Izvješće o provedenom savjetovanju - Obrazac prethodne procjene za Nacrt prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o reprezentativnosti udruga poslodavaca i sindikata

Redni broj
Korisnik
Područje
Komentar
Status odgovora
Odgovor
1 Savez samostalnih sindikata Hrvatske 5. UTVRĐIVANJE IZRAVNIH UČINAKA I ADRESATA, 5.1. UTVRĐIVANJE GOSPODARSKIH UČINAKA Uključivanje većeg broja sindikata u pregovore, protivno autonomnoj volji sindikata, a „po sili zakona“ - zasigurno niti promiče njihovu jaču suradnju, niti međusobno uvažavanje a svakako ne utječe na smanjivanje fragmentiranosti sindikalnih udruga – upravo suprotno! Primljeno na znanje Ovo je vrijednosni stav i mišljenje sindikata koje nije potrebno komentirati.
2 Savez samostalnih sindikata Hrvatske 5. UTVRĐIVANJE IZRAVNIH UČINAKA I ADRESATA, 5.1. UTVRĐIVANJE GOSPODARSKIH UČINAKA Stručni nositelj pokreće izmjenu propisa samo kako bi se SLH proglasio reprezentativnim a kako on ne djeluje u privatnom sektoru već u javnim službama, Stručni nositelj smatra kako nema utjecaja ni na jednu od navedenih skupina. Stručni nositelj želi dokazati postojanje problema koji je moguće riješiti samo normativnim putem – izmjenom zakona. No, ovdje želimo dodati sljedeće: dosadašnja iskustva pokazala su kako je prethodna procjena uvijek bila samo forma i onaj tko je želio nešto dokazati, uvijek je tvrdio da je to i dokazao. Propisi su potom mijenjani ali su u pravilu promjene bile nekvalitetne i neodržive, a otvarale su i prostor za osporavanje izmjene. Nadamo se da se u ovom slučaju tako nešto neće dogoditi i da će Stručni nositelj prihvatiti naše argumente. Primljeno na znanje Ovo je osvrt na način pripreme propisa i na kvalitetu i održivost dosada predlaganih izmjena i dopuna propisa, na što se ne možemo očitovati, a tek kada se neki propis valjano I pravomoćno ospori možemo ocjenjivati pravnu utemeljenost nekog normativnog rješenja.
3 Savez samostalnih sindikata Hrvatske 5. UTVRĐIVANJE IZRAVNIH UČINAKA I ADRESATA, 5.1. UTVRĐIVANJE GOSPODARSKIH UČINAKA Ako sustav kolektivnog pregovaranja odnosno sustav industrijskih odnosa nije dobro uređen i stabilan, vrlo je izvjesna nelojalna konkurencija među poslodavcima, što izravno utječe na tržišno natjecanje. Primljeno na znanje Slažemo se s ocjenom da sustav kolektivnog pregovaranja, kao i sklopljeni kolektivni ugovori mogu utjecati, pa i narušiti tržišno natječaje.
4 Savez samostalnih sindikata Hrvatske PRILOG 1.OBRAZAC PRETHODNE PROCJENE NACRTA PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O REPREZENTATIVNOSTI UDRUGA POSLODAVACA I SINDIKATA U Planu zakonodavnih aktivnosti Vlade RH za 2018. nije predviđena izmjena Zakona o reprezentativnosti udruga poslodavaca i sindikata te se, slijedom te činjenice, izmjena nije našla niti u Programu rada Gospodarsko-socijalnog vijeća za 2018. Drugi navedeni dokument na koji se Stručni nositelj poziva, Terminski plan zakonodavnih aktivnosti za 2019., pretragom nije pronađen na mrežnim stranicama VRH-a, MRMS-a i Ureda za zakonodavstvo niti, kao pojam, u Zakonu o procjeni učinaka propisa. Takav dokument očito nije javno dostupan (vjerojatno je riječ o internu vladinom dokumentu) te držimo neprimjerenim na njega se pozivati u savjetovanju sa zainteresiranom javnošću. Primljeno na znanje Terminski plan zakonodavnih aktivnosti Vlade Republike Hrvatske, usvaja Vlada RH Zaključkom, kako za zakonodavne aktivnosti iz donijetog Plana, tako i za one aktivnosti koje nisu planirane. Ova zakonodavna inicijativa usvojena je Zaključkom Vlade RH o terminskom planu zakonodavnih aktivnosti Vlade za razdoblje od siječnja do lipnja 2019. godine, koji je donijet na sjdnici održanoj 17. siječnja 2019. godine.
5 Nezavisni hrvatski sindikati PRILOG 1.OBRAZAC PRETHODNE PROCJENE NACRTA PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O REPREZENTATIVNOSTI UDRUGA POSLODAVACA I SINDIKATA, 1. OPĆE INFORMACIJE U Planu zakonodavnih aktivnosti Vlade RH za 2018. godinu nije predviđena izmjena Zakona o reprezentativnosti udruga poslodavaca i sindikata te se, slijedom te činjenice, izmjena nije našla niti u Programu rada Gospodarsko-socijalnog vijeća za 2018. godinu. Drugi navedeni dokument na koji se Stručni nositelj poziva, Terminski plan zakonodavnih aktivnosti za 2019., pretragom nije pronađen na mrežnim stranicama VRH-a, MRMS-a i Ureda za zakonodavstvo niti, kao pojam, u Zakonu o procjeni učinaka propisa. Takav dokument očito nije javno dostupan (vjerojatno je riječ o internu vladinom dokumentu) te držimo neprimjerenim na njega se pozivati u savjetovanju sa zainteresiranom javnošću. Primljeno na znanje Terminski plan zakonodavnih aktivnosti Vlade Republike Hrvatske, usvaja Vlada RH Zaključkom, kako za zakonodavne aktivnosti iz donijetog Plana, tako i za one aktivnosti koje nisu planirane. Ova zakonodavna inicijativa usvojena je Zaključkom Vlade RH o terminskom planu zakonodavnih aktivnosti Vlade za razdoblje od siječnja do lipnja 2019. godine, koji je donijet na sjdnici održanoj 17. siječnja 2019. godine.
6 SINDIKAT Kliničkog bolničkog centra Zagreb PRILOG 1.OBRAZAC PRETHODNE PROCJENE NACRTA PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O REPREZENTATIVNOSTI UDRUGA POSLODAVACA I SINDIKATA SINDIKAT KBC ZAGREB Prijedlog: Ovim prijedlogom predlažemo da se pristupi izmjenama i dopunama Zakona o reprezentativnosti udruga sindikata i poslodavaca (NN 932/14; 26/15) (u daljnjem tekstu: Zakon) s ciljem da se postojećim Zakonom omogući aktivna legitimacija za kolektivno pregovaranje sindikatima koji po postojećem zakonu nisu reprezentativni za pregovore o sklapanju kolektivnih ugovora. Odredba članka 172. st. 4. Zakona o radu (NN 93/14) propisuje da Statutom udruge određena svrha udruge mora biti sklapanje kolektivnih ugovora. Umjesto poticanja slobodnog kolektivnog pregovaranja sadašnje odredbe Zakona dovode u pitanje sam smisao i svrhu socijalnog dijaloga, opstojnost sindikata te slobode sindikalnog djelovanja. Ograničavanjem reprezentativnosti grubo se onemogućava temeljno pravo sindikata i sama svrha postojanja sindikata – kolektivno pregovaranje, te su time odredbe navedenog u koliziji ne samo s odredbama Zakona o radu već i izvorima međunarodnog radnog prava koji reguliraju ovo područje što stvara izrazitu pravnu nesigurnost. Navedenom aktivnom legitimacijom osiguralo bi se učinkovito ostvarivanje načela prava na organiziranje i kolektivno pregovaranje (Europska socijalna povelja i Konvencija 98 MOR-a) kao jednog od važnih pravnih izvora radničkih prava, ali i poštivanje prava koja nam jamči Ustav RH, te praksa Europskog suda za ljudska prava. Predlažemo da u pregovarački odbor sindikata za granske kolektivne ugovore uđu predstavnici sindikata koji djeluju na području grane za koju se pregovara, a za koje bi se ovim prijedlogom dopunio kriterij utvrđivanja reprezentativnosti. Nastavno na izneseno predlažemo da se u pregovarački odbor sindikata za kolektivno pregovaranje kolektivnog ugovora za zdravstvo i zdravstveno osiguranje, osim sindikata liječnika kao jednog od najvažnijih sudionika i nositelja zdravstvene djelatnosti, svakako uključi i predstavnik reprezentativnog granskog sindikata najveće hrvatske bolničke ustanove nulte kategorije s titulom središnje nacionalne bolnice – Kliničkog bolničkog centra Zagreb (KBC Zagreb) - kao predstavnika jednog on najvažnijih sudionika zdravstvene djelatnosti. Obrazloženje: KBC Zagreb je zdravstvena ustanova tercijalne razine zdravstvene zaštite s najvećim brojem zaposlenih radnika u Republici Hrvatskoj (RH) (cca. 5700 zaposlenih radnika) i koja u svojim unutarnjim aktima već sadrži ustroj, nazive, uvjete i opise radnih i položajnih mjesta, kao i uvjete rada kakve nema niti jedna druga zdravstvena ustanova u RH. Veliki dio njih nepoznat je i nedefiniran u postojećem kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva, pa to znatno otežava njegovu primjenu i provedbu. KBC Zagreb je ustanova u kojoj se pokreće najveći broj tzv. „pilot-projekata“ kasnije primjenjivih i u drugim zdravstvenim ustanovama u RH, ustanova s najvećim brojem referentnih centara Ministarstva zdravstva RH, ustanova u kojoj se provode Nacionalni programi prevencije velikog broja bolesti, ustanova s najvećim prilivom bolesnika iz svih krajeva RH, te ustanova koja je najveće nacionalno izvorište i središte izvrsnosti znanja, iskustva, tehnologija i vrhunskih stručnjaka koji svesrdno rade na dobrobit svih stanovnika RH, pa smatramo da kao takva svakako zaslužuje svog predstavnika u pregovaračkom odboru za granske kolektivne ugovore. Pri tom valja napomenuti da je uključivanje svih sindikata na temelju sporazuma ili uključivanje što većeg broja sindikata u kolektivno pregovaranje na svim područjima i razinama na kojima se pregovara, osobito važno, jer je sklopljeni kolektivni ugovor koji je prihvaćen i podržan od svih sindikata ili velikog broja sindikata koji djeluju na području odnosno razini na kojoj se pregovara jamstvo na trajniju stabilnost i socijalni mir. Nije prihvaćen Zakon o reprezentativnosti udruga poslodavaca I sindikata ni na koji način ne onemogućuje kolektivo pregovaranje na svim područjima I razinama na kojima se pregovara već samo rješava problem u situacijama kada se sindikati u pregovorima međusobno osporavaju. To naime dokazuju podaci za 2013. godinu koja je prva godina primjene propisa o reprezentativnosti u kojoj je ukupno 540 sindikata ostvarilo svoju reprezentativnost za kolektivno pregovaranje na raznim razinama i područjima na kojima se pregovaralo o sklapanju kolektivnog ugovora, a što je u odnosu na podatak o ukupnom broju registriranih sindikata (njih 625) gotovo 90%. Pri tome nije zanemariva i činjenica da je na području na kojima djeluje više sindikata, a za koju se utvrđivala reprezentativnost za kolektivno pregovaranje, gotovo 80% sindikata svoju reprezentativnost ostvarilo na temelju potpisanog sporazuma svih sindikata koji djeluju na određenom području, odnosno razini, a svega nešto više od 20% je o toj reprezentativnosti odlučivalo Povjerenstvo. Navedeni podaci upućuju na zaključak da je donošenje Zakona utjecalo na jačanje sinergije i potaknulo sindikate na međusobno uvažavanje, dogovaranje i sporazumijevanje, te time i ojačalo njihovu pregovaračku poziciju. Cilj donošenja propisa o reprezentativnosti je potaknuti smanjenje fragmentiranosti sindikata, njihovim okrupnjivanje jer je trenutno sidikalna gustoća od svega 26% organizirana u 625 sindikata. U odnosu na istaknute specifičnosti rada u KBC Zagrebu, koje nisu uređene niti TKU-om niti granskim kolektivni ugovorom za zdravstvo , ne nalazimo zakonskih zapreka da se o tim specifičnostima ne bi moglo pregovarati o sklapanju tzv. “kučnog” kolektivnog ugovora.
7 Savez samostalnih sindikata Hrvatske 5. UTVRĐIVANJE IZRAVNIH UČINAKA I ADRESATA, 5.1. UTVRĐIVANJE GOSPODARSKIH UČINAKA Sindikalna prava su temeljna ljudska prava. Nadalje, kolektivno pregovaranje nije samo „jedno od važnih pravnih izvora radničkih prava“ već je u jednakoj mjeri pravo poslodavca i njegovih udruga – zajamčeno jednako objema stranama industrijskih odnosa među ostalim i konvencijama MOR-a br. 87. i 98. i nizom drugih, Europskom socijalnom poveljom i dr. Nije prihvaćen U odnosu na međunarodno radno pravo i Europsku socijalnu povelju smo se očitovali uz komentar unijet pod rednim brojem 6.
8 Savez samostalnih sindikata Hrvatske 5. UTVRĐIVANJE IZRAVNIH UČINAKA I ADRESATA, 5.1. UTVRĐIVANJE GOSPODARSKIH UČINAKA Obrazloženje za analizu utvrđivanja adresata od 5.1.16. do 5.1.26.: Predlaže se da u pregovarački odbor sindikata za granske kolektivne ugovore ulaze predstavnici sindikata koji djeluju na području grane za koju se pregovara i koji su bili ili jesu zastupljeni u pregovaračkom odboru sindikata u pregovorima o sklapanju temeljnog kolektivnog ugovora za sve javne službe, ali uz njih i predstavnici sindikata kojima je utvrđena reprezentativnost u skladu sa Zakonom. Obzirom da su u pregovaračkom odboru sindikata za sklapanje temeljnog kolektivnog ugovora zastupljeni oni sindikati koji imaju najveći broj članova na svakom području javnih službi, a čiji predstavnici automatski ulaze u pregovaračke odbore za granske kolektivne ugovore, predlaže se da u postupku utvrđivanja reprezentativnosti sindikata za pojedini granski kolektivni ugovor mogu sudjelovati samo oni sindikati koji nisu zastupljeni u pregovaračkom odboru za temeljni kolektivni ugovor, što će omogućiti i sindikatima s manjim brojem članova sudjelovanje u pregovorima. Međutim i ti sindikati moraju ispuniti uvjet da imaju najmanje 20% članova od ukupno sindikalno organiziranih radnika, koji broj se utvrđuje od ukupnog broja članova sindikata koji sudjeluju u postupku, zbog čega se ocjenjuje da će broj takvih sindikata biti mali te je i učinak neznatan. Stajališta i komentari SSSH i njegovih udruženih sindikata: U ovom su obrazloženju dva temeljna prijedloga – oba neprihvatljiva. Prvo, ako se prihvati predloženi princip po kojem bi svaki sindikat reprezentativan za TKU bio automatski reprezentativan i za pregovore za granski KU odnosno KU djelatnosti, on se ne bi mogao primjenjivati samo za ovu situaciju (reprezentativnost SLH-a i za KU zdravstva). Naime, isti bi se princip tada morao primijeniti i za privatni sektor prema kojem bi se sindikat reprezentativan na razini grane/djelatnosti (primjerice Sindikat graditelja Hrvatske, ili Sindikat turizma i usluga Hrvatske i dr.) automatski smatrao reprezentativnim i na razini poslodavca (sada u Zakonu: njegov organizacijski dio – sindikalna podružnica – mora dokazivati svoju reprezentativnost zajedno s tzv. kućnim sindikatom/sindikatima koji djeluje/ju samo na razini poslodavca) kada se pregovara za KU na razini poslodavca. Naš argument prilikom donošenja Zakona kako je podružnica na razini poslodavca organizacijski dio reprezentativnog sindikata i time reprezentativna za tu razinu - nije prihvaćen. Drugu primjenu istog principa SSSH će tražiti na način da se reprezentativnost sindikata povlači iz udruženosti u reprezentativnu sindikalnu središnjicu. To je model poznat u Francuskoj, u Belgiji i dr. U Belgiji su, primjerice, reprezentativne tri sindikalne središnjice (CSC, FGTB i CGSLB), što znači da su njihovi udruženi sindikati ovlašteni kolektivno pregovarati i potpisivati kolektivne ugovore, te imaju pravo predlagati kandidate za članove radničkih vijeća prilikom izbora na razini poslodavca. Po tome se u Belgiji razlikuju "obični" sindikati od "reprezentativnih" sindikata, čime se čuva stabilnost procesa kolektivnog pregovaranja. Kriteriji reprezentativnosti sindikata za kolektivno pregovaranje u Belgiji su: Sindikat mora biti organiziran na nacionalnoj razini i okupljati članove na razini grane, Sindikat mora biti udružen u jednu od reprezentativnih sindikalnih središnjica, Sindikati koji okupljaju članove samo pojedine struke nemaju pravo kolektivno pregovarati.. Da bi kolektivni ugovor na razini grane bio valjan, moraju ga potpisati sve tri reprezentativne sindikalne središnjice. Drugo, prebrojavanje samo sindikata koji nisu pregovarali za TKU, i utvrđivanje tko među njima zadovoljava opći kriterij – vodilo bi daljnjoj fragmentaciji sindikalnog pokreta. Što su kriteriji niži, to je više onih koji mogu biti reprezentativni! Nije prihvaćen Točno je da, ukoliko sindikat koji je zastupljen u pregovaračkom odboru sindikata za TKU, automatski ulazi u pregovarački odbor za granski kolektivni ugovor na području na kojem djeluje, tada u postupku utvrđivanja reprezentativnosti za taj granski kolektivni ugovor ne mogu sudjelovati ti sindikati. To toga što u pregovarački odbor za TKU ulaze sindikati s najvećim brojem članova na svakom pojedinom području, a preostali se broj pregovarača utvrđuje razmjerno broju članova. Kada bi u postupku reprezentativnost u tom slučaju sudjelovali sindikati s najvećim brojem članova, pitanje je da li bi ijedan drugi sindikat, u odnosu na ukupan broj sindikalno organiziranih radnika, ispunio kriterij reprezentativnosti. Mišljenja smo da navedeni prijedlog ne bi bio prihvatljiv i primjenjiv na realni sektor, jer je tu sasvim drugačija pravna situacija na strani poslodavca odnosno udruge poslodavca.
9 Savez samostalnih sindikata Hrvatske PRILOG 1.OBRAZAC PRETHODNE PROCJENE NACRTA PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O REPREZENTATIVNOSTI UDRUGA POSLODAVACA I SINDIKATA, 4. UTVRĐIVANJE RJEŠENJA Apsolutno nije točno da je ovo jedino moguće nenormativno rješenje – prethodno smo već naveli dva moguća nenormativna rješenja. Nadalje, tvrdnja kako potpisivanje sporazuma „gotovo nije moguće u djelatnostima s velikim brojem zaposlenih i velikim brojem ustanova,“ netočna je. Sporazum „gotovo nije moguć“ ne zbog broja zaposlenih i broja ustanova već zbog broja sindikata (33). Jer, kada bi se sporazum potpisao, postavilo bi se pitanje zašto uopće trebamo zakon (kriterije) reprezentativnosti – neka pregovaraju svi koji su se temeljem minimalnih uvjeta iz ZOR-a uspjeli osnovati i registrirati! Izjava kako je „gotovo nemoguće s potpunom točnošću utvrditi koliko i koji sindikati djeluju u toj djelatnosti“ više govori o javnim vlastima i javnoj upravi nego o sindikatima. Nije prihvaćen Možemo se složiti s pretpostavkom da je sklapanje sporazuma svih sindikata koji djeluju na pojedinom području moguće, ali bi postupak utvrđivanja svih sindikta koji u jednom trenutku djeluju predugo trajao i svaki bi se puta morao ponoviti, zbog mogućih promjena na sindikalnoj sceni. Ne nallazimo pri tom problem niti s većim brojem sindikata, ali propis s egzaknim kriterijem treba postojati upravo u situacijama kada se sindikati međusobno osporavaju I ne žele ući u sporazum.
10 Savez samostalnih sindikata Hrvatske PRILOG 1.OBRAZAC PRETHODNE PROCJENE NACRTA PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O REPREZENTATIVNOSTI UDRUGA POSLODAVACA I SINDIKATA, 4. UTVRĐIVANJE RJEŠENJA Utvrđeni postupak nije potrebno mijenjati jer će to proizvesti nove probleme. Nije prihvaćen Zbog niza praktičnih problema koji su se pojavljivali u postupcima utvrđivanja reprezentativnosti pred Povjerenstvom u načinu iskazivanja podataka o članovima sindikata i propisane obveze da te podatke moraju potpisati svi sindikati koji imaju članove kod poslodavca, a sudjeluju u postupku utvrđivanja reprezentativnosti predlaže se da podaci o članovima sindikata, koje je dužan dati poslodavac, obvezno sadrže i podatak o imenu i prezimenu, kao i osobnom identifikacijskom broju članova sindikata, što će ubuduće znatno olakšati i ubrzati eventualnu provjeru dostavljenih podatka od strane inspektorata rada. Iako bi se navedeni prijedlog mogao učiniti nespojivim s propisima o zaštiti osobnih podataka, to nije tako jer podaci o članovima sindikata nisu niti mogu biti tajna između sindikata, kao niti između sindikata i poslodavaca, koji u konačnosti te podatke vodi i dostavlja. Dosadašnju obvezu potpisivanja podataka od svih sindikata koji imaju članove kod poslodavca predlaže se promijeniti na način da podatke potpisuje i ovjerava ovlaštena osoba poslodavca i sindikalni povjerenik odnosno predstavnik sindikata čiji se članovi iskazuju. Također se predlaže dopuniti odredbe o iskazivanju podataka za članove sindikata koji samostalno uplaćuju članarinu, jer navedeno pitanje nije uređeno važećim Zakonom, te se predlaže da te podatke potpisuje i ovjerava ovlaštena osoba sindikata koji te članove iskazuje, a zbog mogućih zlouporaba ovog prava predlaže se sankcionirati netočnost iskazivanja tih podataka. Dosadašnje odredbe o načinu i postupku dostave podataka utjecale su na pokretanje niza sudskih sporova u kojima su sindikati međusobno osporavali iskazane podatke i utvrđenu reprezentativnost, od kojih su neki još u tijeku.
11 Savez samostalnih sindikata Hrvatske PRILOG 1.OBRAZAC PRETHODNE PROCJENE NACRTA PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O REPREZENTATIVNOSTI UDRUGA POSLODAVACA I SINDIKATA, 3. UTVRĐIVANJE ISHODA ODNOSNO PROMJENA Sindikat liječnika Hrvatske (SLH) jedan je od 33 sindikata koji trenutno djeluju u zdravstvu. Sredstva dodijeljena sustavu treba raspodijeliti na pravedan način (tarifnim prilogom) svima u sustavu (podsjećamo na ranije komentiran industrijski princip sindikalnog organiziranja i odgovarajući sustav kolektivnog pregovaranja). No, s obzirom na trenutno stanje, SLH ima najmanje dvije nenormativne opcije za sudjelovanje u pregovorima: 1. Može dati predstavnika u pregovarački odbor, na poziv dva reprezentativna sindikata (kao što je trenutno slučaj). 2. Može (i mogao je već posljednjih šest godina) pristupiti procesu udruživanja s nekim od sindikata koji djeluju u zdravstvu i tako postupiti u skladu s ciljem Zakona o reprezentativnosti udruga poslodavaca i sindikata – pokrenuti proces okrupnjavanja (udruživanja) sindikata (primjer Sindikata ORCA). No, SLH se okrenuo lobiranju i političkom pritisku, što smatamo od SLH-a jednako neprimjerenim kao i od izvršne vlasti koja propis želi prilagoditi jednom strukovnom sindikatu, neovisno o negativnim posljedicama po sindikalni pokret koje će tako nešto prouzročiti! Nije prihvaćen Možemo se složiti s konstatacijom da je Sindikat liječnika imao dvije mogućnosti da se uključi u pregovore, ali s raznim pravnim učincima u odnosu na valjano potpisivanje kolektivnoh ugovora. Obzirom da izvršna vlast ne može niti smije vršiti bilo kakav pritisak na socijalne partnere, nisu nam poznati razlozi zbog kojih ta nenormativna rješenja nisu prihvatljiva SLH-u, koji je iznimno važan socijalni partner u području zdravstva I zdravstvenog osiguranja, koje već duži vremenski period trpi nedostatak kadrova osobito svih nositelja zdravstvene djelatnosti
12 Savez samostalnih sindikata Hrvatske PRILOG 1.OBRAZAC PRETHODNE PROCJENE NACRTA PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O REPREZENTATIVNOSTI UDRUGA POSLODAVACA I SINDIKATA, 3. UTVRĐIVANJE ISHODA ODNOSNO PROMJENA Ove tvrdnje Stručnog nositelja već smo prethodno komentirali. Ponovo se pokazuje veliko nerazumijevanje pojmova. Pojam „djelovanje na području grane za koju se pregovara“ trebalo bi podrazumijevati sindikat/e koji djeluje/u na području i obuhvaća/ju sve zaposlene/radna mjesta toga područja. Strukovni sindikat ne djeluje na području već unutar područja, samo za određeno zanimanje. Dio koji govori o predstavnicima sindikata „...i koji su bili ili jesu zastupljeni u pregovaračkom odboru za TKU...“ otvara niz pitanja o tome koliko se dugo nakon pregovora o TKU nečija reprezentativnost podrazumijeva. Također, tvrdnja kako je „uključivanje svih sindikata na temelju sporazuma ... ili većine sindikata ... osobito važno“ – posve je u suprotnosti s tvrdnjama iz Analize postojećeg stanja o potrebi smanjivanja fragmentacije sindikalnog pokreta. Ako se sindikati odluče na potpisivanje sporazuma, tu je riječ o autonomnoj odluci sindikata odnosno odabir strategije je posve u ingerenciji sindikata čiju neovisnost druga strana, uključujući javne vlasti, moraju poštovati. Tvrdnja Stručnog nositelja kako je što veće uključivanje sindikata „jamstvo trajnije stabilnosti i socijalnog mira“ netočna je jer sindikati koji nisu utvrđeni reprezentativnima za kolektivno pregovaranje, nemaju pravo pokretanja štrajka za interesna pitanja vezana uz kolektivno pregovaranje (sklapanje ili izmjenu KU). Nije prihvaćen Ne možemo se složiti s konstatacijom da bi se samo oni sindikati koji okupljaju sva zanimanja i radna mjesta na nekom području mogli smatrati da djeluju na tom području, jer u tom slučaju ne samo Sindikat liječnika,već tada i Hrvatski sindikat medicinskih sestara I medicinskih tehničara ne bi mogli smatrati da djeluju iako su navedena zanimanja I radna mjesta nositelji zdravstvene djelatnosti.
13 Savez samostalnih sindikata Hrvatske PRILOG 1.OBRAZAC PRETHODNE PROCJENE NACRTA PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O REPREZENTATIVNOSTI UDRUGA POSLODAVACA I SINDIKATA, 2. ANALIZA POSTOJEĆEG STANJA Izjavu navedenu kao dokaz, argument ili analizu smatramo tvrdnjom Stručnog nositelja, a nikako ne dokazom, argumentom, analizom ... koja podržava potrebu za izradom nacrta prijedloga zakona. Uz to, izjavu smo već prethodno komentirali. Nije prihvaćen Nije u potpunosti razvidno niti jasno na koju se izjavu misli.
14 Savez samostalnih sindikata Hrvatske PRILOG 1.OBRAZAC PRETHODNE PROCJENE NACRTA PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O REPREZENTATIVNOSTI UDRUGA POSLODAVACA I SINDIKATA, 2. ANALIZA POSTOJEĆEG STANJA Dio rečenice „potrebno osigurati uključivanje većeg broja sindikata u pregovore“ neshvatljiv je, neprihvatljiv je i neistinit: S jedne strane, takva želja samo je nastavak dosadašnjeg odnosa vlade prema sindikalnom pokretu odnosno nastavak njegove fragmentacije, a time Stručni nositelj poništava svoje konstatacije iz 2.1.! S druge strane, Stručni nositelj želi dokazati postojanje problema koji nije moguće riješiti nenormativnim već samo normativnim rješenjem, a sve kako bi se jedan strukovni sindikat (Sindikat liječnika Hrvatske), koji ne zadovoljava opći kriterij reprezentativnosti – propisom učinio reprezentativnim. Dio rečenice „kao i sprječavanje nepotrebnih prepisivanja istovjetnih odredbi iz temeljnog kolektivnog ugovora ili važećeg propisa u pojedinačne granske kolektivne ugovore“ nerazumljiv je i teško ga je komentirati odnosno nije razvidno što Stručni nositelj time želi reći/problematizirati. Naime, odredbe iz TKU-a u KU djelatnosti, jednako kao i odredbe ZOR-a i/ili Zakona i Pravilnika o porezu na dohodak u granske KU ili KU na razini poslodavca u privatnom sektoru - unose se temeljem dosadašnjih iskustava (kako na njih ne bi automatski utjecala promjena u navedenim dokumentima). Nastavno, predloženo automatsko priznavanje reprezentativnosti sindikata s područja TKU na djelatnost nema nikakva utjecaja na sadržaj KU, pa time ni na „prepisivanje“. Na kraju, konstatacija Stručnog nositelja „...i proširiti krug sindikata koji pregovaraju o granskim kolektivnim ugovorima...“ ponovo je nespojiva s tvrdnjama Stručnog nositelja o problemu – odnosno proširenje kruga (broja) sindikata svakako nije odgovor na problem, kako je naveden. Stručnom nositelju je poznato kako se snaga sindikata mjeri njegovom tzv. borbenom sposobnošću – je li sindikat u stanju organizirati i provesti štrajk za interesna pitanja svojih članova (kolektivni ugovor). Sindikat je snažniji što više članova ima u području za koje se pregovara. S druge strane, strukovni sindikati nisu toliko brojni pa time ni snažni već im pozicija u procesu proizvodnje odnosno pružanju usluga daje mogućnost blokiranja sustava te štrajk često koriste i nauštrb kolega odnosno ostalih zaposlenih u sustavu. Stoga prijedlog Stručnog nositelja kojim se žele miješati sustavi kolektivnog pregovaranja (vertikalni i horizontalni) možemo samo smatrati daljnjim pokušajima slabljenja i fragmentiranja hrvatskog sindikalnog pokreta. Nije prihvaćen O temeljnom kolektivnom ugovoru koji se primjenjuje na zaposlene u svim javnim službama i za granske kolektivne ugovore pregovaraju različiti sindikati, što dovodi do pravne neusklađenosti temeljnog kolektivnog ugovora i granskih kolektivnih ugovora. Iako je Vlada Republike Hrvatske na sjednici održanoj 09. veljače 2017. godine donijela Smjernice za pregovore o sklapanju kolektivnih ugovora koji se primjenjuju na zaposlenike u državnoj službi i javnim službama, kojima je jedan od ciljeva usklađenost kolektivnih ugovora, tijekom 2017. godine zaključen je temeljni kolektivni ugovor za sve javne službe i gotovo svi granski kolektivni ugovori koji sadrže prepisane odredbe temeljnog kolektivnog ugovora. Obzirom da je za tumačenje svakog kolektivnog ugovora ovlašteno, tim ugovorom utemeljeno zajedničko povjerenstvo ili komisija, u praksi se nerijetko događa da istovjetnu odredbu u više ugovora, različita povjerenstva protumače različito, što dovodi do pravne nesigurnosti. Stoga se ovom inicijativom predlaže, u cilju osiguravanja kontinuiteta i ujednačavanja kolektivnog pregovaranja te uključivanja većeg broja sindikata u pregovore, kao i sprječavanja nepotrebnih prepisivanja istovjetnih odredbi iz drugog kolektivnog ugovora ili važećeg propisa, proširiti krug sindikata koji pregovaraju o granskim kolektivnim ugovorima. Pri tom valja napomenuti da je uključivanje svih sindikata na temelju sporazuma ili uključivanje što većeg broja sindikata u kolektivno pregovaranje na svim područjima i razinama na kojima se pregovara, osobito važno jer je sklopljen kolektivni ugovor koji je prihvaćen i podržan od svih sindikata ili velikog broja sindikata koji djeluju na području odnosno razini na kojoj se pregovaralo jamstvo na trajniju stabilnost i socijalni mir.
15 Savez samostalnih sindikata Hrvatske PRILOG 1.OBRAZAC PRETHODNE PROCJENE NACRTA PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O REPREZENTATIVNOSTI UDRUGA POSLODAVACA I SINDIKATA, 2. ANALIZA POSTOJEĆEG STANJA 1995.- Zakon o radu (sindikat osniva 10 članova, bez kriterija reprezentativnosti za kolektivno pregovaranje i bez kriterija reprezentativnosti sindikalnih središnjica) = fragmentacija sindikalnog pokreta 1999. - Zakon o načinu određivanja zastupljenosti udruga sindikata više razine u tripartitnim tijelima na nacionalnoj razini, (samo za sindikalne središnjice) - šest niskih kriterija reprezentativnosti = fragmentacija sindikalnog pokreta 2007. – zaključak 99. sjednice GSV-a (samo za poslodavačke udruge i njihove udruge više razine) - 11 vrlo visokih kriteriji koje je mogao zadovoljiti samo HUP = izbačena HUP-ova konkurencija Od 2012. istim se propisom propisuju kriteriji reprezentativnosti sindikalnih i poslodavačkih udruga više razine (središnjica) kao i, po prvi puta, reprezentativnosti sindikata za kolektivno pregovaranje. Sve prethodno navedeno je kao odgovor Stručnom nositelju vezano uz analizu postojećeg stanja i kao podsjetnik da je vlada stvarala takav zakonodavni okvir koji je za posljedicu imao fragmentaciju sindikalnog pokreta. Promjena toga smjera - okrupnjavanje sindikalne scene - bio je jednim od postavljenih ciljeva prilikom donošenja Zakona iz 2012. (izmjena 2013.). Kvalitetni kriteriji reprezentativnosti sindikata jamče stabilnost procesa kolektivnog pregovaranja i razvijaju industrijske odnose. Upravo je to polazište od kojega treba kretati u bilo kakvu eventualnu izmjenu sustava. Stoga je prijedlog kriterija kojim bi se jedan strukovni sindikat, koji djeluje unutar područja za koje se pregovara, proglasio reprezentativnim za cijelo područje za koje se pregovara – novi pokušaj urušavanja sustava kolektivnog pregovaranja i fragmentacije sindikalnog pokreta. Izjavu „No i nadalje je prisutan problem da uz činjenicu male sindikalne gustoće (26%) djeluje vrlo velik broj sindikata (625), što oslabljuje njihovu pregovaračku snagu.“ Stručni nositelj iznosi posve pogrešno. Navedeno je rezultat nepoštovanja industrijskog principa sindikalnog organiziranja i modela kolektivnog pregovaranja (vertikalno) odnosno sustava industrijskih odnosa koji ima RH (kao i Belgija, Njemačka ... i dr.) za razliku od, primjerice, Danske za koju su strukovni sindikati i strukovni kolektivni ugovori (horizontalno) karakteristični. Nije prihvaćen Niti Zakon o radu niti Zakon o reprezentativnosti udruga poslodavaca I sindikata ni na koji način ne utječu na veliku fragmentiranost sindikata niti ne onemogućuju kolektivo pregovaranje na svim područjima I razinama na kojima se pregovara već samo rješava problem u situacijama kada se sindikati u pregovorima međusobno osporavaju. To naime dokazuju podaci za 2013. godinu koja je prva godina primjene propisa o reprezentativnosti u kojoj je ukupno 540 sindikata ostvarilo svoju reprezentativnost za kolektivno pregovaranje na raznim razinama i područjima na kojima se pregovaralo o sklapanju kolektivnog ugovora, a što je u odnosu na podatak o ukupnom broju registriranih sindikata (njih 625) gotovo 90%. Pri tome nije zanemariva i činjenica da je na području na kojima djeluje više sindikata, a za koju se utvrđivala reprezentativnost za kolektivno pregovaranje, gotovo 80% sindikata svoju reprezentativnost ostvarilo na temelju potpisanog sporazuma svih sindikata koji djeluju na određenom području, odnosno razini, a svega nešto više od 20% je o toj reprezentativnosti odlučivalo Povjerenstvo. Navedeni podaci upućuju na zaključak da je donošenje Zakona utjecalo na jačanje sinergije i potaknulo sindikate na međusobno uvažavanje, dogovaranje i sporazumijevanje, te time i ojačalo njihovu pregovaračku poziciju. Cilj donošenja propisa o reprezentativnosti je I bio potaknuti smanjenje fragmentiranosti sindikata, njihovim okrupnjivanje jer je trenutno sidikalna gustoća od svega 26% organizirana u 625 sindikata. Pri tom je važno istaknuti da pitanje fragmentiranosti sindikata ne može rješavati samo izvršna i zakonodavna vlast, već su to primarno sami sindikati I njihov sindikalni rad.
16 Matica hrvatskih sindikata PRILOG 1.OBRAZAC PRETHODNE PROCJENE NACRTA PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O REPREZENTATIVNOSTI UDRUGA POSLODAVACA I SINDIKATA Predloženo rješenje, prema kojem bi se proširio krug sindikata koji pregovaraju o granskim kolektivnim ugovorima na način da u pregovarački odbor sindikata ulaze predstavnici sindikata koji djeluju na području grane za koju se pregovara i koji su bili ili jesu zastupljeni u pregovaračkom odboru sindikata u pregovorima o sklapanju temeljnog kolektivnog ugovora za sve javne službe, nije u duhu Zakona, odnosno nije u skladu s proklamiranim načelom reprezentativnosti. Prema važećem Zakonu, u slučaju temeljnog kolektivnog ugovora za javne službe ne utvrđuje se reprezentativnost sindikata za kolektivne pregovore nego se utvrđuje sastav pregovaračkog odbora sindikata javnih službi za pregovore za temeljni kolektivni ugovor. To je posebno, sui generis rješenje osmišljeno samo za temeljni kolektivni ugovor za javne službe, isključivo iz razloga kako bi sve djelatnosti unutar javnih službi na koje se ovaj kolektivni ugovor primjenjuje bile zastupljene u predmetnom pregovaračkom odboru. Navedeno rješenje ne može i ne smije biti kriterij za automatski ulazak svih sindikata zastupljenih u pregovaračkom odboru za temeljni kolektivni ugovor za javne službe u pregovaračke odbore za pregovore za granske kolektivne ugovore pojedinih djelatnosti. Naime, činjenica je da u pregovaračkom odboru za temeljni kolektivni ugovor za javne službe nisu zastupljeni samo oni sindikati koji imaju najveći broj članova na svakom području javnih službi. Samo pet od jedanaest sindikata ispunjava taj kriterij. Dakle, reprezentativnost koja je zbog specifičnih razloga i prema posebnim kriterijima ustanovljena samo za potrebe formiranja pregovaračkog odbora za javne službe ne odražava i stvarnu i/ili potrebnu reprezentativnost svih tih sindikata i na pojedinom području djelatnosti na kojem oni djeluju i za koje se pregovara o granskom kolektivnom ugovoru. Jednako tako, predloženo rješenje je i diskriminatorno i kao takvo neprihvatljivo, budući da bi prema njemu u isti pregovarački odbor jedan sindikat ulazio po posebnom (lakšem/blažem) kriteriju, dok bi drugi morao ispuniti zakonom propisani kriterij potrebnog broja članova sindikata na određenom području. Izmjene Zakona trebale bi ići u smjeru ukidanja dirigiranog modela formiranja pregovaračkog odbora na strani sindikata jer se takvim modelom slabi pozicija sindikata u odnosu na poslodavce tijekom kolektivnog pregovaranja te se otvara pitanje svrhe utvrđivanja takve reprezentativnosti. Postupak utvrđivanja reprezentativnosti mora biti brz i jednostavan te omogućavati postizanje jedinstva volje pregovaračkog odbora na strani sindikata. Zakonska rješenja trebaju utjecati na konsolidaciju sindikalnog pokreta na nacionalnoj razini, poticati bolju suradnju među sindikatima i učinkovitiji sustav kolektivnog pregovaranja. Nije prihvaćen O temeljnom kolektivnom ugovoru koji se primjenjuje na zaposlene u svim javnim službama i za granske kolektivne ugovore pregovaraju različiti sindikati, što dovodi do pravne neusklađenosti temeljnog kolektivnog ugovora i granskih kolektivnih ugovora. Iako je Vlada Republike Hrvatske na sjednici održanoj 09. veljače 2017. godine donijela Smjernice za pregovore o sklapanju kolektivnih ugovora koji se primjenjuju na zaposlenike u državnoj službi i javnim službama, kojima je jedan od ciljeva usklađenost kolektivnih ugovora, tijekom 2017. godine zaključen je temeljni kolektivni ugovor za sve javne službe i gotovo svi granski kolektivni ugovori koji sadrže prepisane odredbe temeljnog kolektivnog ugovora. Obzirom da je za tumačenje svakog kolektivnog ugovora ovlašteno, tim ugovorom utemeljeno zajedničko povjerenstvo ili komisija, u praksi se nerijetko događa da istovjetnu odredbu u više ugovora, različita povjerenstva protumače različito, što dovodi do pravne nesigurnosti. Stoga se ovom inicijativom predlaže, u cilju osiguravanja kontinuiteta i ujednačavanja kolektivnog pregovaranja te uključivanja većeg broja sindikata u pregovore, kao i sprječavanja nepotrebnih prepisivanja istovjetnih odredbi iz drugog kolektivnog ugovora ili važećeg propisa, proširiti krug sindikata koji pregovaraju o granskim kolektivnim ugovorima. Pri tom valja napomenuti da je uključivanje svih sindikata na temelju sporazuma ili uključivanje što većeg broja sindikata u kolektivno pregovaranje na svim područjima i razinama na kojima se pregovara, osobito važno jer je sklopljen kolektivni ugovor koji je prihvaćen i podržan od svih sindikata ili velikog broja sindikata koji djeluju na području odnosno razini na kojoj se pregovaralo jamstvo na trajniju stabilnost i socijalni mir.
17 Nezavisni hrvatski sindikati 5. UTVRĐIVANJE IZRAVNIH UČINAKA I ADRESATA, 5.6. UTVRĐIVANJE UČINAKA NA ZAŠTITU LJUDSKIH PRAVA Sindikalna prava su temeljna ljudska prava. Nadalje, kolektivno pregovaranje nije samo „jedno od važnih pravnih izvora radničkih prava“ već je u jednakoj mjeri pravo poslodavca i njegovih udruga – zajamčeno jednako objema stranama među ostalim i konvencijama MOR-a br. 87. i 98. i nizom drugih. Ovakav prijedlog izravno diskriminira sve ostale sindikate u istoj situaciji! Nije prihvaćen U odnosu na međunarodno radno pravo i Europsku socijalnu povelju smo se očitovali uz komentar unijet pod rednim brojem 6.
18 Nezavisni hrvatski sindikati PRILOG 1.OBRAZAC PRETHODNE PROCJENE NACRTA PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O REPREZENTATIVNOSTI UDRUGA POSLODAVACA I SINDIKATA, 4. UTVRĐIVANJE RJEŠENJA Kao što je navedeno, moguće je nenormativno rješenje koje je već sadržano u predmetnom Zakonu. Nema potrebe za izmjenom Zakona za postizanje ishoda. Nije prihvaćen Možemo se složiti s konstatacijom da je Sindikat liječnika imao dvije mogućnosti da se uključi u pregovore, ali s raznim pravnim učincima u odnosu na valjano potpisivanje kolektivnoh ugovora. Obzirom da izvršna vlast ne može niti smije vršiti bilo kakav pritisak na socijalne partnere, nisu nam poznati razlozi zbog kojih ta nenormativna rješenja nisu prihvatljiva SLH-u, koji je iznimno važan socijalni partner u području zdravstva I zdravstvenog osiguranja, koje već duži vremenski period trpi nedostatak kadrova osobito svih nositelja zdravstvene djelatnosti.
19 Nezavisni hrvatski sindikati PRILOG 1.OBRAZAC PRETHODNE PROCJENE NACRTA PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O REPREZENTATIVNOSTI UDRUGA POSLODAVACA I SINDIKATA, 3. UTVRĐIVANJE ISHODA ODNOSNO PROMJENA S jedne strane nije se htio prihvatiti stav NHS-a o pragu za reprezentativnost od 10%, što se opravdavalo problemom fragmentiranosti i atomiziranosti sindikata, a s druge strane upravo to se sada predlaže i to samo za jedan sindikat i za samo jedno područje. Isto tako, ne želi se riješiti problem pregovaračkog odbora sindikata državnih službi u kojem ne mogu sudjelovati sindikati koji okupljaju većinu članova na razini pojedinog ministarstva te ne mogu nikako zastupati specifične interese svojih članova jer na razini državne službe se pregovara za samo jedan kolektivni ugovor, za razliku od javnih službi, koji imaju temeljni i granske kolektivne ugovore. Ovaj cilj vodi diskriminaciji sindikata te kao takav je neprihvatljiv. Neprihvatljivost proizlazi iz delegiranja reprezentativnosti s više razine na nižu (gransku), koja nije u duhu cijelog zakona, odnosno ovaj prijedlog ide u suprotnom smjeru od cilja koji se želi postići zakonom. Delegiranje može biti prihvatljivo u uvjetima u kojem bi se reprezentativnost sindikata crpila iz reprezentativnosti sindikalne središnjice u koju je učlanjen sindikat (kao u Belgiji), a koji je potpuno drugi model od onog koji se ovdje predlaže (koji se odnosi na samo jedan sindikat i samo jedno područje kolektivnog pregovaranja). Sindikat u pitanju može sudjelovati u kolektivnim pregovorima i zastupati interese svojih članova i bez promjene zakonodavstva u uvjetima u kojima se svi sindikati dogovore o reprezentativnosti, a ako nije moguć dogovor, onda dogovorom reprezentativnih sindikata da uđe u sastav pregovaračkog odbora u kvoti nekog/nekih od tih sindikata. Neprihvatljiv je prijedlog kojim se izravno pogoduje samo jednom sindikatu, diskriminirajući sve ostale sindikate u istoj situaciji. Nije prihvaćen Snižavanje kriterija reprezentativnosti u postpunosti je suprotan osnovnom cilju Zakona, a to utjecati na smanjenje fragmentiranosti sindikata, koju smanjenje kriterija može dodatno potaknuti i otvoriti pitanje o potrebi postojanja propisa o reprezentativnosti. U odnosu na problematizirane razlike vezane uz pregovore za državne službenike i namještenike i službenike i namještenike u javnim službama već smo iznijeli obrazloženja na komentare sindikata koji djeluju u državnoj službi.
20 Nezavisni hrvatski sindikati PRILOG 1.OBRAZAC PRETHODNE PROCJENE NACRTA PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O REPREZENTATIVNOSTI UDRUGA POSLODAVACA I SINDIKATA, 2. ANALIZA POSTOJEĆEG STANJA Tvrdnja iznesena pod 2.2. suprotna je tvrdnji o problemu fragmentiranosti sindikata i slabljenju njihove pregovaračke snage. Nije jasna veza između sadržaja kolektivnih ugovora i uključivanja jednog sindikata u pregovarački odbor za pregovore. Napominjemo kako je sadržaj kolektivnih ugovora stvar volje pregovaračkih odbora, a ne zakona te ne vidimo kako bi se proglašavanjem jednog sindikata u jednom području reprezentativnim postigla usuglašena stajališta povjerenstava za tumačenje kolektivnih ugovora. Ovakav argument je neprihvatljiv kao dokaz za potrebom izrade prijedloga zakona. Nije prihvaćen Ne možemo se složirti s tvrdnjom da se radi samo o jednom sindikatu u jednom području jer se prijedlog odnosi na svih pat sindikata koji ulaze u pregovarački odbor sindikata za TKU- po razmjernom kriteriju broja članova. Obzirom da se ovim predlaže da u pregovarački odbor sindikata za granski kolektivni ugovor ulaze predstavnici sindikata koji djeluju na području grane za koju se pregovara i koji su bili ili jesu zastupljeni u pregovaračkom odboru sindikata u pregovorima o sklapanju temeljnog kolektivnog ugovora za sve javne službe, ali uz njih i predstavnici drugih sindikata koji djeluju na pojedinom području javne službe i kojima je utvrđena reprezentativnost u skladu sa Zakonom. Obzirom da su u pregovaračkom odboru sindikata za sklapanje temeljnog kolektivnog ugovora zastupljeni oni sindikati koji imaju najveći broj članova na svakom području javnih službi, predlaže se da predstavnici tih sindikata automatski ulaze u pregovaračke odbore za granske kolektivne ugovore, stoga u postupku utvrđivanja reprezentativnosti sindikata za pojedini granski kolektivni ugovor mogu sudjelovati samo oni sindikati koji nisu zastupljeni u pregovaračkom odboru za temeljni kolektivni ugovor, a što će utjecati I na mogućnost sudjelovanja I drugih sindikata u pregovorima.
21 Carinski sindikat Hrvatske PRILOG 1.OBRAZAC PRETHODNE PROCJENE NACRTA PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O REPREZENTATIVNOSTI UDRUGA POSLODAVACA I SINDIKATA Reprezentativnost za kolektivno pregovaranje za područje državne službe potrebno je urediti na sličan način kao za javne službe. Sadašnje odredbe Zakona o reprezentativnosti udruga poslodavaca i sindikata dovode u pitanje sam smisao i svrhu socijalnog dijaloga, opstojnost sindikata te slobode sindikalnog djelovanja. Ograničavanjem reprezentativnosti grubo se onemogućava temeljno pravo sindikata i sama svrha postojanja sindikata – kolektivno pregovaranje. Odredbe su nejasne, diskriminirajuće i suprotne izvorima međunarodnog radnog prava koji reguliraju ovo područje i stvaraju izrazitu pravnu nesigurnost. Iako se i državnim i javnim službenicima sredstva za plaće i druga materijalna prava radnika osiguravaju u državnom proračunu, odnosno riznici prema posebnom propisu, utvrđivanje područja pregovaranja i način utvrđivanja reprezentativnosti sindikata bitno su različiti, što je uvjetovano Nacionalnom klasifikacijom djelatnosti (NKD). Naime, državna služba u NKD svedena je na jedno područje i pregovara se za jedan Kolektivni ugovor koji se primjenjuje na čitavo područje i sve državne službenike, iako im poslodavac nije jedan, niti je to Vlada RH, već pojedina državna tijela ili ministarstva, a pregovarači su reprezentativni sindikati čiji predstavnici čine pregovarački odbor, prema općim odredbama reprezentativnosti. Ovakvim pristupom na sasvim različit način se utvrđuje reprezentativnost sindikata i sastavljanje pregovaračkih odbora sindikata u javnim i državnim službama. Državnim službenicima ne dopušta se gransko pregovaranje, a u okviru jedinstvenog Kolektivnog ugovora ne mogu se profilirati i zastupati specifični interesi službenika unutar pojedinih državnih službi i uprava, isključivo zbog ovako postavljenih odredbi utvrđivanja reprezentativnosti i načina sastavljanja pregovaračkog odbora. Time ih se dovodi u neravnopravan položaj u odnosu na javne službe u kojima svaki specifični dio javne službe ima svog predstavnika iz redova najvećeg sindikata. Nije prihvaćen O sklapanju kolektivnog ugovora za državne službenike pregovaraju sindikati koji djeluju u državnim službama I koji su reprezentivni u skladu sa Zakonom, isto kao što i za granske kolektivne ugovore u pojedinom području javne službe pregovaraju sindikati koji djeluju u tom području i koji su reprezentativni u skladu sa Zakonom. Dakle načelo utvrđivanja reprezentativnosti je vezano uz pojedino područje po NKD-u primjenom kriterija od 20% članova od ukupno sindikalno organiziranih članova. Međutim, navedeno temeljno načelo reprezentativnsti nije primjenjivo niti prihvatljivo za pregovore o sklapanju temeljnog kolektivnog ugovora koji se primjenjuje na zaposlene u svim javnim službama, jer zbog iznimno velikih razlika u broju zaposlenih, a time i broju sindikalno organiziranih radnika, sindikati pojedine javne službe ne bi bili reprezentativni po općem kriteriju reprezentativnosti (kao npr. kultura). Upravo je iz tog razloga, a u cilju da svi zaposleni u javnim službama budu adekvatno zastupljeni u pregovorima o sklapanju TKU-u, koji obuhvaća nekoliko poručja NKD-a, u pregovarački odbor sindikata čine sindikati s najvećim brojem članova na pojedinom području javne službe prema NKD-u. Nije nevažno spomuti i Zakonom propisanu obvezu sindikata koji sudjeluju u pregovorima da redovno obaviještavaju ostale nereprezentativne sindikate o tijeku pregovora i s njima konzultirju pregovaračka stajališta.
22 Sindikat Porezne uprave Hrvatske PRILOG 1.OBRAZAC PRETHODNE PROCJENE NACRTA PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O REPREZENTATIVNOSTI UDRUGA POSLODAVACA I SINDIKATA Člankom 6. Europske socijalne povelje ugovorne strane se obvezuju, radi osiguranja učinkovitog ostvarivanja prava na kolektivno pregovaranje, promicati uspostavu mehanizama dobrovoljnog pregovaranja između poslodavaca ili organizacija poslodavaca i organizacija radnika, kada je to potrebno i prikladno, radi uređenja uvjeta zaposlenja kolektivnim ugovorima. Sukladno tumačenjima Povelje, zakonodavstvo države mora prepoznati i priznati kako organizacije poslodavaca i radnika mogu uređivati međusobne odnose kolektivnim ugovorima. Bez obzira na postupak koji bi bio propisan kolektivno bi pregovaranje trebalo ostati slobodno i dobrovoljno. Države članice Povelje mogu postaviti zahtjev reprezentativnosti prema određenim općim uvjetima, ali uzimajući u obzir odredbu članka 6.2. Europske socijalne povelje takvi zahtjevi ne smiju previše ograničavati mogućnost sindikata za učinkovito sudjelovanje u kolektivnim pregovorima. Kako bi bili sukladni istom članku kriteriji bi trebali biti propisani zakonom, trebali bi biti objektivni i razumni te bi trebala biti omogućena odgovarajuća sudska zaštita od arbitrarnog odbijanja. U važećem Zakonu o reprezentativnosti udruga poslodavaca i sindikata (NN 93/14.) nisu ispunjeni ključni uvjeti Međunarodne organizacije rada koje moraju ispunjavati propisi koji uređuju pitanje reprezentativnosti sindikata ili poslodavaca te nasuprot tome u Zakonu: • kriteriji nisu precizno i objektivno uređeni • kriteriji nisu jasno određeni u svim situacijama • kriteriji su različito postavljeni tako postoje dvije vrste reprezentativnosti: reprezentativnost i zastupljenost u pregovaračkom odboru, što je nekonzistentno, konfuzno i nejasno. Odredba članka 172. st. 4. Zakona o radu (NN 93/14.) propisuje da statutom određena svrha udruge mora biti sklapanje kolektivnih ugovora. Umjesto poticanja slobodnog kolektivnog pregovaranja važeća zakonska rješenja dovode u pitanje sam smisao i svrhu socijalnog dijaloga, opstojnost sindikata te slobode sindikalnog djelovanja. Ograničavanjem reprezentativnosti grubo se onemogućava temeljno pravo sindikata i sama svrha postojanja sindikata – kolektivno pregovaranje. Odredbe Zakona o reprezentativnosti udruga poslodavaca i sindikata (dalje Zakona) time su u koliziji ne samo s odredbama Zakona o radu već i izvorima međunarodnog radnog prava koji reguliraju ovo područje što stvara izrazitu pravnu nesigurnost. Odredbe članka 12. Zakona koje različito definiraju područje i razinu za kolektivne pregovore, dovode do nejednakosti uvjeta pregovaranja; - stavkom 1. reprezentativnost sindikata za kolektivne pregovore određuje se na razini poslodavca ili udruge poslodavca - stavkom 2. za kolektivno pregovaranje o sklapanju kolektivnih ugovora koji će se primjenjivati na službenike i namještenike u državnoj i javnim službama reprezentativnost sindikata ili zastupljenost sindikata u pregovaračkom odboru utvrđuje se za određeno područje, odjeljak, odnosno skupinu u skladu s Nacionalnom klasifikacijom djelatnosti. Iako se i državnim i javnim službenicima sredstva za plaće i druga materijalna prava radnika osiguravaju u državnom proračunu, odnosno riznici prema posebnom propisu, utvrđivanje područja pregovaranja i način utvrđivanja reprezentativnosti sindikata bitno su različiti, što je uvjetovano Nacionalnom klasifikacijom djelatnosti (NKD). Naime, državna služba u NKD svedena je na jedno područje i pregovara se za jedan Kolektivni ugovor koji se primjenjuje na čitavo područje i sve državne službenike, iako im poslodavac nije jedan, niti je to Vlada RH, već pojedina državna tijela ili ministarstva, a pregovarači su reprezentativni sindikati čiji predstavnici čine pregovarački odbor, prema općim odredbama reprezentativnosti. Međutim, kada je riječ o javnoj službi, za sklapanje kolektivnog ugovora za više područja javnih službi pregovara se s pregovaračkim odborom koji se utvrđuje tako da je svako područje zastupljeno s jednim članom, predstavnikom sindikata koji na tom području ima najveći broj radnika članova, a preostali članovi pregovaračkog odbora utvrđuju se razmjerno broju radnika ostalih sindikata u odnosu na broj ukupno sindikalno organiziranih radnika na području za koje se pregovara. Za sve javne službe sklapa se jedan Temeljni kolektivni ugovor, a za svako područje još se sklapa i posebni Granski kolektivni ugovor. Ovakvim pristupom na sasvim različit način se utvrđuje reprezentativnost sindikata i sastavljanje pregovaračkih odbora sindikata u javnim i državnim službama. Državnim službenicima ne dopušta se gransko pregovaranje, a u okviru jedinstvenog Kolektivnog ugovora ne mogu se profilirati i zastupati specifični interesi službenika unutar pojedinih državnih službi i uprava, isključivo zbog ovako postavljenih odredbi utvrđivanja reprezentativnosti i načina sastavljanja pregovaračkog odbora. Time ih se dovodi u neravnopravan položaj u odnosu na javne službe u kojima svaki specifični dio javne službe ima svog predstavnika iz redova najvećeg sindikata. Posljedica utvrđivanja reprezentativnosti u državnim službama prema tako određenim kriterijima je da su reprezentativni dva najveća policijska sindikata, jer su službenici najvećeg sustava u državnoj upravi koji čini 2/3 državne uprave, te Sindikat državnih i lokalnih službenika i namještenika RH koji, uz puno uvažavanje širokog područja djelovanja, ne može vjerodostojno predstavljati i zastupati interese i onih državnih službi u kojima ima minoran broj članova, u odnosu na sindikate koji su većinski sindikati po broju članova upravo u službama koje zbog svojih specifičnosti imaju radna mjesta s posebnim uvjetima rada, a prema ovako postavljenim kriterijima nisu reprezentativni. Iako je Pregovarački odbor dužan, sukladno odredbama članka 9. stavka 6. Zakona, tijekom kolektivnog pregovaranja obavješćivati nereprezentativne sindikate ili sindikate koji nisu zastupljeni u pregovaračkom odboru o tijeku pregovora za područje državne službe te im omogućiti iznošenje mišljenja i prijedloga od posebnog interesa za njihove članove, to je apsolutno izostalo. Kako sankcija za nepoštovanje ove odredbe nije propisana Zakonom to posljedično dovodi do podređene pozicije i potpune isključenosti velike većine sindikata iz procesa kolektivnog pregovaranja u području državne službe, diskriminatornog postupanja reprezentativnih sindikata spram drugih sindikata i njihovih članova. Nastala šteta tim je veća jer se ne radi o granskim pregovorima već o pregovorima za cijelu državnu službu koja obuhvaća sve državne službe sa svim svojim specifičnostima, a da se navedene specifičnosti pri tome uopće ne uzimaju u obzir niti uvažavaju. Zbog svega navedenoga prijeko je potrebno pristupiti izmjeni kriterija navedenih u Zakonu za područje državne službe. Pri tome se ne traže nikakve posebne privilegije već samo iste pozicije i prava pregovaranja po uzoru na sastavljanje pregovaračkog odbora za područje javnih službi, koje se također financiraju iz Državnog proračuna Republike Hrvatske i ostvaruju u pravilu ista prava iz svog Temeljnog kolektivnog ugovora. Sav apsurd ovako postavljenog „modela“ pregovaranja svoju kulminaciju dostiže najavljenim donošenjem Zakona o plaćama državnih službenika i namještenika, čiji Nacrt prijedloga ne obuhvaća policijske službenike, a da oni istovremeno sudjeluju u kreiranju sudbine ostalih državnih službenika i ugovaraju njihova prava u Kolektivnom ugovoru. Nije prihvaćen U odnosu na međunarodno radno pravo, treba istaknuti kako nadzorna tijela Međunarodne organizacije rada ne smatraju propis koji definira sustav reprezentativnosti u cilju dodjeljivanja statusa najreprezentativnijih organizacija određenim organizacijama radnika ili poslodavaca u svrhu kolektivnog pregovaranja i prava na štrajk ili zastupljenosti u nacionalnim tripartitnim tijelima, suprotnim načelima slobode udruživanja, ako su ispunjeni sljedeći uvjeti: -utvrđivanje najreprezentativnije organizacije bi se trebalo temeljiti na unaprijed utvrđenim, preciznim i objektivnim kriterijima, kako bi se izbjegla svaka mogućnost pristranosti ili zlouporabe; -razlikovanje između najreprezentativnijih organizacija i ostalih organizacija bi trebalo biti ograničeno na određena povlaštena prava, kao npr. u svrhu kolektivnog pregovaranja, konzultacija s javnim vlastima ili određivanja predstavnika radnika i poslodavaca na međunarodnim sastancima; -sindikatima koji se ne smatraju reprezentativnima, koji stoga nisu zastupljeni u tripartitnim konzultativnim tijelima ili koji nemaju pravo na sklapanje kolektivnih ugovora, ne smiju se uskratiti njihova prava na obranu radnih interesa svojih članova, na organiziranje vlastite administracije i formuliranje njihovih programa aktivnosti; -odluka da se određenim organizacijama dodijeli status najreprezentativnijih radničkih udruga, i kao rezultat toga, davanje određenih povlastica i prava, ne smije rezultirati ugrožavanjem slobode izbora od strane radnika niti nepravedno utjecati na izbor organizacija radnika ili poslodavaca; -procjena reprezentativnosti, posebno pri utvrđivanju najreprezentativnijih organizacija obično bi trebala biti učinjena od strane neovisnog tijela, uz svako jamstvo nezavisnosti i objektivnosti. Na isti način i Europska socijalna povelja jasno navodi da kriteriji reprezentativnosti moraju biti propisani zakonom te da se sindikatima kojima nije priznat status reprezentativnog sindikata, mora omogućiti pravo na sudsku zaštitu od takve odluke. U tom se smislu nameće nužnim, zakonom omogućiti sindikatima pravo na sudsku zaštitu protiv odluke kojom im se ne priznaje status reprezentativnog sindikata, odnosno kojom im se uskraćuje pravo na zastupljenost u pregovaračkom odboru sindikata za kolektivno pregovaranje, kako bi se zakonska rješenja u potpunosti uskladila s člankom 6. Europske socijalne povelje, kojom se jamči pravo na kolektivno pregovaranje. O sklapanju kolektivnog ugovora za državne službenike pregovaraju sindikati koji djeluju u državnim službama I koji su reprezentivni u skladu sa Zakonom, isto kao što i za granske kolektivne ugovore u pojedinom području javne službe pregovaraju sindikati koji djeluju u tom području i koji su reprezentativni u skladu sa Zakonom. Dakle načelo utvrđivanja reprezentativnosti je vezano uz pojedino područje po NKD-u primjenom kriterija od 20% članova od ukupno sindikalno organiziranih članova. Međutim, navedeno temeljno načelo reprezentativnsti nije primjenjivo niti prihvatljivo za pregovore o sklapanju temeljnog kolektivnog ugovora koji se primjenjuje na zaposlene u svim javnim službama, jer zbog iznimno velikih razlika u broju zaposlenih, a time i broju sindikalno organiziranih radnika, sindikati pojedine javne službe ne bi bili reprezentativni po općem kriteriju reprezentativnosti (kao npr. kultura). Upravo je iz tog razloga, a u cilju da svi zaposleni u javnim službama budu adekvatno zastupljeni u pregovorima o sklapanju TKU-u, koji obuhvaća nekoliko poručja NKD-a, u pregovarački odbor sindikata čine sindikati s najvećim brojem članova na pojedinom području javne službe prema NKD-u. Nije nevažno spomuti i Zakonom propisanu obvezu sindikata koji sudjeluju u pregovorima da redovno obaviještavaju ostale nereprezentativne sindikate o tijeku pregovora i s njima konzultirju pregovaračka stajališta.
23 Sindikat Pravosudne Policije Hrvatske PRILOG 1.OBRAZAC PRETHODNE PROCJENE NACRTA PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O REPREZENTATIVNOSTI UDRUGA POSLODAVACA I SINDIKATA, 2. ANALIZA POSTOJEĆEG STANJA Zašto se samo ovaj zakon primjenjuje na Javne službe a ne i na Državne službe, kada je isti problem sa reprezentativnosti u Državnim službama. Sadašnji zakon o reprezentativnosti diskriminira sve ostale Sindikate koji djeluju u Državnim službama jer ne zastupaju sve zaposlene,što je razvidno kada se pogleda koji su sindikati reprezentativni ( 2 Sindikata iz istoga Ministarstava.) Nije prihvaćen O sklapanju kolektivnog ugovora za državne službenike pregovaraju sindikati koji djeluju u državnim službama I koji su reprezentivni u skladu sa Zakonom, isto kao što i za granske kolektivne ugovore u pojedinom području javne službe pregovaraju sindikati koji djeluju u tom području i koji su reprezentativni u skladu sa Zakonom. Dakle načelo utvrđivanja reprezentativnosti je vezano uz pojedino područje po NKD-u primjenom kriterija od 20% članova od ukupno sindikalno organiziranih članova. Međutim, navedeno temeljno načelo reprezentativnsti nije primjenjivo niti prihvatljivo za pregovore o sklapanju temeljnog kolektivnog ugovora koji se primjenjuje na zaposlene u svim javnim službama, jer zbog iznimno velikih razlika u broju zaposlenih, a time i broju sindikalno organiziranih radnika, sindikati pojedine javne službe ne bi bili reprezentativni po općem kriteriju reprezentativnosti (kao npr. kultura). Upravo je iz tog razloga, a u cilju da svi zaposleni u javnim službama budu adekvatno zastupljeni u pregovorima o sklapanju TKU-u, koji obuhvaća nekoliko poručja NKD-a, u pregovarački odbor sindikata čine sindikati s najvećim brojem članova na pojedinom području javne službe prema NKD-u. Nije nevažno spomenuti i Zakonom propisanu obvezu sindikata koji sudjeluju u pregovorima da redovno obavještavaju ostale nereprezentativne sindikate o tijeku pregovora i s njima konzultiraju pregovaračka stajališta.