Izvješće o provedenom savjetovanju - Savjetovanje s javnošću za Nacrt prijedloga Zakona o prestanku ugovora o radu u javnim službama

Redni broj
Korisnik
Područje
Komentar
Status odgovora
Odgovor
1 ANA TUŠKAN NACRT PRIJEDLOGA, Članak 6. Člankom 6. stavljaju se van snage odredbe Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi, a koje odredbe omogućuju učiteljima i nastavnicima da odlaze u mirovinu nakon završetka školske godine u kojoj su stekli uvjete za mirovinu. Odlaskom u mirovinu učitelja i nastavnika u osnovnim i srednjim školama, na način zamišljen u Nacrtu prijedloga Zakona, ozbiljno bi se narušio nastavni proces, kao i sve pedagoške norme u osnovnim i srednjim školama. Sve bi to značilo mogući prekid odgojno-obrazovnog i pedagoškog rada učitelja i nastavnika tijekom školske godine. Mišljenja sam da je edukacijski i pedagoški opravdano da učitelj ili nastavnik odradi svoj posao u razredu do kraja školske godine u kojoj ostvaruje pravo na mirovinu, kako je trenutno regulirano Zakonom o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi. Navedeni zakon, u članku 4., jasno i nedvosmisleno navodi da se „odgoj i obrazovanje u školskoj ustanovi temelji na vrednovanju svih sastavnica odgojno-obrazovnog rada....radi postizanja najkvalitetnijeg nacionalnog obrazovnog i pedagoškog standarda.“ Novim, predloženim zakonskim rješenjem bila bi narušena kvaliteta odgojno-obrazovnog sustava te bi se stvorila neizvjesnost. Također, u praksi bi mogle nastupiti teško popravljive ili čak nepopravljive posljedice, a otvaraju se i pitanja tko će dovršiti nastavu ukoliko će nastavnik morati otići u mirovinu par dana prije završetka nastave. Stoga, ovakav zakonski prijedlog nije prikladan za odgojno-obrazovni sustav. Dosadašnjim zakonskim rješenjima predviđenima člankom 112. i člankom 130. a stavka 1. točke 3. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi („Narodne novine“, broj 87/2008, 86/2009, 92/2010, 105/2010 – ispravak, 90/2011, 16/2012, 86/2012, 94/2013 i 152/2014 ), koja člankom 6. ovog Nacrta prijedloga Zakona prestaju važiti, upravo se izbjegavaju ranije navedene štetne posljedice. Stoga se ukazuje na neprimjerenost ovog Nacrta i ukazuje se da je ranije rješenje bilo mnogo efikasnije i, što je najvažnije, bilo je provedivo u praksi. Djelomično prihvaćen Razmotrit će se primjedba prije upućivanja Prijedloga zakona u daljnju proceduru.
2 ANA TUŠKAN NACRT PRIJEDLOGA, Članak 4. U nacrtu prijedloga Zakona navodi se mogućnost ostanka na radnom mjestu radi dovršenja poslova, no, sukladno članku 4., za to bi trebalo tražiti odobrenje Vlade RH i to najmanje dva mjeseca prije ostvarivanja uvjeta za odlazak u mirovinu. Kod traženja odobrenja stvorilo bi se mnogo nepotrebne papirologije i neizvijesnosti, a do donošenja Rješenja Vlade RH ne bi se znalo hoće li nastavnici ostati na svom na radnom mjestu, odnosno hoće li im ostanak biti odobren. Ovakvim postupanjem došlo bi i do štetnih posljedica ukoliko pojedina odobrenja ne bi bila dana, a natječaj za izbor novog nastavnika ne bi se stigao provesti zbog, primjerice, prekratkog roka do dovršetka školske godine. Također, čekanje odobrenja unijelo bi neizvijesnost i nervozu u rad nastavnika, doveo bi se u pitanje sam proces kvalitete odvijanja nastave, a učenici bi ponovno bili oni koji bi morali snositi posljedice. Nije prihvaćen Zadržavanje u radnom odnosu predviđeno je kao iznimka radi dovršenja poslova od značaja za rad javne službe a ne pravilo i sam postupak odobravanja ne bi trebao dugo trajati. Za operacionalizaciju provedbe ovog članka bit će nadležno resorno ministarstvo koje je najupućenije u specifičnosti i potrebe pojedine službe te će pronaći prikladan način provedbe kako ne bi došlo do poremećaja u radu.
3 Denis Vulić NACRT PRIJEDLOGA, Članak 4. slažem se da se članak briše previše mladih ljudi nema radnog mjesta, uvijek se na vrijeme može pripremiti i educirati mlad čovjek da nastavi raditi nema nezamjenjivih!!! samo oni koji ne žele prenjeti svoje znanje na naslijednika! Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru.
4 Grga K NACRT PRIJEDLOGA Molim izraditi i Nacrt za službenike koji ne obavljaju radne zadatke ili ih obavljaju protivno pozitivnim zakonskim propisima. Naime, puno službenika koji ne rade posao za koji su plaćeni, a što je žalosna realnost ove države čine ogromne probleme u svakodnevnom životu građana, investitorima, a i kolegama koji moraju odrađivati njihov posao odnosno čiji ugled narušavaju. Ukoliko se ne donese jednostavan protokol da službeniku koji ne obavlja svoje dužnosti prestaje radni odnos ovaj državi nema pomoći. Sadašnji način funkcioniranja prijava, službeničkih sudova, mišljenja predstavnika sindikata i dr. je "vjetar u leđa" neradu, nemaru i kriminalu kod službenika. S ovim se sigurno slaže 95% službenika koji pošteno odrađuju svoj posao, ali ostalih 5% je više nego dovoljno za prethodno navedene probleme. Nije prihvaćen Predloženo rješenje nije predmet ovoga Prijedloga zakona.
5 Grga K NACRT PRIJEDLOGA, Članak 4. Stavak 4. mijenjati u nakon provedenih natječaja za pounu predmetnog radnog mjesta, a koji se obvezno provode 6 mjeseci prije ispunjenjna uvjeta... Nije prihvaćen Čelnik javne službe dužan je voditi računa o nesmetanom obavljanju poslova i rokovima potrebnim za osiguranje popune radnih mjesta. Smatramo da nije potrebno propisivati duži rok jer predložena zakonska stipulacija to omogućava.
6 Irena Dubravec NACRT PRIJEDLOGA, Članak 6. U članku 6. navodi se da "ovaj Zakon" stavlja van snage odredbe drugih zakona što je besmisleno i nemoguće. Ako se donosi "ovaj Zakon" u suprotnosti s drugim zakonima, onda će se ili donijeti izmjene i dopune tih drugih zakona ili će se ovaj članak odnositi samo na "ovaj Zakon" a izbrisati svi dijelovi teksta koji se odnose na "prestanak važenja odredbi drugih zakona". Primljeno na znanje Razmotrit će se primjedba prije upućivanja Prijedloga zakona u daljnju proceduru.
7 Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja NACRT PRIJEDLOGA Očitujući se na Prijedlog zakona o prestanku ugovora o radu u javnim službama vezano za koji je 7. lipnja 2016. godine otvoren postupak javnog savjetovanja, navodimo kako slijedi. Osnovni razlog donošenja zakona o prestanku ugovora o radu u javnim službama jest provođenje reformske mjere umirovljenja zaposlenika u javnim službama koji su ispunili uvjete za starosnu mirovinu, a koja je jedna od reformskih mjera fiskalne konsolidacije za razdoblje od 2014. do 2016. godine, sukladno Smjernicama ekonomske i fiskalne politike Vlade Republike Hrvatske. Nacrtom Prijedloga Zakona se predlaže prisilno umirovljenje svih osoba zaposlenih u javnim službama i to danom ispunjenja uvjeta: navršenih šezdeset pet godina života i petnaest godina mirovinskog staža. Iznimno se predlaže mogućnost zadržavanja službenika u radnom odnosu radi dovršenja poslova od iznimnog značaja za rad javne službe, ukoliko se redovito obavljanje poslova ne može osigurati na drugi način, po prethodnom odobrenju Vlade Republike Hrvatske, a na zahtjev čelnika javne službe. Stava smo da predloženi zakon neće dovesti do bitnih ušteda u državnom proračunu, niti će bitno pridonijeti fiskalnoj konsolidaciji, dok će istovremeno sustavima na koje se odnosi, a osobito sustavu odgoja i obrazovanja, visokog obrazovanja i znanosti, naštetiti te u njih unijeti nered i nesigurnost. Naime, smatramo da postojeće rješenje sadržano u odredbi članka 112. stavka 4. Zakona o radu (kojom je određeno da ugovor o radu prestaje kada radnik navrši šezdeset pet godina života i petnaest godina mirovinskog staža), u vezi s odredbama posebnih zakona koji uvažavaju specifičnosti pojedinih sustava na koje se odnose, odgovarajuće uređuju materiju koju reguliraju. Naime, posebni zakoni propisuju iznimke temeljem kojih ugovori o radu učitelja, nastavnika, sveučilišnih nastavnika i sveučilišnih profesora te znanstvenika prestaju istekom školske, akademske odnosno kalendarske godine u kojoj navršavaju šezdeset i pet godina. Spomenute odredbe posebnih zakona imaju svoj ratio prije svega u osiguravanju kontinuiteta, stabilnosti te osobito kvalitete izvršenja poslova i zadataka u sustavu odgoja i obrazovanja, znanosti i visokog obrazovanja, a koji se na ustanovama u tim sustavima planiraju i izvršavaju na razini školske, akademske odnosno kalendarske godine. Budući da se proces odgoja i obrazovanja temelji na školskoj, odnosno akademskoj godini, prekidanje tog cjelovitog procesa uvođenjem drugog nositelja za vrijeme tekućeg odgojno-obrazovnog ciklusa presudno bi utjecalo na njegovu kvalitetu. Upravo odredbe posebnih propisa prepoznaju opravdanu pedagošku i psihološku potrebu da učitelj, nastavnik i profesor u jednoj školskoj odnosno akademskoj godini cjelovito realizira nastavni plan i program kao temeljni dokument svake odgojno-obrazovne ustanove. Suprotno, predloženi zakon isključuje svaku mogućnost ugovaranja nastavaka rada službenika i namještenika u javnim službama po navršavanju šezdeset pete godine života te istovremeno stavlja izvan snage odredbe pozitivnih zakona koje u sustavu odgoja i obrazovanja, visokog obrazovanja i znanosti određuju da zaposlenici odlaze u mirovinu s istekom školske, akademske odnosno kalendarske godine u kojoj navršavaju spomenute godine života. Zamislimo situaciju u kojoj učenici razredne nastave u prvim razredima osnovne škole izgube svog učitelja usred školske godine zbog njegovog umirovljenja, odnosno da prije kraja nastave drugi učitelj kojeg ne poznaju, i koji ne pozna njih, nastavi raditi s njima. Bi li odgojno-obrazovni rad s tim učenicima mogao normalno završiti te bi li ta promjena utjecala na kvalitetu njihova rada? Iako se pogubnost posljedica takvog eksperimenta u sustavu odgoja i obrazovanja, visokog obrazovanja i znanosti može potkrijepiti obiljem stručnih i znanstvenih istraživanja, za odgovor na ovo pitanje je dovoljno introspektivno preispitivanje vlastitog školovanja: tko god može prizvati u sjećanje vlastitu poziciju učenika i/ili studenta tijekom školovanja neka zamisli sebe u toj poziciji i doći će do odgovora na postavljena pitanja. Ovakvo grubo i nefleksibilno propisivanje prisilnog umirovljenja zaposlenika danom stjecanja uvjeta za starosnu mirovinu u sustavu odgoja i obrazovanja, znanosti i visokog obrazovanja, koje ne prepoznaje životne i stvarne potrebe uvjetovane prirodom poslova pojedine profesije smatramo neprihvatljivim. U vezi navedenog, iskazujemo čuđenje što su resorna ministarstva uopće dopustila ovakav upliv Ministarstva uprave u svoja područja i time, u ime mogućih ograničenih i kratkoročnih fiskalnih učinaka predloženog zakona, dovela u pitanje red i stabilnost funkcioniranja sustava kojima su na čelu, kao i pravnu sigurnost njihovih zaposlenika. Nadalje, predlaganje ovakvog zakona odražava krajnje nepovjerenje Vlade Republike Hrvatske prema ustanovama u javnim službama, a kad je riječ o ustanovama u sustavu znanosti i visokog obrazovanja, njime se vrijeđa i načelo autonomije sveučilišta koja je Ustavom RH i zakonom zajamčena kategorija. Akademska samouprava, kao bitna odrednica autonomije sveučilišta, temelji se na upravljanju resursima kojima raspolažu visoka učilišta, između ostalog izborom čelnika i nastavnika. Uslijed donošenja predloženog zakona, visoka učilišta neće moći prema potrebama znanstvenog i nastavnog procesa, odnosno izvedbe pojedinih studija, određivati ni svoje kadrovske potrebe, odnosno slobodno prosuđivati o potrebi da pojedini zaposlenik i nakon navršene šezdeset pete godine života ostane njihov djelatnik. Predloženi zakon je ograničavajući i na način da utječe na mogućnost da nastavnik na visokom učilištu u šezdeset i petoj godini života bude nositelj pojedinih predmeta. Naime, ako u sredini akademske godine mora otići zbog umirovljenja, neće biti u mogućnosti izvršiti sve svoje obveze sukladno nastavnom planu i izvedbenom programu predmeta, što posredno može imati učinak i na prava studenata. Ponovno ističemo da sustav odgoja i obrazovanja, znanosti i visokog obrazovanja, ali niti bilo koji drugi sustav ne smije biti promatran prvenstveno kroz prizmu provođenja ušteda jer mu takav pristup nanosi nerazmjernu štetu. Ustanovama u javnim službama, a osobito u sustavu znanosti i visokog obrazovanja mora biti ostavljena mogućnost da zapošljavaju svoje najstručnije i najiskusnije djelatnike sve dok za to imaju objektivnu i stvarnu potrebu, odnosno dok ti zaposlenici svojom znanstvenom izvrsnošću ili drugim kompetencijama pridonose njenom radu. U tom smislu znanje i iskustvo starijih zaposlenika, osobito znanstvenika i nastavnika, može biti neprocjenjiv i nezamjenjiv resurs ustanove na kojeg ona mora moći računati sve dok za tim ima potrebe. Zaključno, smatramo da postojeći zakonski propisi dobro reguliraju posebnosti pojedinih javnih službi vezano za pitanje umirovljenja njihovih zaposlenika te da s aspekta pravne sigurnosti tako treba i ostati. Uređenje pitanja prestanka ugovora o radu u javnim službama ne zahtjeva nikakav posebni pravni režim niti donošenje specijalnog zakona. Sve legitimne ciljeve koje na tom području želi postići, Vlada Republike Hrvatske može ostvariti prvenstveno kroz stvaranje pretpostavki za jačanje odgovornosti institucija u sustavu općenito, a posebno odgovornosti za vođenje kadrovskih politika i s time povezanih javnih rashoda. Posljedično, navedeno će dovesti do neophodnog podizanja razine povjerenja u njihov rad. Nije prihvaćen Problem na koji se ukazuje može se riješiti primjenom članka 4. Prijedloga zakona (mogućnost zadržavanja zbog specifičnosti pojedinih službi).
8 Prof. dr. sc. Željko Potočnjak NACRT PRIJEDLOGA, Članak 5. Nije jasno na istek kojeg roka se misli. Primljeno na znanje Pri izradi Prijedloga zakona za upućivanje u proceduru donošenja u članku 5. pojasnit će se da se radi o roku na koji su službenici i namještenici zadržani sukladno dogovoru s poslodavcem.
9 Prof. dr. sc. Željko Potočnjak NACRT PRIJEDLOGA, Članak 2. Umjesto da se provedu reforme političkog sustava i državne uprave, koje su glavne prepreke konkurentnosti hrvatskog gospodarstva, predležu se promjene koje će smanjiti zaposlenost starijih osoba (npr. u Estoniji je u dobi između 65 i 69 godina zaposleno 29,3% osoba, a u Hrvatskoj samo 6,7%). Time uzrokovani veći izdaci za mirovinski sustav samo će smanjiti konkurentnost hrvatskog gospodarstva. Nije prihvaćen Navedeni komentar se ne odnosi na članak 2. koji definira javne službe u smislu predloženog Zakona.
10 Prof. dr. sc. Željko Potočnjak NACRT PRIJEDLOGA, Članak 7. Rok od osam dana između dana objave i dana stupanja na snagu posve je neprimjeren pitanjima koja se predlaže urediti predmetnim zakonom. Radi se o pitanju prisilnog prestanka radnnog odnosa i prisilnog umirovljenja u svezi s kojim pitanjima adresati zakonskih odredbi imaju legitimno očekivanje da im se iznenadnom zakonskom intervencijom neće prekidati ugovor o radu te ih se prisiljavati na umirovljenje. Primljeno na znanje Primjedba će se razmotriti prilikom pripreme Prijedloga zakona za upućivanje u proceduru kao i mogućnost produljenja roka.
11 Prof. dr. sc. Željko Potočnjak NACRT PRIJEDLOGA, Članak 6. Sa stajališta pravne sigurnosti posve je neprihvatljivo da se tim zakonom mijenjaju odredbe šest drugih zakona. Kada je u pitanju znanost i visoko obrazovanje onda je posebno problematično što se izvan snage stavljaju i odredbe Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju o primjeni kojih je već odlučivao Ustavni sud. Pri tome se potpuno zanemaruju stajališta toga suda o primjeni tih odredbi na osobe izabrane u zvanja znanstvenog savjetnika i reovitog profesora u trajnom zvanju do 30. srpnja 2013. godine te stajališta koja je o autonomiji sveučilišta i zabrani retroaktivnosti izrazio Ustavni sud kada su u pitanju izbori u znanstvena i znanstveno-nastavna zvanja. Primljeno na znanje Razmotrit će se primjedba prije upućivanja Prijedloga zakona u daljnju proceduru.
12 Prof. dr. sc. Željko Potočnjak NACRT PRIJEDLOGA, Članak 4. Posve je besmislena odredba da bi Vlada Republike Hrvatske u pojedinim slučajevima odlučivala o produljenju radnog odnosa. Time se samo stvara privid da predloženi propis ima stanovitu fleksibilnost i uvažava stvarne potrebe, a u stvarnosti postojeća iskustva pokazuju da će to značiti samo političku kontrolu nad produljenjem radnog odnosa. Za znanost i visoko obrazovanje takav je pristu protivan Ustavom zajamčenoj autnomiji sveučilišta i slobodi znanstvenog rada. Nije prihvaćen Vlada RH ne odlučuje o zadržavanju službenika nego odobrava prijedlog nadležne javne službe. O zadržavanju odlučuje poslodavac.
13 Prof. dr. sc. Željko Potočnjak NACRT PRIJEDLOGA, Članak 1. Dok zemlje Europske unije napuštaju prisilni prestanak radnog odnosa zbog navršenja dobi u Hrvatskoj umjesto da se takva odredba ukine i u Zakonu o radu sada se proširuje zabrana rada nakon ispunjenja minimalnih uvjeta za stjecanje starone mirovine. Takav je pristup dobno diskriminatoran, a ekonomski i socijalno besmislen. Stvara se privid reformi, a u stvarnosti se prisilnim umirovljenjem troškovi prebacuju na buduće genreacije. Nije prihvaćen Navedeni prijedlog je utemeljen na NPR 2016..
14 Prof. dr. sc. Željko Potočnjak NACRT PRIJEDLOGA Usprkos činjenici da Hrvatska ima jednu od najnižih stopa zaposlenosti, uključujući i vrlo nisku stopu zaposlenosti osoba starijih od 65 godina, predloženim Zakonom se opet umjesto poticanja rada i zapošljavanja provodi prisilno umirovljenje najobrazovanijeg dijela stanovništva prigodom stjecanja minimalnih uvjeta za starosnu mirovinu. Takva pogrešna politika koja se provodi već desetljećima dovela nas je u situaciju da na jednog umirovljenika dolazi samo 1,15 aktivnih osiguranika i učinila mirovinski sustav održivim jedino pod uvjetom daljnjeg drastičnog smanjivanja mirovina. Predloženima Zakonom samo se stvara privid reformi jer se kratkoročno smanjenje javnih rashoda za plaće javnih službenika pretvara u dugoročno povećanje rashoda za mirovine. Time se smanjuje konkurentnost hrvatskog gospodarstva i prisiljava mlade generacije na odlazak u inozemstvo. Dok druge zemlje Europske unije napuštaju svaki oblik prisilnog umirovljenja kao dobno diskriminatorno u Hrvatskoj se predlaže proširenje takvog sustava. Ako bi se donio taj bi zakon posebno pogodio zaposlene u školstvu, posebno visokom obrazovanju i znanosti te zdravstvu. Uopće se ne vodi računa o posebnostima pojedinih javnih službi pa bi u školstvu umirovljenje na rođendan tijekom školske godine dovelo do kaosa u organizaciji nastave. U zdravstvu ne vodi se računa o nedostatku liječnika. U visokom obrazovanju i znanosti ne vodi se računa o dugotrajnosti obrazovanja i važnosti uspostave prikladnih međugeneracijskih odnosa i posebnostima dugoročnog transfera znanja. Kada je u pitanju visoko obrazovanje onda se stavljaju izvan snage odredbe Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju koje su bile predmet ocjene i o čijoj primjeni je stajalište zauzeo Ustavni sud Republike Hrvatske u Odluci i Rješenju broj: U-I-5578/2013 i U-I-3633/2014 od 18. srpnja 2014. („Narodne novine“, br. 101/14). Uopće se ne vodi računa o sveučilišnoj autonomiji i zabrani retroaktivnosti propisa u svezi s kojim pitanjima je Ustavni sud zauzeo stajališta u naprijed navedenoj, ali i u nekoliko drugih odluka. Odluke o produljenju radnog odnosa stavljaju se pod političku kontrolu Vlade. Daljnje širenje prisilnog umirovljenja nije mjera koja će doprinijeti smanjenju javih rashoda, povećanju konkurentnosti i porastu zaposlenosti. Imat će upravo suprotan učinak. Predloženi zakon je dobno diskriminatoran, protivan autonomiji sveučilišta i zabrani retroaktivnosti izraženim kako u stajalištima Ustavnog suda Republike Hrvatske tako i praksi Suda za ljudska prava i Suda Europske unije. Prijedlogu nedostaje bilo kakva procjena gospodarskih i socijalnih učinaka. Stoga se predlaže odustajanje od donošenja zakona koji se svodi na pojednostavljeno prisilno umirovljenje zaposlenih u javnim službama koji su ispunili minimalne uvjete za stjecanja starosne mirovine. Sveučilište u Zagrebu – Pravni fakultet Prof. dr. sc. Željko Potočnjak Nije prihvaćen Primjenom instituta zadržavanja u radnom odnosu prema odredbi članka 4. osigurava se cjeloviti obrazovni ciklus školske godine te ne bi došlo do poremećaja u odgojno-obrazovnom sustavu. Predloženom primjenom instituta zadržavanja u radnom odnosu ne dira se u autonomiju sveučilišta. Fleksibilnost prema pojedinim područjima bit će osigurana u postupku zadržavanja u radnom odnosu.
15 Rektorski zbor RH NACRT PRIJEDLOGA Rektorski zbor RH je na svojoj 9. sjednici u ak. god. 2015./2016. održanoj 14. lipnja 2016. u Splitu raspravljao o Nacrtu prijedloga Zakona o prestanku ugovora o radu u javnim službama te jednoglasno podržao stavove Senata Sveučilišta u Zagrebu iznesene u Očitovanju Senata od 14. lipnja 2016.: "Sveučilište u Zagrebu kao najveća i najstarija znanstvena i visokoškolska ustanova u Republici Hrvatskoj podržava strukturne reforme usmjerene na smanjenje budžetskog deficita, javnog duga te povećanje konkurentnosti i zaposlenosti u Republici Hrvatskoj. Međutim, predloženim Zakonom provelo bi se administrativno umirovljenje svih zaposlenih u javnim službama koji su ispunili minimalne uvjete za stjecanje starosne mirovine (65 godina života i 15 godina mirovinskog staža). Mjera ne predviđa nikakvu fleksibilnost ili prilagođavanje posebnostima pojedinih javnih službi jer je za svaki izuzetak potreban prijedlog čelnika ustanove i odobrenje Vlade Republike Hrvatske. Dosadašnja iskustva u svezi s time pokazuju da je državna uprava, uključujući Vladu Republike Hrvatske, sklona administrativnoj kontroli zapošljavanja i napredovanja u javnim službama, a da se istodobno ne donose zakonom predviđeni provedbeni propisi koji bi trebali omogućiti nastavak radnog odnosa nakon 65 godina života posebno izvrsnim znanstvenicima. U tom smislu može se očekivati da i u slučaju predmetne mjere izuzeci gotovo da i neće postojati ili će ovisiti o političkim kriterijima prosudbe. Predložena mjera nije strukturna reforma jer kratkoročno smanjenje javnih izdataka za plaće zaposlenih u javnim službama pretvara u dugoročni rashod za mirovine. Stoga se ne radi o smanjenju javnih rashoda već o njihovom prebacivanju na buduće generacije uz negativan utjecaj na konkurentnost (zbog povećanja socijalnih izdataka), zaposlenost i produljenje radne aktivnosti starijih osoba. Mjera će se posebno negativno odraziti na zaposlene u školstvu i zdravstvu i ni na koji način ne vodi računa o posebnostima tih djelatnosti. Naročito se to odnosi na znanost i visoko obrazovanje. U tom smislu mjera ne vodi računa o hrvatskim Ustavom zajamčenoj autonomiji sveučilišta koja se autonomija, među ostalim, odnosi i na pitanje vođenja dugoročne kadrovske politike. Također, predloženi Zakon zanemaruje da je o pitanju nastavka rada nakon 65 godine života zaposlenih u znanosti i visokom obrazovanju svoja stajališta već izrazio Ustavni sud Republike Hrvatske te da se predlaže ukidanje odredbi Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju koje su već bile predmet odlučivanja Ustavnog suda. Pri tome se potpuno zanemaruju stajališta koja je u svezi s tim odredbama i njihovoj primjeni izrazio Ustavni sud Republike Hrvatske. Zbog takve naravi i sadržaja odredbi predloženog Zakona oštro se protivimo njegovom donošenju. Izradi Nacrta prijedloga Zakona o prestanku ugovora o radu u javnim službama nije prethodila nikakva analiza i rasprava sa zainteresiranim javnim službama na koje bi se odredbe toga zakona trebale odnositi. Rok za savjetovanje sa zainteresiranom javnošću od osam dana krajnje je neprimjeren i neusklađen s važnošću predloženog Zakona. Također, neopravdano je da se ovim Nacrtom prijedloga Zakona ukidaju odredbe nekog drugih zakona, što je potpuno pogrešna praksa, a pri tome se još ni ne vodi računa kako će se pojedine izmjene odraziti na druge zakone ili čak na neke odredbe istoga zakona, što ne pridonosi pravnoj sigurnosti. Nacrt prijedloga Zakona nije popraćen s podacima o broju i strukturi zaposlenih koji bi trebali biti obuhvaćeni administrativnim umirovljenjem te kratkoročnim i dugoročnim financijskim učincima takve mjere. Pri tome napominjemo da raspoloživi podaci i iskustva drugih zemalja pokazuju da administrativno poticanje umirovljenja dovodi do povećanih rashoda za mirovine, što se onda negativno odražava na konkurentnost i zaposlenost. Prema podacima Eurostata u Hrvatskoj je problem zaposlenosti posebno izražen. Stopa zaposlenosti znatno je niža nego u EU. Tako je u 2015. stopa zaposlenosti osoba u dobi između 20 i 64 u EU-28 iznosila 70,1.%, a u Hrvatskoj samo 60,5%, dok je stopa zaposlenosti starijih osoba u dobi između 55 i 64 godine života iznosila u EU 53.3%, a u Hrvatskoj bila samo 39%. U pogledu zaposlenosti osoba u dobi između 65 i 69 godina, EU-28 prosjek je 11.6%, u Njemačkoj je 14.5%, u Irskoj je 19.2%, u Švedskoj je 21.6%, a u Estoniji čak 29,3% dok u Hrvatskoj iznosi samo 6.7%. Stoga smatramo neprimjerenim svaku administrativnu mjeru koja je usmjerena na daljnje ograničenje zaposlenosti. Ovo posebno u uvjetima kontinuiranog vrlo niskog omjera osiguranika i umirovljenika (1,15 na kraju 2015.) i nepovoljnog kretanja broja stanovnika (negativni prirast stanovništva od 1990-tih te povećano iseljavanje mladih i obrazovanih). Predložena mjera administrativnog umirovljenja nastavak je pogrešne politike koja se u Hrvatskoj provodi već nekoliko desetljeća i koja ima pogubne učinke na konkurentnost hrvatskog gospodarstva i zaposlenost. Navedena mjera u suprotnosti je s deklariranom politikom Vlade Republike Hrvatske da potiče duži rad i kasnije umirovljenje. Određivanje dobi kao razloga za prestanak ugovora o radu napustila je većina europskih zemalja ne samo kao dobno diskriminatorne već i kao ekonomski neopravdane mjere (npr. Njemačka i SAD su to učinile prije više od dvadeset godina, UK također). Pored toga u Europskoj uniji je od donošenja Direktive 78/2000 dob zabranjena osnova diskriminacije. Pitanje dobne diskriminacije posebno je istaknuto u Povelji o temeljnim pravima Europske unije i praksi Suda Europske unije. Isto stajalište o dobi kao kriteriju razlikovanja izražava i hrvatski Ustav te praksa Ustavnog suda Republike Hrvatske. Predloženi zakon uopće ne vodi računa o posebnostima pojedinih javnih službi koje su, ne bez razloga, izražene u posebnim zakonima koji uređuju obavljanje tih službi. Tako se npr. za školstvo predviđa prestanak radnog odnosa nastavnika na dan navršenja 65 godina života. To znači da će do prestanka radnog odnosa dolaziti na rođendan pojedinih nastavnika tijekom školske godine. Takav će pristup izazvati kaos u organizaciji nastave i ostvarenju temeljnih ciljeva obrazovnog procesa. Dugoročnost u planiranju karijera te znanstvenih i nastavnih potreba naročito je izražena u području znanosti i visokog obrazovanja. Ostvarivanje prikladne dobne i znanstvene strukture zaposlenih u tim djelatnostima nije moguće u uvjetima učestalih i nedovoljno promišljenih administrativnih intervencija. Također, kada je u pitanju zdravstvo, ne vodi se računa o nedostatku liječnika, a predloženi zakon je protivan i proklamiranoj politici privatizacije dijela zdravstvene službe jer se i zdravstvenim radnicima koji obavljaju privatnu praksu onemogućava obavljanje privatne prakse do navršenih 70 godina života. U tom smislu predloženi Zakon predstavlja korak unatrag kako u odnosu prema privatnom poduzetništvu tako i u odnosu na poticanje dužeg rada. Pri tome treba upozoriti da su u svim navedenim djelatnostima natprosječno zaposlene osobe s visokim stupnjem obrazovanja te da je u tim djelatnostima posebno važan dugotrajan proces međugeneracijskog prenošenja znanja i vještina. Utoliko se planirano prisilno umirovljenje ukazuje i kao izrazito antiintelektualna mjera koja će oslabiti gospodarske i druge potencijale hrvatskog društva. Pored toga, zbog specifičnosti kvalifikacija zaposleni u tim djelatnostima imat će male mogućnosti nastavka rada na drugim poslovima nakon prisilnog umirovljenja. Što se tiče znanosti i visokog obrazovanja, u Nacrtu prijedloga Zakona o prestanku ugovora o radu u javnim službama posve su zanemarena stajališta koja je u svezi produljenjem radnog odnosa znanstvenika i visokoškolskih nastavnika nakon navršenja 65 godina života izrazio Ustavni sud Republike Hrvatske u Odluci i Rješenju broj: U-I-5578/2013 i U-I-3633/2014 od 18. srpnja 2014. („Narodne novine“, br. 101/14). U toj je Odluci i Rješenju Ustavni sud prvo podsjetio da je status redovnih profesora već razmatrao u odluci broj: U-I-843/2000 od 13. rujna 2000. (»Narodne novine« broj 94/00.), kojom je ukinuo pojedine odredbe Zakona o visokim učilištima (»Narodne novine« broj 96/93., 34/94., 48/95., 29/96., 54/96., 14/00. i 67/00.). Također, podsjetio je da »Stoga ustavno jamstvo autonomije sveučilišta zahtijeva da podredno budu zaštićena i sva na zakonu zasnovana prava sveučilišnih nastavnika, što uključuje i obvezu zaštite zatečenog stanja tih prava u situaciji donošenja novog zakona kojim se mijenja dotadašnje zakonsko uređenje. U tom je smislu Sud zauzeo načelno stajalište da svako stanje koje je na sveučilištu zatečeno, a u funkciji je ostvarivanja autonomije sveučilišta iz članka 67. stavka 1. Ustava i poticanja razvitka znanosti iz članka 68. stavka 2. Ustava - pod uvjetom da nije neracionalno i da nije u sukobu s drugim Ustavom zaštićenim vrijednostima - novim zakonom i samo mora biti zaštićeno«. Polazeći od Ustavnih odredbi o autonomiji sveučilišta i zabrani retroaktivnog djelovanja propisa Ustavni sud je, kada su u pitanju znanstveni savjetnici i redoviti profesori u trajnom zvanju, koji su u ta zvanja izabrani do 30. srpnja 2013. godine (dan stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju – „Narodne novine“, br. 94/13) utvrdio da ne postoji objektivno i razumno opravdanje za retroaktivno djelovanje zakona. Stoga je za produljenje radnog odnosa nakon navršenja 65 godina života za tu skupinu znanstvenih savjetnika i redovitih profesora u trajnom zvanju odredio primjenu zakonskih odredbi Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju koje su bile na snazi do dana stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju („Narodne novine“, br. 94/13). O pravnim stajalištima Ustavnog suda u svezi s autonomijom sveučilišta, zabranom retroaktivnog djelovanja propisa te zakonskim odredbama relevantnim za pojedine skupine znanstvenika i sveučilišnih nastavnika Nacrt prijedloga Zakona o prestanku radnog odnosa u javnim službama ni na koji način ne vodi računa. Pojednostavljenim administrativnim pristupom svim zaposlenim u javnim službama Nacrt prijedloga Zakona zanemaruje navedena pravna stajališta o autonomiji sveučilišta, zabrani retroaktivnog djelovanja propisa i različitog pravnog uređenja pitanja produljenja radnog odnosa znanstvenika i sveučilišnih nastavnika. Vezano uz autonomiju sveučilišta napominjemo da su nakon relativno dugog razdoblja uglavnom neuspješnog pokušaja administrativne kontrole nad zapošljavanjem i napredovanjem u sustavu znanosti i visokog obrazovanja javna sveučilišta s Ministarstvom znanosti, visokog obrazovanja i sporta dogovorila preuzimanje kontrole nad tim postupcima u okviru raspoloživih sredstava (raspoloživih koeficijenata) za plaće. Utoliko se i s tog stajališta predmetni Nacrt prijedloga Zakona čini posve neusklađenim s proklamiranom politikom poštivanja autonomije sveučilišta u svezi s vođenjem kadrovske politike, ali i preuzimanjem odgovornosti za racionalno ponašanje pri trošenju raspoloživih sredstava. Predložena mjera administrativnog uplitanja u tom nam se smislu ne čini usklađenom s poduzetim mjerama za jačanje autonomije, ali i odgovornosti sveučilišta za vođenje kadrovske politike i odgovornosti za s time povezane javne rashode. Takav pristup sigurno ne stvara povoljno okruženje za predstojeće reforme pretpostavka kojih je visoka razina povjerenja između akademske zajednice i nositelja javne vlasti. Pored svega naprijed navedenog dodatno ukazujemo da prisilno umirovljenje najobrazovanijeg dijela stanovništva sigurno nije mjera koja će pridonijeti gospodarskom oporavku Republike Hrvatske. Dosadašnja povijest primjene takvih mjera pokazuje da one imaju upravo suprotan učinak. Utoliko predlažemo da se Zakon o prestanku radnog odnosa u javnim službama ne donosi ili da se bitno izmjeni sadržaj prijedloga uz uvažavanje naprijed navedenih stajališta." Nije prihvaćen Prilikom odlučivanja sukladno članku 4. vodit će se računa o posebnostima pojedine javne službe. Predloženom primjenom instituta zadržavanja u radnom odnosu ne dira se u autonomiju sveučilišta.
16 Sveučilište u Zagrebu NACRT PRIJEDLOGA Očitovanje Senata Sveučilišta u Zagrebu, redovita sjednica od 14. lipnja 2016. Sveučilište u Zagrebu kao najveća i najstarija znanstvena i visokoškolska ustanova u Republici Hrvatskoj podržava strukturne reforme usmjerene na smanjenje budžetskog deficita, javnog duga te povećanje konkurentnosti i zaposlenosti u Republici Hrvatskoj. Međutim, predloženim Zakonom provelo bi se administrativno umirovljenje svih zaposlenih u javnim službama koji su ispunili minimalne uvjete za stjecanje starosne mirovine (65 godina života i 15 godina mirovinskog staža). Mjera ne predviđa nikakvu fleksibilnost ili prilagođavanje posebnostima pojedinih javnih službi jer je za svaki izuzetak potreban prijedlog čelnika ustanove i odobrenje Vlade Republike Hrvatske. Dosadašnja iskustva u svezi s time pokazuju da je državna uprava, uključujući Vladu Republike Hrvatske, sklona administrativnoj kontroli zapošljavanja i napredovanja u javnim službama, a da se istodobno ne donose zakonom predviđeni provedbeni propisi koji bi trebali omogućiti nastavak radnog odnosa nakon 65 godina života posebno izvrsnim znanstvenicima. U tom smislu može se očekivati da i u slučaju predmetne mjere izuzeci gotovo da i neće postojati ili će ovisiti o političkim kriterijima prosudbe. Predložena mjera nije strukturna reforma jer kratkoročno smanjenje javnih izdataka za plaće zaposlenih u javnim službama pretvara u dugoročni rashod za mirovine. Stoga se ne radi o smanjenju javnih rashoda već o njihovom prebacivanju na buduće generacije uz negativan utjecaj na konkurentnost (zbog povećanja socijalnih izdataka), zaposlenost i produljenje radne aktivnosti starijih osoba. Mjera će se posebno negativno odraziti na zaposlene u školstvu i zdravstvu i ni na koji način ne vodi računa o posebnostima tih djelatnosti. Naročito se to odnosi na znanost i visoko obrazovanje. U tom smislu mjera ne vodi računa o hrvatskim Ustavom zajamčenoj autonomiji sveučilišta koja se autonomija, među ostalim, odnosi i na pitanje vođenja dugoročne kadrovske politike. Također, predloženi Zakon zanemaruje da je o pitanju nastavka rada nakon 65 godine života zaposlenih u znanosti i visokom obrazovanju svoja stajališta već izrazio Ustavni sud Republike Hrvatske te da se predlaže ukidanje odredbi Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju koje su već bile predmet odlučivanja Ustavnog suda. Pri tome se potpuno zanemaruju stajališta koja je u svezi s tim odredbama i njihovoj primjeni izrazio Ustavni sud Republike Hrvatske. Zbog takve naravi i sadržaja odredbi predloženog Zakona oštro se protivimo njegovom donošenju. Izradi Nacrta prijedloga Zakona o prestanku ugovora o radu u javnim službama nije prethodila nikakva analiza i rasprava sa zainteresiranim javnim službama na koje bi se odredbe toga zakona trebale odnositi. Rok za savjetovanje sa zainteresiranom javnošću od osam dana krajnje je neprimjeren i neusklađen s važnošću predloženog Zakona. Također, neopravdano je da se ovim Nacrtom prijedloga Zakona ukidaju odredbe nekog drugih zakona, što je potpuno pogrešna praksa, a pri tome se još ni ne vodi računa kako će se pojedine izmjene odraziti na druge zakone ili čak na neke odredbe istoga zakona, što ne pridonosi pravnoj sigurnosti. Nacrt prijedloga Zakona nije popraćen s podacima o broju i strukturi zaposlenih koji bi trebali biti obuhvaćeni administrativnim umirovljenjem te kratkoročnim i dugoročnim financijskim učincima takve mjere. Pri tome napominjemo da raspoloživi podaci i iskustva drugih zemalja pokazuju da administrativno poticanje umirovljenja dovodi do povećanih rashoda za mirovine, što se onda negativno odražava na konkurentnost i zaposlenost. Prema podacima Eurostata u Hrvatskoj je problem zaposlenosti posebno izražen. Stopa zaposlenosti znatno je niža nego u EU. Tako je u 2015. stopa zaposlenosti osoba u dobi između 20 i 64 u EU-28 iznosila 70,1.%, a u Hrvatskoj samo 60,5%, dok je stopa zaposlenosti starijih osoba u dobi između 55 i 64 godine života iznosila u EU 53.3%, a u Hrvatskoj bila samo 39%. U pogledu zaposlenosti osoba u dobi između 65 i 69 godina, EU-28 prosjek je 11.6%, u Njemačkoj je 14.5%, u Irskoj je 19.2%, u Švedskoj je 21.6%, a u Estoniji čak 29,3% dok u Hrvatskoj iznosi samo 6.7%. Stoga smatramo neprimjerenim svaku administrativnu mjeru koja je usmjerena na daljnje ograničenje zaposlenosti. Ovo posebno u uvjetima kontinuiranog vrlo niskog omjera osiguranika i umirovljenika (1,15 na kraju 2015.) i nepovoljnog kretanja broja stanovnika (negativni prirast stanovništva od 1990-tih te povećano iseljavanje mladih i obrazovanih). Predložena mjera administrativnog umirovljenja nastavak je pogrešne politike koja se u Hrvatskoj provodi već nekoliko desetljeća i koja ima pogubne učinke na konkurentnost hrvatskog gospodarstva i zaposlenost. Navedena mjera u suprotnosti je s deklariranom politikom Vlade Republike Hrvatske da potiče duži rad i kasnije umirovljenje. Određivanje dobi kao razloga za prestanak ugovora o radu napustila je većina europskih zemalja ne samo kao dobno diskriminatorne već i kao ekonomski neopravdane mjere (npr. Njemačka i SAD su to učinile prije više od dvadeset godina, UK također). Pored toga u Europskoj uniji je od donošenja Direktive 78/2000 dob zabranjena osnova diskriminacije. Pitanje dobne diskriminacije posebno je istaknuto u Povelji o temeljnim pravima Europske unije i praksi Suda Europske unije. Isto stajalište o dobi kao kriteriju razlikovanja izražava i hrvatski Ustav te praksa Ustavnog suda Republike Hrvatske. Predloženi zakon uopće ne vodi računa o posebnostima pojedinih javnih službi koje su, ne bez razloga, izražene u posebnim zakonima koji uređuju obavljanje tih službi. Tako se npr. za školstvo predviđa prestanak radnog odnosa nastavnika na dan navršenja 65 godina života. To znači da će do prestanka radnog odnosa dolaziti na rođendan pojedinih nastavnika tijekom školske godine. Takav će pristup izazvati kaos u organizaciji nastave i ostvarenju temeljnih ciljeva obrazovnog procesa. Dugoročnost u planiranju karijera te znanstvenih i nastavnih potreba naročito je izražena u području znanosti i visokog obrazovanja. Ostvarivanje prikladne dobne i znanstvene strukture zaposlenih u tim djelatnostima nije moguće u uvjetima učestalih i nedovoljno promišljenih administrativnih intervencija. Također, kada je u pitanju zdravstvo, ne vodi se računa o nedostatku liječnika, a predloženi zakon je protivan i proklamiranoj politici privatizacije dijela zdravstvene službe jer se i zdravstvenim radnicima koji obavljaju privatnu praksu onemogućava obavljanje privatne prakse do navršenih 70 godina života. U tom smislu predloženi Zakon predstavlja korak unatrag kako u odnosu prema privatnom poduzetništvu tako i u odnosu na poticanje dužeg rada. Pri tome treba upozoriti da su u svim navedenim djelatnostima natprosječno zaposlene osobe s visokim stupnjem obrazovanja te da je u tim djelatnostima posebno važan dugotrajan proces međugeneracijskog prenošenja znanja i vještina. Utoliko se planirano prisilno umirovljenje ukazuje i kao izrazito antiintelektualna mjera koja će oslabiti gospodarske i druge potencijale hrvatskog društva. Pored toga, zbog specifičnosti kvalifikacija zaposleni u tim djelatnostima imat će male mogućnosti nastavka rada na drugim poslovima nakon prisilnog umirovljenja. Što se tiče znanosti i visokog obrazovanja, u Nacrtu prijedloga Zakona o prestanku ugovora o radu u javnim službama posve su zanemarena stajališta koja je u svezi produljenjem radnog odnosa znanstvenika i visokoškolskih nastavnika nakon navršenja 65 godina života izrazio Ustavni sud Republike Hrvatske u Odluci i Rješenju broj: U-I-5578/2013 i U-I-3633/2014 od 18. srpnja 2014. („Narodne novine“, br. 101/14). U toj je Odluci i Rješenju Ustavni sud prvo podsjetio da je status redovnih profesora već razmatrao u odluci broj: U-I-843/2000 od 13. rujna 2000. (»Narodne novine« broj 94/00.), kojom je ukinuo pojedine odredbe Zakona o visokim učilištima (»Narodne novine« broj 96/93., 34/94., 48/95., 29/96., 54/96., 14/00. i 67/00.). Također, podsjetio je da »Stoga ustavno jamstvo autonomije sveučilišta zahtijeva da podredno budu zaštićena i sva na zakonu zasnovana prava sveučilišnih nastavnika, što uključuje i obvezu zaštite zatečenog stanja tih prava u situaciji donošenja novog zakona kojim se mijenja dotadašnje zakonsko uređenje. U tom je smislu Sud zauzeo načelno stajalište da svako stanje koje je na sveučilištu zatečeno, a u funkciji je ostvarivanja autonomije sveučilišta iz članka 67. stavka 1. Ustava i poticanja razvitka znanosti iz članka 68. stavka 2. Ustava - pod uvjetom da nije neracionalno i da nije u sukobu s drugim Ustavom zaštićenim vrijednostima - novim zakonom i samo mora biti zaštićeno«. Polazeći od Ustavnih odredbi o autonomiji sveučilišta i zabrani retroaktivnog djelovanja propisa Ustavni sud je, kada su u pitanju znanstveni savjetnici i redoviti profesori u trajnom zvanju, koji su u ta zvanja izabrani do 30. srpnja 2013. godine (dan stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju – „Narodne novine“, br. 94/13) utvrdio da ne postoji objektivno i razumno opravdanje za retroaktivno djelovanje zakona. Stoga je za produljenje radnog odnosa nakon navršenja 65 godina života za tu skupinu znanstvenih savjetnika i redovitih profesora u trajnom zvanju odredio primjenu zakonskih odredbi Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju koje su bile na snazi do dana stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju („Narodne novine“, br. 94/13). O pravnim stajalištima Ustavnog suda u svezi s autonomijom sveučilišta, zabranom retroaktivnog djelovanja propisa te zakonskim odredbama relevantnim za pojedine skupine znanstvenika i sveučilišnih nastavnika Nacrt prijedloga Zakona o prestanku radnog odnosa u javnim službama ni na koji način ne vodi računa. Pojednostavljenim administrativnim pristupom svim zaposlenim u javnim službama Nacrt prijedloga Zakona zanemaruje navedena pravna stajališta o autonomiji sveučilišta, zabrani retroaktivnog djelovanja propisa i različitog pravnog uređenja pitanja produljenja radnog odnosa znanstvenika i sveučilišnih nastavnika. Vezano uz autonomiju sveučilišta napominjemo da su nakon relativno dugog razdoblja uglavnom neuspješnog pokušaja administrativne kontrole nad zapošljavanjem i napredovanjem u sustavu znanosti i visokog obrazovanja javna sveučilišta s Ministarstvom znanosti, visokog obrazovanja i sporta dogovorila preuzimanje kontrole nad tim postupcima u okviru raspoloživih sredstava (raspoloživih koeficijenata) za plaće. Utoliko se i s tog stajališta predmetni Nacrt prijedloga Zakona čini posve neusklađenim s proklamiranom politikom poštivanja autonomije sveučilišta u svezi s vođenjem kadrovske politike, ali i preuzimanjem odgovornosti za racionalno ponašanje pri trošenju raspoloživih sredstava. Predložena mjera administrativnog uplitanja u tom nam se smislu ne čini usklađenom s poduzetim mjerama za jačanje autonomije, ali i odgovornosti sveučilišta za vođenje kadrovske politike i odgovornosti za s time povezane javne rashode. Takav pristup sigurno ne stvara povoljno okruženje za predstojeće reforme pretpostavka kojih je visoka razina povjerenja između akademske zajednice i nositelja javne vlasti. Pored svega naprijed navedenog dodatno ukazujemo da prisilno umirovljenje najobrazovanijeg dijela stanovništva sigurno nije mjera koja će pridonijeti gospodarskom oporavku Republike Hrvatske. Dosadašnja povijest primjene takvih mjera pokazuje da one imaju upravo suprotan učinak. Utoliko predlažemo da se Zakon o prestanku radnog odnosa u javnim službama ne donosi ili da se bitno izmjeni sadržaj prijedloga uz uvažavanje naprijed navedenih stajališta. Nije prihvaćen Fleksibilnost prema pojedinim javnim službama u vezi s produljenjem radnog odnosa osigurana je primjenom instituta zadržavanja u radnom odnosu sukladno članku 4. Prijedloga zakona.
17 Sveučilište u Zagrebu Prirodoslovno-matematički fakultet NACRT PRIJEDLOGA PRIMJEDBE NA NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O PRESTANKU UGOVORA O RADU U JAVNIM SLUŽBAMA 1. Nacrtom prijedloga Zakona povrijeđeno je ustavno pravo na jednakost i socijalnu pravdu iz čl. 3. Ustava RH. Argumenti u prilog navedenom: - spomenutim Nacrtom uređuje se prestanak ugovora o radu samo za osobe zaposlene u javnim službama kojima se sredstva za plaće osiguravaju u državnom proračunu; Naime, prema istom Nacrtu službenicima i namještenicima u javnim službama prestaje ugovor o radu kada navrše 65 godina života i najmanje 15 godina mirovinskog staža i to danom ispunjenja uvjeta. - s druge pak strane državnim službenicima, kojima se sredstva za plaće također osiguravaju u državnom proračunu, a sukladno čl. 137. st. 1. točki 3. Zakonu o državnim službenicima, državna služba po sili zakona prestaje kad navrše 65 godina života i najmanje 15 godina mirovinskog staža posljednjeg dana godine u kojoj su ostvareni ti uvjeti. 2. Nacrtom prijedloga Zakona povrijeđeno je i ustavno pravo na vladavinu prava iz čl. 3. Ustava RH te načelo zaštite stečenih prava, budući da se istim Nacrtom stavlja izvan snage prijelazna i završna odredba članka 68. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju („Narodne novine“, broj 94/2013), sukladno kojoj odredbi osobe koje su navršile 65 godina života, a koje imaju ugovore o radu na znanstvenim, znanstveno-nastavnim i umjetničko-nastavnim radnim mjestima zaključenim sukladno člancima 42. i 102. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (»Narodne novine«, br. 123/03., 105/04., 174/04., 2/07. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 46/07., 45/09. i 63/11.), imaju pravo ostati na tim radnim mjestima do isteka roka iz ugovora o radu. 3. Nadalje, iako spomenuti Nacrt predviđa izuzetak u smislu zadržavanja službenika, koji je navršio 65 godina života i najmanje 15 godina mirovinskog staža, u radnom odnosu radi dovršenja poslova od iznimnog značaja za rad javne službe, najduže godinu dana, a po prethodnom odobrenju Vlade Republike Hrvatske, ukoliko se redovito obavljanje poslova ne može osigurati na drugi način, propisana procedura za ishođenje produljenja je, ne samo birokratska i inertna, već predstavlja povredu čl. 68. Ustava RH kojim se jamči autonomija sveučilišta. Prestanak ugovora o radu službenicima – nastavnicima na fakultetima na predloženi način doveo bi do općeg kaosa u organizaciji i izvođenju nastave, čime bi bila nanesena nepopravljiva šteta studentima. Stoga, iako narečeni Nacrt predviđa mogućnost produljenja ugovora o radu na najduže za godinu dana, a kako iz dosadašnje prakse nedvojbeno proizlazi da postupci zasnivanja pa i produljenja radnog odnosa, zbog komplicirane procedure, traju i preko godine dana, pa čak i mnogo dulje, evidentno je da bi zbog ovakvog lošeg propisa za fakultete nastale nesagledive štetne posljedice i u financijskom smislu, budući da bi fakulteti bili primorani trošiti, ionako nedostatne vlastite prihode, na vanjske suradnike, a ne na unapređenje djelatnosti, poglavito nastave i znanosti. 4. Predloženi Nacrt je protivan nomotehničkim pravilima za izradu propisa i drugih akata, nemušto sročen, pa bi njegovom primjenom neke odredbe Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju („Narodne novine“, broj 123/2003, 105/2004, 174/2004, 2/2007 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 46/2007, 45/2009, 63/2011, 94/2013, 139/2013, 101/2014 i 60/2015) međusobno kolidirale, budući da se istim Nacrtom stavljaju izvan snage odredbe članka 42. stavaka 8., 10. i 11., ali ne i 9. koji brisanjem spomenutih stavaka postaje bespredmetan i nepotreban. Ista primjedba se odnosi i na odredbu Nacrta kojom se stavljaju izvan snage odredbe članka 102. stavaka 7. i 8., ali ne i stavaka 9., 10. i 11. Zakona. 5. Za postupke zasnivanja i prestanka radnog odnosa nastavnicima na fakultetima Zakon o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju poseban je zakon (lex specialis), dok se Zakon o prestanku ugovora o radu u javnim službama ne bi mogao tretirati kao opći zakon (lex generalis) budući da se ne bi odnosio na sve javne službe. Stoga je neprijeporno da je predloženi Nacrt Zakona o prestanku ugovora o radu u javnim službama u kolizji i sa Zakonom o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju, budući da prema čl. 4. st. 5. istog Zakona autonomija sveučilišta na svim sveučilišnim visokim učilištima u Republici Hrvatskoj, obuhvaća, između inih, uređenje unutarnjeg ustroja i financijsku autonomiju visokih učilišta, te sve ostale oblike autonomije u skladu s istim Zakonom. Čak štoviše, člankom 5. st. 1. spomenutog Zakona utvrđeno je da se, ako istim nije određeno drukčije, na visoka učilišta i ustanove u sustavu znanstvene djelatnosti primjenjuju odredbe Zakona o ustanovama, a ne Zakona o prestanku ugovora o radu u javnim službama. 6. Zbog svega narečenog prestanak ugovora o radu u javnim službama ne bi se smjelo regulirati na način kako je to predviđeno Nacrtom prijedloga Zakona o prestanku ugovora o radu u javnim službama budući da bi zbog evidentnog međusobnog nesklada i kolizije pojedinih zakonskih rješenja došlo do još veće pravne nesigurnosti i praktične neprimjenjivosti ili različite primjene neusklađenih zakonskih odredaba. Nije prihvaćen Donošenjem ovoga Zakona i izmjenom Zakona o državnim službenicima bit će izjednačen položaj državnih i javnih službenika u pogledu prestanka službe. Primjena članka 4. omogućuje supstituciju rješenja o zadržavanju sukladno Zakonu o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju. Predloženom primjenom instituta zadržavanja u radnom odnosu ne dira se u autonomiju sveučilišta.
18 Sveučilište u Zagrebu, Ekonomski fakultet - Zagreb NACRT PRIJEDLOGA Ekonomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu (u daljnjem tekstu Fakultet) u potpunosti podržava stajališta iz očitovanja Senata Sveučilišta u Zagrebu iznesenih na redovitoj sjednici Senata dana 14. lipnja 2016. godine, a naročito to da „Mjera ne predviđa nikakvu fleksibilnost ili prilagođavanje posebnostima pojedinih javnih službi“, te da se provedbeni propisi koji su trenutno na snazi, a kojima se uređuje „pitanje nastavka radnog odnosa nakon 65 godina života posebno izvrsnim znanstvenicima“, stavljaju van primjene te dolazi do buduće normativne netransparentnosti i nedovoljne adekvatne uređenosti tog vrlo važnog pitanja. Naime, prijedlogom Zakona o prestanku ugovora o radu u javnim službama, samo je iznimno ostavljena kao mogućnost da se može zadržati u radnom odnosu radnika koji je navršio 65 godina i 15 godina mirovinskog staža, radi dovršenja poslova od iznimnog značaja za rad javne službe ukoliko se redovito obavljanje poslova ne može osigurati na drugi način, na zahtjev čelnika ustanove i po prethodnom odobrenju Vlade. Koji su to kriteriji i uvjeti po kojima će se procjenjivati svaki pojedini zahtjev na taj su način toliko uopćeno stavljeni i ne pružaju nikakvu pravnu, a time i životnu, odnosno profesionalnu sigurnost. Zahtjevi vladavine prava nalažu da zakonodavne promjene budu provedene u skladu s načelom pravedne ravnoteže i sa što manje posljedica za one koje će te promjene pogoditi. Ovakvom lošom zakonodavnom praksom neizbježno se smanjuje povjerenje građana u pravni sustav države i time dalje ugrožava vladavina prava, temeljna ustavna vrijednost hrvatskog pravnog poretka (tako i Ustavni sud u svojoj Odluci U-I-4405/2013 i U-II-3222/2014 od 31. ožujka 2015. godine). Nadalje, dajemo osvrt i na rok za savjetovanje sa zainteresiranom javnošću na Nacrt prijedloga Zakona o prestanku ugovora o radu u javnim službama (u daljem tekstu Zakon) od osam dana, kao vrlo kratak i neprimjeren, te ne govori u prilog proceduralne poštenosti Vlade. Poštovanje propisane procedure, ali i demokratskih standarda pri donošenju zakona, drugih propisa i općih akata najmanja je mjera zahtjeva koja se pred njihove donositelje postavlja u demokratskom društvu utemeljenom na vladavini prava. Isto tako je i samim Zakonom o pravu na pristup informacijama (Narodne novine 85/15) u članku 11. stavku 3. propisano: „Tijela javne vlasti iz stavka 1. ovoga članka dužna su provesti savjetovanje s javnošću u pravilu u trajanju od 30 dana, osim u slučajevima kad se savjetovanje provodi sukladno propisu kojim se uređuje postupak procjene učinaka propisa“. Također se pridružujemo mišljenju da je neopravdano da se „ovim Nacrtom prijedloga Zakona ukidaju odredbe nekog drugih zakona, što je potpuno pogrešna praksa, a pri tome se još ni ne vodi računa kako će se pojedine izmjene odraziti na druge zakone ili čak na neke odredbe istoga zakona, što ne pridonosi pravnoj sigurnosti“. Isto tako je na taj način zakonodavac odnosno Vlada stavila u nepovoljniji položaj zaposlene u javnoj službi u odnosu na zaposlene u državnoj službi kojima radni odnos prestaje s istekom godine u kojoj su navršili 65 godina, čime smatramo da je ovaj Nacrt prijedloga Zakona neustavan zbog stavljanja u neravnopravan položaj navedene zaposlenike, a one koji već obavljaju rad nakon navršenih 65 godina po važećim ugovorima i onih koji ih više na taj način ne bi mogli obavljati. Ujedno skrećemo pozornost na inicijatora ovog Zakona, u tom smislu Ministarstvo uprave, koje nije uzelo u obzir posebnosti rada u znanstvenim i visokoškolskim institucijama te što sa sobom nosi pojam „autonomija Sveučilišta“ (upućujemo i na Odluku i rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I-5578/2013 i U-I-3633/2014 od 18. srpnja 2014. godine). Tako je prijedlogom Zakona stavilo van primjedbe odredbe specijalnog Zakona kojim je uređena materija znanosti i visokog obrazovanja, čiji je inicijator i stvaratelj bilo Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta, kao Ministarstvo nadležno za to posebno područje. Stoga predlažemo uzimanje u obzir očitovanja Senata Sveučilišta u Zagrebu, podredno i Ekonomskog Fakulteta-Zagreb te izmjenu Zakona sukladno gore navedenome, odnosno ne donošenje Zakona. Nije prihvaćen Zakon o pravu na pristup informacijama propisuje da postupak savjetovanja sa zainteresiranom javnošću traje u pravilu 30 dana što znači da rok može biti i kraći u opravdanim slučajevima (reformske mjere Vlade RH) Primjena članka 4. omogućuje zadržavanje službenika uvažavajući specifičnosti i potrebe pojedine javne službe Donošenjem ovoga Zakona i izmjenom Zakona o državnim službenicima bit će izjednačen položaj državnih i javnih službenika u pogledu prestanka službe odnosno ugovora o radu sukladno NPR 2016.