Izvješće o provedenom savjetovanju - Nacrt Konačnog prijedloga Zakona o psihološkoj djelatnosti sa Obrascem testa malog i srednjeg poduzetništva

Redni broj
Korisnik
Područje
Komentar
Status odgovora
Odgovor
1 Tomislav Filjak OBRAZLOŽENJE, II. PITANJA KOJA SE ZAKONOM UREĐUJU Površnom usporedbom očito je kako ovdje nije riječ o novom tekstu Zakon o psihološkoj djelatnosti već o loše prerađenom Zakonu o djelatnosti socijalnog rada (NN 16/19). Sadržaj gotovo svakog članka je sa stajališta postojećeg stanja psihološke djelatnosti u Republici Hrvatskoj u najmanju ruku podložan raspravi, a sasvim sigurno ne jamči održanje postojećeg stanja niti pridonosi daljnjem uređenju područja pružanja psiholoških usluga. Važeći Zakon je psiholozima jamčio monopol na dva iznimno važna područja: na korištenje riječi psiholog i njezinih izvedenica, što je u ovom Nacrtu sasvim nestalo, kao i na korištenje zaštićenih psiholoških mjernih instrumenata čija je zaštita bila poduprta i zapriječenim kaznama čega je također u ovom Nacrtu, odnosno u ovakvoj preradi Zakona o o djelatnosti socijalnog rada, nestalo. Što se tiče opisa same psihološke djelatnosti one su očito u odnosu na postojeće odredbe prerađene i uglavnom usmjerene na korisnika kao na osobu kojoj se pomaže, dok je psihosocijalna odnosno socijalnopsihološka dimenzija gotovo nestala, područje psihološke edukacija je bitno suženo, a psihološka selekcija i klasifikacija, odnosno odabir i razvrstavanje, kao jedan od temelja primijenjene psihologije su opisani više kao ekstenzija kliničke psihologije bez jasnijeg povezivanja s organizacijskom psihologijom. Ovdje je teško ne primijetiti da predložak ovog Nacrta, dakle Zakon o djelatnosti socijalnog rada (NN 16/19), u opisu djelatnosti socijalnog rada (čl. 3.) već koristi pojmove poput savjetovanje, psihosocijalna podrška, psihosocijalno i psihoterapijsko savjetovanje, krizna intervencija, socijalni menadžment, razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima...; neko bi mogao reći više primijenjene psihologije nego u psihološkoj djelatnosti. Uz malo truda našlo bi se takvih primjera još. Sve ovo vodi nejasnim granicama psihološke djelatnosti, što zajedno s ukidanjem kazni za neovlašteno korištenje riječi psiholog i njezinih izvedenica kao i za neovlašteno korištenje psihodijagnostičkih instrumenata i njihovih rezultata, uz istodobnu liberalizaciju psiholoških usluga prema strancima, pa makar oni bili samo iz EU odnosno EGP, svodi domete ovog Nacrta na birokratiziranje u i oko Hrvatske psihološke komore, koja će istjerivati pravdu nad svojim članovima, a istodobno biti potpuno nemoćna prema psihološkom savjetovanju i testiranjima koja će sve više bujati izvan njezinih skuta. Ukratko, prerađivanje Zakona o djelatnosti socijalnog rada (NN 16/19) ne može biti put za dobar Zakon o psihološkoj djelatnosti, pogotovu ako se pri tom prerađivanju dopusnica zamijeni rješenjem, ako se područje psihološke djelatnosti sve više sužava na područje kliničke psihologije, ako se dopusti da stranci i oni koji registriraju djelatnost u inozemstvu mogu obavljati sve psihološke usluge i mimo Komore, ako se ukinu kazne za neovlašteno korištenje pojma psihološke djelatnosti i za raspačavanje psihologijskih testova i ako se cijeli sustav postavi kao da su vojnici, policajci, tajni agenti i uostalom kandidati za bilo koji posao osobe koje vape za kliničkom pomoći. Sve to je i logična posljedica guranja psihologije iz područja rada u područje socijalne skrbi. Ukoliko se bar najočitiji od tih propusta ne isprave Hrvatska psihološka komora će konačno postati svrha samoj sebi, a psihološke usluge područje za koje nema ni jasnih granica pa samim tim ni jasnih normi. Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
2 Tomislav Filjak HRVATSKA PSIHOLOŠKA KOMORA, Članak 21. Ministarstvo nadležno za područje socijalne skrbi (čl. 21.) je ovim Nacrtom određeno kao svojevrsno ''matično'' ministarstvo za psihološku djelatnost jer daje suglasnost na statut Komore (čl. 32.), provodi upravni nadzor (čl. 33.), ono propisuje način izvješćivanja i njemu Komora podnosi izvješća (čl. 34.). Prema važećem Zakonu tu ulogu je imalo sada nepostojeće Ministarstvo rada i socijalne skrbi, s time da su suglasnosst na statu Komore mogla dati i druga koja u svojem sustavu obuhvaćaju psihološku djelatnost. Također ta su ministarstva imala i primarnu ovlast nadzora psihološke djelatnosti u svojem području. Nekim čudnim slijedom psihologija je u razdvajanju rada i socijalne skrbi vezana uz socijalnu skrb, a ne uz rad. Vjerojatno je to sada teško izvedivo, ali prirodnije je da je ''matično'' ministarstvo psihološke djelatnosti ono nadležno za rad, a ne ono nadležno za tako usko područje pomagačkih djelatnosti kao što je socijalna skrb. Primljeno na znanje Kao regulirana profesija psihološka djelatnost pripada području socijalne skrbi, te je tako nadležno ministarstvo za donošenje ovoga Zakona ministarstvo nadležno za poslove socijalne skrbi, a koje je također i pravni sljednik Ministarstva rada i socijalne skrbi.
3 Tomislav Filjak NADZOR, Članak 44. Ministarstvima koja prema važećem Zakonu imaju ovlast provedbe nadzora nad psihološkom djelatnosti u svojem području nadležnosti to se pravo oduzima i svodi na nejasnu mogućnost. Držim da je izravnu ovlast nadzora nadležnih ministarstava nužno zadržati, makar u prvom stupnju, a tek možda u drugom stupnju uključiti Komoru. Naime, nelogično je da Komora ima izravnu ovlast strukovnog nadzora u čvrsto organiziranim sustavima s dugom tradicijom i u kojima je provedba psihološke djelatnosti nemoguća bez nadzora. Primljeno na znanje Članak 44. ostavlja mogućnost i nadležnim ministarstvima da provode stručni nadzor nad radom ovlaštenih psihologa u pojedinim sustavima. Djelokrug rada tijela koja obavljaju upravni i inspekcijski nadzor nad radom drugih tijela, kao i način provođenja nadzora, uređen je posebnim propisima.
4 Tomislav Filjak PRAVA I OBVEZE U OBAVLJANJU PSIHOLOŠKE DJELATNOSTI, Članak 14. Postojeći jasan sustav stručnog usavršavanja propisan u članku 8. važećeg Zakona zamijenjen je neodređenim načelnim odredbama. Predlažem zadržati postojeća rješenja. Osim što u postojeći jasan sustav uvodi zbrku načelnim odredbama, ovaj Nacrt je nejasan i u određivanju kako se postupa u međuvremenu do uvođenja novog sustava, jer prijelazne odredbe u čl. 49. i 50. ne određuju jasno postupanje. Primljeno na znanje Mišljenja smo da su predložene odredbe dovoljno jasne te ih nije potrebo nadopunjavati.
5 Tomislav Filjak NACRT KONAČNOG PRIJEDLOGA ZAKONA O PSIHOLOŠKOJ DJELATNOSTI Izmjene Zakona bile su mi sasvim izvan vidokruga te sam tek nakon nekoliko usputnih razgovora s nezadovoljnim kolegama probudio zanimanje, posvetio tomu pola jedne noći i krenuo uspoređivati ovaj s drugim propisima koji uređuju usporedne posebno regulirane struke i njihove Komore. Površnom usporedbom očito je kako ovdje nije riječ o novom tekstu Zakon o psihološkoj djelatnosti već o loše prerađenom Zakonu o djelatnosti socijalnog rada (NN 16/19). Sadržaj gotovo svakog članka je sa stajališta postojećeg stanja psihološke djelatnosti u Republici Hrvatskoj u najmanju ruku podložan raspravi, a sasvim sigurno ne jamči održanje postojećeg stanja niti pridonosi daljnjem uređenju područja pružanja psiholoških usluga. Važeći Zakon je psiholozima jamčio monopol na dva iznimno važna područja: na korištenje riječi psiholog i njezinih izvedenica, što je u ovom Nacrtu sasvim nestalo, kao i na korištenje zaštićenih psiholoških mjernih instrumenata čija je zaštita bila poduprta i zapriječenim kaznama čega je također u ovom Nacrtu, odnosno u ovakvoj preradi Zakona o o djelatnosti socijalnog rada, nestalo. Što se tiče opisa same psihološke djelatnosti one su očito u odnosu na postojeće odredbe prerađene i uglavnom usmjerene na korisnika kao na osobu kojoj se pomaže, dok je psihosocijalna odnosno socijalnopsihološka dimenzija gotovo nestala, područje psihološke edukacija je bitno suženo, a psihološka selekcija i klasifikacija, odnosno odabir i razvrstavanje, kao jedan od temelja primijenjene psihologije su opisani više kao ekstenzija kliničke psihologije bez jasnijeg povezivanja s organizacijskom psihologijom. Ovdje je teško ne primijetiti da predložak ovog Nacrta, dakle Zakon o djelatnosti socijalnog rada (NN 16/19), u opisu djelatnosti socijalnog rada (čl. 3.) već koristi pojmove poput savjetovanje, psihosocijalna podrška, psihosocijalno i psihoterapijsko savjetovanje, krizna intervencija, socijalni menadžment, razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima...; neko bi mogao reći više primijenjene psihologije nego u psihološkoj djelatnosti. Uz malo truda našlo bi se takvih primjera još. Sve ovo vodi nejasnim granicama psihološke djelatnosti, što zajedno s ukidanjem kazni za neovlašteno korištenje riječi psiholog i njezinih izvedenica kao i za neovlašteno korištenje psihodijagnostičkih instrumenata i njihovih rezultata, uz istodobnu liberalizaciju psiholoških usluga prema strancima, pa makar oni bili samo iz EU odnosno EGP, svodi domete ovog Nacrta na birokratiziranje u i oko Hrvatske psihološke komore, koja će istjerivati pravdu nad svojim članovima, a istodobno biti potpuno nemoćna prema psihološkom savjetovanju i testiranjima koja će sve više bujati izvan njezinih skuta. Premda bi najbolje bilo ovakav tekst povući iz postupka, naivno bi bilo očekivati da birokratska struktura koja ga je izgurala do ovog stupnja neće nastaviti, pa ću stoga iznijeti nekoliko prijedloga koji možda ublaže njegove najveće nedostatke i propuste. Čl.1. Pojam ''stručni nadzor'' u ovom članku i u cijelom tekstu predlažem zamijeniti pojmom ''strukovni nadzor''. Naime, pojam stručni nadzor predstavlja svojstvo samog nadzora, odnosno njegovo obilježje da se provodi na način koji je u skladu s visokim zahtjevima struke, a što bi za nadzor trebalo biti samorazumljivo. Zakonom se ne propisuje takvo obilježje nadzora već činjenicu da nadzor trebaju obavljati tijela unutar struke te da je predmet nadzora rad vezan uz struku, a pridjev od riječi struka je strukovni. Čl. 3. Psihologiju se obično shvaća kao pomagačku djelatnost te su u skladu s tim opisani pojmovi ''Korisnik'' i ''Naručitelj''. Međutim, psihologija vrlo često ima ulogu u kojoj je prvenstveni cilj postupka procijeniti pojedinca kako bi određena ustanova ili organizacija odlučila kako će postupati prema njemu. Primjeri za to su procjena kandidata za posao pri odluci tko će biti zaposlen i na kojem poslu, procjena vojnika pri odluci na koju će dužnost biti raspoređen, procjena zatvorenika pri odluci o vrsti zatvorskog tretmana, procjena osoba pri zapošljavanju u tajnim službama i sl. Naravno, može se reći kako i ovakvi postupci u svojoj biti koriste procjenjivanom jer ga se uključuje u djelatnosti prikladne njegovom psihičkom statusu ili zapriječava izlaganje okolnostima neprikladnim njegovom psihičkom statusu. Kod svih ovih postupaka ipak cilj nije izravna pomoć pojedincu, a davanje opsežne povratne informacije je protivno logici tog postupka. Jasno je da velike organizacije psihološka testiranja organiziraju zbog ekonomičnosti jer u razmjerno kratkom vremenu dobivaju valjane, pouzdane i objektive podatke za odluku o postupanju prema tom pojedincu, a ne zbog pomoći pojedincu, koju ni on sam ne traži. Propisivanjem obveze o jednakom postupanju kao prema korisnicima koji ustvari traže psihološku pomoć ruši logiku ekonomičnosti takvih pristupa. Stoga držim da treba uvesti još jednu kategoriju u ovaj članak, s otprilike sljedećim sadržajem: ''Procjenjivani'' je osoba koja je na temelju posebnih propisa ili svojevoljno uz vlastiti pristanak, uključena u postupak psihološke procjene na temelju kojega se donose odluke o daljnjem odnosu naručitelja prema procjenjivanom. Čl. 4. Na kraju članka predlažem dodati odrednicu iz važećeg Zakona o psihološkoj djelatnosti: ''Riječ psiholog i njezine izvedenice u pravnom prometu mogu se upotrebljavati samo sukladno odredbama ovog Zakona.'' Čl.8. Iz predloženog teksta nije jasno čime se dokazuje priznato pravo na obavljanje psihološke djelatnosti. Ako je odgovor rješenjem iz stavka 4. ovog članka, jedini mogući zaključak je da je dopusnica propisana prethodnim Zakonom u ovom Zakonu zamijenjena rješenjem. Riječ je o nesumnjivo blistavoj pobjedi forme nad sadržajem i birokratske skučenosti nad poštivanjem vlastite tradicije i jezika. U duhu ovakvog pristupa bilo bi zamijeniti domovnicu s nečim poput ''izvadak iz knjige državljana Republike Hrvatske koji su istodobno i državljani Europske unije'' ili diplomu s ''rješenjem o stjecanju akademskog naziva'', pa bi si stručnjaci kojima je to važno mogli na zid vješati uokvirena rješenja. I onda se još u obrazloženjima ovog Nacrta izdavanje rješenja prozove ''administrativnim rasterećenjem i usklađivanjem sa Zakonom o uslugama''. Što se izdavanjem rješenja i ukidanjem dopusnice usklađuje sa Zakonom o uslugama ni približno nije jasno niti obrazloženo. Držim da je razumno iz ovog Nacrta izbrisati rješenje i zamijeniti ga dopusnicom ili ako se ustraje na birokratiziranju Hrvatske psihološke komore, naravno, rješenje samo po sebi nije zapreka za izdavanje dopusnice. Stoga alternativno predlažem u ovaj članak dodati stavak kojim bi se propisalo izdavanje dopusnice, npr.: ''Ovlaštenim psiholozima upisanim u Imenik psihologa HPK izdaje dopusnicu za obavljanje psihološke djelatnosti.'' Čl. 9. Je li ovdje umjesno navesti da neko gubi pravo ''smrću'' i kako bi si to pravo pokojnik pridržao. Čl.11. Stavak 3. Nije jasno o kojem je upisniku riječ, Imeniku psihologa ili nekoj poslovnoj evidenciji. Ako se ove osobe ne upišu u Imenik psihologa kako HPK zna za njihovo djelovanje i kakve su joj ovlasti. Kakve su obveze tim osobama vezano uz obavijesti o početku i prestanku rada (čl. 12.) osiguranju (čl.13.), može li im prestati pravo obavljanja djelatnosti (čl.9.), ima li HPK pravo strukovnog nadzora, itd. Stavak 4. Što točno znače riječi privremeno ili povremeno, je li 4 dana u tjednu kroz 50 tjedana zaredom povremeno ili je li 11 mjeseci godišnje privremeno. U slučaju da pitanje jasnog određenja vremena ne postoji, a u Zakonu o uslugama ne postoji, ostaju sve ostale primjedbe spomenute uz stavak 3. ovog članka. Ukratko stječe se dojam da stavak 3. vjerojatno, a 4. svakako omogućava obavljanje psihološke prakse u nejasnom trajanju bez nadzora HPK, čime se domaći, odnosno u RH ovlašteni psiholozi stavljaju u podređen i neravnopravan položaj. Ovo je ujedno i sasvim drugačije rješenje no primjerice u predlošku ovog Nacrta, u Zakonu o djelatnosti socijalnog rada (NN 16/19) koji u članku 10. izrijekom navodi: ''(4) Osobe koje obavljaju privatnu djelatnost socijalnog rada sa sjedištem u drugoj državi mogu trajno obavljati djelatnost socijalnog rada u Republici Hrvatskoj ako se upišu u Imenik socijalnih radnika.'' Dakle ne u neki opći nejasni upisnik nego u Imenik socijalnih radnika, koji naravno vodi Hrvatska komora socijalnih radnika. I to je odredba u Zakonu koji je stupio na snagu u veljači ove godine, dakle prije kojih dva mjeseca. Pri tomu možda treba spomenuti da je u obrazloženjima pri pripremi Zakona o djelatnosti socijalnog rada navedeno kako u RH nema ni jednog socijalnog radnika koji obavlja privatnu praksu u tom području. Dakle, privatni socijalni radnici iz inozemstva koji dođu raditi u RH neće konkurirati nikomu, ali će ih ipak nadzirati strukovna Komora. Sve suprotno no što je predloženo za psihologe, kojih ima privatnika, ali nije jasno hoće li njihovu konkurenciju nadzirati strukovna Komora, odnosno vjerojatno ipak ne. Jedino razumno rješenje je da ovaj Zakon izjednači ulogu HPK prema psiholozima ''iz EU'' koji obavljaju psihološku djelatnost s onom koju HPK ima prema domaćim psiholozima. Zakon o uslugama to ne sprječava, već upravo traži, jer u članku 2. Jasno navodi na koje se usluge ne primjenjuje, a u članku 3. stavku 3. jasno kaže ''(3) U slučaju kad su odredbe ovoga Zakona u suprotnosti s odredbama posebnog propisa koji uređuje uvjete za poslovni nastan ili slobodno pružanje usluga u specifičnim sektorima ili za specifične struke, primjenjuju se odredbe posebnog propisa,…’’. Također, Zakon o uslugama u čl.23. kaže ''(2) Tržišne komunikacije reguliranih profesija moraju poštivati profesionalna pravila koja su sukladna specifičnoj prirodi profesije, a posebno ona pravila koja se odnose na njezinu neovisnost, dostojanstvo, integritet i poslovnu tajnu.'' Dakle, ako ovaj Zakon ne propiše jasno postupak dopuštanja obavljanja psihološke djelatnosti, strukovni nadzor, odredbe o trajanju privremenog i povremenog obavljanja psihološke djelatnosti, to neće biti propisano ničim. Način kako je to moguće i kako to treba napraviti je naznačio i dva mjeseca star Zakon o djelatnosti socijalnog rada (NN 16/19, čl. 10.). Čl. 14. Postojeći jasan sustav stručnog usavršavanja propisan u članku 8. važećeg Zakona zamijenjen je neodređenim načelnim odredbama. Predlažem zadržati postojeća rješenja. Osim što u postojeći jasan sustav uvodi zbrku načelnim odredbama, ovaj Nacrt je nejasan i u određivanju kako se postupa u međuvremenu do uvođenja novog sustava, jer prijelazne odredbe u čl. 49. i 50. ne određuju jasno postupanje. Čl. 15. Ovaj članak slijedno provodi zamjenu dopusnica (u ovom slučaju posebnih) rješenjima i onda se to u obrazloženjima, da bi prešlo razinu uvredljivosti zdravog razuma, proglašava uvođenjem mogućnosti priznavanja posebnih kompetencija. Slično kao i kod rješenja za dopuštanje obavljanja psihološke djelatnosti u čl. 8., ovdje je razumno ili zadržati posebne dopusnice ili ih propisati uz rješenja, kad već ''administrativno rasterećujemo''. Čl. 16. U stavku 1. predlažem brisati riječ ''propisala'', a iza riječi ''... sredstva)'' upisati riječi ''...uvrstila na Popis posebno zaštićenih psihodijagnostičkih sredstava''. U stavku 1. iza riječi ''standardima'' predlažem dodati riječi ''psihologijskog testiranja''. Predlažem dodati novi stavak koji glasi: ''U pripremi i prikazu rezultata psihološke procjene je dopušteno koristiti samo rezultate psihodijagnostička sredstva uvrštenih na Popis posebno zaštićenih psihodijagnostičkih sredstava''. Naime, ostalim odredbama je ograničeno korištenje zaštićenih psihodijagnostičkih sredstava, dok se ovim obuhvaća i suprotno, korištenje psihodijagnostičkih sredstava koja nisu odobrena od strane Komore. Ovo je osobito važno zbog međunarodne liberalizacije usluga koju ovaj Nacrt uvodi i mogućnosti da se koriste inozemni psihodijagnostički instrumenti koji nisu na primjeren način prevedeni i prilagođeni za korištenje u hrvatskom okviru, a što se je u prošlosti već događalo. Treba naglasiti kako je riječ samo o zabrani korištenja rezultata u psihološkim procjenama, a ne o apsolutnoj zabrani. Naime, probna primjena mora biti odobrena, jer bi u suprotnom bila onemogućena izradba, prevođenje i prilagodba novih psihodijagnostičkih sredstava. Čl. 18. Stavak 1., predlažem iza zadnje riječi brisati točku i dodati ''i posebnim propisima.'' Stavak 2., predlažem iza zadnje riječi brisati točku i dodati ''i posebnim propisima.'' Držim kako je nužno ostaviti mogućnost da se posebnim primjerice vojnim, policijskim i drugim propisima ograniči ili razradi mogućnost uvida u rezultate psiholoških procjena. Stavak 3. i 4. predlažem riječ ''profesionalnu'' zamijeniti riječju ''stručnu''. Naime, u Nacrtu se koriste pojmovi stručna kvalifikacija, stručni postupci, stručna istraživanja, stručni ispit, stručno usavršavanje i sl., dok je samo tajna ''profesionalna'', a ne ''stručna''. Zbog ujednačavanja predlažem da se u cijelom tekstu umjesto ''profesionalna tajna'' uvede pojam ''stručna tajna''. Čl. 39. Predlažem riječ ''profesionalne'' zamijeniti riječju ''stručne''. Čl. 40. Stavak 2. predlažem riječ ''profesionalne'' zamijeniti riječju ''stručne''. Čl. 44. Ministarstvima koja prema važećem Zakonu imaju ovlast provedbe nadzora nad psihološkom djelatnosti u svojem području nadležnosti to se pravo oduzima i svodi na nejasnu mogućnost. Držim da je izravnu ovlast nadzora nadležnih ministarstava nužno zadržati, makar u prvom stupnju, a tek možda u drugom stupnju uključiti Komoru. Naime, nelogično je da Komora ima izravnu ovlast strukovnog nadzora u čvrsto organiziranim sustavima s dugom tradicijom i u kojima je provedba psihološke djelatnosti nemoguća bez nadzora. Čl. 46. i 47. Predlažem predvidjeti kazne i za neovlašteno korištenje riječi psiholog, psihološka djelatnost i njezinih izvedenica, za neovlašteno korištenje zaštićenih psihodijagnostičkih sredstava, za korištenje rezultata neodobrenih psihodijagnostičkih sredstava u pripremi psiholoških procjena. Ministarstvo nadležno za područje socijalne skrbi (čl. 21.) je ovim Nacrtom određeno kao svojevrsno ''matično'' ministarstvo za psihološku djelatnost jer daje suglasnost na statut Komore (čl. 32.), provodi upravni nadzor (čl. 33.), ono propisuje način izvješćivanja i njemu Komora podnosi izvješća (čl. 34.). Prema važećem Zakonu tu ulogu je imalo sada nepostojeće Ministarstvo rada i socijalne skrbi, s time da su suglasnosst na statu Komore mogla dati i druga koja u svojem sustavu obuhvaćaju psihološku djelatnost. Također ta su ministarstva imala i primarnu ovlast nadzora psihološke djelatnosti u svojem području. Nekim čudnim slijedom psihologija je u razdvajanju rada i socijalne skrbi vezana uz socijalnu skrb, a ne uz rad. Vjerojatno je to sada teško izvedivo, ali prirodnije je da je ''matično'' ministarstvo psihološke djelatnosti ono nadležno za rad, a ne ono nadležno za tako usko područje pomagačkih djelatnosti kao što je socijalna skrb. Ukratko, prerađivanje Zakona o djelatnosti socijalnog rada (NN 16/19) ne može biti put za dobar Zakon o psihološkoj djelatnosti, pogotovu ako se pri tom prerađivanju dopusnica zamijeni rješenjem, ako se područje psihološke djelatnosti sve više sužava na područje kliničke psihologije, ako se dopusti da stranci i oni koji registriraju djelatnost u inozemstvu mogu obavljati sve psihološke usluge i mimo Komore, ako se ukinu kazne za neovlašteno korištenje pojma psihološke djelatnosti i za raspačavanje psihologijskih testova i ako se cijeli sustav postavi kao da su vojnici, policajci, tajni agenti i uostalom kandidati za bilo koji posao osobe koje vape za kliničkom pomoći. Sve to je i logična posljedica guranja psihologije iz područja rada u područje socijalne skrbi. Ukoliko se bar najočitiji od tih propusta ne isprave Hrvatska psihološka komora će konačno postati svrha samoj sebi, a psihološke usluge područje za koje nema ni jasnih granica pa samim tim ni jasnih normi. Primljeno na znanje Primjedbe su razmotrene i na njih je odgovoreno pojedinačno po člancima.
6 Mislav Stjepan Žebec NACRT KONAČNOG PRIJEDLOGA ZAKONA O PSIHOLOŠKOJ DJELATNOSTI Nužno je provjeriti usklađenost Nacrta konačnog prijedloga Zakona o psihološkoj djelatnosti (NKP ZOPD) s Ustavom RH i drugim zakonima RH jer samo u Članku 4. nalazi se stavka koja krši dva članka Ustava i (16. i 68.) te različite članke Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju i Zakona o ustrojstvu i djelokrugu ministarstava i drugih središnjih tijela državne uprave. Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
7 JASMINKA HORVATIĆ UVODNE ODREDBE, Članak 4. Apsolutno podržavam kolegicu Zorić. Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
8 Tomislav Filjak PRAVA I OBVEZE U OBAVLJANJU PSIHOLOŠKE DJELATNOSTI, Članak 18. Stavak 1., predlažem iza zadnje riječi brisati točku i dodati ''i posebnim propisima.'' Stavak 2., predlažem iza zadnje riječi brisati točku i dodati ''i posebnim propisima.'' Držim kako je nužno ostaviti mogućnost da se posebnim primjerice vojnim, policijskim i drugim propisima ograniči ili razradi mogućnost uvida u rezultate psiholoških procjena. Stavak 3. i 4. predlažem riječ ''profesionalnu'' zamijeniti riječju ''stručnu''. Naime, u Nacrtu se koriste pojmovi stručna kvalifikacija, stručni postupci, stručna istraživanja, stručni ispit, stručno usavršavanje i sl., dok je samo tajna ''profesionalna'', a ne ''stručna''. Zbog ujednačavanja predlažem da se u cijelom tekstu umjesto ''profesionalna tajna'' uvede pojam ''stručna tajna''. Djelomično prihvaćen Pojam „profesionalna tajna“ u ovom Zakonu korišten je sukladno zakonskim propisima koji reguliraju područje zaštite tajnosti podataka i jasno definiraju što se smatra „profesionalnom tajnom“.
9 Tomislav Filjak PRAVA I OBVEZE U OBAVLJANJU PSIHOLOŠKE DJELATNOSTI, Članak 16. U stavku 1. predlažem brisati riječ ''propisala'', a iza riječi ''... sredstva)'' upisati riječi ''...uvrstila na Popis posebno zaštićenih psihodijagnostičkih sredstava''. U stavku 1. iza riječi ''standardima'' predlažem dodati riječi ''psihologijskog testiranja''. Predlažem dodati novi stavak koji glasi: ''U pripremi i prikazu rezultata psihološke procjene je dopušteno koristiti samo rezultate psihodijagnostička sredstva uvrštenih na Popis posebno zaštićenih psihodijagnostičkih sredstava''. Naime, ostalim odredbama je ograničeno korištenje zaštićenih psihodijagnostičkih sredstava, dok se ovim obuhvaća i suprotno, korištenje psihodijagnostičkih sredstava koja nisu odobrena od strane Komore. Ovo je osobito važno zbog međunarodne liberalizacije usluga koju ovaj Nacrt uvodi i mogućnosti da se koriste inozemni psihodijagnostički instrumenti koji nisu na primjeren način prevedeni i prilagođeni za korištenje u hrvatskom okviru, a što se je u prošlosti već događalo. Treba naglasiti kako je riječ samo o zabrani korištenja rezultata u psihološkim procjenama, a ne o apsolutnoj zabrani. Naime, probna primjena mora biti odobrena, jer bi u suprotnom bila onemogućena izradba, prevođenje i prilagodba novih psihodijagnostičkih sredstava. Djelomično prihvaćen Prijedlog je djelomično prihvaćen osim u dijelu dodavanja novog stavka. Cilj norme je standardizacija psihodijagnostičkih sredstava u svrhu obavljanja psihološke djelatnosti, a što se ovako napisanom normom i postiže.
10 Tomislav Filjak NAČIN OBAVLJANJA PSIHOLOŠKE DJELATNOSTI, Članak 11. Stavak 3. Nije jasno o kojem je upisniku riječ, Imeniku psihologa ili nekoj poslovnoj evidenciji. Ako se ove osobe ne upišu u Imenik psihologa kako HPK zna za njihovo djelovanje i kakve su joj ovlasti. Kakve su obveze tim osobama vezano uz obavijesti o početku i prestanku rada (čl. 12.) osiguranju (čl.13.), može li im prestati pravo obavljanja djelatnosti (čl.9.), ima li HPK pravo strukovnog nadzora, itd. Stavak 4. Što točno znače riječi privremeno ili povremeno, je li 4 dana u tjednu kroz 50 tjedana zaredom povremeno ili je li 11 mjeseci godišnje privremeno. U slučaju da pitanje jasnog određenja vremena ne postoji, a u Zakonu o uslugama ne postoji, ostaju sve ostale primjedbe spomenute uz stavak 3. ovog članka. Ukratko stječe se dojam da stavak 3. vjerojatno, a 4. svakako omogućava obavljanje psihološke prakse u nejasnom trajanju bez nadzora HPK, čime se domaći, odnosno u RH ovlašteni psiholozi stavljaju u podređen i neravnopravan položaj. Ovo je ujedno i sasvim drugačije rješenje no primjerice u predlošku ovog Nacrta, u Zakonu o djelatnosti socijalnog rada (NN 16/19) koji u članku 10. izrijekom navodi: ''(4) Osobe koje obavljaju privatnu djelatnost socijalnog rada sa sjedištem u drugoj državi mogu trajno obavljati djelatnost socijalnog rada u Republici Hrvatskoj ako se upišu u Imenik socijalnih radnika.'' Dakle ne u neki opći nejasni upisnik nego u Imenik socijalnih radnika, koji naravno vodi Hrvatska komora socijalnih radnika. I to je odredba u Zakonu koji je stupio na snagu u veljači ove godine, dakle prije kojih dva mjeseca. Pri tomu možda treba spomenuti da je u obrazloženjima pri pripremi Zakona o djelatnosti socijalnog rada navedeno kako u RH nema ni jednog socijalnog radnika koji obavlja privatnu praksu u tom području. Dakle, privatni socijalni radnici iz inozemstva koji dođu raditi u RH neće konkurirati nikomu, ali će ih ipak nadzirati strukovna Komora. Sve suprotno no što je predloženo za psihologe, kojih ima privatnika, ali nije jasno hoće li njihovu konkurenciju nadzirati strukovna Komora, odnosno vjerojatno ipak ne. Jedino razumno rješenje je da ovaj Zakon izjednači ulogu HPK prema psiholozima ''iz EU'' koji obavljaju psihološku djelatnost s onom koju HPK ima prema domaćim psiholozima. Zakon o uslugama to ne sprječava, već upravo traži, jer u članku 2. Jasno navodi na koje se usluge ne primjenjuje, a u članku 3. stavku 3. jasno kaže ''(3) U slučaju kad su odredbe ovoga Zakona u suprotnosti s odredbama posebnog propisa koji uređuje uvjete za poslovni nastan ili slobodno pružanje usluga u specifičnim sektorima ili za specifične struke, primjenjuju se odredbe posebnog propisa,…’’. Također, Zakon o uslugama u čl.23. kaže ''(2) Tržišne komunikacije reguliranih profesija moraju poštivati profesionalna pravila koja su sukladna specifičnoj prirodi profesije, a posebno ona pravila koja se odnose na njezinu neovisnost, dostojanstvo, integritet i poslovnu tajnu.'' Dakle, ako ovaj Zakon ne propiše jasno postupak dopuštanja obavljanja psihološke djelatnosti, strukovni nadzor, odredbe o trajanju privremenog i povremenog obavljanja psihološke djelatnosti, to neće biti propisano ničim. Način kako je to moguće i kako to treba napraviti je naznačio i dva mjeseca star Zakon o djelatnosti socijalnog rada (NN 16/19, čl. 10.). Djelomično prihvaćen Prijedlog je djelomično prihvaćen osim u dijelu koji se odnosi na članak 11. stavak 4., odnosno definiranje pružanja usluga na privremenoj i povremenoj osnovi, obzirom da je isto definirano Zakonom o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija (Narodne novine, br. 82/15).
11 Hrvatska psihološka komora NADZOR, Članak 44. Čl. 44. st. 2. Brisati stavak 2. Stručni nadzor nad radom ovlaštenih psihologa u smislu obavlja li ovlašteni psiholog psihološku djelatnost u skladu sa zakonom mogu provoditi samo ovlašteni psiholozi koji sukladno zakonskim odredbama smiju izvršiti uvid u rad, dokumentaciju, testove, nalaze, mišljenja psihologa nad kojim se provodi nadzor. Odredba stavka 2. prema kojoj nadzor mogu provoditi i nadležna ministarstva pretpostavlja da ta ministarstva imaju u odjelu nadzora zaposlene ovlaštene psihologe jer u protivnom neće smjeti obaviti nadzor s obzirom da osobe koje nisu psiholozi nemaju pravo uvida u dokumentaciju rada psihologa. S obzirom da sva nadležna ministarstva nemaju zaposlene ovlaštene psihologe koji bi provodili ovaj nadzor to je odredba stavka 2. neprimjenjiva. Naglašavamo da bi inspekcijski nadzor u svim drugim segmentima i dalje ostao u nadležnosti ministarstava osim stručnog nadzora nad radom ovlaštenih psihologa koji treba biti u nadležnosti Komore koja bi takav nadzor obavila na zahtjev nadležnog ministarstva. Djelomično prihvaćen U stavku 2. ispred riječi: „nadležna ministarstva“ dodane su riječi: „ovlašteni psiholozi“ radi preciznijeg definiranja tko u nadležnim ministarstvima može provoditi stručni nadzor.
12 Domagoj Švegar UVODNE ODREDBE, Članak 4. Potrebno je suziti raspon članka 4., st.1., al.5., koji u predloženom Nacrtu konačnog prijedloga Zakona o psihološkoj djelatnosti propisuje da psihološka djelatnost obuhvaća među ostalim i "obrazovne i odgojne aktivnosti u primijenjenoj psihologiji, koje uključuju izobrazbu u ovladavanju specifičnim psihološkim znanjima i vještinama". Ovakvu definiciju smatram protuustavnom (jer Ustav jamči autonomiju sveučilišta) i protuzakonitom (protivnom Zakonu o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju i Zakonu o ustrojstvu i djelokrugu ministarstava i drugih središnjih tijela državne uprave). Dakle, obrazovne i odgojne aktivnosti u primijenjenoj psihologiji koje se provode u okviru sveučilišnog obrazovanja ne mogu biti psihološka djelatnost. Nije prihvaćen Navedena odredba ni na koji način ne dovodi u pitanje autonomiju sveučilišta, slobodu i autonomiju stvaralaštva, niti se odnosi na znanstvenu djelatnost.
13 Ida Šintić Verem UVODNE ODREDBE, Članak 4. Riječi "korisnika psiholoških usluga" je potrebno zamijeniti riječima "osobe ili skupina osoba" što je zajedničko iz čl. 3. u točkama 3. i 4. s obzirom da se navedeni postupci mogu provoditi i s osobama prema potrebi naručitelja, a u suglasnosti s osobama nad kojima se provodi psihološka djelatnost. Nije prihvaćen Pojmovi „korisnik psiholoških usluga“ i „naručitelj psiholoških usluga“ definirani u čanku 3. ovog Konačnog prijedloga zakona, obuhvaćaju i navedene slučajeve.
14 Ivan Zečević UVODNE ODREDBE, Članak 4. U potpunosti podržavam komentar kolege Filjaka! Neophodno je uvrstiti tko se u javnosti i pravnom prometu može predstavljati kao psiholog ili kao osoba koja posjeduje stručna psihološka znanja. Nije prihvaćen Konačnim prijedlogom zakona propisuje se sadržaj psihološke djelatnosti i pravo na obavljanje te djelatnosti.
15 Ivan Zečević NACRT KONAČNOG PRIJEDLOGA ZAKONA O PSIHOLOŠKOJ DJELATNOSTI U potpunosti podržavam komentar kolege gospodina Filjaka! Meni je osobno, kao psihologu kojemu su znastveni principi i doslejdnost u našoj profesiji vrlo važni, apsurdno da i dalje nije regulirano tko može koristiti titulu "psihologa" u HR. teoretski, moguće je da se osoba predstvlja kao psiholog u javnom probmetu, ali da tvrdi da ne obavlja psihološku djelatnost, i što bi HPK mogla tu učiniti? Apsolutno ništa, jer ako ne obavlja psihološku djelatnost, nema osnove za kažnjavanje. A titulu psihologa može koristit do mile volje. Neophodno je uvrstiti da riječ psiholog, psihološko i sve njezine izvedenice mogu koristiti samo osobe koja su obrazovane za to (psiholozi). Smatram ovo velikim propustim, te sam o tom i napomenuo u prethodnoj verziji ZPD. Dodati novi članak ili stavak koji bi glasio "Svaka upotreba riječi psiholog, psihološko i druge izvedenice tih riječi u pravnom prometu od strane osoba koje nisu obrazovane kao psiholozi, kažnjivo je ovim zakonom", je očito previše posla, pa razumijem da ste opet to smetnuli s uma. Pozdrav, Ivan Zečević, mag.psih Nije prihvaćen Člankom 3. stavkom 1. Konačnog prijedloga zakona definirano je tko se smatra psihologom u smislu ovoga Zakona; člankom 8. kada će se psihologu priznati pravo na obavljanje psihološke djelatnosti, dok su člankom 46. propisane prekršajne odredbe za obavljanje psihološke djelatnosti bez priznatog prava na obavljanje psihološke djelatnosti.
16 Inge Vlašić-Cicvarić PRAVA I OBVEZE U OBAVLJANJU PSIHOLOŠKE DJELATNOSTI, Članak 16. Upućujem prijedlog da se predvidi mogućnosti "korištenja uvida u psihodijagnostička sredstva" za edukacijske svrhe. Stavak 3 članka 16 u dijelu "na bilo koji način davati na uvid neovlaštenim osobama" moglo bi se bukvalno tumačiti ograničenjem upoznavanjem studenata kao neovlaštenih osoba s psihodijagnostičkim sredstvima. Inge Vlašić-Cicvarić Nije prihvaćen Člankom je jasno definirano postupanje s psihodijagnostičkim sredstvima.
17 Inge Vlašić-Cicvarić NAČIN OBAVLJANJA PSIHOLOŠKE DJELATNOSTI, Članak 11. U čl. 23. navode se slijedeći upisnici: upisnik članova Komore, upisnik samostalne privatne psihološke prakse, upisnik zajedničke privatne psihološke prakse. Slijedom teksta navedenog u stavku 4 članka 11 moglo bi se zaključiti da „osobe koje obavljaju psihološku praksu“ sa sjedištem u drugim državama EU mogu obavljati psihološku djelatnost koja nije niti evidentirana kod HPK pa ne postoji ni mogućnost stručnog nadzora ove djelatnosti. "Osobe" koje obavljaju psihološku praksu moraju biti psiholozi. Upućujem prijedlog da se napravi izmjena na način da se predvidi da je potreban upis psihološke djelatnosti koju provodi psiholog a čije je sjedište registrirano u nekoj od država EU u odgovarajući upisnik u RH. Inge Vlašić-Cicvarić Nije prihvaćen Članak 11. stavak 4. Konačnog prijedloga zakona u ovom je dijelu usklađen sa Zakonom o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija (Narodne novine, br. 82/15).
18 Tomislav Filjak PREKRŠAJNE ODREDBE, Članak 46. Predlažem predvidjeti kazne i za neovlašteno korištenje riječi psiholog, psihološka djelatnost i njezinih izvedenica, za neovlašteno korištenje zaštićenih psihodijagnostičkih sredstava, za korištenje rezultata neodobrenih psihodijagnostičkih sredstava u pripremi psiholoških procjena. Nije prihvaćen Članak 3. definira pojam psiholog i ovlašteni psiholog u smislu ovog Zakona, člancima 40. do 43. propisana je disciplinska odgovornost za teže i lakše povrede dužnosti psihologa, a člankom 46. su predviđene novčane kazne za obavljanje psihološke djelatnosti bez priznatog prava na obavljanje psihološke djelatnosti. Navedeno se, u tom smislu, a sukladno čl. 40. Konačnog prijedloga zakona, smatra teškom povredom dužnosti psihologa za koje je predviđena disciplinska odgovornost.
19 Tomislav Filjak DISCIPLINSKA ODGOVORNOST, Članak 40. Stavak 2. predlažem riječ ''profesionalne'' zamijeniti riječju ''stručne''. Nije prihvaćen Pojam „profesionalna tajna“ korišten je sukladno zakonskim propisima koji reguliraju područje zaštite tajnosti podataka i jasno definiraju što se smatra „profesionalnom tajnom“.
20 Tomislav Filjak VJEŽBENIČKI STAŽ, Članak 39. Predlažem riječ ''profesionalne'' zamijeniti riječju ''stručne''. Nije prihvaćen Pojam „profesionalna tajna“ korišten je sukladno zakonskim propisima koji reguliraju područje zaštite tajnosti podataka i jasno definiraju što se smatra „profesionalnom tajnom“.
21 Tomislav Filjak PRAVA I OBVEZE U OBAVLJANJU PSIHOLOŠKE DJELATNOSTI, Članak 15. Ovaj članak slijedno provodi zamjenu dopusnica (u ovom slučaju posebnih) rješenjima i onda se to u obrazloženjima, da bi prešlo razinu uvredljivosti zdravog razuma, proglašava uvođenjem mogućnosti priznavanja posebnih kompetencija. Slično kao i kod rješenja za dopuštanje obavljanja psihološke djelatnosti u čl. 8., ovdje je razumno ili zadržati posebne dopusnice ili ih propisati uz rješenja, kad već ''administrativno rasterećujemo''. Nije prihvaćen Članak 15. Konačnog prijedloga zakona propisuje da ovlašteni psiholog može zahtijevati da mu se prizna posjedovanje posebne stručne kompetencije, da područja primijenjene psihologije u kojima se psihologu može priznati specijalnost određuje Komora Statutom, te da se priznata specijalnost upisuje u Imenik psihologa. Predloženo zakonsko rješenje koje zamjenjuje posebnu dopusnicu specijalnošću, omogućava ovlaštenom psihologu priznavanje njegovih posebnih stručnih kompetencija, dok je obveza pribavljanja i obnavljanja, uz opću dopusnicu, i posebne dopusnice, predstavljala ograničavanje i opterećenje za psihologe koji obavljaju psihološku djelatnost.
22 Tomislav Filjak STJECANJE I GUBITAK PRAVA NA OBAVLJANJE PSIHOLOŠKE DJELATNOSTI, Članak 9. Je li ovdje umjesno navesti da neko gubi pravo ''smrću'' i kako bi si to pravo pokojnik pridržao. Nije prihvaćen Zakonom je neophodno jasno propisati razloge za prestanak prava, a u slučaju prestanka prava radi smrti riječ je o deklaratornom aktu, obzirom da prestankom prava prestaju i obveze koje iz tog prava proizlaze.
23 Tomislav Filjak STJECANJE I GUBITAK PRAVA NA OBAVLJANJE PSIHOLOŠKE DJELATNOSTI, Članak 8. Iz predloženog teksta nije jasno čime se dokazuje priznato pravo na obavljanje psihološke djelatnosti. Ako je odgovor rješenjem iz stavka 4. ovog članka, jedini mogući zaključak je da je dopusnica propisana prethodnim Zakonom u ovom Zakonu zamijenjena rješenjem. Riječ je o nesumnjivo blistavoj pobjedi forme nad sadržajem i birokratske skučenosti nad poštivanjem vlastite tradicije i jezika. U duhu ovakvog pristupa bilo bi zamijeniti domovnicu s nečim poput ''izvadak iz knjige državljana Republike Hrvatske koji su istodobno i državljani Europske unije'' ili diplomu s ''rješenjem o stjecanju akademskog naziva'', pa bi si stručnjaci kojima je to važno mogli na zid vješati uokvirena rješenja. I onda se još u obrazloženjima ovog Nacrta izdavanje rješenja prozove ''administrativnim rasterećenjem i usklađivanjem sa Zakonom o uslugama''. Što se izdavanjem rješenja i ukidanjem dopusnice usklađuje sa Zakonom o uslugama ni približno nije jasno niti obrazloženo. Držim da je razumno iz ovog Nacrta izbrisati rješenje i zamijeniti ga dopusnicom ili ako se ustraje na birokratiziranju Hrvatske psihološke komore, naravno, rješenje samo po sebi nije zapreka za izdavanje dopusnice. Stoga alternativno predlažem u ovaj članak dodati stavak kojim bi se propisalo izdavanje dopusnice, npr.: ''Ovlaštenim psiholozima upisanim u Imenik psihologa HPK izdaje dopusnicu za obavljanje psihološke djelatnosti.'' Nije prihvaćen Svrha brisanja obveza pribavljanja i obnove općih i posebnih dopusnica za obavljanje psihološke djelatnosti svakih šest godina, te mogućnost oduzimanja opće i posebne dopusnice psihologu koji u propisanom roku ne obnovi dopusnicu, upravo je administrativno rasterećenje. S tom je svrhom uveden status ovlaštenog psihologa, koji se stječe priznavanjem prava na obavljanje psihološke djelatnosti kada se utvrdi da su ispunjeni zakonom propisani uvjeti za priznavanje prava na obavljanje psihološke djelatnosti, o čemu se donosi rješenje.
24 Tomislav Filjak UVODNE ODREDBE, Članak 4. Na kraju članka predlažem dodati odrednicu iz važećeg Zakona o psihološkoj djelatnosti: ''Riječ psiholog i njezine izvedenice u pravnom prometu mogu se upotrebljavati samo sukladno odredbama ovog Zakona.'' Nije prihvaćen Konačnim prijedlogom zakona propisuje se sadržaj psihološke djelatnosti i pravo na obavljanje te djelatnosti.
25 Tomislav Filjak UVODNE ODREDBE, Članak 3. Psihologiju se obično shvaća kao pomagačku djelatnost te su u skladu s tim opisani pojmovi ''Korisnik'' i ''Naručitelj''. Međutim, psihologija vrlo često ima ulogu u kojoj je prvenstveni cilj postupka procijeniti pojedinca kako bi određena ustanova ili organizacija odlučila kako će postupati prema njemu. Primjeri za to su procjena kandidata za posao pri odluci tko će biti zaposlen i na kojem poslu, procjena vojnika pri odluci na koju će dužnost biti raspoređen, procjena zatvorenika pri odluci o vrsti zatvorskog tretmana, procjena osoba pri zapošljavanju u tajnim službama i sl. Naravno, može se reći kako i ovakvi postupci u svojoj biti koriste procjenjivanom jer ga se uključuje u djelatnosti prikladne njegovom psihičkom statusu ili zapriječava izlaganje okolnostima neprikladnim njegovom psihičkom statusu. Kod svih ovih postupaka ipak cilj nije izravna pomoć pojedincu, a davanje opsežne povratne informacije je protivno logici tog postupka. Jasno je da velike organizacije psihološka testiranja organiziraju zbog ekonomičnosti jer u razmjerno kratkom vremenu dobivaju valjane, pouzdane i objektive podatke za odluku o postupanju prema tom pojedincu, a ne zbog pomoći pojedincu, koju ni on sam ne traži. Propisivanjem obveze o jednakom postupanju kao prema korisnicima koji ustvari traže psihološku pomoć ruši logiku ekonomičnosti takvih pristupa. Stoga držim da treba uvesti još jednu kategoriju u ovaj članak, s otprilike sljedećim sadržajem: ''Procjenjivani'' je osoba koja je na temelju posebnih propisa ili svojevoljno uz vlastiti pristanak, uključena u postupak psihološke procjene na temelju kojega se donose odluke o daljnjem odnosu naručitelja prema procjenjivanom. Nije prihvaćen Pojmovi „korisnik psiholoških usluga“ i „naručitelj psiholoških usluga“ definirani u članku 3. ovog Konačnog prijedloga zakona, obuhvaćaju i navedene slučajeve.
26 Tomislav Filjak UVODNE ODREDBE, Članak 1. Pojam ''stručni nadzor'' u ovom članku i u cijelom tekstu predlažem zamijeniti pojmom ''strukovni nadzor''. Naime, pojam stručni nadzor predstavlja svojstvo samog nadzora, odnosno njegovo obilježje da se provodi na način koji je u skladu s visokim zahtjevima struke, a što bi za nadzor trebalo biti samorazumljivo. Zakonom se ne propisuje takvo obilježje nadzora već činjenicu da nadzor trebaju obavljati tijela unutar struke te da je predmet nadzora rad vezan uz struku, a pridjev od riječi struka je strukovni. Nije prihvaćen Pojam „stručni nadzor“ koristi se na ovaj isti način u svim zakonskim propisima koji reguliraju provođenje nadzora, te se u tom smislu razlikuje od upravnog i inspekcijskog nadzora.
27 Inge Vlašić-Cicvarić HRVATSKA PSIHOLOŠKA KOMORA, Članak 31. U stavku 2 ovog članka izostavljen je zamjenik predsjednika Komore, te ga treba uvrstiti, odnosno u skladu s argumentacijom HPK - dva zamjenika predsjednika Inge Vlašić- Cicvarić Nije prihvaćen Prijedlog nije prihvaćen budući da zamjenik predsjednika Komore nije predviđen kao jedno od tijela komore. Člankom 29. stavkom 3. propisano je da zamjenik predsjednika Komore mijenja predsjednika Komore u slučaju njegove spriječenosti pa slijedom toga ne može kao zasebno tijelo biti određen kao član upravnog odbora.
28 Inge Vlašić-Cicvarić HRVATSKA PSIHOLOŠKA KOMORA, Članak 22. Predlažem da se uvrsti stavak „utvrđuje standarde rada i normative“ koji je u ovom članku, u usporedbi s tekstom nacrta prijedloga ovog zakona, izostavljen. Također predlažem da se uvrsti i: „propisuje plan i program vježbeničkog staža psihologa“ kako bi se osiguralo ujednačavanje programa poduke psihologa vježbenika. Inge Vlašić-Cicvarić, klinički psiholog Nije prihvaćen Članak 22. podstavak 8. ovog Konačnog prijedloga zakona propisuje da Komora osim taksativno navedenih, obavlja i sve druge poslove utvrđene ovim Zakonom, statutom i drugim općim aktima Komore radi čega nema zapreke da isto bude propisano drugim općim aktima Komore.
29 Mislav Stjepan Žebec UVODNE ODREDBE, Članak 4. Obrazovne i odgojne aktivnosti u primijenjenoj psihologiji, koje uključuju izobrazbu u ovladavanju specifičnim psihološkim znanjima i vještinama U OKVIRU SVEUČILIŠNOG VISOKOG OBRAZOVANJA ne mogu biti psihološka djelatnost u smislu Zakona o psihološkoj djelatnosti jer se krše članci 16. i 68. Ustava RH, te članci 4., 55., 59., 92., 93. i 97. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (ZZDVO) te je za očekivati da je predlagač omaškom previdio artikulirati da navedene obrazovne i odgojne aktivnosti ne uključuju visokoobrazovne aktivnosti u području primijenjene psihologije. Iz tih razloga nužna je promjena ovog dijela članka, koja će izuzeti visokoobrazovne aktivnosti u primijenjenoj psihologiji, a može glasiti, primjerice, ovako: „obrazovne aktivnosti u primijenjenoj psihologiji, koje uključuju izobrazbu u ovladavanju specifičnim psihološkim znanjima i vještinama, izvan sustava visokog obrazovanja“ OBRAZLOŽENJE Ako u konačnom prijedlogu Zakona o psihološkoj djelatnosti ostanu visokoobrazovne aktivnosti u području primijenjene psihologije (ili psihologije općenito), onda se zajedničkom primjenom Čl. 4., 7. i 8. NKP ZOPD uvodi dodatna regulativa visokog obrazovanja vezana uz izbor sveučilišnih nastavnika u području primijenjene psihologije o kojoj nije konzultiran Rektorski zbor, koji, pored nadležnog Ministarstva, određuje uvjete za izbor i napredovanje nastavnika i čiji članovi su pravno i financijski odgovorni za izvedbu nastave na pripadnim sveučilištima – što zasigurno predstavlja kršenje procedure, ZZDVO, ali i Ustava RH koji jamči autonomiju sveučilišta. Prvo, zajednička primjena Čl. 4., 7. i 8. NKP ZOPD onemogućava sveučilišnom nastavniku iz znanstvenog polja psihologije izvođenje nastave u primijenjenoj psihologiji, ako nije član Hrvatske psihološke komore (HPK). Time se članstvo u jednoj strukovnoj ustanovi nameće kao preduvjet rada na sveučilištu, bilo da se radi o nastavničkom radu u suradničkom zvanju, ili u znanstveno-nastavnom zvanju – što jasno proturječi člancima 93. i 97. ZZDVO, u kojima su propisani uvjeti izbora u suradnička i znanstveno-nastavna zvanja u svim znanstvenim područjima, poljima i granama – uključujući i grane primijenjene psihologije. Drugo, zajednička primjena Čl. 4., 7. i 8. NKP ZOPD proturječi i članku 92. ZZDVO iz kojeg je razvidno da se nastavnici u sustavu visokog obrazovanja biraju ISKLJUČIVO temeljem važećeg ZZDVO (osim u slučaju vojnog i policijskog obrazovanja), a ne temeljem nekog drugog zakona – zbog čega je bespredmetno uvrštavati visoko obrazovanje u području primijenjene psihologije u psihološku djelatnost, dok se ne izmjeni ZZDVO (a taj proces nije pokrenut). Treće, zajednička primjena Čl. 4., 7. i 8. NKP ZOPD nameće nadzorna tijela HPK kao subjekte u postupku biranja sveučilišnih nastavnika i suradnika u znanstvenim granama primijenjene psihologije, ali i kao subjekte u imenovanju i potvrđivanju sveučilišnih nastavnika primijenjene psihologije u različita sveučilišna tijela/pozicije – što izravno proturječi Čl. 59. ZZDVO koji te ovlasti daje samo Senatu Sveučilišta. Četvrto, zajednička primjena Čl. 4., 7. i 8. NKP ZOPD svojim nametanjem dodatnog uvjeta za izbor sveučilišnog nastavnika primijenjene psihologije - u vidu članstva u HPK (koje ima jasne financijske implikacije) – i pripadnog stručnog nadzora, jasno proturječi Čl. 4. ZZDVO, koji eksplicitno naglašava akademsku samoupravu i autonomiju sveučilišta u izboru nastavnika i čelnika visokoškolskih ustanova. Time se krši i Ustavom zajamčena autonomija sveučilišta u RH (Čl. 68 Ustava RH). Peto, uvrštavanje visokoobrazovnih aktivnosti iz primijenjene psihologije u Čl. 4. NKP ZOPD iziskuje od HPK stručni nadzor nad radom sveučilišnog nastavnika primijenjene psihologije, što izravno proturječi Čl. 55. ZZDVO o nepovredivosti sveučilišta i dodatno krši ustavom zajamčenu autonomiju sveučilišta. Šesto, zahtjev za članstvom u HPK sveučilišnih nastavnika primijenjene psihologije (koji proizlazi iz zajedničke primjene Čl. 4., 7. i 8. NKP ZOPD) koji se ne bave primijenjenom psihologijom iz ostalih dijelova Čl. 4 NKP ZOPD, je primjer očite diskriminacije u odnosu na sveučilišne nastavnike drugih studija koji obrazuju regulirane profesije, a koji pored svog znanstveno-nastavnog rada ne obavljaju strukovnu djelatnost (primjerice, nastavnici elektrotehnike i računarstva, strojarstva, prometnih znanosti, građevine, arhitekture i sl.). Naime, ti nastavnici ne moraju imati službeno ovlaštenje, ili pravo na obavljanje strukovne djelatnosti da bi predavali primijenjene predmete na sveučilištu. Time se ujedno krši i načelo razmjernosti u hrvatskom zakonodavstvu, koje je zajamčeno Čl. 16. Ustava RH. Temeljem svih prethodno navedenih primjera kršenja Ustava i ZZDVO RH eventualnim uvođenjem visokoobrazovnih aktivnosti u strukovni zakon razvidno je kako eventualni partikularni interes jedne strukovne komore ne smije ograničavati autonomiju sveučilišta, koja predstavlja opću civilizacijsku tekovinu. Dodatni problem sa zahtjevom za članstvom u HPK sveučilišnih nastavnika primijenjene psihologije (koji proizlazi iz zajedničke primjene Čl. 4., 7. i 8. NKP ZOPD) je ugrožavanje kvalitete nastave i ugrožavanje ravnopravnosti tržišnog natjecanja zbog međunarodnog karaktera svih natječaja za zapošljavanje u sustavu visokog obrazovanja RH. S obzirom na činjenicu da je RH članica EU, natječaji za pozicije sveučilišnih nastavnika u primijenjenoj psihologiji su međunarodni te osim uvjeta propisanih ZZDVO, ne traže članstvo u HPK. Uvođenjem članstva u HPK kao uvjeta za poziciju sveučilišnog nastavnika u primijenjenoj psihologiji iznimno bi se otežao postupak prijave priznatih međunarodnih stručnjaka iz tog područja (koji u svojim matičnim državama nisu imali uvjet članstva u strukovnoj komori da bi predavali primijenjenu psihologiju) koji bi tražili stalni poslovni nastan radi te pozicije, te bi se time ugrozila ravnopravnost tržišnog natjecanja, a izgubili bi se vrijedni nastavnički kadrovi za pojedina područja primijenjene psihologije. Zadnja skupina argumenata koji govore u prilog isključivanju visokog obrazovanja u području primijenjene psihologije iz Čl. 4. NKP ZOPD veže se za djelokrug Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku (MDOMSP) koji je propisan Zakonom o ustrojstvu i djelokrugu ministarstava i drugih središnjih tijela državne uprave. Sukladno tom Zakonu obrazovna djelatnost, u smislu formalnog obrazovanja nije u djelokrugu MDOMSP i ono ne može uređivati materiju u području visokog obrazovanja, a upravo MDOMSP je predlagač NKP ZOPD. Jedini upravni i stručni poslovi koje MDOMSP može obavljati u pogledu obrazovanja vežu se uz neformalno obrazovanje, slobodno vrijeme i kulturu mladih (sukladno Čl. 13. Zakona o ustrojstvu i djelokrugu ministarstava i drugih središnjih tijela državne uprave). U tom smislu, dvojbeno je mogu li obrazovne i odgojne aktivnosti u području primijenjene psihologije biti psihološka djelatnost u smislu Čl. 4. NKP ZOPD i na bilo kojoj drugoj razini formalnog obrazovanja. Nacionalna klasifikacija zanimanja (NKZ) – bez obzira radi li se o NKZ98 (koja je još uvijek na snazi), ili o NKZ2010 (koja će u nekoj formi stupiti na snagu) – sugerira da ne mogu jer se zanimanje psihologa (kao stručnjaka za društvene znanosti) razlikuje po vrsti, podvrsti i skupini poslova i radnih zadaća (radnih mjesta) – kako u pogledu sadržaja, tako i u pogledu organizacijskih i tehnoloških zahtjeva – od zanimanja stručnjaka za odgoj i obrazovanje (od predškolske do visokoškolske razine). To je vidljivo iz samih šifri tih skupina zanimanja u NKZ-u. Nije prihvaćen Navedena odredba ni na koji način ne dovodi u pitanje autonomiju sveučilišta, slobodu i autonomiju stvaralaštva, niti se odnosi na znanstvenu djelatnost.
30 Hrvatska psihološka komora HRVATSKA PSIHOLOŠKA KOMORA, Članak 31. Čl. 31. st. 2. Dodati iza „- predsjednik“ riječi: - dva zamjenika predsjednika Predlaže se da Upravni odbor ima ukupno 9 članova od kojih bi jedan bio predsjednik, a dva zamjenici. Navedeno se predlaže iz razloga što su svi obnašatelji dužnosti članova Upravnog odbora članovi Komore koji tu tužnost ne obavljaju kao zanimanje/profesiju odnosno nisu u radnom odnosu već su u radnom odnosu kod drugog poslodavca, a ovu dužnost obavljaju u svoje slobodno vrijeme koje je ograničeno njihovim poslovnim obvezama. Iz tog razloga potreban je veći broj članova Upravnog odbora kako bi se svi poslovi mogli rasporediti na članove. To je ujedno razlog za propisivanje dva zamjenika predsjednika kako bi se osigurao dovoljan broj osoba koje bi za slučaj spriječenosti dvoje drugih bile ovlaštene obavljati poslove iz nadležnosti predsjednika. Nije prihvaćen Mišljenja smo da je propisana organizacija rada odgovarajuća za strukovnu organizaciju.
31 Hrvatska psihološka komora HRVATSKA PSIHOLOŠKA KOMORA, Članak 29. Čl. 29. svi stavci riječi zamjenika predsjednika zamijeniti riječima „dva zamjenika predsjednika“ Nije prihvaćen Mišljenja smo da je propisana organizacija rada odgovarajuća za strukovnu organizaciju i nema je potrebe dodatno širiti.
32 Hrvatska psihološka komora UVODNE ODREDBE, Članak 4. Čl. 4. treća alineja iza riječi „profesionalnom usmjeravanju“ dodati zarez i riječi „odabiru i preraspodjeli zaposlenih“ Navedeno je potrebno kako bi se obuhvatili svi segmenti organizacijske psihologije. Nije prihvaćen Predloženo je već dovoljno jasno propisano u članku 4.
33 GORDANA KUTEROVAC JAGODIĆ UVODNE ODREDBE, Članak 4. Budući da psiholozi imaju iznimno veliku i važnu ulogu kao članovi stručnih timove u dječjim vrtićima, osnovnim i srednjim školama, te u drugim ustanovama u kojima se radi s djecom i mladima procjenjujući i prateći njihov razvoj i ostvarivanje razvojnih zadataka te opitimalizirajući psihofizički razvoj - nužno je dodati u opis psihološke djelatnosti i njihove poslove. Zato predlažem da se u Članku 4, alineja 3a doda sljedeće: "psihologijske postupke namijenjene procjeni, praćenju, podržavanju i optimaliziranju psihofizičkog razvoja djece i mladih" Nije prihvaćen Člankom 4. Konačnog prijedloga zakona navedeni postupci su obuhvaćeni, a pojam korisnik obuhvaća sve osobe ili skupine osoba prema kojoj se provode stručni postupci psihološke djelatnosti.
34 Ivica Milanja UVODNE ODREDBE, Članak 4. Potrebno je učiniti jasnu distinkciju između pojmova PSIHOLOŠKO i PSIHOTERAPIJSKO. Psihologija i psihoterapija su u europskoj i hrvatskoj pravnoj regulativi dva potpuno odvojena područja. Prema tome, ovim Nacrtom treba prestati "svojatati" termine psihoterapijsko savjetovanje i sl. jer ulazimo u direktno koliziju sa Zakonom o djelatnosti psihoterapije (NN 64/2018) Nije prihvaćen Definicije stručnih pojmova su predložene i usuglašene s predstavnicima akademske zajednice i Hrvatske psihološke komore, koji su bili članovi Radne skupine za izradu Nacrta prijedloga Zakona o psihološkoj djelatnosti.
35 HRVATSKO DRUŠTVO SUDSKIH VJEŠTAKA I PROCJENITELJA NACRT KONAČNOG PRIJEDLOGA ZAKONA O PSIHOLOŠKOJ DJELATNOSTI Potrebno je definirati pojam "psihološka vještačenja" u svrhu određivanja naprimjerenijeg oblika školovanja, procjene invaliditeta, procjene radne sposobnosti. Navedeno je potrebno da se ne bi ne bi to zabunom interpretiralo sa sudskim psihološkim vještačenjima koja su definirana Zakonom o sudovima, odnosno Pravilnikom o stalnim sudskim vještacima. Neophodna je izričita diferencijacija između vještačenja: sposobnosti za školovanje, radne sposobnosti…I IZMEĐU IMENOVANIH STALNIH SUDSKIH VJEŠTAKA ZA ŠTO JE PROPISANA POSEBNA EDUKACIJA ( OKO 1 GODINA) KANDIDATA OD STRANE DUGOGODIŠNJEG SUDSKOG VJEŠTAKA - MENTORA, unutar udruge koja daje Izvješće nadležnom sudu o održanoj stručnoj obuci. Nije prihvaćen Svako vještačenje koje obuhvaća pojedinačno ili skupno usmjerene stručne postupke utemeljene na načelima i spoznajama psihološke znanosti i prakse je psihološka djelatnost i uže definiranje pojma vještačenje moglo bi dovesti do pravne nesigurnosti
36 Dejvid Zombori STJECANJE I GUBITAK PRAVA NA OBAVLJANJE PSIHOLOŠKE DJELATNOSTI, Članak 10. Točka 1. stavak 2. vezano za članak 8. pod točkom 2., stavak 6. bilo bi potrebno detaljnije razložiti o težini i kakvoj se presudi radi pod "pravomoćno izrečena prekršajna pravna sankcija za nasilje u obitelji", odnosno nema logike da bilo kakva prekršajna sankcija automatizmom povlači za sobom vrlo ozbiljnu sankciju nemogućnosti obavljanja psihološke djelatnosti. Nasilje u obitelji je novim zakonskim rješenjima jako široko definirano, i vrlo je česta praksa da se na prekršajnom sudu završava i zbog relativno minornih prekršaja ili verbalnih sukoba u obitelji. Nadalje, u tzv. konfliktnim razvodima postoji velika mogućnost manipulacije prekršajnim prijavama, pa time i realna mogućnost neproporcionalnog i nesrazmjernog kažnjavanja osobe gubitkom ovlaštenja za rad, iako je prekršajna sankcija možda upozorenje ili relativno mala novčana kazna s obzirom na narav počinjenog (ne)djela. S druge strane, ovakvim se rješenjem može štiti počinitelje ozbiljnijih prekršaja na štetu obitelji, koje žrtve neće prijavljivati iz razloga da počinitelj nebi izgubio posao i time izvor financiranja obitelji. Držim da je iz navedenih razloga, potrebno vrlo jasno i precizno naznačiti da se ova zapreka odnosi samo na teže i značajnije ili opetovane oblike prekršaja iz domene nasilja u obitelji. Nije prihvaćen Navedena kaznena djela su zapreka i za obavljanje drugih djelatnosti reguliranih profesija u području socijalne skrbi, a navedena su i u Zakonu o socijalnoj skrbi (Narodne novine, br. 157/13, 152/14, 99/15, 52/16, 16/17 i 130/17) kao zapreka za obavljanje djelatnosti i zasnivanje radnog odnosa. Isto se odnosi i na pravomoćno izrečenu prekršajno pravnu sankciju za nasilje u obitelji. Pojedinačno navođenje kaznenih djela je nužno radi pravne sigurnosti i nije moguće isto ostaviti diskrecijskoj ocjeni težine djela. Psihološka djelatnost je djelatnost od interesa za Republiku Hrvatsku, a također, imajući u vidu korisnike psiholoških usluga, nužno je osigurati visoka etička načela u profesiji.
37 Dejvid Zombori STJECANJE I GUBITAK PRAVA NA OBAVLJANJE PSIHOLOŠKE DJELATNOSTI, Članak 8. U ovom članku pod točkom 2., stavak 6. bilo bi potrebno detaljnije razložiti o težini i kakvoj se presudi radi pod "pravomoćno izrečena prekršajna pravna sankcija za nasilje u obitelji", odnosno nema logike da bilo kakva prekršajna sankcija automatizmom povlači za sobom vrlo ozbiljnu sankciju nemogućnosti obavljanja psihološke djelatnosti. Nasilje u obitelji je novim zakonskim rješenjima jako široko definirano, i vrlo je česta praksa da se na prekršajnom sudu završava i zbog relativno minornih prekršaja ili verbalnih sukoba u obitelji. Nadalje, u tzv. konfliktnim razvodima postoji velika mogućnost manipulacije prekršajnim prijavama, pa time i realna mogućnost neproporcionalnog i nesrazmjernog kažnjavanja osobe gubitkom ovlaštenja za rad, iako je prekršajna sankcija možda upozorenje ili relativno mala novčana kazna s obzirom na narav počinjenog (ne)djela. S druge strane, ovakvim se rješenjem može štiti počinitelje ozbiljnijih prekršaja na štetu obitelji, koje žrtve neće prijavljivati iz razloga da počinitelj nebi izgubio posao i time izvor financiranja obitelji. Držim da je iz navedenih razloga, potrebno vrlo jasno i precizno naznačiti da se ova zapreka odnosi samo na teže i značajnije ili opetovane oblike prekršaja iz domene nasilja u obitelji. Nije prihvaćen Navedena kaznena djela su zapreka i za obavljanje drugih djelatnosti reguliranih profesija u području socijalne skrbi, a i navedena su u Zakonu o socijalnoj skrbi (NN, br. 157/13, 152/14, 99/15, 52/16, 16/17, 130/17) kao zapreka za obavljanje djelatnosti i zasnivanje radnog odnosa. Isto se odnosi i na pravomoćno izrečenu prekršajno pravnu sankciju za nasilje u obitelji. Pojedinačno navođenje kaznenih djela je nužno radi pravne sigurnosti i nije moguće isto ostaviti diskrecijskoj ocjeni težine djela. Psihološka djelatnost je djelatnost od interesa za Republiku Hrvatsku, a također, imajući u vidu korisnike psiholoških usluga, nužno je osigurati visoka etička načela u profesiji.
38 Jadranka Zorić STJECANJE I GUBITAK PRAVA NA OBAVLJANJE PSIHOLOŠKE DJELATNOSTI, Članak 10. u stavku 1. treba navesti koji vid poslovne sposobnosti je psihologu oduzet pa da ne može obavljati djelatnost, jer pojam općeg oduzimanja poslovne sposobnosti više ne postoji. Nije prihvaćen Osoba kojoj je oduzeta poslovna sposobnost ne smije obavljati psihološku djelatnost. Iako Obiteljski zakon (Narodne novine, br. 103/15) ne poznaje potpuno lišenje poslovne sposobnosti, činjenica da je osobi oduzeta poslovna sposobnost u bilo kojem dijelu, dovoljan je razlog za nemogućnost obavljanja djelatnosti.
39 Jadranka Zorić UVODNE ODREDBE, Članak 4. Ponovo apeliram da se pojam "psihološka vještačenja" definira za svrhu određivanja naprimjerenijeg oblika školovanja, procjene invaliditeta, procjene radne sposobnosti. Sve kako se ne bi brkalo sa sudskim psihološkim vještačenjima koja su definirana Zakonom o sudovima, odnosno Pravilnikom o stalnim sudskim vještacima. Jadranka Zorić Nije prihvaćen Svako vještačenje koje obuhvaća pojedinačno ili skupno usmjerene stručne postupke utemeljene na načelima i spoznajama psihološke znanosti i prakse je psihološka djelatnost i uže definiranje pojma vještačenje ostavlja mogućnost pravnoj nesigurnosti u definiranju pojma.
40 Ida Šintić Verem NADZOR, Članak 44. Predlažem u stavku 2. ispred zadnje dvije riječi "nadležna ministarstva" dodati riječi "ovlašteni psiholozi" zbog preciznijeg definiranja tko u nadležnim ministarstvima može provoditi stručni odnosno strukovni nadzor. Nad ovlaštenim psihologom stručni/strukovni nadzor ne može provoditi netko tko nije ovlašteni psiholog odnosno nije kompetentan po pitanju psihološke struke. Prihvaćen Prijedlog je prihvaćen i unesen u tekst.
41 Dejvid Zombori DISCIPLINSKA ODGOVORNOST, Članak 43. Potrebno bi bilo dodati vrijeme nastupa rehabilitacijskog roka, nakon čega bi se u eventualnom novom postupku član smatrao do tada disciplinski nekažnjavanim. Ovo je vrlo bitno u odnosu na mogućnost izricanja mjera tri lakše disciplinske povrede što automatizmom povlači odgovornost za težu povredu kako je definirano u Članku 40. Prihvaćen Prijedlog je prihvaćen i unesen u Konačni prijedlog zakona.
42 Dejvid Zombori DISCIPLINSKA ODGOVORNOST, Članak 40. U odnosu na točku 2. u definiciji teške povrede kao tri puta izrečene mjere za lakše povrdee dužnosti psihologa, potrebno je definirati rokove na koje se to odnosi, ili alternativno definirati rokove za nastup "rehabilitacije" za izrečene i izvršene mjere. Kako rehabilitacijski rokovi postoje za prekršajna i kaznena djela, tako bi trebali postojati i rehabilitacijski rokovi za izrečene mjere Komore prema članu nakon isteka kojih bi se član smatrao nekažnjavanim. Prihvaćen Prijedlog je prihvaćen i unesen u Konačni prijedlog zakona.