Izvješće o provedenom savjetovanju - Savjetovanje o Nacrtu prijedloga Zakona o izmjeni i dopuni Zakona o upravnim sporovima

Redni broj
Korisnik
Područje
Komentar
Status odgovora
Odgovor
1 MB V. TEKST KONAČNOG PRIJEDLOGA ZAKONA S OBRAZLOŽENJEM - KONAČNI PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENI I DOPUNI ZAKONA O UPRAVNIM SPOROVIMA, Članak 2. Stavak 2. čl. 79. je nejasan. Koji su razlozi da se predlaže ovakvo zakonsko rješenje? Trebalo bi biti jasno da ako se upravni spor vodi zbog određenog novčanog iznosa, ili neke imovine kojoj se može odrediti novčana protuvrijednost, da bi taj iznos trebao biti VPS. Ovo izgleda kao da se umjetno pokušava smanjiti odgovornost za gubitke upravnih sporova na 2.500 kn po radnji. Ako bi se radilo o značajnim iznosima onda se ovakvim rješenjem umanjuje rad, znanje i profesionalna odgovornost odvjetnika, a stimulira nezakonit rad države. Predlažem da se preuzmu zakonska rješenja o određivanju VPS-a iz Zakona o parničnom postupku. Mislav Bistrović, odvjetnik iz Zagreba. Nije prihvaćen Zakonodavac u okviru Ustava samostalno i slobodno odabire i uređuje normativni okvir ili zakonodavni model upravnog sudovanja radi zaštite individualnih prava od pretjeranog posizanja javnopravnih tijela. Predmetni određenjem upravnog spora kao spora neprocjenjive vrijednosti ne zadire se u samostalnost odvjetničke struke s obzirom da je naknada za rad odvjetnika propisana odvjetničkom tarifom koja propisuje iznos naknade koja pripada odvjetniku u sporovima neprocjenjive vrijednosti.
2 Udruga Zelena Istra V. TEKST KONAČNOG PRIJEDLOGA ZAKONA S OBRAZLOŽENJEM - KONAČNI PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENI I DOPUNI ZAKONA O UPRAVNIM SPOROVIMA, Članak 2. Aarhuška konvencija zahtijeva od država potpisnica da osiguraju pristup pravosuđu koji nije toliko skup da onemogućava predstavnicima javnosti, pojedincima ili udrugama, tužbe protiv kršenja okolišnog zakonodavstva. Preskupi troškovi sudskih postupaka glavna su prepreka pristupu pravosuđu. Premda «ne pretjerano skup» nije precizna definicija, obaveza koja iz nje proizlazi je bezuvjetna. Kao primjer veličine troškova koje bi pojedinci i udruge mogli imati u slučaju gubitka spora navodimo iznos za samo jedno pisanje odgovora na tužbu prema Odvjetničkoj tarifi (VIII. Tbr. 23) – 3.100,00 kn. Troškove postupka čine troškovi suda, odvjetnički troškovi, troškovi prijevoza svjedoka, troškovi sudskih vještaka. Predložena izmjena predstavlja korak unazad u usporedbi s trenutno važećim pravilom u kojem svaka strana plaća svoje troškove. Izmjena kojom se predlaže plaćanje svih tih troškova stranci koja izgubi spor predstavlja i kršenje Aarhuške konvencije i pravne stečevine EU. Pojedinci i udruge koji tuže tijela javne uprave radi zaštite javnog interesa – okoliša i prirode djeluju u javnom interesu i zakonodavac bi tu činjenicu trebao uzeti u obzir pri utvrđivanju sudskih troškova. Pristup pravosuđu mora, dakle, biti za pojedince i udruge biti prihvatljiv. Plaćanje troškova odvjetnika npr. zainteresirane strane u upravnom postupku, troškova vještačenja, putnih troškova tuženika i svjedoka i sudskih pristojbi za većinu udruga je trošak koji si ne mogu priuštiti. Diskrecijsko pravo suda da odredi u svakom pojedinom slučaju da svaka stranka podmiri svoje troškove ili da se troškovi odrede razmjerno uspjehu ne osigurava poštivanje pravila da troškovi za pojedince i udruge ne smiju biti preksupi. Odbor za praćenje provedbe Aarhuške konvencije zaključio je da takvo diskrecijsko pravo suda bez pravno obvezujućih instrumenata koji osiguravaju da ti troškovi za tužitelje ne budu preskupi predstavlja kršenje Aarhuške konvnecije (slučaj ACCC/C/2008/33). Slučaj Odbora za praćenje provedbe Aarhuške konvencije ACCC/C/2008/24 (Španjolska) – Odbor je zaključio da je država stranka Konvencije dužna primijeniti odredbe Konvencije na prikladan način odnosno na način da spriječi nametanje sudskih troškova će koji predstavnicima javnosti, koji žele osporavati presude sudova u slučajevima koji uključuju tijela javne uprave i drugim pitanjima pokrivenim Aarhuškom konvencijom, onemogućiti pristup pravosuđu. Slučaj Odbora za praćenje Aarhuške konvencije ACCC/C/2008/23 (Ujedinjeno Kraljevstvo) – Odbor je zaključio da je zahtjev suda koji je tražio od tužitelja da pokrije troškove parnice tuženiku – tijelu javne uprave predstavlja kršenje članka 9. st. 4. Konvencije. Slučaj Odbora za praćenje provedbe Aarhuške konvencije ACCC/C/2008/27 (Ujedinjeno Kraljevstvo) – člankom 9. st. 4. Konvencije propisano je da države moraju osigurati da «postupci...trebaju biti pravični, jednakopravni, pravodobni i ne toliko skupi da bi se time sprječavalo njihovo provođenje». U ovom se zaključku Odbora ističe da se pravičnost odnosi na pravičnost za tužitelja a ne na pravičnost za tuženika – tijelo javne uprave. Osim toga, u slučaju kada preispitivanje na sudu odluka koje se tiču okoliša i javnog interesa zahtijeva predstavnik javnosti i izgubi spor, činjenica da je spor okrenut zbog zaštite javnog interesa sud mora uzeti u obzir prilikom određivanja troškova postupka. Nije prihvaćen Primjedba Udruge Zelena Istra na članka 2. ZID Zakona o upravnim sporovima nije prihvaćena. Naime, udruga smatra da se predmetnim člankom krši Arhuška konvencija i to članka 9. stavak 4. i 5., koji nalažu da sudski postupci koje poduzimaju pojedinci ili organizacije civilnog društva protiv tijela uprave ne smiju biti preskupi. Primjedba nije prihvaćena iz razloga što se novim reguliranjem troškova upravnog spora ne krši Aarhuška konvencija s obzirom da je sukladno prijašnjem zakonskom uređenju, svaka stranka koja je sudjelovala u upravnom sporu sam je snosila svoje troškove. Novim predloženim zakonskim rješenjem, stranka koja izgubi spor snosti će sve troškove spora ali pri odlučivanju koji će se troškovi stranci nadoknaditi, sud će uzeti u obzir samo troškove koji su bili potrebni radi vođenja spora. Predloženo zakonsko rješenje je u skladu s odredbama članka 3. i 9. Aarhuške konvencije koji propisuju ovlasti domaćih sudova u svezi određivanja razumnih troškova i obvezu da troškovi postupaka ne smiju biti toliko skupi da bi se time spijećilo provođenje sudskih postupaka.
3 Udruga Zelena Istra II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE UREĐUJU ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI, Posljedice koje će proisteći donošenjem Zakona Predložena izmjena Zakona o Upravnim sporovima - prijedlog da je stranka koja izgubi spor dužna u cijelosti podmiriti sve troškove spora predstavlja kršenje čl. 9, st, 4. i 5. Aarhuške konvencije, koji nalažu da sudski postupci koje poduzimaju pojedinci ili organizacije civilnog društva protiv tijela uprave ne smiju biti preskupi. Od država potpisnica Konvencije očekuje se da za navedene aktere osigura prikladne mehanizme za smanjivanje i otklanjanje financijskih i drugih barijera za pristup pravosuđu. Hrvatska je ZUS bila uskladila s tom odredbom Aarhuške konvencije time što je uvedeno pravilo da svaka stranka sama podmiruje svoje troškove. Ovaj prijedlog izmjena ZUS-a predstavljakorak unatrag i kršenje međunarodnog sporazuma. Kada okolišne udruge upozoravaju Ministarstvo zaštite okoliša i energetike na neusklađenost Zakona o zaštiti okoliša s Aarhuškom konvencijom koje se tiču pristupa pravosuđu, Ministarstvo zaštite okoliša se poziva na svoju nenadležnost u tim pitanjima. Nadležnost za reguliranje pitanja pristupa pravosuđu u rukama je Ministarstva pravosuđa, koje je također dužno poštivati odredbe Aarhuške konvencije. Predložene izmjene za posljedicu imaju kršenje Aarhuške konvencije i mogućnost da okolišne udruge pred Odborom za praćenje Aarhuške konvnecije (Aarhus Convnetion Compliance Committee) pokrenu preispitivanje takvog pravila. U komentarima uz članak 2., u kojem je predložena navedena izmjena, navodimo bzaključke Odbora za praćenja provedbe Aarhuške konvencije u kojima je ocijenjeno da predstavljaju kršenje Aarhuške konvencije odredbe zakona kojima se pojedincima i organizacijama civilnog društva koji izgube spor nalaže plaćanje svih troškova parnice. Osim zaključaka Odbora, kao dokaz navodimo i presudu Europskog suda C-427/07, Komisija protiv Irske, kojom je presuđeno da se diskrecijsko pravo suda da sam ocijeni treba li ili ne stranka koja je izgubila parnicu platiti sve troškove postupka ne može smatrati kao ispravnom implementacijom odredbi Aarhuške konvencije koje nalažu da trošak postupka ne smije biti preskup, u skladu s Direktivom 2003/35/EC. Danom pristupanja Hrvatske Europskoj uniji stupio je snagu članak 145. Ustava (NN 76/10) kojim je utvrđeno da hrvatski sudovi štite subjektivna prava utemeljena na pravnoj stečevini Europske unije. Presude Suda Europske unije dio su pravne stečevine Europske unije koju su hrvatski sudovi, sva državna tijela, županije, gradovi i općine te pravne osobe s javnim ovlastima dužni poštovati. Osim toga, Ustavom je definirano da međunarodni ugovori koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom i objavljeni, a koji su na snazi, čine dio unutarnjega pravnog poretka Republike Hrvatske, a po pravnoj su snazi iznad zakona. Nije prihvaćen Primjedba Udruge Zelena Istra na članka 2. ZID Zakona o upravnim sporovima nije prihvaćena. Naime, udruga smatra da se predmetnim člankom krši Arhuška konvencija i to članka 9. stavak 4. i 5., koji nalažu da sudski postupci koje poduzimaju pojedinci ili organizacije civilnog društva protiv tijela uprave ne smiju biti preskupi. Primjedba nije prihvaćena iz razloga što se novim reguliranjem troškova upravnog spora ne krši Aarhuška konvencija s obzirom da je sukladno prijašnjem zakonskom uređenju, svaka stranka koja je sudjelovala u upravnom sporu sam je snosila svoje troškove. Novim predloženim zakonskim rješenjem, stranka koja izgubi spor snosti će sve troškove spora ali pri odlučivanju koji će se troškovi stranci nadoknaditi, sud će uzeti u obzir samo troškove koji su bili potrebni radi vođenja spora. Predloženo zakonsko rješenje je u skladu s odredbama članka 3. i 9. Aarhuške konvencije koji propisuju ovlasti domaćih sudova u svezi određivanja razumnih troškova i obvezu da troškovi postupaka ne smiju biti toliko skupi da bi se time spijećilo provođenje sudskih postupaka.
4 Upravni sud u Rijeci PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENI I DOPUNI ZAKONA O UPRAVNIM SPOROVIMA Predložena formulacija čl. 79. ZUS-a jednaka je osnovnom tekstu toga članka (NN 20/10), uz dodatak novog stavka 2. Takav pristup noveliranju materije troškova upravnog spora nedostatan je, prije svega zbog sljedećih razloga: 1) ne razlikuje situacije u kojima je tužitelj u sporu uspio „do kraja“ (tj. kada je sud u korist tužitelja sam riješio stvar – reformacijska presuda), od situacija u kojima se pokretanje spora pokazalo opravdanim, ali ishod spora još uvijek ne razumijeva da će upravna stvar u konačnici biti riješena u korist tužitelja (kod vraćanja predmeta na ponovni postupak – kasacijska presuda, odnosno kod nalaganja donošenja rješenja zbog tzv. šutnje uprave) – po spomenutom diferenciranju uspjeha tužitelja u sporu upravni spor razlikuje se od drugih sudskih postupaka; 2) predložena formulacija stavka 2., u kombinaciji sa čl. 110. st. 4. t. 3. Zakona o sudovima, može dovesti do zaključka da sudski savjetnici više neće biti ovlašteni na provođenje postupka i predlaganje nacrta odluka u upravnom sporu; 3) uopće nije uređen postupak odlučivanja o troškovima spora; 4) prijelazna odredba ne referira se na sporove dovršene presudom bez rasprave, niti na sporove dovršene rješenjem; 5) nije iskorištena mogućnost putem normiranja troškova stimulirati stranke na racionalno postupanje u sporu, poput postupanja tuženika po tužbenom zahtjevu, povlačenja tužbe, koncentriranja procesnih radnji i sl. (v. npr. s time povezane dijelove prijedloga ovog Suda od 8. studenog 2016., upućen Ministarstvu pravosuđa). Problemi koji mogu proizaći iz netom navedenog pod 1) i 2) eventualno se mogu sanirati sudskom praksom, ali radi pravne sigurnosti, ujednačenosti postupanja, te izbjegavanja gubitka vremena i resursa na odlučivanje o osporavanju takve prakse u početnom razdoblju, prikladnije bi bilo spomenuto izrijekom propisati. Svrhovitim ograničenjima u priznati iznos naknade troškova spora ne bi se zadiralo se u odnos odvjetnik-stranka uređen Tarifom, već bi bila ograničena naknada troškova na teret protustranke. Upravni sud u Rijeci Djelomično prihvaćen Primjedba Upravnog suda u Rijeci koji smatra da je predložena novela materijalnih troškova upravnog spora nije dostatna te da je potrebno dodatno razraditi pitanje troškova upravnog spora kako bi se izbjegla potreba za uspostavom sudske prakse koje bi regulirale pojedine situacije u određivanju troškova upravnog spora. Primjedba je usvojena te će se dodatno razraditi određivanje troškova u upravnom sporu kao i postupak odlučivanja o troškovima spora. Primjedba na odredbu kojom je propisano da je upravni spor, spor neprocjenjive vrijednosti nije prihvaćena. Naime, većina upravnih sporova su sporovi neprocjenjive vrijednosti te se i u dosadašnjoj sudskoj praksi, pokazalo da sudski savjetnici mogu voditi upravne sporove u vrlo malom broju upravnih predmeta. Pitanje ovlasti sudskih savjetnika na upravnim sudovima, uredit će se Zakonom o sudovima koji je u skladu s planom normativnih aktivnosti predviđen za I kvartal 2017.
5 ZELENA AKCIJA V. TEKST KONAČNOG PRIJEDLOGA ZAKONA S OBRAZLOŽENJEM - KONAČNI PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENI I DOPUNI ZAKONA O UPRAVNIM SPOROVIMA, Članak 2. Podržavamo komentare Zelene Istre budući da predložene izmjene čl.2. (čl. 79. st.4.) Zakona o upravnim sporovima idu u smjeru protivnom duhu, ali i samim odredbama Arhuške konvencije, kao što je to podrobno objašnjeno u komentarima kojima se pridružujemo. Kao dodatni argument spomenutim komentarima navodimo ovdje stav o troškovima stranaka u upravnim sporovima prof. Daria Đerđe, predstojnika Katedre za upravno pravo Pravnog fakulteta u Rijeci i prof. Marka Šikića,predstojnika Katedre za upravno pravo Pravnog fakulteta u Zagrebu. Naime, u Komentaru Zakona o upravnim sporovima, napisali su: „Iako ZUS to pitanje ne uređuje željeli bismo istaknuti kako bi bilo vrlo nepravedno naplaćivati cjelokupne troškove spora strankama koje u sporu nisu uspjele, ali koje su sporove pokrenule u prvom redu radi zaštite javnog interes (npr. sporovi radi zaštite okoliša). Stoga smatramo da sudovi svakako tu okolnost moraju uzeti u obzir kada odlučuju o troškovima spora.“ (str. 296 Komentara ZUS-a). Činjenica da istaknuti hrvatski stručnjaci za upravno pravo prepoznaju i navode u Komentaru ZUS-a sporove radi zaštite okoliša kao primjer sporova koji se u prvom redu pokreću u javnom interesu, svakako ne smije ostati zanemarena prilikom ovih izmjena Zakona o upravnim sporovima. Organizacije civilnog društva i građani pojedinci tek su posljednih nekoliko godina počeli ostvarivati sudsku zaštitu svojih prava u raznim postupcima koji su tiču zaštite okoliša. Sigurni smo kako će ovakva izmjena Zakona, radi opravdane bojazni od pretjeranih sudskih troškova, odbiti i mnoge građane, a i organizacije civilnog društva da pokreću sporove radi zaštite javnog interesa, a što se nikako ne može smatrati napretkom. Nije prihvaćen Primjedba na članka 2. ZID Zakona o upravnim sporovima nije prihvaćena. Naime, udruga smatra da se predmetnim člankom krši Arhuška konvencija i to članka 9. stavak 4. i 5., koji nalažu da sudski postupci koje poduzimaju pojedinci ili organizacije civilnog društva protiv tijela uprave ne smiju biti preskupi. Primjedba nije prihvaćena iz razloga što se novim reguliranjem troškova upravnog spora ne krši Aarhuška konvencija s obzirom da je sukladno prijašnjem zakonskom uređenju, svaka stranka koja je sudjelovala u upravnom sporu sam je snosila svoje troškove. Novim predloženim zakonskim rješenjem, stranka koja izgubi spor snosti će sve troškove spora ali pri odlučivanju koji će se troškovi stranci nadoknaditi, sud će uzeti u obzir samo troškove koji su bili potrebni radi vođenja spora. Predloženo zakonsko rješenje je u skladu s odredbama članka 3. i 9. Aarhuške konvencije koji propisuju ovlasti domaćih sudova u svezi određivanja razumnih troškova i obvezu da troškovi postupaka ne smiju biti toliko skupi da bi se time spijećilo provođenje sudskih postupaka.