informativni sastanak o medijaciji vodio isključivo pred Nacionalnim centrom za medijaciju (za stranke pravno sigurno sredstvo ispunjenja dužnosti pokušaja medijacije), tada se predlaže brisati alineju 1. | Nije prihvaćen | Člankom 31. stavkom 1. Nacrta prijedloga zakona propisano je da stranke koje su izabrale medijaciju radi pokušaja mirnog rješenja spora ne gube zbog toga mogućnost pokretanja sudskog, arbitražnog ili drugog postupka zbog proteka zastarnog ili prekluzivnog roka. Nadalje, stavkom 3. istog članka Nacrta prijedloga zakona propisano je da ako je posebnim propisom određen rok za podnošenje tužbe, taj rok ne teče dok traje informativni sastanak o medijaciji i medijacija. Odredbom članka 14. stavka 3. alineje 1. propisuje se da za sporove koji su predmet uređenja tog članka, a u odnosu na koje je posebnim propisom određen rok za podnošenje tužbe, ne postoji dužnost pokušaja rješavanja tih sporova medijacijom prije pokretanja parničnog postupka. Dakle, u članku 14. takvi se sporovi isključuju od dužnosti koja je propisana predmetnim člankom. Međutim, ukoliko bi u tim sporovima došlo do informativnog sastanka o medijaciji ili do medijacije po načelu dobrovoljnosti stranaka, ali i u svim ostalim sporovima koji nisu obuhvaćeni dužnošću iz članka 14., primjenjuje se članak 31. u smislu da ako je posebnim propisom određen rok za podnošenje tužbe, taj rok ne teče dok traje informativni sastanak o medijaciji i medijacija. |
| 31 | IVAN ANTIĆ | Pokušaj mirnog rješavanja spora, Članak 13. | Iz obrazloženja prijedloga zakona slijedi kako je Zakon o mirnom rješavanju sporova ocijenjen nedorečen i nejasan te da se naglasak ponovno stavlja na medijaciju. Stoga se predlaže u tekstu zakona umjesto „mirno rješavanje spora“ koristi „medijacija“. Predlaže se izmjena članka 13. tako da isti glasi: „Pokušaj medijacije Članak 13. Prije pokretanja sudskog postupka stranke će pokušati spor riješiti medijacijom“. | Nije prihvaćen | U članku 13. Nacrta prijedloga zakona propisuje se intencija da se stranke potakne na mirno rješavanje sporova u stadiju prije pokretanja sudskog postupka, neovisno o vrsti spora i načinu mirnog rješenja spora. Odredbom se nastoji poslati afirmativna i poticajna poruka svima o koristima rješavanja sporova prije pokretanja sudskog postupka mirnim putem. |
| 32 | HRVATSKA ODVJETNIČKA KOMORA | Troškovi, Članak 33. | Hrvatska odvjetnička komora smatra da je je odredba kojom se normiraju troškovi postupka nedovljno jasna i ostavlja prostor za neujednačenu primjenu u praksi. Naime, a imajući u vidu formulaciju odredbe stavka 1. kojom je propisano da, ako se stranke nisu drugačije sporazumjele, svaka stranka snosi svoje troškove, a troškove medijacije informativnog sastanka o medijaciji snose na jednake dijelove, odnosno u skladu s posebnim zakonom ili pravilima institucija za medijaciju, postavlja se pitanje koji su to troškovi koje snosi svaka stranka osobno, odnosno koji troškovi do kojih može doći u primjeni ovog Zakona nisu troškovi medijacije i informativnog sastanka o medijaciji. Nadalje se ističe kako je nelogično i pravno neutemeljeno uskratiti stranci pravo zahtijevati naknadu daljnjih troškova sudskog postupka bez obzira na ishod postupka u slučaju iz članka 14. stavka 4. alineje 2. Nacrta. Naime, tom je odredbom propisano da su stranke ispunile dužnost iz članka 14. stavka 1. Nacrta, ako je jedna od stranaka pristupila informativnom sastanku o medijaciji, a na koji opravdano nije pristupila protivna stranka. S tim u vezi ističe se da nije jasno smatra li se da je stranka koja iz opravdanog razloga nije pristupila informativnom sastanku o medijaciji ispunila svoju dužnost iz članka 14. stavka 1. Ili ne, a ukoliko se smatra da nije, postavlja se pitanje opravdanosti da joj se u tom slučaju uskrati potraživanje troškova postupka bez obzira na ishod postupka jer je za pretpostaviti da se radi o stranci koja ima namjeru ispuniti svoju dužnost, ali ima opravdani razlog da u zakazanom terminu nije u mogućnosti pristupiti informativnom sastanku o medijaciji. | Nije prihvaćen | Odredba se smatra jasno propisanom. Svi troškovi koji nisu troškovi informativnog sastanka o medijaciji i medijacije su troškovi koje snose stranke svaka za sebe, naravno, ako se nisu drugačije sporazumjele. Pri tom, i u ovom slučaju ističe se kako je medijacija postupak u kojem je sporazumijevanje stranaka temeljna postavka, pa i u slučaju kad su u pitanju troškovi. U odnosu na komentar u vezi s člankom 14. stavkom 4. alinejom 2. kojom se propisuje da će dužnost iz stavka 1. stranke ispuniti ako je jedna od stranaka pristupila informativnom sastanku o medijaciji, a na koji opravdano nje pristupila protivna stranka, napominje se kako se radi o situaciji u kojoj se smatra da su i jedna i druga stranka ispunile dužnost iz stavka 1. Naime, kako je namjera da se informativni sastanci o medijaciji provode bez odugovlačenja, svako propisivanje zakazivanja novih termina sastanaka pa i onda kad stranka opravdano nije mogla pristupiti smatra se da bi bilo suprotno navedenoj namjeri. |
| 33 | HRVATSKA ODVJETNIČKA KOMORA | Dopuštenost dokaza, Članak 29. | Hrvatska odvjetnička komora smatra neprihvatljivim propisivanje zabrane korištenja dokaza koji su bili upotrijebljeni tijekom medijacije u sudskom postupku jer takva zabrana otvara mogućnost značajnim zlouprabama postupka medijace s ciljem osujećivanja ostvarivanja prava suprotne strane u sudskom postupku. Naime sasvim je moguća situacija u kojoj će jedna stranka koja sudjeluje u medijaciji u tom postupku koristiti neki dokaz iz članka 29. stavka 1. Nacrta kako bi suprotnu stranu onemogućila da taj dokaz koristi u sudskom postupku. Potencijalno se može raditi o dokazu koji je ključan za uspjeh stranke u sudskom postupku, a koji ona ne bi mogla iskoristiti u tom postupku, isključivo iz razloga što ga je suprotna stranka zlonamjerno koristila u postupku medijacije. Iz istih razloga Hrvatska odvjetnička komora neprihvatljivom smatra i odredbu članka 29. stavka 2. Nacrta prema kojoj, ako se stranke nisu drugačije sporazumjele, medijator i osobe koje sudjeluju u medijaciji u bilo kojem svojstvu ne mogu biti prisiljene svjedočiti u arbitražnom, sudskom ili bilo kojem drugom postupku vezano za informacije i podatke koji proizlaze iz medijacije ili su s njom povezani. | Nije prihvaćen | Stranke sudjeluju u medijaciji isključivo dobrovoljno i temeljem uvjerenja da postoji zajednički interes da se spor riješi mirnim putem uz pomoć treće nepristrane osobe. Pored navedenog, medijacijom nije iscrpljen sadržaj spora, pa niti u smislu dokazivanja u eventualnom sudskom, arbitražnom ili drugom postupku. Dakle, pitanje dopuštenosti dokaza je pitanje koje se sagledava i u vezi je s komunikacijom o sadržaju spora. |
| 34 | HRVATSKA ODVJETNIČKA KOMORA | Učinci nagodbe, Članak 27. | Hrvatska odvjetnika komora predlaže da se predmetnom odredbom propiše tko sastavlja tekst nagodbe koju stranke sklapaju u medijaciji. Navedeno je izuzetno bitno s obzirom na propisanu pravnu snagu nagodbe, kao i u kontekstu odgovornosti za eventualnu neprovedivost nagodbe. | Nije prihvaćen | Nagodba stranaka je rezultat njihove volje i zajedničkog napora da spor riješe dogovorom u medijaciji. Tko će nagodbu sastavljati prije svega je stvar dogovora stranaka u medijaciji. |
| 35 | HRVATSKA ODVJETNIČKA KOMORA | Dovršetak medijacije, Članak 26. | Hrvatska odvjetnička komora smatra da se iz odredbe članka 26. Nacrta ne može na nesporan način utvrditi trenutak u kojem je medijacija dovršena, a koji trenutak je iznimno bitan imajući u vidu odredbu članka 31. Nacrta kojom je propisan učinak medijacije na zastarne rokove i rokove za podnošenje tužbe. Trenutak dovršetka medijacije osobito je sporan u situacijama propisanim stavkom 1. alinejama 1., 2. i 3. predmetnog članka. U odnosu na alineju 1. sporno je smatra li se medijacija dovršenom već onog trenutka kad je stranka uputila izjavu o odustajanju od medijacije ili onog trenutka kad su takvu izjavu primile suprotne stranke i medijator. Ukoliko je intencija zakonodavca da se medijacija smatra dovršenom u trenutku upućivanja takve izjave postoji opasnost zloupotrebe takvog normativnog okvira jer bi potencijalni tuženik slanjem izjave, o čemu potencijalni tužitelj u tom trenutku uopće nema saznanja, mogao aktivirati tijek zastare ili roka za podnošenje tužbe i na taj način osujetiti tužitelja u ostvarivanju njegovih prava sudskim putem. Ako je intencija da se medijacija smatra dovršenom onog trenutka kada su druge stranke i medijator primile takvu izjavu, ostaje otvoreno pitanje smatra li se medijacija dovršenom kad su izjavu primile i suprotne stranke i medijator, kao i kada se medijacija smatra dovršeno ako su medijator i druge stranke zaprimile takvu izjavu u različitom trenutku. Predmetne nejasnoće se, na odgovarajući način, ukazuju i u odnosu na alineje 2. i 3. S obzirom na važnost trenutka dovršetka medijacije, Hrvatska odvjetnička komora predlaže da se na jasan i nedvosmislen način propiše trenutak dovršetka medijacije, kao i da se detaljno utvrde pravila dostave svih isprava i akata iz ove zakonske odredbe. | Nije prihvaćen | Stavom 3. propisano je da će medijator strankama na propisanom obrascu izdati potvrdu o načinu dovršetka medijacije. Potvrde medijatora o načinu dovršetka informativnog sastanka o medijaciji i o načinu dovršetka medijacije, između ostalog, za svrhu imaju zaštititi stranke od gubitka prava na sudsku zaštitu u slučaju da su prethodno pokušale spor riješiti mirnim putem u medijaciji. Početak i dovršetak medijacije važno je pravno pitanje koje će svakako biti predmetom obrasca koji se propisuje. |
| 36 | HRVATSKA ODVJETNIČKA KOMORA | Dovršetak informativnog sastanka o medijaciji, Članak 18. | Imajući u vidu odredbu članka 31. Nacrta kojom je propisano da zastara na teče za vrijeme informativnog sastanka o medijaciji, odnosno da dok traje informativni sastanak o medijaciji ne teče rok za podnošenje tužbe određen posebnim propisom, Hrvatska odvjetnička komora smatra nužnim nedvojbeno propisati u kojem trenutku se informativni sastanak o medijaciji smatra dovršenim. Trenutna formulacija odredbe članka 18. Nacrta propisuje samo da će Nacionalni centar nakon provedenog informativnog sastanka izdati potvrdu o načinu dovršetka informativnog sastanka, ali ne i u kojem trenutku se taj sastanak smatra dovršenim, koji podatak je ključan za računanje roka za podnošenje tužbe, odnosno roka zastare. | Djelomično prihvaćen | Stavak 1. dorađuje se na način da sada propisuje izdavanje potvrde o dovršetku informativnog sastanka o medijaciji. Sadržaj obrasca propisat će se pravilnikom u skladu sa svrhom i ciljem propisivanja izdavanja predmetne potvrde. |
| 37 | HRVATSKA ODVJETNIČKA KOMORA | Informativni sastanak o medijaciji, Članak 16. | Propisivanje provođenja informativnog sastanka o medijaciji koji se provodi u svrhu ispunjenja dužnosti pokušaja rješavanja spora medijacijom prije pokretanja parničnog postupka iz članka 14. stavka 1. Zakona isključivo pred Nacionalnim centrom, koji prema sadašnjem normativnom okviru (pod nazivom Centar za mirno rješavanje sporova) ima sjedište u Zagrebu te podružnice u Osijeku, Rijeci i Splitu, prema mišljenju Hrvatske odvjetničke komore nužno će dovesti do povećanja troškova postupka, a što je upravo suprotno osnovnoj intenciji zakonodavca. Neovisno o činjenici što se, sukladno članku 16. stavku 6. Nacrta, informativni sastanak može održati i na daljinu, uz korištenje odgovarajućih audiovizualnih uređaja i tehnološke platforme za komunikaciju na daljinu, a imajući u vidu činnjenicu da sve osobe koje će potencijano biti u situaciji da su dužne pristupiti informativnom sastanku o medijaciji, nemaju tehnička znanja niti opremu za sudjelovanje na tom sastanku na daljinu, Hrvatska odvjetnička komora smatra da je potrebno proširiti broj institucija za medijaciju koje bi provodile informativni sastanak o medijaciji u svrhu ispunjenja dužnosti pokušaja rješavanja spora medijacijom, kako bi na jednak način te institucije bile dostupne svim potencijalnim strankama te kako bi se spriječilo povećanje troškova postuka. U odnosu na odredbu članka 16. stavka 3. Nacrta ističe se da nije realno za očekivati da će Nacionalni centar biti u mogućnosti u svakom pojedinom slučaju, u propisanom roku od osam dana od dana zaprimanja zahtjeva za pokretanje informativnog sastanka o medijaciji koji se provodi u svrhu ispunjenja dužnosti pokušaja rješavanja spora medijacijom prije pokretanja parničnog postupka, pozvati stranke da pristupe informativnom sastanku o medijaciji, a u kojem slučaju se postavlja pitanje kakav utjecaj takvo (ne)postupanje Nacionalnog centra ima na prava i obveze stranaka. Stoga se predlaže Zakonom o medijaciji propisati da se smatra da je stranka ispunila dužnost iz članaka 14. stavka 1. Zakona ako Nacionalni centar u roku iz članka 16. stavka 3. Zakona ne pozove stranke da pristupe informativnom sastanku o medijaciji. Nadalje, Hrvatska odvjetnička komora smatra potrebnim detaljnije urediti pravila dostave poziva za sudjelovanje na informativnom sastanku, odnosno odrediti prema pravilima kojeg postupka će se strankama obavljati dostava tog poziva, kao i drugih pismena predviđenih Zakonom, a kako bi se izbjegle nejsanoće u primjeni. Iz odredbe članka 16. stavka 5. Nacrta nije jasno može li informativnom sastanku o medijaciji pristupiti samo punomoćnik stranke ili je nužno da tom sastanku, sa ili bez punomoćnika, uvijek nazoči stranka osobno. Ukoliko je intencija zakonske odredbe da informativnom sastanku ne može pristupiti samo punomoćnik stranke, bez prisustva same stranke, Hrvatska odvjetnička komora takvu odredbu smatra neprihvatljivom. Naime, prema mišljenju Hrvatske odvjetničke komore ne postoji racionalan razlog koji bi opravdao normativno rješenje prema kojem na informativnom sastanku o medijaciji u ime stranke ne može sudjelovati samo njen punomoćnik, osobito ukoliko se radi o odvjetniku koji je s obzirom na svoja stručna znanja svakako u mogućnosti na adekvatan način u ime stranke zastupati njezine interese na tom sastanku. Posebno se problematičnim ukazuje inzistiranje na osobnom pristupanju stranke informativnom sastanku o medijaciji ukoliko se radi o pravnoj osobi, a pravne osobe su često jedna od stranaka u postupcima naknade štete, pa i naknade štete u sporovima male vrijednosti. Osim navedenog, potrebnim se ukazuje propisati i tko je ovlašten pristupiti informativnom sastanku o medijaciji u ime pravne osobe, kako bi smatralo da je stranka tom sastanku pristupila osobno. | Nije prihvaćen | Predloženo rješenje prema kojem će informativne sastanke o medijaciji koji se provode u svrhu ispunjenja dužnosti pokušaja rješavanja spora medijacijom prije pokretanja parničnih postupaka iz članka 14. stavka 1. provoditi isključivo Nacionalni centar za medijaciju proizašlo je iz potrebe da se građanima u najvećoj mogućoj mjeri osiguraju uvjeti za ispunjenje propisane dužnosti. Namjera da se novinama potakne češća primjena medijacije u rješavanju sporova ni na koji način, a prije svega objektivnom nedostupnošću ispunjenja te dužnosti, ne smije dovesti do neravnoteže između propisane dužnosti i mogućnosti njezina ispunjenja. Također, i iz samog djelokruga Nacionalnog centra za medijaciju proizlazi kako on provodi, samostalno ili u suradnji s drugim medijatorima, informativni sastanak o medijaciji i medijaciju. Dakle, Nacionalni centar za medijaciju u okviru svog djelokruga ima mogućnost organizirati informativne sastanke o medijaciji radi ispunjenja dužnosti pokušaja rješavanja spora medijacijom prije pokretanja parničnih postupaka iz članka 14. stavka 1. i u suradnji s drugim medijatorima. Također, u slučaju da stranke ne pristanu na održavanje informativnog sastanka na daljinu, medijatori koji će biti zaposleni u Nacionalnom centru, i to u središnjici i u njegovim podružnicama, doći će u mjesto sjedišta suda ili stalne službe suda kojoj stranka pripada prema svojem prebivalištu, a gdje će biti osiguran prostor za provođenje informativnog sastanka o medijaciji. S obzirom na to da je informativni sastanak o medijaciji koji provodi Nacionalni centar za stranke besplatan, neosnovana je tvrdnja podnositelja primjedbe da će provođenje informativnog sastanka o medijaciji nužno dovesti do povećanja troškova postupka. Dostava poziva strankama da pristupe informativnom sastanku o medijaciji propisana je stavkom 3. Primjedba u vezi s odvjetničkim zastupanjem stranaka na informativnom sastanku o medijaciji je neutemeljena. Naime, stavkom 5. je jasno propisano da je stranka dužna, kad god je to moguće, osobno, bez ili uz prisustvo punomoćnika, pristupiti informativnom sastanku o medijaciji, a u slučaju spriječenosti osobnog pristupanja informativnom sastanku o medijaciji stranka će o razlozima spriječenosti obavijestiti medijatora. Iz navedene odredbe jasna je intencija da se stranke potakne da se osobno odazovu i sudjeluju na informativnom sastanku o medijaciji. Međutim, mogućnost sudjelovanja punomoćnika ni na koji način nije dovedena u pitanje jer je jasno da on uvijek može biti prisutan sa strankom na informativnom sastanku o medijaciji. Pitanje pristupanja informativnom sastanku o medijaciji kada su stranke pravne osobe također se smatra da nije neodgovarajuće normirano, a s obzirom na postojeći izričaj « kad god je to moguće » koji opravdava situacije u kojima stranka neće osobno pristupiti već će za nju pristupiti punomoćnik. Tko će u ime pravne osobe pristupiti informativnom sastanku o medijaciji nije potrebno urediti Nacrtom prijedloga zakona, a s obzirom na to da navedeno proizlazi i iz već postojećeg uređenja zastupanja pravne osobe. |
| 38 | HRVATSKA ODVJETNIČKA KOMORA | Upućivanje na pokušaj rješavanja spora medijacijom prije pokretanja parničnog postupka koji proizlazi iz nasljeđivanja, Članak 15. | Hrvatska odvjetnička komora predlaže da se u odredbi članka 15. stavka 1. Nacrta brišu riječi « čija prava su sporna ». U odnosu na odredbu članka 15. stavka 2. Nacrta, kojom je propisano da će ostavinski sud rješenjem stranku čije pravo smatra manje vjerojatnim uputiti da Nacionalnom centru podnese zahtjev za održavanje informativnog sastanka o medijaciji i o tome obavijesti ostavinski sud, Hrvatska odvjetnička komora smatra da će sama činjenica što je već ostavinski sud pravo jedne stranke ocijenio manje vjerojatnim dovesti do nezainteresiranosti suprotne strane za sudjelovanje na informativnom sastanku o medijaciji, jer temeljem ocjene ostavinskog suda opravdano može očekivati uspjeh u parničnom postupku. U toj situaciji ukazuje se bespredmetnim provoditi pokušaj mirnog rješavanja spora prije pokretanja parničnog postupka jer nije za očekivati da će suprotna stranka, očekujući uspjeh u parnici, biti sklona spor riješiti mirnim putem. Osim toga, ističe se kako je odredbama Zakona o nasljeđivanju propisano da je protiv rješenja koje je kao povjerenik suda u ostavinskom postupku donio javni bilježnik dopušten prigovor u roku od osam dana od dana dostave rješenja strankama, koji prigovor se dostavlja javnom bilježniku koji ga je dužan bez odgode zajedno sa spisom dostaviti nadležnom općinskom sudu i o kojem odlučuje sudac pojedinac. Ulaganje pravnog lijeka protiv rješenja ostavinskog suda iz članka 15. stavka 2. Nacrta i odlučivanje o tom pravnom lijeku nedvojbeno će dovesti do produljenja vremena potrebnog za rješavanje spora i povećati troškove istog. | Djelomično prihvaćen | S obzirom na svrhu i smisao sadržaja stavka 1. prihvaća se prijedlog da se iz istog brišu riječi „čija prava su sporna“. U preostalom dijelu, prijedlog se smatra nedovoljno snažno argumentiranim u smislu opravdanosti zaključka da će sama činjenica što je već ostavinski sud pravo jedne stranke ocijenio manje vjerojatnim dovesti do nezainteresiranosti suprotne strane za sudjelovanje na informativnom sastanku o medijaciji, jer temeljem ocjene ostavinskog suda opravdano može očekivati uspjeh u parničnom postupku. Sporovi iz nasljeđivanja su u pravilu sporovi u kojima su stranke najbliži srodnici, životno upućeni jedni na druge te neraskidivo emocionalno povezani. U slučaju njihovih međusobnih konflikata, poticanje komunikacije između takvih stranaka uz pomoć treće nepristrane osobe zasigurno ima puno veći značaj i šanse za pronalaženje brzog i mirnog rješenja spora, a s obzirom na to da upravo zbog takve njihove povezanosti one u svojim odlukama, razmišljanjima i zauzimanju stavova nisu vođene isključivo kriterijima pravne ocjene njihova uspjeha u sporu. Također, i primjedba da će eventualno ulaganje pravnog lijeka protiv rješenja ostavinskog suda iz članka 15. stavka 2. i odlučivanje o tom pravnom lijeku nedvojbeno dovesti do produljenja vremena potrebnog za rješavanje spora i povećati troškove istog stavljena je kao argument podnositelja prijedloga protiv predloženog propisivanja dužnosti pokušaja rješavanja spora iz nasljeđivanja medijacijom bez da se prethodno u obzir uzmu svi mogući pozitivni učinci medijacije za stranke. |
| 39 | HRVATSKA ODVJETNIČKA KOMORA | Dužnost pokušaja rješavanja spora medijacijom prije pokretanja parničnog postupka , Članak 14. | Iako se u obrazloženju osnovnih pitanja koja se trebaju urediti predmetnim Zakonom navodi da se tim Zakonom za stranke propisuje dužnost pokušaja rješavanja spora medijacijom prije pokretanja parničnog postupka koja je u slučaju neispunjenja praćena negativnom posljedicom troškovne sankcije za stranke, kao i da je stranka dužna pristupiti informativnom sastanku o medijaciji jer se nepristupanje stranaka informativnom sastanku o medijaciji sankcionira, Hrvatska odvjetnička komora smatra da takva intencija zakonodavca nije dovoljno jasno formulirana odredbama predmetnog Nacrta Zakona, odnosno da te odredbe u svojoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti ostavljaju prostor za različito tumačenje postoji li dužnost pokušaja mirnog rješavanja spora prije pokretanja parničnog postupka, a u konačnici i troškovna sankcija zbog neispunjenja te obveze, za obje stranke u sporu ili samo za jednu stranku. Naime, prema mišljenju Hrvatske odvjetničke komore odredbama predmetnog Nacrta nije nedvojbeno propisana obveza potencijalnog tuženika da sudjeluje na informativnom sastanku o medijaciji prije pokretanja parničnog postupka, a posljedično tome niti troškovna sankcija u slučaju neispunjenja te dužnosti. Stoga Hrvatska odvjetnička komora smatra nužnim, u cilju otklanjanja nejasnoća i potrebe za tumačenjem zakonskih odredbi, koja dovodi do neujednačenosti u primjeni zakona, da se zakonom jasno i nedvojbeno propiše koje su obveze potencijalnog tuženika prije pokretanja parničnog postupka, neispunjenje kojih za tuženika ima troškovnu sankciju u smislju članka 33. stavka 3. Nacrta. U odnosu na odredbu članka 14. stavka 1. Nacrta Hrvatska odvjetnička komora smatra da se intencija zakonodavca o intenzivnijoj primjena mirnog rješavanja sporova među strankama može ostvariti i bez propisivanja obveze pokušaja mirnog rješavanja spora prije pokretanja parničnog postupka, slijedom čega se predlaže radi provedbe navedene intencije zakonodavca, razmotriti propisivanje obveze da sud nakon pokretanja parničnog postupka prije održavanja pripremnog ročišta ili na pripremnom ročištu, poduzme određene radnje u cilju pokušaja mirnog rješavanja spora među strankama umjesto propisivanja obveze pokušaja mirnog rješavanja spora prije pokretanja parničnog postupka. Hrvatska odvjetnička komora smatra da je, u odnosu na sporove iz osiguranja, odredbom članka 14. stavka 2. Nacrta nedovoljno jasno propisano u kojim slučajevima ne postoji dužnost stranaka da prije pokretanja parničnog postupka pokušaju spor riješiti mirnim putem. Naime iz trenutne formulacije navedene odredbe nejasno je jesu li od obveze pokušaja rješavanja spora medijacijom prije pokretanja parničnog postupka isključeni svi sporovi iz osiguranja, ili samo sporovi male vrijednosti radi naknade štete iz osiguranja. Odredbom članka 14. stavka 3. alineje 3. Nacrta propisano je da dužnost pokušaja rješavanja spora medijacijom iz stavka 1. tog članka ne postoji kad zbog nasilja nije razumno očekivati da će stranke ispunjenjem te dužnosti postići sporazumno rješenje spora. Postavlja se pitanje na koji način će stranka prilikom pokretanja parničnog postupka dokazivati postojanje navedene okolnosti, hoće li sudovi biti u mogućnosti navedenu okolnost ujednačeno tumačiti prilikom ocjene je li stranka bila dužna pokušati riješiti spor mirnim putem prije pokretanja parnčnog postupka ili ne, a o čemu ovisi eventualna troškovna sankcija za stranku propisana člankom 33. stavkom 3. Nacrta kao i obveza plaćanja ili oslobođenja od plaćanja sudske pristojbe na tužbu. U odnosu na odredbu članka 14. stavka 3. alineje 5. Nacrta ističe se kako je odredbom članka 16. Nacrta propisano da informativni sastanak o medijaciji koji se provodi u svrhu ispunjenja dužnosti pokušaja mirnog rješavanja spora medijacijom prije pokretanja parničnog postupka iz članka 14. stavka 1. Nacrta, provodi Nacionalni centar kojem se stranka mora obratiti zahtjevom za pokretanje informativnog sastanka, a kako bi ispunila dužnost iz članka 14. stavka 1. Nacrta. Po zaprimanju zahtjeva Nacionalni centar dužan je pozvati stranke da pristupe informativnom sastanku o medijaciji. Iz navedenog proizlazi da do slanja poziva za sudjelovanje na informativnom sastanku o medijaciji dolazi u onim slučajevima u kojima postoji obveza pokušaja rješavanja spora medijacijom prije pokretanja parničnog postupka, kada se stranka (tužitelj) obrati Nacionalnom centru radi ispunjenja te dužnosti i održavanja informativnog sastanka o medijaciji. Stoga je prema mišljenju Hrvatske odvjetničke komore odredba članka 14. stavka 3. alineje 5. Nacrta, kojom je propisano da dužnost pokušaja rješavanja spora medijacijom iz stavka 1. tog članka ne postoji kad stranka nije uredno pozvana da pristupi informativnom sastanku o medijaciji, nelogična i proturječna odredbi članka 16. Nacrta. Prema mišljenju Hrvatske odvjetničke komore logično bi bilo normativno rješenje sukladno kojem bi se smatralo da je tužitelj ispunio svoju obvezu pokušaja rješavanja spora mirnim putem prije pokretanja parničnog postupka ako se obratio Nacionalnom centru zahtjevom za pokretanje informativnog sastanka o medijaciji, ako je Nacionalni centar pozvao stranke da tom sastanku pristupe, a suprotnoj stranci nije obavljena uredna dostava tog poziva, pri čemu je nužno i detaljno urediti pravila dostave tog poziva. Hrvatska odvjetnička komora predlaže da se u članku 14. stavku 4. propiše da je stranka ispunila dužnost iz stavka 1. tog članka ako je obavijestila drugu stranku o svojim zahtjevima i prigovorima te je pozvala suprotnu stranku na ispunjenje zahtjeva ili sudjelovanje u postupku mirnog rješavanja spora preporučenom poštanskom pošiljkom s povratnicom ili na drugi način kojim se potvrđuje primitak te obavijesti, a suprotna stranka odbila je takav prijedlog ili se nije očitovala u roku od 15 dana od dana primitka prijedloga. Predmetna odredba, prema mišljenju Hrvatske odvjetničke komore, osigurala bi da se u vrlo kratkom roku može nesporno utvrditi kako među strankama nije moguće postići rješavanje spora mirnim putem. Naime, ukoliko suprotna strana odbije poziv na ispunjenje zahtjeva ili sudjelovanje u postupku mirnog rješavanja spora koji joj je uputila stranka koja namjerava pokrenuti sudski postupak ili se uopće ne očituje na taj poziv, izvjesno je da nema namjeru spor rješiti mirnim putem pa je bespredmetno provoditi informativni sastanak o medijaciji ili postupak medijacije koji traju znatno duže i iziskuju određene troškove. U odnosu na odredbu članka 14. stavka 5. Nacrta Hrvatska odvjetnička komora smatra da je, u cilju spriječavanja zlouporaba i pribavljanja adrese protivne stranke u neke druge svrhe, a ne u svrhu pokušaja rješavanja spora medijacijom prije pokretanja parničnog postupka, Zakonom o medijaciji potrebno detaljno propisati što je sve potrebno priložiti zahtjevu kojim se od Nacionalnog centra traži pribava adrese protivne stranke, odnosno na koji način će stranke opravdati pravni interes za pribavu tog podatka. | Djelomično prihvaćen | Izradi Nacrta prijedloga zakona pristupilo se s ciljem da se u okviru funkcioniranja pravosudnog sustava čija svrha je omogućiti građanima i poslovnim subjektima rješavanje njihovih pravnih sporova osnaži medijacija kao način mirnog rješavanja sporova, i to poticanjem na njezinu češću primjenu prije pokretanja sudskih postupaka pred redovnim sudovima. Međutim, ističe se kako pri tom ni u kojem slučaju namjera nije ugroziti ili dovesti u pitanje pravnu sigurnost stranaka i njihov pristup sudu. Redovan sudski postupak ima svoju izuzetnu važnost i u praksi je vodeći alat u ostvarenju prava stranaka, što ipak ne bi trebalo biti preprekom da se strankama ponude i druge mogućnosti rješavanja sporova. Kako navedena prava stranaka ne bi bila dovedena u pitanje, rad na izradi Nacrta prijedloga zakona praćen je i uključuje analizu i razmatranja na koji način će novine koje se njime propisuju utjecati na pravnu sigurnost stranka i u provođenju redovnih sudskih postupaka. Pitanja u vezi s uređenjem medijacije razmatraju se i uređuju prateći ujedno i uređenje sudskih postupaka, sve s ciljem da se u što većoj mjeri iskoriste pozitivni učinci rješavanja sporova mirnim putem, kako za stranke tako i za pravosudni sustav i njegovo funkcioniranje u cijelosti. U odnosu na komentar kako Nacrtom prijedloga zakona nije dovoljno jasno uređeno postoji li dužnost pokušaja mirnog rješavanja spora prije pokretanja parničnog postupka, a u konačnici i troškovna sankcija zbog neispunjenja te obveze, za obje stranke u sporu ili samo za jednu stranku, ističe se kako je Nacrtom prijedloga zakona propisano da se radi o pokušaju stranaka, a ne o pokušaju samo jedne stranke u sporu. Kako dužnost, tako i posljedice neispunjenja dužnosti, prate i jednu i drugu stranku u sporu. Stavak 4. formuliran je na način da se odnosi i primjenjiv je i na potencijalnog tužitelja i na tuženika. Po prirodi stvari, inicijativa za ispunjenje dužnosti bit će na strani potencijalnog tužitelja. Međutim, kako bi se u potpunosti postigla svrha i cilj Nacrta prijedloga zakona, a to je poticanje češće primjene medijacije u rješavanju sporova u stadiju prije pokretanja parničnog postupka, dužnost pokušati riješiti spor medijacijom obuhvaća i potencijalnog tuženika te je isti također izložen troškovnoj sankciji u slučaju neispunjenja dužnosti. Ovdje je bitno istaknuti da podnošenje zahtjeva Nacionalnom centru radi pokretanja informativnog sastanka o medijaciji nije jedini put prema ispunjenju dužnosti iz članka 14. Naime, moguća je situacija i da su stranke same dobrovoljno pristale sudjelovati u medijaciji prije pokretanja parničnog postupka, a da takva njihova odluka nije uslijedila kao rezultat informativnog sastanka o medijaciji, ali je na kraju takva medijacija bila bezuspješna. Dakle, i u tom slučaju smatra se da su stranke (tužitelj i tuženik) ispunile dužnost iz članka 14. Nacrta prijedloga zakona. U odnosu na prijedlog da se radi provedbe intencije zakonodavca o intenzivnijoj primjeni mirnog rješavanja sporova razmotri propisivanje obveze da sud nakon pokretanja parničnog postupka, prije održavanja pripremnog ročišta ili na pripremnom ročištu, poduzme određene radnje u cilju pokušaja mirnog rješavanja spora među strankama umjesto propisivanja obveze pokušaja mirnog rješavanja spora prije pokretanja parničnog postupka, ističe se kako takav prijedlog nije u skladu sa svrhom i ciljem Nacrta prijedloga zakona da se rješavanje sporova mirnim putem, konkretno medijacijom, potakne upravo u stadiju prije pokretanja parničnog postupka. Navedena svrha i cilj Nacrta prijedloga zakona time ne isključuje niti umanjuje važnost i sada postojeće mogućnosti rješavanja spora medijacijom i u slučajevima kad je sudski postupak već u tijeku provođenjem sudske ili izvansudske medijacije. Zakon o parničnom postupku i sada u članku 288.a stavku 1. propisuje da će sud tijekom pripremnog ročišta upoznati stranke s mogućnostima da spor riješe sudskom nagodbom ili u medijaciji i obrazložiti im te mogućnosti. U vezi s komentarom da je, u odnosu na sporove iz osiguranja, nedovoljno jasno propisano u kojim slučajevima ne postoji dužnost stranaka da prije pokretanja parničnog postupka pokušaju spor riješiti mirnim putem, navodeći da je iz trenutne formulacije nejasno jesu li od obveze pokušaja rješavanja spora medijacijom prije pokretanja parničnog postupka isključeni svi sporovi iz osiguranja, ili samo sporovi male vrijednosti radi naknade štete iz osiguranja, dorađuje se stavak 2. koji sada glasi: „Stavak 1. ovoga članka ne primjenjuje se prije pokretanja parničnog postupka iz radnog odnosa i iz osiguranja.“ Pitanje načina na koji će stranka prilikom pokretanja parničnog postupka dokazivati da nije bila dužna pokušati spor riješiti medijacijom kako je to propisano člankom 14. Nacrta prijedloga zakona jer zbog nasilja nije bilo razumno očekivati da će stranke ispunjenjem te dužnosti postići sporazumno rješenje spora je pitanje koje će biti predmetom razmatranja u okviru eventualno pokrenutog parničnog postupka, a kada će sud koji postupak provodi primjenom kriterija postavljenih u ovom članku ocjenjivati jesu li postojale okolnosti nasilja kako je to i propisano. Svakako se radi o opravdanom razlogu isključenja ispunjenja dužnosti iz članka 14. Nacrta prijedloga zakona. Nadalje, mišljenje iz komentara da je odredba članka 14. stavka 3. alineje 5. Nacrta prijedloga zakona, a u kojoj je propisano da ne postoji dužnost pokušaja rješavanja spora medijacijom kad stranka nije uredno pozvana da pristupi informativnom sastanku o medijaciji, nelogična i proturječna odredbi članka 16. Nacrta prijedloga zakona kojom se, između ostalog, uređuje da će Nacionalni centar postupajući po podnesenom zahtjevu stranke radi ispunjenja dužnosti iz članka 14. pozvati stranke da pristupe informativnom sastanku o medijaciji, smatra se nedovoljno argumentirano. Naime, da li je stranka uredno pozvana da pristupi informativnom sastanku o medijaciji utvrđivat će Nacionalni centar tako što će utvrđivati je li stranci uredno dostavljen dopis koji joj je isti uputio putem pošte preporučenom poštanskom pošiljkom s povratnicom, a kojim dopisom se stranka poziva da pristupi informativnom sastanku o medijaciji. Nadalje, prijedlog da se u stavku 4. propiše da je stranka ispunila dužnost iz stavka 1. ako je obavijestila drugu stranku o svojim zahtjevima i prigovorima te je pozvala suprotnu stranku na ispunjenje zahtjeva ili sudjelovanje u postupku mirnog rješavanja spora preporučenom poštanskom pošiljkom s povratnicom ili na drugi način kojim se potvrđuje primitak te obavijesti, a suprotna stranka odbila je takav prijedlog ili se nije očitovala u roku od 15 dana od dana primitka prijedloga, ne prihvaća se iz razloga što prijedlog nije u skladu sa svrhom propisivanja dužnosti pokušaja mirnog rješavanja spora medijacijom iz članka 14. Nacrta prijedloga zakona. Naime, člankom 14. uređuje se poseban režim za određenu vrstu sporova za koje se propisuje dužnost pokušaja mirnog rješavanja spora prije pokretanja parničnog postupka, međutim, u ovom slučaju to mora biti pokušaj rješavanja spora upravo medijacijom, dakle, uz sudjelovanje medijatora. Zaključno, u odnosu na prijedlog da se u cilju sprječavanja zlouporaba i pribavljanja adrese protivne stranke u neke druge svrhe, a ne u svrhu pokušaja rješavanja spora medijacijom prije pokretanja parničnog postupka, Nacrtom prijedloga zakona detaljno propiše što je sve potrebno priložiti zahtjevu kojim se od Nacionalnog centra traži pribavljanje adrese protivne stranke, isti nije prihvaćen jer takvo propisivanje nije potrebno. Naime, stranka nije ta koja se izravno obraća Ministarstvu unutarnjih poslova već podatke o adresi pribavlja Nacionalni centar kojem je stranka podnošenjem zahtjeva za pokretanjem informativnog sastanka dokazala postojanje pravnog interesa za pribavljanje takvog podatka. |
| 40 | HRVATSKA ODVJETNIČKA KOMORA | Medijatori, Članak 10. | Prema mišljenju Hrvatske odvjetničke komore bilo bi svrhovito razmotriti propisivanje dodatnih uvjeta za stjecanje svojstva medijatora osim trenutno propisane završene obuke za medijatora u trajanju od najmanje 40 sati, primjerice određenu stručnu spremu. Pri tom nije nužno da se radi o osobama koje su završile pravni fakultet, ali je svakako potrebno da se radi o osobama koje imaju odgovarajuću razinu stručnih kvalifikacija, osobito imajući u vidu specifičnosti pojedinih vrsta sporova. Osim toga, a imajući u vidu da je odredbom članka 28. stavka 2. Nacrta propisano da medijator odgovara za štetu koju je prouzročio povredom obveze čuvanja povjerljivosti podataka, Hrvatska odvjetnička komora smatra da je potrebno razmotriti i uvođenje obveze osiguranja od odgovornosti za sve medijatore i to ne samo od odgovornosti radi povrede obveze čuvanja povjerljivosti već za cjelokupan rad medijatora. | Djelomično prihvaćen | Prijedlog se prihvaća u dijelu koji se odnosi na propisivanje dodatnih uvjeta za stjecanje svojstva medijatora. Kao dodatni uvjeti propisuju se da osoba medijator mora imati visoku stručnu spremu te da protiv nje nije pokrenuta istraga odnosno da se protiv nje ne vodi kazneni postupak zbog kaznenog djela koje se goni po službenoj dužnosti. |
| 41 | IVANA MINTAS KOS | OBRAZLOŽENJE, Uz članak 16. | Prijedlog Zakona o medijaciji propušta istinski razviti medijaciju i od nje stvoriti korisnu i unosnu gospodarsku granu te važan segment pravne prakse. Umjesto da otvara prostor za profesionalne medijatore koji izvan državnih institucija aktivno rade i razvijaju ovu djelatnost, prijedlog zakona ide u smjeru povećanja broja državnih službenika ili barem očuvanja postojećih pozicija u javnim tijelima. Na taj način, medijacija se ponovno ne prepoznaje kao tržišna usluga koja može generirati posao, zapošljavanje i održivi razvoj cijele grane stručnjaka, već se administrativno veže uz državu. Ako zakonodavac već nije propisao obvezno sudjelovanje stranaka u sastanku s medijatorom prije podnošenja tužbe u sporovima o pravima kojima stranke slobodno raspolažu, tada bi barem institut informativnih sastanaka, kao i sami postupci medijacije kojima stranke po prijedlogu novog Zakona o medijaciji moraju pristupiti, trebao biti uređen na način da se stranke mogu obratiti ne samo budućem Nacionalnom centru, već i bilo kojem certificiranom medijatoru upisanom u Registar medijatora te postojećim institucijama za medijaciju. Takvo rješenje imalo bi višestruku korist: strankama bi osiguralo slobodu izbora i veću dostupnost, profesionalnim medijatorima otvorilo bi prostor za rad i razvoj, a državi omogućilo rasterećenje sudova i stvaranje tržišta koje samostalno živi i generira dodanu vrijednost. U suprotnom, medijacija riskira ostati i dalje još jedno formalno rješenje „na papiru“, umjesto da postane ono što bi trebala biti – učinkovit, dostupan i održiv način rješavanja sporova, na dobrobit i građana i gospodarstva. Ivana Mintas Kos, dipl.iur. certificirana medijatorica, Medias Centar za medijaciju, pregovaranje i komunikaciju | Nije prihvaćen | Predloženo rješenje prema kojem će informativne sastanke o medijaciji koji se provode u svrhu ispunjenja dužnosti pokušaja rješavanja spora medijacijom prije pokretanja parničnih postupaka iz članka 14. provoditi isključivo Nacionalni centar za medijaciju proizašlo je iz potrebe da se građanima u najvećoj mogućoj mjeri osiguraju uvjeti za ispunjenje propisane dužnosti. Namjera da se novinama potakne češća primjena medijacije u rješavanju sporova ni na koji način, a prije svega objektivnom nedostupnošću ispunjenja te dužnosti, ne smije dovesti do neravnoteže između propisane dužnosti i mogućnosti njezina ispunjenja. Također, i iz samog djelokruga Nacionalnog centra za medijaciju proizlazi kako on provodi, samostalno ili u suradnji s drugim medijatorima, informativni sastanak o medijaciji i medijaciju. Dakle, Nacionalni centar za medijaciju u okviru svog djelokruga ima mogućnost organizirati informativne sastanke o medijaciji radi ispunjenja dužnosti pokušaja rješavanja spora medijacijom prije pokretanja parničnih postupaka iz članka 14. stavka 1. i u suradnji s drugim medijatorima. Ovakav pristup ne bi trebalo promatrati kao stvaranje neravnoteže između Nacionalnog centra za medijaciju, institucija za medijaciju i medijatora već kao smjer u kojem će se intenzivirati primjena medijacije u praksi te dati pozitivne rezultate i za građane i za pravosudni sustav. Nacionalni centar za medijaciju predviđen je kao mjesto na kojem će se graditi konstruktivni odnosi i poticati zajedničko djelovanje svih medijatora, neovisno o institucionalnom okviru u kojem oni djeluju. |
| 42 | IVANA MINTAS KOS | Dovršetak informativnog sastanka o medijaciji, Članak 18. | Predlaže se dopuna slijedećeg stavka članka 18. (1) Nacionalni centar, certificirani medijator upisan u Registar medijatora ili odabrana Institucija za medijaciju će nakon provedenog informativnog sastanka na propisanom obrascu izdati potvrdu o načinu dovršetka informativnog sastanka o medijaciji. | Djelomično prihvaćen | Prijedlog se prihvaća u odnosu na pitanje tko će izdati potvrdu o dovršetku informativnog sastanka o medijaciji, a ne prihvaća se u odnosu na prijedlog da informativne sastanke o medijaciji koji se provode radi ispunjenja dužnosti iz članka 14. osim Nacionalnog centra mogu provoditi i institucije za medijaciju i medijatori. |
| 43 | IVANA MINTAS KOS | Upućivanje na pokušaj rješavanja spora medijacijom prije pokretanja parničnog postupka koji proizlazi iz nasljeđivanja, Članak 15. | Predlaže se dopuna slijedećeg stavka ovog članka 15: (2) U rješenju iz stavka 1. ovoga članka ostavinski sud odredit će rok koji ne može biti dulji od 15 dana, u kojem je stranka iz stavka 1. ovoga članka čije pravo smatra manje vjerojatnim dužna Nacionalnom centru, certificiranom medijatoru upisanom u Registar medijatora ili Instituciji za medijaciju podnijeti zahtjev za održavanje informativnog sastanka o medijaciji te o podnošenju obavijestiti ostavinski sud. | Nije prihvaćen | Predloženo rješenje prema kojem će informativne sastanke o medijaciji koji se provode u svrhu ispunjenja dužnosti pokušaja rješavanja spora medijacijom prije pokretanja parničnih postupaka iz članka 14. stavka 1. provoditi isključivo Nacionalni centar za medijaciju proizašlo je iz potrebe da se građanima u najvećoj mogućoj mjeri osiguraju uvjeti za ispunjenje propisane dužnosti. Namjera da se novinama potakne češća primjena medijacije u rješavanju sporova ni na koji način, a prije svega objektivnom nedostupnošću ispunjenja te dužnosti, ne smije dovesti do neravnoteže između propisane dužnosti i mogućnosti njezina ispunjenja. Također, i iz samog djelokruga Nacionalnog centra za medijaciju proizlazi kako on provodi, samostalno ili u suradnji s drugim medijatorima, informativni sastanak o medijaciji i medijaciju. Dakle, Nacionalni centar za medijaciju u okviru svog djelokruga ima mogućnost organizirati informativne sastanke o medijaciji radi ispunjenja dužnosti pokušaja rješavanja spora medijacijom prije pokretanja parničnih postupaka iz članka 14. stavka 1. i u suradnji s drugim medijatorima. |
| 44 | IVANA MINTAS KOS | Informativni sastanak o medijaciji, Članak 16. | Predlaže se izmjena sljedećih stavaka članka 16.: (2) Informativni sastanak o medijaciji provodi Nacionalni centar, institucija za medijaciju iz članka 9. ovoga Zakona ili certificirani medijator upisan u Registar medijatora. (3) Nacionalni centar, certificirani medijator upisan u Registar medijatora ili Institucija za medijaciju će u roku od osam dana od zaprimanja zahtjeva za pokretanje informativnog sastanka o medijaciji koji se provodi u svrhu ispunjenja dužnosti pokušaja rješavanja spora medijacijom prije pokretanja parničnog postupka iz članka 14. stavka 1. ovoga Zakona, dopisom putem pošte preporučenom poštanskom pošiljkom s povratnicom ili poznate elektronske pošte stranaka pozvati stranke da pristupe informativnom sastanku o medijaciji. (4) U dopisu iz stavka 3. ovoga članka Nacionalni centar, certificirani medijator upisan u Registar medijatora ili Institucija za medijaciju će odrediti dan, vrijeme i mjesto održavanja informativnog sastanka o medijaciji te će upozoriti stranke na posljedice neispunjenja dužnosti pokušaja rješavanja spora medijacijom iz članka 33. stavka 3. ovoga Zakona 1 | Nije prihvaćen | Predloženo rješenje prema kojem će informativne sastanke o medijaciji koji se provode u svrhu ispunjenja dužnosti pokušaja rješavanja spora medijacijom prije pokretanja parničnih postupaka iz članka 14. stavka 1. provoditi isključivo Nacionalni centar za medijaciju proizašlo je iz potrebe da se građanima u najvećoj mogućoj mjeri osiguraju uvjeti za ispunjenje propisane dužnosti. Namjera da se novinama potakne češća primjena medijacije u rješavanju sporova ni na koji način, a prije svega objektivnom nedostupnošću ispunjenja te dužnosti, ne smije dovesti do neravnoteže između propisane dužnosti i mogućnosti njezina ispunjenja. Također, i iz samog djelokruga Nacionalnog centra za medijaciju proizlazi kako on provodi, samostalno ili u suradnji s drugim medijatorima, informativni sastanak o medijaciji i medijaciju. Dakle, Nacionalni centar za medijaciju u okviru svog djelokruga ima mogućnost organizirati informativne sastanke o medijaciji radi ispunjenja dužnosti pokušaja rješavanja spora medijacijom prije pokretanja parničnih postupaka iz članka 14. stavka 1. i u suradnji s drugim medijatorima. |
| 45 | IVANA MINTAS KOS | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O MEDIJACIJI | Opći komentar na Nacrt prijedloga Zakona o medijaciji Iako je od donošenja Zakona o mirnom rješavanju sporova prošlo tek nešto više od dvije godine, novi prijedlog Zakona o medijaciji propušta istinski razviti medijaciju i od nje stvoriti korisnu i unosnu gospodarsku granu te važan segment pravne prakse. Umjesto da otvara prostor za profesionalne medijatore koji izvan državnih institucija aktivno rade i razvijaju ovu djelatnost, prijedlog zakona ide u smjeru povećanja broja državnih službenika ili barem očuvanja postojećih pozicija u javnim tijelima. Na taj način, medijacija se ponovno ne prepoznaje kao tržišna usluga koja može generirati posao, zapošljavanje i održivi razvoj cijele grane stručnjaka, već se administrativno veže uz državu. Ako zakonodavac već nije propisao obvezno sudjelovanje stranaka u sastanku s medijatorom prije podnošenja tužbe u sporovima o pravima kojima stranke slobodno raspolažu, tada bi barem institut informativnih sastanaka, kao i sami postupci medijacije kojima stranke po prijedlogu novog Zakona o medijaciji moraju pristupiti, trebao biti uređen na način da se stranke mogu obratiti ne samo budućem Nacionalnom centru, već i bilo kojem certificiranom medijatoru upisanom u Registar medijatora te postojećim institucijama za medijaciju. Takvo rješenje imalo bi višestruku korist: strankama bi osiguralo slobodu izbora i veću dostupnost, profesionalnim medijatorima otvorilo bi prostor za rad i razvoj, a državi omogućilo rasterećenje sudova i stvaranje tržišta koje samostalno živi i generira dodanu vrijednost. U suprotnom, medijacija riskira ostati i dalje još jedno formalno rješenje „na papiru“, umjesto da postane ono što bi trebala biti – učinkovit, dostupan i održiv način rješavanja sporova, na dobrobit i građana i gospodarstva. Ivana Mintas Kos, dipl.iur. certificirana medijatorica, Medias Centar za medijaciju, pregovaranje i komunikaciju | Nije prihvaćen | Predloženo rješenje prema kojem će informativne sastanke o medijaciji koji se provode u svrhu ispunjenja dužnosti pokušaja rješavanja spora medijacijom prije pokretanja parničnih postupaka iz članka 14. stavka 1. provoditi isključivo Nacionalni centar za medijaciju proizašlo je iz potrebe da se građanima u najvećoj mogućoj mjeri osiguraju uvjeti za ispunjenje propisane dužnosti. Namjera da se novinama potakne češća primjena medijacije u rješavanju sporova ni na koji način, a prije svega objektivnom nedostupnošću ispunjenja te dužnosti, ne smije dovesti do neravnoteže između propisane dužnosti i mogućnosti njezina ispunjenja. Također, i iz samog djelokruga Nacionalnog centra za medijaciju proizlazi kako on provodi, samostalno ili u suradnji s drugim medijatorima, informativni sastanak o medijaciji i medijaciju. Dakle, Nacionalni centar za medijaciju u okviru svog djelokruga ima mogućnost organizirati informativne sastanke o medijaciji radi ispunjenja dužnosti pokušaja rješavanja spora medijacijom prije pokretanja parničnih postupaka iz članka 14. stavka 1. i u suradnji s drugim medijatorima. Ovakav pristup ne bi trebalo promatrati kao stvaranje neravnoteže između Nacionalnog centra za medijaciju, institucija za medijaciju i medijatora već kao smjer u kojem će do sad skromna praksa rješavanja sporova medijacijom dati konkretne rezultate i za građane i za pravosudni sustav. Nacionalni centar za medijaciju predviđen je kao mjesto na kojem će se graditi konstruktivni odnosi i poticati zajedničko djelovanje svih medijatora, neovisno o institucionalnom okviru u kojem oni djeluju. |
| 46 | AUTONOMNA ŽENSKA KUĆA ZAGREB - ŽENE PROTIV NASILJA NAD ŽENAMA | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O MEDIJACIJI | Iako nacrt prijedloga Zakona o medijaciji predviđa medijaciju i u obiteljskim sporovima, nema jasne i nedvosmislene odredbe koja isključuje obavezu medijacije u slučajevima kada stranka izjavljuje da je preživljela rodno uvjetovanoo nasilje ili da je sporu prethodilo nasilje u obitelji. Naime, u čl. 13. nacrta propisano je da će stranke kad god je to moguće , pokušati medijacijom riještiti spor. Izraz "kad god je to moguće" vrlo je širok i može u praksi izazvati probleme u tumačenju, osobito uzevši u obzir i odredbe Obiteljskog zakona koje propisuju određene posljedice u slučaju odbijanja suradnje za mirno rješenja spora i medijaciju. Predlažemo stoga da se doda stavak koji propisuje da je medijacija isključena u obiteljskim sporovima u kojima je prisutno rodno uvjetovano i drugo obiteljsko nasilje, te da se na taj način adekvatno implementira Konvencija VE o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Problematika nasilja spominje se samo jednom u čl. 14. kod sporova kod kojih postoji dužnost medijacije, na način da se ta dužnost isključuje kada zbog nasilja nije razumno očekivati pristup mirnom rješenju spora. Budući člankom 14. nisu obuhvaćeni obiteljski sporovi, predlažemo doradu čl. 13. na način kako navodimo u ovom e-savjetovanju. | Nije prihvaćen | Člankom 13. Nacrta prijedloga zakona propisan je pokušaj mirnog rješavanja spora tako što je u stavku 1. propisano da će stranke, kad god je to moguće, prije pokretanja sudskog postupka pokušati spor riješiti mirnim putem, dok je u stavku 2. propisano da je rješavanje spora mirnim putem svaki izvansudski postupak ili aktivnost stranaka kojom stranke nastoje sporazumno riješiti spor. Radi se o odredbi čija je intencija potaknuti stranke na mirno rješavanje sporova u stadiju prije pokretanja sudskog postupka, neovisno o vrsti spora i načinu mirnog rješenja spora. U slučaju da stranke ne pokušaju riješiti spor mirnim putem, ne snose sankcije. Dakle, navedenim člankom nije propisana obveza rješavanja spora ni medijacijom niti bilo kojim drugim načinom mirnog rješenja spora već isključivo inicijativa strankama da pokušaju spor riješiti mirnim putem prije pokretanja sudskog postupka. Upravo zato što člankom 13. Nacrta prijedloga zakona nije propisana obveza za stranke, prijedlog dopune članka 13. ne smatra se svrsishodnim. S druge strane, u članku 14. stavku 3. isključenje dužnosti pokušaja rješavanja spora medijacijom u slučaju kad zbog nasilja nije razumno očekivati da će stranke ispunjenjem te dužnosti postići sporazumno rješenje spora smatra se nužnim upravo jer se radi o situaciji kada zakon strankama propisuje određenu dužnost čije neispunjenje ima negativne posljedice za stranku koja dužnost nije ispunila, u konkretnom slučaju, sankciju u vidu gubitka prava na trošak. U tim situacijama kada se stranku obvezuje, odredba članka 14. stavka 3. alineje 3. ima svrhu zaštite stranaka koje trpe nasilje. |
| 47 | LUKA JURKOVIĆ | Troškovi, Članak 33. | Intencija je dobra, ali: I. Ovakva odredba zadire u odvjetničku profesiju kao ustavnu kategoriju. Vrhovni sud RH u odluci Rev-1331/2021-2 od 27. veljače 2024. navodi da se dosuđeni trošak ne može smatrati „uspjehom“ stranke, već se radi o troškovima parničnog postupka koji pripadaju odvjetniku. Uzmimo 2 hipotetkse situacije za ilustraciju: 1.) Nasljednik ne ispoštuje 15-dnevni rok iz čl. 15. st. 2. i tek po proteku roka angažira odvjetnika ili ga angažira prekasno da odvjetnik stigne reagirati i ispoštovati navedenu zakonsku odredbu. 2.) Odvjetnik kao punomoćnik već zastupa klijenta, no klijent izričito daje uputu da ne pokreće medijaciju, niti na nju pristaje. Što se događa? U obje situacije klijent svojim (ne)djelovanjem utječe na trošak postupka koji nije njegova nagrada, nego ona odvjetnika. No u svakom slučaju, odredba implicitno upire prst u odvjetnike kao kočničare medijacije. Svrsishodnije bi bilo eventualno penalizirati takvu stranu znatnim povišenjem sudske pristojbe - ako se želi parničiti bez poštivanja obvezne medijacije, neka se to osjeti na pristojbi. Time se ne zadire u odvjetništvu kao ustavnu kategoriju, a predstavljait će dodatan prihod proračunu. Upravo postojanje ovakvog alternativnog mehanizma kojim bi se postigla ista svrha, no razmjernijim sredstvima, smatram da govori u prilog tome da ova odredba ne bi prošla test razmjernost u ustavnom postupku. II. Ovakva odredba može imati ekonomskim pritiskom na strane težeg imovnog stanja pre snažan odvraćujući učinak od angažiranja odvjetnika kao kvalificirane pravne pomoći. Time bi im se znatno ograničilo pravo na pristup sudu kao ustavno i konvencijsko pravo i izložilo ih realnoj mogućnosti da izgube sporove koje bi inače dobili uz odvjetnika. A nerijetko se radi o vrijednostima u sporu koji znače egzistenciju, dostojanstveniji život itd. Smatram da bi ovakva odredba imala nerazmjeran učinak na različite skupine ljudi, ovisno o njihovom ekonomskom položaju. | Nije prihvaćen | Odredba o troškovnoj sankciji usmjerena je i odnosi se na stranku te ni na koji način ne dovodi u pitanje pravo odvjetnika na trošak zastupanja. Naime, odvjetnik ima pravo na trošak zastupanja, a taj trošak odvjetniku podmiruje stranka i u slučaju kada ona ne ispuni dužnost iz članka 14. Nacrta prijedloga zakona te izgubi pravo od protivne stranke potraživati trošak, bez obzira na ishod postupka, dakle, i kada je uspjela u sporu. Naime, trošak parničnog postupka dosuđuje se stranci, a ne odvjetniku, te je upravo stranka ona koja je u obvezi podmiriti odvjetniku troškove zastupanja na koje ga je opunomoćila. S obzirom na to da je odredbom propisana troškovna sankcija za neispunjenje propisane dužnosti, međutim, da je strankama istovremeno osigurano i dostupno bez ikakvih opterećenja ispunjenje te dužnosti, smatra se da su zaključci o bilo kojoj vrsti pritiska ili nerazmjernosti neosnovani. |
| 48 | LUKA JURKOVIĆ | Učinak na zastarne rokove i rokove za podnošenje tužbe, Članak 31. | "ne gube zbog toga mogućnost pokretanja sudskog, arbitražnog ili drugog postupka zbog proteka zastarnog ili prekluzivnog roka." Gramatičko tumačenje odredbe navodi na zaključak da se ne radi o tome da zastara ili prekluzivni rok ne teku za trajanja medijacije, nego da se nakon prihvaćene, a neuspješne medijacije u takvim predmetima potpuno anuliraju zastara i prekluzivni procesni rokovi. Potrebno je pojašnjenje odredbe u kontekstu stavka 3. jer, ovisno o tumačenju domašaja stavka 1., moguće je da stavak 3. predstavlja zapravo dupliranje stavka 1. u odnosu na prekluzivne procesne rokove kao i ujednačenje terminologije "prekluzivni rokovi", "rok za podnošenje tužbe" itd. | Nije prihvaćen | Stavkom 2. i 3. odgovarajuće se razrađuje stavak 1., uz dodatno propisivanje da zastara i posebnim propisom određen rok za podnošenje tužbe ne teku i dok traje informativni sastanak o medijaciji. |
| 49 | LUKA JURKOVIĆ | Imenovanje medijatora, Članak 21. | odredba je preširoko postavljena jer gramatičkim tumačenjem u odnosu na treću osobu proizlazi da to može biti bilo koja treća osoba - bila medijator ili ne tevneovisno jesu li se o toj trećoj osobi stranke složile ili uopće izjasnile te jesu li se mogle izjasniti. Predlažem izmjenu: (3) Ako se stranke ne mogu sporazumjeti o broju ili osobi odnosno osobama medijatora, mogu zatražiti da medijatora imenuje Nacionalni centar, institucija za medijaciju iz članka 9. ovoga Zakona ili neka treća osoba o kojoj su se strane sporazumjele. | Nije prihvaćen | Odredba se smatra jasnom uzimajući u obzir da se medijacija prije svega temelji na dobrovoljnosti i sporazumijevanju stranaka. |
| 50 | LUKA JURKOVIĆ | Upućivanje na pokušaj rješavanja spora medijacijom prije pokretanja parničnog postupka koji proizlazi iz nasljeđivanja, Članak 15. | U čemu se manifestira neprikladnost institucija za medijaciju da bi se upućivalo isključivo Nacionalnom centru? Ovime se se od medijacije kao neformalnog, humanog postupka stvara birokratski proces pod nadzorom države, unatoč dovoljnom broju medijatora i institucija za medijaciju i njihovoj fleksibilnijoj strukturi i organizacijskim mogućnostima u odnosu na Nacionalni centar. | Primljeno na znanje | Predloženo rješenje prema kojem će informativne sastanke o medijaciji koji se provode u svrhu ispunjenja dužnosti pokušaja rješavanja spora medijacijom prije pokretanja parničnih postupaka iz članka 14. stavka 1. provoditi isključivo Nacionalni centar za medijaciju proizašlo je iz potrebe da se građanima u najvećoj mogućoj mjeri osiguraju uvjeti za ispunjenje propisane dužnosti. Namjera da se novinama potakne češća primjena medijacije u rješavanju sporova ni na koji način, a prije svega objektivnom nedostupnošću ispunjenja te dužnosti, ne smije dovesti do neravnoteže između propisane dužnosti i mogućnosti njezina ispunjenja. Također, i iz samog djelokruga Nacionalnog centra za medijaciju proizlazi kako on provodi, samostalno ili u suradnji s drugim medijatorima, informativni sastanak o medijaciji i medijaciju. Dakle, Nacionalni centar za medijaciju u okviru svog djelokruga ima mogućnost organizirati informativne sastanke o medijaciji radi ispunjenja dužnosti pokušaja rješavanja spora medijacijom prije pokretanja parničnih postupaka iz članka 14. stavka 1. i u suradnji s drugim medijatorima. |
| 51 | LUKA JURKOVIĆ | Dužnost pokušaja rješavanja spora medijacijom prije pokretanja parničnog postupka , Članak 14. | U odnosu na stavak 2. Zašto isključiti radne sporove kada su oni često izrazito medijabilni? Koji je razlog isključivanja sporove male vrijednosti? Uključivanjem sporova male vrijednosti bi se rasteretilo sudove mnogih bagatelnih sporova koji svojom vrijednošću i brojnošću nerazmjerno opterećuju sudske kapacitete. | Nije prihvaćen | Pri odabiru vrste sporova koje su obuhvaćene dužnošću pokušaja rješavanja spora medijacijom prije pokretanja parničnog postupka posebno se vodilo računa da se dužnost propiše upravo za one vrste sporova koje se po svojoj prirodi smatraju odgovarajućima za rješavanje medijacijom, istovremeno uzimajući u obzir i postojeće organizacijske kapacitete kojima sustav raspolaže. U odnosu na radne sporove, s obzirom na posebno uređenje mirnog rješavanja radnih sporova temeljem odredbi Zakona o radu, radni sporovi nisu obuhvaćeni člankom 14. Nacrta prijedloga zakona, iako se radi o sporovima koji se smatraju pogodnima za rješavanje medijacijom. Dakle, Nacrtom prijedloga zakona ne isključuje se medijacija u radnim sporovima već se, naprotiv, potiče mirno rješavanje u svim vrstama sporova. |
| 52 | LUKA JURKOVIĆ | Dužnost pokušaja rješavanja spora medijacijom prije pokretanja parničnog postupka , Članak 14. | Nastavno na komentar na čl. 13. -> zašto ne osloboditi također sudske pristojbe na presudu i zašto ne osloboditi svakog tužitelja koji pokuša riješiti spor medijacijom? | Djelomično prihvaćen | Prijedlog se djelomično prihvaća na način da se oslobođenje od plaćanja sudske pristojbe na tužbu sada propisuje za sve parnične postupke. Uvjet je da je stranka prije pokretanja parničnog postupka podnijela protivnoj strani prijedlog za provođenje medijacije. Navedeno sada znači da se oslobođenje od plaćanja sudske pristojbe na tužbu ne može ostvariti i podnošenjem prijedloga za pokretanje informativnog sastanka o medijaciji već se mora raditi barem o podnošenju prijedloga za pokretanje medijacije. U odnosu na opseg oslobođenja od plaćanja sudskih pristojbi, oslobođenje od plaćanja sudskih pristojbi na tužbu ocjenjeno je kao optimalno s obzirom na svrhu i cilj naplate sudskih pristojbi. |
| 53 | LUKA JURKOVIĆ | Pokušaj mirnog rješavanja spora, Članak 13. | U odnosu na obaveznu medijaciju iz čl. 14. st. 1. propisani su i benefit i penalizacija. Benefit je propisan čl. 14. st. 7. kao oslobođenje plaćanja sudske pristojbe na tužbu (zašto ne i na presudu?) Penalizacija je propisana čl. 33. st. 3. – Stranka koja nije ispunila obvezu, gubi pravo zahtijevati naknadu daljnjih troškova sudskog postupka bez obzira na ishod postupka. No ovim člankom nije propisan niti benefit, niti penalizacija toga ako stranke doista pokušaju mirno riješiti spor. Ne bi li trebalo svakog takvog tužitelja osloboditi sudske pristojbe na tužbu (pa i presudu) kako bi se motiviralo mirno rješenje spora? U protivnom je ova odredba isključivo lijepa želja čijim brisanjem se ne bi ništa izgubilo u zakonu. | Djelomično prihvaćen | Člankom 14. stavkom 1. Nacrta prijedloga zakona ne propisuje se obvezna medijacija već dužnost pokušaja rješavanja spora medijacijom prije pokretanja parničnog postupka za izričito propisane vrste sporova. Kada se smatra da su stranke ispunile navedenu dužnost propisano je u članku 14. stavku 4. iz kojeg jasno proizlazi upravo to da stranke nisu dužne sudjelovati i u samoj medijaciji. Ovdje u punom smislu do izražaja dolazi informativni sastanak o medijaciji koji je svojevrsni alat strankama za ispunjenje dužnosti pokušaja rješavanja spora medijacijom, a da na medijaciju u konačnici i ne pristanu jer na taj način ne žele riješiti spor. Također, s obzirom na to da je članak 13. poticajna odredba kojom se stranke nastoji motivirati na mirno rješavanje sporova, bez navođenja konkretno da li medijacijom ili na drugi način dostupan u okviru pravosudnog sustava, oslobođenje od plaćanja sudske pristojbe na tužbu iz objektivnih razloga nije moguće propisati za sve načine mirnog rješavanja spora. Međutim, prijedlog se djelomično prihvaća na način da se oslobođenje od plaćanja sudske pristojbe na tužbu sada propisuje za sve parnične postupke. Uvjet je da je stranka prije pokretanja parničnog postupka podnijela protivnoj strani prijedlog za provođenje medijacije. Navedeno sada znači da se oslobođenje od plaćanja sudske pristojbe na tužbu ne može ostvariti i podnošenjem prijedloga za pokretanje informativnog sastanka o medijaciji već se mora raditi barem o podnošenju prijedloga za pokretanje medijacije. U odnosu na opseg oslobođenja od plaćanja sudskih pristojbi, oslobođenje od plaćanja sudskih pristojbi na tužbu ocjenjeno je kao optimalno s obzirom na svrhu i cilj naplate sudskih pristojbi. |
| 54 | LUKA JURKOVIĆ | Medijatori, Članak 10. | U odnosu na brisanje zbog neispunjenja dužnosti ustručavanja odredba je nedorađena. Što se smatra usavršavanjem, tko može provoditi usavršavanja, postoji li fond sati ili neki kvalitativan kriterij, kako se dokazuje ispunjenje obaveze, do kojeg datuma u godini i na koji način se gleda je li obaveza ispunjena itd. Također, ako će ovo usavršavanje biti obaveza, Centar mora omogućiti svima dostpune radionice za usavršavanje, a institucijama za medijaciju omogućiti da se njihove dodatne, naplatne edukacije priznaju kao usavršavanje. | Primljeno na znanje | Način ispunjenja dužnosti usavršavanja medijatora propisat će se pravilnikom. |
| 55 | MIRO OPAČAK | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O MEDIJACIJI | Predlažem da se u Nacrt prijedloga Zakona o medijaciji uvrsti posebna odredba kojom se osigurava jednak pristup postupcima medijacije za gluhe i nagluhe osobe. U praksi to znači: • osiguravanje tumača za hrvatski znakovni jezik u svim fazama postupka medijacije, • korištenje tehnoloških rješenja (npr. titliranje uživo, video-pozivi sa znakovnim prevoditeljem), • obveza medijatora da imaju osnovnu edukaciju o komunikacijskim potrebama gluhih i nagluhih stranaka, • pravo gluhih i nagluhih osoba da same odaberu način komunikacije koji im najviše odgovara. Time bi se zajamčila jednakost stranaka u postupku, spriječila diskriminacija te omogućilo da i gluhe i nagluhe osobe ostvare svoje pravo na djelotvornu i pravednu medijaciju. | Nije prihvaćen | Nacionalni centar u okviru djelokruga provodi, samostalno ili u suradnji s drugim medijatorima, informativni sastanak o medijaciji i medijaciju. Informativni sastanak o medijaciji i medijaciju Nacionalni centar provodi besplatno. Pri tom, u slučaju da se radi provođenja informativnog sastanka o medijaciji ili medijacije Nacionalnom centru obrate gluhe ili nagluhe osobe bit će im bez obveze snošenja troškova osiguran tumač za hrvatski znakovni jezik. U tom smislu, jednakost stranaka pred Nacionalnim centrom ni na koji način neće biti dovedena u pitanje. |
| 56 | SANJA MAJIĆ | INSTITUCIJE ZA MEDIJACIJU I MEDIJATORI, Medijatori | Mislim da je ovaj članak potrebno nadopuniti ( i kasnije pravilnički razraditi ) odredbama o radnom i finacijskom statusu i vrednovanju medijatora pojedinaca. Organiziranje pravnog subjekta kojim bi medijator trebao legalno naplatiti svoj trud, rad i znanje ( institucija, udruga, trgovačko društvo ) podrazumijeva troškove, organizaciju, ulaganje vlastitih sredstava u promidžbu i poslovni prostor što u konačnici ne rezultira isplativošću zbog nedovoljne popularnosti koncepta medijacije kao takve. Bilo bi dobro da MPU bude subjekt naplate troškova i postupka medijacije, a institucijama i medijatorima pojedincima isplaćuje po ugovorima o djelu - barem pravičan honorar. | Nije prihvaćen | Nacrtom prijedloga zakona u članku 10. propisuju se uvjeti za stjecanje i gubitak svojstva medijatora, vođenje Registra medijatora, upis u Registar medijatora, razlozi brisanja te dužnost stručnog usavršavanja medijatora. Navedena pitanja detaljnije će se urediti pravilnikom. Međutim, pitanje financijskog statusa medijatora u vezi s obavljanjem poslova medijacije nije predmet uređenja Nacrta prijedloga zakona. |
| 57 | SANJA MAJIĆ | Pokušaj mirnog rješavanja spora, Članak 13. | Stranke su dužne prije pokretanja sudskog spora pokušati riješiti spor mirnim putem " - Čl. 13., t. 3 | Nije prihvaćen | Prijedlog nije u skladu s intencijom članka 13. Nacrta prijedloga zakona da se stranke bez upućivanja na sankcije potakne na mirno rješavanje sporova. |
| 58 | SANJA MAJIĆ | Pokušaj mirnog rješavanja spora, Članak 13. | Izraz " kad god je to moguće " vrlo je apstraktan i zapravo otvara pravnu prazninu, te cijelu aktivnost medijacije razblažuje, čime se otvara mogućnost da ništa od racija zakona ne oživi. Određena količina nedvojbene regulacije usmjerit će zakon ka njegovom živom slovu, pa predlažem da čl. 13. t. 1 glasi : " Stranke su dužne prije pokretanja sudskog spora pokušati riješiti spor mirnim putem " | Nije prihvaćen | Prijedlog nije u skladu s intencijom članka 13. Nacrta prijedloga zakona da se stranke bez upućivanja na sankcije potakne na mirno rješavanje sporova. |
| 59 | SANJA MAJIĆ | Djelatnosti i poslovi Nacionalnog centra, Članak 8. | Osnovna logika nameće pitanje provođenja samog postupka medijacije - pa bi bilo logično da se medijacija kao takva i institucionalizira -s obzirom da je već treći put normativno regulirana. Kao pravnik i dugogodišnji medijator - predlažem da nacionalni centar i provodi medijaciju , a sve putem profiliranih kriterija za medijatore - radno iskustvo i obrazovanje, te barem tri stečena certifikata o edukacijama. | Nije prihvaćen | Članom 8. stavkom 1. podstavkom 8. Nacrta prijedloga zakona propisano je da Nacionalni centar provodi, samostalno ili u suradnji s drugim medijatorima, informativni sastanak o medijaciji i medijaciju. |
| 60 | SANJA MAJIĆ | OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA TREBA UREDITI ZAKONOM TE POSLJEDICE DONOŠENJA ZAKONA, Osnovna pitanja koja se trebaju urediti zakonom | Kao pravnik i medijator s dugogodišnjim iskustvom predlažem da se pri sudovima ( posebno općinskim ) osnuju posebni odjeli za mirno rješavanje sporova - s naglaskom na medijaciju - koji bi također strankama trebali biti kriterij za smanjenje parničnih troškova. U RH je trenutno registrirano cca 1000 osoba koje su više manje stekle edukaciju za obavljanje funkcije medijatora, a poseban kapital su pravnici sa brojnim edukacijama iz ovog područja. Treba ih angažirati bilo kao stalne zaposlenike, bilo kao vanjske suradnike, čime bi se značajno rasteretili parnični odjeli. Također - informativni sastanak o medijaciji treba biti sastavni dio parničnog postupka, a činjenica da je stranka prihvatila medijaciju mora dokazno dostupna ( što sada nije slučaj prema postojećem Zakonu o mirnom rješavanju sporova N.N. 67/23 - čl. 22., st. (1).. | Nije prihvaćen | Nacrtom prijedloga zakona propisano je da je medijacija svaki postupak, bez obzira provodi li se u sudu, instituciji za medijaciju ili izvan njih, u kojem stranke nastoje sporazumno riješiti spor uz pomoć jednog ili više medijatora koji strankama pomažu postići nagodbu, bez ovlasti da im nametnu obvezujuće rješenje. Medijacija je za stranke već i prema važećem zakonodavnom i institucionalnom okviru dostupna ne samo kao izvansudska već i kao sudska medijacija, s tim da se Nacrtom prijedloga zakona naglasak stavlja na jačanje izvansudske medijacije i rješavanje sporova medijacijom prije pokretanja parničnog postupka. Sudovi su za provođenje medijacije dostupni strankama u situacijama kada je sudski postupak već u tijeku, i to i u prvostupanjskom i u drugostupanjskom stadiju postupka. Medijaciju na sudovima provode suci medijatori te je medijacija na sudu za stranke besplatna. Također, informativni sastanak o medijaciji dostupan je strankama i u okviru važećih odredaba Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13. i 98/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP). Tako je člankom 186.d stavkom 1. ZPP-a propisano da sud može, uvažavajući sve okolnosti, posebno interes stranaka i trećih osoba vezanih uz stranke te trajnost njihovih odnosa i upućenost jednih na druge, na ročištu ili izvan ročišta rješenjem uputiti stranke da u roku od 15 dana sudjeluju na informativnom sastanku o medijaciji ili da pokrenu medijaciju. Pored navedenog, kada je u pitanju informiranje stranaka o mogućnostima medijacije, ZPP u članku 288.a stavku 1. propisuje da će sud tijekom pripremnog ročišta upoznati stranke s mogućnostima da spor riješe sudskom nagodbom ili u medijaciji i obrazložiti im te mogućnosti. Nadalje, člankom 29. Nacrta prijedloga zakona – Dopuštenost dokaza, uređuje se i zabrana korištenja određenih vrsta dokaza koje se odnose na medijaciju ili proizlaze iz medijacije u mogućem kasnijem sudskom, arbitražnom ili drugom postupku. Na taj način osigurava se usklađenost Nacrta prijedloga zakona s odredbama propisa Europske unije te se osigurava tajnost medijacije, što je jedno od njezinih glavnih obilježja. Time se stvara pozitivno okruženje medijacije u kojem će stranke imati mogućnost pozitivno i konstruktivno djelovati na putu prema mogućem sporazumnom rješenju spora, a da su pri tom sigurne da takva njihova aktivnost u slučaju da ipak dođe do postupka jer spor nisu uspjele riješiti mirnim putem neće biti štetna za njihovu poziciju u tom postupku. |
| 61 | SONJA MAJETIĆ PAVLINIĆ | Troškovi, Članak 33. | (3) Stranka koja prije pokretanja parničnog postupka iz članka 14. stavka 1. ovoga Zakona nije ispunila dužnost pokušaja rješavanja spora medijacijom NA NAČIN DA NIJE PRISTUPILA INFORMATIVNOM SASTANKU O MEDIJACIJI OSOBNO ILI PUTEM PUNOMOĆNIKA BEZ OPRAVDANOG RAZLOGA, gubi pravo zahtijevati naknadu daljnjih troškova sudskog postupka bez obzira na ishod postupka. | Nije prihvaćen | Nepristupanje informativnom sastanku o medijaciji u svrhu ispunjenja dužnosti iz članka 14. nije jedini razlog kada stranka može trpiti štetne posljedice u vidu troškovnih sankcija iz članka 33. stavka 3. Naime, moguća je situacija i da stranka pristupi informativnom sastanku o medijaciji, a da na tom sastanku bude neaktivna, odnosno, da je pristupila informativnom sastanku o medijaciji, ali na tom sastanku, ovisno o svojoj stranačkoj ulozi, protivnu stranku nije obavijestila o svojim zahtjevima i prigovorima i/ili nije saslušala objašnjenje medijatora o prednostima rješavanja spora medijacijom. Upravo radi značaja informativnog sastanka o medijaciji kao jednog od načina ispunjenja dužnosti iz članka 14., radi troškovne sankcije koja se propisuje, a slijedom toga i važnosti točnog utvrđivanja je li stranka ispunila ili nije ispunila dužnost, propisano je da će se o dovršetku informativnog sastanka o medijaciji na propisanom obrascu izdati potvrda. |
| 62 | SONJA MAJETIĆ PAVLINIĆ | Troškovi, Članak 33. | Stavak 3 je ovdje malo nedorečen jer se po članku 14 stavak 4 smatra da su obje stranke ispunile dužnost pokušaja rješavanja spora mirnim putem i kad jedna od njih nije niti pristupila informativnom sastanku. Zato bi svakako predložila da se usvoje moje izmjene čl 14 gore predložene glede oslobođenja od pristojbi, te izmjene koje predlažem ovdje. | Nije prihvaćen | Ovim člankom Nacrta prijedloga zakona propisano je da će pravo zahtijevati naknadu daljnjih troškova sudskog postupka bez obzira na ishod postupka izgubiti bilo koja stranka u sporu koja nije ispunila dužnost iz članka 14. Međutim, radi osiguranja pravilne primjene odredbe u praksi, stavak 3. se dorađuje na način da sada glasi: „Stranka koja nije ispunila dužnost iz članka 14. ovoga Zakona gubi pravo zahtijevati naknadu troškova sudskog postupka bez obzira na ishod postupka.“. Iz ovakvog sadržaja odredbe jasno je da se troškovna sankcija odnosi na sve stranke u sporu. Također, napominje se kako su u praksi moguće i situacije da je stranka pristupila, a nije ispunila dužnost, kao i da nije pristupila, a da je ispunila dužnost. Sve navedeno obuhvaćeno je člankom 14. stavkom 4. kojim se uređuje kada se smatra da je stranka ispunila dužnost upravo u odnosu na sve stranke. |
| 63 | SONJA MAJETIĆ PAVLINIĆ | Dovršetak informativnog sastanka o medijaciji, Članak 18. | Smatram vrlo pozitivnim propisivanje sadržaja potvrde koje su do sada bile vrlo raznolike. | Primljeno na znanje | Propisivanje sadržaja potvrde u formi obrasca smatra se da doprinosi pravnoj sigurnosti stranaka. |
| 64 | SONJA MAJETIĆ PAVLINIĆ | Dužnost pokušaja rješavanja spora medijacijom prije pokretanja parničnog postupka , Članak 14. | Poseban stavak; Stranka koja je neuspješno pokušala riještiti spor medijacijom izvan Nacionalnog centra smatrat će se da je ispunila dužnost iz čl 14 ovog Zakona | Nije prihvaćen | Predloženo rješenje prema kojem će informativne sastanke o medijaciji koji se provode u svrhu ispunjenja dužnosti pokušaja rješavanja spora medijacijom prije pokretanja parničnih postupaka iz članka 14. stavka 1. provoditi isključivo Nacionalni centar za medijaciju proizašlo je iz potrebe da se građanima u najvećoj mogućoj mjeri osiguraju uvjeti za ispunjenje propisane dužnosti. Namjera da se novinama potakne češća primjena medijacije u rješavanju sporova ni na koji način, a prije svega objektivnom nedostupnošću ispunjenja te dužnosti, ne smije dovesti do neravnoteže između propisane dužnosti i mogućnosti njezina ispunjenja. Također, i iz samog djelokruga Nacionalnog centra za medijaciju proizlazi kako centar provodi, samostalno ili u suradnji s drugim medijatorima, informativni sastanak o medijaciji i medijaciju. Dakle, Nacionalni centar za medijaciju u okviru svog djelokruga ima mogućnost organizirati informativne sastanke o medijaciji radi ispunjenja dužnosti pokušaja rješavanja spora medijacijom prije pokretanja parničnih postupaka iz članka 14. stavka 1. i u suradnji s drugim medijatorima. |
| 65 | SONJA MAJETIĆ PAVLINIĆ | Informativni sastanak o medijaciji, Članak 16. | Poseban stavak; Stranka koja je neuspješno pokušala riještiti spor medijacijom izvan Nacionalnog centra smatrat će se da je ispunila dužnost iz čl 14 ovog Zakona | Nije prihvaćen | U članku 14. stavku 4. alineji 4. jasno je propisano da su dužnost iz članka 14. stavka 1. Nacrta prijedloga zakona stranke ispunile i ako je između njih bezuspješno okončana medijacija. Nadalje, člankom 16. je propisano da je radi ispunjenja dužnosti iz članka 14. Nacionalni centar taj koji isključivo provodi informativni sastanak o medijaciji, ali se ta isključivost ne odnosi i na provođenje medijacije u svrhu ispunjenja dužnosti iz članka 14., koju mogu provoditi i institucije za medijaciju i samostalni medijatori. |
| 66 | SONJA MAJETIĆ PAVLINIĆ | Informativni sastanak o medijaciji, Članak 16. | Ograničavanje mjesta na kojem se može ispuniti dužnost iz čl 14 samo na Nacionalni centar dovest će do bitnog usporavanja postupka pa i efikasnosti samog cilja Zakona. Pretpostavljam da oni nemaju sustav za provedbu te dužnosti (ili bar ne još organiziran). bilo bi puno efikasnije kada bi se dužnost mogla ispuniti i obraćanjem drugim Institucijama za medijacijiu pa i medijatorima pojedincima koji bi onda imali iste dužnosti iz ovog članka kao i Nacionalni centar. Također se otvara pitanje što je sa onim strankama koje su nezavisno od odredbi ovog Zakona željele spor riješiti mirnim putem i pokrenule ili čak i neuspješno prošle medijaciju kod izučenih medijatora bez obzira da li u instituciji ili medijatora pojedinca - prema odredbama ovog Zakona to im se ne računa a to jednostavno nije u redu. Po meni bi trebalo dodati poseban stavak u ovom članku ili čl 14 o tome | Nije prihvaćen | Predloženo rješenje prema kojem će informativne sastanke o medijaciji koji se provode u svrhu ispunjenja dužnosti pokušaja rješavanja spora medijacijom prije pokretanja parničnih postupaka iz članka 14. stavka 1. provoditi isključivo Nacionalni centar za medijaciju proizašlo je iz potrebe da se građanima u najvećoj mogućoj mjeri osiguraju uvjeti za ispunjenje propisane dužnosti. Namjera da se novinama potakne češća primjena medijacije u rješavanju sporova ni na koji način, a prije svega objektivnom nedostupnošću ispunjenja te dužnosti, ne smije dovesti do neravnoteže između propisane dužnosti i mogućnosti njezina ispunjenja. Također, i iz samog djelokruga Nacionalnog centra za medijaciju proizlazi kako on provodi, samostalno ili u suradnji s drugim medijatorima, informativni sastanak o medijaciji i medijaciju. Dakle, Nacionalni centar za medijaciju u okviru svog djelokruga ima mogućnost organizirati informativne sastanke o medijaciji radi ispunjenja dužnosti pokušaja rješavanja spora medijacijom prije pokretanja parničnih postupaka iz članka 14. stavka 1. i u suradnji s drugim medijatorima. Također, u članku 14. stavku 4. alineji 4. jasno je propisano da su dužnost iz članka 14. stavka 1. Nacrta prijedloga zakona stranke ispunile i ako je između njih bezuspješno okončana medijacija. |
| 67 | SONJA MAJETIĆ PAVLINIĆ | Dužnost pokušaja rješavanja spora medijacijom prije pokretanja parničnog postupka , Članak 14. | (1) Prije pokretanja parničnog postupka koji proizlazi iz nasljeđivanja i parničnog postupka radi naknade štete stranke su dužne pokušati riješiti spor medijacijom. (2) Stavak 1. ovoga članka ne primjenjuje se prije pokretanja parničnog postupka radi naknade štete iz radnog odnosa i iz osiguranja. | Nije prihvaćen | Kao što i proizlazi iz stavka 1. Nacrta prijedloga zakona, dužnošću pokušaja rješavanja spora medijacijom prije pokretanja parničnog postupka namjera je obuhvatiti parnične postupke koji proizlaze iz nasljeđivanja i parnične postupke radi naknade štete u sporovima male vrijednosti, s time da su stavkom 2. od takve dužnosti isključeni parnični postupci iz radnog odnosa i iz osiguranja. Pri odabiru vrste sporova koje su obuhvaćene dužnošću pokušaja rješavanja spora medijacijom prije pokretanja parničnog postupka posebno se vodilo računa da se dužnost propiše upravo za one vrste sporova koje se po svojoj prirodi smatraju odgovarajućima za rješavanje medijacijom, istovremeno uzimajući u obzir i postojeće organizacijske kapacitete kojima sustav raspolaže. |
| 68 | SONJA MAJETIĆ PAVLINIĆ | Dužnost pokušaja rješavanja spora medijacijom prije pokretanja parničnog postupka , Članak 14. | (7) Na tužbu kojom se pokreće parnični postupak iz stavka 1. ovoga članka, stranka koja tužbu podnosi, a koja je prije podnošenja tužbe pokušala spor riješiti medijacijom NA NAČIN DA JE PRISTUPILA INFORMATIVNOM SASTANKU O MEDIJACIJI ILI SAMOJ MEDIJACIJI, oslobođena je plaćanja sudske pristojbe na tužbu. | Nije prihvaćen | Oslobođenje od plaćanja sudske pristojbe na tužbu sada se propisuje za sve parnične postupke. Uvjet je da je stranka prije pokretanja parničnog postupka podnijela protivnoj strani prijedlog za provođenje medijacije. Navedeno sada znači da se oslobođenje od plaćanja sudske pristojbe na tužbu ne može ostvariti i podnošenjem prijedloga za pokretanje informativnog sastanka o medijaciji već se mora raditi barem o podnošenju prijedloga za pokretanje medijacije. |
| 69 | SONJA MAJETIĆ PAVLINIĆ | Dužnost pokušaja rješavanja spora medijacijom prije pokretanja parničnog postupka , Članak 14. | TREBA IZBACITI OGRANIČENJE NA SPOROVE MALE VRIJEDNOSTI KOD SPOROVA O NAKNADI ŠTETE. Iako se kao osnovni cilj novog Zakona ističe proširivanje korištenja medijacija i mirnog rješavanja sporova, bojim se da će ovaj članak u svojoj primjeni smanjiti broj sporova u kojima su stranke dužne provesti prethodno informiranje o medijaciji. Naime Sada je propisana dužnost pristupiti informativnom sastanku o medijaciji ili pokušati riješiti spor mirnim putem za sve postupke radi naknade štete (osim izuzetih kategorija koje ostaju iste i u novom Zakonu) a u praksi taj broj predmeta smatram da je poprilično velik. Sada se ta obveza u toj vrsti sporova ograničava na sporove male vrijednosi a koji sporovi su oni čija je vrijednost predmeta spora do 1320 EUR,, odnosno 6630 EUR u trgovačkim sporovima, a što bitno smanjuje broj sporova u kojima će pokušaj medijacije biti nužan. Pohvalno je i treba ostati uvođenje obaveznog prethodnog pokušaja mirnog rješavanja spora ili informiranja o medijaciji kod sporova iz nasljeđivanja jer tu dobar informator može nagnati stranke da pristupe medijaciji i kasnije da se spor riješi u medijaciji. OSLOBOĐENJE OD PLAĆANJA SUDSKIH PRISTOJBI BI JASNO TREBALO OGRANIČITI NA ONU STRANKU KOJA JE PRISTUPILA INFORMATIVNOM SASTANKU O MEDIJACIJI, ODNOSNO MEDIJACIJI Iz stavka 4 proizlazi da bi sve stranke ispunile dužnost iz st 1 (pokušaj rješavanja spora medijacijom) pa čak i ako jedna od stranaka ne pristupi informativnom sastanku, a iz st 7 sve stranke koje su dužnost ispunile imaju pravo na oslobođenje od sudske pristojbe na tužbu. Ovdje je vrlo lako moguće zamisliti zloupotrebe gdje stranka dade zahtjev za pokretanje postupka, na informativnom razgovoru se ne pojavi i onda podnese tužbu bez plaćanja pristojbe. | Nije prihvaćen | Pri odabiru vrste sporova koje su obuhvaćene dužnošću pokušaja rješavanja spora medijacijom prije pokretanja parničnog postupka posebno se vodilo računa da se dužnost propiše upravo za one vrste sporova koje se po svojoj prirodi smatraju odgovarajućima za rješavanje medijacijom, istovremeno uzimajući u obzir i postojeće organizacijske kapacitete kojima sustav raspolaže. Oslobođenje od plaćanja sudske pristojbe na tužbu sada se propisuje za sve parnične postupke. Uvjet je da je stranka prije pokretanja parničnog postupka podnijela protivnoj strani prijedlog za provođenje medijacije. Navedeno sada znači da se oslobođenje od plaćanja sudske pristojbe na tužbu ne može ostvariti i podnošenjem prijedloga za pokretanje informativnog sastanka o medijaciji već se mora raditi barem o podnošenju prijedloga za pokretanje medijacije. |
| 70 | SONJA MAJETIĆ PAVLINIĆ | Svrha zakona, Članak 3. | Smatram da stavak 4 - dio koji govori o objavljivanju informacija o medijacijama putem sredstava javnog priopćavanja i medija narušava načelo povjerljivosti propisano Zakonom. Trebalo bi ostaviti samo objavljivanje informacija o institucijama za medijaciju imedijatorima. | Nije prihvaćen | Objavljivanje informacija o medijacijama putem sredstava javnog priopćavanja, a kako je to propisano člankom 3. stavkom 4. Nacrta prijedloga zakona odnosi se primjerice na objavljivanje statističkih podataka o medijacijama i informativnim sastancima o medijaciji, a ni u kojem slučaju se ne odnosi na objavljivanje informacija kojima bi se narušavalo jedno od osnovnih načela medijacija, a to je načelo povjerljivosti. |
| 71 | SRĐAN ŠIMAC | Početak medijacije, Članak 20. | Čl. 20. st. 2. (2) Medijacija se smatra pokrenutom prihvatom prijedloga za provođenje medijacije, osim ako je za sporove u kojima postoji obveza pokretanja medijacije propisano ili ugovoreno drugačije. U tom smislu na odgovarajući način kao primjerice u čl. 194. st. 1. Zakona o parničnom postupku - „Parnica počinje teći dostavom tužbe tuženiku.“ - predlaže se izmjena čl. 20. st. 2. tako da isti glasi: (2) Medijacija počinje prihvatom prijedloga za provođenje medijacije, osim ako je za sporove u kojima postoji obveza pokretanja medijacije propisano ili ugovoreno drugačije. | Prihvaćen | Prijedlog je prihvaćen. |
| 72 | SRĐAN ŠIMAC | Dovršetak informativnog sastanka o medijaciji, Članak 18. | Čl. 18. st. 1. (1) Nacionalni centar će nakon provedenog informativnog sastanka na propisanom obrascu izdati potvrdu o načinu dovršetka informativnog sastanka o medijaciji. Iz ove odredbe čl. 18. st. 1. proizlazilo bi da će samo Nacionalni centar izdavati potvrdu o načinu dovršetka informativnog sastanka o medijaciji. Takvo što je protivno načelu ravnopravnosti Nacionalnog centra, institucija za medijaciju i medijatora na slobodnom tržištu. I sasvim je nepraktično, kod činjenice da je u čl. 16. st. 2. već uređeno pravo institucija za medijaciju na provođenje informativnih sastanka o medijaciji (dobrovoljno). Ako institucije za medijaciju već imaju pravo na provođenje informativnih sastanka o medijaciji, treba im osigurati i pravo na izdavanje potvrda o dovršetku informativnog sastanka koji je pred njima proveden. Zato predlažemo izmijeniti odredbu čl. 18. st. 1. kako slijedi: (1) Nacionalni centar, institucija za medijaciju ili medijator će nakon provedenog informativnog sastanka o medijaciji na propisanom obrascu izdati potvrdu o njegovom dovršetku. | Prihvaćen | Prijedlog je prihvaćen. |
| 73 | SRĐAN ŠIMAC | Informativni sastanak o medijaciji, Članak 16. | U čl. 16. st. 2. se navodi da informativni sastanak o medijaciji provode Nacionalni centar, institucija za medijaciju ili medijator: (2) Informativni sastanak o medijaciji provodi Nacionalni centar, institucija za medijaciju iz čl. 9. ovoga Zakona ili medijator, osim informativnog sastanka o medijaciji koji se provodi u svrhu ispunjenja dužnosti pokušaja rješavanja spora medijacijom prije pokretanje parničnog postupka iz članka 14. st. 1. ovoga Zakona, koji provodi Nacionalni centar. Međutim, iz sadržaja prijedloga Zakona, u odnosu na institucije za medijaciju i medijatore nije uveden ni jedan oblik obveznog prisustvovanja stranaka informativnom sastanku o medijaciji. U skladu sa sadržajem uvoda ovog prijedloga predlažemo to izmijeniti. Prijedlozi nove odredbe Čl. 16. st. 2. Opcija a) (2) Informativni sastanak o medijaciji provodi Nacionalni centar, institucija za medijaciju iz čl. 9. ovoga Zakona ili medijator. Brisati: osim informativnog sastanka o medijaciji koji se provodi u svrhu ispunjenja dužnosti pokušaja rješavanja spora medijacijom prije pokretanje parničnog postupka iz članka 14. st. 1. ovoga Zakona, koji provodi Nacionalni centar. Ako ovaj prijedlog proširenja na institucije za medijaciju i medijatore, nije prihvatljiv, predlažemo svakako razmotriti usvajanje slijedećeg prijedloga. Opcija b) Za slučaj neprihvatljivosti predložene Opcije a), a radi otklanjana diskrepancije u ovom pogledu između Nacionalnog centra, institucija za medijaciju i medijatora - predlažemo i drugu mogućnost - relaksirati odredbe čl. 16. i dodati u njega novu odredbu – novi st. 3.: (3) U drugim sporovima osim onih iz čl. 14. st. 1. ovoga Zakona, jedna stranka ili sve stranke zajedno, u sporu prije pokretanja parničnog postupka mogu predložiti održavanje informativnog sastanka o medijaciji Nacionalnom centru, instituciji za medijaciju ili medijatoru. Riječ „mogu“ predstavljala bi samo mogućnost koju stranke nisu obvezne iskoristiti. Time bi se izrijekom omogućilo održavanje informativnog sastanka o medijaciji za stranke koje to doista žele - bilo po inicijativi samo jedne od njih bilo svih njih zajedno – i uz sve posljedice neprihvaćanja takvog prijedloga. Kada stranka ili stranke tako izaberu, osiguralo bi im se pravo na mirno rješenje spora u skladu s odredbom čl. 3. Ustava RH i ono bi tako postalo također temeljno ljudsko pravo, jednako kao i pravo na pristup sudovima. To bi bio veliki iskorak za pravni sustav i sustav rješavanja sporova s više ponuđenih komplementarnih mogućnosti. Uz opciju b) Nacionalni centar bi zadržao isključivo pravo da informativne sastanke u medijaciji najmanje u predložene u dvije vrste spora (ostavine i naknade štete male vrijednosti). A on i institucije za medijaciju i medijatori ili samo institucije za medijaciju i medijatori ako je to prihvatljivije, dobili bi samo zakonsku mogućnost da im se u sporovima druge vrste obrate stranke s prijedlogom za informativni sastanak o medijaciji. Ovako bi se stranaka u sporovima izrijekom dala mogućnost da institucijama za medijaciju i medijatorima na tržištu, da predlože kod njih održavanje informativnog sastanka o medijaciji. Tako bi se unekoliko ujednačile mogućnosti osigurane Nacionalnom centru i institucijama za medijaciju i medijatorima. Medijatori i posebno institucije za medijaciju predstavljaju sigurno okruženje za stranke u dobivanju informacija o medijaciji odnosno o mogućnostima mirnog rješenja spora. One to već rade. A uvođenje te mogućnosti izrijekom u Zakon, dodatno bi osnažili izglede za nove medijacije. Sadašnje odredbe čl. 16. st. 3., 4., 5. i 6., postale bi stavci 4., 5., 6. i 7. | Nije prihvaćen | Predloženo rješenje prema kojem će informativne sastanke o medijaciji koji se provode u svrhu ispunjenja dužnosti pokušaja rješavanja spora medijacijom prije pokretanja parničnih postupaka iz članka 14. stavka 1. provoditi isključivo Nacionalni centar za medijaciju proizašlo je iz potrebe da se građanima u najvećoj mogućoj mjeri osiguraju uvjeti za ispunjenje propisane dužnosti. Namjera da se novinama potakne češća primjena medijacije u rješavanju sporova ni na koji način, a prije svega objektivnom nedostupnošću ispunjenja te dužnosti, ne smije dovesti do neravnoteže između propisane dužnosti i mogućnosti njezina ispunjenja. Također, i iz samog djelokruga Nacionalnog centra za medijaciju proizlazi kako on provodi, samostalno ili u suradnji s drugim medijatorima, informativni sastanak o medijaciji i medijaciju. Dakle, Nacionalni centar za medijaciju u okviru svog djelokruga ima mogućnost organizirati informativne sastanke o medijaciji radi ispunjenja dužnosti pokušaja rješavanja spora medijacijom prije pokretanja parničnih postupaka iz članka 14. stavka 1. i u suradnji s drugim medijatorima. Ovakav pristup ne bi trebalo promatrati kao stvaranje neravnoteže između Nacionalnog centra za medijaciju, institucija za medijaciju i medijatora već kao smjer u kojem će se do sad skromna praksa rješavanja sporova medijacijom te dati konkretne rezultate i za građane i za pravosudni sustav. Nacionalni centar za medijaciju predviđen je kao mjesto na kojem će se graditi konstruktivni odnosi i poticati zajedničko djelovanje svih medijatora, neovisno o institucionalnom okviru u kojem oni djeluju. Nadalje, tko je ovlašten provoditi informativni sastanak o medijaciji i u kojim slučajevima smatra se da je dovoljno jasno propisano. |
| 74 | SRĐAN ŠIMAC | Upućivanje na pokušaj rješavanja spora medijacijom prije pokretanja parničnog postupka koji proizlazi iz nasljeđivanja, Članak 15. | Čl. 15. st. 2. (2) U rješenju iz stavka 1. ovog članka ostavinski sud odredit će rok koji ne može biti dulji od petnaest dana, u kojem je stranka iz stavka 1. ovog članka čije pravo smatra manje vjerojatnim dužna Nacionalnom centru podnijeti zahtjev za održavanje informativnog sastanka o medijaciji te o podnošenju obavijestiti ostavinski sud. Vezivanje ove obveze isključivo uz Nacionalni centar, premda razumljivo, možda nije najbolje rješenje. Jednako tako – kako će stranke same odrediti čije je pravo manje vjerojatno? Većina stranaka u sporu (osim onih koje zloupotrebljavaju pravo i sud) misle da je njihovo pravo više vjerojatno. Čije je pravo manje ili više vjerojatno može odrediti samo sud, a ne stranke. Moguće je da će ovakav prijedlog unijeti zabunu među stranke u ostavinskim postupcima, pa se predlaže razmotriti izmijeniti ga. Prijedlog nove odredbe čl. 15. st. 2. (2) U rješenju iz stavka 1. ovog članka ostavinski sud odredit će rok koji ne može biti dulji od petnaest dana, u kojem su u sporovima iz stavka 1. ovoga članka jedna stranaka pojedinačno ili stranke zajedno dužne Nacionalnom centru, instituciji za medijaciju ili medijatoru podnijeti zahtjev za održavanje informativnog sastanka o medijaciji te o podnošenju obavijestiti ostavinski sud. | Nije prihvaćen | Predloženo rješenje prema kojem će informativne sastanke o medijaciji koji se provode u svrhu ispunjenja dužnosti pokušaja rješavanja spora medijacijom prije pokretanja parničnih postupaka iz članka 14. stavka 1. provoditi isključivo Nacionalni centar za medijaciju proizašlo je iz potrebe da se građanima u najvećoj mogućoj mjeri osiguraju uvjeti za ispunjenje propisane dužnosti. Namjera da se novinama potakne češća primjena medijacije u rješavanju sporova ni na koji način, a prije svega objektivnom nedostupnošću ispunjenja te dužnosti, ne smije dovesti do neravnoteže između propisane dužnosti i mogućnosti njezina ispunjenja. Također, i iz samog djelokruga Nacionalnog centra za medijaciju proizlazi kako on provodi, samostalno ili u suradnji s drugim medijatorima, informativni sastanak o medijaciji i medijaciju. Dakle, Nacionalni centar za medijaciju u okviru svog djelokruga ima mogućnost organizirati informativne sastanke o medijaciji radi ispunjenja dužnosti pokušaja rješavanja spora medijacijom prije pokretanja parničnih postupaka iz članka 14. stavka 1. i u suradnji s drugim medijatorima. Nadalje, iz formulacije stavka 2. jasno proizlazi da je ostavinski sud taj koji će odrediti pravo koje stranke je manje vjerojatno. Prijedlog da zahtjev Nacionalnom centru podnosi jedna stranka pojedinačno ili stranke zajedno vrlo vjerojatno bi doveo do toga da zahtjev ne bi bio podnesen ni od jedne stranke. |
| 75 | SRĐAN ŠIMAC | Dužnost pokušaja rješavanja spora medijacijom prije pokretanja parničnog postupka , Članak 14. | Čl. 14. st. 7. (7) Na tužbu kojom se pokreće parnični postupak iz stavka 1. ovoga članka, stranka koja tužbu podnosi, a koja je prije podnošenja tužbe pokušala spor riješiti medijacijom, oslobođena je plaćanja sudske pristojbe na tužbu. Predlažemo sve stranke koje prije podnošenja tužbe pokušaju spor riješiti medijacijom neovisno o vrsti spora, dovesti u jednakopravni položaj s ovima na koje se odnosi ovaj stavak i njih također osloboditi od plaćanja sudske pristojbe tužbe. Ovo bi mogao biti značajan „vjetar u leđa“ medijaciji. Ovako se nikoga ne obvezuje na medijaciju – a one stranke koji je ipak pokušaju medijaciju u bilo kojoj vrsti spora – stječu pravo na oslobođenje od pristojbe tužbe. Tako ih se stimulira da pokušaju medijaciju. Prijedlog nove odredbe čl. 14. st. 7. (7) Na tužbu kojom se pokreće parnični postupak iz stavka 1. ovoga članka, kao i na tužbu u drugim sporovima neovisno o njihovoj vrsti, stranka koja tužbu podnosi, a koja je prije podnošenja tužbe pokušala spor riješiti medijacijom, oslobođena je plaćanja sudske pristojbe na tužbu. | Djelomično prihvaćen | Prijedlog se djelomično prihvaća na način da se oslobođenje od plaćanja sudske pristojbe na tužbu sada propisuje za sve parnične postupke. Uvjet je da je stranka prije pokretanja parničnog postupka podnijela protivnoj strani prijedlog za provođenje medijacije. Navedeno sada znači da se oslobođenje od plaćanja sudske pristojbe na tužbu ne može ostvariti i podnošenjem prijedloga za pokretanje informativnog sastanka o medijaciji već se mora raditi barem o podnošenju prijedloga za pokretanje medijacije. |
| 76 | SRĐAN ŠIMAC | Dužnost pokušaja rješavanja spora medijacijom prije pokretanja parničnog postupka , Članak 14. | (2) Stavak 1. ovog članka ne primjenjuje se prije pokretanja parničnog postupka radi naknade štete u sporovima male vrijednosti iz radnog odnosa i iz osiguranja. Predlaže se još jednom - ocijeniti može li se ova odredba brisati. Rijetko je gdje potrebna medijacija kao u radnim sporovima. I radnici poslodavci žude za efikasnim rješavanjem upravo tih sporova. Jednako tako medijaciju trebaju i stranke u sporovima radi naknade štete iz osiguranja – naravno ne u svim slučajevima – već samo u onima u kojima između osiguratelja i oštećenika nije došlo do dogovora oko mirnog rješenja izvan medijacije, jer u protivnom, tada osiguraniku ili oštećeniku preostaje samo sud. A cilj nam je unekoliko rasteretiti sudove. Pa se predlaže razmotriti promjenu u tom pogledu. Predlaže se da čl. st. 1. i 2. zamijeni novi čl. 14. st. 1. Prijedlog nove odredbe čl. 14. st. 1. (1) Prije pokretanja parničnog postupka koji proizlazi iz nasljeđivanja i parničnog postupka radi naknade štete u sporovima male vrijednosti bez obzira na vrstu spora stranke koje nisu uspjele samostalno dogovorno ga riješiti, dužne su pokušati riješiti spor medijacijom. | Nije prihvaćen | S obzirom na posebno uređenje mirnog rješavanja radnih sporova temeljem odredbi Zakona o radu, radni sporovi nisu obuhvaćeni člankom 14. Nacrta prijedloga zakona, iako se radi o sporovima koji se smatraju pogodnima za rješavanje medijacijom. U odnosu na sporove radi naknade štete u sporovima male vrijednosti iz osiguranja, radi postojećeg uređenja i prakse provođenja postupaka mirnog rješavanja sporova prije pokretanja parničnog postupka nije svrsishodno propisivati dužnost pokušaja rješavanja spora medijacijom kako to uređuje članak 14. Nacrta prijedloga zakona, a s obzirom na to da bi se stranke neopravdano opteretilo pretprocesnom aktivnošću koju već provode u okviru postojećeg uređenja. |
| 77 | SRĐAN ŠIMAC | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O MEDIJACIJI, OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA TREBA UREDITI ZAKONOM TE POSLJEDICE DONOŠENJA ZAKONA | Prijedlog je definitivno korak naprijed za medijaciju. Međutim, ovakav prijedlog čini nam se ne iskorištava pun potencijal koje informativni sastanci o medijaciji mogu donijeti za medijaciju i u sustav rješavanja sporova. Nakon široke rasprave na Radnoj skupini i iskazanu namjeru da se medijacijska usluga nudi ravnopravno neovisno je li riječ o državnoj ili privatnoj medijacijskoj instituciji ili privatnim medijatorima, apeliramo da se razmotre određene promjene u tom pogledu u prijedlogu. Jedna od svrha ovog zakona je osigurati uravnoteženi odnos između medijacije i sudskog postupka (čl. 3.). Predlažemo da se ovim zakonom u što većoj mjeri osigura i uravnoteženi odnos između Nacionalnog centra za medijaciju i institucija za medijaciju i medijatora. Pozdravljamo osnivanje Nacionalnog centra za medijaciju i njegove ovlasti. Predlaže se da se ovim Zakonom na jednak ili sličan način podrže i institucije za medijaciju i medijatori u odnosu na informativne sastanke o medijaciji. | Nije prihvaćen | Predloženo rješenje prema kojem će informativne sastanke o medijaciji koji se provode u svrhu ispunjenja dužnosti pokušaja rješavanja spora medijacijom prije pokretanja parničnih postupaka iz članka 14. stavka 1. provoditi isključivo Nacionalni centar za medijaciju proizašlo je iz potrebe da se građanima u najvećoj mogućoj mjeri osiguraju uvjeti za ispunjenje propisane dužnosti. Namjera da se novinama potakne češća primjena medijacije u rješavanju sporova ni na koji način, a prije svega objektivnom nedostupnošću ispunjenja te dužnosti, ne smije dovesti do neravnoteže između propisane dužnosti i mogućnosti njezina ispunjenja. Također, i iz samog djelokruga Nacionalnog centra za medijaciju proizlazi kako on provodi, samostalno ili u suradnji s drugim medijatorima, informativni sastanak o medijaciji i medijaciju. Dakle, Nacionalni centar za medijaciju u okviru svog djelokruga ima mogućnost organizirati informativne sastanke o medijaciji radi ispunjenja dužnosti pokušaja rješavanja spora medijacijom prije pokretanja parničnih postupaka iz članka 14. stavka 1. i u suradnji s drugim medijatorima. Ovakav pristup ne bi trebalo promatrati kao stvaranje neravnoteže između Nacionalnog centra za medijaciju, institucija za medijaciju i medijatora već kao smjer u kojem će se do sad skromna praksa rješavanja sporova medijacijom te dati konkretne rezultate i za građane i za pravosudni sustav. Nacionalni centar za medijaciju predviđen je kao mjesto na kojem će se graditi konstruktivni odnosi i poticati zajedničko djelovanje svih medijatora, neovisno o institucionalnom okviru u kojem oni djeluju. |
| 78 | STIPE ŠOLA | Dovršetak informativnog sastanka o medijaciji, Članak 18. | Predlaže se dopuna slijedećeg stavka ovog Članaka18. (1) Nacionalni centar ili odabrana Institucija za medijaciju će nakon provedenog informativnog sastanka na propisanom obrascu izdati potvrdu o načinu dovršetka informativnog sastanka o medijaciji. | Djelomično prihvaćen | Prijedlog se prihvaća u odnosu na pitanje tko će izdati potvrdu o dovršetku informativnog sastanka o medijaciji, a ne prihvaća se u odnosu na prijedlog da informativne sastanke o medijaciji koji se provode radi ispunjenja dužnosti iz članka 14. osim Nacionalnog centra mogu provoditi i institucije za medijaciju i medijatori. |
| 79 | STIPE ŠOLA | Informativni sastanak o medijaciji, Članak 16. | Predlaže se dopuna slijedećih stavaka ovog članka 16: (2) Informativni sastanak o medijaciji provodi Nacionalni centar, institucija za medijaciju iz članka 9. ovoga Zakona ili medijator, osim informativnog sastanka o medijaciji koji se provodi u svrhu ispunjenja dužnosti pokušaja rješavanja spora medijacijom prije pokretanja parničnog postupka iz članka 14. stavka 1. ovoga Zakona, koji provodi Nacionalni centar ili Institucija za medijaciju. (3) Nacionalni centar ili Institucija za medijaciju će u roku od osam dana od zaprimanja zahtjeva za pokretanje informativnog sastanka o medijaciji koji se provodi u svrhu ispunjenja dužnosti pokušaja rješavanja spora medijacijom prije pokretanja parničnog postupka iz članka 14. stavka 1. ovoga Zakona, dopisom putem pošte preporučenom poštanskom pošiljkom s povratnicom ili poznate elektronske pošte stranaka pozvati stranke da pristupe informativnom sastanku o medijaciji. (4) U dopisu iz stavka 3. ovoga članka Nacionalni centar ili Institucija za medijaciju će odrediti dan, vrijeme i mjesto održavanja informativnog sastanka o medijaciji te će upozoriti stranke na posljedice neispunjenja dužnosti pokušaja rješavanja spora medijacijom iz članka 33. stavka 3. ovoga Zakona | Nije prihvaćen | Predloženo rješenje prema kojem će informativne sastanke o medijaciji koji se provode u svrhu ispunjenja dužnosti pokušaja rješavanja spora medijacijom prije pokretanja parničnih postupaka iz članka 14. stavka 1. provoditi isključivo Nacionalni centar za medijaciju proizašlo je iz potrebe da se građanima u najvećoj mogućoj mjeri osiguraju uvjeti za ispunjenje propisane dužnosti. Namjera da se novinama potakne češća primjena medijacije u rješavanju sporova ni na koji način, a prije svega objektivnom nedostupnošću ispunjenja te dužnosti, ne smije dovesti do neravnoteže između propisane dužnosti i mogućnosti njezina ispunjenja. Također, i iz samog djelokruga Nacionalnog centra za medijaciju proizlazi kako on provodi, samostalno ili u suradnji s drugim medijatorima, informativni sastanak o medijaciji i medijaciju. Dakle, Nacionalni centar za medijaciju u okviru svog djelokruga ima mogućnost organizirati informativne sastanke o medijaciji radi ispunjenja dužnosti pokušaja rješavanja spora medijacijom prije pokretanja parničnih postupaka iz članka 14. stavka 1. i u suradnji s drugim medijatorima. |
| 80 | STIPE ŠOLA | Upućivanje na pokušaj rješavanja spora medijacijom prije pokretanja parničnog postupka koji proizlazi iz nasljeđivanja, Članak 15. | Predlaže se dopuna slijedećeg stavka ovog članka 15: (2) U rješenju iz stavka 1. ovoga članka ostavinski sud odredit će rok koji ne može biti dulji od 15 dana, u kojem je stranka iz stavka 1. ovoga članka čije pravo smatra manje vjerojatnim dužna Nacionalnom centru ili Instituciji za medijaciju podnijeti zahtjev za održavanje informativnog sastanka o medijaciji te o podnošenju obavijestiti ostavinski sud. | Nije prihvaćen | Predloženo rješenje prema kojem će informativne sastanke o medijaciji koji se provode u svrhu ispunjenja dužnosti pokušaja rješavanja spora medijacijom prije pokretanja parničnih postupaka iz članka 14. stavka 1. provoditi isključivo Nacionalni centar za medijaciju proizašlo je iz potrebe da se građanima u najvećoj mogućoj mjeri osiguraju uvjeti za ispunjenje propisane dužnosti. Namjera da se novinama potakne češća primjena medijacije u rješavanju sporova ni na koji način, a prije svega objektivnom nedostupnošću ispunjenja te dužnosti, ne smije dovesti do neravnoteže između propisane dužnosti i mogućnosti njezina ispunjenja. Također, i iz samog djelokruga Nacionalnog centra za medijaciju proizlazi kako on provodi, samostalno ili u suradnji s drugim medijatorima, informativni sastanak o medijaciji i medijaciju. Dakle, Nacionalni centar za medijaciju u okviru svog djelokruga ima mogućnost organizirati informativne sastanke o medijaciji radi ispunjenja dužnosti pokušaja rješavanja spora medijacijom prije pokretanja parničnih postupaka iz članka 14. stavka 1. i u suradnji s drugim medijatorima. |
| 81 | ZORICA TUŠEK | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O MEDIJACIJI, OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA TREBA UREDITI ZAKONOM TE POSLJEDICE DONOŠENJA ZAKONA | Već 35 godina ne mogu ostvariti svoje pravo na nasljedstvo zbog loših zakona i inertnosti sudstva. Nismo svi financijski u mogućnosti ostvariti to pravo privatnim tužbama | Primljeno na znanje | Medijacija kao način rješavanja sporova mirnim putem je mogućnost koja strankama stoji na raspolaganju u rješavanju, između ostalog, i višegodišnjih sudskih sporova. |