Izvješće o provedenom savjetovanju - Savjetovanje o Nacrtu prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača

Redni broj
Korisnik
Područje
Komentar
Status odgovora
Odgovor
1 Diversus res NACRT KONAČNOG PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI POTROŠAČA     "članak 21 (2) sezonsko sniženje počinje u razdoblju 27.prosinca i 10.siječnja, 1. i 15. travnja te 10. i 25. kolovoza" kojim se ne uvažava stvarni i u praksi primjenjiv termin sezonskih sniženja. Posebno termin 10.kolovoza ne odgovara realnim potrebama maloprodaje odjeće i obuće. U prvom prijedlogu se predlagalo 1.srpnja kao početak ljetnih sezonskih sniženja od čega se odustalo. Bilo bi korisno definirati termine 15.prosinca i 15.lipnja +15 dana kad se počinje sa zimskim/ljetnim sniženjima. Tada je razmak među sniženjima točno 6 mjeseci, termini bi bili u skladu sa potrebama potrošača i sa poslovnom praksom velike većine maloprodavača odjeće i obuće. Primljeno na znanje Primljeno na znanje. Problematika sezonskog sniženja detaljno će se urediti Pravilnikom i to u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.
2 Emilio Jauk NACRT KONAČNOG PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI POTROŠAČA     najbolje bi bilo da se ne izmišlja topla voda koliko kod ga mjenjali nećete ga izmjeniti da Hrvatski potrošač ima prava kao u E.U. zato predlažem da prepišete zakon o zaštiti potrošača Republike Slovenije jer znam iz iskustva da je potrošač kod njih zaštičen sto puta više nego kod nas . A isti taj njihov zakon uvodi red kod trgovaca na način da se kultura trgovaca preomjenila i više niti jedan trgovac ne protuslovi potrošaču u njegovim pravima kao što je slučaj kod nas u Hrvatskoj . Šaljem vam link zakona : http://www.uradni-list.si/1/objava.jsp?urlid=200498&stevilka=4288 ja mislim i nadam se da ćete uvesti njihov zakon u primjenu u R.H i potrošaću u R.Hrvatskoj će biti jako zadovoljni . Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
3 HRVATSKA UDRUGA ZA ZAŠTITU POTROŠAČA - HUZP NACRT KONAČNOG PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI POTROŠAČA     Hrvatska udruga za zaštitu potrošača HUZP HR PRIJEDLOZI IZMJENA I DOPUNA ZAKONA O ZAŠTITI POTROŠAČA KOJE SU PREDLOŽILI SAVEZI I UDRUGE POTROŠAČA Članak 6.stavak (2) Podaci iz stavka 1. ovoga članka moraju biti jasni, vidljivi i čitljivi te napisani hrvatskim jezikom i latiničnim pismom, što ne isključuje mogućnost istodobne uporabe drugih jezika, a mogu uključivati znakove i piktograme lako razumljive potrošaču veličine 3 milimetra . OBRAZLOŽENJE: Definicija jasni , vidljivi i čitljivi ne znači ništa jer netko bolje vidi, a netko lošije. Kada je HUZP prijavljivao nečitkost i nevidljivost Državni inspektorat je slao u nadzor mlade inspektore koji su dobro vidjeli i tvrdili da je sve dobro. To je relativna definicija pa treba biti određena. Članak 7.dodati stavak 1a (1a) Istaknuta cijena za jedinicu mjere mora sadržavati sve troškove . OBRAZLOŽENJE: Često se želi potrošačima nametnuti i neke fiksne troškove koji na kraju povećavaju troškove po jedinici mjere, Npr. mjesečni fiksni troškovi vode, električne energije, plina idr , koji puta su veći od same potrošnje. Članak 8. Dodaje se stavak (5) koji glasi Potrošač ima pravo vratiti ispravan proizvod u roku 8 dana od dana kupovine u originalnoj ambalaži, te ima pravo na zamjenu drugog proizvoda ili ako nema nešto što bi potrošaču odgovaralo ima pravo na povrat novca. OBRAZLOŽENJE: Često puta potrošači nešto kupe što im ne odgovara i onda ne mogu dobiti povrat novca ili im se navedeni proizvod ne želi zamijeniti za nešto drugo što je čak suprotno dobrim poslovnim običajima trgovca. Članak 11. mijenja se i glasi: Trgovcu se zabranjuje davanje osobnih podataka potrošača bilo kojoj trećoj osobi bez prethodne pisane privole potrošača o čemu potrošač mora biti posebno usmeno obaviješten, u skladu sa zakonom kojim se uređuje zaštita osobnih podataka. OBRAZLOŽENJE: Potrošačima je najlaganije u tekst ugovora sitnim slovima podmetnuti da svojim potpisom jamče da su sa svime upoznati. Nažalost malo potrošača još uvijek čita ugovore pa onda to treba posebno usmeno napomenuti. Članak 11.a.stavak 1 (prijedlog Ministarstva gospodarstva) treba promijeniti da glasi: VAŽNO (1) Trgovac koji želi slati poruke koje se odnose na promidžbu i prodaju putem sredstava daljinske komunikacije može koristiti Registar potrošača koji žele biti kontaktirani u okviru promidžbe i prodaje putem sredstava daljinske komunikacije OBRAZLOŽENJE: Iz kojeg razloga bi potrošači trebali upisivati svoje podatke u nekaka registar. Ako netko od potrošača želi primati reklame on će ostaviti svoje podatke kod trovca. U članku 12. stavak 1. mijenja se i glasi: „(1) Za usluge popravaka i održavanja proizvoda ukoliko je vrijednost usluge veća od 500,00 kuna, trgovac je dužan potrošaču ispostaviti ponudu na trajnom mediju koji potrošač želi s opisom radova te potrebnog materijala i dijelova za popravak.”. OBRAZLOŽENJE: Ponuda na trajnom medijuništa ne znači. Trgovac nije obvezan napisati ponudu na papiru ili će mu poslati SMS. Dati će mu disketu a potrošač nema računalo. VAŽNO Članak 12-a dodati novi stavak (3) koji glasi: (3) Trgovac je dužan popraviti proizvod u primjerenom roku , a najdulje za 15 dana od dana predaje proizvoda OBRAZLOŽENJE: Do sada su trgovci popravljali proizvod u primjerenom roku, ali nažalost nitko ne može odrediti što je primjereni rok. Da li je primjereni rok 40 dana za popravak jednog hladnjak u kućanstvu, mašine za pranje rublja ili mobitela, kada auto dijelove nabave s drugog kraja svijeta u roku 3 dana?? Primjerenim rokom s maltretiraju potrošači. VAŽNO Članak 13. u stavku 1. iza riječi obračunati i isplatiti dodati riječi isplatiti zatezne kamate sukladno odgovarajućim odredbama Zakona o obveznim odnosima, računajući od dana primljenog predujma do dana isplate, što je moguće prije, a najkasnije u roku od sedam dana od dana kada je nastupilo zakašnjenje.”. OBRAZLOŽENJE: Potrošač je diskriminiran jer da bi kupio proizvod mora uzeti kredit od banke po 12 % kamate, a trgovac mu je dužan vratiti oko 3% kamate. Zato trrgovac treba platiti zateznu kamatu pa mu se neće isplatiti neisporučiti robu.. Članak 15.stavak (3) U vezi s osporenim neplaćenim dospjelim novčanim potraživanjima, trgovcu koji pruža javnu uslugu, ili drugu uslugu nije dopušteno pokretanje postupka prisilne naplate do okončanja sudskog ili izvansudskog postupka. OBRAZLOŽENJE: Trgovac koji pruža javnu ili drugu uslugu npr pričuva zgrade ne smije pokrenuti prisilnu naplatu dok nije obavijestio o dugu i završio sve postupke. VAŽNO Članak 16 stavak (1) Ambalaža ne smije dovoditi potrošača u zabludu u vezi s masom, veličinom i jamstvom proizvoda, te mora biti sukladna s posebnim propisima kojima se propisuju zahtjevi za ambalažu. OBRAZLOŽENJE: Često puta je na ambalaži oznaka jamstva od 3 ili 5 godina koju daje trgovac u domicilnoj državi, a naš trgovac daje jamstvo samo 2 godine. Dodati stavak : VAŽNO Članak 16. Dodati stavak 4. Vrećice s oznakama trgovca ne smiju se naplaćivati OBRAZLOŽENJE: U izmjenama ZZP-a iz 2009.g. na velika zvona Ministarstvo gospodarstva i Odjel za zaštitu potrošača su se hvalili kako se više vrećice s logotipom trgovca neće smjeti naplaćivati. Sada su se priklonili kapitalistima i tu rečenicu su maknuli iz zakona te opet potrošači moraju financirati REKLAMU trgovca. Koji je pritom interes Ministarstva gospodarstva? Ne bi li to ministarstvo trebalo težiti ravnopravnom odnosu potrošača i trgovca, a ne da potrošači financiranju njihovu reklamu ? VAŽNO Članak 17. Stavak (1) Zabranjeno je ostavljanje oglasnih poruka i materijala na ili ispred kućnih vrata potrošača. U ili na poštanskim sandučićima zabranjeno je ostavljanje oglasnih poruka i materijala ako je takva zabrana na njima jasno napisana. OBRAZLOŽENJE: Još uvijek se događa da se ostavljaju reklame zataknute za vrata stana ili kuće koje su poziv lopovima da tu nema nikoga . To treba zabraniti, a ubacivanje u poštanske sandučiće samo ako je ta zabrana napisana. Članak 17.dodaje se stavak (3) : VAŽNO Nije dozvoljeno reklamiranje ili prodaja putem sredstava daljinske komunikacije bez ljudskog posrednika ako to potrošač nije pisanim putem odobrio kod organizacije koja se reklamira. OBRAZLOŽENJE: Često puta su potrošači u različita vremena uznemiravani od trgovaca koje se reklamiraju putem sredstava daljinske komunikacije posebno bez ljudskog posrednika npr. telefonskim porukama, SMS-ovima idr. VAŽNO Članak 18.nadopuniti stavkom (5) koji glasi: Redovna cijena je ona cijena po kojoj se proizvod prodavao najmanje 30 dana prije prodaje iz stavka 1. ovog članka. OBRAZLOŽENJE: Trgovci često puta nekoliko dana prije očekivane prodaje iz stavka 1. članka 17. povećaju cijenu npr. za 50%, pa onda pa onda na akciji , sniženju ili rasprodaji umanje cijenu za još 30%, da bi u konačnici potrošači sve platili 20% više. VAŽNO Člankom 24.stavak 1.nadopuniti točkama: 12.Održavanje groblja, krematorija i prijevoz pokojnika 13.Javna parkirališta i garaže 14.Upravitelji zgrada OBRAZLOŽENJE Prijedlog Ministarstva gospodarstva koje je išao na javnu raspravu sadržavao je vrlo širok pojam javnih usluga što smatramo pogrešnim , a sada su izbacili održavanje groblja , a nisu smatrali da su javne usluge i usluge parkirališta i garaža, te upravitelja zgrada gdje ima dosta nezadovoljstava potrošača. VAŽNO Članak 24.dodati stavak (2a) koji glasi: (2a) Cijena javne usluge mora biti obračunata temeljem zakonskih propisa, a zakonitost cijena nadgleda nadležno Ministarstvo PREDVIDJETI SANKCIJU OBRAZLOŽENJE: Kada se primjenjivala cijena posebno za odvoz otpada često puta je to nezakonita cijena jer nije obračunata temeljem zakona. Zakon o održivom gospodarenju otpadom navodi da se naplata vrši prema masi ili volumenu otpada, a kriterij je broj pražnjenja posuda. Npr u Zagrebu se naplaćuje po m/2 stana negdje po krevetima, posudama idr. Članak 24.dodaje se stavak (3a) koji glasi: VAŽNO (3a) Jedinična cijena po kojoj se obračunava javna usluga mora sadržavati sve troškove kako potrošači ne bi bilo diskriminirani. OBRAZLOŽENJE: Za neke javne usluge je uveden fiksni trošak koji je neujednačen. Npr. fiksni trošak za vodu u Zagrebu je 20 kuna , na Krku 60 kn. Potrošač koji troši oko 10 m/3 vode godišnje u Zagrebu plaća 1 m/3 oko 35 kn, a na Krku oko 65 kn. Davatelji usluge npr za vodu ili odvoz otpada navode da imaju malen prihod na početku i kraju godine , a preveliki u sredini godine pa zato moraju imati kontinuirani priliv novca. Svatko tko je imalo učio ekonomiju znade da se proizvodnja planira na bazi godine pa se tako mogu planirati i prihodi i rashodi. Nažalost potrošača to je još uvijek najbolji način da se uzmu novici bez rada VAŽNO Članak 25.stavak (2) Jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave koja odlučuje o pravima i obvezama potrošača javnih usluga dužna je osnovati savjetodavno tijelo u čijem sastavu mora biti i predstavnik udruge za zaštitu potrošača, ako djeluje na lokalnom području, te donositi odluke, nakon suglasnosti savjetodavnog tijela, na transparentan, objektivan i nediskriminirajući način. OBRAZLOŽENJE: Ako savjetodavno tijelo daje mišljenje , to mišljenje nikoga ne obvezuje. Koja je uopće svrha savjetodavnog tijela čije se mišljenje ne mora uvažiti, ali ako savjetodavno tijelo daje suglasnost onda to nešto znači. Članak 62.nadopunjava se stavkom (2) koji glasi: U slučaju sklapanja ugovora izvan poslovnih prostorija, obavijest iz članka 57. stavka 1. ovoga Zakona potrošaču mora biti dana na papiru ili, uz suglasnost potrošača, na nekom drugom trajnom mediju te mora biti čitka i napisana jednostavno i razumljivo, a mora biti poslana potrošaču u roku 8 dana. OBRAZLOŽENJE: Trgovac mora poslati pisanu obavijest u određenom roku da se ne bi desilo da potrošač prešutno bude u ugovorenom odnosu a da on za to i ne zna . Primjer davanje telefona i vezanje na 2 godine Članak 63.stavak(1) mijenja se i glasi :U slučaju sklapanja ugovora izvan poslovnih prostorija, trgovac mora dostaviti potrošaču primjerak ugovora na papiru ili uz suglasnost potrošača, na drugom trajnom mediju. OBRAZLOŽENJE: Davatelji usluge su rijetko slali ugovor već pisanu potvrdu kojom su često puta obmanjivali potrošače, a kada potrošaču pošalju ugovor, potrošač ga može proučiti i postati informiran potrošač i ako potpiše sklapa ugovor.Ne može niti potrošač reći da ga je netko prevario ili prisilio na potpisivanje ugovora. VAŽNO Članak 66-a Dodati stavak (0) Ako u svrhu sklapanja ugovora na daljinu trgovac kontaktira potrošača putem telefona dužan je na početku komunikacije navesti svoj identitet, odnosno identitet osobe u čije ime i/ili za čiji račun nastupa te komercijalnu svrhu poziva VAŽNO. Članak 66-a stavak 1.U slučaju sklapanja na daljinu putem telefona, trgovac je dužan potrošaču dostaviti ponudu na trajnom mediju. Obrazloženje: Radi se o sklapanju svih ugovora na daljinu , a ne samo usluga. VAŽNO : Članak 66-a stavak 3) Teret dokaza o slanju ponude iz stavka 2. ovoga članke je na trgovcu.“. Obrazloženje:trgovac mora dokazati da je primio potpisanu ponudu od potrošača kako da potrošač dokaže da nije ništa poslao trgovcu. VAŽNO Članak 73.stavak (1) mijenja se: (1) Ako trgovac nije obavijestio potrošača o njegovu pravu na jednostrani raskid ugovora sukladno članku 57. stavku 1. točki 8. ovoga Zakona, pravo potrošača na jednostrani raskid ugovora iz članka 72. ovoga Zakona je neograničeno. OBRAZLOŽENJE: Dosadašnji zakon je predvidio ako trgovac ne napiše u ugovoru pravo potrošača na raskid ugovora od 14 dana onda je pravo potrošača na raskid bez ikakvih posljedica bilo neograničeno. U slučaju da se oduzme to pravo potrošaču onda je on u lošijoj poziciji nego je bio prethodnim zakonom.Nastaju prevare pošalju mu telefon ne obavijeste potrošača i kasnije ga vežu na dvije godine , a potrošač uopće nije znao da je dobio telefon radi produljenja ugovora. VAŽNO članak 106.dodaje se stavak (3) koji glasi: Sredstva za ostvarivanje kolektivne zaštite potrošača osigurati će nadležno ministartvo. OBRAZLOŽENJE: U slučaju da kao i do sada za zaštitu kolektivnih interesa potrošača budu nadležni između ostalih i Savezi potrošača za pravnu zaštitu )npr.odvjetnike) treba predvidjeti i financijska sredstva. Financijska sredstva trebaju biti dostatna za pokretanje postupka, te treba predvidjeti sredstva za naknade ukoliko potrošači izgube spor. VAŽNO Članak 106.dodaje se stavak (4) koji glasi: Savezi ne mogu pokretati kolektivne tužbe , ako nisu osigurana sredstva prema stavku (3) ovoga članka. OBRAZLOŽENJE: Ukoliko nisu osigurana sredstva Savez ne bi smjeli pokretati kolektivne tužbe jer bi mogli i izgubiti parnice, a tko će onda platiti sudske i druge troškove. VAŽNO Članak 135.dodaje se stavak 2. Tržišni inspektor će postupiti po prijavi potrošača, bez obzira na iscrpljene postupke iz članka 10.i 25.ovog Zakona , ako se radi interesu više potrošača, posebno ako prijavu podnosi udruga potrošača. OBRAZLOŽENJE: Kada trgovac u nekom supermarketu prevari potrošača različitim cijenama na polici i blagajni za pretpostaviti je da se radi o prevari većeg broja potrošača. Neka su prevareni po kunu ili dvije njima se ne isplati pisati pisma trgovcu pa prijava inspektorima koji će doći nakon 30 dana , a trgovac i dalje krade . Što je s neizdavanjem računa , prodajom robe s isteklim rokom trajanja idr. Smrdljivo meso? Nekako imamo dojam da je to napravljeno kako bi se manje opterećivali inspektori. Dodaje se članak 138-a (1) Novčanom kaznom u iznosu od 200.000,00 do 500.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj trgovac – pravna osoba ako ponavlja djela iz članka 138. (2) Za prekršaje iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi novčanom kaznom od 20.000,00 do 50.000,00 kuna. (3) Za prekršaje iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se trgovac – fizička osoba novčanom kaznom od 10000,00 do 25.000,00 kuna. OBRAZLOŽENJE U nekim malim sredinama lokalna vlast u sprezi s davateljem usluga unatoč zakonskoj regulativi nezakonito naplaćuje npr, komunalne usluge i plaća kazne, ali i tuži ovrhama potrošače koji su u pravu. Oni koji ponavljaju prekršaje trebaju biti i strožije kažnjeni U Zagrebu , 4.lipnja 2015. Tomislav Lončar, tajnik HUZP-a Djelomično prihvaćen Nije prihvaćen prijedlog na odredbu članka 3. kojim se mijenja članak 12. stavak 1. u pogledu propisivanja konkretnog trajnog medija putem kojeg je trgovac potrošaču dužan poslati ponudu. Naime, člankom 5. točkom 25. važećeg Zakona o zaštiti potrošača definiran je trajni medij kojim se, među ostalim, smatra papir, elektronička pošta, CD-ROM, DVD, memorijska kartica i čvrsti disk računala. Intencija ove odredbe je da se trgovac i potrošač dogovore o korištenju trajnog medija koji odgovora i jednoj i drugoj strani. Prihvaćen je prijedlog Hrvatske udruge za zaštitu potrošača da je u slučaju raskida ugovora zbog neispunjenja, trgovac dužan platiti potrošač, zakonske zatezne kamate umjesto kamata poslovne banke na oročenu štednju kako je propisano važećim Zakonom. Time je predmetna odredba usklađena i sa Zakonom o obveznim odnosima u pogledu raskida ugovora zbog neispunjenja. Nije prihvaćena primjedba na članak 10. kojim se dodaje članak 66a. a kojim se uređuje sklapanje ugovora o uslugama na daljinu putem telefona. HUZP predlaže da se predmetna odredba osim na usluge odnosi i na proizvode. Navedena primjedba nije prihvaćena, obzirom da su se u provedbi pokazale poteškoće upravo kod ugovora o uslugama. Naime, u telefonskoj komunikaciji trgovaca i potrošača, vezano uz prodaju pojedinih usluga, potrošači vrlo često nisu ni svjesni činjenice da su sklopili ugovor, za razliku od slučaja kada je predmet ugovora kupnja određenog proizvoda pri čemu potrošaču nakon dostave proizvoda počinje teći rok za jednostrani raskid ugovora u trajanju od 14 dana. Međutim, prilikom sklapanja ugovora o uslugama, potrošač postane svjestan cinjenice sklapanja ugovora tek kad mu za istu bude ispostavljen račun, nerijetko nakon proteka roka za jednostrani raskid ugovora u trajanju od 14 dana, a koji pocinje teći danom sklapnja ugovora. Iz tog razloga, potrošač više nije u mogućnosti jednostrano raskinuti ugovor. Ostali prijedlozi koje navodi sudionik savjetovanja nisu predmet Nacrta prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača.
4 IVAN ZVONIMIR GALIĆ NACRT KONAČNOG PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI POTROŠAČA    , Članak 8. ČLANAK 8a U članku 43, svi pojmovi „nedostatak“ mijenjaju se pojmovima „materijalni nedostatak“. U članku 43. iza stavka (4) dodaje se stavak (5) koji glasi: „(5) Ovlaštena ustanova iz stavka (4) može biti i trgovačko društvo koje se bavi poslovima popravaka te ima sposobnost dijagnosticiranja materijalnog nedostataka na proizvodu uz uvjet da je prethodno ovlaštena od bilo kojeg proizvođača te vrste opreme za dijagnosticiranje, utvrđivanje i uklanjanje drugih jamstvenih nedostataka na proizvodu. Ovlaštenje ustanovi izdaje nadležni ministar za Zakon o zaštiti potrošača.“ Sadašnji stavak (5) se briše. Stavak (6) mijenja se i glasi: „Ako se materijalni nedostatak na proizvodu utvrdi u roku od 24 mjeseca od dana prijelaza rizika na potrošača, potrošač treba pisanim putem upozoriti trgovca na materijalni nedostatak iz Zakona o obveznim odnosima, te objasniti na koji način materijalni nedostatak utječe na proizvod. Trgovac je dužan na pisano upozorenje potrošača u roku od 15 dana odgovoriti radi li se o materijalnom nedostatku ili o neispravnosti koju je trgovac dužan ukloniti u skladu sa člankom 423. Zakona o obveznim odnosima. Troškove vještačenja snosi potrošač ili trgovac, ovisno o rezultatu vještačenja, osim u slučaju kad trgovac ne odgovori potrošaču u roku iz ovog stavka pri čemu trošak vještačenja snosi trgovac. Obrazloženja: „Nedostatak“ se veže i za pojam bilo kakvog nedostatka na proizvodu, pa i na nedostatke koji su obuhvaćeni jamstvom, a „materijalni nedostatak“ se odnosi na nedostatke definirane člankom 401. Zakona o obveznim odnosima. Točnijom pojmom „nedostatka“ kao „materijalnog nedostatka“ dalo bi jasnu uputu i potrošačima i trgovcima o točnom poimanju stvari te bi uklonilo moguće nesuglasice između potrošača i trgovca. Trenutno nije jasno definirano što je ovlaštena osoba niti tko ovlašćuje tu ustanovu. Budući da se za pojedine vrste proizvoda, pr. mobilne telefonske uređaje, utvrđivanje materijalnog nedostatka može obaviti samo pomoću posebne opreme koja ima mogućnost testiranja tih proizvoda, te uz pomoć znanja vezanih za mobilne telefonske uređaje, većina takvih utvrđivanja materijalnih nedostataka nije moguća od strane sudskog vještaka, nego upravo od trgovačkog društva koje raspolaže takvom opremom i znanjem. Sudski vještaci niti imaju potrebnu opremu niti imaju specijalizirano znanje o pojedinoj vrsti mobilnog uređaja. Ovlaštenje bi u ovom slučaju davao Ministar gospodarstva kao nadležan za Zaštitu potrošača, čime bi Ministarstvo i dalje imalo potpuni nadzor nad zaštitom potrošača, te kontrolom kvalitete rada „ovlaštene ustanove“ odnosno trgovačkog društva. Stavak (5) bi se ujedinio sa stavkom (6), ali bi se temeljitije definiralo razliku između materijalnog nedostatka i neispravnosti u skladu s člankom 423. Zakona o obveznim odnosima. Potrošači u većini slučajeva ne razlikuju materijalni nedostatak i neispravnost koja se ispravlja u jamstvenom roku. Takva situacija dovodi do toga da potrošači mogu bez ikakvog razloga od trgovca zatražiti vještačenje i stvoriti dodatne troškove vještačenja. Predloženom formulacijom se trgovcu daje mogućnost upoznati potrošača sa razlikom između materijalnog nedostatka i neispravnosti koja se riješava u jamstvenom roku, U slučaju da potrošač ne prihvaća obrazloženje i dalje mu ostaje mogućnost tražnja vještačenja, ali prihvaća rizik troška vještačenja. Ovim bi Zakon o zaštiti potrošača zaštitio potrošača, ali bi zaštitio i trgovca od mogućih zloporaba Zakona od strane potrošača. Nije prihvaćen Izmjene članka koji navodi sudionik savjetovanja nisu predmet Nacrta prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača.
5 IVAN ZVONIMIR GALIĆ NACRT KONAČNOG PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI POTROŠAČA    , Članak 3. Članak 3. iz riječi "na trajnom mediju" dodati riječi "ili putem e-mail, SMS ili fax poruke". Obrazloženje: potrebno je jasno definirati što se podrazumijeva pod trajnim medijem, odnosno, ukoliko se pod trajnim medijem ne smatraju virtualni mediji (e-mail, SMS ili fax) potrebno je i njih uključiti u ovaj stavak, budući današnje poslovanje uključuje i ove oblike komunikacije među ugovornim stranama. Nije prihvaćen Primjedba je odbijena. Naime, člankom 5. točkom 25. Zakona o zaštiti potrošača definiran je trajni medij kojim se, među ostalim, smatra papir, elektronička pošta, CD-ROM, DVD, memorijska kartica i čvrsti disk računala.
6 A1 Hrvatska d.o.o. NACRT KONAČNOG PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI POTROŠAČA    , Članak 2. Izrijekom smo protiv uvođenja Registra potrošača u svrhu vođenja evidencije potrošača koji ne žele biti kontaktirani u okviru promidžbe i prodaje putem telefona, jer ista neće donijeti stvarnu i učinkovitu zaštitu potrošača, a istovremeno će uzrokovati nastajanje novih neopravdanih administrativnih troškova i troškova održavanja sustava koji neće ostvariti svoju svrhu. Na tržištu elektroničkih komunikacijskih usluga postoji vrlo visoka zaštita potrošača/korisnika od strane neželjenih elektroničkih komunikacija koja je propisana člankom 107. Zakona o elektroničkim komunikacijama. Jednako rješenje ima i Zakon o zaštiti osobnih podataka koji za korištenje osobnih podatka (što je preduvjet za slanje promidžbenih poruka) traži privolu osobe čiji se podaci koriste, a koja se može u svakom trenutku povući. Nije prihvaćen Primjedba je odbijena. Intencija odredbe članka 2. kojim se dodaje članak 11 a. je zaštita potrošača od neželjenog komuniciranja od strane trgovca, odnosno da potrošači koji ne želi primati pozive trgovaca koji nude svoje proizvode putem telefona ili sms poruka mogu upisati u Registar svoj broj telefona, a trgovci koji se bave takvom vrstom prodajom, morat će prije toga konzultirati registar kako ne bi kontaktirali potrošače koji to ne žele. Registar će biti javan na način da će biti dostupan svim zainteresiranim trgovcima koji će, elektroničkim putem, imati pristup u isti putem korisničkog imena i zaporke, o čemu će detaljnije biti propisano pravilnikom. Time se osigurava zaštita ranjive skupine potrošača a koji su u proteklom razdoblju bili često izloženi pritiscima u pogledu sklapanja ugovora od strane pojedinih trgovaca. Dok je odredbom članka 21. stavka 1., Zakona o zaštiti osobnih podataka propisano da ispitanik ima pravo usprotiviti se obradi osobnih podataka u svrhu marketinga u kojem se slučaju predmetni osobni podaci ne smiju obrađivati i koja ne konkretizira način provođenja marketinških aktivnosti, predmetna odredba ovog Nacrta prijedloga odnosi se isključivo na zabranu kontaktiranja putem telefona i sms poruka.
7 Telemach Hrvatska d.o.o. NACRT KONAČNOG PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI POTROŠAČA    , Članak 2. Kometar Tele2 d.o.o.: Tele2 d.o.o. je izrijekom protiv uvođenja Registra potrošača u svrhu vođenja evidencije potrošača koji ne žele biti kontaktirani u okviru promidžbe i prodaje putem telefona, jer ista neće donijeti stvarnu i učinkovitu zaštitu potrošača, a istovremeno će uzrokovati nastajanje novih neopravdanih administrativnih troškova i troškova održavanja sustava koji neće ostvariti svoju svrhu. Tele2 d.o.o. smatra da na tržištu elektroničkih komunikacijskih usluga postoji vrlo visoka zaštita potrošača/korisnika od strane neželjenih elektroničkih komunikacija koja je propisana člankom 107. Zakona o elektroničkim komunikacijama.. Jednako rješenje ima i Zakon o zaštiti osobnih podataka koji za korištenje osobnih podatka (što je preduvjet za slanje promidžbenih poruka) traži privolu osobe čiji se podaci koriste, a koja se može u svakom trenutku povući. Nije prihvaćen Primjedba je odbijena. Intencija odredbe članka 2. kojim se dodaje članak 11 a. je zaštita potrošača od neželjenog komuniciranja od strane trgovca, odnosno da potrošači koji ne želi primati pozive trgovaca koji nude svoje proizvode putem telefona ili sms poruka mogu upisati u Registar svoj broj telefona, a trgovci koji se bave takvom vrstom prodajom, morat će prije toga konzultirati registar kako ne bi kontaktirali potrošače koji to ne žele. Registar će biti javan na način da će biti dostupan svim zainteresiranim trgovcima koji će, elektroničkim putem, imati pristup u isti putem korisničkog imena i zaporke, o čemu će detaljnije biti propisano pravilnikom. Time se osigurava zaštita ranjive skupine potrošača a koji su u proteklom razdoblju bili često izloženi pritiscima u pogledu sklapanja ugovora od strane pojedinih trgovaca. Dok je odredbom članka 21. stavka 1., Zakona o zaštiti osobnih podataka propisano da ispitanik ima pravo usprotiviti se obradi osobnih podataka u svrhu marketinga u kojem se slučaju predmetni osobni podaci ne smiju obrađivati i koja ne konkretizira način provođenja marketinških aktivnosti, predmetna odredba ovog Nacrta prijedloga odnosi se isključivo na zabranu kontaktiranja putem telefona i sms poruka.
8 HOK NACRT KONAČNOG PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI POTROŠAČA    , Članak 4. Predložena izmjena o vraćanju predujma uvećanog za zakonske zatezne kamate, dodatno opterećuju trgovca i u konačnici se prenosi na krajnjeg potrošača. Ujedno je prihvaćanje smanjenja zateznih kamatnih stopa još uvijek nerazmjerno i dodatno opterećuje robe i usluge. Također postoji mogućnost da je kupac koristio u potpunosti ili djelomično robu ili usluge ili istu dao na raspolaganje, te predlažemo: U članku 13. stavak 2. mijenja se i glasi: „(2) Ako potrošač raskine ugovor, trgovac mu je dužan vratiti plaćeno što je moguće prije, a najkasnije u roku od 30 dana otkada je nastupilo zakašnjenje, uvećano za zatezne kamate po kamatnoj stopi poslovne banke trgovca za oročene štedne uloge na tri mjeseca za cijelo razdoblje, računajući od primitka pisane obavijesti o raskidu ugovora ,do isplate“. Nije prihvaćen Predlagatelj ne prihvaća navedeni prijedlog. Naime, ova se odredba usklađuje s odredbama Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine”, br.35/05., 41/08. i 125/11.) u pogledu raskida ugovora zbog neispunjenja, u kojem je slučaju predviđeno plaćanje zatezne kamate.
9 HOK NACRT KONAČNOG PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI POTROŠAČA    , Članak 3. Obveza trgovca na izradu pisane ponude s opisom radova i upotrijebljenog materijala i dijelova kod popravaka vrijednosti veće od 500 kuna je pretjerana obveza za trgovce. Naime, poštovanje ovakve obveze zahtijevat će od trgovaca previše administracije bez uvažavanja stvarnih okolnosti i cijena na tržištu. Stoga predlažemo da se sada propisani iznos za izradu pisane ponude sa 500,00 kuna poveća na najmanje 750,00 kn, odnosno na određeni postotak vrijednosti stvari koju je potrebno popraviti ili održavati, što bi bilo , smatramo, još primjerenije. Ujedno nije potrebno mijenjati ranije rješenje dodavanjem novog stavka koji govori o teretu dokaza o ispostavljanju ponude, kojom se obvezuje samo jedna strana, trgovac, te predlažemo: U članku 12. stavak 1. mijenja se i glasi: „(1) Za usluge popravaka i održavanja proizvoda, ukoliko je vrijednost usluge veća od 750,00 kuna, trgovac je dužan potrošaču ispostaviti ponudu na trajnom mediju s opisom radova te potrebnog materijala i dijelova za popravak.” Nije prihvaćen Primjedba je odbijena. Naime, predlagatelj smatra da odredba važećeg Zakona kojom se trgovcu određuje obveza sastavljanja pisane ponudu s opisom radova i upotrijebljenog materijala i dijelova kod popravaka veće vrijednosti od 500 kuna potpuno odgovara stvarnim okolnostima i cijenama na tržištu i da, uzimajući u obzir financijsku krizu, iznos nije potrebno povisivati. Predlagatelj također ne prihvaća primjedbu kojom se smatra da nije potrebno mijenjati ranije rješenje dodavanjem novog stavka koji govori o teretu dokaza za ispostavljanju ponude kojom se obvezuje samo jedna strana trgovac. Načelno, teret dokaza i je samo na jednoj strani, a obzirom da su se u praksi pojavljivali problemi vezano uz ispostavljanje ponude od strane trgovca, bilo je nužno propisati da je teret dokaza na strani koja ispostavlja pisanu ponudu, odnosno trgovcu.
10 Hrvatski Telekom d.d. NACRT KONAČNOG PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI POTROŠAČA    , Članak 2. Komentar HT Grupe: HT Grupa je izrijekom protiv uvođenja Registra potrošača u svrhu vođenja evidencije potrošača koji ne žele biti kontaktirani u okviru promidžbe i prodaje putem telefona jer ista neće donijeti stvarnu i učinkovitu zaštitu potrošača, a istovremeno će uzrokovati nastajanje novih neopravdanih administrativnih troškova i troškova održavanja sustava koji neće ostvariti svoju svrhu. HT Grupa smatra da na tržištu elektroničkih komunikacijskih usluga postoji vrlo visoka zaštita potrošača/korisnika od strane neželjenih elektroničkih komunikacija koja je propisana člankom 107. Zakona o elektroničkim komunikacijama. Jednako rješenje ima i Zakon o zaštiti osobnih podataka koji za korištenje osobnih podatka (što je preduvjet za slanje promidžbenih poruka) traži privolu osobe čiji se podaci koriste, a koja se može u svakom trenutku povući. Nije prihvaćen Primjedba je odbijena. Intencija odredbe članka 2. kojim se dodaje članak 11 a. je zaštita potrošača od neželjenog komuniciranja od strane trgovca, odnosno da potrošači koji ne želi primati pozive trgovaca koji nude svoje proizvode putem telefona ili sms poruka mogu upisati u Registar svoj broj telefona, a trgovci koji se bave takvom vrstom prodajom, morat će prije toga konzultirati registar kako ne bi kontaktirali potrošače koji to ne žele. Registar će biti javan na način da će biti dostupan svim zainteresiranim trgovcima koji će, elektroničkim putem, imati pristup u isti putem korisničkog imena i zaporke, o čemu će detaljnije biti propisano pravilnikom. Time se osigurava zaštita ranjive skupine potrošača a koji su u proteklom razdoblju bili često izloženi pritiscima u pogledu sklapanja ugovora od strane pojedinih trgovaca. Dok je odredbom članka 21. stavka 1., Zakona o zaštiti osobnih podataka propisano da ispitanik ima pravo usprotiviti se obradi osobnih podataka u svrhu marketinga u kojem se slučaju predmetni osobni podaci ne smiju obrađivati i koja ne konkretizira način provođenja marketinških aktivnosti, predmetna odredba ovog Nacrta prijedloga odnosi se isključivo na zabranu kontaktiranja putem telefona i sms poruka.
11 Razvojna organizacija zaštite potrošača NACRT KONAČNOG PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI POTROŠAČA     Članak 127. Dodaje se stavak (4) Za ostvarivanje svojih ciljeva i izvršavanje javnih ovlasti i djelatnosti udruge za zaštitu potrošača stječu sredstva: – od članarine, – iz proračuna svih jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave i iz državnog proračuna Republike Hrvatske, – od djelatnosti i ugovorenih programa, – od prihoda od imovine i prava, – od priloga građana, pravnih osoba i drugih, – od prihoda koje ostvari na temelju zakona i drugih propisa. Nije prihvaćen Dopune članka koje navodi sudionik savjetovanja nisu predmet Nacrta prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača.
12 Razvojna organizacija zaštite potrošača NACRT KONAČNOG PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI POTROŠAČA     Članak 126. Sadašnji sadržaj postaje stavak (1) i dodaje se stavak (2) (2) Jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave osiguravaju sredstva i to za: – rad i djelovanje udruga za zaštitu potrošača na razini jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave izdvaja se 0,1% sredstava prihoda jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave određenih sukladno stavku 2. ovoga članka, – organizaciju i provedbu savjetovanja potrošača izdvaja se 0,3% sredstava prihoda svih jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave određenih sukladno stavku 2. ovoga članka. Pod prihodima iz stavka 2. podstavka 1. i 2. ovoga članka smatraju se prihodi poslovanja jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave ostvareni u prethodnoj godini umanjeni za: – dodatni udio u porezu na dohodak za decentralizirane funkcije, – pomoći izravnanja za decentralizirane funkcije, a kod općina i gradova na otocima udio u porezu na dohodak za zajedničko financiranje kapitalnog projekta od interesa za razvoj otoka, – vlastite prihode i – namjenske prihode. Način i rokove plaćanja sredstava iz stavka 1. ovoga članka utvrdit će pravilnikom ministar nadležan za zaštitu potrošača uz suglasnost ministra financija. Udruge za zaštitu potrošača uz sredstva iz stavka 2. ovoga članka mogu steći i druga sredstva jedinice lokalne ili područne (regionalne) samouprave sukladno ugovoru s jedinicom lokalne ili područne (regionalne) samouprave. Udruge za zaštitu potrošača obvezuju se izvješćivati o svom financijskom poslovanju sukladno važećim propisima o udrugama. Nije prihvaćen Dopune članka koje navodi sudionik savjetovanja nisu predmet Nacrta prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača.
13 IGOR DOUBEK NACRT KONAČNOG PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI POTROŠAČA     Članak 6. Iza stavka 3. trebalo bi dodati novi stavak 3.a koji glasi : Podaci iz stavka 1. ovoga članka moraju biti napisani slovima koja ne smiju biti manja od 2 mm. Obrazloženje : Budući da se trgovci na etiketama i dalje uporno koriste vrlo sitnim slovima koja su osobama s prosječnim vidom teško čitljiva, a da ne govorimo o onima s manjim problemima ili starijima, nužno je postaviti donju granicu ispod koje oni s veličinom slova ne bi trebali ići. Definirati nešto „čitljivim“ je vrlo rastezljiv pojam, jer čitljivost ovisi o veličini, tipu, oštrini i boji slova, no veličina je presudna. Npr. ako su odmornom mladiću od 25 godina sa zdravim vidom čitljiva i slova manja od 1mm, to ni u kom slučaju ne mora biti čitljivo četrdesetgodišnjem bankovnom službeniku nakon što je 8 sati proveo ispred ekrana računala ili starici od 70 godina koja nosi naočale za čitanje +3. Članak 7. Trebalo bi dodati stavak 1.a (1.a) Istaknuta cijena za jedinicu mjere mora u sebi sadržavati sve troškove . Obrazloženje : Trgovci, pogotovo oni koji pružaju usluge, često pokušavaju odvajanjem nekih stavaka iz osnovne cijene, kupcu dati dojam da je cijena manja nego što u stvari je ili čak cijenu razvodniti na što više korisnika kako bi tako svima bila prihvatljivija. Nažalost, u tome ih podržava baš vaše ministarstvo. To je nedavno došlo do izražaja kad je cijena za toplinsku energiju podijeljena na dvije stavke : potrošnju i snagu. Tako s jedane strane se pokušava zavesti kupce (potrošnja), a s druge rješavati socijalna politika (snaga). Članak 8. Trebalo bi dodati novi stavak 5. koji glasi : Trgovac je dužan omogućiti potrošaču da u roku od 8 dana od dana kupnje vrati ispravan proizvod u originalnoj ambalaži, uz mogućnost zamjene za drugi proizvod ili povrat novca. Obrazloženje : Događa se da potrošači ili zbog same biti proizvoda ili načina na koji je organizirana njegova prodaja ne mogu, iz objektivnih razloga, uvijek u trgovini utvrditi da li mu proizvod u potpunosti odgovara ili ne, već to mogu učiniti tek kada stignu kući. Nakon toga, kada pokušavaju zamijeniti proizvod ili zatraže povrat novca događa se da neki nekorektni trgovci, suprotno dobrim poslovnim običajima, odbijaju to učiniti. Članak 9. Trebalo bi dodati novi stavak 4. koji glasi : Trgovac koji je ispostavio račun koji je njegovom krivnjom nečitak, dužan ga je u postupku reklamacije i povrata proizvoda, odnosno novca priznati kao valjanog. Obrazloženje : Trgovaci često ispisuju račune na termo papiru pa takvi mogu zbog promjene temperature u par dana ili čak par sati izblijedi toliko da postanu nečitki. Isto tako često se događa da radi sitnih ušteda ne mijenjaju redovito karbon trake na registar kasama. Dakle, kada je trgovac sam kriv zbog nečitljivosti računa, treba na sebe preuzeti i svu odgovornost. Članak 10. Trebalo bi stavak 5.nadopuniti tekstom koji glasi : „, a ukoliko se radi o prigovoru hitne prirode, kao što su oni u svezi isporuke vode, struje, plina, toplinske energije ili pružanje telekomunikacijskih usluga trgovac je dužan odgovoriti najkasnije u roku od 5 dana“ Obrazloženje : U praksi se događa da isporučioci električne energije, telekomunikacijske tvrtke, a ponekad i komunalne, nepotrebno zavlače potrošače. Članak 16. U stavku 1. između riječi „veličinom“ i „proizvoda“ dodati riječi „i jamstvom“. Obrazloženje : Mnogi strani proizvođači daju u svojim domicilnim državama duže jamstvene rokove nego što su obvezni to učiniti kod nas i to vidljivo naznačuju na ambalaži. Očito da dugi jamstveni rok dodatno potiče na kupnju. Trgovci u pravilu prešućuju činjenicu da se ti veći rokovi ne odnose i na našu zemlju i na taj način svjesno obmanjuju potrošače. Trebali bi naljepnicom prekriti oznake koje ne odgovaraju stvarnosti. Članak 18. Iza stavka 1. treba dodati novi stavak 1a koji glasi : Redovna cijena je ona cijena po kojoj se proizvod prodavao najmanje 30 dana prije prodaje iz stavka 1. ovog članka. Obrazloženje : Previše puta nekorektni trgovci nekoliko dana prije pokretanja prodaje iz članka 17., stavak 1. dižu cijene za određeni postotak, a tokom sniženja ili rasprodaje nove cijene umanje za isti iznos ili čak manji tako da potrošač proizvod u toku posebne prodaje plaća po istoj cijeni, ako već ne i većoj (prijedlog HUZP za svoj stavak 5.). Neki su još bezobrazniji i na etiketi jednostavno dodaju lažnu predhodnu veću cijenu. U oba slučaja naivni potrošač biva prevaren. Čanak 24. U stavku 1. trebalo bi vratiti točke : 12. Održavanje groblja i krematorija i ostale pogrebne usluge 13. usluge javnih parkirališta i javnih garaža Obrazloženje : ove dvije vrste usluga spadaju u onu grupu komunalnih usluga koje koriste svi ili velika većina građana pa ih stoga ne bi trebalo nikako izostaviti iz Zakona. Javna parkirališta gdje se vrši naplata su u vlasništvu lokalnih samouprava ili tvrtki pa stoga nema razloga da ih se izostavi. Donekle je problem s uslugama prijevoza pokojnika jer male tvrtke, s jednim ili par zaposlenika, ne bi čisto tehnički mogle same zadovoljiti neke obveze koje bi im nametnuo ovaj zakon, ali zato bi to trebale činiti kolektivno putem svojih udruga. Članak 25.stavak Stavak 2. trebalo bi preformulirati tako da glasi : Jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave koja odlučuje o pravima i obvezama potrošača javnih usluga, ako djeluje na lokalnom području, dužna je osnovati savjetodavno tijelo u čijem sastavu mora biti i predstavnik udruge za zaštitu potrošača te donositi odluke u skladu s mišljenjem savjetodavnog tijela, na transparentan, objektivan i nediskriminirajući način. Obrazloženje : ovakvu malo presloženu formulaciju teksta predlažem jer mislim da je jezično pravilnija. Zatim, ako se već troše novci da se osnuje savjetodavno tijelo i u njegov rad uključuje predstavnik udruge za zaštitu potrošača, bilo bi apsurdno da jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave ima mogućnost ignoriranja mišljenja savjetodavnog tijela i donositi odluke koje mogu biti čak u suprotnosti s njime, što sadašnja formulacija stavka 2. omogućuje. Stavak 3. bi trebalo mijenjati tako da glasi : Trgovac koji pruža javnu uslugu dužan je u svom sjedištu osnovati povjerenstvo za reklamacije potrošača u kojem trebaju biti zastupljeni predstavnici udruga za zaštitu potrošača. Obrazloženje : Veliki trgovci koji pružaju javne usluge imaju svoje ispostave ili radne jedinice po cijeloj zemlji, čak i pod različitim imenima (npr. HEP) pa bi bilo za njih ekonomski neopravdano, a za potrošače kontraproduktivno da oni van sjedišta matične tvrtke osnuju više povjerenstva. Naime, kod udruga za zaštitu potrošača postoji bojazan da bi se tada moglo dogoditi da povjerenstava u različitim ispostavama ili radnim jedinicama donose odluke o istim stvarima po različitim kriterijima. Dosadašnji stavak 8. koji postaje 9. bi trebalo nadopuniti tako da glasi : Savjetodavno tijelo iz stavaka 1. i 2. ovoga članka i povjerenstvo za reklamacije potrošača iz stavaka 3. i 4. ovoga članka financira tijelo, odnosno trgovac koji ga osniva sukladno svojim internim aktima te je stoga dužan predstavniku iz udruga potrošača, za svaku sjednicu, nadoknaditi troškove prijevoza i vremena utrošenog za proučavanje materijala i sudjelovanje u radu, a visina naknade ne može biti manja od jedne i pol dnevnice u RH. Obrazloženje : U praksi se redovito događa da savjeti i povjerenstava svoje sjednice održavaju u radno vrijeme i u sjedišu jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, odnosno trgovaca. Izuzev predstavnika iz udruga potrošača, članovi tih tijela sudjeluju na sjednicama u svoje radno vrijeme i u sklopu svojih redovitih radnih obveza, za što su i plaćeni. Članovi iz udruga potrošača su sve do sada na takvim sjednicama volontirali pa su stoga morali žrtvovati svoje slobodno vrijeme ili tražiti od svog poslodavca da ih pusti s radnog mjesta što im se redovito odbijalo od plaće, a i troškove prijevoza su plaćali sami. Zakon ih ne smije više na taj način diskriminirati. Trebalo bi dodati i novi stavak 10 koji glasi : Tražbina naknada za javne usluge, kao i za sve troškove kućanstava koji se plaćaju u jednakim vremenskim razmacima, zastarijeva za jednu godinu. Obrazloženje : Zakon o zaštiti potrošača iz 2013. je regulirao zastaru za dugovanja vrlo dobro i jednostavno pa bi ustvari trebalo opet u Zakon vratiti odredbu iz članka 24.,stavak 9. ZOZP iz 2013. U doba informatike svaki trgovac može vrlo lako i ažurno pratiti tko mu što plaća ili duguje i stoga vrlo brzo poduzimati akcije prema dužnicima. Dakle, nije bilo razloga brisanja te odredbe. Članak 57. Stavak 1. bi trebalo nadopuniti tako da se između riječi „trgovac ga mora“ i „na jasan i razumljiv način“ umetnu riječi „pismeno“ Obrazloženje : Budući da se ugovaranje na daljinu uglavnom provodi preko telefona, vrlo je važno da trgovac pisanim putem obavijesti potrošača o svemu što mora znati. Prečesto se događa da agenti trgovaca u lovu na proviziju u telefonskom razgovoru obmanjuju naivne potrošače. Kada jednom stignu računi i prijevara postaje očita potrošač ima velike teškoće dokazati da je obmanut i raskinuti ugovor. Članak 63. U stavku 1. trebalo bi ispustiti tekst : “ili pisanu potvrdu usmeno sklopljenog ugovora” Obrazloženje : Kada pružaoci usluga ugovaraju na daljinu rijetko šalju ugovor, već preferiraju slati pisane potvrde kojima lakše obmanjuju potrošače. Ugovor je ipak dokument u kojem se manje može skrivati nego u potvrdi i potrošač ga može sam ili uz pomoć analizirati pa kasnije kada ga prihvati ne može tvrditi da je prevaren. Članak 69. U stavku 1. trebalo bi zamijeniti riječi „potvrdu o sklopljenom ugovoru” s riječi “ugovor” Obrazloženje : Pojedini agenti trgovaca koji sklapaju ugovore putem telefona rade na proviziju pa u trci za zaradom pokušavaju zavarati potrošače. Ako bi ih se već obvezivalo da šalju potvrdu o sklopljenom ugovoru ne vidim razloga zašto ne bi ih se obvezalo da odmah pošalju ugovor koji potrošač mora najprije proučiti i potpisati kako bi počela isporuka robe ili usluge. Članak 105. Trebalo bi dodati novi stavak 4. koji glasi : U slučaju da postupak iz stavka 1. ovog članka pokreću udruge za zaštitu potrošača, sredstva za pokrivanje troškova će osigurati ministartvo nadležno za poslove zaštite potrošača. Obrazloženje : Kako je poznato, udruge za zaštitu potrošača još uvijek nemaju sredstva za pokrivanje troškova za takve postupke stoga je potpora iz državnog proračuna nužna. Ako se to ne učini ovaj će članak biti pusto slovo na papiru! Članak 106. Trebalo bi dodati stavak 3. koji glasi : U slučaju da postupak iz stavka 1. ovoga članka pokreću udruge za zaštitu potrošača sredstva za pokrivanje troškova će osigurati ministartvo nadležno za poslove zaštite potrošača. Obrazloženje : Kako je poznato, udruge za zaštitu potrošača još uvijek nemaju sredstva za pokrivanje troškova za takve postupke stoga je potpora iz državnog proračuna nužna. Ako se to ne učini ovaj će članak biti pusto slovo na papiru! Članak 132. U službenom tekstu predloženih izmjena koji je ministarstvo objavilo na stranicama e-savjetovanje izostavljen je slijedeći tekst : U članku 132. stavku 2. iza riječi :”lokalne” dodaju se riječi:”i područne (regionalne)”. Iza stavka 2. dodaje se novi stavak 3. koji glasi: „(3) Na temelju javnog natječaja iz stavka 2. ovoga članka, ministar nadležan za poslove zaštite potrošača, čelnik tijela javne vlasti nadležnog za pojedino područje zaštite potrošača, odnosno čelnik tijela jedinice lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave odlukom dodjeljuje financijska sredstva udrugama za zaštitu potrošača za obavljanje poslova iz stavka 1. ovoga članka.“. U stavcima 4. i 5. koji postaju stavci 5. i 6. iza riječi:”lokalne” dodaju se riječi:”i područne (regionalne)”. Obrazloženje : Ovaj dio teksta su udruge dobile kao prijedlog Ministarstva prije objavljivanja službenog teksta na internetu stoga sam sklon vjerovati da je kod objavljivanja došlo do nehotičnog previda. U svakom slučaju ovo je nužno, ne samo zbog financiranja udruga, već i zbog definiranja terminologije! Članak 135. Trebalo bi dodati stavak 2. koji glasi : Iznimno od stavka 1., ukoliko se radi o interesu više potrošača, Tržišni inspektor će odmah postupiti po prijavi, posebno ako prijavu podnosi udruga potrošača. Obrazloženje : Npr. trgovci ponekad u marketima imaju različite cijene na policama u odnosu na one na blagajni. Kako se takva praksa stalno ponavlja može se smatrati da se radi o prevari većeg broja potrošača. Budući da se redovito radi o manjim iznosima i dugačkoj proceduri potrošačima pojedinačno se ne isplati poduzimati ništa, a trgovci koriste takvu situaciju u svoju korist. Da ne govorimo o neizdavanju računa, prodaji robe s isteklim rokom trajanja i sl.? Stjeće se dojam da se ovim člankom htjelo rasteretiti inspektore. Članak 138. Budući da sam predložio izmjenu predloženog članka 11.a tako da se osnuje Registar za one koji izričito žele primati promidžbu, ovdje treba točku 15. preformulirati : „obavlja promidžbu i prodaju putem telefona i/ili poruka, iako se potrošač nije upisao u Registar iz članka 11.a, stavak 1. ovoga Zakona. Nije prihvaćen Primjedba na članak 2. prihvaćena. Intencija odredbe članka 2. kojim se dodaje članak 11 a. je zaštita potrošača od neželjenog komuniciranja od strane trgovca, odnosno da potrošači koji ne želi primati pozive trgovaca koji nude svoje proizvode putem telefona ili sms poruka mogu upisati u Registar svoj broj telefona, a trgovci koji se bave takvom vrstom prodajom, morat će prije toga konzultirati registar kako ne bi kontaktirali potrošače koji to ne žele. Registar će biti javan na način da će biti dostupan svim zainteresiranim trgovcima koji će, elektroničkim putem, imati pristup u isti putem korisničkog imena i zaporke, o čemu će detaljnije biti propisano pravilnikom. Ostale primjedbe koje navodi sudionik savjetovanja nisu predmet Nacrta prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača.
14 IGOR DOUBEK PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE, Članak 19. Ovo se valjda odnosi na izmjene članka 149., dakle : Članak 149. mijenja se i glasi : …………….. Nije prihvaćen Primjedba nije prihvaćena, obzirom da ista u potpunosti odudara od nomotehničkih pravila izrade normativnih akata.
15 IGOR DOUBEK PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE, Članak 18. Ovo se valjda odnosi na izmjene članka 146., dakle : Članak 146. mijenja se i glasi : …………….. Nije prihvaćen Primjedba nije prihvaćena, obzirom da ista u potpunosti odudara od nomotehničkih pravila izrade normativnih akata.
16 IGOR DOUBEK PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE, Članak 17. U nacrtu Ministarstva članak 17. u Prijelaznim odredbama se valjda odnosi na predloženu izmjenu članka 144. koji bi tada trebao glasiti (U navodnicina je dodano ono što je ispušteno) : Članak 144. mijenja se i glasi : (1) Ministar nadležan za poslove zaštite potrošača donijet će pravilnik za čije je donošenje ovlašten ovim Zakonom iz članka “21. stavak” 2. ovoga Zakona u roku od 90 dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona. (2) Ministar nadležan za poslove zaštite potrošača donijet će pravilnik za čije je donošenje ovlašten ovim Zakonom iz članka 7. “stavak 9”. ovoga Zakona u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona. Treba brisati stavak 1. Obrazloženje : Smatram da u svjetlu mog komentara za promjene u članku 21. treba odustati od prvog stavka! Nije prihvaćen Prijedlog se odbija, obzirom da isti u potpunosti odudara od nomotehničkih pravila izrade normativnih akata.
17 IGOR DOUBEK NACRT KONAČNOG PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI POTROŠAČA    , Članak 14. Prijedlog Ministarstva za izmjenu točke 5. nije prihvatljiv jer kako sam već rekao u obrazloženju za članak 21. potrošačima nije u interesu da Ministar nadležan za poslove zaštite potrošača ima ovlast da pravilnikom propisuje uvjete i način provođenja sezonskog sniženja mimo zakona, odnosno rasprave u Saboru. Točka 6.-Ne slažem se da se ta točka briše, već da se preformulira tako da glasi : „najveći postotak na početku sezonskog sniženja se ne odnosi na najmanje jednu petinu količine svih proizvoda koji se prodaju na sezonskom sniženju.” Obrazloženje : ne vidim niti jedan opravdani razlog zašto ne bi postojala sankcija koja bi trgovca odvraćala da privlači potrošače lažnim sniženjima. Prijedlog Ministarstva u stavku 3. za točku 3. treba izmjeniti tako da glasi : „nije potrošaču predao jasne i razumljive isprave iz članka 42. točke 6. ovoga Zakona“. Obrazloženje : potrošaču nije dovoljno obavještavanje i predočenje isprava iz članka 42. jer normalna osoba nema neogranočenu moć pamćenja njihovog sadžaja. Međutim, ako ima te papire može ih konzultirati kada god mu to bude potrebno. Zar se vama u Ministarstvu nikada nije dogodilo da ste zaboravili kako se uključuje neka funkcija na aparatu koji rijetko koristite? Da niste imali uputstvo što biste učinili? Nije prihvaćen Prijedlog se odbija, obzirom da prema mišljenju Europske komisije ista predstavlja povredu europskog prava, poglavito Direktive o nepoštenoj poslovnoj praksi. Zadržavanje takve odredbe imalo bi za posljedicu pokretanje postupka povrede prava protiv Republike Hrvatske.
18 IGOR DOUBEK NACRT KONAČNOG PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI POTROŠAČA    , Članak 10. Treba brisati stavak 2. Obrazloženje : Budući da ponude u takvoj vrsti ugovaranja, na daljinu, skoro nikada ne sadrže sve elemente ugovora one ne bi trebale nikako zamijeniti klasični ugovor. Nije prihvaćen Primjedba se odbija, obzirom da predugovorne obavijesti(ponuda) čine sastavni dio ugovora sukladno europskom potrošačkom zakonodavstvu.
19 IGOR DOUBEK NACRT KONAČNOG PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI POTROŠAČA    , Članak 7. Protivan sam mijenjanju ovog članka na način kako je predloženo! Eventualno se mogu mijenjati termini kada se mogu sprovoditi sezonska sniženja. Obrazloženje : Nije jasno zašto bi se sezonsko sniženje stavilo u neki poseban pravilnik u odnosu na ostale vrste posebnih oblika prodaje? Ide li se na ruku samo trgovcima? Potrošači nemaju interes da Ministar nadležan za poslove zaštite potrošača ima ovlast da pravilnikom propisuje uvjete i način provođenja sezonskog sniženja, jer to znači da će, kad god na njega grupa trgovaca napravi pritisak, mijenjati uvjete bez rasprave u Saboru. Nije prihvaćen Primjedba se ne prihvaća. Ukoliko pojedino područje zahtijeva detaljnije uređenje, donosi se podzakonski akt. U ovom slučaju u Zakonu je propisana opća odredba o sezonskom sniženju, a pitanja vezano uz uvjete i način provođenja, primjerice termini sezonskog sniženja kao i eventualna kategorizacija proizvoda detaljnije će se urediti pravilnikom.
20 IGOR DOUBEK NACRT KONAČNOG PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI POTROŠAČA    , Članak 5. U prijedlogu Ministarstva treba izbaciti dio teksta koji glasi : „ , te u slučajevima kada posebni oblik prodaje iz ovoga članka traje najdulje 3 dana”. Obrazloženje : ne vidim nikakav opravdani razlog da se posebni oblici prodaje koji traju do 3 dana izuzmu iz odredbi ovog članka! Nije prihvaćen Prijedlog se odbija. Iako je za potrošače bitna informacija o cijeni kao i pogodnosti koju im trgovci nude, pokazalo se da je ovakva odredba u praksi teško provediva. Primjerice, kada se radi o posebnom obliku prodaje koji započinje u određenom dijelu dana i traje svega nekoliko sati, obveza isticanja dvije cijene pojavljuje se trgovcima kao prepreka u ispunjavanju predmetne zakonske obveze, posebice kada se u trgovini nalazi veliki broj proizvoda. U tom se smislu predlaže da se obveza isticanje dviju cijena ne primjenjuje na situacije kada posebni oblici prodaje traju najdulje 3 dana, međutim, kako bi potrošač mogao donijeti informiranu odluku o kupnji, trgovac je u svakom slučaju, dužan informirati potrošača o maloprodajnoj cijeni proizvoda.
21 IGOR DOUBEK NACRT KONAČNOG PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI POTROŠAČA    , Članak 3. Prijedlog ministarstva za izmjenu stavka 1. bi trebalo nadopuniti na slijedeći način : Iza riječi „na trajnom mediju” i „s opisom radova” treba ubaciti riječi „koji potrošač odabere” Obrazloženje : Kako u nas još vrlo veliki broj građana, a pogotovo starija populacija, nema računalo jedini trajni medij koji im je prihvatljiv je papir! Dakle, potrošaču treba dati mogućnost da izjavi na kojem će „trajnom” mediju ponudu. Treba dodati novi stavak 4. koji glasi : Trgovac je dužan popraviti proizvod u roku od 15 dana od dana predaje proizvoda u servis, a u slučaju da je izdana ponuda i stavka 1. ovog članka, od dana prihvaćanja ponude. Obrazloženje : Do sada su nekorektni trgovci vrlo rastezljivo tumačili pojam „primjereni rok“ i na taj način zavlačili potrošače. Danas, kada se u roku od 3 dana od naručivanja, a često u istom danu, kurirskim službama dostavljaju dijelovi u bilo koji dio EU, neprihvatljivo je da se trgovci skrivaju iza pojma „primjereni rok“. Nije prihvaćen Odbija se. Predložena odredba obuhvaća mogućnost da potrošač dobije ponudu na papiru. Nadalje, intencija ove odredbe je da se trgovac i potrošač dogovore o korištenju trajnog medija koji odgovora i jednoj i drugoj strani. Ostale izmjene članka koji navodi sudionik savjetovanja nisu predmet Nacrta prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača.
22 IGOR DOUBEK NACRT KONAČNOG PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI POTROŠAČA    , Članak 2. U stavku 1. iza riječi „Potrošač koji” i “želi primati” treba izbaciti riječ „ne” Obrazloženje : nije prihvatljivo da se potrošači koji ne žele biti uznemiravani promidžbom putem telefona uznemiravaju od strane zakonodavca obvezom upisa u poseban registar gdje bi javno morali istaknuti svoje osobne podatke! Uspostavite registar za one koji žele primati telefonske promidžbene poruke. Njima to neće biti gnjavaža! Nije prihvaćen Odbija se. Problematika uređena na predloženi način predmnijevala bi zabranu oglašavanja putem telefona, a što nije u skladu s Direktivom o potrošačkim pravima.
23 IGOR DOUBEK NACRT KONAČNOG PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI POTROŠAČA    , Članak 1. Članak 5. točka 1. i 6. Bilo bi korektno prema potrošačima, a i trgovcima da se u prijedlogu Ministarstva gospodarstva umjesto „porezi i ostala javna davanja” kao opća definicija točno imenuju koji su to porezi uz PDV i koja su ostala javna davanja! Prema ovako sročenom tekstu u svakom se trenutku Vlada, Županija ili bilo koja lokalna vlast može, mimo ovog zakona i Sabora, sjetiti da na cijenu bilo čega doda novi porez ili parafiskalni namet! točka 15. Riječi :”svaka fizička osoba” trebalo bi zamijeniti riječima : ”svaka fizička i pravna osoba”. Obrazloženje : Pravne osobe kada ugovaraju usluge ili nabavu robe za svoje potrebe, tj. te usluge i robe ne spadaju ni u investicije ni u repromaterijal, već u čistu potrošnju (npr. hrana za radnički restoran, autobus za izlet zaposlenika, hotel za tim bilding, darovi za djecu zaposlenika, biljke za ukrašavanje interijera, higijenske potrebštine itd.). Nije prihvaćen Na ovaj način trgovac je dužan transparentno prikazati ukupnu cijenu koštanja proizvod ili usluge a koja sadrži sve troškove odnosno sva davanja vezana uz kupnju pojedinog proizvoda ili usluge kao što su primjerice trošarine kod duhanskih proizvoda. Ostale izmjene članka koji navodi sudionik savjetovanja nisu predmet Nacrta prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača.
24 Razvojna organizacija zaštite potrošača NACRT KONAČNOG PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI POTROŠAČA     Članak novi 6 Članak 124. ispred riječi „Hrvatski sabor” staviti riječi „Predsjednik RH” Obrazloženje: Pojam i aktivnosti zaštite potrošača su i međunarodnog karaktera, pa je nužno da nositelj zaštite potrošača (kao najjači zagovarač/lobist bude i predsjednik RH). Čak je u Saboru prilikom glasovanja predsjednik bio naveden kako nositelj zaštite potrošača, ali je u čistopisu Zakona neobjašnjivo nestao. Prijedlog: U članku 124. i 126. riječi „Jedinice lokalne samouprave“ zamijeniti sa riječima „Jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave!“ Obrazloženje: Iz članka 124 izbačene regionalne samouprave, u članku 125 postoje?, a u članku 126 opet netragom nestaju ? Članak novi 7 Članak 131. mijenja se i glasi: "Aktivnosti vezane za provođenje zaštite potrošača u vezi s provedbom Nacionalnog programa zaštite potrošača provodi i koordinira ministarstvo nadležno za poslove zaštite potrošača." Obrazloženje: Sadašnjim rješenjem nejasno je što je politika zaštite potrošača? Pa koje to onda aktivnosti provodi MINGO? Trgovci imaju jednu politiku, potrošači drugu, a Vlada treću ????? Samo donošenje Zakona o zaštiti potrošača i NPZP nije Politika zaštite potrošača. Udruge su nositelji zaštite potrošača, i ovim se MINGO stavlja u poziciju koordinatora rada udruga, što je oduzimanje ovlasti Uredu za udruge Vlade RH. Nije prihvaćen Dopuna koju navodi sudionik savjetovanja nije predmet Nacrta prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača.
25 Razvojna organizacija zaštite potrošača NACRT KONAČNOG PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI POTROŠAČA     Članak novi 5 Članak 25. stavak 3. mijenja se i glasi: Varijanta I: (3) Trgovac koji pruža javnu uslugu dužan je osnovati povjerenstvo za reklamacije potrošača u čijem sastavu će biti po jedan predstavnik iz: Skupštine trgovačkog društva, Nadzornog odbora trgovačkog društva, udruge za zaštitu potrošača i nezavisnog pravnog stručnjaka. Varijanta II: (3) Trgovac koji pruža javnu uslugu dužan je osnovati povjerenstvo za reklamacije potrošača čiji sastav i način rada će propisati resorni ministar posebnim Pravilnikom. Varijanta III: (3) Trgovac koji pruža javnu uslugu dužan je osnovati povjerenstvo za reklamacije potrošača u čijem sastavu mora biti i predstavnik udruge za zaštitu potrošača. Rješenje Povjerenstva je upravni postupak u II. stupnju. Obrazloženje: U praksi preko 90% rješenja povjerenstva su da predstavnici udruga glasaju u korist potrošača, a ostali članovi koje je imenovao direktor, u korist trgovca, što je potpuno logično jer povjerenstvo imenuje direktor i daje mu zadaće. Nitko ne može donijeti odluku u trgovačkom društvu koji će biti suprotna odluci direktora ili je on ne mora poštivati. U povjerenstva nisu uključeni ni Nadzorni odbori ni Skupštine trgovačkog društva. Žalba trgovcu i Povjerenstvu nije Upravni postupak, pa stoga samo usporava rješavanje nepravilnosti rada trgovca i indirektno navodi potrošača da odustane od borbe za svoja prava. Osim toga nalaže se trgovcu da snosi troškove rada Povjerenstva, ali bez sankcija ? Nije prihvaćen Izmjene članka koji navodi sudionik savjetovanja nisu predmet Nacrta prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača.
26 Razvojna organizacija zaštite potrošača NACRT KONAČNOG PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI POTROŠAČA     Članak novi 4. Članak 24. Stavak 3. mijenja se i glasi: „(3) Uslugu očitanja mjernih uređaja nije dopušteno naplaćivati“ Obrazloženje: Sadašnji stavak 3 "Uslugu očitanja mjernih uređaja nije dopušteno naplaćivati, OSIM U SLUČAJEVIMA KOJI SU ODREĐENI POSEBNIM PROPISOM." Ovim dodatkom istaknutim velikim slovima, nije riješeno ništa tj dozvoljava se HEP-u, i pružateljima vodnih usluga da naplaćuju očitanje brojila. I to i jedni i drugi po pravilu vrše očitanje brojila 2x godišnje, a naplaćuju kao da očitavaju svaki mjesec. Nije prihvaćen Izmjene članka koji navodi sudionik savjetovanja nisu predmet Nacrta prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača.
27 Razvojna organizacija zaštite potrošača NACRT KONAČNOG PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI POTROŠAČA     Članak novi 3. Dodaje se Članak 23.a. Rabljena roba (Second hand shop) Ako trgovac prodaje proizvod koji nije novi, mora jasno, vidljivo i čitljivo istaknuti da prodaje rabljenu robu. Obrazloženje: Trgovine tzv rabljene robe su sve prisutnije, a Zakonom o zaštiti potrošača se ne spominju. Potrošači često traže ista prava kao kod kupnje nove robe, što nikako ne može biti isto, jer niti je jamstvo isto, niti materijalna odgovornost, a niti se ne može tražiti "zamjena" robe, jer je jednostavno nema. Nije prihvaćen Izmjene članka koji navodi sudionik savjetovanja nisu predmet Nacrta prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača.
28 Razvojna organizacija zaštite potrošača NACRT KONAČNOG PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI POTROŠAČA     Članak novi 2 Da sadašnja odredba članka 11. postane članak 11. stavak 1. te da se doda stavak 2. (uz adekvatnu sankciju u dijeli zakona koji to regulira) "(2) U slučaju da je trgovac probavio podatke na način koji zabranjuje stavak 1. zabranjuje mu se korištenje i distribuiranje tako pribavljenih podataka." Obrazloženje: Praksa pokazuje da se ova odredba krši bez posljedica posebno pri pružaju javnih usluge za koje su odgovorne lokalne samouprave, jer je u njima puno političkih odluka. Predlagali smo pri donošenju zakona da se zabrani korištenje osobnih podataka potrošača, ako se ipak pribave na način iz stavka 1. Prijedlog je odbijen s obrazloženjem da se sankcioniran čl. 147 Kaznenog zakona. No taj članak sankcionira kaznom zatvora ako se koriste nezakonito pribavljani podaci, a ZoZP to ne zabranjuje, pa se DI i AZOP i Viši upravni sud vezao upravo za te odredbe, te su u Karlovačkom slučaju utvrdili da je trgovac dao nezakonito podatke o potrošačima novom trgovcu (i protiv njega pokrenuli sankcije), ali da zakon ne zabranjuje korištenje tako pribavljenih podataka, te su novom trgovcu dozvolili korištenje tako pribavljenih podataka na izrazitu štetu potrošača. Nije prihvaćen Izmjene članka koji navodi sudionik savjetovanja nisu predmet Nacrta prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača.
29 Razvojna organizacija zaštite potrošača NACRT KONAČNOG PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI POTROŠAČA    , Članak 12. Prijedlog: Članak 125. stavak 2. tekst „na čijem se području provodi savjetovanje potrošača iz članka 132. ovog Zakona” mijenja se i glasi: „sa više od 30.000 stanovnika”. Obrazloženje: Zakonom je određeno da moraju sve lokalne samouprave moraju imati organizirano savjetovanje, pa ova odredba da su članovi NVZP samo lokalne samourpave koje imaju organizirano savjetovanje, insinuira da ne moraju poštivati zakon. Lokalne samouprave su gradovi i općine. U Republici Hrvatskoj ustrojeno je ukupno 555 jedinica lokalne samouprave, i to 428 općina i 127 gradova te 20 jedinica područne (regionalne) samouprave, odnosno županija, po tome će NVZP imati brojniji sastav od Sabora RH. Nije prihvaćen Izmjene članka koji navodi sudionik savjetovanja nisu predmet Nacrta prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača.
30 Razvojna organizacija zaštite potrošača NACRT KONAČNOG PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI POTROŠAČA     Ubaciti nove članke, redom kako slijede uz izmjenu postojećeg numeriranja predloženih članaka. Članak novi 1 Članak 9. stavak 3. mijenja se i glasi: "Trgovac mora izdati račun u trenutku isporuke robe ili usluge, a potrošač sa preuzimanjem robe ili usluge mora uzeti i račun." Obrazloženje: Sadašnji stavak 3. ne definira ništa i kao takav je nepotreban. Naime, jedino je Zakonom o PDV propisano da se račun mora izdati najkasnije do 15. u mjesecu za protekli mjesec. Zakon o fiskalizaciji nalaže da trgovac mora izdati račun, ali ne precizira KADA (u kom trenutku ili vremenu iako su inspektori kažnjavali ljude koji izađu iz trgovine bez računa. Postoji pojašnjenje Porezne uprave, ali samo nabraja koji propisi definiraju izdavanje računa. Propisna je izgled i sadržaj računa, ali ne i kada se mora izdati račun, pa je kažnjavanje potrošača koji se zatekne bez računa prije 15, u mjesecu za protekli mjesec nezakonito, jer zakone ne može definirati radnju „podrazumijeva se“. Sadašnjim stavkom 3. nije rečeno niti određeno savršeno ništa. Ta da se primjenjuju i drugi pozitivni zakoni je određeno člankom 4 ovog Zakona. Nije prihvaćen Izmjene članka koji navodi sudionik savjetovanja nisu predmet Nacrta prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača.
31 Razvojna organizacija zaštite potrošača NACRT KONAČNOG PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI POTROŠAČA    , Članak 13. Članak 134. stavak 1. mijenja se i glasi: "Nadzor nad provođenjem ovoga Zakona obavljaju tržišni inspektori Ministarstva gospodarstva u skladu s ovlastima određenim Zakonom o inspekcijama u gospodarstvu" Obrazloženje: U sadašnjem prijedlgu insinuira se ja odtređeni Zakon jer se spominje u jednini, a nije izrijekom rečeno koji, što dovodi do neoređenosti i nerazumljivosti za "prosječnog" potrošača. A i nije tajna o kojem se zakonu radi Nije prihvaćen U članku 13. kojim se izmjenjuje članak 134. važećeg Zakona koristi se uobičajeni nomotehnički izričaj prilikom izrade normativnih akata a sukladno pravilima struke.
32 Razvojna organizacija zaštite potrošača NACRT KONAČNOG PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI POTROŠAČA    , Članak 2. Članak 11.a, stavak 3. mijenja se i glasi: "Hrvatska regulatorna agencija za mrežne djelatnosti pravilnikom će propisati postupak upisa i ispisa iz Registra iz stavka 1. ovoga članka." Obtrazloženje: Podaci u Registru nemaju nikakve spojnice sa Ministarstvom gospodarstva, pa je neprimjereno da Ministar gospodarstva propisuje postupke koji zalaze u područja drugih ministarstava, a i nema osnove da Agencija u ovom slučaju HAKOM daje suglasnot Ministru za donošenje Pravilnika: Nije prihvaćen Prijedlog se odbija. Ministarstvo gospodarstva kao predlagatelj normativnih akata iz svoje nadležnosti nije ovlašteno propisivati drugom nadležnom tijelu ili pravnoj osobi s javnom ovlašću donošenje podzakonskih akata.
33 Razvojna organizacija zaštite potrošača NACRT KONAČNOG PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI POTROŠAČA    , Članak 2. Članak 11.a stavak 1. mijenja se i glasi: "Potrošač koji ne želi primati pozive i/ili poruke koje se odnose na promidžbu i prodaju putem telefona može se upisati u Registar potrošača koji žele biti kontaktirani u okviru promidžbe i prodaje putem telefona" Obrazloženje: Zakon o zaštiti osobnih podataka, a i članak XX iz ZoZP o zaštiti osobnih podataka, osobni podaci se mogu koristiti samo uz privolu potrošača. Pa je jasno da se osobnim podacima potrošača može raspolagati isključivo uz provolu, te ne korištenje podataka koji ne žele primati promidžbene materijale, kršenje pozitivnih zakonskih odrednica Nije prihvaćen Prijedlog se odbija. Intencija odredbe članka 2. kojim se dodaje članak 11 a. kojim je uređena zaštita od neželjenog komuniciranja od strane trgovca, odnosno da potrošači koji ne želi primati pozive trgovaca koji nude svoje proizvode putem telefona ili sms poruka mogu upisati u Registar svoj broj telefona, a trgovci koji se bave takvom vrstom prodajom, morat će prije toga konzultirati registar kako ne bi kontaktirali potrošače koji to ne žele. Registar će biti javan na način da će biti dostupan svim zainteresiranim trgovcima koji će, elektroničkim putem, imati pristup u isti putem korisničkog imena i zaporke, o čemu će detaljnije biti propisano pravilnikom. Dok je odredbom članka 21. stavka 1., Zakona o zaštiti osobnih podataka propisano da ispitanik ima pravo usprotiviti se obradi osobnih podataka u svrhu marketinga u kojem se slučaju predmetni osobni podaci ne smiju obrađivati i koja ne konkretizira način provođenja marketinških aktivnosti, predmetna odredba ovog Nacrta prijedloga odnosi se isključivo na zabranu kontaktiranja putem telefona i sms poruka.
34 Luka Tomašegović NACRT KONAČNOG PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI POTROŠAČA     U članku 72 Zakona o zaštiti potrošača trebale bi se brisati riječi "sklopljen izvan poslovnih prostorija ili sklopljen na daljinu". Naime, sadašnje pravilo riješava problem koji bi nastao zbog činjenice da potrošač kupnjom na daljinu nije mogao pregledati predmet ugovora te nije mogao sa sigurnošću utvrditi hoće li mu predmet ugovora odgovarati. Međutim, ukoliko, primjerice, potrošač u prostorijama trgovca kupi neki proizvod koji nije moguće testirati na licu mjesta (zbog ambalaže, okolnosti u domu potrošača koje bi onemogućile upotrebu predmeta ugovora itd) ili se jednostavno predomislio (što može učiniti ako sklapa ugovor na daljinu), on ga ne može vratiti trgovcu. Uzmimo primjer neke mrežne opreme koja zbog raznih smetnji ne radi na zadovoljavajuć način, a što nije moglo biti utvrđeno u prostorijama trgovca. Uzmimo primjer nekog kućanskog aparata koji nije moguće postaviti u domu potrošača zbog izmjere koja sadržava grešku od samo 1 cm. Uzmimo primjer zvučnika koji prema stavu potrošača nisu bili dovoljno kvalitetnog zvuka pa se odlučio na druge zvučnike kod drugog trgovca ali ove prve ne može vratiti. Uzmimo primjer situacije u kojoj potrošač naknadno shvati da mu je sklapanje tog ugovora ugrozilo egzistenciju jer je predmet ugovora bio preskup. A možda se potrošač naprosto predomislio jer ako je mogao prethodno razmišljati o kupnji, zašto se ne bi mogao i naknadno predomisliti? Ne navodeći imena, mogu potvrditi da neki trgovci imaju ovu praksu unatoč činjenici da zakonski nisu obvezni to primjenjivati jer su svjesni da je nemoguće adekvatno testirati neki proizvod u dućanu. A s druge strane, jednom prilikom mi je rečeno da ne mogu vratiti jedan miš i zamijeniti ga za drugi zato što sam "ga otpakirao", iako je plastično pakiranje bilo zatvoreno samo nekom jačom vrstom samoljepljive trake te se moglo samo zatvoriti i ponovno zalijepiti, uz obrazloženje da sam ta dva uređaja mogao isprobati u dućanu. Ali postavljam pitanje - kako sam mogao utvrditi odgovara li mi neki miš samo što sam napravio par poteza u dućanu na računalu koje nije isto kao moje? Međutim, konkretni dućan ima internetsku prodaju te sam mogao tako kupiti taj miš i primijeniti članak 72. Ali tko uopće razmišlja o tako nečemu u trenutku kupovine miša zajedno s računalom? A također radilo se o malo skupljem računalu kojeg nisam mogao kupiti preko webshopa jer se nije nudila obročna otplata, ako bi netko možda rekao da sam mogao kupiti i računalo i miš preko webshopa. Siguran sam da ima još mogućih obrazloženja ali smatram da je ovo dovoljno da se ovakva opcija uvede, a također mislim da time ne bi bila naručena ravnoteža interesa potrošača i trgovaca. Pogotovo zato što je to moguće sklapanjem ugovora na daljinu ili izvan prostorija trgovca. Nije prihvaćen Izmjene članka koji navodi sudionik savjetovanja nisu predmet Nacrta prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača.
35 HRVATSKA UDRUGA ZA ZAŠTITU POTROŠAČA - HUZP NACRT KONAČNOG PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI POTROŠAČA     Hrvatske udruga za zaštitu potrošača HUZP huzp hr Udruge potrošača su predložile pedesetak izmjena i dopuna Zakona o zaštiti potrošača. Nažalost samo dva su prihvaćena i to djelomično. Najveći doseg je da nas neće moći uznemiravati telefonom prilikom prodaje , a zašto bismo mi potrošači uopće negdje stavljali svoje podatke ako nešto ne želimo. Kada želim neki proizvod ili letak neke firme obratim im se i to zatražim. Prava stvar je što to ima 5 država Europske unije, a to đto pet puta više država nema nije bitno, Svi se deklarativno zalažu za prava potrošača, ali kada potrošačima treba nešto dati što je normalno u drugim državama , to kod nas ne može proći. Naveli bismo Vam samo nekoliko primjera koji nisu prošili, a mišljenja smo da nema zapreka u Europskoj uniji na koju se tako često pozivamo: 1. Iz kojeg razloga moramo imati registar osoba koje ne žele d budu uznemiravane telefonom raznim ponudama za sklapanje poslova. Oni koji to žele ostaviti će svoje podatke kod trgovaca koji se time bave. 2. Zašto je problem da u Zakon uz primjereni rok (a nitko ne zna koji je to rok) u kojem se treba popraviti neki proizvod u jamstvenom roku ne bi ušla i odredba da rok ne smije biti dulji od 15 dana. Tako se dešava da se na primjer mobitel ili hladnjak u sredini ljeta popravljaju 45 dana. U svijetu je normalno da danas nazovete servisera i uređaj je najkasnije za tri dana popravljen. 3. U prošlom Zakonu nije bilo dozvoljeno naplaćivati vrećice s logotipom trgovca. Sada je to dozvoljeno da potrošači plaćaju trgovčevu reklamu, a u velikim trgovačkim centrima ne možete kupiti vrećicu bez logotipa trgovca. Zatvara se tržište vrećicama. Koji je interes Ministarstva gospodarstva kao predlagača zakona? 4. Što smeta Ministarstvu gospodarstva da javne usluge prošili s uslugama održavanja groblja, krematorija i prijevoza pokojnika (što je do sada bilo), javnih parkirališta i upravitelja zgrada gdje potrošači imaju velikih problema? Smeta li to Europskoj uniji? 5. U Zakonu stoji da cijene javnih usluga moraju biti obračunate temeljem zakonskih propisa, čemu nitko ne može ništa prigovoriti, ali bi trebalo naznačiti da zakonitost nadgleda nadležno ministarstvo. Posebno sada imamo cjenike koji su nezakoniti (naplata kućnog otpada) , a da bi potrošači pokrenuli postupak utvrđivanja nezakonitosti i da bi on bio okončan može proći i više godina – tužbe za zaštitu zakonitosti. 6. Što priječi Ministarstvo gospodarstva da Savjetodavna tijela u jedinicama lokalne vlasti i samouprave moraju dati suglasnost na povećanje odnosno smanjenje cijena, a ne mišljenje koje nikoga ne obvezuje? Time bi se dobila veća snaga lokalne samouprave, ali i potrošača koji su u tim tijelima. 7. Svi se zaklinju u kolektivnu zaštitu potrošača, ali nitko ne želi za istu osigurati novac ili besplatnu ravnu pomoć. 8. Također smo predložili da potrošači koji prijavljuju tržnim ili nadležnim inspektorima nešto što je od interesa za većinu potrošača ne trebaju napraviti žalbu najprije trgovcu, ali nažalost to nije ušlo u prijedlog izmjena. Neki kažu da će tako manje prijava doći do inspekcije. Ostale prijedloge možete vidjeti na stranicama Hrvatske udruge za zaštitu potrošača huzp hr. Naravno pitanje je kakva je javna rasprava i dostupnost iste kada se njom mogu koristiti samo građani koji imaju računala i internet. To je prilog demokraciji jer naravno moraju se i registrirati . Zašto nije javnost obaviještena da može svoje primjedbe staviti i na adresu Ministarstva gospodarstva, zašto nije uvedena adresa e-pošte na koju se ne treba registrirati. Zar ne mislite poštovani organizatori javne rasprave da bi to bilo demokratskije i poštenije prema potrošačima na što se svi zaklinju. Mi smo svoje prijedloge poslali Predsjedniku Vlade i ministru gospodarstva, a Vi ne možete reći da ih niste dobili. Nadamo se da ćete ovakva savjetovanja odnosno javne rasprave dopuniti kako smo predložili. Sve se radi da prijedlozi potrošača ne stignu do Vas, ali barem ste as ovaj puta pozvali u radnu grupu mada nikakve koristi jer niste usvojili naše prijedloge. S poštovanjem Tomislav Lončar, tajnik Hrvatske udruge za zaštitu potrošača-HUZP Nije prihvaćen Intencija odredbe članka 2. kojim se dodaje članak 11 a. kojim je uređena zaštita od neželjenog komuniciranja od strane trgovca, odnosno da potrošači koji ne želi primati pozive trgovaca koji nude svoje proizvode putem telefona ili sms poruka mogu upisati u Registar svoj broj telefona, a trgovci koji se bave takvom vrstom prodajom, morat će prije toga konzultirati registar kako ne bi kontaktirali potrošače koji to ne žele. Registar će biti javan na način da će biti dostupan svim zainteresiranim trgovcima koji će, elektroničkim putem, imati pristup u isti putem korisničkog imena i zaporke, o čemu će detaljnije biti propisano pravilnikom. Dok je odredbom članka 21. stavka 1., Zakona o zaštiti osobnih podataka propisano da ispitanik ima pravo usprotiviti se obradi osobnih podataka u svrhu marketinga u kojem se slučaju predmetni osobni podaci ne smiju obrađivati i koja ne konkretizira način provođenja marketinških aktivnosti, predmetna odredba ovog Nacrta prijedloga odnosi se isključivo na zabranu kontaktiranja putem telefona i sms poruka. Ostali prijedlozi koje navodi sudionik savjetovanja nisu predmet Nacrta prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača.
36 A1 Hrvatska d.o.o. NACRT KONAČNOG PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI POTROŠAČA    , Članak 10. Predlažemo da se u predmetni članak doda stavak (3) koji glasi: (3) Odredbe ovog članka primjenjuju se na trgovce osim u slučaju kada je prodaja na daljinu propisana posebnim zakonom. Podredno ukoliko nije prihvatljiv prijedlog da se doda stavak 3 kako je navedeno predlažemo da se stavak (2) izmijeni na način da glasi: (2) Ugovor iz stavka 1. Ovog članka smatra se sklopljenim kad potrošač da svoj pisani pristanak na ponudu putem trajnog medija što uključuje elektroničku poštu, SMS i glasovni poziv koji se snima. Obrazloženje prijedloga: Propisi koji definiraju prodaju putem telefona a koji se primjenjuju na tržištu elektroničkih komunikacijskih (Zakon o elektroničkim komunikacijama te izmjene Pravilnika o načinu i uvjetima obavljanja djelatnosti elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga koji je stupio na snagu 01.05.2015. godine) već su sada usklađene sa ZZP-om te uređuju prodaju na daljinu što uključuje i prodaju putem telefona na način da:  U slučaju sklapanja ugovora na daljinu operator mora korisniku bez odgode dostaviti potvrdu na prikladnom trajnom mediju o sklopljenom ugovoru s naznačenim informacijama o ugovorenoj javnoj komunikacijskoj usluzi, trajanju ugovora te o pravu na raskid ugovora, poštujući pritom odredbe posebnog zakona  Ugovor sklopljen na daljinu (telefonskim putem) smatra se sklopljenim s danom slanja potvrde o sklapanju ugovora korisniku Dodatno svi operatori prilikom prodaje putem telefona, vrše dodatnu kontrolu prodaje na način da se obavlja kontrolni poziv od strane drugog djelatnika koji zove korisnika i provjerava da li je korisnik razumio uvjete prodaje putem telefona. S obzirom na izmjene koje su uvedene na tržištu elektroničkih komunikacijskih usluga od 01. svibnja 2015. godine, potrebno je određeno razdoblje primjene istih da se vidi da li postoji potreba za izmjenom postojeće procedure, te se iste mogu na najučinkovitiji način obuhvatiti izmjenama i dopunama prethodno navedenog Pravilnika HAKOM-a koji detaljno uređuje to područje odnosa krajnjih korisnika javnih komunikacijskih usluga i operatora. Stoga smatramo da se na tržište elektroničkih komunikacijskih usluga trebaju primjenjivati Zakon o elektroničkim komunikacijama (dalje: ZEK) i Pravilnik o načinu i uvjetima obavljanja elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga (dalje: Pravilnik) kao Lex specialis a što je potvrdio u sudskoj praksi i Visoki upravni sud po pitanju definicije potrošača na tržištu elektroničkih komunikacija i to iz slijedećih razloga:  Predložene izmjene idu na štetu potrošača – potrošačima se uvođenjem obveze slanja operatorima potpisane ponude odgađa vrijeme realizacije usluge koju je ugovorio s operatorom putem telefona a koju je potrošač voljno izabrao i koja može biti povoljnija u odnosu na postojeću uslugu. Posebice kod postojećih korisnika telefonskom prodajom omogućuju se uvijek za korisnika povoljnije i jeftinije usluge, prilagođene njihovim korisničkim navikama i potrebama. Operatorima je interes imati zadovoljnog korisnika koji neće otići konkurenciji i u tom smislu će štiti i njega i njegova potrošačka prava kao i omogućiti da na jednostavna i brz način dobije uslugu bez nepotrebnog dodatnog angažmana slanjem potpisane ponude, kojeg većina korisnika i ne želi ako putem telefona ugovara uslugu.  Potrošači su postojećim ZZP-om te ZEK-om i Pravilnikom zaštićeni budući da: i. Moraju dati nedvosmisleni pristanak putem telefona koji se razgovor snima ii. Nakon prodajnog razgovora operator mora korisniku bez odgode dostaviti potvrdu na prikladnom trajnom mediju o sklopljenom ugovoru s naznačenim informacijama o ugovorenoj javnoj komunikacijskoj usluzi, trajanju ugovora te o pravu na raskid ugovora, poštujući pritom odredbe posebnog zakona iii. Ugovor sklopljen na daljinu (telefonskim putem) smatra se sklopljenim s danom slanja potvrde o sklapanju ugovora korisniku, od kojeg trenutka počinje teći rok od 14 dana u kojem potrošač može raskinuti ugovor bez ikakvih posljedica. iv. Ukoliko operator ne može dokazati da je potrošaču dostavio potvrdu o sklopljenom ugovoru, potrošač može ugovor raskinuti u roku do 12 mjeseci od kada mu je usluga realizirana. v. U slučaju spora u pogledu toga je li ugovor stvarno zaključen teret dokaza je na trgovcu (kao onoj strani koja treba utužiti svoje potraživanje iz takvog ugovora), a ZZP izrijekom zabranjuje ugovorno prebacivanje tereta dokaza na potrošača određujući takvu ugovornu odredbu nepoštenom. Dakle, izostanak pisanog dokaza predstavlja rizik samo za trgovca, ne i za potrošača.  Uvođenje ove obveze će dovesti do produljenja procesa sklapanja ugovora te realizacije usluge potrošaču koja će onemogućiti potrošača da brzo i jednostavno dobije uslugu koja je za njega povoljnija i koju želi (većina korisnika želi ili ima izrazitu potrebu da mu se elektroničke komunikacijske usluge operatora realiziraju u kratkom roku od trenutka kada su istu zatražili). Stoga će primjena predložene odredbe imati izrazito negativan utjecaj na prodaju putem telefona na način da se cijeli proces dodatno produljuje na slijedeći način:  Operator vrši prodajni razgovor sa potrošačem,  Operator šalje ponudu potrošaču,  Potrošač potpisuje ponudu i šalje je poštom preporučeno s povratnicom operatoru da može dokazati od kada se smatra da je ugovor sklopljen (dodatni trošak za potrošača),  Tek nakon što poštom zaprimi potpisanu ponudu operator kreće u postupak realizacije usluge.  Predložene izmjene nisu u skladu sa Digital Single Market strategijom Europske komisije na način da je primjena ove odredbe u direktnoj suprotnosti sa ciljevima Europske Komisije koja želi poticati E-prodaju. Operatori smatraju da je postojeća Direktiva u suprotnosti sa novom DSM strategijom koja se temelji na tri osnovna stupa:  bolji pristup za potrošače i poslovne subjekte digitalnim uslugama i kupovini putem interneta na području cijele EU  stvaranje boljih i jednakih uvjeta za razvoj digitalnih mreža i usluga  maksimiziranje potencijala rasta digitalne ekonomije Zaključno, „E-Commerce“ je dio EU Scoreboard koji je instrument za nadzor Europske Komisije te negativan razvoj e-trgovine u pojedinoj državi članici može rezultirati kontrolom od strane EU komisije.  Predložene izmjene ZZP-a na način da je u slučaju sklapanja ugovora o uslugama na daljinu putem telefona, trgovac dužan potrošaču dostaviti ponudu na trajnom mediju, odnosno da se ugovor smatra se sklopljenim kad potrošač potpisanu ponudu pošalje trgovcu, nisu u skladu sa Direktivom 2011/83/EU od 25. listopada 2011. godine Prihvaćen Primjedba se prihvaća na način da su od primjene ovoga članka izuzeti ugovori sklopljeni temeljem Zakona o elektroničkim komunikacijama i na njemu temeljenih provedbenih propisa, a čime je ova problematika detaljno uređena.
37 Telemach Hrvatska d.o.o. NACRT KONAČNOG PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI POTROŠAČA    , Članak 10. Tele2 d.o.o. predlaže da se u predmetni članak doda stavak (3) koji glasi: "(3) Odredbe ovog članka primjenjuju se na trgovce osim u slučaju kada je prodaja na daljinu propisana posebnim zakonom." Podredno ukoliko nije prihvatljiv prijedlog da se doda stavak 3 kako je navedeno Operatori predlažu da se stavak (2) izmijeni na način da glasi: "(2) Ugovor iz stavka 1. Ovog članka smatra se sklopljenim kad potrošač da svoj pisani pristanak na ponudu putem trajnog medija što uključuje elektroničku poštu, SMS i glasovni poziv koji se snima." Obrazloženje prijedloga: Propisi koji definiraju prodaju putem telefona a koji se primjenjuju na tržištu elektroničkih komunikacijskih (Zakon o elektroničkim komunikacijama te izmjene Pravilnika o načinu i uvjetima obavljanja djelatnosti elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga koji je stupio na snagu 01.05.2015. godine) već su sada usklađene sa ZZP-om te uređuju prodaju na daljinu što uključuje i prodaju putem telefona na način da:  U slučaju sklapanja ugovora na daljinu operator mora korisniku bez odgode dostaviti potvrdu na prikladnom trajnom mediju o sklopljenom ugovoru s naznačenim informacijama o ugovorenoj javnoj komunikacijskoj usluzi, trajanju ugovora te o pravu na raskid ugovora, poštujući pritom odredbe posebnog zakona  Ugovor sklopljen na daljinu (telefonskim putem) smatra se sklopljenim s danom slanja potvrde o sklapanju ugovora korisniku Dodatno svi operatori prilikom prodaje putem telefona, vrše dodatnu kontrolu prodaje na način da se obavlja kontrolni poziv od strane drugog djelatnika koji zove korisnika i provjerava da li je korisnik razumio uvjete prodaje putem telefona. S obzirom na izmjene koje su uvedene na tržištu elektroničkih komunikacijskih usluga od 01. svibnja 2015. godine, potrebno je određeno razdoblje primjene istih da se vidi da li postoji potreba za izmjenom postojeće procedure, te se iste mogu na najučinkovitiji način obuhvatiti izmjenama i dopunama prethodno navedenog Pravilnika HAKOM-a koji detaljno uređuje to područje odnosa krajnjih korisnika javnih komunikacijskih usluga i operatora. Stoga Tele2 d.o.o. smatra da se na tržište elektroničkih komunikacijskih usluga trebaju primjenjivati Zakon o elektroničkim komunikacijama (dalje: ZEK) i Pravilnik o načinu i uvjetima obavljanja elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga (dalje: Pravilnik) kao Lex specialis a što je potvrdio u sudskoj praksi i Visoki upravni sud po pitanju definicije potrošača na telekom tržištu i to iz slijedećih razloga:  Predložene izmjene idu na štetu potrošača – potrošačima se uvođenjem obveze slanja operatorima potpisane ponude odgađa vrijeme realizacije usluge koju je ugovorio s operatorom putem telefona a koju je potrošač voljno izabrao i koja može biti povoljnija u odnosu na postojeću uslugu. Posebice kod postojećih korisnika telefonskom prodajom omogućuju se uvijek za korisnika povoljnije i jeftinije usluge, prilagođene njihovim korisničkim navikama i potrebama. Operatorima je interes imati zadovoljnog korisnika koji neće otići konkurenciji i u tom smislu će štiti i njega i njegova potrošačka prava kao i omogućiti da na jednostavna i brz način dobije uslugu bez nepotrebnog dodatnog angažmana slanjem potpisane ponude, kojeg većina korisnika i ne želi ako putem telefona ugovara uslugu.  Potrošači su postojećim ZZP-om te ZEK-om i Pravilnikom zaštićeni budući da: i. Moraju dati nedvosmisleni pristanak putem telefona koji se razgovor snima ii. Nakon prodajnog razgovora operator mora korisniku bez odgode dostaviti potvrdu na prikladnom trajnom mediju o sklopljenom ugovoru s naznačenim informacijama o ugovorenoj javnoj komunikacijskoj usluzi, trajanju ugovora te o pravu na raskid ugovora, poštujući pritom odredbe posebnog zakona iii. Ugovor sklopljen na daljinu (telefonskim putem) smatra se sklopljenim s danom slanja potvrde o sklapanju ugovora korisniku, od kojeg trenutka počinje teći rok od 14 dana u kojem potrošač može raskinuti ugovor bez ikakvih posljedica. iv. Ukoliko operator ne može dokazati da je potrošaču dostavio potvrdu o sklopljenom ugovoru, potrošač može ugovor raskinuti u roku do 12 mjeseci od kada mu je usluga realizirana. v. U slučaju spora u pogledu toga je li ugovor stvarno zaključen teret dokaza je na trgovcu (kao onoj strani koja treba utužiti svoje potraživanje iz takvog ugovora), a ZZP izrijekom zabranjuje ugovorno prebacivanje tereta dokaza na potrošača određujući takvu ugovornu odredbu nepoštenom. Dakle, izostanak pisanog dokaza predstavlja rizik samo za trgovca, ne i za potrošača.  Uvođenje ove obveze će dovesti do produljenja procesa sklapanja ugovora te realizacije usluge potrošaču koja će onemogućiti potrošača da brzo i jednostavno dobije uslugu koja je za njega povoljnija i koju želi (većina korisnika želi ili ima izrazitu potrebu da mu se elektroničke komunikacijske usluge operatora realiziraju u kratkom roku od trenutka kada su istu zatražili). Stoga će primjena predložene odredbe imati izrazito negativan utjecaj na prodaju putem telefona na način da se cijeli proces dodatno produljuje na slijedeći način:  Operator vrši prodajni razgovor sa potrošačem,  Operator šalje ponudu potrošaču,  Potrošač potpisuje ponudu i šalje je poštom preporučeno s povratnicom operatoru da može dokazati od kada se smatra da je ugovor sklopljen (dodatni trošak za potrošača),  Tek nakon što poštom zaprimi potpisanu ponudu operator kreće u postupak realizacije usluge.  Predložene izmjene nisu u skladu sa Digital Single Market strategijom Europske komisije na način da je primjena ove odredbe u direktnoj suprotnosti sa ciljevima Europske Komisije koja želi poticati E-prodaju. Tele2 d.o.o. smatra da je postojeća Direktiva u suprotnosti sa novom DSM strategijom koja se temelji na tri osnovna stupa:  bolji pristup za potrošače i poslovne subjekte digitalnim uslugama i kupovini putem interneta na području cijele EU  stvaranje boljih i jednakih uvjeta za razvoj digitalnih mreža i usluga  maksimiziranje potencijala rasta digitalne ekonomije Zaključno, „E-Commerce“ je dio EU Scoreboard koji je instrument za nadzor Europske Komisije te negativan razvoj e-trgovine u pojedinoj državi članici može rezultirati kontrolom od strane EU komisije.  Predložene izmjene ZZP-a na način da je u slučaju sklapanja ugovora o uslugama na daljinu putem telefona, trgovac dužan potrošaču dostaviti ponudu na trajnom mediju, odnosno da se ugovor smatra se sklopljenim kad potrošač potpisanu ponudu pošalje trgovcu, nisu u skladu sa Direktivom 2011/83/EU od 25. listopada 2011. godine o pravima potrošača koja u članku 8. točki 6. navodi slijedeće: „ Kada se ugovor na daljinu sklapa telefonom, države članice mogu predvidjeti da trgovac mora potvrditi ponudu koju daje potrošaču, za kojeg ponuda postaje obvezujuća kad potpiše tu ponudu ili pošalje svoj pisani pristanak. Države članice mogu predvidjeti i da takve potvrde moraju biti na trajnom nosaču podataka.“ Stoga, u slučaju da MINGO ne prihvati primjenu lex specialis (ZEK + Pravilnik), Tele2 d.o.o. smatra da je potrebno uskladiti predmetnu odredbu sa tekstom čl.6. Direktive te omogućiti da potrošač da svoj nedvosmisleni pristanak putem trajnog medija što uključuje e-mail, SMS i poziv koji se snima. Prihvaćen Primjedba se prihvaća na način da su od primjene ovoga članka izuzeti ugovori sklopljeni temeljem Zakona o elektroničkim komunikacijama i na njemu temeljenih provedbenih propisa, a čime je ova problematika detaljno uređena.
38 Hrvatski Telekom d.d. NACRT KONAČNOG PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI POTROŠAČA    , Članak 10. HT Grupa predlaže da se u predmetni članak doda stavak (3) koji glasi: (3) Odredbe ovog članka primjenjuju se na trgovce osim u slučaju kada je prodaja na daljinu propisana posebnim zakonom. Podredno ukoliko nije prihvatljiv prijedlog da se doda stavak 3 kako je navedeno HT Grupa predlaže da se stavak (2) izmijeni na način da glasi: (2) Ugovor iz stavka 1. Ovog članka smatra se sklopljenim kad potrošač da svoj pisani pristanak na ponudu putem trajnog medija što uključuje elektroničku poštu, SMS i glasovni poziv koji se snima. Obrazloženje prijedloga: Propisi koji definiraju prodaju putem telefona a koji se primjenjuju na tržištu elektroničkih komunikacijskih (Zakon o elektroničkim komunikacijama te izmjene Pravilnika o načinu i uvjetima obavljanja djelatnosti elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga koji je stupio na snagu 01.05.2015. godine) već su sada usklađene sa ZZP-om te uređuju prodaju na daljinu što uključuje i prodaju putem telefona na način da:  U slučaju sklapanja ugovora na daljinu operator mora korisniku bez odgode dostaviti potvrdu na prikladnom trajnom mediju o sklopljenom ugovoru s naznačenim informacijama o ugovorenoj javnoj komunikacijskoj usluzi, trajanju ugovora te o pravu na raskid ugovora, poštujući pritom odredbe posebnog zakona  Ugovor sklopljen na daljinu (telefonskim putem) smatra se sklopljenim s danom slanja potvrde o sklapanju ugovora korisniku Dodatno svi operatori prilikom prodaje putem telefona, vrše dodatnu kontrolu prodaje na način da se obavlja kontrolni poziv od strane drugog djelatnika koji zove korisnika i provjerava da li je korisnik razumio uvjete prodaje putem telefona. S obzirom na izmjene koje su uvedene na tržištu elektroničkih komunikacijskih usluga od 01. svibnja 2015. godine, potrebno je određeno razdoblje primjene istih da se vidi da li postoji potreba za izmjenom postojeće procedure, te se iste mogu na najučinkovitiji način obuhvatiti izmjenama i dopunama prethodno navedenog Pravilnika HAKOM-a koji detaljno uređuje to područje odnosa krajnjih korisnika javnih komunikacijskih usluga i operatora. Stoga HT Grupa smatra da se na tržište elektroničkih komunikacijskih usluga trebaju primjenjivati Zakon o elektroničkim komunikacijama (dalje: ZEK) i Pravilnik o načinu i uvjetima obavljanja elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga (dalje: Pravilnik) kao Lex specialis a što je potvrdio u sudskoj praksi i Visoki upravni sud po pitanju definicije potrošača na telekom tržištu i to iz slijedećih razloga:  Predložene izmjene idu na štetu potrošača – potrošačima se uvođenjem obveze slanja operatorima potpisane ponude odgađa vrijeme realizacije usluge koju je ugovorio s operatorom putem telefona a koju je potrošač voljno izabrao i koja može biti povoljnija u odnosu na postojeću uslugu. Posebice kod postojećih korisnika telefonskom prodajom omogućuju se uvijek za korisnika povoljnije i jeftinije usluge, prilagođene njihovim korisničkim navikama i potrebama. Operatorima je interes imati zadovoljnog korisnika koji neće otići konkurenciji i u tom smislu će štiti i njega i njegova potrošačka prava kao i omogućiti da na jednostavna i brz način dobije uslugu bez nepotrebnog dodatnog angažmana slanjem potpisane ponude, kojeg većina korisnika i ne želi ako putem telefona ugovara uslugu.  Potrošači su postojećim ZZP-om te ZEK-om i Pravilnikom zaštićeni budući da: i. Moraju dati nedvosmisleni pristanak putem telefona koji se razgovor snima ii. Nakon prodajnog razgovora operator mora korisniku bez odgode dostaviti potvrdu na prikladnom trajnom mediju o sklopljenom ugovoru s naznačenim informacijama o ugovorenoj javnoj komunikacijskoj usluzi, trajanju ugovora te o pravu na raskid ugovora, poštujući pritom odredbe posebnog zakona iii. Ugovor sklopljen na daljinu (telefonskim putem) smatra se sklopljenim s danom slanja potvrde o sklapanju ugovora korisniku, od kojeg trenutka počinje teći rok od 14 dana u kojem potrošač može raskinuti ugovor bez ikakvih posljedica. iv. Ukoliko operator ne može dokazati da je potrošaču dostavio potvrdu o sklopljenom ugovoru, potrošač može ugovor raskinuti u roku do 12 mjeseci od kada mu je usluga realizirana. v. U slučaju spora u pogledu toga je li ugovor stvarno zaključen teret dokaza je na trgovcu (kao onoj strani koja treba utužiti svoje potraživanje iz takvog ugovora), a ZZP izrijekom zabranjuje ugovorno prebacivanje tereta dokaza na potrošača određujući takvu ugovornu odredbu nepoštenom. Dakle, izostanak pisanog dokaza predstavlja rizik samo za trgovca, ne i za potrošača.  Uvođenje ove obveze će dovesti do produljenja procesa sklapanja ugovora te realizacije usluge potrošaču koja će onemogućiti potrošača da brzo i jednostavno dobije uslugu koja je za njega povoljnija i koju želi (većina korisnika želi ili ima izrazitu potrebu da mu se elektroničke komunikacijske usluge operatora realiziraju u kratkom roku od trenutka kada su istu zatražili). Stoga će primjena predložene odredbe imati izrazito negativan utjecaj na prodaju putem telefona na način da se cijeli proces dodatno produljuje na slijedeći način:  Operator vrši prodajni razgovor sa potrošačem,  Operator šalje ponudu potrošaču,  Potrošač potpisuje ponudu i šalje je poštom preporučeno s povratnicom operatoru da može dokazati od kada se smatra da je ugovor sklopljen (dodatni trošak za potrošača),  Tek nakon što poštom zaprimi potpisanu ponudu operator kreće u postupak realizacije usluge.  Predložene izmjene nisu u skladu sa Digital Single Market strategijom Europske komisije na način da je primjena ove odredbe u direktnoj suprotnosti sa ciljevima Europske Komisije koja želi poticati E-prodaju. Operatori smatraju da je postojeća Direktiva u suprotnosti sa novom DSM strategijom koja se temelji na tri osnovna stupa:  bolji pristup za potrošače i poslovne subjekte digitalnim uslugama i kupovini putem interneta na području cijele EU  stvaranje boljih i jednakih uvjeta za razvoj digitalnih mreža i usluga  maksimiziranje potencijala rasta digitalne ekonomije Zaključno, „E-Commerce“ je dio EU Scoreboard koji je instrument za nadzor Europske Komisije te negativan razvoj e-trgovine u pojedinoj državi članici može rezultirati kontrolom od strane EU komisije.  Predložene izmjene ZZP-a na način da je u slučaju sklapanja ugovora o uslugama na daljinu putem telefona, trgovac dužan potrošaču dostaviti ponudu na trajnom mediju, odnosno da se ugovor smatra se sklopljenim kad potrošač potpisanu ponudu pošalje trgovcu, nisu u skladu sa Direktivom 2011/83/EU od 25. listopada 2011. godine o pravima potrošača koja u članku 8. točki 6. navodi slijedeće: „ Kada se ugovor na daljinu sklapa telefonom, države članice mogu predvidjeti da trgovac mora potvrditi ponudu koju daje potrošaču, za kojeg ponuda postaje obvezujuća kad potpiše tu ponudu ili pošalje svoj pisani pristanak. Države članice mogu predvidjeti i da takve potvrde moraju biti na trajnom nosaču podataka.“ Stoga, u slučaju da MINGO ne prihvati primjenu lex specialis (ZEK + Pravilnik), HT Grupa smatra da je potrebno uskladiti predmetnu odredbu sa tekstom čl.6. Direktive te omogućiti da potrošač da svoj nedvosmisleni pristanak putem trajnog medija što uključuje e-mail, SMS i poziv koji se snima. Prihvaćen Primjedba se prihvaća na način da su od primjene ovoga članka izuzeti ugovori sklopljeni temeljem Zakona o elektroničkim komunikacijama i na njemu temeljenih provedbenih propisa, a čime je ova problematika detaljno uređena.
39 Zagrebačka banka d.d. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE, Članak 19. U čl. 19. bi trebalo ispraviti numeraciju članaka Zakona o izmjenama i dopunama koji se odnose na članke 137. i 138. Zakona o zaštiti potrošača. Prihvaćen Primjedba se prihvaća.
40 Zagrebačka banka d.d. NACRT KONAČNOG PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI POTROŠAČA    , Članak 15. U čl. 15. Zakona o izmjenama i dopunama kojim se mijenja čl. 138. st.1. toč. 14. prekršajnu odredbu treba uskladiti s odredbom članka 10. stavka 6. na koju se odnosi odnosno potrebno je brisati riječi „na prodajnom mjestu“. Prihvaćen Primjedba se prihvaća.
41 Zagrebačka banka d.d. NACRT KONAČNOG PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI POTROŠAČA    , Članak 12. U čl. 12. Zakona o izmjenama i dopunama kojim se mijenja čl. 125.st.2. je očita pogreška u navođenju „trgovačkog suda“ kao „rgovačkog suda“. Prihvaćen Primjedba se prihvaća.