Izvješće o provedenom savjetovanju - Javno savjetovanje o Nacrtu prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o vodama

Redni broj
Korisnik
Područje
Komentar
Status odgovora
Odgovor
1 Boris Mikić NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O VODAMA, Članak 72. Predlažemo izmjenu u stavku 4. riječi „umjeravanja vodomjera“ sa riječima „poslovi ovjeravanja vodomjera i/ili poslovi pripreme vodomjera za ovjeravanje“. Obrazloženje: Na temelju Zakona o mjeriteljstvu (NN 74/2014) propisano je da je vodomjer, koji se upotrebljava u prometu roba i usluga, zakonito mjerilo i kao takvo mora biti ovjereno te podliježe nadzoru mjeriteljske inspekcije Državnog zavoda za mjeriteljstvo. Poslove ovjeravanja zakonitih mjerila obavlja Državni zavod za mjeriteljstvo i ovlaštena tijela za ovjeravanje zakonitih mjerila. Poslove pripreme zakonitih mjerila za ovjeravanje obavlja ovlašteno tijelo za pripremu zakonitih mjerila za ovjeravanje. Ovlaštena tijela su pravne osobe koje obavljaju poslove ovjeravanja zakonitih mjerila i/ili poslove pripreme zakonitih mjerila za ovjeravanje kao javnu ovlast. Poslove izdavanja odobrenja obavlja Zavod na temelju Zakona o mjeriteljstvu i provedbenih propisa donesenih na temelju istoga Zakona. Također, Zakonom je propisano da za redovno ovjeravanje obračunskih komunalnih mjerila temeljem kojih se utvrđuje cijena toplinske energije, električne energije, vode ili plina odgovorne su pravne i fizičke osobe koje prodaju toplinsku energiju, električnu energiju, vodu ili plin. Temeljem gore navedenoga vodomjeri se ne „umjeravaju“ već se „ovjeravaju“ i „pripremaju za ovjeravanje“. Neki od isporučitelja vodnih usluga (prema Zakonu o vodama) su ovlaštena tijela za poslove pripreme zakonitih mjerila za ovjeravanje odobrena od Državnog zavoda za mjeriteljstvo u skladu sa Zakonom o mjeriteljstvu te u skladu s navedenim molimo Vas da izmijenite riječi u Zakonu o vodama sa predloženim. Boris Mikić, voditelj Službe za mjeriteljstvo DZM Prihvaćen Adekvatno će se normirati.
2 Brodsko ekološko društvo-BED NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O VODAMA Važeći Zakon o vodama je iz 2009. godine (NN 153/09) i od tada su napravljene četiri izmjene i dopune Zakona (NN 63/11, 130/11, 56/13 i 14/14), što znači da su ove izmjene pete po redu. Kako bi se zakon čitao, razumio i primjenio, potrebno je istovremeno pred sobom imati 5 dokumenata, a ako se usvoje ove izmjene bit će 6 dokumenata. Zbog razumljivosti Zakona, njegove bolje primjene i općenito dobrog upravljanja, smatramo kako je nužno izraditi novi zakon o vodama koji će obuhvatiti sve gore navedene izmjene i dopune zajedno sa onima iz ovog ciklusa. Primljeno na znanje Izrađivač Nacrta prijedloga zakona inicirat će da Vlada Republike Hrvatske predloži da Odbor za zakonodavstvo Hrvatskog sabora, kao ovlašteno tijelo sukladno odredbi članka 62. podstavka 6. Poslovnika Hrvatskog sabora („Narodne novine“, broj 81/13), utvrdi i izda pročišćeni tekst Zakona o vodama. Sukladno Jedinstvenim metodološko-nomotehničkim pravilima za izradu akata koje donosi Hrvatski sabor (Narodne novine, broj 74/15), donošenju novoga zakona potrebno je pristupiti ako se više od polovine članaka osnovnog propisa mijenja, odnosno dopunjava, što ovdje nije slučaj. Napominje se da je predmet ovih izmjena i dopuna Zakona o vodama izvršavanje obveza iz EU pilota u cilju potpunog usklađivanja s pravnom stečevinom EU u području voda. Uzevši u obzir činjenicu da je iste potrebno donijeti u što kraćem roku kako ne bi došlo do aktiviranja daljnjih mehanizama zbog povrede pravne stečevine EU protiv države članice, a da je donošenje cjelovitog Zakona dugotrajniji i složeniji postupak, pristupilo se izmjenama i dopunama Zakona o vodama.
3 Društvo građevinskih inženjera Zagreb NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O VODAMA, Članak 2. Interni vodovodni/odvodni sustav, definiran ovim prijedlogom ZoV, određen je kao jedinstven. U praksi je on u nadležnosti dva vlasnika: isporučitelja vodnih usluga i krajnjeg korisnika, sa svim njihovim pravima, odgovornostima i obvezama pa predlažemo isti i razdvojiti na dva dijela da ta prava i odgovornosti budu jasno definirana. Nije prihvaćen Nije određen kao jedinstven (vidjeti izraz »Interni vodovodni i odvodni sustavi« - članak 2. Nacrta prijedloga zakona), a nije zato što od tog jedinstva odstupaju samo individualni vodomjeri koji su, u pravilu, u vlasništvu i isporučitelja prema općim i tehničkim uvjetima isporuke. Mišljenja smo da to još nije materija za jedinstveno zakonsko uređenje već se prepušta isporučiteljima da to urede općim i tehničkim uvjetima isporuke vodnih usluga.
4 Društvo građevinskih inženjera Zagreb NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O VODAMA, Članak 2. Iz navedenih definicija nije jasno da li priključak na komunalne građevine pripada internim vodovodnim/odvodnom sustavima ili sustavu javne vodoopskrbe/odvodnje, pa je potrbno uvesti jasnu definiciju što je priključak. Nije prihvaćen Ta je materija prepuštena javnim isporučiteljima vodnih usluga da je urede općim i tehničkim uvjetima isporuke vodnih usluga iz članka 215. Zakona o vodama kada detaljnije uređuju tehničko-tehnološke uvjete priključenja.
5 Društvo građevinskih inženjera Zagreb NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O VODAMA, PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBEIzmjena izrazaČlanak 83. Potrebno je uskladiti važeći čl.212.st.2 ZoV s važećim čl.28.i čl.37. ZoFVG jer su u nesuglasju, a vezano je za troškove priključenja nekretnine na komunalne vodne građevine i odredbi tko snosi te troškove. Naime ZoV određuje da iste snosi vlasnik ili drugi zakonski posjednik, dok ZoFVG dopušta mogućnost da se isti financiraju iz naknade za korištenje voda i naknade za zaštitu voda. Nije prihvaćen Dvostruko plaćanje predstavljalo bi stjecanje bez osnove. Dužnost je vlasnika ili dugog zakonitog posjednika da snosi trošak svog priključenja, ali ako se taj trošak plati kroz projekt koji se sufinancira iz sredstava nakade za korištenje voda ili naknade za zaštitu voda, od vlasnika/drugog zakonitog posjednika neće se još jednom naplatiti.
6 Društvo građevinskih inženjera Zagreb NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O VODAMA, Stupanje na snaguČlanak 97. Smatramo potrebnim navesti što je s postupcima koji su započeti po starom zakonu, a koji se novim zakonom mijenjaju. Prihvaćen Adekvatno će se normirati.
7 Društvo građevinskih inženjera Zagreb NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O VODAMA, Važenje odluka o odvodnji otpadnih vodaČlanak 93. Smatramo potrebnim odrediti koje su to pojedinačne odredbe o odvodnji koje prestaju važiti. Ovako sročena odredba omogućuje subjektivno tumačenje odredbi koje su prestale važiti ikoje nisu prestale važiti, što neupitno vodi u pravnu nesigurnost, budući da je prepušteno da svatko u primjeni sam utvrđuje što je, a što nije u suprotnosti s novim propisom. Prihvaćen Adekvatno će se urediti.
8 Društvo građevinskih inženjera Zagreb NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O VODAMA, Upravljanje građevinama za navodnjavanjeČlanak 92. Iz razloga razumljivosti zakona nužno je izraditi pročišćeni tekst zakona. Primljeno na znanje Primjedba se ne odnosi na članak 92. Nacrta prijedloga zakona već je načelne naravi. Izrađivač Nacrta prijedloga zakona inicirat će da Vlada Republike Hrvatske predloži da Odbor za zakonodavstvo Hrvatskog sabora, kao ovlašteno tijelo sukladno odredbi članka 62. podstavka 6. Poslovnika Hrvatskog sabora („Narodne novine“, broj 81/13), utvrdi i izda pročišćeni tekst Zakona o vodama. Sukladno Jedinstvenim metodološko-nomotehničkim pravilima za izradu akata koje donosi Hrvatski sabor (Narodne novine, broj 74/15), donošenju novoga zakona potrebno je pristupiti ako se više od polovine članaka osnovnog propisa mijenja, odnosno dopunjava, što ovdje nije slučaj. Napominje se da je predmet ovih izmjena i dopuna Zakona o vodama izvršavanje obveza iz EU pilota u cilju potpunog usklađivanja s pravnom stečevinom EU u području voda. Uzevši u obzir činjenicu da je iste potrebno donijeti u što kraćem roku kako ne bi došlo do aktiviranja daljnjih mehanizama zbog povrede pravne stečevine EU protiv države članice, a da je donošenje cjelovitog Zakona dugotrajniji i složeniji postupak, pristupilo se izmjenama i dopunama Zakona o vodama.
9 Društvo građevinskih inženjera Zagreb NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O VODAMA, Članak 91. Postupanje po člancima 88. – 91. ovog nacrta zakona vodi u nered u prostoru, i u dugotrajne sudske sporove. Smatramo da se odredbe ovih članka direktno suprotne odrednicama Europske unije vezanim za zahtjeve glede točnosti i ažuriranosti podataka katastra i zemljišnih knjiga. Nije prihvaćen Ovim se odredbama uređuje ozakonjenje vodnih građevina kao primano linijskih objekata po pravnom modelu koji je ozakonjen već u Zakonu o cestama za prometnice. Kako ne postoji poseban zakon o ozakonjenju bespravno sagrađenih linijskih građevina to se moralo pristupiti uređenju ovim Nacrtom prijedloga zakona. Bez navedenih članaka neće biti moguće riješiti pitanje vlasništva za izgrađene vodne građevine. Većina vodnih građevina izgrađena je prije 1990.g. te za iste ne postoji dokaz o isplati, zk. izvadak, ugovor ili sličan pravni dokument kao dokaz stjecanja vlasništva. Ne pristupimo li ovakvom normiranju slijedećim generacijama ćemo ostaviti istovjetan nered kakav smo i sami naslijedili. Riječ je zemljištu koje je privedeno namjeni prije najmanje 20 godina i ta namjena u naravi nije istovjetna namjeni evidentiranoj u zemljišnim knjigama i katastru. Građevine su u posjedu Hrvatskih voda, županija odnosno isporučitelja vodnih usluga više od 20 godina, njima zakoniti posjednici upravljaju, rekonstruiraju ih i održavaju, a pravnu analogiju stjecanja nalazimo u članku 159. stavcima 2. i 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.
10 Društvo građevinskih inženjera Zagreb NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O VODAMA, Članak 90. Ukoliko su se htjele ovom zakonom ukinuti odredbe nekih drugih zakona, nužno je bilo točno navesti propis, odnosno oznaku pojedinih odredaba koje se stavljaju izvan snage, uz precizno navođenje broja službenog glasila u kojem su objavljeni, kao i istovremeno pripremiti i izmjene tih drugih zakona u kojima se date odredbe ukidaju, a radi osobite važnosti za pravnu sigurnost. Postupanje po člancima 88. – 91. ovog nacrta zakona vodi u nered u prostoru, i u dugotrajne sudske sporove. Smatramo da se odredbe ovih članka direktno suprotne odrednicama Europske unije vezanim za zahtjeve glede točnosti i ažuriranosti podataka katastra i zemljišnih knjiga. Članak 90. predlažemo brisati u cijelosti. Nije prihvaćen Ovim se Nacrtom prijedloga zakona ne predlaže ukidanje odredbi drugih zakona. Ovaj Nacrt prijedloga zakona ne sadržava odredbe kojima se stavljaju izvan snage svi propisi, odnosno one odredbe propisa koje su u suprotnosti s ovim zakonom. No njime se primjenjuje načelo lex specialis derogat legi generali (primjena posebnog propisa isključuje primjenu općeg propisa). Kako opći propis nastavlja pravno egzistirati (nije stavljen van snage), ali se ne primjenjuje na konkretne slučajeve, to ne postoji ni obveza taksativnog navođenja odredbi općeg propisa koje se ne primjenjuju na konkretan slučaj.
11 Društvo građevinskih inženjera Zagreb NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O VODAMA Zakon je potrebno uskladiti s Jedinstvenim metodološko-nomotehničkim pravilima za izradu akata koje dodnosi Hrvatski sabor (NN 74/15). Ukoliko se zakonom ukidaju odredbe nekih drugih zakona, nužno je točno navesti propis, odnosno oznaku pojedinih odredaba koje se stavljaju izvan snage, uz precizno navođenje broja službenog glasila u kojem su objavljeni, (članak 21. Jedinstvenim metodološko-nomotehničkim pravilima za izradu akata koje dodnosi Hrvatski sabor). Određenje prema kojemu se stavljaju izvan snage svi propisi, odnosno one odredbe propisa koje su u suprotnosti s propisom koji se donosi i to radi toga što bi se otežala primjena propisa i ugrozila pravna sigurnost, nije prihvatljivo, budući da je prepušteno da svatko u primjeni sam utvrđuje što je, a što nije u suprotnosti s novim propisom. (članak 21. Jedinstvenih metodološko-nomotehničkih pravila za izradu akata koje dodnosi Hrvatski sabor). Samtramo nužnim istovremeno pripremiti i izmjene tih drugih zakona u kojima se date odredbe ukidaju, a radi osobite važnosti za pravnu sigurnost. Nije prihvaćen Ovim se Nacrtom prijedloga zakona ne predlaže ukidanje odredbi drugih zakona. Ovaj Nacrt prijedloga zakona ne sadržava odredbe kojima se stavljaju izvan snage svi propisi, odnosno one odredbe propisa koje su u suprotnosti s ovim Zakonom.
12 Društvo građevinskih inženjera Zagreb NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O VODAMA, Upis vodnih građevina izgrađenih prije stupanja na snagu ovoga ZakonaČlanak 88. Smatramo da potvrda iz članka 25 a. nije dovoljan dokaz vlasništva - potvrdu izdaju Hrvatske vode, koje po zakonu nisu institucija koja utvrđuje pravo vlasništva. Smatramo da je upis u katastar i zemljišne knjige potrebno vršiti sukladno propisima koji predmetno područje reguliraju, odnosno, da se pravo vlasništva, kao temelj za upis u katastar i zemljišne knjige, treba dokazivati pravovaljanim ispravama ili potvrdama (ugovori, zk-izvadci). Također smatramo da odredba: „bez obzira na postojeće upise u zemljišne knjige“ omogućava samovolju prilikom upisa u zemljišne knjige, a i katastar, što je direktno suprotno i odredbama Europske Unije, te naporima da se u katastru i zemljišnim knjigama uvede usklađenje i red. Nije prihvaćen Vidjeti odgovor na primjedbe na članak 91. Nacrta prijedloga zakona istog sudionika.
13 Društvo građevinskih inženjera Zagreb NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O VODAMA, Članak 89. Ne smije se dozvoliti upis u katastar i zemljišne knjige isključivo na temelju geodetskog elaborata izvedenog stanja i potvrde iz članka 25 a. (potvrdu izdaju Hrvatske vode, koje po zakonu nisu institucija za utvrđivanje prava vlasništva, a ne propisuju se nikakvi dokazi vlasništva). Smatramo da uvjeti za upis u katastar i zemljišne knjige za vodne građevine moraju biti isti kao i za ostale građevine, odnosno, da se upisi vodnih građevina moraju upisivati u katastar i zemljišne knjige sukladno zakonima koji navedeno područje reguliraju. Nije prihvaćen Vidjeti odgovor na primjedbe na članak 91. Nacrta prijedloga zakona istog sudionika.
14 Društvo građevinskih inženjera Zagreb NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O VODAMA, Provedbeni propisi MinistraČlanak 85. Člankom su propisani rokovi u kojima će zakonodavac uskladiti podzakonske i druge povezane propise, no nije navedeno, koji propisi će biti na snazi dok se to usklađenje ne izvrši. Smatramo da je rok od 12 mjeseci za usklađivanje podzakonskih i drugih povezanim propisa predugačak i da doprinosi pravnoj nesigurnosti. Nije prihvaćen Svi provedbeni propisi ovoga Zakona su na snazi dok se ne izmijene u postupku usklađenja ili ne donesu novi.
15 Društvo građevinskih inženjera Zagreb NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O VODAMA, Provedbeni propisi Vlade Republike HrvatskeČlanak 84. Člankom su propisani rokovi u kojima će zakonodavac uskladiti podzakonske i druge povezane propise, no nije navedeno, koji će propisi biti na snazi dok se to usklađenje ne izvrši. Smatramo da je rok od 12 mjeseci za usklađivanje podzakonskih i drugih povezanim propisa predugačak i da doprinosi pravnoj nesigurnosti. Nije prihvaćen Svi provedbeni propisi ovoga Zakona su na snazi dok se ne izmijene u postupku usklađenja ili ne donesu novi.
16 Društvo građevinskih inženjera Zagreb NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O VODAMA, Članak 52. Smatramo da bi u stavku 1. točka 3. trebala glasiti: Vodopravnom potvrdom potvrđuje se: 3. da je dokumentacija o provedenim regionalnim i detaljnim geološkim istraživanjima i drugim radovima izrađena sukladno izdanim vodopravnim uvjetima. Prihvaćen Adekvatno će se normirati.
17 Društvo građevinskih inženjera Zagreb NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O VODAMA, Članak 50. Nije definirano trajanje vodopravnih uvjeta kod ribnjaka (zakup ribnjaka prema Zakonu o poljoprivrednom zemljištu je 25-50 godina, a vodopravni uvjeti traju 2 godine. Prihvaćen Rok važenja vodopravnih uvjeta postaje materija pravilnika iz članka 142. Zakona o vodama i unutar njegovih odredbi će se voditi računa o tome.
18 Društvo građevinskih inženjera Zagreb NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O VODAMA, Članak 47. Smatramo potrebnim u tekstu dodati da se: Vodopravni uvjeti izdaju kao upravni akti za izvođenje vodoistražnih radova te za izvođenje drugih istražnih radova (naftna istraživanja, istraživanja geotermalnih voda, rudarska istraživanja i dr.) na temelju programa istražnih radova, kao i drugih radova koji nisu istražni (čišćenje zdenaca ili izvorišta itd.), a koji mogu trajno, povremeno ili privremeno utjecatina vodni režim. Prihvaćen Adekvatno će se normirati.
19 Društvo građevinskih inženjera Zagreb NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O VODAMA, Članak 12. U stavku 3. članka navodi se da „kada je druga namjena korištenja akumulacije vodoopskrba i zaštita od štetnog djelovanja voda režim korištenja se u cjelosti uređuje vodopravnom dozvolom.“ Međutim za zaštitu od štetnog djelovanja voda Zakon o vodama ne propisuje vodopravnu dozvolu. U ovom članku nije navedeno što se događa ako se voda iz akumulacije koristi za ribnjake te s kojim se vodopravnim aktom u tom slučaju regulira vodni režim, kao i kada se na akumulaciju postavljaju plutajući objekti. Nije prihvaćen Sukladno članku 29. stavku 3. Zakona o vodama koji je izmijenjen člankom 12. Nacrta prijedloga zakona vodopravna dozvola za korištenje voda izdaje se korisniku primarne namjene. Tom dozvolom uređuju se ograničenja režima u slučaju zaštite od štetnog djelovanja voda.
20 Društvo građevinskih inženjera Zagreb NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O VODAMA, Članak 11. Odredbe članka 26.b st. 1. potrebno je uskladiti s odredbama Zakon o prostornom uređenju i Zakon o gradnji: - riječi „prema propisima o prostornom uređenju“ odnosno „prema propisima o gradnji“ treba zamjeniti riječima „prema posebnom propisu koji uređuje prostorno uređenje“, odnosno „prema posebnom propisu koji uređuje gradnju“. Naime, izdavanje lokacijske dozvole propisuju čl. 125. do 150. Zakon o prostornom uređenju (poglavlje 7.2. Lokacijska dozvola) a izdavanje građevinske dozvole čl. 106. do 127. Zakona o gradnji (poglavlje 7.1. Građevinska dozvola). - treba propisati tko izrađuje snimku izvedenog stanja, - treba propisati u Zakonu kako (kada) će se uknjižiti u zemljišnu knjiigu „izgrađena neuknjižena vodna građevina“, npr.: geodetskim elaboratom za evidentiranje građevina iz Pravilnika o parcelacijskim i drugim geodetskim elaboratima, NN 86/07, 25/09 i 148/09. - ako to nije moguće treba predložiti neka alternativna rješenja rekonstrukcije regulacijskih i zaštitnih vodnih građevina (npr. razloga navedenih u čl. 129. i 130. Zakon o gradnji). Odredbe članka članka 26.b st. 2. potrebno je uskladiti s odredbama Zakona o gradnji. - riječi „prema propisima o gradnji“ treba zamjeniti riječima „prema posebnom propisu koji uređuje gradnju“. - čl. 131. st. 5. Zakona o gradnji: Iznimno prijavi početka građenja ne prilaže se dokaz da je u katastru forimirana građevna čestica ako se gradi građevina za koju je lokacijskom dozvolom određen obuhvat zahvata u prostoru unutar kojeg se parcelacijskim elaboratom formira ta čestica. - čl. 137. st. 2. podst. 8. Zakona o gradnji: U slučaju iz čl. 131. st. 5. Zakona o gradnji prilaže se zahtjevu za izdavanje uporabne dozvole dokaz da je u katastru forimirana građevna čestica. - Taj se dokaz ne mora priložiti zahtjevu za izdavanje uporabne dozvole građevine čije je građenje u interesu RH. - čl. 145. st. 1. podst. 2. Zakona o gradnji: Za građevinu čije je građenje u interesu RH izdaje se privremena uporavna dozvola ako zahtjevu za izdavanje uporabne dozvole nije priložem dokaz da je u katastru formirana građevna čestica. Odredbe članka članka 26.b st. 3. potrebno je uskladiti s odredbama Zakona o gradnji: Mogućnost prilaganja iznimnih dokaza o pravnom interesu za izdavanje građevinske dozvole (npr.: Odluka Vlade RH, odredba posebnog zakona, suglasnost osobe koja upravlja cestom, infrastrukturom ili vodnim dobrom i dr.) određena je u čl. 108. st. 5. i 6. Zakon o gradnji. Stoga s tim odredbama Zakona o gradnji treba uskladiti odredbu čl. 26.b st. 3. Proizlazi iz ovih prijedloga da kod izrade Nacrta prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o vodama nisu dovoljno poštivane odredbe Zakon o prostornom uređenju i Zakona o gradnji, osobito odredbe Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prostornom uređenju, NN 65/17 i Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o gradnji, NN 20/17. Nije prihvaćen Ovo je uređenje predmetne materije posebnim zakonom koje je drukčije od uređenja Zakona o gradnji i Zakona o prostornom uređenju. Nema smisla uređivati tko izrađuje snimku izvedenog stanja ako je to uređeno Pravilnikom o parcelacijskim i drugim geodetskim elaboratima, a ovim se zakonom ne uređuje drukčije. Na primjedbu da treba propisati u Zakonu kako (kada) će se uknjižiti u zemljišnu knjigu „izgrađena neuknjižena vodna građevina upućujemo na odredbe članaka 89. - 92. Nacrta prijedloga zakona. Na primjedbu o mogućnosti prilaganja iznimnih dokaza o pravnom interesu za izdavanje građevinske dozvole (npr. odluka Vlade RH, odredba posebnog zakona, suglasnost osobe koja upravlja cestom, infrastrukturom ili vodnim dobrom i dr.) – ukazujemo da je ovim Nacrtom prijedloga zakona kao posebnim zakonom upravo uređeno što se prilaže kao dokaz pravnog interesa.
21 Društvo građevinskih inženjera Zagreb NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O VODAMA, Članak 10. Članak 26.a. Zakona nakon te izmjene glasi: Za građenje cjevovoda za javnu vodoopskrbu, do 100 mm promjera i do 400 metara duljine (manje komunalne vodne građevine) na zemljištu u vlasništvu RH, jedinica područne (regionalne) samouprave, jedinica lokalne samouprave kao i pravnih osoba kojima su dioničari, udjeličari odnosno osnivači RH, jedinica područne (regionalne) samouprave ili jedinica lokalne samouprave kao i cjevovoda za javnu odvodnju otpadnih voda do 300 mm promjera i do 400 metara duljine na zemljištu u vlasništvu RH, jedinica područne (regionalne) samouprave, jedinica lokalne samouprave kao i pravnih osoba kojima su dioničari, udjeličari odnosno osnivači RH, jedinica područne (regionalne) samouprave ili jedinica lokalne samouprave ne izdaje se lokacijska dozvola, a građenju se pristupa na temelju odredbe čl. 81. Zakona o gradnji. Smatramo nužnim uskladiti članak 26.a. Zakona s čl. 125. Zakona o prostornom uređenju prema kojem se izdaju lokacijske dozvole za određene zahvate u prostoru, za određene uvjete građenja i kada stranka zatraži izdavanje lokacijske dozvole. Nije stoga osnovano propisivati u Zakonu poseban slučaj kada se ne izdaje lokacijska dozvola. Nadalje, smatramo nužnim uskladiti članak 26.a. Zakona s čl. 106. st. 1. Zakona o gradnji, jer čl. 81. Zakon o gradnji koji je naveden u čl. 26.a ne propisuje pristup građenju građevine već propisuje utvrđivanje posebnih uvjeta u svrhu izrade glavnog projekta. Nije prihvaćen Riječ je o uređenju specifične materije posebnim zakonom.
22 Društvo građevinskih inženjera Zagreb NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O VODAMA, Članak 4. Stavak 2. članka 16.a Zakona nakon te dopune glasi: Investitor zahvata u prostoru kojem je lokacijskom dozvolom određen uvjet da izvede određeni zahvat u prostoru na javnom vodnom dobru „kao i investitor koji ishođuje građevinsku dozvolu bez izdavanja lokacijske dozvole“ mora za izvođenje tog zahvata ishoditi prethodnu suglasnost Hrvatskih voda u upravnom postupku, umjesto odluke i ugovora o pravu građenja, odnosno odluke i ugovora o pravu služnosti. Smatramo nužnim uskladiti stavak 2. članka 16.a. Zakona sa podstavcima 7. i 8., čl. 108. st. 2. odnosno sa st. 3. istog članka Zakona o gradnji, NN 153/13 i 20/17, prema kojima se dokaz pravnog interesa, suglasnosti i drugi akti nadležnih tijela u vezi građenja građevine pribavljaju prije podnošenja zahtjeva za izdavanje građevinske dozvole. Nije prihvaćen Članak se smatra usklađen sa Zakonom o gradnji. Prema Zakonu o gradnji „suglasnosti i drugi akti nadležnih tijela u vezi građenja građevine pribavljaju se prije podnošenja zahtjeva za izdavanje građevinske dozvole“. Stoga se i suglasnost iz članka 16.a ovoga Zakona pribavlja kao prethodna suglasnost.
23 Društvo građevinskih inženjera Zagreb NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O VODAMA, Članak 2. Značenje izraza, a posebice onih koji se odnose na građevine i sustave preporučujemo uskladiti s Leksikonom građevinarstva (Autor: Dr.sc. Veselin Simović dipl.ing.građ.). 23. „Individualni sustav odvodnje“ Upitan je izraz „Individualni sustav odvodnje“, jer u nastavku teksta ZOV-a nije regulirno samo funkcioniranje ovog sustava i u čijoj je nadležnosti. 24. „Individualni sustav vodoopskrbe“ Upitan je također izraz „individualni sustav vodoopskrbe“ koji je definiran kao tehnički i tehnološki povezan skup građevina, vodova i opreme za vodoopskrbu jednog ili više kućanstava i/ili jednog ili više poslovnih prostora koji nisu priključeni na sustav javne vodoopskrbe; individualni sustav osobito uključuje zdence, cjevovode, kućne vodove i dr., jer dalje u ZOV-u nigdje se ne navodi na koji će se način zakonski regulirati funkcioniranje ovih sustava. Naime, ukoliko se radi o vodoopskrbi jednog kućanstva tada bi trebalo primjeniti članak 76. ZOV-a - opće korištenje voda kada sukladno članku 158. stavka 1. ZOV-a vodopravna dozvola za opće i slobodno korištenje voda nije potrebna. Međutim, da li je vodopravna dozvola potrebna u slučaju priključenja na individualni vodoopskrbni sustav više kućanstava ili poslovnih subjekata? Tko upravlja ovim sustavima i tko je odgovoran u slučju akcidenta, onečišćenja sustava i vode itd. Opaska: U članku 76. stavka 2. glasi: „Opće korištenje voda obuhvaća osobito: 1. zahvaćanje površinske i pdzemne vode iz prvog vodonosnog sloja i to za piće, kuhanje, grijanje, održavanje čistoće, saniterne potrebe u kućanstvu i“ treba izmjeniti. Ako se voda zahvaća iz vodonosnika u kršu što je to prvi vodonosni sloj? Osim toga prvi vodonosni sloj u međuzrnskom području često je onečišćen pa se takva voda ne može koristiti za potrebe kućanstva već bi trebalo ići u drugi ili čak treći sloj. Znači da u ZOV-u na bi trebalo opće korištenje voda ograničiti na zahvaćanje iz prvog vodonosnog sloja već bi se svako zahvaćanje voda trebalo propisati vodopravnim uvjetima. 39. „Kondicioniranje“ – umjesto riječi „pročišćavanja“ treba staviti riječ „obrade“ jer više odgovara postupku u kojem se otklanju tvari koje su u sastavu vode u naravi, te nisu nastale onečišćenjem. Djelomično prihvaćen Ne prihvaćaju se primjedbe koje se odnose na izraze „Individualni sustav odvodnje“ i „individualni sustav vodoopskrbe“. Individualni sustavi vodoopskrbe i individualni sustavi odvodnje, neovisni od komunalnih vodnih građevina postoje u stvarnom svijetu. Individualni sustav odvodnje je termin iz Direktive Vijeća 91/271/EEZ od 21. svibnja 1991. o pročišćavanju komunalnih otpadnih voda (SL L 135, 30.05.1991.). Upravljanje individualnim sustavima javne vodoopskrbe i odvodnje otpadnih voda je riješeno člankom 24. Nacrta prijedloga zakona kojim se dodaje novi članak 68.a, a isti uređuje da individualne sustave grade i održavaju njihovi vlasnici ili zakoniti posjednici. Ti sustavi su definirani člankom 3. stavkom 1. točkama 23. i 24. koje su dodane člankom 2. Nacrta prijedloga zakona, a najvažnije je da se isti grade u slučajevima kada se ne grade sustavi javne odvodnje. Ti sustavi u principu ispuštaju svoje vode u prirodne recipijente ili u slučaju zaštićenih područja završavaju u sabirnim jamama koje se prazne i sadržaj odvozi na komunalni UPOV ili odgovarajući mali UPOV kojeg održavaju vlasnici individualnog sustava odvodnje. U tim slučajevima se ne plaća vodna usluga nego sam vlasnik snosi troškove rada svoga individualnog sustava. Ne prihvaća se primjedba koja se odnosi na članak 76., jer članak 76. Zakona o vodama nije predmet ovih izmjena i dopuna Zakona o vodama. Prihvaća se primjedba koja se odnosi na izraz „Kondicioniranje“. Unutar izraza „kondicioniranje“ riječ: „pročišćavanja“ zamijenit će se riječju: „obrade“.
24 Društvo građevinskih inženjera Zagreb NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O VODAMA Vodopravna dozvola: U članku 158. Zakonu o vodama trebalo bi regulirati da vodopravna dozvola nije potrebna za korištenje voda, za splavarenje uključujući i rafting, vožnj kanuima i drugim sličnim plovilima u vidu gospodarske djelatnosti, kao i korištenje voda za postavljanje plutajućih ili plovećih objekata na vodama, ako se ove aktivnosti obavljaju u cjelosti ili djelomično unutar lučkog područja koje se uređuje prema propisima o plovidbi i lukama na unutarnjim vodama. Nadalje, predlažemo razmotriti mogućnost građenja manjih komunalnih vodnih građevina na termelju glavnog projekta. Prijedlog se temelji na odredbama: čl. 128. Zakon o gradnji, odnosno čl. 4. i 6. Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama i radovima, NN, 79/14, 41/15 i 75/15 prema kojima se jednostavne i druge građevine grade na temelju glavnog projekta za koji su pribavljene potvrde glavnog projekta propisane posebnim propisima. Nad građenjem tih građevina provodi se stručni nadzor te se izdaje uporabna dozvola za izvedene građevine. U tijeku je postupak donošenja izmjene i dopune tog pravilnika. Još se predlaže u Zakon uvrsti odredbu o građenju manjih komunalnih građevina koje se grade dijelom ili u cjelosti na zemljištu privatnih vlasnika. Prijedlog na temelji na čl. 171., 172. i 173. Zakon o prostornom uređenju koji upućuju na mogućnost građenja infrastrukturnih građevina na građevinskom zemljištu u privatnom vlasništvu. Napominje se u vezi prijedloga da je s krajem kolovoza 2017.g.rješeno cca 570.000 zahtjeva za legalizaciju nezakonitih zgrada dok je u postupku rješavanja daljnjih 250.000 zahtjeva. Vlasnici legaliziranih zgrada platili su osim naknade za zadržavanje tih zgrada komunalni i vodni doprinos te očekuju građenje nedostajeće komunalne infrastrukture. Nije prihvaćen Članak 158. nije predmet ovih izmjena i dopuna Zakona o vodama. Materija građenja manjih komunalnih vodnih građevina na temelju glavnog projekta predmet je propisa o gradnji i propisa o prostornom uređenju, a ovim se zakonom samo iznimno uređuje. Ne vidimo iznimne razloge za uređenje posebnim zakonom. Materija građenja manjih komunalnih građevina koje se grade dijelom ili u cijelosti na zemljištu privatnih vlasnika predmet je propisa o gradnji i propisa o prostornom uređenju, a ovim se zakonom samo iznimno uređuje. Ne vidimo iznimne razloge za uređenje posebnim zakonom.
25 GOSPODARSKO INTERESNO UDRUŽENJE VODNOGOSPODARSKIH TRGOVAČKIH DRUŠTAVA NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O VODAMA Predlažemo izmjenu članka 107. ZOV-a, tako da se izbace "manjeg opsega", "manji popravci", "manje izmjene" iz opisa radova održavanja. Članak 107. Radovima održavanja voda smatraju se osobito: 1. održavanje prirodnih i umjetnih vodotoka i drugih voda: 1.1. čiščenje i uklanjanje nanosa, 1.2. zemljani i slični radovi uređenja i održavanja obala, 1.3. zemljani radovi u inundacijskom području, 1.4. krčenje i košenje raslinja, 1.5. održavanje propusnosti propusta i prijelaza preko vodotoka; 2. održavanje regulacijskih i zaštitnih vodnih građevina: 2.1. popravci na kruni i pokosima nasipa, 2.2. krčenje, košnja i radovi na vegetativnoj zaštiti vodnih građevina, 2.3. popravci oštećenih dijelova vodnih građevina; 3. održavanje građevina za osnovnu melioracijsku odvodnju: 3.1. čišćenje, tehničko i vegetativno održavanje građevina i pojasa uz građevine, 3.2. zemljani radovi na izmjenama na kanalskoj mreži, 3.3. održavanje izljeva ispusta drenažnih cijevi, 3.4. održavanje građevina za sprječavanje i otklanjanje erozija i sprječavanje djelovanja bujica. Radovima u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se i zaštitne mjere uzgoja i sječe drveća i drugog raslinja. Hrvatske vode donose opće i tehničke uvjete uz radove održavanja voda koji uključuju i zaštitne mjere uzgoja i sječe drveća i drugog raslinja iz stavka 2. ovoga članka. Radovi održavanja voda smatraju se jednostavnim radovima u smislu posebnog propisa koji uređuje jednostavne građevine i radove. Prije donošenja Plana upravljanja vodama, Hrvatske vode izrađuju program radova održavanja voda koji osobito sadrži: podatke o lokacijama, vrsti radova, predmjer količina radova i procjenu količina nanosa. Program radova se provodi prema općim i tehničkim uvjetima za radove održavanja voda. Za program radova održavanja voda provodi se ocjena prihvatljivosti za ekološku mrežu sukladno propisima kojima se uređuje zaštita prirode OBRAZLOŽENJE : Ako se radovi održavanja voda smatraju jednostavnim radovima (čl. 107. st. 4. ZOV-a), a PRAVILNIK O JEDNOSTAVNIM I DRUGIM GRAĐEVINAMA I RADOVIMA definira radove koji se izvode bez građevinske dozvole i glavnog projekta, radove na vodotoku i vodnom dobru, a koji su prema posebnom propisu nužni za ispunjavanje obveza tehničkog i gospodarskog održavanja, ako tim radovima ne nastaje nova građevina niti se mijenjaju lokacijski uvjeti. Smatramo da nije potrebno limitirati radove održavanja na manji opseg, manje popravke, manje izmjene jer sa većim opsegom, većim popravcima, većim izmjenama ne nastaje nova građevina niti se mijenjaju lokacijski uvjeti. Nije prihvaćen Članak 107. nije predmet ovih izmjena i dopuna Zakona o vodama.
26 HEP - Operator distribucijskog sustava d.o.o. NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O VODAMA, Članak 4. Iza članka 3. ubacit članak 4., a dosadašnji članak 4. postaje članak 5., odnosno članak 97. postaje članak 98. Novi tekst novog članka: ''Za linijske energetske građevine za, koje se ne izdaje lokacijska i/ili građevinska dozvola, ugovor o pravu služnosti sklapa se na osnovi vodopravne potvrde koja se izdaje na izvedbenu skicu ili glavni projekt.'' Obrazloženje: Prema čl. 3. Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama i radovima "Bez građevinske dozvole i glavnog projekta mogu se izvoditi radovi: (5) Na priključku kojim se postojeća građevina priključuje na infrastrukturne instalacije (niskonaponsku električnu mrežu...) Za izgradnju priključka ne treba akt za građenje, te je stoga u slučaju da priključak ide preko zemljišta u vlasništvu Hrvatskih voda potrebno omogućiti rješavanje IP odnosa bez izdavanja lokacijske dozvole. Za izgradnju/rekonstrukciju linijskih građevina (SN kabelske i zračne vodove i NN kabelske i zračne vodove) ne ishodi se lokacijska dozvola, osim u slučaju kada se radi o zemljištu u vlasništvu Hrvatskih voda. Trošak lokacijske dozvole minimalno 10.000 kn, a značajno se produžava rok izdavanja građevinske dozvole i početak radova. Prema dopisu Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja klasa: 350-01/15-02/485 od 26. studenog 2015. Hrvatskim vodam se daju ovlasti da "mogu u okviru Zakona o vodama i drugih propisa iz područja zaštite i gospodarenja vodama donositi spomenute odluke o davanju prava najma, zakupa, služnosti i građenja na javnom vodnom dobru te o istima sklapati ugovore... Nije prihvaćen Nije predmet ovih izmjena i dopuna Zakona o vodama. Vodopravnom se potvrdom ne rješavaju imovinskopravni odnosi. Za konkretan slučaj upućujemo na suglasnost iz članka 16.a Zakona o vodama.
27 HGK NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O VODAMA, Članak 43. Sekcija za toplovodni uzgoj riba pri HGK predlaže u Nacrtu prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o vodama dodati novi članak 43., kojim se u čl. 119. Zakona o vodama dodaje stavak 4. koji glasi: „U prihvaćanju poplavnog vala unutar sustava obrane od poplava mogu sudjelovati i ribnjaci slatkovodne akvakulture, ako za prihvaćanje poplavnog vala ispunjavaju sve tehničke i druge uvjete koje će ministar propisati Pravilnikom.“ Obrazloženje: U cilju povećanja potencijala akvakulturnih lokaliteta i smanjenja negativnog utjecaja akvakulture na okoliš i upravljanje vodama, predlaže se da se ribnjaci slatkovodne akvakulture koriste u sustavu obrane od poplava, oni na kojima je to moguće. Sekcija smatra kako je za što efikasniji sustav upravljanja vodama za vrijeme dolaska vodnog vala nužno unijeti ovu odredbu u zakon i definirati Pravilnikom potrebne aktivnosti. Jedino na taj način, omogućit će se povećanje potencijala slatkovodnih ribnjaka, smanjiti negativan utjecaj na okoliš te osigurati učinkovitija obrana od poplava. Predlaže se da članak 43. Nacrta prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o vodama postane članak 44. i svaki sljedeći članak kako slijedi. Nije prihvaćen Članak 119. Zakona o vodama nije predmet ovih izmjena i dopuna Zakona o vodama.
28 HGK NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O VODAMA, Članak 18. U Nacrtu prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o vodama predlaže se dodati novi članak 18., kojim se članak 52. stavak 4. Zakona o vodama briše. Obrazloženje: Za uzgoj ribe u gospodarske svrhe (akvakultura) zahvaća se voda iz vodotoka, a prethodna tri stavka govore o programima smanjenja onečišćenja vode što doprinosi poboljšanju uvjeta za život riba i bioraznolikosti pa nije jasno zbog čega su isključeni ribnjaci ako se zna da su oni jedan od ključnih dionika u lancu bioraznolikosti. Upravo su ribnjaci slatkovodne akvakulture staništa na kojima se tijekom proizvodnje ribe voda još dodatno pročisti pa je tijekom ispuštanja u otvorene vode bolje kakvoće od prihvaćene vode iz vodotoka. Navedeno je potkrepljeno znanstvenim i stručnim istraživanjima te stoga i predlažemo brisanje ovog stavka. Predlaže se da članak 18. Nacrta prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o vodama postane članak 19. i svaki sljedeći članak kako slijedi. Nije prihvaćen Članak 52. Zakona o vodama nije predmet ovih izmjena i dopuna Zakona o vodama. Odredba članka 52. Zakona o vodama se odnosi na stajaće i tekuće vode u prirodnom (ambijentalnom) stanju, a ne na umjetna vodna tijela kao što su ribnjaci.
29 HGK NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O VODAMA, Članak 12. Sekcija za toplovodni uzgoj riba pri HGK predlaže izmijeniti članak 12. Nacrta prijedloga zakona u dijelu koji se odnosi na članak 29. stavak 2. Zakona o vodama, na način da glasi: „Kada druga namjena korištenja akumulacije prelazi opseg općeg korištenja voda (navodnjavanje, uzgoj riba u gospodarske svrhe, druga gospodarska djelatnost te sportski ribolov), osim korištenja iz stavka 3. ovoga članka, o tome upravitelj akumulacije i nositelj prava korištenja za druge namjene sklapaju ugovor kojim se usklađuje korištenje, osiguravanje potrebnih količina vode od strane Upravitelja akumulacije za druge namjene korištenja te uređuje održavanje i snošenje dijela troškova održavanja.“ Obrazloženje: Ukoliko će drugi nositelji sudjelovati u snošenju dijela troškova održavanja akumulacije, za uzvrat moraju imati osigurane potrebne količine vode. Ukoliko je akumulacija trošak nekoliko strana, a ne samo države, u tom slučaju Sekcija smatra kako bi osnovna funkcija akumulacije i njezini potencijalni benefiti trebali biti raspoređeni na iste te korisnike, odnosno zainteresirane strane, kojima iz istog tog razloga mora biti dopušteno sudjelovanje u upravljanju akumulacijom tijekom redovnog razdoblja. Nije prihvaćen Članak 29. Zakona o vodama koji je izmijenjen člankom 12. ovog Nacrta prijedloga zakona uređuje korištenje voda izravno iz vodnog tijela akumulacije. Korisnik sekundarne namjene (navodnjavanje, uzgoj riba u gospodarske svrhe, druga gospodarska djelatnost te sportski ribolov) dolazi na akumulaciju pod tuđim upravljanjem (od strane korisnika primarne namjene, koji je ujedno i bio investitor njezine gradnje). Obvezivati korisnika primarne namjene da osigura potrebne količine voda koje ovise prvenstveno o hidrološkoj situaciji bilo bi nepravično i neprovedivo. Treba napomenuti da kada se steknu različite vrste korištenja na istoj akumulaciji u pravilu svi korisnici imaju istovjetan cilj, a to je dovoljna zapunjenost akumulacije vodom. Ta se prirodna mehanika odnosa različitih korisnika ne može zamijeniti zakonskim propisivanjem neprovedivih obveza.
30 HGK NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O VODAMA, Članak 11. Sekcija za toplovodni uzgoj riba pri HGK predlaže izmijeniti članak 11. u dijelu koji se odnosi na članak 26.b stavak 1. Zakona o vodama, na način da glasi: „U postupku izdavanja akata za rekonstrukciju regulacijskih i zaštitnih vodnih građevina u skladu s propisima koji uređuju prostorno uređenje te osiguravanja temeljnih zahtjeva za građevinu i drugih uvjeta propisanih Zakonom o gradnji i propisima donesenim na temelju istoga i posebnim propisima, postojanje i zakonitost izgrađenih neuknjiženih vodnih građevina dokazuje se snimkom izvedenog stanja koju podnosi investitor i potvrdom iz članka 25.a ovoga Zakona.“ Obrazloženje: Predlaže se izmijeniti navedeni stavak na način da se u Nacrtu prijedloga Zakona ne spominju pojedinačni akti sukladno propisima koji uređuju prostorno uređenje i propisi koji uređuju građenje jer je za svaki pojedini zahvat u prostoru potrebno ishoditi različite dozvole, a za neke zahvate sukladno posebnim propisima kojima se uređuje građenje nije niti potrebno ishoditi dozvole nego samo izraditi glavni projekt i dobiti potvrdu nadležnog tijela koje je nadležno za poslove prostornog uređenja i gradnje. Djelomično prihvaćen Adekvatno će se urediti.
31 HGK NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O VODAMA, Članak 2. Sekcija za toplovodni uzgoj riba pri HGK predlaže izmijeniti u članku 2. Nacrta prijedloga zakona dio u kojem dosadašnja točka 55. postaje točka 61. na način da glasi: „61. „Otpadne vode“ su sve potencijalno onečišćene tehnološke, sanitarne, oborinske, procjedne i druge vode, osim voda koje se ispuštaju iz slatkovodnih ribnjaka u vodotoke tijekom i nakon uzgoja ribe.“ Obrazloženje: U slatkovodnoj akvakulturi voda koja se koristi za njenu proizvodnju ne može se smatrati potencijalno onečišćenom jer je bolje kakvoće u odnosu na vodu koja je ušla u sustav akvakulture. S obzirom na navedeno, Sekcija smatra kako je potrebno definirati da se ne radi o otpadnoj vodi. Voda ispuštena iz ribnjaka nije tehnološki onečišćena voda. Poboljšanih je kemijskih svojstava jer se tijekom uzgoja vrši vapnjenje, neprekidno aeriranje, te u ribnjak ulazi voda onešćena nitritima I nitratima koje usvaja vodeno bilje te se iz ribnjaka ispušta “prirodno pročišćena” voda Dokaz navedenog stoji u brojnim znanstvenim i stručnim radovima. Tako su npr. Vesetickova i sur. (2012) ustanovili da se kod slabe kvalitete ulazne vode ona pri izlasku iz ribnjaka znatno popravlja (manje količine dušičnih i fosfornih spojeva, kao i bolji režim kisika), dok kvalitetna ulazna voda pri izlasku iz ribnjaka ima povećanu ukupnu količinu ugljika i otopljenih tvari. Autori zaključuju da ribnjačke vode mogu imati važnu ulogu u održavanju balansa hranjivih tvari. Kanclerz (2005) je utvrdila da ispusna voda iz ribnjaka ima manje količine dušičnih spojeva i povoljniji režim kisika, dok je povećana količina fosfata. Veću količinu fosfora, kao i organskih tvari ustanovili su i Vallod i Sarrazin (2010). Uz razlike u kemijskoj kvaliteti ulazne i izlazne vode, proučava se i razlika u makrobentosnim zajednicama. Vsetickova i Adamek (2013) su uspoređivali utjecaj kvalitete ulazne vode i intenziteta uzgoja u ribnjaku na saprobnost izlazne vode. Pokazali su se slični rezultati kao i kod kemijskih promjena. Lošija saprobnost ulazne vode se na izlasku iz ribnjaka popravljala te je i bioraznolikost bila veća. Nije prihvaćen Ne postoji znanstveno prihvatljiv način da se bilo koja vrsta vode koja se nakon korištenja ispušta u prirodni prijamnik ili u različite sustave odvodnje unaprijed zakonom odredi kao voda koja nije otpadna. Sve takve vode se smatraju otpadnim, samo je pitanje kakve su kvalitete. Čak se i vode koje, nakon tercijarne obrade na uređajima za pročišćavanje otpadnih voda ispune standarde kakvoće vode za ljudsku potrošnju, prije konačnog tretmana smatraju otpadnim vodama. U tom smislu smatramo izričaj da su otpadne vode „sve potencijalno onečišćene vode“ dovoljno širokim da obuhvati sve vrste otpadnih voda različitog sastava i kvalitete. Kod ispuštanja otpadnih voda iz ribnjaka u vodotoke, osim nedvojbenog poboljšanja pojedinih pokazatelja za ocjenu stanja tih voda, jednako tako dolazi i do pogoršanja pojedinih pokazatelja za ocjenu stanja (npr. zbog korištenja antibiotika za liječenje bolesti riba, neiskorištene količine hrane i sl.).
32 HGK NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O VODAMA, Članak 51. Zajednica za zaštitu okoliša u gospodarstvu smatra kako je u odredbi koja glasi: „Mišljenjem na uvjete okolišne dozvole mogu se odrediti granične vrijednosti emisija u vode strože od onih propisanih aktom iz članka 60. stavka 3. ovoga Zakona, ako se to, u postupku donošenja okolišne dozvole, ocijeni potrebnim radi zaštite okoliša na određenoj lokaciji“, potrebno dodatno pojasniti temeljem čega se ocjenjuje potreba za određivanjem strožih graničnih vrijednosti. Nije prihvaćen Potreba uvođenja strožih graničnih vrijednosti emisija se ocjenjuje na temelju članka 55. Zakona o vodama.
33 HGK NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O VODAMA, Članak 21. Zajednica za zaštitu okoliša u gospodarstvu smatra da je prilikom zahtjeva za ugradnju uređaja za automatsko uzimanje uzoraka potrebno razmotriti ispuštene količine (kao što je navedeno u članku 65. važećega Zakona) kao i dinamiku ispuštanja (kontinuirano ili diskontinuirano). Prilikom izrade Pravilnika potrebno je dati preciznije tehničke smjernice vezane uz postavljanje uređaja za mjerenje protoka vode i uređaja za automatsko uzimanje uzoraka iz stavka 5. članka 65. Sekcija za toplovodni uzgoj riba pri HGK predlaže izmijeniti članak 21. Nacrta prijedloga zakona u dijelu koji se odnosi na članak 65. stavak 4. Zakona o vodama, na način da glasi: „Pravne i fizičke osobe iz stavka 1. ovoga članka, osim slatkovodne akvakulture, dužne su imati, koristiti, održavati u ispravnom stanju, uređaj za mjerenje protoka vode i uređaj za automatsko uzimanje uzoraka te ga učiniti svakodobno dostupnim vodnom nadzoru, kada je to određeno propisom iz članka 60. stavka 3. ovoga Zakona.“ Obrazloženje: Kako je već u prethodno u Zakonu navedeno, ribnjaci slatkovodne akvakulture ispuštaju vodu, ali ta voda po svojoj kakvoći nije otpadna voda pa stoga pravne i fizičke nisu niti dužne imati, koristiti, održavati u ispravnom stanju, uređaj za mjerenje protoka vode i uređaj za automatsko uzimanje uzoraka. Dodatna argumentacija za navedeno je sljedeća: - Ribnjaci vodu ispuštaju u jedan zajednički kanal koji je i dovodni i odvodni i vodu koju ispusti prvi ribnjak/tablu, ponovo je upusti u npr. zadnju tablu, - Upusti i ispusti su jedan objekt pa će uređaj obračunati dvostruku protoku vode, i kod upuštanja i kod ispuštanja - Protoci kroz ribnjak rade se zbog aeriranja vode, razina se održava jednakom, a gubitaka nema tako da je svejedno protječe li voda dovodnim kanalom po punoj dužini ili se u jednom trenutku protok odvija kroz ribnjak, - Ukoliko bi se mjerilo na kraju kanala nemoguće je odvojiti vodu koja je izašla iz ribnjaka od kanalske vode jer je kanal i dovodni i odvodni (rijeka ili potok) u isto vrijeme, Stoga, Hrvatske vode mogu postaviti uređaje za potrebe kontroliranja kvalitete vode, ukoliko su im podaci neophodni za kvalitetnije praćenje stanja voda. Ribnjacima takve analize nisu potrebne pa ne vidimo svrhu dodatnih troškova gospodarstvu. Prihvaćen Adekvatno će se urediti da se predmetna odredba odnosi samo na ispuštanje industrijskih otpadnih voda sa značajnijim opterećenjem prijamnika. Ova odredba se ne odnosi na akvakulturu.
34 HGK NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O VODAMA, Članak 6. U članku 23. utvrđuje se da su regulacijske i zaštitne vodne građevine u vlasništvu RH. Znači li to da će Akumulacija Pakra, koja je trenutno u vlasništvu trgovačkog društva Petrokemija d.d., postati vlasništvo RH kada Zakon stupi na snagu? S obzirom da isti objekt služi i u svrhu regulacije i zaštite voda, potrebno je dodatno pojasniti članak 23. stavak. 1. Nacrta prijedloga zakona. Nadalje, čini se da status trgovačkih društava kao vlasnika takvih objekata nije definiran u Zakonu (članak 24.). Dakle, postavlja se pitanje što je s objektima u vlasništvu pravnih osoba koje su višenamjenske i koje između ostalog služe u svrhu regulacije i zaštite voda. Ukoliko bi se pozivali na članak 23. st. 1. Zakona, proizlazi da bi RH mogla biti, odnosno postati vlasnik takvih objekata. Potrebno je utvrditi status „upravitelja akumulacije“ i što takav status, ukoliko je to trgovačko društvo (primjerice Petrokemija d.d.), znači za upravljanje višenamjenskim akumulacijama (članak 29. Zakona). Prihvaćen Adekvatno će se normirati tako da bude nedvojbeno da se odredba odnosi samo na akumulacije za proizvodnju električne energije.
35 HGK NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O VODAMA Zajednica za zaštitu okoliša u gospodarstvu pri HGK smatra da se u izradu podzakonskih akata koji proizlaze iz ovog Zakona treba uključiti i proizvodne organizacije. Primljeno na znanje Primjedba se ne odnosi na Nacrt prijedloga zakona, ali vodit će se računa o uključivanju pri izradi provedbenih propisa.
36 Hrvatska elektroprivreda - dioničko društvo NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O VODAMA, Rok za postizanje ciljeva zaštite vodaČlanak 96. Članak 96. koji govori o roku za postizanje ciljeva zaštite voda Postavlja se pitanje ima li Republika Hrvatska s obzirom na datum ulaska Republike Hrvatske u EU (01.01.2013.) ima ispregovaran neki poseban režim s obzirom da Okvirna direktiva o vodama datira iz 2000.-te godine? Godina 2027. je zadnji rok (uz odgodu) za postizanje ciljeva zaštite voda, a ciljevi su inače trebali biti postignuti već 2015. godine. S obzirom da stanje voda još nije poznato, da se tek radi Metodologija za utvrđivanje ekološkog potencijala, da nema Vodiča za izgradnju ribljih staza… vrijeme se troši na preduvjete za uspješnu implementaciju mjera, a vrijeme za fizičku implementaciju mjera značajno se skraćuje, čime su korisnici voda dovedeni u nezavidnu situaciju. Primljeno na znanje Okvirnom direktivom o vodama predviđena je 2015. godina kao godina za postizanja ciljeva zaštite, posebno je određen rok za površinske vode, podzemne vode i zaštićena područja pa se zapravo nomotehnički govori o tri roka koji su trebali biti ispunjeni do 2015. s mogućnošću produljenja tih rokova za pojedina vodna tijela do 2027. godine tj. unutar dva ciklusa noveliranja planova upravljanja vodnim područjima. Naime Okvirna direktiva o vodama (članak 4.4) određuje: „Rokovi utvrđeni na temelju stavka 1. mogu se produžiti radi postupnog postizanja ciljeva za vodna tijela, pod uvjetom da se ne događa daljnje pogoršanje stanja dotičnog vodnog tijela, kada su zadovoljeni sljedeći uvjeti: (a) države članice utvrde da se potrebna poboljšanja stanja vodnih tijela ne mogu razumno postići u određeno unutar vremenskog okvira utvrđenog u tom stavku, zbog najmanje jednog od sljedećih razloga: i. poboljšanja se u traženoj mjeri mogu postići samo u fazama koje prelaze zadani vremenski okvir, iz tehničkih razloga; ii. postizanje poboljšanja u zadanom vremenskom okviru bilo bi nerazmjerno skupo; iii. prirodni uvjeti ne dozvoljavaju pravovremeno poboljšanje stanja vodnih tijela. (b) Produljenje rokova i razlozi za to produljenje posebno su razrađeni i objašnjeni u planu upravljanja vodnim područjem iz članka 13. (c) Produljenje je ograničeno na najviše dva daljnja ažuriranja plana upravljanja vodnim područjem osim u slučajevima kada su prirodni uvjeti takvi da ciljevi ne mogu biti postignuti u tom razdoblju. (d) U planu upravljanja vodnim područjem navodi se sažetak mjera koji se zahtijeva na temelju članka 11. koje su predviđene kao neophodne da bi se vodna tijela postupno dovela u traženo stanje do produljenog roka, razlozi za svako odgađanje provođenja tih mjera i očekivani vremenski plan za njihovu provedbu. U nadopune plana upravljanja vodnim područjem treba uključiti pregled provedbe tih mjera i sažetak eventualnih dodatnih mjera.“. Europska komisija je inzistirala da se rokovi unesu u nacionalno zakonodavstvo.
37 Hrvatska elektroprivreda - dioničko društvo NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O VODAMA, Članak 67. Članak 67. kao veza na Zakon o komunalnom gospodarstvu i usluge javne vodoopskrbe koje koriste vodu iz višenamjenskih akumulacija (izmjena članka 171.) Potrebno je sveobuhvatno sagledati dva pitanja: 1. Obavljanje djelatnosti javne vodoopskrbe i veza sa održavanjem višenamjenske akumulacije 2. Javni radovi i javne usluge koje uključuju gospodarsko korištenje voda iz članka 163. stavka 1, točke 1. AD. 1 Obavljanje djelatnosti javne vodoopskrbe i veza sa održavanjem višenamjenskih akumulacija U članku 171. se navodi da se za obavljanje djelatnosti javne vodoopskrbe i odvodnje ne daje koncesija. U važećem Zakonu o komunalnom gospodarstvu (NN 36/95, 70/97, 128/99, 57/00, 129/00, 59/01, 26/03, 82/04, 110/04, 178/04, 38/09, 79/09, 153/09, 49/11, 84/11, 90/11, 144/12, 94/13, 153/13, 147/14, 36/15) (koji je još uvijek na snazi) se govori da se koncesijom može steći pravo za obavljanje te vrste komunalne djelatnosti. U prijedlogu novog Zakona o komunalnom gospodarstvu (nije nam poznato u kojoj je fazi njegovo donošenje) se navodi da se za djelatnosti javne vodoopskrbe i odvodnje ne daje koncesija, ali ostaje pitanje temeljem čega se te djelatnosti obavljati obavlja i hoće li se izbjeći privatizacija vodoopskrbe i odvodnje. Čini se da se i trgovačka društva u vlasništvu JLS barem djelomično mogu privatizirati. Ukoliko se taj dio privatizira, onda se posebice postavlja pitanja zašto bi samo jedan korisnik, snošenjem svih troškova održavanja višenamjenskih akumulacija u čijem sklopu je i primjerice sustav vodoopskrbe sufinancirao bilo privatnike, bilo komunalna društva u vlasništvu JLS ili u mješovitom vlasništvu koji svoje troškove vraćaju naplatom vodnih usluga. Dakle, isto pitanje se postavlja i u slučaju da sve ostane u vlasništvu države odnosno regionalne i lokalne samouprave. POJAŠNJENJE: Iz nekih od sustava koji dovode vodu na turbine pojedinih hidroelektrana zahvaća se voda za vodoopskrbne sustave stanovništva - HE Zakučac, HE Senj, HE Dubrovnik i HE Kraljevec, druge sudjeluju u obrani od poplava – npr. HE na Dravi, …). Iz predloženih izmjena članka 29. Zakona o vodama moglo bi se tumačiti da je vodoopskrba i zaštita od štetnog djelovanja voda tim izmjenama izuzeta iz obveze snošenja troškova održavanja akumulacije što nije pravično. Vodoopskrba uživa pravo prvenstva nad korištenjem voda za druge namjene što je razumljivo, ali smatramo da svi korisnici višenamjenskih akumulacija trebaju sudjelovati u troškovima održavanja istih. To dobiva još veći značaj s obzirom da će se ti troškovi u budućnosti povećavati, a proizvodne mogućnosti možebitno smanjivati. Troškovi upravljanja i održavanja svih, pa tako i višenamjenskih akumulacija će se povećati zbog provedbe mjera propisanih Planom upravljanja vodnim područjima 2016.-2021. primjerice izgradnjom ribljih staza ili povećanjem tzv. biološkog minimuma ili skretanjem dijela vode vezano uz najavljene renaturalizacije vodotoka povećavaju se troškovi koji obuhvaćaju izgradnju ribljih staza i održavanje tih objekata, a ujedno se smanjuje količina vode raspoložive kako za proizvodnju električne energije tako i za vodoopskrbu. Kao primjer iz sustava koji dovodi vode iz zaleđa na agregate HE Senj na Hrmotinama izdvaja voda za potrebe vodoopskrbe sjevernog Jadrana. Održavanje višenamjenskih akumulacija primjerice uključuje: zbrinjavanje naplavina, tehničko održavanje akumulacija, troškove uklanjanja invazivnih vrsta…, ali u budućnosti i mjera koje proizlaze iz odredbi Plana upravljanja vodnim područjima 2016.-2021. što će s jedne strane znatno poskupjeti održavanje akumulacija, a s druge strane bi moglo smanjiti količine vode raspoložive za proizvodnju električne energije, a time i vodoopskrbe. Svi korisnici višenamjenskih akumulacija trebaju sudjelovati u troškovima njezinog održavanja. O tome bi trebalo voditi računa i pri izdavanju vodopravnih akata svakom pojedinom korisniku. Pogledati i primjedbe na Nacrt prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o financiranju vodnoga gospodarstva u dijelu koji govori o povratu troškova od vodnih usluga i vodnih aktivnosti kao i primjedbe vezane uz višenamjenske akumulacije, te primjedbe na članak 65. ovih izmjena i dopuna. Vodoopskrba spada u komunalne djelatnosti što je definirano Zakonom o komunalnom gospodarstvu. VAŽEĆI ZAKON O KOMUNALNOM GOSPODARSTVU: 1. OPĆENITO Način obavljanja komunalnih djelatnosti Članak 4. (vidi čl. 258 Zakona o vodama NN 153/09) (1) Komunalne djelatnosti mogu obavljati u skladu s odredbama ovoga Zakona: 1. trgovačko društvo koje osniva jedinica lokalne samouprave, 2. javna ustanova koju osniva jedinica lokalne samouprave, 3. služba – vlastiti pogon (u daljnjem tekstu: vlastiti pogon), koju osniva JLS, 4. pravna i fizička osoba na temelju ugovora o koncesiji, 5. pravna i fizička osoba na temelju ugovora o povjeravanju komunalnih poslova. Članak 5. (vidi čl. 258 Zakona o vodama NN 153/09) Komunalnu djelatnost opskrbe pitkom vodom, odvodnje i pročišćavanja otpadnih voda može obavljati i trgovačko društvo u pretežitom vlasništvu države, odnosno županije, kada se ta djelatnost obavlja za područje ili dijelove područja više jedinica lokalne samouprave putem magistralnih sustava u vlasništvu toga društva, a uvjeti i način obavljanje tih poslova utvrđuju se ugovorom s jedinicom lokalne samouprave. 4. KONCESIJE Posebne odredbe o koncesijama Članak 11. (vidi čl 187 Zakona o održivom gospodarenju otpadom NN 94/13) (vidi čl. 258 Zakona o vodama NN 153/09) (1) Koncesijom se može steći pravo obavljanja komunalnih djelatnosti te izgradnja i korištenje objekata i uređaja komunalne infrastrukture u cilju obavljanja ovih komunalnih djelatnosti: – opskrba pitkom vodom, – odvodnja i pročišćavanje otpadnih voda, – crpenje, odvoz i zbrinjavanje fekalija iz septičkih, sabirnih i crnih jama, – prijevoz putnika u javnom prometu, – skupljanje i odvoz komunalnog otpada, – odlaganje komunalnog otpada, – tržnice na malo, – obavljanje dimnjačarskih poslova. NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O KOMUNALNOM GOSPODARSTVU: POGLAVLJE III. ORGANIZACIJSKI OBLICI OBAVLJANJA KOMUNALNIH DJELATNOSTI Članak 35. (1) Komunalne djelatnosti, ako ovim Zakonom nije propisano drukčije, može obavljati: 1. komunalno javno trgovačko društvo, kojeg osniva jedinica lokalne samouprave 2. komunalna javna ustanova, koju osniva jedinica lokalne samouprave 3. služba – vlastiti pogon koju osniva jedinica lokalne samouprave (u daljnjem tekstu: vlastiti pogon) 4. pravna i fizička osoba na temelju ugovora o koncesiji 5. pravna i fizička osoba na temelju ugovora o povjeravanju obavljanja komunalnih usluga 6. udruga na temelju odluke predstavničkog tijela jedinice lokalne samouprave. (2) Više jedinica lokalne samouprave može zajednički organizirati obavljanje komunalne djelatnosti na jedan od načina iz stavka 1. točke 1., 2. i 3. ovoga članka. ODJELJAK 4. KONCESIJE Predmet i rok koncesije Članak 52. (1) Koncesijom se može steći pravo obavljanja komunalnih djelatnosti i pravo korištenja komunalne infrastrukture u cilju obavljanja komunalnih djelatnosti: 1. gospodarenja komunalnim otpadom 2. pružanja usluga javnih tržnica na malo 3. prijevoza putnika u javnom prometu 4. obavljanja dimnjačarske djelatnosti 5. određenih posebnim zakonom. (2) Koncesija iz stavka 1. podstavka 1. i 2. ovoga članka može se dati na rok od najduže 20 godina. (3) Koncesija iz stavka 1. podstavka 3. i 4. ovoga članka može se dati na rok od najduže deset godina. ODJELJAK 5. UGOVOR O POVJERAVANJU OBAVLJANJA KOMUNALNE DJELATNOSTI Djelatnosti koje se mogu obavljati na temelju ugovora Članak 60. (1) Jedinica lokalne samouprave može obavljanje komunalnih djelatnosti koje se financiraju isključivo iz njezina proračuna povjeriti pravnoj ili fizičkoj osobi registriranoj za obavljanje te djelatnosti na temelju pisanog ugovora. (2) Predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave odlukom određuje komunalne djelatnosti koje se na njenom području mogu obavljati na temelju ugovora iz stavka 1. ovoga članka. AD 2. Javni radovi i javne usluge koje uključuju gospodarsko korištenje voda iz članka 163. stavka 1, točke 1. U članku 171. stoji: Na temelju odredbi ovoga Zakona ne daje se koncesija za javne usluge, niti za javne radove koji uključuju gospodarsko korištenje voda iz članka 163. stavka 1. točke 1. ovoga Zakona. Članak 163. stavak 1, točka 1. glasi: 1. korištenje vodne snage radi proizvodnje električne energije snage postrojenja više od 1MW, Koncesija ili Vodopravna dozvola? Dakle, za sve HE iznad 1 MW je potrebna koncesija, a za HE manje snage nije? Obavljanje javnih radova i javnih usluga koji uključuju gospodarsko korištenje voda za proizvodnju električne energije u HE snage veće od 1 MW Kaže da se za to ne daje koncesija. Govori se o povezanosti više djelatnosti. U kakvoj vezi je ovaj članak s odredbom članka 36. Nacrta prijedloga Zakona o komunalnom gospodarstvu koji kaže da komunalno javno trgovačko društvo može obavljati isključivo povjerenu komunalnu djelatnost i da ne može istovremeno obavljati drugu tržišnu gospodarsku djelatnost. Nije razvidno što u tom smislu znači odredba članak 171. Zakona o vodama i podrazumijeva li se da npr. netko tko se bavi vodoopskrbom može baviti i proizvodnjom električne energije bez koncesije? Ovo je u vezi i sa člankom 202. Zakona o vodama koji definira javnog isporučitelja usluga te između ostaloga kaže: Iznimno od stavka 2. ovoga članka isporučitelj vodnih usluga može obavljati djelatnost ispitivanja zdravstvene ispravnosti vode za piće za vlastite potrebe, izvođenja priključaka iz članka 212. stavka 2. ovoga Zakona, umjeravanja vodomjera i proizvodnje energije u procesu obavljanja djelatnosti javne vodoopskrbe ili javne odvodnje ako ispunjava uvjete iz posebnih propisa. Ako dobro shvaćamo onaj tko se bavi vodoopskrbom može se baviti i proizvodnjom električne energije, ali samo za vlastite potrebe. Definicije: 32. »Javne usluge« su usluge u djelatnostima javnog navodnjavanja i detaljne melioracijske odvodnje, te vodne usluge; 33. »Javni radovi« su radovi gradnje i održavanja voda, vodnoga dobra, regulacijsko-zaštitnih vodnih građevina i građevina za osnovnu melioracijsku odvodnju, radovi gradnje i održavanja građevina za detaljnu melioracijsku odvodnju, građevina za javno navodnjavanje, građevina za javnu vodoopskrbu, građevina za javnu odvodnju i drugih vodnih građevina u vlasništvu Republike Hrvatske te pružanje javnih usluga iz točke 32. ovoga stavka nakon što se javnim radovima izgrade vodne građevine za javno navodnjavanje, detaljnu melioracijsku odvodnju, javnu vodoopskrbu, odnosno javnu odvodnju; Nije prihvaćen Sve odredbe Zakona o komunalnom gospodarstvu koje su se odnosile na javnu vodoopskrbu i javnu odvodnju otpadnih voda stavljene su izvan snage člankom 258. Zakona o vodama (Narodne novine, broj 153/09). Iz Nacrta prijedloga Zakona o komunalnom gospodarstvu iz 2017. uklonjene su sve odredbe koje su se odnosile na javnu vodoopskrbu i javnu odvodnju otpadnih voda. Članak 202. stavak 4. glasi: „Iznimno od stavka 2. ovoga članka isporučitelj vodnih usluga može obavljati djelatnost i proizvodnje energije u procesu obavljanja djelatnosti javne vodoopskrbe ili javne odvodnje ako ispunjava uvjete iz posebnih propisa.“ Ako uvjeti iz posebnih propisa zahtijevaju koncesiju onda je potrebna, a ako ne zahtijevaju onda nije potrebna. Odredbe postojećeg Zakona o vodama priječe privatizaciju javnih isporučitelja vodnih usluga (djelatnost obavljaju po sili zakona, a ne aktom povjeravanja, vodno-komunalna infrastruktura je u njihovom izravnom vlasništvu, njihov osnivač mogu biti isključivo JLS ili društvo čiji je jedini član JLS).
38 Hrvatska elektroprivreda - dioničko društvo NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O VODAMA, Članak 65. Članak 65. vezano uz promjenu uvjeta koncesije za gospodarsko korištenje voda (izmjena članka 167.) Kod promjene uvjeta koncesije za gospodarsko korištenje voda potrebno je voditi računa o svim prethodnim komentarima vezano uz utvrđivanje stanja voda, provedbu postupka za znatno promijenjena i/ili umjetna vodna tijela, propisivanje i provođenje mjera iz Plana upravljanja vodnim područjima 2016.-2021. te povratu troškova od vodnih aktivnosti. Vezano uz model prikupljanja sredstava za provedbu mjera vezano uz ciljeve zaštite voda na akumulacijama koje se koriste za proizvodnju električne energije postoje različiti modeli, pa tako i model koji je prezentiran na ICPDR radionici u Beču u prvom kvartalu ove godine, na kojem su bili prisutni i predstavnici Hrvatskih voda. Ukratko: • na radionici je bio i predstavnik švicarskog Ministarstva za okoliš (iako Švicarska nije članica EU, ali je u svoju pravni sustav implementirala odredbe Okvirne direktive o vodama). Kazao da oni provode mjere ublažavanja vezano uz hidroelektrane što zahtjeva značajne troškove koji premašuju prihode koji se dobivaju od ranije izdanih koncesija za proizvodnju električne energije korištenjem vodnih snaga izdanih na razdoblje od 60 – 80 godina što je minimalno trajanje koncesije s obzirom na vijek trajanja hidroelektrane. Kako u poslovno orijentiranoj Švicarskoj ugovor između dviju strana smatraju važećim i da se isti ne mogu jednostrano raskinuti ili mijenjati, oni su pravilo „onečišćivač plaća“ modificirali na način da uz naknadu za OIE, građani plaćaju i dodatnu naknadu od 0,1 eurocent/kWh energije potrošene u Švicarskoj, a prikupljena sredstva (cca. 50 milijuna EUR/god) se namjenski troše za ekološke restauracije područja pod utjecajem hidroelektrana, ublažavanje hydro-peakinga i upravljanje sedimentom. U vezi s time od 2011.-2014. napravili strateško planiranje, a provedba mjera definiranih strategijom će trajati od 2011.-2030. godine. Na taj način je Švicarska Vlada jasno iskomunicirala prema građanima s čije strane legitimno raste svijest o važnosti zaštite okoliša, ista i košta, ali i da gospodarstvo treba ostati konkurentno. Na taj način se operaterima hidroelektrana omogućuje da cijenu kWh održe konkurentnom, a Švicarskoj kao zemlji da osigura određeni udio energije iz obnovljivih izvora u konačnoj nacionalnoj bruto potrošnji. Primljeno na znanje Za utvrđivanje stanja voda – vidjeti odgovor na primjedbe na članak 2. Nacrta prijedloga zakona istog sudionika. Za postupak utvrđivanja/potvrđivanja znatno promijenjenih i/ili umjetnih vodnih tijela - pogledati odgovor na primjedbe na članak 57. Nacrta prijedloga zakona istog sudionika. O snošenju troškova vidjeti odgovor na primjedbe istog sudionika na članak 12. Nacrta prijedloga zakona kojim se mijenja članak 29. Zakona o vodama. Okvirnom direktivom o vodama propisani „puni povrat troškova nastalih obavljanjem vodnih aktivnosti“ je jedan od osnovnih zahtjeva Okvirne direktive o vodama. Mada Okvirnom direktivom o vodama nije posebno naglašeno (odnosno ostavljeno je svakoj državi članici da odluči na koji način će biti ostvaren puni povrat troškova okoliša i resursa) sasvim je logično da okolišni i resursni troškovi nastali vodnim aktivnostima namijenjenim proizvodnji električne energije budu pokriveni sredstvima prikupljenima kroz cijenu električne energije.
39 Hrvatska elektroprivreda - dioničko društvo NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O VODAMA, Članak 57. Članak 57. vezano uz preispitivanje i usklađivanje vodopravnih dozvola (dodavanje članka 160.a) Pri preispitivanju i usklađivanje vodopravnih dozvola je potrebno voditi računa o svim prethodnim komentarima vezano uz utvrđivanje stanja voda, provedbu postupka za znatno promijenjena i/ili umjetna vodna tijela i propisivanje i provođenje mjera iz Plana upravljanja vodnim područjima, dakle o komentarima vezanim uz: - dodatne i dopunske mjere iz Plana upravljanja vodnim područjima 2016.-2021.; - činjenici da nije do kraja proveden postupak sukladno članku 4.3. Okvirne direktive o vodama i WFD CIS Guidance Document No4; - voditi računa da se kroz uvjete vodopravne dozvole svim korisnicima višenamjenskih akumulacija (ne samo proizvođačima električne energije kao upravljačima akumulacija, nego i onima koji pružaju uslugu javne vodoopskrbe, zaštite od štetnog djelovanja i poplava (a temeljem korištenja višenamjenske akumulacije) propišu obveze snošenja dijela troškova vezano uz održavanje takve akumulacije). Primljeno na znanje Za utvrđivanje stanja voda – vidjeti odgovor na primjedbe na članak 2. Nacrta prijedloga zakona istog sudionika. Postupak utvrđivanja/potvrđivanja znatno promijenjenih i/ili umjetnih vodnih tijela se ponavlja svakih 6 godina (Plan upravljanja vodnim područjima) te se time predviđa i preispitivanje i usklađenje vodopravnih dozvola. O snošenju troškova vidjeti odgovor na primjedbe istog sudionika na članak 12. Nacrta prijedloga zakona kojim se mijenja članak 29. Zakona o vodama.
40 Hrvatska elektroprivreda - dioničko društvo NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O VODAMA, Članak 51. Članak 51. vezano uz revizije okolišnih dozvola odnosno preispitivanje i usklađivanje vodopravnih dozvola Navodi se da je u slučaju potrebe usklađivanja vodopravnih dozvola s: - Planom upravljanja vodnim područjima, - najboljim raspoloživim tehnikama bez nametanja većih troškova i radi usklađenja s izmjenom ili - dopunom Zakona o vodama i na temelju njega donesenih provedbenih propisa, posebnim propisom ili propisom Europske unije koji se izravno primjenjuju u zakonodavstvu Republike Hrvatske (pri tome se poziva na novi članak 160.a. ovih izmjena i dopuna kojim je to definirano) na zahtjev Hrvatskih voda moguće provesti reviziju okolišne dozvole sukladno članku 114. Zakona o zaštiti okoliša. Članak 114. Zakona o zaštiti okoliša odnosi se na reviziju okolišne dozvole svakih 5 godina ili u kraćim vremenskim periodima. Potrebno je smanjiti učestalost promjene uvjeta operaterima zbog stalnih revizija mjera i mijenjanja propisa. Nije prihvaćen Vodopravne dozvole se preispituju „najviše jednom u razdoblju važenja Plana upravljanja vodnim područjima“ (dakle jednom u šest godina). Istog standarda Hrvatske vode će se pridržavati i kod preispitivanja okolišne dozvole.
41 Hrvatska elektroprivreda - dioničko društvo NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O VODAMA, Članak 45. Članak 45. vezano uz izdavanje vodopravnih akata (izmjena članka 141.) Izmjene vezane uz izdavanje Vodopravnih akata su dodane kako bi se mjere iz Plana upravljanja vodnim područjima implementirale kao obveza korisnicima. Pri provedbi toga je potrebno voditi računa da još nije u potpunosti poznato stanje voda, da se tek izrađuje Metodologija za utvrđivanje ekološkog potencijala… te o mogućnosti da se provede revizija osnovnih i dopunskim mjera propisanih Planom upravljanja vodnim područjima 2016.-2021. Primljeno na znanje Za utvrđivanje stanja voda – pogledati odgovor na primjedbe na članak 2. Nacrta prijedloga zakona istog sudionika. Postupak utvrđivanja/potvrđivanja znatno promijenjenih i/ili umjetnih vodnih tijela se ponavlja svakih 6 godina (Plan upravljanja vodnim područjima) te se time predviđa i preispitivanje i usklađenje vodopravnih dozvola.
42 Hrvatska elektroprivreda - dioničko društvo NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O VODAMA, Članak 41. Članak 41. vezano uz trajanje neposredne opasnosti za život ljudi, imovinu, biljni i životinjski svijet Izmjene vezano uz trajanje neposredne opasnosti za život ljudi, imovinu, biljni i životinjski svijet su redu i nužne jer se mora omogućiti da se u vrijeme trajanja neposredne opasnosti mogu provoditi mjere bez raznih procedura propisanih drugim propisima (npr. Zakonom o zaštiti prirode se definira da se neki zahvati za koje bi inače trebalo provesti OPEM ne mora ista provoditi za vrijeme trajanja neposredne opasnosti – npr. sanacija nasipa). S druge strane teško za unaprijed (kroz Državni plan obrane od poplava) definirati „trajanje neposredne opasnosti za život i zdravlje ljudi, imovinu, biljni ili životinjski svijet“. Nije prihvaćen Takvi se rokovi definiraju rokovima u rasponu (npr. od proglašenja pripremnog stanja obrane od poplava do završetka popravka ili rekonstrukcije oštećene vodne građevine).
43 Hrvatska elektroprivreda - dioničko društvo NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O VODAMA, Prijenos građevina za proizvodnju električne energije, pravo građenja i upravljanjaČlanak 87. Držimo potrebnim razmotriti promjenu predložene odredbe kojom postojeće akumulacije, dovodni i odvodni kanali ne mogu biti predmet „povrata“ odnosno prijenosa u vlasništvo HEP-a. To osobito iz činjenice jer su građevinski dijelovi akumulacije, dovodni i odvodni kanali uneseni u bilancu HEP-a. Prijedlog o stjecanju prava građenja na razdoblje od 50 godina na javnom vodnom dobru za postojeće izgrađene vodne građevine za proizvodnju električne energije je za HEP upitan s obzirom je vijek trajanja vodnih građevina za proizvodnju električne energije uz redovno održavanje u pravilu duži od predloženog razdoblja. Po isteku toga razdoblja, sukladno načelu jedinstva nekretnine, predmetni proizvodni objekt bi postao vlasništvo Republike Hrvatske osim ukoliko se ne bi osnovalo novo pravo građenja. Tada je izvjesno da bi predmetno osnivanje prava građenja bilo naplatno. Prijedlog je osnovati pravo građenja na razdoblje dok je proizvodni objekt u funkciji. Smatramo oportunim i ekonomičnim propisati obvezu Državnom odvjetništvu izdavanja tabularne isprave za upis prava građenja na vodnim građevinama za proizvodnju električne energije. To iz razloga što trenutnim prijedlogom izmjena i dopuna Zakona o vodama, kroz predviđeno izdavanje potvrde Hrvatskih voda o stjecanjima, postoji dvojba da li predmetna izjava predstavlja pravnu osnovu za upis prava građenja u zemljišne knjige, odnosno da li su zadovoljeni uvjeti iz Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima i Zakona o zemljišnim knjigama koji propisuju obvezatne uvjete potrebne za upis prava građenja u zemljišne knjige. Budući da je predložena zakonska obveza po kojoj HEP upravlja akumulacijama i dr., a da pojedine akumulacije koje su pod upravljanjem HEP-a d.d. istovremeno višenamjenske, predlažemo propisati obvezu sudjelovanja u troškovima svih korisnika višenamjenske akumulacije – vidjeti komentar na Članak 12., izmjena odnosno budući članak 29. Djelomično prihvaćen Ne prihvaća se preispitati odredbe o prijenosu akumulacija i dovodnih kanala. U bilancu HEP-a su zajedno s akumulacijama uneseni i vodotoci na kojima su izgrađene što smatramo pogrešnom praksom koja se sada ispravlja. Dosadašnji bilančni upis vlasništva će se izmijeniti u upis prava građenja sa istim vrijednostima te HEP neće biti oštećen. Ne prihvaća se vezivati rok prava građenja za razdoblje dok je proizvodni objekt u funkciji. Takav „rok“ je neodrediv i nepredvidiv, a pravo građenja mora imati svoj određen vremenski okvir. Odredba o 50 god. predstavlja ubrzani amortizacijski vijek građevinskog objekta. Gotovo svi HEP-ovi hidroenergetski objekti su odavno amortizirani. Prihvaća se uređenje tabularne isprave DORH-a. Adekvatno će se normirati.
44 Hrvatska elektroprivreda - dioničko društvo NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O VODAMA, Članak 35. Postojeći članak 107. ZOV-a vezano uz radove održavanja voda Iako članak 107. nije predmetom ovih izmjena i dopuna, on govori što su radovi održavanja voda i da se oni smatraju jednostavnim radovima u smislu posebnog propisa koji uređuje jednostavne građevine i radove pri čemu se primjerice ne spominje izgradnju „ribljih staza“. Postavlja se pitanje što je ako se propiše izgradnja ribljih staza? Da li je to održavanje vodotoka? Koje su dozvole i postupci za to potrebni s obzirom da će iste biti propisane kao obveza odnosno mjera za poboljšanje stanja voda? Potrebno je omogućiti da se održavanja vodnih građevina, pa tako i onih za proizvodnju električne energije i provedba mjera (za koje je prethodno utvrđeno da ne utječu značajno na razlog zbog koje je vodno tijelo proglašeno znatno promijenjenim i/ili umjetnim – primjena WFD CIS Guidance No4 u punom opsegu) koje se propisuju Korisnicima izvode što bezbolnije, uz što je manje upravnih postupaka i nepotrebnih troškova. Nije prihvaćen Članak 107. nije predmet ovih izmjena i dopuna Zakona o vodama.
45 Hrvatska elektroprivreda - dioničko društvo NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O VODAMA, Članak 33. Postojeći članak 94. ZOV-a vezano uz uvjete za projektiranje i građenje Članak 94. nije predmetom ovog prijedloga izmjena i dopuna ZOV-a, ali se postavlja pitanje gdje je primjena članka 4.7. Okvirne direktive o vodama kojom je omogućeno eventualno negativno utjecanje na stanje voda? RH ne treba preuzimati veće obveze nego se to traži pravnom stečevinom EU. Izmjene članka 29. koje su predložene su u koliziji i sa člankom 76. i sa člankom 78. i sa člankom 95. Zakona o vodama. Vrijede primjedbe vezane uz članak 29. i potrebno je višenamjenskim akumulacijama dati odgovarajući tretman. PREDLAŽE SE: U članku 94. napraviti vezu na odgovarajući članak ZOV-a koji govori o neodstupanjima od postizanja ciljeva zaštite voda (članak 54.a) utemeljen na odredbama članka 4.7. Okvirne direktive o vodama jer bi se inače iz odredbi članka 94. točke 5. koja glasi: 5. ne ugrožavaju život i zdravlje ljudi, ne uzrokuju štetu na vodama i vodnom okolišu, na drugim sastavnicama okoliša, na okolišu u cjelini, na imovini i na zakonu utemeljenim interesima drugih osoba, moglo tumačiti da praktički nije moguće realizirati zahvate koji bi zahtijevali primjenu članka 4.7. Okvirne direktive o vodama. Prihvaćen Odgovarajuće će se urediti postupak utvrđivanja prevladavajućeg javnog interesa (primjena članka 4.7. Okvirne direktive o vodama)
46 Hrvatska elektroprivreda - dioničko društvo NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O VODAMA, Članak 32. Članak 32. vezano uz zone sanitarne zaštite izvorišta kao bitne odrednice za ograničenja razvoja (izmjena članka 91.) Pravilnik o utvrđivanju zona sanitarne zaštite izvorišta mijenjao se u zadnjih 10-tak godina više puta. Iz ovoga je također vidljiv transfer odgovornosti na niže razine, i s druge strane da nema pretpostavki za realni razvoj u prostoru dok se ne utvrdi stanje voda, zone sanitarne zaštite i sl. Moglo bi doći do imobilizacije većih gospodarskih projekata na duže vremensko razdoblje. Potrebno je voditi računa o obvezi svojevrsne inventarizacije potencijala za obnovljive izvore energije kako se to traži kroz reviziju Direktive o obnovljivim izvorima (tzv. RED II) što je također u ingerenciji Ministarstva zaštite okoliša i energetike. Nije prihvaćen U članku 91. Zakona o vodama koji je izmijenjen člankom 32. Nacrta prijedloga zakona nije se promijenio sadržaj odluke o zaštiti izvorišta te nijedna nova nadležnost nije prenesena na „niže razine“.
47 Hrvatska elektroprivreda - dioničko društvo NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O VODAMA, Članak 30. Članak 30. vezano uz identifikaciju voda namijenjenih za ljudsku potrošnju i višenamjenske akumulacije koje su uz proizvodnju električne energije u funkciji vodoopskrbe (izmjena članka 88.) U članku 88. se govori o identifikaciji voda namijenjenih za ljudsku potrošnju što je ponovno povezano i sa primjedbama/komentarima danim vezano uz dijeljenje troškova održavanja kod višenamjenskih akumulacija. Vidjeti komentare u tom smislu. Primljeno na znanje O snošenju troškova vidjeti odgovor na primjedbe istog sudionika na članak 12. Nacrta prijedloga zakona kojim se mijenja članak 29. Zakona o vodama.
48 Hrvatska elektroprivreda - dioničko društvo NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O VODAMA, Članak 27. Članak 27. vezano uz načelo „onečišćivač plaća“ (izmjena članka 73.) Potrebno je definirati da se načelo onečišćivač plaća odnosi na „neodobrena onečišćenja“ odnosno ona koja prelaze pragove iz dozvola za rad. Za „dozvoljena“ onečišćenja se ionako plaćaju razne naknade sukladno količini ispuštanja, a prikupljena sredstva bi se trebala namjenski trošiti. Nije prihvaćen Načelo „onečišćivač plaća“ se odnosi na dopuštena i na nedopuštena ispuštanja razmjerno razini onečišćenja, a za nedopuštena ispuštanja dodatna zakonska sankcija je privremena obustava rada i zabrana ispuštanja.
49 Hrvatska elektroprivreda - dioničko društvo NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O VODAMA, Članak 25. Članak 25. vezano uz planove mjera (izmjena članka 70.) U članku 70. je potrebno jasno definirati na koje pravne i fizičke osobe se misli. Zar će sve fizičke osobe donositi planove mjera za slučaj izvanrednih i iznenadnih onečišćenja? To se valjda odnosi na one koji ispuštaju „industrijske otpadne vode“ (tehnološke) iznad nekog „praga“. Prihvaćen Adekvatno će se normirati.
50 Hrvatska elektroprivreda - dioničko društvo NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O VODAMA, Članak 21. Članak 21. vezano uz uređaj za automatsko uzimanje uzoraka (izmjena članka 65.) Kako je sada navedeno na svakom ispustu je potrebno ugraditi vlastiti uređaj za automatsko uzimanje uzoraka, a ne samo ona koja ispuštaju više od 10 l/s. Za navedeno nema stručnog, tehničkog i ekonomskog opravdanja. Većina postrojenja ima po 3 ili više ispusta i na istima se uzima kompozitni ili trenutni uzorak u prosjeku 2-4 puta godišnje. Smatramo da za uzimanje kompozitnog uzorka 4 puta godišnje sukladno svim zakonskim propisima i propisima o mjeriteljstvu može obaviti certificiran laboratorij koji vrši i ispitivanje predmetnog uzorka i to sa njihovim uređajem za automatsko uzimanje uzoraka. Ugradnja vlastitog uređaja za uzimanje uzoraka, a koji mora biti i redovito umjeravan i servisiran i održavan od strane ovlaštenih tvrtki, zbog 4 dana rada u godini je ekonomski neopravdan trošak za bilo koje postrojenje. Prihvaćen Adekvatno će se normirati.
51 Hrvatska elektroprivreda - dioničko društvo NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O VODAMA, Članak 18. Članak 18. vezano uz znatno promijenjena i/ili umjetna vodna tijela (izmjena članka 54.) Iako članak 54.c. nije predmetom izmjena i dopuna želimo napomenuti da, iako je pri utvrđivanju i predlaganju područja ekološke mreže i ciljeva očuvanja unutar istih (posebice pSCI) trebalo voditi računa o korelaciji s odredbama Okvirne direktive o vodama to nije učinjeno, te je posljedično tome „manevarski prostor“ ograničen. Nadamo se da će se vezano uz postojeća znatno promijenjena i/ili umjetna vodna tijela do kraja provesti postupak sukladno WFD CIS Guidance documents No4 i će se iskoristiti sve mogućnosti članka 4.3. Okvirne direktive o vodama kako bi postojeće HE poslovale uz prihvatljive uvjete i troškove. Također je primjena članka 4.7. Okvirne direktive o vodama vrlo bitna za provedbu Strategije niskougljičnog razvitka Republike Hrvatske, pa se nadamo da će biti prilike za reviziju Programa mjera – revizije osnovnih i dodatnih mjera iz Plana upravljanja vodnim područjima 2016.-2021. (čl. 47. Zakona o vodama) ne samo u smislu „dodatnog postroženja mjera“ već i korištenja instrumenata koje omogućava pravna stečevina EU, prvenstveno Okvirna direktiva o vodama. Pri izgradnji novih hidroenergetskih objekata sa višenamjenskim akumulacijama moguće je primijeniti model podjele zahvata na energetski i infrastrukturni dio (preduvjet je i uvažavanje primjedbi na odredbe koje se odnose višenamjenske akumulacije) čime se lakše ostvaruje javni interes, lakše dolazi do sredstava financiranja kao i ostvaruje pristup financijskim instrumentima Europske unije. Nije prihvaćen Članci 54. i 54.c Zakona o vodama nisu predmet ovih izmjena i dopuna Zakona o vodama.
52 Hrvatska elektroprivreda - dioničko društvo NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O VODAMA, Članak 14. Članak 14. vezano uz pitanja o stanju priobalnih voda i teritorijalnog mora (izmjena članka 36.) Postavlja se pitanje je li ovo vezano uz teritorijalno more kompatibilno s člankom koji definira te pojmove te i s ovim iz članka 2. ovih izmjena i dopuna: U dosadašnjoj točki 61. koja postaje točka 68. riječi: „u pogledu njihove zaštite, te vode teritorijalnog mora kada je riječ o njihovom kemijskom stanju“ zamjenjuju se riječima: „kada se sukladno članku 2. stavku 1. ovoga Zakona odredbe ovoga Zakona odnose na priobalne vode te vode teritorijalnog mora kada se sukladno članku 2. stavku 2. podstavku 1. ovoga Zakona odredbe ovoga Zakona odnose na vode teritorijalnog mora“. Nije prihvaćen Dodani stavak 5. u članku 36. glasi: “Plan upravljanja vodnim područjima sadržava i izvještaj o planiranim koracima za provedbu načela povrata troškova od vodnih usluga kako je uređeno zakonom kojim se uređuje financiranje vodnoga gospodarstva, kao i o sudjelovanju raznih korisnika vode u povratu troškova od vodnih usluga.“ Ta odredba ni na koji način nije povezana s pitanjem.
53 Hrvatska elektroprivreda - dioničko društvo NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O VODAMA, Članak 6. Predlažemo dodatno razmotriti predloženu odredbu kojom akumulacije, dovodni i odvodni kanali ne mogu biti u vlasništvu pravnih osoba u vlasništvu RH, u našem slučaju HEP-a, ukoliko su one investitori dok sukladno prijedlogu privatni investitor mogu biti vlasnici. Nije prihvaćen Vidjeti odgovor na primjedbe na članak 87. Nacrta prijedloga zakona istog sudionika.
54 Hrvatska elektroprivreda - dioničko društvo NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O VODAMA, Članak 13. Članak 13. vezano uz povrat troškova od vodnih usluga i vodnih aktivnosti i hijerarhiju strateških/planskih/programskih dokumenata u Republici Hrvatskoj (izmjena članka 36.) Vezano uz višenamjenske akumulacije, a time i uz povrat troškova od vodnih usluga i vodnih aktivnosti vrijede primjedbe na članak 12. ovih izmjena i dopuna (kojima se predlažu izmjene članka 29. Zakona o vodama) i primjedbe na članak 67. ovih izmjena i dopuna. U članku 36. Zakona o vodama se navodi da su jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave pri izradi prostornih planova dužne od Hrvatskih voda ishoditi zahtjeve za izradu prostornih planova i mišljenje o poštivanju tih zahtjeva u odnosu na usklađenost tih prostornih planova s planskim dokumentima upravljanja vodama. Problem je u tome da je Plan upravljanja vodnim područjima 2016.-2021. izrađen na temelju nepotpunih podataka o stanju voda (na temelju rezultata analize provedene tijekom 2012. godine i ekstrapolacijom tih rezultata), a pri tome su dijelom čini se preuzete obveze strože nego što to traži pravna stečevina EU. Sve ulazi u WISE registar (The Water Information System for Europe). Plan upravljanja vodnim područjima postao je krovni dokument koji određuje kako prostorni tako i gospodarski razvoj Republike Hrvatske. HEP je u okviru javnog savjetovanja o Nacrtu Plana upravljanja vodnim područjima 2016.-2021. dao primjedbe kojima je upozoreno na čitav niz odredbi koje bi mogle onemogućiti ispunjenje ciljeva drugih resora. Primjedbe su dostupne u Hrvatskim vodama i Ministarstvu poljoprivrede. U međuvremenu je vodno gospodarstvo u ingerenciji Ministarstva zaštite okoliša i energetike koja mora voditi računa o ravnotežnom i održivom razvoju. Moglo bi doći do iznenađenja pri provedbi Strategije niskougljičnog razvitka Republike Hrvatske do 2030. s pogledom na 2050. koja je promovirana kao „krovna strategija kojoj će se morati prilagoditi svi ostali strateški/ planski/programski dokumenti“. Dane su primjedbe i na Nacrt Strategije niskougljičnog razvitka Republike Hrvatske do 2030. s pogledom na 2050., tzv. statističku konsolidaciju vezano uz udio energije iz obnovljivih izvora u konačnoj nacionalnoj bruto potrošnji energije i visoko postavljene ciljeve za udio energije iz obnovljivih izvora u konačnoj nacionalnoj bruto potrošnji energije u budućem razdoblju. Za ostvarenje razvoja Republike Hrvatske potrebna je kvalitetnija suradnja među resorima te vidimo priliku da se tako pristupi pitanjima upravljanja vodama, zaštite okoliša i energetike koja su sada i ingerenciji jedinstvenog Ministarstva zaštite okoliša i energetike. Nije prihvaćen Zahtjev Okvirne direktive o vodama vezan uz puni povrat troškova od vodnih aktivnosti (vodnih usluga prema Okvirnoj direktivi o vodama) ima za cilj da se na najmanju moguću mjeru smanji subvencioniranja između sektora. Tako npr. troškovi provedbe niskougljične strategije ne smiju biti smanjivani na račun pogoršanja stanja voda odnosno okolišni troškovi i troškovi resursa (voda) nastali obavljanjem vodnih aktivnosti koje imaju za cilj provedbu niskougljične strategije trebaju biti pokriveni sredstvima koji se prihoduju provedbom te strategije (uz napomenu da se puni povrat troškova resursa i okoliša – vode može osigurati i iz drugih izvora).
55 Hrvatska elektroprivreda - dioničko društvo NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O VODAMA, Članak 5. Predlaže se dodavanja riječi ''retencije, crpne stanice'' iza riječi: ''strojarnica, vodna komora'' s obzirom da i to spada u vodne građevine za proizvodnju električne energije. Prihvaćen Adekvatno će se dodati.
56 Hrvatska elektroprivreda - dioničko društvo NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O VODAMA, Članak 12. Članak 12. vezano uz višenamjenske akumulacije (izmjena članka 29.) Postojeći članak 29. glasi: Održavanje, snošenje dijela troškova održavanja i usklađivanje korištenja višenamjenskih akumulacija i drugih vodnih građevina koje se, osim za zaštitu od štetnog djelovanja voda, koriste i za druge namjene (vodoopskrba, proizvodnja električne energije, navodnjavanje, rekreacija i sl.), ostvaruje se u skladu s ugovorom koji zaključuju Hrvatske vode i drugi nositelji prava na tim građevinama. Novim tekstom članka 29. se mijenja smisao dosadašnjeg članka. Postavlja se pitanje zašto su vodoopskrba i zaštita od štetnog djelovanja voda izuzeti od snošenja dijela troškova održavanja višenamjenske akumulacije? I akumulacije iz kojih se koriste vodne snage za proizvodnju električne energije koje sudjeluju u obrani od poplava ili vodoopskrbi trebale bi imati ugovor među svim korisnicima voda odnosno korisnici bi morali sudjelovati u dijelu troškova održavanja i provođenja mjera za takva znatno promijenjena i/ili umjetna vodna tijela. Ovako se, ukoliko se akumulacija koja se koristi za proizvodnju električne energije koristi i za navodnjavanje sklapa ugovor o zajedničkom održavanju akumulacije, a ukoliko se koristi za vodoopskrbu onda su svi troškovi održavanja prebačeni isključivo na hidroenergetiku kao nositelja upravljanja što nije pravično. U tom se slučaju, kako se navodi, sve uređuje vodopravnom dozvolom, što je instrument da se bez bilo kakvog obeštećenja hidroenergetike propišu bilo kakvi uvjeti. To posebice nije prihvatljivo ukoliko se ne iskoriste sve mogućnosti Okvirne direktive o vodama (članak 4.3. za postojeće i članak 4.7. za nove HE a koji se odnose na znatno promijenjena i/ili umjetna vodna tijela) da se postojeća prava i operativne mogućnosti zadrže na približno istoj razini. S obzirom da to kroz PUVP 2016.-2021. nije napravljano, već je postupak odgođen, nadamo se de će Republika Hrvatska znati prepoznati i mogućnosti, a ne samo restriktivne odredbe (posebno u dijelu proizvodnje električne energije unutar nacionalnih granica čime se osigurava bilo znatniji udio energije iz obnovljivih izvora u konačnoj nacionalnoj bruto potrošnji energije ili omogućuje proizvodnja proizvoda (energija iz obnovljivih izvora) za kojima ima potražnje na tržištu čime Republika Hrvatska može ostvariti koristi na temelju mehanizama iz Direktive o obnovljivim izvorima, tzv. RED) koje zemljama članicama omogućuje Okvirna direktiva o vodama. Osim toga opće korištenje voda je definirano člankom 76. Zakona o vodama gdje javna vodoopskrba prelazi opseg općeg korištenja voda odnosno slobodnog korištenja voda (odnosi se prvenstveno na direktno korištenje površinskih voda i podzemnih voda direktno iz prvog vodonosnog sloja). Također je ZOV-om definirano: „Javne usluge« su usluge u djelatnostima javnog navodnjavanja i detaljne melioracijske odvodnje, te vodne usluge. Javna vodoopskrba sukladno članku 79. Zakona o vodama predstavlja korištenje voda preko granice općeg i slobodnog korištenja voda za što je potreban ugovor o koncesiji ili vodopravna dozvola kojima korisnicima treba biti propisana jasna obveza održavanja višenamjenske akumulacije u čijem korištenju sudjeluju. Jednako tako bi ti korisnici višenamjenskih akumulacija trebali sudjelovati u provođenju mjera za postizanje dobrog ekološkog potencijala za znatno promijenjenih i/ili umjetnih vodnih tijela u čijem korištenju sudjeluju. Čini se da su izmjene članka 29. koje su predložene u koliziji i sa člankom 76. i sa člankom 78. i sa člankom 95. Zakona o vodama? Vezano uz ove izmjene članka 29. ZOV-a pogledati i primjedbe vezano uz članak 67. ovih izmjena i dopuna. PREDLAŽE SE: Svi korisnici višenamjenskih akumulacija bi trebali sudjelovati u troškovima njezinog održavanja te je u tom smislu potrebno to jasno definirati člankom 29. Zakona o vodama. O tome bi trebalo voditi računa i pri izdavanju vodopravnih akata svakom pojedinom korisniku. Pogledati i primjedbe na Nacrt prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o financiranju vodnoga gospodarstva u dijelu koji govori o povratu troškova od vodnih usluga i vodnih aktivnosti. Držimo potrebnim jasno utvrditi zakonsku obvezu o zajedničkom trošku upravljanja i održavanja višenamjenskih akumulacija u slučaju kad je zakonski upravitelj takve akumulacije HEP i to od strane svih korisnika višenamjenske akumulacije sukladno udjelu u koristi od upravljanja i održavanja višenamjenske akumulacije. Nije prihvaćen Obvezu snošenja troškova održavanja višenamjenskih akumulacija Nacrt prijedloga zakona predlaže za djelatnosti koje imaju značajke gospodarskih djelatnosti te sportski ribolov i kojima se ostvaruju materijalne koristi za dio pravnih subjekata. Za djelatnosti koje imaju negospodarski karakter i koje se obavljaju na opću korist (zaštita od štetnog djelovanja i vodoopskrba) takva odredba nije predložena. Naime, da nositelj zahvata u prostoru (HE objekta) nije izazvao promjenu stanja u prostoru – voda bi se zahvaćala iz otvorenog vodotoka za potrebe javne vodoopskrbe, a velike vode bi otjecale neometane umjetnim zaprekama akumulacijske građevine. Koncept po kojem investitor može izazvati promjenu u prostoru radi obavljanja gospodarske djelatnosti i pritom stvoriti troškove održavanja nositeljima negospodarskih (općekorisnih) djelatnosti, koji su mogli uspješno funkcionirati i bez te promjene u prostoru, ne smatramo pravičnim.
57 Hrvatska elektroprivreda - dioničko društvo NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O VODAMA, Članak 3. Ukoliko već nije moguće izbjeći odredbu po kojoj HEP odnosno drugi investitori na teret vlastitih sredstava izvlašćuje ili otkupljuje zemljišne čestice na kojima bi se gradile nove vodne građevine za proizvodnju električne energije u ime i za račun Republike Hrvatske, bilo bi potrebno, jasno utvrditi da u tom slučaju HEP stječe trajno pravo građenja na tim česticama bez naknade na razdoblje dok je novoizgrađeni proizvodni objekt u funkciji. To iz razloga što iako trenutno postoji Odluka Vlade RH koja omogućava stjecanje prava građenja bez naknade na javnom vodnom dobru za pravne osobe u vlasništvu RH, takva Odluka je podložna izmjenama bez javne rasprave i u jednostavnoj proceduri te zbog toga ne garantira sigurnost za HEP kako bi to osiguravala odredba u Zakonu o vodama o tom pitanju. Dodatno, predmetna odredba o obvezi otkupa zemljišta ili izvlaštenja za korist RH, a na teret vlastitih sredstava investitora, je i zakonski upitna jer Zakon ne predviđa protučinidbu niti korist za pravnu osobu koja vlastita sredstva koristi za otkup ili izvlaštenje čestica-javnog vodnog dobra za korist RH. U tom smislu predlažemo usvojiti sljedeću odredbu: „Za korist Investitora koji je otkupio i izvlastio zemljišne čestice iz stavka 4. i 5. ovoga članka u ime i za račun Republike Hrvatske na teret vlastitih sredstava osnovat će se bez naknade trajno pravo građenja na tim česticama u skladu s čl. 16. ovog Zakona.“ Bilo bi potrebno propisati mogućnost stjecanja prava građenja na javnom vodnom dobru za vrijeme trajanja vodne građevine za proizvodnju električne energije bez naknade i za društva „kćeri“ pravne osobe u vlasništvu RH - slučaj kad bi se HEP-ova tvrtka kćer (HEP Proizvodnja) pojavila kao investitor budućih vodnih građevina za proizvodnju električne energije (prema sadašnjem poslovnom modelu HEP Grupe nije poslovna praksa, ali predviđamo i takvu mogućnost). Djelomično prihvaćen Za građenje budućih HE objekata predložit će se nenaplatno stjecanje prava građenja u korist HEP-a na rok od 50 godina. Isto važi i za društva kćeri dok je istovjetna članska struktura kao u matičnom društvu.
58 Hrvatska elektroprivreda - dioničko društvo NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O VODAMA, Članak 11. Članak 11. vezano uz građenje regulacijskih i zaštitnih vodnih građevina (dodavanje članka 26.b) Postavlja se pitanje što je s rekonstrukcijom građevina za proizvodnju električne energije korištenjem vodnih snaga? Npr. što ukoliko Hrvatske vode inzistiraju na izgradnji riblje staze na nekoj od postojećih HE – treba li za to lokacijska dozvola, PUO, OPEM…? Prvo je kroz postupak vezan uz znatno promijenjena i/ili umjetna vodna tijela kojega je potrebno do kraja provesti sukladno WFD CIS Guidance Documant No4 (vodič Europske komisije za provedbu okvirne Okvirne direktive o vodama u dijelu koji se odnosi na znatno promijenjena i/ili umjetna vodna tijela) potrebno utvrditi koje su mjere smislene odnosno čija provedba ne utječe bitno na razlog zbog kojega je neko tijelo proglašeno znatno promijenjenim ili umjetnim (proizvodnja električne energije korištenjem vodnih snaga), a potom, uz što je manje administrativne prepreke i troškove, omogućiti korisnicima provedbu mjera. Nije prihvaćen Korištenje voda za različite namjene moguće je samo ako se pri tome ne narušava dobro ekološko stanje odnosno dobar ekološki potencijal voda. Utvrđivanje nezadovoljavajućeg stanja voda (odstupanje od propisanih standarda definiranih Uredbom o standardu kakvoće voda) i obveze provođenja mjera kako bi se stanje popravilo je predmet Plana upravljanja vodnim područjima koji se donosi u širokoj javnoj raspravi i koji donosi Vlada Republike Hrvatske. Ukoliko je jedan od uvjeta postizanje dobrog stanja odnosno potencijala uspostava longitudinalnog (uzdužnog) kontinuiteta vodotoka, onda je obveza korisnika voda da provede potrebne mjere kako bi prilagodio vodne aktivnosti i osigurao protočnost bilo direktno na objektu ili drugom samoodrživom mjerom smanjenja negativnog utjecaja (mitigacijske mjere npr. riblja staza) i time osigura dobar ekološki potencijal. Prekinuti uzdužni kontinuitet vodotoka je problem koji se obično javlja na tipovima vodotoka za koji su karakteristične migratorne vrste riba. Izbor tehničkih mjera (zahvata u prostoru) i načina njihove realizacije te analiza utjecaja provedbe te mjere na prirodu/okoliš je predmet izrade studijske i tehničke dokumentacije i uređuje se Zakonom o zaštiti okoliša, Zakonom o zaštiti prirode, Zakonom o gradnji, Zakonom o prostornom uređenju i drugim relevantnim propisima.
59 Hrvatska elektroprivreda - dioničko društvo NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O VODAMA, Članak 5. Članak 5. vezano uz vodne građevine za proizvodnju električne energije (izmjena članka 22.) Iz definicije vodnih građevina za proizvodnju električne energije je vidljivo da su akumulacije isključivi dio građevina za proizvodnju električne energije što je u redu, međutim smatramo da svi korisnici višenamjenskih akumulacija trebaju sudjelovati u troškovima održavanja istih. To dobiva još veći značaj s obzirom da će se ti troškovi u budućnosti povećavati, a proizvodne mogućnosti možebitno smanjivati. Troškovi upravljanja i održavanja svih, pa tako i višenamjenskih akumulacija će se povećati zbog provedbe mjera propisanih Planom upravljanja vodnim područjima 2016.-2021. Primjerice, izgradnjom ribljih staza ili povećanjem tzv. biološkog minimuma ili skretanjem dijela vode vezano uz najavljene renaturalizacije vodotoka povećavaju se troškovi koji obuhvaćaju izgradnju ribljih staza i održavanje tih objekata, a ujedno se smanjuje količina vode raspoložive kako za proizvodnju električne energije tako i za vodoopskrbu. Npr. iz sustava koji dovodi vode iz zaleđa na agregate HE Senj, na Hrmotinama se izdvaja voda za potrebe vodoopskrbe sjevernog Jadrana. Održavanje višenamjenskih akumulacija primjerice uključuje: zbrinjavanje naplavina, tehničko održavanje akumulacija, troškove uklanjanja invazivnih vrsta…, ali u budućnosti i mjera koje proizlaze iz odredbi Plana upravljanja vodnim područjima 2015.-2021. što će s jedne strane znatno poskupjeti održavanje akumulacija, a s druge strane smanjiti količine vode raspoložive za proizvodnju električne energije, a time i vodoopskrbe). Svi korisnici višenamjenskih akumulacija bi trebali sudjelovati u troškovima njezinog održavanja. O tome bi trebalo voditi računa i pri izdavanju vodopravnih akata svakom pojedinom korisniku. Pogledati i primjedbe na Nacrt prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o financiranju vodnoga gospodarstva u dijelu koji govori o povratu troškova od vodnih usluga i vodnih aktivnosti. PREDLAŽE SE: Navedeno urediti člankom 29. Zakona o vodama iz kojega će biti razvidno da svi korisnici, uključujući i djelatnosti vodoopskrbe i zaštite od štetnog djelovanja voda imaju obvezu sudjelovati u troškovima održavanja akumulacije što se regulira posebnim ugovorom između korisnika i glavnog subjekta koji upravlja akumulacijom. To može olakšati i planiranje zahvata sa višenamjenskim akumulacijama kao i lakše postizanje prevladavajućeg javnog interesa. Bitno pitanje jest kako u praksi primijeniti model gdje se zahvati vezano uz hidroenergetiku dijele na energetski i infrastrukturni dio zahvata, te se na takav način lakše osigurava primjena članka 4.7. Okvirne direktive o vodama (za nove HE), lakše se postiže javni interes, lakše se dolazi do nacionalnih i ostalih sredstva financiranja, a sve u skladu s pravnom stečevinom EU s područja upravljanja vodama, zaštite prirode i zaštite okoliša. Nije prihvaćen Provođenje samoodrživih mjera smanjenja negativnih utjecaja vodnih aktivnosti na stanje voda (pa i kompenzacijskih mjera – iz propisa o zaštiti prirode) odgovornost je onih pravnih i fizičkih osoba koje koriste vodu za različite namjene i time ostvaruju određenu (materijalnu) korist. Raspodjela troškova provedbe ovih mjera između pojedinih korisnika akumulacije ovisi o međusobnim dogovorima korisnika akumulacija. O dijeljenju troškova vidjeti odgovor na primjedbu istog sudionika na članak 12. Nacrta prijedloga zakona kojim se mijenja članak 29. Zakona o vodama.
60 Hrvatska elektroprivreda - dioničko društvo NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O VODAMA, Članak 2. Članak 2., vezano uz pojam „korištenje voda“ Vezano uz pojam „korištenje voda“ na odgovarajućem mjestu u Zakonu o vodama je potrebno definirati tko i kada određuje ljudske djelatnosti na vodama koje imaju značajan utjecaj na stanje voda. Stanje voda u Republici Hrvatskoj u trenutku provođenja ovog savjetovanja s javnosti još uvijek nije do kraja određeno pa je to dodatna otegotna okolnost pri utvrđivanju „ljudskih djelatnosti koje imaju značajan utjecaj na stanje voda“. Članak 2., vezano uz pojam „vodne aktivnosti“ Dakle, i proizvodnja električne energije korištenjem vodnih snaga je „vodna aktivnost“ Treba gledati povezano: 1. Zakon o vodama 2. Zakon o financiranju vodnoga gospodarstva 3. Zakon o komunalnom gospodarstvu Vidjeti kasnije komentare na tu temu s posebnim naglaskom na komentar članka 67. ovih izmjena i dopuna . Nije prihvaćen Utjecaj ljudskih aktivnosti na stanje voda se određuje tzv. IMPRES analizom (analiza opterećenja i njihovih utjecaja) koja je sastavni dio karakterizacijskog dijela Plana upravljanja vodnim područjima. Značajan utjecaj na stanje voda imaju one ljudske aktivnosti čiji efekt odnosno kumulativni utjecaj na vode rezultira neprihvatljivim stanjem voda (vrlo loše, loše i umjereno stanje voda). Klasifikacijski sustav stanja voda propisan je Uredbom o standardu kakvoće voda (nije predmet Plana). Klasifikacijski sustav stanja voda će biti u potpunosti razvijen i interkalibriran (usklađen) s klasifikacijskim sustavima ostalih zemalja Europske unije do kraja 2018. godine. Time će se ostvariti pretpostavka za propisivanje mjera koje će trebat poduzeti u razdoblju do kraja 2027. godine kako bi se sva vodna tijela dovela u najmanje dobro stanje odnosno potencijal. Svaka aktivnost koja uključuje zahvaćanje, akumuliranje, skladištenje, obradu i distribuciju vode kao i prikupljanje i pročišćavanje otpadnih voda smatra se prema zakonodavstvu EU „vodnim aktivnostima“. Tako se i akumuliranje vode radi proizvodnje el. energije također smatra vodnom aktivnošću. Utjecaj tih vodnih aktivnosti na stanje vodnih tijela se razmatra od slučaja do slučaja ovisno o tome da li se ta aktivnost obavlja izgradnjom zahvata u prostoru ili ne. Smatramo da postoje puno različitih djelatnosti koje u sebi sadržavaju vodne aktivnosti i nije ih u ovom Nacrtu prijedloga zakona potrebno poimence nabrajati. Naravno da se svi zakoni moraju donositi tako da su usklađeni odnosno povezani, a posebno Zakon o vodama i Zakon o financiranju vodnoga gospodarstva.
61 Katica Matejčić NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O VODAMA, Upis vodnih građevina izgrađenih prije stupanja na snagu ovoga ZakonaČlanak 88. Kako se u praksi dešava da se Hrvatske vode upisuju na zemljište privatnih vlasnika na temelju geodetskog elaborata, smatram da je ta praksa u suprotnosti sa zakonom. Naime, ako Hrvatskim vodama treba zemljište pojedinih fizičkih osoba, postoji Zakon o izvlaštenju i smatram da se taj Zakon u ovakvim slučajevima mora primijeniti. Ne može se nekome otimati zemljište i na temelju geodetskog elaborata mijenjati vlasnika. Praksa je do sada bila da se takvo zemljište u katastru piše na Hrvatske vode, a da Hrvatske vode to zemljište nisu otkupile niti platile vlasniku. Stoga smatram, da se ne može automatizmom evidentirano zemljište u katastru upisati u zemljišne knjige, iz razloga što to zemljište nije plaćeno prijašnjim vlasnicima. Sada se upravo vodi takav jedan postupak na Općinskom sudu Velika Gorica, gdje se vlasnicima zemljišta u k.o. Zgurić Brdo, otima njihovo vlasništvo i u katastru se kao vanknjižni vlasnik upisuju Hrvatske vode, a da zemljište vlasnicima nije plaćeno, nije im zemljište izvlašteno, već je oteto. Ovakvoj praksi se mora stati na kraj. Nije prihvaćen Unazad 27 godina nismo naišli na slučaj da su Hrvatske vode gradile na zemljištu u vlasništvu pravnih i fizičkih soba, a da vlasnici nisu bili obeštećeni. Naprotiv, naišli smo na slučajeve da obeštećene i nesavjesne stranke zlorabe protek vremena i nedostatak odgovarajuće dokumentacije i traže da budu i drugi put namirene. Vidjeti odgovor Društvu građevinskih inženjera na primjedbu na članak 91. Nacrta prijedloga zakona.
62 KD VODOVOD I KANALIZACIJA d.o.o. NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O VODAMA, Članak 29. Jedan od pokazatelja rezultata provedbe ciljeva Višegodišnjeg programa gradnje komunalnih vodnih građevina je povećanje sigurnosti javne vodoopskrbe (ujednačavanje kvalitete vode namijenjene ljudskoj potrošnji) što zahtjeva i smanjenje broja korisnika priključenih na lokalne vodoopskrbne sustave koji ne zadovoljavaju te uvjete zdravstvene ispravnosti vode. Dio stanovništva koji se koristi lokalnim vodovodima i individualnim načinom vodoopskrbe (bunari, cisterne i slično) postupno se treba uključivati u sustave javne vodoopskrbe čime će se uspostaviti nadzor nad kakvoćom isporučene vode i sanitarnom sigurnosti korisnika te nadzor nad naplatom korištenja vodnih resursa. Naprijed navedeno je sadržajni dio teksta Plana upravljanja vodnim područjima 2016-2021., međutim nigdje u sklopu ovih izmjena i dopuna ZOV-a, kroz definiciju „Individualnog sustava vodoopskrbe“, niti u ovom članku vezano za skrb za zdravstvenu ispravnost vode za ljudsku potrošnju, kao ni u ostalim člancima ZOV-a ,ne definira se niti jedna postavka koja bi doprinjela tim gore navedenim pokazateljima rezultata, a u svezi su tih sustava. Pitanje je dakle, tko je odgovoran da brine o tim lokalnim vodovodima i individualnim načinom vodoopskrbe u kontekstu svih gore navedenih postavki Plana upravljanja vodnim područjima. Isto tako tko skrbi o zdravstvenoj ispravnosti vode za ljudsku potrošnju na tim „individualnim sustavima vodoopskrbe“ kako ih Vi definirate u sklopu ZOV-a? Mišljenja smo da u tom smislu sveobuhvatno treba dopuniti postavke ZOV-a. Nije prihvaćen Vidjeti odgovor Društvu građevinskih inženjera na primjedbu na članak 2. Nacrta prijedloga zakona.
63 KD VODOVOD I KANALIZACIJA d.o.o. NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O VODAMA, Članak 24. Prema stavku 2. ovog članka tretiraju se „individualni sustavi odvodnje“ kao nečije interno vlasništvo, a uz obveze da isti moraju stručni nadzor, postavljanje? i održavanje provesti putem javnih isporučitelja vodnih usluga, međutim, mi iskustveno vidimo tu velike probleme u provedbi u praksi. Danas u praksi vidimo da se problemi javljaju čak i tada kada se građane treba prisiljavati na priključak odvodnje na javni sustav odvodnje, gdje su troškovi itekako manji od onih koji će biti za slučaj gdje bi oni sami morali izgraditi individualni sustav odvodnje o svojem trošku sa odgovarajućim stupnjem pročišćavanja ili sa sabirnim jamama u kojem slučaju će za iste morati kontinuirano po svakom pražnjenju plaćati (prema stavku 3. ovog članka) i to zauvijek, jer je to konačno rješenje odvodnje. Osim toga morati će plaćati prvo projekt o kojem se ovdje ništa ne spominje, a najbitniji je u smislu postavki ispravnog i ekonomičnog rješenja odvodnje, zatim nadzor, postavljanje (nije jasno što se pod tim pojmom misli u okvirima faze građenja?) i na kraju kontinuirano održavanje i to od strane isporučitelja vodne usluge. Što je u tom slučaju sa naplatom usluge odvodnje. Svi oni pripadaju istoj aglomeraciji i shodno tome trebali bi koristiti uslugu pod istim uvjetima. Osim toga, kako je to postavljeno ovom stavkom, velike probleme će imati i isporučitelji vodnih usluga, jer održavati nečiji sustav koji oni ne vode u svojoj nadležnosti od samog početka projektnog zadatka, projektiranja, nabava u fazi radova, izgradnje i puštanja u rad je nemoguća misija i time se ne postiže garancija sigurnosti u kontinuitetu pogona i postizanju potrebnih učinaka pročišćavanja. Prije svega, isporučitelji vodnih usluga ne mogu prihvatiti i kućne vodove koji su dio „individualnih sustava odvodnje“ kako je dano tumačenje u članku 2. ovog Prijedlog izmjena i dopuna ZOV-a pod točkom 24. Stoga mi predlažemo kao najefikasnije rješenje da „individualnim sustavom odvodnje“ upravljaju u potpunosti Isporučitelji vodnih usluga uz mogućnost da kontrolu rada i održavanje može vršiti i ovlaštena tvrtka u ime tog nadležnog isporučitelja vodnih usluga. Tada se i rješenja odabira tehnologije pročišćavanja ili gradnje i dimenzioniranja sabirnih jama može uskladiti po principu minimiziranja troškova i postizanja sigurnosti učinaka pročišćavanja, putem najbolje prakse, koristeći mogućnost i tipskih projekata i što je više moguće jednoobrazne tehnologije uvažavajući pri tom karakteristike područja i cjelokupnog sustava javne odvodnje na području aglomeracije. Time se može znatno i smanjiti troškove gradnje, nabave opreme, kasnijeg pogona i održavanja. Isto tako time se osigurava korištenje EU fondova za financiranje. U tom slučaju kućni vodovi i dio sustava do priključka na taj individualni sustav odvodnje“ spadao bi i tretirao bi se isto kao „interni sustav odvodnje“. U tom slučaju bi se i usluga odvodnje naplaćivala pod istim uvjetima svim korisnicima te usluge na području aglomeracije, odnosno na uslužnom području Isporučitelja vodne usluge. U stavci 3. ovog članka definira se pražnjenje sabirnih jama koje u rješavanju takvog sustava su najčešće najnepovoljnija rješenja i nisu svugdje primjenjiva i skuplja su zbog pražnjenja i odvoza, od razno raznih primjenjivih tehnologija za pročišćavanje sanitarnih otpadnih voda koje možemo npr. svesti na izraz „mali uređaji za pročišćavanje sanitarnih otpadnih voda“. Stoga predlažemo da se i sabirne jame i ti mali uređaji uzmu u obzir kao pojmovi u okviru „individualnih sustava odvodnje“, a treba uzeti u obzir da ukoliko bi taj „individualni sustav odvodnje“ bio pod upravljanjem isporučitelja vodnih usluga, da pražnjenje i odvoz ne bi bio dužan vršiti korisnik, već bi tu dužnost, kao i cjelokupna odgovornost ispravnosti i funkcionalnosti te građevine, kao i za male uređaje za pročišćavanje, bila na isporučitelju vodnih usluga. Sve ove primjedbe molimo da se svakako uzmu u obzir, da se s pažnjom razmotre, te da se osnovom toga pojmovi, značenja i postavke po svim tim pitanjima usklade i definiraju ovim Zakonom u skladu sa najboljom praksom čime će se i postići nabolji efekti zaštite okoliša i zdravlja ljudi. Djelomično prihvaćen Prihvaća se primjedba vezano za izraz »Individualni sustav odvodnje« u dijelu koji se odnosi na male uređaje za pročišćavanje sanitarnih otpadnih voda. U izraz „individualni sustav odvodnje“ integrirat će se „mali uređaji za pročišćavanje sanitarnih otpadnih voda“. Ostale primjedbe se ne prihvaćaju - vidjeti odgovor Društvu građevinskih inženjera na primjedbe na članak 2. Nacrta prijedloga zakona koje se odnose na individualne sustave odvodnje.
64 KD VODOVOD I KANALIZACIJA d.o.o. NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O VODAMA, Članak 23. Predlažemo da se ovim ZOV-om ili pak Pravilnikom iz stavka 2. ovog članka koji propisuje ministar uzme u obzir stanje na terenu svih postojećih samostalnih internih sustava koji sada imaju uglavnom neispravne septičke ili sabirne jame kao privremena rješenja do omogućavanja uvjeta za priključenje na sustav javne odvodnje i onih koji sada isto egzistiraju kao interni samostalni sustavi koji sada nemaju odgovarajuće stupnje pročišćavanja ili sabirne jame, nalaze se na području gdje se neće niti planirati sustav javne odvodnje, već pojedinačni sustavi ili odgovarajući sustavi kojima će se u budućnosti morati postići ista razina zaštite okoliša sukladno EU Direktivi, odnosno sukladno ovom ZOV-u kao „individualni sustavi odvodnje“. Nemoguće je naložiti i natjerati građane da sve to saniraju u skladu sa strogim zahtjevima na isti način, po jednakim kriterijima, neovisno da li se radi o privremenom ili trajnom rješenju odvodnje. Da li ima smisla sada zahtjevati npr. sanacije septičkih i sabirnih jama, da bi za određen period tražili da se one izbace iz funkcije po izgradnji sustava javne odvodnje kada će imati obvezu priključenja na isti ili obvezu uspostave „individualnog sustava odvodnje“ koji će morati imati istu razinu zaštite okoliša? Molimo da se uzme u obzir brojnost takvih slučajeva koji su sada privremena rješenja internih samostalnih sustava u prijelaznom razdoblju, da se uzme u obzir standard građana u RH, pa i dosadašnja svijest i kultura u svezi zaštite okoliša koju ne možete u kratkom periodu podignuti kod svih na visoku razinu, već je to jedan zahtjevni proces, koji kao i gradnja sustava javne odvodnje isto tako treba imati neke rokove i faze dok se ne dođe do krajnjeg rješenja. Dakle, ta prijelazna rješenja je potrebno, u svakom pogledu, posebno razmatrati, uzevši sve okolnosti u obzir i tada ovom zakonskom regulativom postaviti jasna, ali i primjenjiva u praksi pravila u tom smislu i ista pravila za cijelokupno područje RH. Prihvaćen Uvažit će se prilikom izrade provedbenog propisa (pravilnika) iz članka 68. stavka 2. Zakona o vodama koji je izmijenjen člankom 23. Nacrta prijedloga zakona te će se u svrhu sveobuhvatnog sagledavanja problematike proširiti i obuhvat pravilnika iz članka 68. stavka 2. Zakona.
65 KD VODOVOD I KANALIZACIJA d.o.o. NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O VODAMA, Članak 22. Predlažemo da se u ovom članku u točki 3. sadržaja Odluke o odvodnji otpadnih voda riječi „u mješovite kanale“ zamjene riječima „iz mješovitih kanala“ (obrazloženje: putem preljeva se ispuštaju otpadne vode „iz mješovitih kanala“ u cilju rasterećenja kod velikih kiša, a ne „u mješovite kanale“ pa zato predlažemo ispraviti). Ponovno upozoravamo na problematiku prijelaznog razdoblja, internih samostalnih sustava koji funkcioniraju kao privremena rješenja do ostvarenja uvjeta priključivanja na sustav javne odvodnje i problematiku septičkih jama koje su isto privremena rješenja u prijelaznom razdoblju, kao i definiranja pražnjenja i odvoza njihovog sadržaja. Mi ne mislimo da bi se ovdje ovim člankom trebalo u tom smislu napraviti dopune kroz sadržaja ove Odluke i u tom smislu ne mislimo da bi se ovom Odlukom trebala definirati ta rješenja u prijelaznom razdoblju, već naprotiv, obzirom da je ta problematika ista na cijelom području RH smatramo da bi se to Zakonskim postavkama na razini cijele RH, jednoznačno trebalo definirati prijelazna rješenja, a ovdje smo ponovili tu opasku samo iz razloga što smatramo da bi tek onda upravo te zakonske postavke, skupa sa sadržajem ove Odluke bilo sveobuhvatno sagledavanje rješavanja i postupanja u svim fazama razvijenosti sustava javne odvodnje. Takvo objedinjeno sagledavanje moguće da će u konačnici tražiti i usklađenje još nekih pojedinih postavki ovog članka (npr. točke 6. sadržaja Odluke jer i koncesionarima bi se trebalo omogućiti pražnjenje i odvoz i septičkih i sabirnih jama, a uvjete ispuštanja u te građevine trebalo bi po našem mišljenju propisati putem ovog Zakona ili podzakonskog akta jednoznačno na razini cijele RH, ne ovom Odlukom - vidi i primjedbu na članak 24.ovog Prijedloga izmjena i dopuna ZOV-a, jer je problematika povezana). Prihvaćen Prihvaća se primjedba koja se odnosi na mješovite kanale. Izraz „javna odvodnja“ obuhvatit će i septičke jame, kao što je propisano u važećem Zakonu o vodama te će se sukladno tome uskladiti i točka 6. sadržaja odluke o odvodnji otpadnih voda. Primjedbe koje se odnose na prijelazna razdoblja uvažit će se prilikom izrade provedbenog propisa (pravilnik) iz članka 68. stavka 2. Zakona o vodama koji je izmijenjen člankom 23. Nacrta prijedloga zakona te će se u svrhu sveobuhvatnog sagledavanja problematike proširiti i obuhvat pravilnika iz članka 68. stavka 2. Zakona.
66 KD VODOVOD I KANALIZACIJA d.o.o. NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O VODAMA, Članak 5. Predlažemo da se u podtočki 2.2. važećeg ZOV-a i riječi „kanali za prikupljanje i odvodnju otpadnih voda, mješoviti kanali za odvodnju otpadnih i oborinskih voda“ zamjene riječima „kanali za prikupljanje i odvodnju komunalnih otpadnih voda“. Molimo da se to tako ispravi i biti će sukladno tumačenju izrazu „javna odvodnja“ gdje ste sada konačno točno definirali da je to djelatnost skupljanja komunalnih otpadnih voda i biti će sukladno izrazu „komunalne otpadne vode“ koje već u tom kontekstu sada potpuno jasno i ispravno pojašnjavaju koje su to otpadne vode koje spadaju u komunalne otpadne vode i da su u tom smislu to sanitarne otpadne vode ili otpadne vode koje su mješavina sanitarnih otpadnih voda s industrijskim otpadnim vodama i/ili oborinskim vodama…Osim toga, dosadašnje riječi koje predlažemo da se zamjene su sada ustvari zbrka neusklađenih pojmova i kada se zamjene u skladu s našim prijedlogom biti će to potpuno usklađena i potpuno jasna definicija. Djelomično prihvaćen Adekvatno će se urediti.
67 KD VODOVOD I KANALIZACIJA d.o.o. NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O VODAMA, Članak 2. EU Direktiva o pročišćavanju komunalnih otpadnih voda (91/271/EEZ) pod izrazom „industrijskih otpadnih voda“ podrazumjeva sve otpadne vode koje se ispuštaju iz prostora korištenih za obavljanje bilo kakve poslovne djelatnosti osim otpadnih voda iz kućanstva (kod nas to zovete sanitarne otpadne vode) i oborinskih voda. Mi ne vidimo razloga da se ovim prijedlogom izraz „industrijske otpadne vode“ ne odnosi na sve poslovne djelatnosti kako tumači i EU Direktiva, već samo na trgovačke ili industrijske djelatnosti. Nije jasna namjera upravo ovakvog tumačenja, a voljeli bi je znati kako bi jasnije znali i primjene tog izraza u svim ostalim postavkama ovog Prijedloga ZOV-a. Inače smo mišljenja da sve izraze koje jasno tumači EU Direktiva treba jednoznačno preuzeti iz iste u Zakon RH, naravno sa ispravnim kasnijim korištenjem tih termina u postavkama tog Zakona. Time bi svi na koje se predmetni Zakon odnosi, a i oni koji ga donose, lakše mogli usporediti usklađenost istih sa zakonima EU, odnosno lakše bi se uočile neusklađenosti. Ovim člankom uvodi se novi pojam „Individualni sustav odvodnje“ koji se odnosi na sustav koji nije priključen na sustav javne odvodnje, međutim iz tog obrazloženja izraza nije jasno da li se to misli na isključivo one pojedinačne sustave ili odgovarajuće sustave (prema članku 7., stavku 3. Pravilnika o graničnim vrijednostima emisija otpadnih voda pod poglavljem 2. Komunalne otpadne vode koje su pak značenja da su to otpadne vode sustava javne odvodnje…) kojima se mora postići ista razina zaštite vodnog okoliša u slučaju kada uspostava sustava javne odvodnje i pročišćavanja komunalnih otpadnih voda nije opravdana. Da li se odnosi samo na te ili se isto tako odnose i na one postojeće individualne, odnosno interne sustave koji sada isto tako nisu priključeni na sustav javne odvodnje, ali oni egzistiraju kao takvi privremeno, jer još uvijek nije do njih izgrađena javna odvodnja, ali se ona planira izgraditi u bližoj ili daljnjoj budućnosti, sve zavisno o prioritetima, fazama gradnje i načina osiguravanja financijskih sredstava za gradnju kada će se tek stvoriti uvjeti za priključenje na tu javnu odvodnju. To nije jasno iz ovog tumačenja, a mišljenja smo da te privremene sustave u prijelaznom razdoblju ne smijemo tretirati na isti način kao i one koji će biti trajna rješenja odvodnje unutar aglomearcije. Zato predlažemo da se umjesto riječi „koji nije priključen“ upotrijebe riječi „koji nisu planirani priključiti se na sustav javne odvodnje ako uspostavljanje centraliziranog sustava javne odvodnje (napomena: u EU Direktivi izraz za to je drugačiji - „uspostavljanje sustava prikupljanja i transporta otpadnih voda“) nije opravdano, bilo stoga što ne bi proizvelo nikakvu korist za okoliš ili stoga što bi značio prekomjeran trošak“. Tada bi to bilo puno jasnije da se pod tim „individualnim sustavima odvodnje“ misli upravo na one slučajeve definirane člankom 3. EU Direktive, odnosno na pojedinačne sustave ili druge odgovarajuće sustave - tzv. IAS-ove aglomeracija kako ih se definira i u sklopu propisanih obrazaca za izvješćavanje o nacionalnim programima za provedbu te Direktive Vijeća 91/271/EEZ. Jasnije bi bilo kada bi se još i koristili svi pojmovi iz EU Direktive jednoznačno i kao takve uklapali u našu regulativu gdje bi onda bile i jasnije nadležnosti i obveze u cilju postizanja provedbe Direktive bilo da se radi o sabirnim sustavima ili IAS-ovima aglomeracija. Isto tako, primjedba je da ste predvidjeli pod izrazom „individualni sustav odvodnje“ da on uključuje i septičke jame? Bilo bi logičnije da „individualni sustav“ umjesto riječi „septičke jame“ uključuje „male uređaje za pročišćavanje sanitarnih otpadnih voda“, jer kada se to promatra kao konačno rješenje gdje se ne planira graditi centraliziran sustav javne odvodnje, septička jama može predstavljati samo jedan segment u okviru definiranja odgovarajućeg stupnja pročišćavanja. Isto tako, trebalo bi riješiti pitanje tko će i pod kojim uvjetima upravljati, a time i brinuti o održavanju i ispravnom radu tih „malih uređaja za pročišćavanje sanitarnih otpadnih voda“ kao konačnim rješenjima odvodnje putem tih „individualnih sustava odvodnje“. To pitanje je usko povezano sa našim primjedbama na članak 24. ovog Prijedloga izmjena i dopuna ZOV-a, pa svakako molimo da se to objedinjeno sagleda. „Interni odvodni sustavi“ definirani su pak na način da se oni odnose samo na interne sustave koji su već priključeni na sustav javne odvodnje. Opet se pita što je sa onim internim sustavima koji sada imaju privremena rješenja putem septičkih ili sabirnih jama ili npr. malim pojedinačnim uređajima za pročišćavanje koji će funkcionirati sve dok se još ne izgradi sustav javne odvodnje na koji će tek po izgradnji imati obvezu priključenja? To su sada interni sustavi kao privremena rješenja u prijelaznom razdoblju. Dakle, o tim slučajevima nije se razmišljalo kada su se definirala oba pojma i interni i individualni, a potrebno je definirati i to stanje koje će kao prijelazno još dugo trajati sve dok se ne izgradi mreža javna odvodnja tamo gdje je ona odabranim koncepcijskim rješenjima i u skladu sa studijama izvodljivosti planirana. Osim toga, kada se na neki način govori o internom sustavu bez obzira da li se radi o sustavu odvodnje ili vodoopskrbe onda se uobičajeno u praksi to poistovjećuje sa internom nadležnosti, odnosno vlasništvu vlasnika nekretnina o čijoj se odvodnji komunalnih otpadnih voda ili vodoopskrbi radi, pa tako treba jasnije i u tom smislu vlasništva/upravljanja obraditi ta dva izraza (interni i individualni, odnosno da li u tom smislu nadležnosti/vlasništva i individualni spada u interni ili ne spada). Npr. izraz „individualne odvodnje“ ponegdje koristi struka u kontekstu načina rješavanja decentralizirane javne odvodnje za mali broj stanovnika. U tom kontekstu molimo da se i primjedbe koje smo napisali uz članak 24. ovog Prijedloga izmjena i dopuna ZOV-a isto uzmu u obzir kod razmatranja ta dva nova izraza i njihova tumačenja značenja, jer je problematika povezana. U svezi „individualnih sustava vodoopskrbe“ molimo da se u cilju dodatnog razmatranja tog izraza uzme u obzir i primjedba koju smo napisali uz članak 29. Ovog prijedloga izmjena i dopuna ZOV-a. U ovom članku izraz „javna odvodnja“ po danom novom tumačenju tog izraza kao djelatnost ne uključuje više pražnjenje i odvoz septičkih jama, već samo sabirnih jama. Upozoravamo da sada isporučitelji vodnih usluga ili koncesionari vrše pražnjenje i odvoz ne samo otpadnih voda iz sabirnih jama, već i sadržaja septičkih jama i ukoliko se sad na taj način neće moći više to legalno raditi, stvoriti će se veliki problemi u praksi. Naime, one kao takve sada egzistiraju čak i u puno većem broju nego sabirne jame dok se ne izgradi sustav javne odvodnje. Ta usluga pražnjenja i tog sadržaja iz septičkih jama, uz pražnjenje i otpadnih voda iz sabirnih jama, mora biti dostupna svo vrijeme u ovom prijelaznom razdoblju, koje može i dugo potrajati, sve dok se ne izgradi sva mreža sustava javne odvodnje, po istom principu kao i do sada, jer se taj način pokazao izuzetno učinkovit u zaštiti okoliša. U interesu svih je, da se i taj sadržaj iz septičkih jama prazni i odveze na najbolji sada mogući način u ovom prijelaznom razdoblju dok se ne postignu konačna rješenja odvodnje za cijelu aglomeraciju. Osim toga, u praksi je pri dolasku na teren isključivo u svrhu pražnjenja i odvoza otpadnih voda iz sabirnih jama i/ili sadržaja septičkih jama nemoguće odmah identificirati da li korisnik ima sabirnu jamu ili septičku i ili neko drugo improvizirano rješenje kombinacije sabirne sa preljevom ili druga improvizirana rješenja direktnih upoja, jer to ni vlasnici/korisnici tih nekretnina najčešće ne znaju ili neće reći, a da bi se to ustanovilo za to su potrebne ozbiljne terenske istraživačke aktivnosti koje i traju i koštaju. U praksi se sada sve za što dobijemo zahtjev/poziv prazni i odvozi na postojeći uređaj za pročišćavanje otpadnih voda i to je bolje od svake druge situacije u praksi, gdje ukoliko to ne bi bilo tako, bilo bi puno više ilegalnih internih pražnjenja i odvoza i to na neprimjerene lokacije. U tom smislu postojeća stanja i prijelazno razdoblje se mora uzeti u obzir kako ne bi to stvorilo velike probleme JLS-ima, isporučiteljima vodnih usluga i korisnicima, a i koncesionarima koji ponegdje sada isto tako vrše tu uslugu. Izraz „javna vodoopskrba“ po danom novom tumačenju tog izraza kao djelatnost ne uključuje više „ili na drugi propisan način (cisternama, vodonoscima i sl.)“. Obzirom da se u ovom prijelaznom razdoblju, a i u slučaju havarija na sustavu javne vodoopskrbe kao privremeno rješenje, isto tako sada vrši tim drugim načinima ta usluga i to putem isporučitelja vodnih usluga, trebali bi to uzeti u obzir i omogućiti kao i do sada i taj način usluge vodoopskrbe za te slučajeve. Pod pojmom „otpadne vode“ dodaje se da i „procjedne vode“ spadaju u otpadne vode. Obzirom da ste za sve izraze za vrstu voda koje spadaju u „otpadne vode“ dali pojašnjenja značenja u smislu ovog Zakona, preporučamo da i za taj izraz „procjedne vode“ date jasno pojašnjenje značenja u smislu ovog Zakona. Ukoliko se sve što smo po ovom članku naveli jasnije ne sagleda i jasnije sada ne definira, već ostane ovako nedorečeno, unijeti će to velike nejasnoće i time značajne probleme kod primjene u praksi. Djelomično prihvaćen Ne prihvaća se primjedba na izraz „industrijske otpadne vode“. Naime, izraz je istovjetan izrazu tehnoloških otpadnih voda iz Pravilnika o graničnim vrijednostima emisija otpadnih voda (Narodne novine, br. 153/09, 63/11, 130/11, 56/13, 14/14 i 3/16) i zahtjevu Europske komisije iz EU Pilota (Broj: 7437/15/ENVI) – Prijenos Direktive Vijeća 91/271/EEZ od 21. svibnja 1991. o pročišćavanju komunalnih otpadnih voda (SL L 135, 30.5.1991.) u pravni poredak Republike Hrvatske. Napominje se da Europska komisija nije imala primjedbi na ovaj izraz. Inače, prema tekstu konkretne Direktive, industrijske otpadne vode potječu iz trgovine i industrije („trade and industry“), a neprecizno je prevedeno kao „poslovne“. Ne prihvaća se primjedba vezano za jednoznačno preuzimanje izraza iz Direktive. Naime, jednoznačno preuzimanje nije isto što i transpozicija, jer se pri transpoziciji izrazi moraju prilagoditi nacionalnom pravnom sustavu, a da pri tome ne izgube u smislu. U protivnom sve bi direktive Europske unije bile donesene kao uredbe i izravno bi se primjenjivale u nacionalnom pravnom poretku. Nadalje, ne prihvaća se primjedba vezano za individualni sustav odvodnje. Individualni sustav odvodnje je onaj koji nije priključen na sustav javne odvodnje, a ako i kada se priključi prestat će biti individualni sustav odvodnje. Individualni sustavi odvodnje mogu postati IAS-ovi ako postignu odgovarajući sustav pročišćavanja i istu razinu zaštite okoliša na području aglomeracije. Djelomično se prihvaća primjedba na izraz „individualni sustav odvodnje“. U izraz „individualni sustav odvodnje“ integrirat će se „mali uređaji za pročišćavanje sanitarnih otpadnih voda“. Prihvaća se primjedba na izraz „javna odvodnja“ te će ista obuhvatiti i septičke jame, kao što je propisano u važećem Zakonu o vodama. Primjedbe koje se odnose na prijelazna razdoblja uvažit će se prilikom izrade provedbenog propisa (pravilnika) iz članka 68. stavka 2. Zakona o vodama koji je izmijenjen člankom 23. Nacrta prijedloga zakona te će se u svrhu sveobuhvatnog sagledavanja problematike proširiti i obuhvat pravilnika iz članka 68. stavka 2. Zakona. Sustav pražnjenja i odvoza otpadnih voda iz sabirnih i septičkih jama nije predmet izmjena i dopuna ovog Zakona. Prihvaća se primjedba na izraz „javna vodoopskrba“ te će ista obuhvatiti i „ili na drugi propisani način (cisternama, vodonoscima i sl.)“, kao što je propisano u važećem Zakonu o vodama. Ne prihvaća se primjedba na izraz „procjedne vode“. Smatramo da izraz sve potencijalno onečišćene procjedne vode je dovoljno razumljiv.
68 KD VODOVOD I KANALIZACIJA d.o.o. NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O VODAMA Na Internet stranicama Ministarstva zaštite okoliša i energetike javnosti je dostupan uvid u dokument „Plan savjetovanja sa zainteresiranom javnošću za 2017.g.“ gdje je navedeno da će se uz Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o vodama i Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o financiranju vodnog gospodarstva istovremeno u istim rokovima sa tim zakonima planirati savjetovanje i za novi Zakon o vodnim uslugama, a zatim istovremeno uputiti onda sva tri prijedloga zakona u proceduru Vlade RH. To bi bilo i logično, jer bi se tada sveobuhvatno mogle sagledati sve postavke tih zakona koje su u međusobnoj korelaciji uzevši u obzir i buduću primjenu u okviru planiranog restruktuiranja isporučitelja vodnih usluga. Obzirom da javnosti putem e-savjetovanja još uvijek nije poznat prijedlog Zakona o vodnim uslugama koji bi sa ZOV-om i ZFVG predstavio javnosti kompletiranu viziju što se i u kojim uvjetima želi postići predloženim postavkama svakog od tih povezanih zakona, otežano je kvalitetno komentirati postavke prijedloga Izmjena i dopuna ZOV-a prezentirane ovim e-savjetovanjem. Osim toga, pretpostavlja se da će se određene postavke/članci morati izbaciti iz ZOV-a i uobličiti u postavke Zakona o vodnim uslugama kada on bude u proceduri, pa nam stoga još više nije jasno da li je ovo opet samo jedna od brojnih faza izmjena ZOV-a koja će najvjerovatnije ubrzo morati ponovno doživjeti izmjenu. Zašto se odmah ne ide u objedinjene procedure donošenja i s tim Zakonom o vodnim uslugama, naročito stoga što je i Godišnjim planom rada Ministarstva zaštite okoliša i energetike za 2017. g. isto tako planirana provedba postupka donošenja tog Zakona o vodnim uslugama krajem II kvartala koji je rok već prošao? Molimo za pojašnjenje razloga zašto se sukladno planovima nije objedinila procedura donošenja pa time i javne rasprave sva tri spomenuta zakona istovremeno, odnosno da li je još uvijek moguće to ispraviti i tim načinom objedinjeno odraditi, a ako ne, da li i kada planirate staviti u proceduru Zakon o vodnim uslugama? Nije prihvaćen Primjedba se ne odnosi na ove izmjene i dopune Zakona o vodama. S obzirom da je predmet ovih izmjena i dopuna Zakona o vodama ispunjenje obveza iz EU pilota u cilju potpunog usklađivanja s pravnom stečevinom EU u području voda, a uzevši u obzir činjenicu da je isti potrebno donijeti u što kraćem roku kako ne bi došlo do daljnjih postupaka zbog povrede pravne stečevine EU i uzevši u obzir činjenicu da je za Zakon o vodnim uslugama potrebno provesti konzultacije s jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave i zainteresiranim dionicima te provesti postupak procjene učinka propisa što je dugotrajniji postupak, odlučeno je da Zakon o vodnim uslugama ne ide u postupak donošenja ove godine. Ove izmjene i dopune Zakona o vodama bit će upućene u postupak donošenja u IV. kvartalu 2017. godine.
69 Leo Penović NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O VODAMA, Članak 2. Ovim prijedlogom se uvode "Individualni sustavi odvodnje i vodoopskrbe". dana je njihova definicija ali nigdje u zakonu nije definirano na koji način će se definirati u kojem slučaju će se oni primijeniti. Iz zakonskog teksta se samo vidi da individualni sustavi započinju nakon priključka na vodoopskrbnu mrežu (mjerila). Kako se određuje točka priključenja individualnog sustava nije određeno. Po mom mišljenju ovo treba odrediti jer će se razviti različita praksa u određivanju priključnog mjesta. Otvara se mogućnost prebacivanja dijelova vodoopskrbne mreže i mreže odvodnje iz "javne" u "individualnu" odnosno privatnu. Također je nejasno tko će naplaćivati uslugo vodoopskrbe u slučaju kada se radi o "individualnom sustavu" za vodoopskrbu više kućanstava ili poslovnih prostora (dakle više krajnjih korisnika - vlasnika). Javni vodovod će naplaćivati uslugu do svoga mjerila tj. do mjesta priključenja što pretpostavlja da će postojati još jedan opskrbljivač koji će upravljati "individualnim" sustavom. Ovo bi bilo potrebno riješiti barem pravilnikom kojeg donosi ministar. Nije prihvaćen Individualni sustav odvodnje je termin iz Direktive Vijeća 91/271/EEZ od 21. svibnja 1991. o pročišćavanju komunalnih otpadnih voda (SL L 135, 30.05.1991.). Osim individualnog sustava odvodnje, u stvarnosti egzistiraju i individualni sustavi vodoopskrbe, neovisni od komunalnih vodnih građevina. Tamo gdje ne postoje komunalne vodne građevine zakonodavac nema pravo sprječavati pojedincima da individualnim sustavima riješe pitanja vlastite vodoopskrbe ili odvodnje u skladu sa Zakonom (opće korištenje voda ili vodopravna dozvola). Vodopravna dozvola jeste potrebna u slučaju priključenja na individualni vodoopskrbni sustav više kućanstava ili poslovnih subjekata. Individualnim sustavima upravljaju vlasnici, a odgovornost vlasnika je za kvalitetu vode za ljudsku potrošnju. Nadalje, predlagatelj smatra da su izrazi individualnih sustava sveobuhvatne kako bi se mogli pokriti svi moguće slučajeve priključenja građevina na sustave javne vodoopskrbe i javne odvodnje. Svrha priključka je omogućiti spajanje internog sustava, koji je dužan održavati vlasnik, s javnim sustavom koji održava javni isporučitelj vodne usluge. U praksi postoje razni slučajevi izvedbe toga spoja od točkaste građevine (okno) do cjevovoda koji vodi do najbližeg mjesta priključenja na javni sustav. U svemu je bitno da troškove izvedbe priključka odnosno priključenja snosi krajnji korisnik, osim ako pojedinačnim projektom nije drukčije određeno.
70 Moslavina d.o.o. NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O VODAMA, Članak 91. Prijedlog stavka 4. i 5.: "Prijedlog za upis prava vlasništva iz stavka 2., odnosno prava služnosti iz stavka 3. podnosi javni isporučitelj vodnih usluga. Prilog prijedlogu za upis prava služnosti iz stavka 3. jest isključivo nacrt služnosti." Prihvaćen Adekvatno će se normirati.
71 Moslavina d.o.o. NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O VODAMA, Članak 91. Potrebno je podrobnije urediti upis vlasništva i prava služnosti u korist javnog isporučitelja za komunalne vodne građevine nego je to trenutno predloženim tekstom uređeno iz sljedećih razloga: 1. prema predloženom tekstu, a pozivanjem na primjenu prethodnih članaka slijedi da će DORH, a ne javni isporučitelj podnositi prijedloge za upis što je nepogodno za javnog isporučitelja jer - teško je očekivati da će DORH imati interesa obavljati dodatni posao za javnog isporučitelja i možda važnije - DORH se može naći u sukobu interesa u slučaju da je protustranka RH, odnosno upravo ona strana čije interese je DORH ovlašten i dužan zastupati kao vlasnika nekretnine protiv kojeg se podnosi prijedlog za uknjižbu prava vlasništva ili prava služnosti 2. potrebno je točno odrediti koje dokumente bi predlagatelj (javni isporučitelj) podnosio uz prijedlog za upis (nažalost, iskustvo pokazuje da u suprotnom slučaju zemljišno-knjižni odjeli si uzimaju veliku slobodu u opsegu dokumentacije koju treba priložiti uz prijedlog za upis). Hrvoje Lončarević, mag.iur. Voditelj općih i pravnih poslova Djelomično prihvaćen Kao podnositelj zahtjeva za uknjižbu za komunalne vodne građevine odredit će se javni isporučitelj vodnih usluga.
72 Nezavisni hrvatski sindikati NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O VODAMA, Članak 70. Mišljenja smo kako je potrebno predvidjeti javno objavljivanje ugovora o koncesiji te izvještaja o naplaćenim naknadama za koncesiju na vodama jednom godišnje. Svjedoci smo izostanka naplaćivanja naknada po koncesijskim ugovorima u raznim područjima. Kako su, sukladno Ustavu, vode od interesa za Republiku Hrvatsku te imaju njezinu posebnu zaštitu, a sukladno Zakonu o vodama, vode su opće dobro i imaju osobitu zaštitu Republike Hrvatske te je voda od životne važnosti za svakog čovjeka. Slijedom navedenoga, kada se vode već daju koncesijom u gospodarsko korištenje, a koje obuhvaća i zahvaćanje voda namijenjenih za ljudsku potrošnju, a time se moguće utječe na buduću količinu raspoložive vode za ljudsku potrošnju, čime se utječe i na život čovjeka, od interesa je svakog stanovnika RH znati tko i koliko vode namijenjene za ljudsku potrošnju crpi te koliku financijsku naknadu Republika Hrvatska dobiva time. Navedeno osobito i uzimajući u obzir odredbu članka 5. Zakona o vodama koji govori kako voda nije komercijalni proizvod kao neki drugi proizvodi, nego nasljeđe koje treba čuvati, štititi i mudro i racionalno koristiti. Iako se sukladno Zakonu o koncesijama vodi Registar koncesija, mišljenja smo kako podatci o koncesijama, osobito za zahvaćanje voda namijenjenih za ljudsku potrošnju, uključujući mineralne i termomineralne vode, trebaju biti dostupniji i istaknutiji javnosti. Nije prihvaćen Primjedba nije predmet ovih izmjena i dopuna Zakona o vodama. Dodatno, predmetna materija uređuje se Zakonom o koncesijama i provedbenim propisom koji uređuje registar koncesija.
73 NIKOLA ĐURIĆ NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O VODAMA, Članak 9. Dosadašnji stavak 7. odnosno ovim nacrtom prijedloga zakona 8. članka 26. Zakona o vodama koji glasi:"Na građenje građevina iz stavaka 1., 2. i 3. ovoga članka ne plaća se komunalni doprinos.", treba brisat i ako se želi navedeno propisati, da se isto propiše izmjenama i dopunama Zakona o komunalnom gospodarstvu koji je u ovom slučaju lex generalis ili Pravilnikom o načinu utvrđivanju obujma građevine za obračun komunalnog doprinosa donesenim na temelju Zakona o komunalnom gospodarstvu. Također, napominjem da je na e-savjetovanju od dana 16.03.2017 do 15.04.2017 trajalo javno savjetovanje za jednu verziju zakona o komunalnom gospodarstvu https://esavjetovanja.gov.hr/ECon/MainScreen?entityId=4997 za koju je očekivana objava izvješća bila 15.07.2017 , te da je udruzi gradova dana 24. srpnja 2017. godine poslana na očitovanje druga verzija nacrta zakona o komunalnom gospodarstvu http://www.udruga-gradova.hr/wordpress/wp-content/uploads/2017/07/Nacrt-prijedloga-ZAKONA-O-KOMUNALNOM-GOSPODARSTVU-2016-11b.pdf. Mislim da bi jednim zakonom trebalo uređivat pitanja komunalnog gospodarstva, a ne raznim drugim zakonima (Zakonom o vodama, Zakonom o financiranju vodnog gospodarstva, Zakonom o cestama, Zakonom o prostornom uređenju i gradnji, Zakonom o gradnji, Zakonom o održivom gospodarenju otpadom, Zakonom o pogrebničkoj djelatnosti) uređivat pitanja koja su propisana Zakonom o komunalnom gospodarstvu. Nije prihvaćen Sadržaj stavka 7. koji postaje stavak 8. članka 26. Zakona o vodama nije predmet ovih izmjena i dopuna Zakona o vodama.
74 Odvodnja Poreč d.o.o. NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O VODAMA, Članak 26. U članku 72. dodati novi stavak 6.: Iznimno od stavka 2. ovog članka, isporučitelj vodnih usluga javne odvodnje može obavljati djelatnost isporuke tehnološki pročišćene vode sa uređaja za pročišćavanje otpadnih voda - obnovljene vode, za ponovno korištenje do krajnjeg korisnika. Djelomično prihvaćen Adekvatno će se urediti. Napominjemo da se primjedba sudionika odnosi na članak 72. Nacrta prijedloga zakona kojim se mijenja članak 202. Zakona o vodama, a ne na članak 26. Nacrta prijedloga zakona.
75 Odvodnja Poreč d.o.o. NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O VODAMA, Članak 24. U članku 68.a Individualni sustavi odvodnje: dodati male odgovarajuće uređaje kao dio individualnih sustava. Djelomično prihvaćen U izraz „Individualni sustav odvodnje“ integrirat će se „mali uređaji za pročišćavanje sanitarnih otpadnih voda“ pa nije potrebno dodavati u članku 68.a, jer će se obuhvatiti izrazom „Individualni sustav odvodnje“.
76 Odvodnja Poreč d.o.o. NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O VODAMA, Članak 11. U članku 26.b stavak 2. u navođenju Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade, iza broja 74/14 dodati 69/17. Prihvaćen Dodat će se.
77 Odvodnja Poreč d.o.o. NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O VODAMA, Članak 5. U članku 5. (čl. 22 važećeg Zakona o vodama) dodati podtočku 2.3. - Vrsta vodne građevine: građevine za korištenje pročišćene otpadne vode (obnovljena voda sa uređaja za pročišćavanje), akumulacijske građevine, razvodna mreža i druge građevine koje pripadaju ovim građevinama. Nije prihvaćen Određenje djelatnosti isporuke pročišćene otpadne vode s uređaja za pročišćavanje otpadnih voda dijelom javne odvodnje (a time i javne usluge) zahtijevalo bi detaljnu raspravu i detaljnije preuređenje zakonskih odredbi nego što to dopušta ograničeni opseg izmjena i dopuna zakona. U tom smislu neće se intervenirati u članku 22. važećeg Zakona, ali će se ponovno korištenje vode pročišćene na uređaju za pročišćavanje odrediti kao opcija proširene djelatnosti u članku 202. Zakona o vodama.
78 Odvodnja Poreč d.o.o. NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O VODAMA, Članak 2. Iz osnovne djelatnosti javne odvodnje ne brisati septičke jame, koje bi trebale ostati na područjima koji su izvan vodozaštitnih područja. Prihvaćen Adekvatno će se urediti.
79 Odvodnja Poreč d.o.o. NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O VODAMA, Članak 2. U članku 3. navesti i novu definiciju pročišćene vode s uređaja. Nije prihvaćen Ne vidimo smisao uvođenja ove definicije, a sudionik na e-Savjetovanju nije dao obrazloženje pomoću kojeg bi se smisao mogao razmatrati.
80 Tibor Mikuska NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O VODAMA U ime Hrvatskog društva za zaštitu ptica i prirode šaljemo sljedeće komentare: Što se tiče područja Zakona o vodama broj 7. Šljunak i pijesak u području značajnom za vodni režim koji definira Zabranu eksploatacije i eksploataciju, smatramo kako bi se trebalo iz čl. 97. Zakona izbrisati stavak 2., a stavak 5. staviti na mjesto stavka 2., te da za odredbe iz tog stavka vrijede odredbe stavka 3. Isto temeljimo na činjenici da obnovljivih ležišta sedimenta nema na hrvatskim rijekama zbog uzvodnih brana i smanjene lateralne erozije regulacijom obala, te daljnje vađenje sedimenta iz korita rijeka Save, Drave, Kupe, Dunava i Une može samo dalje pogoršati stanje, što nije u skladu sa ciljevima Okvirne direktive o vodama. Iako je u BiH i Srbiji dozvoljeno iskapanje na Savi, Uni i Dunavu, time bi Hrvatska zabranom iskapanja bila pozitivan primjer susjedima. U čl. 99 treba zabraniti vađenje sedimenta na obalu, već isključivo propisati ostavljanje tj. razmještanje unutar korita rijeke kako bi se dalje samo prirodno redistribuiralo. Iz toga proizlazi da se članci 100., 101a., 102. i 103. brišu. Nije prihvaćen Zabrana eksploatacije i eksploatacija šljunka i pijeska u području značajnom za vodnim režim nije predmet ovih izmjena i dopuna Zakona o vodama.
81 Tibor Mikuska NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O VODAMA, Članak 2. U ime Hrvatskog društva za zaštitu ptica i prirode šaljemo sljedeće komentare: Potrebno je definirati i tako zakonski regulirati nekoliko mjera poboljšanja stanja vodnih tijela, tj. ekoloskog stanja o vodi ovisnih ekosustava, čime se ispunjavanju ciljeva zaštite voda iz članka 40. Zakona o vodama, što bi doprinijelo potpunijoj primjeni Okvirne direktive o vodama i srodnim EU direktivama te strategijama. 1. Ekološko prihvatljivi protok - ekološko prihvatljiv protok podrazumijeva kvalitetu, kvantitetu i distribuciju vode potrebne za održavanje elemenata, funkcije i procesa o vodi ovisnih organizama o kojima ovise i ljudi. Treba prepoznati značaj ekološko prihvatljivog protoka za očuvanje i poboljšanje statusa vodnih tijela, te kroz primjenu Zakona predvidjeti definiranje metodologije za procjenu ekološki prihvatljivog protoka i usvajanje relevantnog propisa (pravilnik, uredba) kojim bi procjena i provedba ovakvog protoka postala obvezna. Ekološko prihvatljivi protok, kao dio provedbe Okvirne direktive o vodama objašnjen je u CIS Vodiču o ekološki prihvatljivom protoku, a preporuča se i kroz Vodeća načela o održivom razvoju hidroenergetike u Dunavskom slivu ICPDR-a, u čijoj izradi je sudjelovala i Hrvatska 2. Riblja staza – svaka riblja staza mora biti pažljivo i namjenski dizajnirana i izgrađena kako bi bila funkcionalna. Kako trenutno to nije regulirano niti jednim zakonom, podliježe slobodnoj interpretaciji svakog izvođača/investitora, pa u praksi uglavnom niti ne zadovoljavaju osnovne potrebe zbog kojih se grade, te se ne postižu ciljevi zaštite vodnog okoliša. 3. revitalizacija vodotokova – revitalizacija je klasična mjera obnove/vraćanja staništa/ekosustava u doprirodno stanje kako bi se unaprijedile biološke i ekološke vrijednosti nekog vodotoka, a na taj način se vrate, u cijelosti ili djelomično, usluge ekosustava koje nam vodotok pruža, od obrane od poplava, do pročišćavanja vode, obnove ribljeg fonda i td. Kada bi se revitalizacija vodenih staništa zakonski regulirala kao mjera unaprijeđenja stanja vodnih tijela, tada bi se ista češće koristila u provedbi mjera upravljanja vodama, te bi postala pravilo, a ne iznimka (kao što je sada). Dodatno, to je jedan od ciljeva Strategije Europske unije o bioraznolikosti do 2020. - Do 2020., ekosustavi i njihove usluge su održani i poboljšani stvaranjem zelene infrastrukture i vraćeno je najmanje 15% degradiranih ekosustava. 4. prirodne mjere obrane od poplava – su višefunkcionalne mjere čiji je cilj zaštita i upravljanje vodnim resursima te riješavanje izazova s kojima se u upravljanju vodama susrećemo tako što se ekosustavi revitaliziraju /obnove te održavaju prirodne karakteristike i procesi. Glavni fokus je ojačati i očuvati retencijski kapacitet akvifera, tla i ekosustava unaprijeđenjem njihovog stanja. Prirodne mjere imaju potencijal osigurati višestruke koristi, uključujući i smanjenje rizika od poplava i suša, poboljšanje kvalitete vode, punjenje podzemnih akvifera i očuvanje staništa. Primjena prirodnih mjera podržava zelenu infrastrukturu, poboljšava ili čuva stanje površinskih i podzemnih vodnih tijela (kvantitativno i kvalitativno). Primjena prirodnih mjera obrane od poplava doprinosi: Strategiji Europske unije o bioraznolikosti do 2020., Strategiji o zelenoj infrastrukturi (2013.), EU strategiji o prilagodbi klimatskim promjenama (2013.), novoj EU šumarskoj strategiji (2013.), Zajedničkoj poljoprivrednoj politici 2014.-2020. (2013.), Europskoj strategiji 2020, Okvirnoj direktivi o vodama, Direktivi o poplavama, Direktivama o staništima i pticama, Nitratnoj direktivi, Direktivi o komunalnim otpadnim vodama, Direktivi o prioritetnim tvarima, i tako dalje. Nije prihvaćen Prijedlog se odnosi na uvođenje do sada nepostojeće definicije što nije predmet ovih izmjena i dopuna Zakona o vodama. Zakonom se regulira obveza obavljanja vodnih aktivnosti na način da se postigne i/ili održi dobro stanje voda odnosno dobar ekološki potencijal znatno promijenjenih vodnih tijela. Odabir seta mjera koje korisnik voda mora provesti kako bi osigurao da njegove vodne aktivnosti budu u skladu s ciljevima upravljanja vodama (provedba samoodrživih mjera ublažavanja– npr. riblje staze, ekološki protok u kontekstu dobrog ekološkog potencijala odnosno dobrog ekološkog stanja nizvodno od mjesta ispuštanja) je predmet posebnih istraživanja i studija i ne mogu se unaprijed definirati propisom, a sve kako bi bili primjereni situaciji na samoj lokaciji koju je potrebno renaturalizirati ili revitalizirati.
82 Tibor Mikuska NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O VODAMA U ime Hrvatskog društva za zaštitu ptica i prirode šaljemo sljedeće komentare: Važeći Zakon o vodama je iz 2009. godine (NN 153/09) i od tada su napravljene četiri izmjene i dopune Zakona (NN 63/11, 130/11, 56/13 i 14/14), što znači da su ove izmjene pete po redu. Kako bi se zakon čitao, razumio i primjenio, potrebno je istovremeno pred sobom imati 5 dokumenata, a ako se usvoje ove izmjene bit će 6 dokumenata. Zbog razumljivosti Zakona, njegove bolje primjene i općenito dobrog upravljanja, smatramo kako je nužno izraditi novi zakon o vodama koji će obuhvatiti sve gore navedene izmjene i dopune zajedno sa onima iz ovog ciklusa. Primljeno na znanje Izrađivač Nacrta prijedloga zakona inicirat će da Vlada Republike Hrvatske predloži da Odbor za zakonodavstvo Hrvatskog sabora, kao ovlašteno tijelo sukladno odredbi članka 62. podstavka 6. Poslovnika Hrvatskog sabora („Narodne novine“, broj 81/13), utvrdi i izda pročišćeni tekst Zakona o vodama. Sukladno Jedinstvenim metodološko-nomotehničkim pravilima za izradu akata koje donosi Hrvatski sabor (Narodne novine, broj 74/15), donošenju novoga zakona potrebno je pristupiti ako se više od polovine članaka osnovnog propisa mijenja, odnosno dopunjava, što ovdje nije slučaj. Napominje se da je predmet ovih izmjena i dopuna Zakona o vodama izvršavanje obveza iz EU pilota u cilju potpunog usklađivanja s pravnom stečevinom EU u području voda. Uzevši u obzir činjenicu da je iste potrebno donijeti u što kraćem roku kako ne bi došlo do aktiviranja daljnjih mehanizama zbog povrede pravne stečevine EU protiv države članice, a da je donošenje cjelovitog Zakona dugotrajniji i složeniji postupak, pristupilo se izmjenama i dopunama Zakona o vodama.
83 Ured pučke pravobraniteljice NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O VODAMA Ovo se mišljenje temelji na uočenom u našim postupanjima po pritužbama građana, a koje se najvećim dijelom tiču obustave isporuke vode i dostupnosti vode. Činjenica jest kako pravo na vodu još uvijek nije samostalno ustavno pravo, no neodvojivo je od svih ostalih prava koja svakom pojedincu jamče dostojanstven život. U tom smislu upravo je organizacija i učinkovitost sustava i djelatnosti javne vodoopskrbe i odvodnje, a poglavito opskrbe pitkom vodom, od iznimne važnosti za građane. Nacrtu prijedloga Zakona dostupnom na stranicama e-savjetovanja prileži Standardni obrazac sadržaja dokumenta za savjetovanje, no usprkos tome otvaraju se neka pitanja oko ciljeva koji se pojedinim odredbama žele postići budući se isto ne odnosi na sve predložene izmjene i dopune. U istom se ne navodi usklađenje sa Zakonom o vodi za ljudsku potrošnju (NN 56/13, 64/15), kao što se navodi usklađenje s drugim horizontalnim nacionalnim propisima, a čije bi posljedice mogle ugroziti pravo na zdravlje ili pravo na zdrav život. Naime, svrha Zakona o vodi za ljudsku potrošnju je zaštititi ljudsko zdravlje od nepovoljnih utjecaja bilo kojeg onečišćenja vode za ljudsku potrošnju te osigurati njezinu zdravstvenu ispravnost na području Republike Hrvatske, dok se ostvarenjem opće svrhe Zakona o vodama odnosno zaštiti voda, doprinosi ostvarivanju navedenih prava. Ustavna obveza zaštite ljudskih prava i temeljnih sloboda, a posebice prava na zdrav život temelji se na činjenici da je voda bitna za održanje života i da je raspoloživost vode u količinama te kakvoći, dostatnima za zadovoljenje osnovnih ljudskih potreba, preduvjet i za bolje zdravlje i za održivi razvoj, kako stoji i u Protokolu o vodi i zdravlju uz Konvenciju o zaštiti i uporabi prekograničnih vodotoka i međunarodnih jezera iz 1992. godine, kojeg je RH usvojila 2006. godine. Redefinirajući Nacrtom značenje djelatnosti javne vodoopskrbe i načina na koji se ona obavlja a prema kojem se cisterne i vodonosci ne smatraju više dijelom javne vodoopskrbe, otežava se pristup vodi kao javnoj usluzi i smanjuje broj građana kojima je isti omogućen, pri čemu ostaje nejasno da li će ju i na koji drugi način ostvariti. Predloženo će biti problem građanima u mjestima koja nisu obuhvaćena javnom vodoopskrbnom mrežom i gdje se vodom opskrbljuju iz (šterni) cisterni i to poglavito u vrijeme velikih i dugotrajnih suša kada je stanovništvo prisiljeno snalaziti se na različite načine. Kako nema obrazloženja nije niti jasno što se predloženom odredbom želi postići pa se ne može niti ocijeniti njezina opravdanost a što je suprotno Zakonu o pravu na pristup informacijama (NN 25/13, 85/15).i Kodeksom savjetovanja sa zainteresiranom javnošću u postupcima donošenja zakona, drugih propisa i akata (NN 140/09). Osim toga je i u koliziji s našom preporukom iz Izvješća za 2016. godinu o nužnim zakonskim izmjenama kojima bi se propisala obveza jedinicama lokalne samouprave i/ili javnih isporučitelja da organiziraju opskrbu vodom alternativnim načinima po povlaštenoj cijeni onim stanovnicima koji nemaju mogućnost priključenja na javnu vodoopskrbnu mrežu. Dostupnost vode za piće i zadovoljavanje sanitarnih potreba i dalje se prvenstveno percipira kao tehničko pitanje i odnos između korisnika i isporučitelja, dok su neke države poput Republike Slovenije pravo na vodu za piće proglasile ustavnim pravom naglašavajući kako opskrbu stanovništva vodom za piće pruža država izravno i neprofitno putem jedinica lokalne samouprave. Važnost vode za ljudski život s jedne strane, klimatske promjene, ali i sve veći broj građana koji nisu u mogućnosti plaćati režijske troškove, ukazuju kako je vrijeme za otvaranje široke javne i stručne rasprave o nužnosti konstitucionalizacije prava na vodu i u Hrvatskoj. No do tada, iako se to ovim Nacrtom ne predviđa, trebalo bi propisati kako je ograničavanje i obustava javne usluge zbog neplaćanja računa moguća tek nakon provedbe Zakonom (ne Općim i tehničkim uvjetima isporuke vodnih usluga koje donosi isporučitelj) propisanog postupka i po unaprijed određenim kriterijima. Građani moraju imati mogućnost podnošenja učinkovita pravnog lijeka, moraju im unaprijed biti poznata njihova prava i obveze tim više jer isporučitelji imaju mogućnost sudskim putem prisilno naplatiti uslugu. Posebna bi se pažnja trebala posvetiti zaštiti socijalno ugroženih građana i zajamčiti im dostupnost financijski pristupačne vode, odnosno nužni socijalni minimum količine vode potrebne kućanstvu. S tim ciljem opravdano bi bilo primijeniti kriterije za stjecanje statusa ugroženog kupca energije i za slučajeve siromaštva vodom, budući da nedostatak vode u još većoj mjeri može dovesti do ugrožavanja života, zdravlja i rada. Nacrtom se, između ostalog, dorađuju i odredbe vezane uz koncesije za gospodarsko korištenje voda. S obzirom na njihovu važnost, kao obvezni razlog za isključenje gospodarskog subjekta iz postupka davanja koncesija, uz već postojeće zapreke, trebalo bi posebno propisati i osuđivanost za kaznena djela protiv okoliša odnosno prekršaje iz Zakona o vodama. Djelomično prihvaćen Prihvaća se primjedba u dijelu koji se odnosi na izraz „javna vodoopskrba“ te će ista obuhvaćati i „ili na drugi propisani način (cisternama, vodonoscima i sl.)“, kao što je propisano u važećem Zakonu o vodama. Ne prihvaća se primjedba u dijelu koji se odnosi na potrebu proglašenje prava na vodu ustavnim pravom jer to nije pitanje uređenja Zakona o vodama već Ustava Republike Hrvatske. Svejedno ukazujemo da iako pravo na vodu nije partikularno normirano kao ljudsko pravo, ono postoji i derivira se iz prava na život (članak 21. Ustava Republike Hrvatske) prava na zdrav život (članak 69. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske) i obveze države da osigurava uvjete za zdrav okoliš (članak 69. stavak 2. Ustava Republike Hrvatske). Ne možemo se složiti s konstatacijom da se dostupnost vode za piće i zadovoljavanje sanitarnih potreba i dalje prvenstveno percipira kao tehničko pitanje s obzirom da je u Republici Hrvatskoj za 92% stanovništva dostupna voda za ljudsku potrošnju iz sustava javne vodoopskrbe te se i nadalje provode projekti građenja novih sustava javne vodoopskrbe na temelju Višegodišnjeg programa gradnje komunalnih vodnih građevina (Narodne novine, broj 117/15). Isto tako, za razliku od Republike Slovenije, koja je konstitucionalizirala pravo na vodu kao ljudsko pravo, Republika Hrvatska ima zakonom uređenu obvezu na socijalnu tarifu cijene vodnih usluga za količine vode nužne za osnovne potrebe kućanstva koja se univerzalno primjenjuje. Cijena koju plaćaju socijalno ugroženi građani za količinu isporučene vode nužne za osnovne potrebe kućanstva ne može se utvrditi u visini većoj od 60% od osnovne cijene vodne usluge (članak 206. stavak 4. Zakona o vodama). O prijedlogu primjene kriterija za stjecanje statusa ugroženog kupca na način kako je uređeno u energetskom sektoru, isti ćemo razmotriti pri izradi novoga Zakona o vodama. Ne prihvaća se primjedba u dijelu koji se odnosi na uvođenje zabrane obustave isporuke vodne usluge javne vodoopskrbe u slučajevima nepodmirenja računa za isporučenu vodnu uslugu, jer to nije predmet ovih izmjena i dopuna Zakona o vodama. Ne prihvaća se primjedba u dijelu koji sadrži prijedlog za isključenje gospodarskog subjekta iz postupka davanja koncesija, zbog osuđivanosti za kaznena djela protiv okoliša odnosno prekršaje iz Zakona o vodama jer su razlozi isključenja gospodarskog subjekta iz postupka davanja koncesija predmet uređivanja Zakona o koncesijama.
84 Ured pučke pravobraniteljice NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O VODAMA Ovo se mišljenje temelji na uočenom u našim postupanjima po pritužbama građana, a koje se najvećim dijelom tiču obustave isporuke vode i dostupnosti vode. Činjenica jest kako pravo na vodu još uvijek nije samostalno ustavno pravo, no neodvojivo je od svih ostalih prava koja svakom pojedincu jamče dostojanstven život. U tom smislu upravo je organizacija i učinkovitost sustava i djelatnosti javne vodoopskrbe i odvodnje, a poglavito opskrbe pitkom vodom, od iznimne važnosti za građane. Nacrtu prijedloga Zakona dostupnom na stranicama e-savjetovanja prileži Standardni obrazac sadržaja dokumenta za savjetovanje, no usprkos tome otvaraju se neka pitanja oko ciljeva koji se pojedinim odredbama žele postići budući se isto ne odnosi na sve predložene izmjene i dopune. U istom se ne navodi usklađenje sa Zakonom o vodi za ljudsku potrošnju (NN 56/13, 64/15), kao što se navodi usklađenje s drugim horizontalnim nacionalnim propisima, a čije bi posljedice mogle ugroziti pravo na zdravlje ili pravo na zdrav život. Naime, svrha Zakona o vodi za ljudsku potrošnju je zaštititi ljudsko zdravlje od nepovoljnih utjecaja bilo kojeg onečišćenja vode za ljudsku potrošnju te osigurati njezinu zdravstvenu ispravnost na području Republike Hrvatske, dok se ostvarenjem opće svrhe Zakona o vodama odnosno zaštiti voda, doprinosi ostvarivanju navedenih prava. Ustavna obveza zaštite ljudskih prava i temeljnih sloboda, a posebice prava na zdrav život temelji se na činjenici da je voda bitna za održanje života i da je raspoloživost vode u količinama te kakvoći, dostatnima za zadovoljenje osnovnih ljudskih potreba, preduvjet i za bolje zdravlje i za održivi razvoj, kako stoji i u Protokolu o vodi i zdravlju uz Konvenciju o zaštiti i uporabi prekograničnih vodotoka i međunarodnih jezera iz 1992. godine, kojeg je RH usvojila 2006. godine. Redefinirajući Nacrtom značenje djelatnosti javne vodoopskrbe i načina na koji se ona obavlja a prema kojem se cisterne i vodonosci ne smatraju više dijelom javne vodoopskrbe, otežava se pristup vodi kao javnoj usluzi i smanjuje broj građana kojima je isti omogućen, pri čemu ostaje nejasno da li će ju i na koji drugi način ostvariti. Predloženo će biti problem građanima u mjestima koja nisu obuhvaćena javnom vodoopskrbnom mrežom i gdje se vodom opskrbljuju iz (šterni) cisterni i to poglavito u vrijeme velikih i dugotrajnih suša kada je stanovništvo prisiljeno snalaziti se na različite načine. Kako nema obrazloženja nije niti jasno što se predloženom odredbom želi postići pa se ne može niti ocijeniti njezina opravdanost a što je suprotno Zakonu o pravu na pristup informacijama (NN 25/13, 85/15).i Kodeksom savjetovanja sa zainteresiranom javnošću u postupcima donošenja zakona, drugih propisa i akata (NN 140/09). Osim toga je i u koliziji s našom preporukom iz Izvješća za 2016. godinu o nužnim zakonskim izmjenama kojima bi se propisala obveza jedinicama lokalne samouprave i/ili javnih isporučitelja da organiziraju opskrbu vodom alternativnim načinima po povlaštenoj cijeni onim stanovnicima koji nemaju mogućnost priključenja na javnu vodoopskrbnu mrežu. Dostupnost vode za piće i zadovoljavanje sanitarnih potreba i dalje se prvenstveno percipira kao tehničko pitanje i odnos između korisnika i isporučitelja, dok su neke države poput Republike Slovenije pravo na vodu za piće proglasile ustavnim pravom naglašavajući kako opskrbu stanovništva vodom za piće pruža država izravno i neprofitno putem jedinica lokalne samouprave. Važnost vode za ljudski život s jedne strane, klimatske promjene, ali i sve veći broj građana koji nisu u mogućnosti plaćati režijske troškove, ukazuju kako je vrijeme za otvaranje široke javne i stručne rasprave o nužnosti konstitucionalizacije prava na vodu i u Hrvatskoj. No do tada, iako se to ovim Nacrtom ne predviđa, trebalo bi propisati kako je ograničavanje i obustava javne usluge zbog neplaćanja računa moguća tek nakon provedbe Zakonom (ne Općim i tehničkim uvjetima isporuke vodnih usluga koje donosi isporučitelj) propisanog postupka i po unaprijed određenim kriterijima. Građani moraju imati mogućnost podnošenja učinkovita pravnog lijeka, moraju im unaprijed biti poznata njihova prava i obveze tim više jer isporučitelji imaju mogućnost sudskim putem prisilno naplatiti uslugu. Posebna bi se pažnja trebala posvetiti zaštiti socijalno ugroženih građana i zajamčiti im dostupnost financijski pristupačne vode, odnosno nužni socijalni minimum količine vode potrebne kućanstvu. S tim ciljem opravdano bi bilo primijeniti kriterije za stjecanje statusa ugroženog kupca energije i za slučajeve siromaštva vodom, budući da nedostatak vode u još većoj mjeri može dovesti do ugrožavanja života, zdravlja i rada. Nacrtom se, između ostalog, dorađuju i odredbe vezane uz koncesije za gospodarsko korištenje voda. S obzirom na njihovu važnost, kao obvezni razlog za isključenje gospodarskog subjekta iz postupka davanja koncesija, uz već postojeće zapreke, trebalo bi posebno propisati i osuđivanost za kaznena djela protiv okoliša odnosno prekršaje iz Zakona o vodama. Djelomično prihvaćen Vidjeti prethodni odgovor na identičnu primjedbu iste sudionice.
85 VODOVOD BRAČ d.o.o. NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O VODAMA, Članak 91. Joško Pocrnjić (Vodovod Brač) Naime, velik broj vodosprema i crpnih stanica izgrađen je 70-tih godina, bez rješavanja parcelacije i vlasništva stoga se javljaju sadašnji vlasnici koji u Ispravnom pojedinačnom postupku postaju vlasnici zemljišta na kojim su izgrađeni navedeni objekti i nismo u mogućnosti iste ograditi. S obzirom da smo i po nalogu sanitarnih inspektora obavezni ograditi Vodospreme, molim da se definira pojas zemljišta i za ove objekte, kako bi s istim kvalitetno gospodarili. Isto tako potrebno je spomenuti i rješavanje puteva koji vode do navedenih objekata. Nije prihvaćen Pojas zemljišta nije moguće zakonom odrediti, jer je različit od slučaja do slučaja već je potrebno na temelju ovjerenog geodetskog elaborata i geodetskog elaborata izvedenog stanja iz članka 89. stavka 2. i članka 91. Nacrta prijedloga zakona utvrditi i širinu pojasa i pristupni put.
86 WWF Adria NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O VODAMA, Članak 1. Iako nije predmet ovih izmjena i dopuna, smatramo nužnim ponovno naglasiti potrebu zabrane iskapanja sedienta iz korita rijeka, koje je definirano ovim zakonom u području zakona broj 7. Što se tiče područja Zakona o vodama broj 7. Šljunak i pijesak u području značajnom za vodni režim koji definira Zabranu eksploatacije i eksploataciju, smatramo kako bi se trebalo iz čl. 97. Zakona izbrisati stavak 2., a stavak 5. staviti na mjesto stavka 2., te da za odredbe iz tog stavka vrijede odredbe stavka 3. Isto temeljimo na činjenici da obnovljivih ležišta sedimenta nema na hrvatskim rijekama zbog uzvodnih brana i smanjene lateralne erozije regulacijom obala, te daljnje vađenje sedimenta iz korita rijeka Save, Drave, Kupe, Dunava i Une može samo dalje pogoršati stanje, što nije u skladu sa ciljevima Okvirne direktive o vodama. Iako je u BiH i Srbiji dozvoljeno iskapanje na Savi, Uni i Dunavu, time bi Hrvatska zabranom iskapanja bila pozitivan primjer susjedima. U čl. 99 treba zabraniti vađenje sedimenta na obalu, već isključivo propisati ostavljanje tj. razmještanje unutar korita rijeke kako bi se dalje samo prirodno redistribuiralo. Iz toga proizlazi da se članci 100., 101a., 102. i 103. brišu. Nije prihvaćen Zabrana eksploatacije i eksploatacija šljunka i pijeska u području značajnom za vodnim režim nije predmet ovih izmjena i dopuna Zakona o vodama.
87 WWF Adria NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O VODAMA, Članak 2. Potrebno je definirati i tako zakonski regulirati nekoliko mjera poboljšanja stanja vodnih tijela, tj. ekološkog stanja o vodi ovisnih ekosustava, čime se ispunjavanju ciljevi zaštite voda iz članka 40. Zakona o vodama, što bi doprinijelo potpunijoj primjeni Okvirne direktive o vodama i srodnim EU direktivama te strategijama. 1. Ekološko prihvatljiv protok - ekološko prihvatljiv protok podrazumijeva kvalitetu, kvantitetu i distribuciju vode potrebne za održavanje elemenata, funkcije i procesa o vodi ovisnih organizama o kojima ovise i ljudi. Treba prepoznati značaj ekološko prihvatljivog protoka za očuvanje i poboljšanje statusa vodnih tijela, te kroz primjenu Zakona predvidjeti definiranje metodologije za procjenu ekološki prihvatljivog protoka i usvajanje relevantnog propisa (pravilnik, uredba) kojim bi procjena i provedba ovakvog protoka postala obvezna. Ekološko prihvatljivi protok, kao dio provedbe Okvirne direktive o vodama objašnjen je u CIS Vodiču o ekološki prihvatljivom protoku, a preporuča se i kroz Vodeća načela o održivom razvoju hidroenergetike u Dunavskom slivu ICPDR-a, u čijoj izradi je sudjelovala i Hrvatska (http://www.icpdr.org/main/resources/guiding-principles-sustainable-hydropower-development-croatian). 2. Riblja staza – svaka riblja staza mora biti pažljivo i namjenski dizajnirana i izgrađena kako bi bila funkcionalna. Kako trenutno to nije regulirano niti jednim zakonom, podliježe slobodnoj interpretaciji svakog izvođača/investitora, pa u praksi uglavnom niti ne zadovoljavaju osnovne potrebe zbog kojih se grade, te se ne postižu ciljevi zaštite vodnog okoliša. 3. revitalizacija vodotokova – revitalizacija je klasična mjera obnove/vraćanja staništa/ekosustava u doprirodno stanje kako bi se unaprijedile biološke i ekološke vrijednosti nekog vodotoka, a na taj način se vrate, u cijelosti ili djelomično, usluge ekosustava koje nam vodotok pruža, od obrane od poplava, do pročišćavanja vode, obnove ribljeg fonda i td. Kada bi se revitalizacija vodenih staništa zakonski regulirala kao mjera unaprijeđenja stanja vodnih tijela, tada bi se ista češće koristila u provedbi mjera upravljanja vodama, te bi postala pravilo, a ne iznimka (kao što je sada). Dodatno, to je jedan od ciljeva Strategije Europske unije o bioraznolikosti do 2020. - Do 2020., ekosustavi i njihove usluge su održani i poboljšani stvaranjem zelene infrastrukture i vraćeno je najmanje 15% degradiranih ekosustava. 4. prirodne mjere obrane od poplava – su višefunkcionalne mjere čiji je cilj zaštita i upravljanje vodnim resursima te riješavanje izazova s kojima se u upravljanju vodama susrećemo tako što se ekosustavi revitaliziraju /obnove te održavaju prirodne karakteristike i procesi. Glavni fokus je ojačati i očuvati retencijski kapacitet akvifera, tla i ekosustava unaprijeđenjem njihovog stanja. Prirodne mjere imaju potencijal osigurati višestruke koristi, uključujući i smanjenje rizika od poplava i suša, poboljšanje kvalitete vode, punjenje podzemnih akvifera i očuvanje staništa. Primjena prirodnih mjera podržava zelenu infrastrukturu, poboljšava ili čuva stanje površinskih i podzemnih vodnih tijela (kvantitativno i kvalitativno). Primjena prirodnih mjera obrane od poplava doprinosi: Strategiji Europske unije o bioraznolikosti do 2020., Strategiji o zelenoj infrastrukturi (2013.), EU strategiji o prilagodbi klimatskim promjenama (2013.), novoj EU šumarskoj strategiji (2013.), Zajedničkoj poljoprivrednoj politici 2014.-2020. (2013.), Europskoj strategiji 2020, Okvirnoj direktivi o vodama, Direktivi o poplavama, Direktivama o staništima i pticama, Nitratnoj direktivi, Direktivi o komunalnim otpadnim vodama, Direktivi o prioritetnim tvarima, i tako dalje. Za više informacija vidjeti na http://nwrm.eu/sites/default/files/sd10_final_version.pdf Nije prihvaćen Prijedlozi se odnose na uvođenje do sada nepostojećih definicija što nije predmet ovih izmjena i dopuna Zakona o vodama. Zakonom se regulira obveza obavljanja vodnih aktivnosti na način da se postigne i/ili održi dobro stanje voda odnosno dobar ekološki potencijal znatno promijenjenih vodnih tijela. Odabir seta mjera koje korisnik voda mora provesti kako bi osigurao da njegove vodne aktivnosti budu u skladu s ciljevima upravljanja vodama (provedba samoodrživih mjera ublažavanja– npr. riblje staze, ekološki protok u kontekstu dobrog ekološkog potencijala odnosno dobrog ekološkog stanja nizvodno od mjesta ispuštanja) je predmet posebnih istraživanja i studija i ne mogu se unaprijed definirati propisom a sve kako bi bili primjereni situaciji na samoj lokaciji koju je potrebno renaturalizirati ili revitalizirati.
88 WWF Adria NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O VODAMA, Članak 1. Važeći Zakon o vodama je iz 2009. godine (NN 153/09) i od tada su napravljene četiri izmjene i dopune Zakona (NN 63/11, 130/11, 56/13 i 14/14), što znači da su ove izmjene pete po redu. Kako bi se zakon čitao, razumio i primjenio, potrebno je istovremeno pred sobom imati 5 dokumenata, a ako se usvoje ove izmjene bit će 6 dokumenata. Zbog razumljivosti Zakona, njegove bolje primjene i općenito dobrog upravljanja, smatramo kako je nužno izraditi novi zakon o vodama koji će obuhvatiti sve gore navedene izmjene i dopune zajedno sa onima iz ovog ciklusa. Primljeno na znanje Izrađivač Nacrta prijedloga zakona inicirat će da Vlada Republike Hrvatske predloži da Odbor za zakonodavstvo Hrvatskog sabora, kao ovlašteno tijelo sukladno odredbi članka 62. podstavka 6. Poslovnika Hrvatskog sabora („Narodne novine“, broj 81/13), utvrdi i izda pročišćeni tekst Zakona o vodama. Sukladno Jedinstvenim metodološko-nomotehničkim pravilima za izradu akata koje donosi Hrvatski sabor (Narodne novine, broj 74/15), donošenju novoga zakona potrebno je pristupiti ako se više od polovine članaka osnovnog propisa mijenja, odnosno dopunjava, što ovdje nije slučaj. Napominje se da je predmet ovih izmjena i dopuna Zakona o vodama izvršavanje obveza iz EU pilota u cilju potpunog usklađivanja s pravnom stečevinom EU u području voda. Uzevši u obzir činjenicu da je iste potrebno donijeti u što kraćem roku kako ne bi došlo do aktiviranja daljnjih mehanizama zbog povrede pravne stečevine EU protiv države članice, a da je donošenje cjelovitog Zakona dugotrajniji i složeniji postupak, pristupilo se izmjenama i dopunama Zakona o vodama.