Izvješće o provedenom savjetovanju - Savjetovanje s javnošću za Prijedlog Pravilnika o doniranju hrane i hrane za životinje

Redni broj
Korisnik
Područje
Komentar
Status odgovora
Odgovor
1 Dukat d.d. DONIRANJE HRANE, Članak 13. U čl. 13 vezano uz vođenje evidencije navode se samo obaveze posrednika, a ne spominju se obveze evidentiranja donacija na strani donatora. Znači li to da donator više ne treba slati izvješća o donacijama (kg donirane hrane po grupama proizvoda) Ministarstvu poljoprivrede? Izbačen je i stavak da doniranu hranu moraju pratiti isprave (otpremnica, primka) (čl. 10, st. 1 važećeg pravilnika) pa nije jasno na temelju čega bi posrednik vodio evidenciju ako je ne dobije od donatora!? Mi ćemo i dalje voditi evidenciju i izdavati otpremice koje posrednik potpisuje i pečatira jer smo to dužni radi drugih važećih propisa te interne procedure. Primljeno na znanje U skladu s Planom Vlade RH za administrativno rasterećenje gospodarstva, Prijedlogom Pravilnika ukinuta je obveza donatorima za dostavom izvješća o doniranoj hrani prema Ministarstvu poljoprivrede. Također, a budući da je već drugim propisima propisan način poslovanja i dokumentacija koja isto prati, smatramo nepotrebnim stvarati dodatno opterećenje donatorima na način da se ponovo u predmetnom Pravilniku propisuje dokumentacija koja mora pratiti hranu. Smatramo da će navedene odredbe biti dodatno olakšanje donatorima u svrhu pojednostavljenja procesa doniranja hrane.
2 Dukat d.d. DONIRANJE HRANE, Članak 6. U st. 5 nije do kraja definirano na koji način se treba "osigurati da krajnji primatelj dobije točne informacije o hrani" kad se donira hrana s nedostatkom u označavanju. Mišljenja smo da ovdje svakako treba uključiti mogućnost da se donira hrana i bez deklaracije na hrvatskom jeziku, a uz dokumentaciju na hrvatskom sa svim potrebnim informacijama koja bi pratila donaciju/pošiljku. I EU vodič o donacijama hrane (16.10.2017.) u poglavlju 6.2.2. daje mogućnost da se donira hrana bez deklaracije na službenom jeziku zemlje u kojoj se donira ukoliko postoje važne informacije o proizvodu (sastojci, alergeni...) na jeziku koji je razumljiv primatelju donacije. Primljeno na znanje Doniranje hrane se smatra stavljanjem hrane na tržište i kao takvo podliježe svim propisima o hrani. Propisi o hrani daju opća načela koja subjekti u poslovanju s hranom trebaju primjenjivati te ne određuju način na koji će subjekt u poslovanju s hranom osigurati ispunjavanje zahtjeva propisa o hrani. Obzirom da je Prijedlogom Pravilnika, uz hranu koja ima nedostatke u označavanju, omogućeno i doniranje hrane koja je neprikladna za prodaju uslijed nedostataka u kvaliteti, pakiranju, masi te drugih sličnih razloga koji ne utječu na sigurnost hrane, smatramo suvišnim u Pravilniku propisivati dodatne i detaljnije odredbe na koji način treba osigurati doniranje hrane s nedostatkom u označavanju. Vezano uz označavanje takve hrane, napominjemo da se primjenjuju odredbe Uredbe (EU) br. 1169/2011 o informiranju potrošača o hrani prema kojoj bi subjekt u poslovanju s hranom (donator) trebao drugom subjektu u poslovanju s hranom (posrednik) pružiti informacije o hrani namijenjenoj krajnjem potrošaču na etiketi ili u popratnom dokumentu. U tom je slučaju posrednik obvezan pružiti krajnjem potrošaču sve obvezne informacije o hrani. Primjeri dobre prakse bit će razrađeni Vodičem za doniranje hrane čija izrada je u planu do kraja ove godine te raspravljani na edukacijama koje se planiraju organizirati nakon što Pravilnik stupi na snagu.
3 Dukat d.d. DONIRANJE HRANE, Članak 6. U st. 3 nije definirano kako potvrditi da je hrana sigurna nakon isteka "najbolje upotrijebiti do" datuma. Bi li dokument odjela kvalitete, koji bi služio kao svojevrsni "certifikat" (atest), da je proizvod siguran za konzumaciju, bio dovoljan za posrednika/krajnjeg primatelj koji prima takvu donaciju, a koja bi pratila donaciju? Ili bi bila dovoljna samo rečenica pisane napomene na otpremnicu donacije koja ide posredniku, naravno uz prethodnu telefonsku informaciju? A kako primatelj donacije potvrđuje da takvu donaciju prihvaća i da je o njoj informiran? Nadalje, u st.3. u drugim uvjetima, osim da je osigurana sigurnost i zdravstvena ispravnost hrane, navodi se samo "krajnji primatelj", a ne posrednik. Bi li potvrda o sigunosti hrane koja ide posredniku, ili kao samostalni dokument ili kao napomena na otpremnici koju potpisuje primatelj, bila dana na uvid krajnjem primatelju, odnosno kako je krajnji primatelj informiran o isteku roka? Primljeno na znanje Subjekt u poslovanju s hranom najbolje poznaje svoj proizvod te je odgovoran za stavljanje zdravstveno ispravne hrane na tržište. Navedeno znači da prilikom stavljanja hrane na tržište (a u što je uključeno i doniranje) SPH mora biti siguran da na tržište stavlja zdravstveno ispravnu hranu. Nema dodatnih pravila u ovisnosti stavlja li se na tržište hrana prije ili nakon isteka "najbolje upotrijebiti do" datuma. Propisima o hrani nije definirano na koji način subjekt u poslovanju s hranom osigurava sigurnu hranu niti kojom dokumentacijom to potvrđuje. Također, na koji način će posrednik u lancu doniranja hrane i/ili krajnji primatelj potvrditi da prihvaća hranu nakon isteka "najbolje upotrijebiti do datuma" ovisi o dogovoru između donatora i posrednika u lancu doniranja hrane i/ili krajnjeg primatelja. Smatramo da bi detaljno formaliziranje i propisivanje obrazaca stvorilo nepotrebno opterećenje dionicima sustava doniranja hrane u RH. Dodatno, želimo napomenuti da je Hrvatska agencija za poljoprivredu i hranu izradila Studiju o trajnosti hrane te se na temelju preporuka Studije trenutno izrađuje Vodič, namijenjen većinom posrednicima u lancu doniranja hrane, koji će dati preporuke o konzumaciji hrane nakon isteka "najbolje upotrijebiti do datuma". Do kraja 2019. godine u planu je i izrada nacionalnog Vodiča za doniranje hrane čija svrha je pojašnjenje pojedinih odredbi zakonodavstva kao i pružanje praktičnih primjera, vezano uz doniranje hrane i hrane za životinje.
4 Dukat d.d. DONIRANJE HRANE, Članak 3. U st. 2 se navodi da je moguće hranu donirati i izravno krajnjem primatelju, no nigdje se ne obrađuje kako i na koji način, te koje su obveze donatora ukoliko izravno donira hranu krajnjem korisniku. Naime, Pravilnik propisuje koje uvjete treba ispunjavati POSREDNIK u lancu doniranja hrane (članak 1.) i svi ostali članci Pravilnika uređuju obveze posrednika, a minimalno se spominju obaveze donatora. Vrijede li isti uvjeti za izravne donacije krajnjem korisniku kao i kad se hrana donira posredniku? To nije jasno rečeno. Primljeno na znanje Prema predmetnom Prijedlogu Pravilnika nema razlike u uvjetima ili načinima doniranja hrane izravno krajnjem primatelju ili preko posrednika u lancu doniranja hrane. U oba slučaja posrednik i/ili krajnji primatelj mogu samostalno preuzeti hranu ili donator može istu dostaviti. Također, vrijede isti uvjeti vezano uz doniranje hrane prije isteka "upotrijebiti do" datuma i doniranje hrane prije i/ili nakon isteka "najbolje upotrijebiti do" datuma. Osnovni uvjet jest da hrana koja se donira mora biti sigurna, a da li će donator hranu donirati izravno krajnjem primatelju ili putem posrednika u lancu doniranja hrane ovisi o poslovnim odlukama donatora. No, napominjemo da se na porezno priznavanje manjka dobara za doniranu hranu primjenjuju porezni propisi koji su u nadležnosti Ministarstva financija gdje je propisano da će se porezno priznatim manjkom dobara smatrati doniranje hrane ako donator donira isključivo neprofitnim pravnim osobama koje humanitarnu djelatnost obavljaju u skladu s posebnim propisima i registrirane su kao posrednici u lancu doniranja hrane, dok će se u slučaju elementarnih nepogoda porezno priznatim manjkom dobara smatrati i doniranje hrane koje se obavi izravno krajnjim primateljima. Vezano uz obaveze donatora, sukladno Akcijskom planu Vlade RH o smanjenju administrativnog opterećenja gospodarstva, a na temelju rezultata Istraživanja o doniranju hrane u RH koje je Ministarstvo poljoprivrede provelo, prilikom izrade Prijedloga Pravilnika vodilo se računa o smanjenju administrativnog opterećenja donatora u cilju pojednostavljenja sustava doniranja te povećanja donacija.
5 Dukat d.d. DONIRANJE HRANE, Članak 5. I dalje je nejasno, kao i u važećem pravilniku, kako utvrditi "osobu koja se donatoru odnosno posredniku učini vjerojatnim da se nalazi u potrebi" kad se odmah iza toga, u st. 2, navodi da su krajnji primatelji korisnici prava u sustavu socijalne skrbi i korisnici novčanih naknada i socijalnih usluga? Nije prihvaćen Članak 5. stavak 2. predmetnog Prijedloga Pravilnika pobliže pojašnjava što obuhvaća davanje hrane samo krajnjem primatelju iz stavka 1. podstavka 1. tog članka (osoba u potrebi koja je socijalno ugrožena osoba). Doniranje hrane osobi koja se donatoru ili posredniku učini vjerojatnim da se nalazi u potrebi znači davanje hrane bilo kojoj osobi koja je u potrebi. Namjera propisivanja ove odredbe je proširiti krug krajnjih primatelja na sve osobe u potrebi, ne ograničavajući pomoć u hrani samo na osobe koje posjeduju neke od dokumenata kojim potvrđuju da su socijalno ugrožene.
6 Marijan Katalenić ZAVRŠNE ODREDBE, Članak 21. Ovaj propis je ciničan, tim prije jer nigdje ne spominje kontrolni sustav koji bi utvrdio da je hrana nakon isteka roka trajanja sigurna nego samo da je hrana sukladna Uredbi o hrani 178/2002. Ovaj propis više vodi brige o administraciji nego o sigurnosti i kvaliteti donirane hrane. Ovaj propis koji se predstavlja kako altruistički je u osnovi ideje manjkav i nesiguran za krajnjeg korisnika. Umjesto da se ide prema dopuni Uredbe 1169/2011 a u smislu nadopune roka trajanja koju treba napisati proizvođač u smislu......Hrana se može donirati i potrošiti (npr. za svaku hranu posebno) i do (recimo) tri mjeseca nakon isteka roka trajanja. Kako proizvođač NAJBOLJE ZNA sve o svojoj hrani , logično i pragmatično bi bilo da se na taj način osigura od razno raznih pseudoistraživanja kod nas i u EU od PROCJENA koliko bi koja hrana se mogla koristiti i biti sigurna nakon roka trajanja. Nije prihvaćen Doniranje hrane se smatra stavljanjem hrane na tržište i kao takvo podliježe svim propisima o hrani. Propisi o hrani daju opća načela koja subjekti u poslovanju s hranom trebaju primjenjivati te ne određuju način na koji će subjekt u poslovanju s hranom osigurati ispunjavanje zahtjeva propisa o hrani. Isti sami određuju kontrolni sustav kojim će potvrditi je li hrana koju stavljaju na tržište sigurna. Subjekt u poslovanju s hranom najbolje poznaje svoj proizvod te isti odlučuje o stavljanju na tržište hrane nakon isteka "najbolje upotrijebiti do datuma". Ukoliko SPH u okviru svojih planova samokontrole utvrdi da njegov proizvod nije siguran nakon isteka "najbolje upotrijebiti datuma", isti ne smije stavljati na tržište nakon isteka tog datuma budući da je propisima o hrani kao i predmetnim Prijedlogom Pravilnika jasno propisano da je moguće donirati isključivo sigurnu hranu. Pravila informiranja potrošača o hrani propisana su Uredbom (EU) br. 1169/2011 o informiranju potrošača o hrani čija provedba je na nacionalnom nivou osigurana Zakonom o informiranju potrošača o hrani (Narodne novine, br. 56/13, 14/14, 56/16 i 32/19) te je ista izravno primjenjiva. Navedenom Uredbom propisan je način označavanja rokova trajanja na hrani kojeg moraju poštivati sve države članice. Također, napominjemo da se trenutno ne razmatra mogućnost propisivanja obveze navođenja "dva roka trajanja" na hrani.
7 Marijan Katalenić DONIRANJE HRANE, Članak 8. Cinično je da će polusmeće za koje nitko ne može garantirati da je sigurno ,završiti u ljudskom organizmu samo iz razloga da se ne baca, zaštiti okoliš a u svrhu neke pomoći koja je dvojbena. Umjesto da odluka ide prema proizvođačima koji su dužni odvojiti dio svoje proizvodnje u vrhu doniranja a kao pomoć ljudima u potrebi uz jasno porezno odterećenje. Ovako se pokušava postići win-win privid. Hrana se ne baca, nego daje potrebitima jer bi se u suprtnom morala na račun proizvođača ukloniti ( on plaća). Ovako se daruje ljudima a proizvođač ne plaća zbrinjavanje, nego još dobije poreznu olakšicu na kraju godine (2%). U tome cinizam ovog prijedloga. Ne briga za potrošača nego za proizvođača. Proizvođači bi trebali jednostavno bolje kontrolrilati svoju proizvodnju a nužni višak donirati navrijeme pa onda dobit poreznu olakšicu. Ovako.... Nije prihvaćen Prijedlog Pravilnika izrađen je uzimajući u obzir sve relevantne činjenice te sagledavajući svu problematiku dionika sustava doniranja hrane. S jedne strane nalaze se donatori čija je priroda posla bazirana na ulaganju određenih resursa u proizvodnju, preradu, distribuciju i skladištenje hrane u cilju prodaje iste te osiguranja financijske dobiti. Prema EU poreznim propisima nije moguće omogućiti porezno priznavanje manjka dobara za doniranu hranu, osim ako se ne radi o hrani pred istekom roka trajanja. Slijedom navedenog, donatorima bi doniranje hrane, koja nije pred istekom roka trajanja, bilo dodatno financijsko opterećenje te isto ne bi rezultiralo povećanjem doniranja hrane. Istraživanje o doniranju hrane i hrane za životinje koje je Ministarstvo poljoprivrede provelo u suradnji s Prehrambeno-biotehnološkim fakultetom pokazalo je da postoji višak hrane na tržištu te da postoji potreba za preraspodjelom viška hrane potrebitima. U tu svrhu izrađen je Pravilnik o doniranju hrane i hrane za životinje kako bi omogućio preraspodjelu viškova hrane potrebitima. Također, u svrhu poticanja doniranja hrane, 2015. godine Ministarstvo financija omogućilo je porezno priznavanje manjka dobara za hranu doniranu pred istek roka trajanja, a što je jedino i moguće sukladno EU propisima. Donatori i posrednici u lancu doniranja hrane su subjekti u poslovanju s hranom i odgovorni su za poštivanje propisa o hrani te stavljanje na tržište zdravstveno ispravne hrane. Doniranje hrane podliježe svim važećim propisima o hrani kao i stavljanje hrane na tržište u svrhu prodaje.
8 Marijan Katalenić DONIRANJE HRANE, Članak 6. Istraživanja HAPH su pokazala da se ne može donirati hrana čiji je rok trajanja "upotrijebiti do" dakle najkraći rok trajanja jer dok takva hrana stigne do korisnika , veće će rok trajanja isteći. Kako je ta hrana rizična i to ne samo s mikrobiološkog stajališta, predlaže se brisanje doniranja hrane s rokom trajanja koji je označen "uporijebiti do". Iako rok trajanja nije uvijek i krajnji rok trajanja hrane, rizik za doniranje s pozicije zdravstvene ispravnosti je velik. Isto tako je dvojbeno, čak cinično, da se hrana kojoj je istekao rok trajanja a označava se s "najbolje upotijebiti do" donira korisniku uz obavještenje da je rok trajanja istekao. Ne postoji niti jedan zakonski okvir koji bi garantirao da je ta hrana pogodna za ljudsku uporabu i da će biti pogodna još neko vrijeme. Rok trajanja je garancija u sigurnost hrane kako to vidi proizvođač koji najbolje zna o toj hrani i nitko više. Ukoliko dođe do incidenta i ljudi se razbole od te hrane tko snosi krivicu ? Sigurno da će i proizvođač te donirane hrane izgubiti dignitet kod kupaca. Doniranje hrane POSLIJE roka trajanja koji je označen kao "najbolje upotrijebiti do " je rizik po zdravlje ljudi ne samo sa sigurnosnog stanovišta nego i zbog gubljenja kvalitete takve hrane kao i suprotnog, nezakonskog djelovanja sukladno Uredbi o hrani 178/2002.Tko je taj tko će garantirati i konačno snositi posljedice ? Također, točka 4, cinično, nehumano i suprotno ljudskim pravima izrijekom spominje dopuštanje doniranja hrane kojoj je istekao rok trajanja iako se zna da su utvrđeni nedostaci u kvaliteti, pakiranje što je krajnje nehumano. Nedostatak kvalitete koja nije definirana može značiti bilo što ali najmanje nešto dobro za zdravlje za čovjeka u potrebi. Nije prihvaćen Propisima o hrani kao i Prijedlogom Pravilnika jasno je propisano da se na tržište može stavljati (stavljanje na tržište uključuje i doniranje hrane) hrana označena "upotrijebiti do" datumom i ista se na tržištu ne može nalaziti nakon isteka "upotrijebiti do datuma". Navedeno znači da niti donator niti posrednik u lancu doniranja hrane ne mogu na tržište stavljati hranu nakon isteka "upotrijebiti do" datuma budući da isti predstavlja datum do kojeg je hrana sigurna za konzumaciju. Smatramo da bi brisanje mogućnosti doniranja hrane označene "upotrijebiti do datumom" uzrokovalo dodatno nepotrebno stvaranje viškova hrane koja bi se na kraju bacila, a možda je mogla biti podijeljena potrebitima prije isteka roka trajanja. Smatramo da zakonodavac mora omogućiti sve zakonski dopuštene mogućnosti kako bi omogućio preraspodjelu viškova hrane potrebitima, a hoće li posrednici prihvatiti hranu pred istekom "upotrijebiti do" datuma ovisit će o njihovim kapacitetima za podjelom i/ili konzumacijom takve hrane unutar roka trajanja. Subjekt u poslovanju s hranom najbolje poznaje svoj proizvod te isti odlučuje o stavljanju na tržište hrane nakon isteka "najbolje upotrijebiti do datuma". Ukoliko SPH u okviru svojih planova samokontrole utvrdi da njegov proizvod nije siguran nakon isteka "najbolje upotrijebiti datuma", isti ne smije stavljati na tržište nakon isteka tog datuma budući da je propisima o hrani kao i predmetnim Prijedlogom Pravilnika jasno propisano da je moguće donirati isključivo sigurnu hranu. Napominjemo da će uz Studiju o rokovima trajnosti hane koju je izradila Hrvatska agencija za poljoprivredu i hranu uskoro biti objavljen i Vodič, namijenjen većinom posrednicima u lancu doniranja hrane, koji će dati preporuke o konzumaciji hrane nakon isteka "najbolje upotrijebiti do datuma". Također, do kraja 2019. godine u planu je i izrada nacionalnog Vodiča za doniranje hrane čija svrha je pojašnjenje pojedinih odredbi zakonodavstva kao i pružanje praktičnih primjera, vezano uz doniranje hrane i hrane za životinje. Vezano uz odgovornosti u sustavu donirnaja hrane napominjemo da se doniranje hrane smatra stavljanjem hrane na tržište te podliježe svim važećim propisima o hrani. Donatori i posrednici u lancu doniranja hrane su subjekti u poslovanju s hranom i odgovorni su za ispunjavanje zahtjeva propisa o hrani u fazi koja je pod njihovom kontrolom.