Izvješće o provedenom savjetovanju - Savjetovanje o Nacrtu prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona, s Konačnim prijedlogom Zakona

Redni broj
Korisnik
Područje
Komentar
Status odgovora
Odgovor
1 ZAJEDNICA SAVEZA OSOBA S INVALIDITETOM HRVATSKE - SOIH PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA KAZNENOG ZAKONA, S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA Zajednica saveza osoba s invaliditetom Hrvatske (SOIH) pozdravlja izmjenu KZ - a kojom će se kazneno djelo spolnog uznemiravanja progoniti po službenoj dužnosti za sve kategorije žrtava, kao i prijedlog da kazneni progon ne zastarijeva za teška kaznena djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta iz članka 166. stavak 2. Kaznenog zakona te predlaže: - proširiti definiciju kruga bliskih osoba sadržanu u čl. 87. st. 9. KZ -a na način da se pojmom bliskih osoba obuhvate bivši i sadašnji intimni partneri neovisno o tome žive li u zajedničkom kućanstvu - izmijeniti opis kaznenog djela spolnog uznemiravanja iz čl. 156. na način da se postojanje navedenog kaznenog djela ne čini ovisnim isključivo o odnosu nadređenosti/podređenosti, zavisnosti odnosno posebne ranjivosti žrtve, a da se kazneno djelu učinjeno u navedenim okolnostima predvidi u posebnom stavku kao djelo sa strožom sankcijom. - u kaznenim djelima iz članaka 117.st.2 (tjelesna ozljeda), 118. st.2 (teška tjelesna ozljeda), 119. st.2 (osobito teška tjelesna ozljeda), 139.st.3 (prijetnja), 140. st.2 (nametljivo ponašanje), a za koja je propisana stroža kazna ukoliko je djelo počinjeno na štetu posebno ranjive osobe, predlaže se da se uvrsti i osobu posebnu ranjivu „zbog invaliditeta“, kao i u članak 111. st.2 (teško ubojstvo) - u kaznenim djelima iz članaka 136.st.3. (protupravno oduzimanje slobode), 137. st.2 (otmica) te 138.st.2 (prisila) riječi „težim invaliditetom“ zamjene riječju „invaliditetom“. Ističemo kako je u Zakonu o zaštiti od nasilja u obitelji (ZZNO) u čl. 10. t. 6. nasilje u obitelji definirano kao zanemarivanje potreba osobe s invaliditetom ili osobe starije životne dobi koje dovodi do njezine uznemirenosti ili vrijeđa njezino dostojanstvo i time joj nanosi tjelesne ili duševne patnje, a koje je u okviru čl.22 ZZNO sankcionirano prekršajnopravnom sankcijom. Predlažemo da se u okviru čl. 171 . KZ - a (ostavljanje u teškom položaju bliske osobe) uzme u obzir da djelo može biti počinjeno prema bliskoj osobi posebno ranjivoj zbog te invaliditeta da se strože sankcionira djelo koje čini onaj tko kršenjem svojih zakonskih obiteljskih obveza ostavlja u teškom položaju blisku osobu s invaliditetom ili osobu starije životne dobi koja ne može sama o sebi skrbiti. Djelomično prihvaćen Nacrtom prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona predlaže se redefiniranje procesne pretpostavke progona kaznenog djela spolnog uznemiravanja iz članak 156. Kaznenog zakona i to na način da se za predmetno kazneno djelo briše odredba članka 156. stavka 3. Kaznenog zakona kojom je propisan progon ovog kaznenog djela po prijedlogu. Predmetnim će se postići da će se kazneno djelo spolnog uznemiravanja progoniti po službenoj dužnosti za sve kategorije žrtava. Prijedlog koincidira s prijedlogom Radne skupine osnovane za izmjene i dopune Kaznenog zakona koju vodi Ministarstvo pravosuđa i uprave, a koja je za svoj cilj imala redefiniranje procesne pretpostavke progona za kazneno djelo spolnog uznemiravanja. Zakonom o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona, s Konačnim prijedlogom zakona, dopunit će se članak 87. stavak 9. KZ na način da će značenje izraza bliske osobe obuhvati i sadašnjeg ili bivšeg partnera u intimnoj vezi. Kazneno djelo iz članka 156. Kaznenog zakona, među ostalim se i razlikuje od prekršaja po tome što se spolno uznemiravanje čini prema zavisnim ili ranjivim osobama. Stoga su sve one i propisane kao temeljni oblik počinjenja kaznenog djela spolnog uznemiravanja. Na mogućnost ograničenja mogućnosti kaznenopravne prisile u odnosu na spolno uznemiravanje, ukazuje i pojašnjavajuće Izvješće Konvencije Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji koje navodi kako spolno uznemiravanje može biti predmet kaznenih ili drugih pravnih sankcija, ostavljajući na taj način mogućnost strankama Konvencije da same odaberu vrstu posljedice s kojim će se počinitelj suočiti nakon počinjenja ovog specifičnog protupravnog postupanja. Kazneno djelo iz članka 156. Kaznenog zakona dolazi u primjenu ako je počinjeno zlouporabom odnosa nadređenosti, bilo na poslu ili u provođenju odgojno-obrazovne ili sportske djelatnosti ili drugdje, odnosno odnosa zavisnosti, zbog primjerice: imovinskog, zdravstvenog, obiteljskog ili drugog stanja, ili je spolno uznemiravanje počinjeno prema ranjivim osobama iz članka 156. stavka 1. Kaznenog zakona. U kaznenim djelima iz članaka 117.st.2 (tjelesna ozljeda), 118. st.2 (teška tjelesna ozljeda), 119. st.2 (osobito teška tjelesna ozljeda), 139.st.3 (prijetnja), 140. st.2 (nametljivo ponašanje), a za koja je propisana stroža kazna ukoliko je djelo počinjeno na štetu posebno ranjive osobe, predlaže se da se uvrsti i osobu posebnu ranjivu „zbog invaliditeta“, kao i u članak 111. st.2 (teško ubojstvo), ukazujemo kako kvlaificirani oblici navedenih kaznneih djela već kao posebnu ranjivost propisuju teže tjelesne ili duševne smetnje. U odnosu da se - u kaznenim djelima iz članaka 136.st.3. (protupravno oduzimanje slobode), 137. st.2 (otmica) te 138.st.2 (prisila) riječi „težim invaliditetom“ zamjene riječju „invaliditetom“,ukazujemo kako se u navedenim stavcima kaznenih djela iz članka 136. st. 3., 137. st. 2. i 138. st. 2. Kaznenog zakona radi o kvalificiranim oblicima kaznenih djela za koja je zbog činjenice postojanja teškog invaliditeta propisana i teža kazna u odnosu na temeljni oblik počinjenja ovog djela.
2 Kuća ljudskih prava Zagreb PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA KAZNENOG ZAKONA, S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA Kuća ljudskih prava Zagreb pozdravlja nacrt prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona kojim će se kazneno djelo spolnog uznemiravanja progoniti po službenoj dužnosti za sve kategorije žrtava. Istovremeno, Kuća ljudskih prava Zagreb koristi priliku javnog savjetovanja kako bi ukazala na postojeće uočene nedostatke koje je nužno adresirati radi adekvatnog sankcioniranja spolnog nasilja u praksi. Zadnjim izmjenama i dopunama Kaznenog zakona kazneno djelo spolnog odnošaja bez pristanka je izbrisano te je postalo dio kaznenog djelo silovanja. Međutim, i dalje je sankcioniranje za takva teška kaznena djela često neadekvatno i “preblago”, čime se svakako ne doprinosi generalnoj prevenciji. Naime, za temeljni oblik silovanja i dalje je moguće izreći uvjetnu osudu, što smatramo neprihvatljivim. Uzimajući u obzir da je u hrvatskoj praksi najučestalija sankcija koja se izriče počiniteljima uvjetna osuda, smatramo da je potrebno povećati propisani zakonski minimum kod kaznenih djela protiv spolnih sloboda, a sve u cilju smanjenja mogućnosti primjene uvjetne osude za takva teška kaznena djela. Također, podržavamo prijedlog koji je iznijela Udruga B.a.B.e. za uvrštavanjem novog posebnog kaznenog djela tzv. osvetničke pornografije, pornografije bez pristanka odnosno nedozvoljene uporabe podataka seksualnog sadržaja. Imajući na umu raširenu pojavnost takvog postupanja kao posljedicu širenja digitalnih tehnologija i lakšeg i bržeg dijeljenja raznih sadržaja, smatramo nužnim da se osvetnička pornografija podvede kao samostalno kazneno djelo u glavi Kaznenog zakona koja se odnosi na kaznena djela protiv spolnih sloboda. Djelomično prihvaćen Nacrtom prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona predlaže se redefiniranje procesne pretpostavke progona kaznenog djela spolnog uznemiravanja iz članak 156. Kaznenog zakona i to na način da se za predmetno kazneno djelo briše odredba članka 156. stavka 3. Kaznenog zakona kojom je propisan progon ovog kaznenog djela po prijedlogu. Predmetnim će se postići da će se kazneno djelo spolnog uznemiravanja progoniti po službenoj dužnosti za sve kategorije žrtava. Prijedlog koincidira s prijedlogom Radne skupine osnovane za izmjene i dopune Kaznenog zakona koju vodi Ministarstvo pravosuđa i uprave, a koja je za svoj cilj imala redefiniranje procesne pretpostavke progona za kazneno djelo spolnog uznemiravanja. Temeljni oblik kaznneog djela silovanja iz članka 153. stavka 1. Kaznenog zakona propisuje kaznu u visini od jedne do pet godina zatvora. Predmetno je propisano Zakonom o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona (NN 126/19), a kojim je izmjenama među ostalim i brisano kazneno djelo spolnog odnošaja bez proistanka, jer isto postaje temeljnim oblikom kaznenog djela silovanja iz članka 153. stavka 1. Kaznenog zakona, a za koje je kazneno djelo u odnosu na prethodno brisani spolni odnošaj bez pristanka i pooštrena zakonska kaznenopravna politika kažnjavanja. Propisana kaznana zatvora od jedne do pet godina, predstavlja pravni okvir koji sudu omogučava prostor individualizacije sankcioniranja prema konkretnim okolnostima i težini počinjenog kaznenog djela Nacrt prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona s Konačnim prijedlogom zakona biti će dopunjen novim kaznenim djelom 144. a) u Glavi XIV. (Kaznena djela protiv privatnosti), s obzirom da će se predmetnim kaznenim djelom štiti privatnost njegova oštećenika, odnosno žrtve. Prijedlog za uvođenje ovog kaznenog djela koincidira s prijedlogom Radne skupine osnovane za izmjene i dopune Kaznenog zakona koju vodi Ministarstvo pravosuđa i uprave, a koja je za svoj cilj imala uvesti i ovo kazneno djelo.
3 Pravobranitelj/ica za ravnopravnost spolova PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA KAZNENOG ZAKONA, S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA, II.OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE TREBAJU UREDITI Nakon analize postojećih inkriminacija u Kaznenom zakonu, prije svega opisa kaznenog djela neovlaštenog slikovnog snimanja iz čl.144. Kaznenog zakona i njegove primjene u praksi, Pravobraniteljica smatra da Kazneni zakon ne sadrži dovoljno učinkovitu normativnu podlogu za suočavanje s manifestacijama diseminacije spolno eksplicitnog sadržaja bez pristanka. Iako je svjesna da je kontinentalnim kaznenopravnim sustavima svojstveno tretiranje navedenog delikta kao povrede prava na privatnost, vodeći se okolnošću da ove vrste delikata na žrtvu ostavljaju slične štetne posljedice kao i određeni delikti protiv spolnih sloboda te shvaćanjem da se radi o rodno uvjetovanom nasilju jer su dominantno žene žrtve ovog djela, Pravobraniteljica je stajališta da je opravdano razmišljati o zasebnoj regulaciji diseminacije spolno eksplicitnog materijala bez pristanka i njegovom pozicioniranju u glavu Kaznenog zakona koja se odnosi na kaznena djela protiv spolne slobode te pritom predvidjeti progon po službenoj dužnosti i strože kažnjavanje nego što je to predviđeno u čl.144.st.1. Kaznenog zakona. U prilog tome, Pravobraniteljica ukazuje da komparativne analize ističu primjere recentnih uređenja u Italiji, Sloveniji i Francuskoj koji upućuju na napuštanje tradicionalnog koncepta inkriminacije predmetnog djela u okviru zaštite prava na privatnost te reorijentaciju na pružanje zaštite u okviru propisivanja kaznenih djela protiv spolne slobode ili ljudskih prava. Slijedom navedenog predlaže se da za djelo odgovara onaj tko neovlašteno snimi spolno eksplicitni prikaz druge osobe ili takvu snimku neovlašteno uporabi ili učini dostupnom trećoj osobi. Djelomično prihvaćen Nacrt prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona s Konačnim prijedlogom zakona biti će dopunjen novim kaznenim djelom 144. a , ali u Glavi XIV. (Kaznena djela protiv privatnosti), s obzirom da će se predmetnim kaznenim djelom štiti privatnost njegova oštećenika, odnosno žrtve. Kazneno djelo progonit će se po prijedlogu, kao što se po prijedlogu progoni i kazneno djelo iz članka 144. (neovlašteno slikovno snimanje).Prijedlog za uvođenje ovog kaznenog djela koincidira s prijedlogom Radne skupine osnovane za izmjene i dopune Kaznenog zakona koju vodi Ministarstvo pravosuđa i uprave, a koja je za svoj cilj imala uvesti i ovo kazneno djelo.
4 B.a.B.e. Budi aktivna. Budi emancipiran KONAČNI PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA KAZNENOG ZAKONA, Članak 4. Kao i u odnosu na predložene izmjene čl. 70. st. 1. isti razlozi javljaju se i odnosu na čl. 74. st. 1. vezano za način utvrđivanja visokog stupnja opasnosti da bi počinitelj mogao ponovno počiniti nasilje prema članu zajedničkog kućanstva. Sukladno navedenom, predlaže se dopuniti odredbu čl. 74. st. 1. na način da ista glasi: „Sigurnosnu mjeru udaljenja iz zajedničkog kućanstva sud će izreći počinitelju kaznenog djela nasilja prema osobi s kojom živi u zajedničkom kućanstvu ako postoji visok stupanj opasnosti da bi bez provođenja ove mjere počinitelj mogao ponovno počiniti nasilje prema članu zajedničkog kućanstva, postojanje koje opasnosti sud može utvrđivati provođenjem vještačenja“. Djelomično prihvaćen Člankom 5. Kaznenog propisuje se obvezno izricanje sigurnosne mjere udaljenja iz zajedničkog kućanstva, uz zadržavanje uvjeta visokog stupnja opasnosti da bi bez provođenja ove sigurnosne mjere počinitelj mogao ponovno počiniti nasilje prema članu zajedničkog kućanstva. Predloženom izmjenom, i ova se sigurnosna mjera svrstava u red sigurnosnih mjera propisanih Kaznenim zakonom kod kojih je postojanje opasnost od počinjenja kaznenog djela koje se može očekivati, propisano kao obvezno kada sud utvrdi da su ispunjene pretpostavke za primjenu pojedine sigurnosne mjere. Mandatom Radne skupine koju vodi Ministarstvo pravosuđa i uprave bilo je revidirati sigurnosne mjere s ciljem jače zaštite žrtava kaznenih djela. Sud donosi odluku o postojanju opasnosti cijeneći sve okolnosti slućaja i ocjenjujući dokaze po načelu slobodne ocijene dokaza. Uvjeti za provođenje dokazne radnja vještaćenja propisani su Zakonom o kaznenom postupku.
5 B.a.B.e. Budi aktivna. Budi emancipiran KONAČNI PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA KAZNENOG ZAKONA, Članak 2. Uz izmjene koje su predložene u vezi čl. 70. st. 1. Kaznenog zakona u odnosu na sigurnosnu mjeru obveznog psihosocijalnog tretmana, a koje se sastoje u tome da će sud sukladno predloženim izmjenama ubuduće biti obvezan počinitelju izreći navedenu sigurnosnu mjeru, ako je počinio kazneno djelo s obilježjem nasilja te ako postoji opasnost da će počiniti isto ili slično djelo, što je dosada predstavljalo samo mogućnost te je bilo ostavljeno na dispoziciju suda hoće li mjeru izreći ili ne, a koje izmjene svakako pozdravljamo, predlažemo navedenu odredbu dodatno dopuniti na način da ista glasi „Sigurnosnu mjeru obveznog psihosocijalnog tretmana sud će izreći počinitelju koji je počinio kazneno djelo s obilježjem nasilja ako postoji opasnost da će počiniti isto ili slično djelo, postojanje koje opasnosti sud može utvrđivati provođenjem vještačenja“. Naime, u praksi su primijećeni problemi u načinu dokazivanja postojanja opasnosti da počinitelj počini isto ili slično djelo, a vezano za odredbe Zakona o kaznenom postupku kojima je mogućnost provođenja vještačenja tijekom kaznenog postupka ograničena na utvrđivanje okolnosti koje se tiču raspravne sposobnosti okrivljenika i njegove ubrojivosti u vrijeme počinjenja kaznenog djela. Sukladno navedenom, sudovi nisu skloni vještačenje provoditi na druge okolnosti, primjerice, na okolnost utvrđenja postoji li opasnost da će počinitelj počiniti isto ili slično djelo, iako se navedeno može utvrditi jedino vještačenjem. Djelomično prihvaćen Nacrtom prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona propisuje se obvezno izricanje sigurnosne mjere obveznog psihosocijalnog tretmana, uz zadržavanje uvjeta opasnosti počinitelja da će počiniti isto ili slično djelo. Zadržavanjem uvjeta opasanosti ostvaruje se svrha sigurnosne mjere koja se i dalje ogleda u otklanjanju uvjeta koji omogućavaju ili poticajno djeluju na počinjenje novog kaznenog djela, a čije izricanje doprinosi ostvarenju specijalne prevencije počinitelja i zaštiti žrtve s druge strane. Mandatom Radne skupine koju vodi Ministarstvo pravosuđa i uprave bilo je revidirati sigurnosne mjere s ciljem jače zaštite žrtava kaznenih djela. Pri procjeni opasnosti sud donosi odluku cijeneći sve okolnosti slućaja i ocjenjujući dokaze po načelu slobodne ocijene dokaza. Uvjeti za provođenje dokazne radnja vještaćenja propisani su Zakonom o kaznenom postupku.
6 Pravobranitelj za djecu RH PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA KAZNENOG ZAKONA, S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA, II.OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE TREBAJU UREDITI Ured pravobraniteljice za djecu se od 2006. godine snažno zalaže za unapređenje sustava zaštite djece od seksualnog zlostavljanja tražeći između ostaloga i stvaranje normativne podloge za odgovarajuće procesuiranje, sankcioniranje i nadziranje počinitelja seksualnog nasilja nad djecom. U tom pravcu u nekoliko navrata inicirali smo izmjene zakonodavstva, uključujući i kaznenog zakonodavstva, kako bi se osigurao kvalitetniji sustav zaštite djece od nasilja. Stoga pozdravljamo prihvaćanje naše inicijative iz 2019. godine da se propiše obveza izricanja sigurnosne mjere zabrane obavljanja dužnosti ili djelatnosti u kojima osoba dolazi u redoviti kontakt s djecom pod uvjetom utvrđenja opasnosti od recidiva, odnosno opasnosti da će zlouporabom dužnosti ili djelatnosti počinitelj ponovno počiniti kaznena djela iz kataloga članka 71. stavka 3. Kaznenog zakona, kao i obaveznog izricanja zaštitnog nadzora po punom izvršenju kazne zatvora za počinitelje spolnih delikata na štetu djeteta. Također pozdravljamo i prijedlog da kazneni progon ne zastarijeva za teška kaznena djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta koji su kvalificirani težom posljedicom, a ne samo u slučaju smrti djeteta. Najavljene izmjene su korak naprijed u zaštiti djece no, još uvijek ima prostora za unapređenje pa u tom pogledu predlažemo, iako nisu predmet predloženih izmjena, i izmjenu čl. 55. (rad za opće dobro), članka 156. (spolno uznemiravanje), članka 166. (teška kaznena djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta) i članka 177. Kaznenog zakona kako slijedi: Uz članak 55. KZ-a (rad za opće dobro) Već dulje vrijeme ukazujemo da bi Kaznenim zakonom trebalo predvidjeti da se rad za opće dobro ne može izricati kao sankcija za spolni delikt počinjen na štetu djeteta. Prema podacima MPU, Uprave za zatvorski sustav i probaciju, tijekom 2020. u 30 slučajeva je počiniteljima seksualnih delikata na štetu djece kazna zatvora zamijenjena radom za opće dobro i to za bludne radnje (6), spolnu zloupotrebu djeteta mlađeg od 15 godina (10), iskorištavanje djece za pornografiju (9), upoznavanje djece s pornografijom (2), spolnu zloupotrebu djeteta starijeg od 15 godina (1). U dva slučaja rad za opće dobro izrečen je i za teška kaznena djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta. Takva sudska praksa iz pozicije zaštite djeteta žrtve je nedopustiva. Posljedice preblage reakcije pravosuđa na seksualni zločin protiv djeteta višestruke su. Djecu obeshrabruje u prijavljivanju, a počinitelje osnažuje za činjenje novih delikata. Izricanjem rada za opće dobro kao sankcije za spolni delikt na štetu djeteta ne postiže se svrha kažnjavanja, ne izražava se društvena osuda zbog počinjenja kaznenog djela, ne jača povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, niti se jača svijest o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja. Stoga predlažemo da se izričito zabrani izricanje rada za opće dobro u slučajevima spolnih delikata počinjenih na štetu djeteta. Uz čl. 156. KZ-a (spolno uznemiravanje) Predlažemo da se u članku 156. kao kvalificirani oblik propiše spolno uznemiravanje djeteta od strane osobe kojoj je dijete povjereno radi odgoja, učenja, čuvanja, dušebrižništva ili njege te sukladno tome propiše i stroža sankcija. Naime, pravobraniteljica za djecu zaprima velik broj prijava seksualnog nasilja u obrazovnim institucijama ili na mjestima koja su s njima povezana, poput seksualnog uznemiravanja djeteta na stručnoj praksi, vozača školskog autobusa, trenera i sl. Posebno zabrinjavaju prijave o seksualnom uznemiravanju učenika od strane nastavnika. Neprimjereni dodiri, seksualne aluzije i slična ponašanja osoba koje su zadužene za odgoj, učenje, poduku ili njegu djeteta zbog kojih se djeca osjećaju uznemireno i zaplašeno treba odgovarajuće sankcionirati. Uz čl. 166. KZ-a (teška kaznena djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta) U članku 166. Kaznenog zakona (teška kaznena djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta) predviđeno je sankcioniranje kvalificiranih oblika nekih kaznenih djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta (spolna zloupotreba djeteta mlađeg od petnaest godina, podvođenje djeteta, iskorištavanje djece za pornografiju, iskorištavanje djece za pornografske predstave). Pri tom je propušteno kao teška kaznena djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta propisati kvalificirane oblike kaznenih djela iz čl. 159., čl. 156., i članka 161. iako je riječ o kaznenim djelima (spolna zloupotreba djeteta starijeg od petnaest godina, spolno uznemiravanje, mamljenje djece za zadovoljenje spolnih potreba) u kojima posljedice po dijete mogu biti dalekosežne i ozbiljno narušiti djetetov tjelesni i emocionalni razvoj, a što je preduvjet za kvalificiranje djela kao teškog kaznanog djela. Ova kaznena djela također mogu imati i druge kvalificirane oblike (više počinitelja, djelo počinjeno nad posebno ranjivim djetetom, počinjeno od člana obitelji ili osobe s kojom dijete živi u zajedničkom kućanstvu, počinjeno na osobito okrutan ili osobito ponižavajući način), te smo mišljenja kako ih je potrebno kvalificirati kao teška kaznena djela i odgovarajuće sankcionirati. Uz članak 177. KZ (povreda djetetovih prava) Osim izmjena u pogledu zaštite djece od seksualnog zlostavljanja i iskorištavanja koristimo priliku da predložimo i izmjene Kaznenog zakona u čl. 177. Povreda djetetovih prava, na način da se uz grubo zanemarivanje dužnosti podizanja, odgoja i obrazovanja djeteta inkriminira i grubo zanemarivanje brige o zdravlju djeteta. Naime prema čl. 93. Obiteljskog zakona (NN 103/15) roditelji su dužni i odgovorni skrbiti se o zdravlju djeteta te mu omogućiti korištenje mjera za očuvanje te unaprjeđenje zdravlja i ozdravljenje u slučaju bolesti, sukladno propisima kojima se uređuje zdravstvo i zahtjevima medicinske znanosti. Nažalost, u praksi se sve češće događa da roditelji odbijaju preventivne i dijagnostičke postupke te liječenje djeteta koje liječnici smatraju potrebnim, čime je dovedeno u pitanje ostvarivanje zdravstvenih prava djeteta u njegovom najboljem interesu sukladno čl. 24. i čl. 3. Konvencije o pravima djeteta UN-a. Kako u takvim slučajevima nerijetko druge metode uvjeravanja i prisile roditelja ne daju rezultate, prijetnja kaznenim progonom ponekad predstavlja jedini put da se osigura pravo djeteta na zdravstvenu uslugu koja mu je potrebna kako bi se djetetu pružilo pravo na uživanje najviše moguće razine zdravlja. Međutim, u praksi se događa da se kazneni postupci ne pokreću zbog dosljednog tumačenja odredbe čl. 177. u kojem se izričito ne navodi zanemarivanje brige o zdravlju djeteta kao povreda djetetovih prava. Stoga predlažemo da se u tom pravcu izmijeni ova odredba kako bi se nedoumice u tumačenju propisa izbjegle. Djelomično prihvaćen Nacrtom prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona s Konačnim prijedlogom Zakona sigurnosna mjera zabrane obavljanja određene dužnosti ili djelatnosti iz članka 71. stavka 3. predlaže se izmijeniti na način da se mogućnost njezina izricanja zamjeni obvezom izricanja pod uvjetom utvrđenja opasnosti od recidiva, odnosno opasnosti da će zlouporabom dužnosti ili djelatnosti počinitelj ponovno počiniti kaznena djela iz kataloga članka 71. stavka 3. Kaznenog zakona. Nacrtom priejdloga Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona s Konačnim priejdlogom Zakona predlaže se daljnje proširenje kataloga kaznenih djela za koja kazneni progon ne zastarijeva propisanih u članku 81. stavku 2. Kaznenog zakona, teškim kaznenim djelima spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta iz članka 166. stavka 2. Kaznenog zakona. Radi se o teškim oblicima spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta koji su kvalificirani težom posljedicom, koja se sastoji u nanošenju teške tjelesne ozljede djetetu ili narušenju njegovog tjelesnog ili emocionalnog razvoja ili trudnoći djeteta ili je u djelu sudjelovalo više počinitelja, ili je djelo počinjeno nad posebno ranjivim djetetom ili je počinjeno od bliske osobe ili osobe s kojom dijete živi u zajedničkom kućanstvu, ili je počinjeno na osobito okrutan ili osobito ponižavajući način. Sukladno ovoj izmjeni predlaže se izvršiti izmjenu i u članku 83. stavku 2. Kaznenog zakona koji propisuje nezastarijevanje izvršenja kazne. Zakonom o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona (Narodne novine, broj 101/17) ograničene su pretpostavke za izricanje rada za opće dobro iz članka 55. Kaznenog zakona i to na način da se rad za opće dobro može izreći kao modifikacija za izrečenu novčanu kaznu u iznosu manjem od tristo šezdeset dnevnih dohodaka te za izrečenu kaznu zatvora u trajanju manjem od jedne godine. Daljnje ograničenje propisano je u stavku 2. predmetnog članka kroz onemogućavanje izricanja rada za opće dobro već osuđenim osoba na kaznu zatvora u trajanju duljem od šest mjeseci. Propisivanje daljnjih zakonskih ograničenja u izricanju rada za opće dobro u odnosu na pojedina kaznena djela ili grupe kaznenih djela ne ukazuje se opravdanim jer se na taj način suzuje prostor individualizacije sankcioniranja prema konkretnim okolnostima i težini počinjenog kaznenog djela, a upravo ta mogućnost individualizacije kazne je nužna za ostvarenje ciljeva kažnjavanja i nalazi se u samim temeljima modernog funkcioniranja kaznenog pravosuđa. Kazneno djelo spolnog uznemiravanja (čl. 156.) dolazi u primjenu ako je počinjeno zlouporabom odnosa nadređenosti, bilo na poslu ili u provođenju odgojno-obrazovne ili sportske djelatnosti ili drugdje, odnosno odnosa zavisnosti, zbog primjerice: imovinskog, zdravstvenog, obiteljskog ili drugog stanja, ili je spolno uznemiravanje počinjeno prema ranjivim osobama iz članka 156. stavka 1. Kaznenog zakona. Izdvajanje djece kao jedne od ranjivih skupina, u kvalificirani oblik počinjenja ovog kaznenog djela, bilo bi diskriminatorno prema ostalim ranjivim skupinama taksativno nabrojenim kao oštećenicima ovog kaznenog djela (invalidi, trudnice, osobe s težim duševnim smetnjama). Ovo kazneno djelo, među ostalim se i razlikuje od prekršaja po tome što se spolno uznemiravanje čini prema zavisnim ili ranjivim osobama. Stoga su sve one i propisane kao temeljni i jedini oblik počinjenja kaznenog djela spolnog uznemiravanja. S obzirom na biće djela iz članka 156. i 161. KZ-a, posljedice propisane člankom 166. KZ-a neće moći doći u obzir ( smrt, trudnoća, osobito teška tjelesna ozljeda). Kazneno djelo iz članka 159. KZ-a (spolna zlouporaba djeteta starijeg od 15 godina) je kazneno djelo s konsenzualnim spolnim odnošajem ili s njime izjednačenom spolnom radnjom i to od strane djeteta koje je formalno pravno ovlašteno dati pristanak na spolni odnos. Ako tog pristanka ne bi bilo, djelo bi bilo kvalificirano kao silovanje (članak 153. KZ-a) ili teško kazneno djelo protiv spolne slobode (članak 154. KZa-), a u kojem su onda i taksativno navedene teže posljedice ( trudnoća, teške tjelesne ili duševne smetnje, počinjenje djela od strane više osoba). U odnosu na čl. 177. (povreda djetetovih prava) već sada je u biću ovog kaznenog djela grubo zanemarivanje dužnosti podizanja djeteta. Dužnost podizanja djeteta je blanketna dispozicija koju treba tumačiti u kontekstu članka 93. Obiteljskog zakona koji definira roditeljsku skrb. S obzirom da je jedan od elemenata roditeljske skrbi briga o zdravlju djeteta, mišljenja samo kako već postojeće kazneno djelo obuhvaća i grubo zanemarivanje brige o zdravlju djeteta.
7 Pravobranitelj za djecu RH KONAČNI PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA KAZNENOG ZAKONA, Članak 6. Seksualno zlostavljanje djeteta predstavlja jedno od najtežih kršenja prava djeteta i dugoročno ugrožava njegovu dobrobit. Seksualno zlostavljanje djece posebno je teško kazneno djelo koje ima dalekosežne i ozbiljne doživotne posljedice za žrtve. Početak tijeka zastare od nastupa punoljetnosti nije dovoljan u zaštiti osoba koje su pretrpjele seksualno zlostavljanje u djetinjstvu jer su posljedice traume često takve da onemogućuju žrtvu da u duljem razdoblju pokrene odgovarajući sudski postupak. Otkrivanje seksualnog nasilja nad djetetom, njegovo procesuiranje te u konačnici kažnjavanje trebalo bi biti satisfakcija djetetu, odnosno osobi koja je zlostavljanje doživjela kao dijete, zbog činjenice da je počinitelj za zlo koje mu je nanio dobio odgovarajuću kaznu. To je i poruka počinitelju i drugima da se zlo prema djetetu neće tolerirati te u konačnici zaštita za svu drugu djecu koja bi mogla postati žrtve seksualnog zlostavljača ako se počinitelj ne sankcionira. Važno je da se društvo jasno opredijeli za to da neće tolerirati seksualno nasilje nad djecom te da će omogućiti da rok za prijavu i kazneni progon počinitelja ne bude ograničen. Na zaštitu djece kao posebno ranjive skupine obvezuje i Ustav RH. S obzirom na narav seksualnih delikata i posljedice koja osoba izložena spolnom zlostavljanju trpi, vremenski period koji joj se ostavlja da smogne snage da progovori o vrsti zlostavljanja, te pretrpi sve neugodnosti koje otkrivanje i procesuiranje počinitelja sa sobom nosi, ne smije biti ograničen. Kako je potrebno ojačati pravni okvir koji će zlostavljanoj djeci omogućiti pokretanje kaznenog postupka u kasnijoj fazi života kada će za prijavu biti sposobni predlažemo da se nezastarijevanje kaznenog progona propiše za sve spolne delikte počinjene na štetu djeteta (uključujući i kaznena djela protiv spolne slobode učinjena na štetu djeteta - silovanje). Podsjećamo da je Stalni odbor Parlamentarne skupštine Vijeća Europe 26. lipnja 2020. usvojio Rezoluciju 2330 o suzbijanju seksualnog nasilja nad djecom (jačanje djelovanja i suradnje u Europi) u kojoj je Parlamentarna skupština pozvala države članice da ukinu zastaru seksualnog nasilja nad djecom ili barem osiguraju da rokovi zastare za seksualno nasilje nad djecom prema građanskom i kaznenom zakonu budu proporcionalni težini navodne zlouporabe i, u svakom slučaju, ne kraći od trideset godina nakon što je žrtva navršila 18 godina. Djelomično prihvaćen Predmetnim izmjenama i dopunama Kaznenog zakona proširen je katalog kaznenih djela za koja kazneni progon i izvršenje kazne ne zastarjevaju kaznenim djelom iz članka 166. stvaka 2. Kaznenog zakona (teška kaznena djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta). Prilikom propisivanja instituta zastare kaznenog progona potrebno je voditi računa o legitimnom cilju postojanja instituta zastare (pravna sigurnost), ravnoteži prava okrivljenika i žrtve, te koherentnosti sustava kaznenog prava.
8 Pravobranitelj za djecu RH KONAČNI PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA KAZNENOG ZAKONA, Članak 5. Smatramo da je potrebno predvidjeti da se u slučajevima spolnih delikata na štetu djeteta mjera zaštitnog nadzora po punom izvršenju kazne zatvora može provoditi i dulje od 5 godina kako je to sada propisano, ako je po ocjeni stručnjaka potreban takav nadzor počinitelja. Mišljenja smo da se sudu treba ostaviti mogućnost da ovu mjeru izriče čak i doživotno ako je riječ o osobi za koju se može očekivati da će ponovno počiniti seksualni delikt protiv djeteta. Naime, mišljenja smo da bi počinitelji spolnog nasilja nad djecom nakon izdržane zatvorske kazne trebali biti pod nadzorom jer stručnjaci ističu da devijantne seksualne nagone nije moguće „izliječiti“, već se osobu može samo naučiti kako ih držati pod kontrolom. Stoga je važno takvoj osobi pružiti stručnu pomoć i podršku te kontinuirani nadzor kako bi se izbjegle rizične situacije i prevenirao recidiv. Djelomično prihvaćen Člankom 6. Nacrta prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona, s Konačnim prijedlogom zakona predlaže se izmjena sigurnosne mjere zaštitnog nadzora po punom izvršenju iz članka 76. Kaznenog zakona. Dosad se ova sigurnosna mjera primjenjivala ex lege, odnosno nije se izricala pravomoćnom presudom, već se primjenjivala po sili zakona u situacijama kad su bili ispunjeni zakonski uvjeti (u pogledu vrste kaznenog djela, visine i vrste izrečene kazne i izostanka uvjetnog otpusta). Ovim Prijedlogom propisuje se da sigurnosnu mjeru počinitelju izriče sud. U odnosu na trajanje sigurnosne mjere predlaže se propisati da vrijeme provjeravanja traje od jedne do tri godine osim ako je kazneno djelo iz stavka 1. ovoga članka počinjeno na štetu djeteta, kada vrijeme provjeravanja traje od jedne do pet godina. Mandatom Radne skupine koju vodi Ministarstvo pravosuđa i uprave bilo je revidirati sigurnosne mjere s ciljem jače zaštite žrtava kaznenih djela.
9 Pravobranitelj za djecu RH KONAČNI PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA KAZNENOG ZAKONA, Članak 3. Predlažemo katalog kaznenih djela za koja sud može izreći sigurnosnu mjeru zabrane obavljanja dužnosti ili djelatnosti u kojima dolazi u redoviti kontakt s djecom i kad ova djela nisu počinjena u obavljanju dužnosti i djelatnosti proširiti i drugim kaznenim djelima. Naime, smatramo kako sudu treba omogućiti da zabrani daljnji rad i kontakt s djecom osobi koja je počinitelj kaznenog djela nanošenja tjelesne ozljede, prisile, prijetnje, nametljivog ponašanja prema djetetu ili je obiteljski nasilnik. Počiniteljima ovih kaznenih djela, trebalo bi zabraniti obavljanje djelatnosti nastavnika, trenera i drugih dužnosti i djelatnosti koje uključuju rad ili kontakt s djecom. Stoga predlažemo u članku 71. KZ-a dopunu stavka 3. na način da isti glasi: (3) Počinitelju kaznenog djela iz članka 105. stavka 3., članka 106. stavka 2. i 3., članka 111. točke 2., članka 112. stavka 1., članka 114., članka 116., članka 117. stavka 2., članka 118., članka 119., članka 120., članka 136. stavka 3., članka 137. stavka 2., članka 138. stavka 2., članka 139. stavka 3., članka 140. stavka 2., članka 173. stavka 2., članka 179.a, Glave XVI., počinjenog na štetu djeteta i Glave XVII. ovoga Zakona, sud može izreći zabranu obavljanja dužnosti ili djelatnosti u kojima dolazi u redoviti kontakt s djecom i kad ova djela nisu bila počinjena u obavljanju dužnosti i djelatnosti, a može je izreći i doživotno. Djelomično prihvaćen Nacrtom prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona s Konačnim priejdlogom Zakona sigurnosna mjera zabrane obavljanja određene dužnosti ili djelatnosti iz članka 71. stavka 3. predlaže se izmijeniti na način da se mogućnost njezina izricanja zamjeni obvezom izricanja pod uvjetom utvrđenja opasnosti od recidiva, odnosno opasnosti da će zlouporabom dužnosti ili djelatnosti počinitelj ponovno počiniti kaznena djela iz kataloga članka 71. stavka 3. Kaznenog zakona. Mandatom Radne skupine koju vodi Ministarstvo pravosuđa i uprave bilo je revidirati sigurnosne mjere s ciljem jače zaštite žrtava kaznenih djela. U odnosu na katalog kaznenih djela iz članka 71. stavak 3. KZ-a, analiza kazni za kaznena djela tjelesne ozljede (čl. 117.st.2), prisile (čl. 138.), prijetnje (čl. 139.) i nametljivog ponašanja (čl. 140.), s kojima se predlaže dopuniti predmetni katalog pokazala je da kada se u obzir uzmu kazne propisane za ta kaznena djela s kaznama za kaznena djela iz kataloga članka 73. stavka 3. KZ-a, dopuna kataloga s predloženim kaznenim djelima dovodi u pitanje kaznenopravnu koherentnost. Primjerice, kaznena djela iz članka 105. (ropstvo) i 106. (trgovanje ljudima) KZ-a, su kaznena djela za koja je na razini međunarodne zajednice postignut konsenzus da se radi o teškim kaznenim djelima.
10 PEĐA GRBIN II.OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE TREBAJU UREDITI, Ocjena stanja Smatram da Kazneni zakon treba dopuniti s novim člankom 325.a i novim kaznenim djelom, kako slijedi: "Isticanje obilježja nacionalsocijalizma, fašizma, ustaškog i četničkog pokreta ili režima Članak 325.a (1) Tko u javnom prostoru koristi, javno ističe, nosi na odjeći ili pokazuje u javnosti na drugi način simbole, parole, slogane, zastave, znakove, oznake, slike, imena, nadimke, nazive, pozdrave, pokliče, načine pozdravljanja, geste, odore ili njihove dijelove ili druga obilježja fašističkog, nacionalsocijalističkog, ustaškog i četničkog pokreta ili režima ili njihovih vodećih osoba ili postrojbi, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do tri godine. (2) Tko kazneno djelo iz stavka 1. ovog članka počini putem tiskanih ili elektroničkih medija ili računalnih ili društvenih mreža, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do četiri godine. (3) Tko proizvodi, skladišti, distribuira, prodaje, uvozi, izvozi, posjeduje u većim količinama ili čini dostupnim javnosti materijal iz stavka 1. ovog članka, kaznit će se kaznom zatvora od jedne do pet godina. (4) Sredstva iz stavaka 1. i 3. ovog članka će se oduzeti. (5) Za pokušaj kaznenog djela iz stavaka 1., 2. i 3. ovog članka počinitelj će se kazniti. (6) Ukoliko se obilježja iz stavka 1. javno koriste s namjenom da služe građanskom obrazovanju, osudi ili odvraćanju od nedemokratskih pokreta ili režima, promicanju umjetnosti ili znanosti, istraživanju ili poučavanju, izvješćivanju o tekućim ili povijesnim događajima, ili sličnim svrhama, to ne predstavlja kazneno djelo iz stavaka 1., 2. i 3. ovog članka." Obrazloženje: U hrvatskom kontekstu korištenje simbolike fašističkih i kvislinško-fašističkih režima, kao što su ustaški i četnički režim predstavlja povredu članka 39. Ustava Republike Hrvatske kao i povredu temeljnih vrednota i načela ustavnog poretka Republike Hrvatske kako su ona jasno izražena u Preambuli i članku 3. Ustava Republike Hrvatske. Hrvatsko pravosuđe do sada nije učinkovito odgovorilo na ove ustavne-pravne, ali i međunarodne-pravne zahtjeve. Značajno je na to utjecalo i Državno odvjetništvo Republike Hrvatske koje zločine iz mržnje, a posebno "govor mržnje" iz članka 325. Kaznenog zakona, očigledno nije smatralo svojim prioritetom te u pravilu nije pokretalo kaznene postupke usprkos činjenici da članak 8. Okvirne odluke jasno navodi da svaka država članica treba poduzimati potrebne mjere kako bi osigurala da istrage ili progon počinjenja iz članaka 1. i 2. Okvirne odluke ne ovise o izvješću niti optužbi žrtve počinjenja, barem u najozbiljnijim slučajevima kad je djelo počinjeno na njezinom području. Zbog takve politike Državnog odvjetništva teret progona i procesuiranja ove vrste zločina pao je na policiju i pravni mehanizam prekršajnog postupka iako je očigledno da se radi o kaznenim djelima. Upravo stoga, s obzirom da hrvatska pravosudna tijela kroz svoju praksu nisu osigurala učinkovitu primjenu članka 325. Kaznenog zakona kako bi njime obuhvatila sva djela izričito navedene u članku 1. Okvirne odluke Vijeća 2008/913/PUP o suzbijanju određenih oblika i načina izražavanja rasizma i ksenofobije kazneno-pravnim sredstvima neophodno je u Kazneni zakon uvesti izričitu odredbu koja zabranjuje javno korištenje fašističke, nacističke i ustaške odnosno četničke simbolike sukladno točki d) članka 1. citirane Okvirne odluke Vijeća. Predloženom dopunom uvelo bi se posebno pravno uređenje javne uporabe, odnosno korištenja u javnom prostoru, simbola, parola, slogana, zastava, znakova, oznaka, imena, nadimaka, naziva, pozdrava, pokliča, pokreta, načina pozdravljanja, gesta, odora i njihovih dijelova ili drugih obilježja fašističkih i nacionalsocijalističkih režima i pokreta te njima sličnih i podređenih režima i pokreta stvorenih na hrvatskim prostorima poput ustaškog i četničkog. Pod "javnom uporabom, odnosno korištenjem u javnom prostoru" navedenih obilježja podrazumijeva se njihovo nošenje na odjeći ili pokazivanje u javnosti na drugi način, odnosno njihovo javno isticanje ili činjenje dostupnim u javnosti, njihovo javno veličanje, proizvođenje promidžbenog materijala te njegova prodaja, uvoz ili izvoz, odnosno posjedovanje tog materijala u većim količinama i sl. Kao primjer zakonskog reguliranja može se uzeti njemački Kazneni zakon koji u svojem članku 86. jasno i nedvosmisleno određuje: „Onaj tko propagandni materijal čiji je sadržaj namijenjen nastavku napora bivše nacionalsocijalističke organizacije, distribuira u zemlji ili za širenje u zemlji ili inozemstvu, skladišti, uvozi ili izvozi ili čini javno dostupnim u medijima za pohranu podataka, kažnjava se kaznom zatvora do tri godine ili novčanom kaznom.“ Iznimka od zabrane spornih obilježja primjenjivala bi se samo u slučajevima ako je riječ o njihovoj javnoj uporabi namijenjenoj da služi građanskom obrazovanju, odvraćanju od neustavnih pokreta, promicanju umjetnosti ili znanosti, istraživanju ili poučavanju, izvješćivanju o tekućim ili povijesnim događajima ili sličnim svrhama. Također, s obzirom da je ustavnopravno neprihvatljivo i protivno zahtjevima Europske konvencije o ljudskim pravima da se sporna obilježja u normativnom tekstu zakona opisuju nejasnim, neodređenim ili općenitim izričajima poput "obilježja totalitarnih režima", a u svrhu vladavine prava, osobito pravne sigurnosti, pravne predvidljivosti i pravne izvjesnosti, u normativnom tekstu bit će jasno i nedvosmisleno određeno i opisano svako pojedino sporno obilježje koje je predmet pravne regulacije, kako bi svatko tko javno upotrebljava pojedina konkretna obilježja bio u prilici s izvjesnošću predvidjeti posljedice svojih postupaka u praksi, a ukoliko se ipak radi o neposredno neimenovanim djelima, radit će se o svima prepoznatljivim oblicima inkriminiranog djelovanja. I na kraju, zabrana spornih obilježja bit će usmjerena na jednoznačenjska sporna obilježja koja se identificiraju s idejama fašizma, nacionalsocijalizma, ustaštva i četništva, pa su sama po sebi njihovi noseći simboli i kao takva, prima facie sporna obilježja bit će podvedena pod poseban režim blanketnih zabrana, što je također u potpunosti u skladu sa zaključcima Vijeća za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima od 28. veljače 2018. godine. Nije prihvaćen Kazneno djelo javno poticanja na nasilje i mržnju u članku 325. Kaznenog zakona usklađeno je s Okvirnom odlukom Europske unije br. 2008/913/PUP od 28. studenog 2008. o suzbijanju određenih oblika rasizma i ksenofobije kaznenopravnim sredstvima. Ovim se kaznenim djelom sankcionira javno poticanje na nasilje i mržnju. S obzirom na krug mogućih počinitelja, ovo kazneno djelo propisano je kao opće (delicta communia), odnosno ono koje može počiniti svatko koristeći kao sredstvo počinjenja tisak, radio, televiziju, računalni sustav ili mrežu, javni skup ili neki drugi način kojim počinitelj javno potiče ili javnosti čini dostupnim letke, slike ili druge materijale kojima se poziva na nasilje ili mržnju usmjerenu prema skupini ljudi ili pripadniku skupine zbog njihove rasne, vjerske, nacionalne ili etničke pripadnosti, podrijetla, boje kože, spola, spolnog opredjeljenja, rodnog identiteta, invaliditeta ili kakvih drugih osobina. Iz zakonskog opisa kaznenog djela razvidno je kako isto u sebi sadrži generalnu klauzulu kako u pogledu načina počinjenja, tako i u pogledu diskriminatornih motiva počinjenja djela. Predmetnu je klauzulu potrebno sagledati u kontekstu jednako vrijednih prethodnih, pojedinačno navedenih slučajeva iz zakonskog opisa kaznenog djela javnog poticanja na nasilje i mržnju, s kojima onda isti čine ustaljeni tip predmetnog kaznenog djela. Sukladno preporukama Europske komisije protiv rasizma i intolerancije (ECRI) kojima se traži da se kroz kazneno zakonodavstvo kažnjava organizator ili vođa grupe koji potiče na nasilje i mržnju, propisana je inkriminacija kojom se sankcionira organiziranje ili vođenje grupe koja se sastoji od tri ili više osoba, a koja potiče na nasilje i mržnju. Nastavno, sankcionira se i samo sudjelovanje u udruženju koje potiče na nasilje i mržnju. Ovim kaznenim djelom inkriminirano je i javno odobravanje, poricanje ili znatno umanjenje kaznenog djela genocida, zločina agresije, zločina protiv čovječnosti ili ratnog zločina, usmjerenog prema skupini ljudi ili pripadniku skupine zbog njihove rasne, vjerske, nacionalne ili etničke pripadnosti, podrijetla ili boje kože, na način koji je prikladan potaknuti nasilje ili mržnju protiv takve skupine ili pripadnika te skupine. Iz postojećeg legislativnog prikaza navedenog kaznenog djela razvidno je kako je za ostvarenje bića kaznenog djela nužno da počinitelj radnjama počinjenja iz članka 325. Kaznenog zakona javno potiče na nasilje i mržnju.
11 Pravobranitelj/ica za ravnopravnost spolova II.OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE TREBAJU UREDITI, Osnovna pitanja koja se trebaju urediti zakonom Pravobraniteljica također ukazuje kako Istanbulska konvencija definira nasilje prema ženama oblikom kršenja ljudskih prava i diskriminacije te sva djela rodno utemeljenog nasilja određuje kao ona koja imaju za posljedicu ili će vjerojatno imati za posljedicu tjelesnu, seksualnu, psihičku ili ekonomsku štetu ili patnju žena, uključujući i prijetnje takvim djelima, prisilu ili namjerno oduzimanje slobode, bilo da se pojavljuju u javnom ili privatnom životu, a što predstavlja rodno osjetljivi pristup u normiranju ove problematike. Prema zakonodavnom okviru koji u RH služi suzbijanju rodno utemeljenog nasilja, počinitelj i žrtva mogu biti oba spola, dakle, naš zakonodavni okvir je rodno neutralan. Pravobraniteljica smatra da zakonski tekstovi koji reguliraju rodno utemeljeno nasilje trebaju biti rodno neutralni, ali ne i rodno neosjetljivi. Naime, društvena zbilja i statistički podaci nedvojbeno ukazuju na to da su žene u najvećem broju slučajeva izložene nasilju upravo zato što su žene, kao i da su posebno osjetljiva skupina po pitanju izloženosti spolnoj diskriminaciji u svim područjima života te da su stoga u potrebi za dodatnom zaštitom. Temeljni međunarodno pravni instrumenti u području suzbijanja rodne neravnopravnosti i spolne diskriminacije, prvenstveno Istanbulska konvencija i Konvencija o ukidanju svih oblika diskriminacije žena, normativno su rodno osjetljivi dokumenti što znači da je zaštita žena sastavni dio svake odredbe povezane s pojmovima koji se dovode u vezu s nasiljem u obitelji i spolnom diskriminacijom. Pravobraniteljica stoga predlaže da se naš zakonodavni okvir također uskladi s navedenim međunarodno pravnim okvirom i učini rodno osjetljivim te da se dodatno postrože/kvalificiraju kazne kada je nasilje usmjereno prema ženama zbog toga što su žene. Zaključno, Pravobraniteljica napominje kako pitanje načina procesuiranja nasilja u obitelji ne predstavlja jednostrano pitanje već se radi o višedimenzionalnom problemu koji zahtjeva sveobuhvatni pristup te sagledavanje svih specifičnosti prekršajnog i kaznenog procesuiranja nasilja u obitelji i to od strane šire stručne zajednice. Nije prihvaćen Kazneni zakon u članku 87. stavku 21. definira zločin iz mržnje kao kazneno djelo počinjeno zbog rasne pripadnosti, boje kože, vjeroispovijesti, nacionalnog ili etničkog podrijetla, jezika, invaliditeta, spola, spolnog opredjeljenja ili rodnog identiteta druge osobe. Takvo postupanje uzet će se kao otegotna okolnost ako KZ-om nije izričito propisano teže kažnjavanje. Počinjenje kaznenih djela s motivom mržnje propisano je Kaznenim zakonom kao kvalifikatorna okolnost kod pojedinih kaznenih djela, s težom sankcijom, primjerice kod kaznenog djela tjelesne ozljede (članak 117. KZ) teške tjelesne ozljede (članak 118.KZ), osobito teške tjelesne ozljede (članak 119. KZ), teškog ubojstva (članak 11.KZ), prijetnje (članak 139. KZ) itd. U ostalim slučajevima okolnost da je kazneno djelo počinjeno iz mržnje treba uzeti kao otegotnu pri odmjeravanju kazne. Razlog težeg kažnjavanja, upravo je diskriminatoran motiv koji se manifestira u nasilju prema pripadniku određene grupe, a koje može imati teške društvene posljedice. Stoga ako je kazneno djelo počinjeno prema ženi zbog činjenice njenog spola isto će biti ili kvalifikatorna okolnost kod pojedinih kaznenih djela ili će takvo postupanje biti uzeto kao otegotna okolnost kada Kaznenim zakonom nije izričito propisano teže kažnjavanje.
12 Pravobranitelj/ica za ravnopravnost spolova PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA KAZNENOG ZAKONA, S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA U usporedbi s 2015., kada je u Kazneni zakon vraćeno kazneno djelo nasilja u obitelji, ono je već petu godinu u značajnom porastu tako da se sada s velikim stupnjem sigurnosti može zaključiti da mjere suzbijanja, odnosno kažnjavanja nasilnika i zaštite žrtava nisu postigle željene učinke u praksi te da normativno rješenje nije postiglo svoju svrhu. Zakonodavac je i ranije mijenjao Kazneni zakon, odnosno određena kaznena djela s ciljem unaprjeđenja sustava kažnjavanja počinitelja i zaštite žrtava. Pa je uz već navedene izmjene, istima u nekoliko navrata bilo obuhvaćeno i kazneno djelo iz članka 179.a – Nasilje u obitelji. Prema obrazloženju predlagatelja, a vezano uz zadnju izmjenu ovog kaznenog djela, isticalo se kako je: „Zakonom i izmjenama i dopunama Kaznenog zakona propisano kazneno djelo nasilja u obitelji kao samostalna blanketna inkriminacija koja se može počiniti teškim kršenjem propisa o zaštiti nasilja u obitelji, uz posljedično izazivanje osjećaja straha kod žrtve za njenu sigurnost ili sigurnost njenih bliskih osoba ili dovođenje u ponižavajući položaj“. U obrazloženju ove izmjene dalje se navodi kako je: „Propisivanje samostalnog kaznenog djela nasilja u obitelji iz članka 179.a, uz zadržavanje koncepta kvalificiranih oblika pojedinih kaznenih djela počinjenih prema bliskoj osobi, dovelo do neujednačenosti u praksi primjene Kaznenog zakona.“ Stoga je kazneno djelo nasilja u obitelji izmijenjeno na način da se traži da žrtva bude dovedena u stanje dugotrajne patnje, što u biti predstavlja novo obilježje djela koje će trebati posebno dokazivati. Shodno svemu navedenom, Pravobraniteljica smatra da usvojeno rješenje nije dobro već da je isto samo dodatno zakompliciralo ionako vrlo neodređenu zakonsku normu te u praksi još više otežalo dokazivanje, a samim tim i kažnjavanje počinitelja. Nadalje, imajući u vidu i Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji prema kojem se prekršajem smatra primjena fizičke sile uslijed koje nije nastupila tjelesna ozljeda, iako načelno podržava navedenu izmjenu, Pravobraniteljica ponavlja svoje već ranije izneseno mišljenje da ovakvo zakonodavno rješenje i dalje ne nudi jasne kriterije policiji, državnom odvjetništvu i sudovima, za distinkciju prekršaja od kaznenog djela u kontekstu nasilja u obitelji iz čl.179.a. Kaznenog zakona. Nije prihvaćen Kazneni zakon propisuje kazneno djelo nasilja u obitelji u članku 179.a, koje kazneno djelo je blanketne naravi, odnosno modaliteti počinjenja su navedeni u članku 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Stanje dugotrajne patnje je samo jedna od alternativno propisanih posljedica teškog kršenja nasilja u obitelji kojom se ostavruje obilježje ovog kaznenog djela.
13 B.a.B.e. Budi aktivna. Budi emancipiran KONAČNI PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA KAZNENOG ZAKONA, Članak 13. Predlaže se unijeti izmjene u opisu kaznenog djela spolnog uznemiravanja na način da se postojanje navedenog kaznenog djela ne čini ovisnim isključivo o odnosu nadređenosti/podređenosti, zavisnosti odnosno posebne ranjivosti žrtve. Predlaže se da oblici kaznenog djela spolnog uznemiravanja u kojima je prisutan odnos podređenosti ili zavisnosti žrtve o počinitelju, predstavljaju kvalificirani oblik tog kaznenog djela koji bi bili propisani stavkom 2, a da se uvede novi stavak 1 kojim bi se propisao temeljni oblik kaznenog djela spolnog uznemiravanja čime bi kažnjavanje spolnog uznemiravanja bilo dovedeno pod kaznenopravnu sferu, što se ukazuje nužnim obzirom na ozbiljnost, rasprostranjenost i narav takvog postupanja. Naime, smatramo da su žrtve spolnog uznemiravanja koje se nužno ne nalaze u odnosu podređenosti/zavisnosti o počinitelju dovedene u neravnopravan položaj budući da im nije pružena kaznenopravna zaštita što se ne može smatrati opravdanim, osobito u nekim slučajevima koji su zamijećeni u praksi (primjerice kada su žrtve na radnom mjestu izložene spolnom uznemiravanju od strane kolega koji im nisu nadređeni) te u slučajevima u kojima se radi o osobito za žrtvu ponižavajućim načinima uznemiravanja, kada se prekršajno procesuiranje takvih događaja prema Zakonu o ravnopravnosti spolova ne može smatrati dostatnim. Navedeno zahtjeva i izmjene Zakona o ravnopravnosti spolova na način da se čl. 8. Zakona o ravnopravnosti spolova ograniči isključivo na uznemiravanje na temelju spola te izbriše članak 32. Zakona o ravnopravnosti spolova koji predviđa prekršajno kažnjavanje spolnog uznemiravanja i eventualno Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji koji također propisuje spolno uznemiravanje kao prekršaj, ograničavajući međutim isto isključivo na krug osoba koje prema Zakonu o zaštiti od nasilja predstavljaju članove obitelji, kako bi se izbjegle paralelne mogućnosti procesuiranja spolnog uznemiravanja kao prekršaja i kao kaznenog djela bez jasne distinkcije (kao što je to primjerice (bio) slučaj sa obiteljskim nasiljem koje je regulirano kao prekršaj sukladno Zakonu o zaštiti od nasilja u obitelji i kazneno djelo prema Kaznenom zakonu). Također, obzirom na dosadašnju sudsku praksu kroz koju se iskristaliziralo tumačenje da spolno uznemiravanje mora biti dugotrajnije, odnosno, predstavljati trajnije stanje te biti ponavljano da bi predstavljalo kazneno djelo premda čl. 156. Kaznenog zakona isto nije izrijekom propisano, ukazuje se potreba za izmjenom zakonske definicije spolnog uznemiravanja sadržane u čl. 156. st. 2. Kaznenog zakona. Najzorniji primjer navedenog predstavlja presuda Općinskog suda u Vukovaru koja je u siječnju 2020. godine odjeknula u javnosti, donesena u kaznenom postupku koji se vodio radi spolnog uznemiravanja policijske službenice od strane nadređene osobe, a kojom je sud oslobodio okrivljenog jer se uznemiravanje dogodilo „samo jednom“ i nije se ponovilo. Naime, sud je u konkretnom slučaju tumačio čl. 156. Kaznenog zakona smatrajući da postojanje kaznenog djela spolnog uznemiravanja zahtijeva ponovljeno postupanje, pa da obzirom da se u predmetnom slučaju radilo o jednokratnom uznemiravanju, nisu bili ispunjeni elementi kaznenog djela spolnog uznemiravanja. Sukladno navedenom, predlaže se unijeti izmjene u čl. 156. stavak 2 tako da umjesto: Spolno uznemiravanje je svako verbalno, neverbalno ili fizičko neželjeno ponašanje spolne naravi koje ima za cilj ili stvarno predstavlja povredu dostojanstva osobi, koje uzrokuje strah, neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje“. isti glasi: „Spolno uznemiravanje je svaki verbalni, neverbalni ili fizički neželjeni postupak spolne naravi koji ima za cilj ili stvarno predstavlja povredu dostojanstva osobe, koji je prouzročio ili uzrokuje strah, neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje“. Smatramo da bi se takvom jednostavnom jezičnom intervencijom izbjegla dosadašnja negativna praksa tumačenja elemenata navedenog kaznenog djela, budući da bi se jasno dalo do znanja da spolno uznemiravanje može predstavljati i tek jedan postupak, odnosno, da nije nužno da se radi o trajnijem postupanju čime se doprinosi učinkovitijoj zaštiti žrtava i ostvarenju načela pravne sigurnosti. Nije prihvaćen Ovo kazneno djelo, među ostalim se i razlikuje od prekršaja po tome što se spolno uznemiravanje čini prema zavisnim ili ranjivim osobama. Stoga su sve one i propisane kao temeljni oblik počinjenja kaznenog djela spolnog uznemiravanja. Na mogućnost ograničenja kaznenopravne prisile u odnosu na spolno uznemiravanje, ukazuje i pojašnjavajuće Izvješće Konvencije Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji koje navodi kako spolno uznemiravanje može biti predmet kaznenih ili drugih pravnih sankcija, ostavljajući na taj način mogućnost strankama Konvencije da same odaberu vrstu posljedice s kojim će se počinitelj suočiti nakon počinjenja ovog specifičnog protupravnog postupanja. Stoga će se kazneno djelo iz članka 156. Kaznenog zakona primijeniti ako je počinjeno zlouporabom odnosa nadređenosti, bilo na poslu ili u provođenju odgojno-obrazovne ili sportske djelatnosti ili drugdje, odnosno odnosa zavisnosti, zbog primjerice: imovinskog, zdravstvenog, obiteljskog ili drugog stanja, ili je spolno uznemiravanje počinjeno prema ranjivim osobama iz predmetnog članka. Sud je nadležan za pravilnu primjenu prava, a povreda Kaznenog zakona propisana je kao jedana od žalbenih osnova iz članka 467. Zakona o kaznenom postupku.
14 KADIRAH Zastara izvršenja kazne, Članak 87. Stavak 29. je potrebno uskladiti u smislu da li je imovinska korist/šteta koja prelazi 60.000,00 kuna, velika ili znatna. Ovakvim dvostrukim korištenjem dva različita pojma ne ostavlja se dovoljno prostora za klasifikaciju štete (koja se ne navodi) a prelazi iznos od 1.000,00 do 60.000,00 kuna. Nije prihvaćen Zakonom o izmjenama i dopunam Kaznenog zakona (NN br. 56/15), zbog pravne sigurnosti i jedinstvene primjene prava kao i zbog određenosti norme i određeno je značenje neodređenih vrijednosti u samom Kaznenom zakonu. Naime, neodređene vrijednosti u važećem Kaznenom zakonu sadržane su u opisima pojedinih kaznenih djela, a radi jedinstvene primjene zakona bile su definirane pravnim shvaćanjima Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Tako je člankom 87. stavkom 29. Kaznenog zakona propisano kako je vrijednost stvari, imovinskog prava i imovinske koristi velika ako prelazi 60.000,00 kuna. Vrijednost imovinske koristi i štete je znatna ako prelazi 60.000,00 kuna
15 srakarec PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA KAZNENOG ZAKONA, S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA U prijedlogu Zakona se navodi da je za ovlaštenu instituciju potrebno imati između ostalih i stalno zaposlena dva predavača, ne navodi se iz kojih razloga smatra predlagatelj da su stalno zaposlena dva predavača bolja varijanta od predavača na koji odrađuju predavanja temeljem ugovora o djelu i da će dva stalno zaposlena predavača doprinjeti boljoj kvaliteti predavanja nadalje istovremeno se daje mogućnost i potpisivanja ugovora o djelu sa 6 predavača što nema logike. Nadalje prema navedenoj logici nijedan profesor sa agronomskog fakulteta ne bi bio ovlašten raditi razne projekte koje rade masovno temeljem ugovora o djelu ili razne druge osobe u drugim djelatnostima. Nadalje postavlja se pitanje da li se opće može formirati bilo koje povjerenstvo ukoliko se u istim nalaze stalno zaposlene osobe a ne umirovljenici i slično. Navedena odredba je relikt prošlog sustava koji zanemaruje odredbe Zakona o poduzetništvu i slobodnom tržištu, ,Ovaj prijedlog Zakona je rezultat nedjelovanja Hrvatske agronomske komore jer su Zakonom predviđene ovlasti javnog tijela Hrvatske agronomske komore odnosno ovlaštenih agronoma Prijedlogom Zakona treba dati mogućnosti izobrazbe Uredima ovlaštenih agronoma temeljem ovlasti koje propisuje Zakon o Hrvatskoj agronomskoj komori ukoliko netko uopće zna da navedeni zakon postoji i postoje odredbe koje uređuju ovlasti ovlaštenih agronoma i djelovanje privatne poljoprivredne savjetodavne službe, smatram da je nužno odredbe Zakona o hrvatskoj agronomskoj komori unijeti u ovaj Zakon u dijelu da Uredi ovlaštenih agronoma imaju mogućnost imati status ovlaštene institucije za izobrazbu iz održive uporabe pesticida. Mislim da je loša odredba da su ovlaštene institucije dužne provoditi obnavljanje znanja predavača, mislim da bi taj posao trebalo preuzeti Ministarstvo poljoprivrede i to organiziranje radionica na kojima bi bili predavači zavisno od ciljane politike određene osobe , na taj način bi Ministarstvo direktno utjecalo na stil i način provođenja izobrazbe jer predavači su najvažnija karika uspješnosti predavanja, mislim da bi se puno veći naglasak trebao staviti na ulogu predavača što se ovim Zakonom zanemaruje. Svaki predavač bi godišnje trebao imati odrađene barem dvije radionice iz pojedinih područja koje provode Ministarstvo poljoprivrede, primjer je Ministarstvo pravosuđa koje putem pravosudne akademije ima radionice za suce, stečajne upravitelje, i druge osobe s tim da isti moraju imati odrađene barem dvije radionice ili gube ovlaštenje. Potrebno je Zakonom predvidjeti i mogućnost da za svako imenovanje o predavanju predavač bude informiran el. porukom iz FISa te će se na taj način spriječiti imenovanje predavača bez znanja i prisutnosti na predavanja.. Mišljenja sam da bi trebalo ostaviti mogućnost da ovlaštena institucija bude i fizička i pravna osoba koja nema status javne ustanove kao što je bilo u dosadašnjem tijeku izobrazbe jer izobrazba nije stjecanje znanja i vještina koja se upisuju kao stručna sprema ili kvalifikacija te je upitno ograničavanje Zakonom što je u suprotnosti sa Zakonom o poduzetništvo i tržištu a naročito će dići cijenu predavanja te je upitno kako će se uopće moći sprovesti s obzirom na fizičke mogućnosti javnih ustanova i na brojnost obveznika izobrazbe. Nije prihvatljiva odredba Zakona kojom se određuju ovlaštenja da predavač može biti i osoba prirodnih, tehničkih, znanosti kolika su znanja istog o pesticidima Što se tiče prekršajnih kazni mišljenja sam da treba umanjiti kaznu u članku 69. stavak 1. sa 50.000,00 kuna na 25.000,00 kuna. Povjerenstvo za pesticide nejasno definirana odredba treba preciznije navesti dionike, članove povjerenstva u koje bi trebale biti uključene sve osobe iz raznih segmenata djelovanja i prometovanja koje su uključene u rad sa pesticidima od struke, poljoprivrednika, trgovaca, predavača , znanstvenika tada bi se donosili objektivniji i praktičniji zakoni, ovakvom odredbom je moguća subjektivnost . Nije prihvaćen Komentar se ne odnosi na Nacrt prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona s Konačnim prijedlogom zakona
16 Pravobranitelj/ica za ravnopravnost spolova KONAČNI PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA KAZNENOG ZAKONA, Članak 9. Prijedlog Pravobraniteljice u odnosu na čl.9. Nacrta zakona jest da se u čl.87. nomotehnički ne mijenja numeracija zločina iz mržnje (sada st.21) jer bi takva izmjena znatno umanjila aktualnost tek donesenog Protokola o postupanju u slučaju zločina iz mržnje koji formulaciju „čl.87.st.21.“ koristi na 11 mjesta. S obzirom da je riječ o operativnom dokumentu namijenjenom učinkovitijem evidentiranju, istraživanju, procesuiranju i praćenju zločina iz mržnje, predlaže se zadržati definiciju zločina iz mržnje u čl.87.st.21. Kaznenog zakona. Prihvaćen Člankom 10. Ncrta prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona, s Konačnim prijedlogom Zakona bezgotovinski instrument plačanja definirat će kroz članak 87. Kaznenog zakona, novu točku 31.
17 Pravobranitelj/ica za ravnopravnost spolova Spolno uznemiravanje, Članak 156. Pravobraniteljica podržava predložene zakonske izmjene vezane uz čl.156. KZ-a (spolno uznemiravanje), a prema kojima će se osigurati kazneni progon počinitelja toga kaznenog djela po službenoj dužnosti. Naime Pravobraniteljica se aktivno zalagala za navedene zakonske izmjene koje će svakako doprinijeti boljoj zaštiti žrtava spolnog uznemiravanja. Prihvaćen Nacrtom prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona predlaže se redefiniranje procesne pretpostavke progona kaznenog djela spolnog uznemiravanja iz članak 156. Kaznenog zakona i to na način da se za predmetno kazneno djelo briše odredba članka 156. stavka 3. Kaznenog zakona kojom je propisan progon ovog kaznenog djela po prijedlogu. Predmetnim će se postići da će se kazneno djelo spolnog uznemiravanja progoniti po službenoj dužnosti za sve kategorije žrtava. Prijedlog koincidira s prijedlogom Radne skupine osnovane za izmjene i dopune Kaznenog zakona koju vodi Ministarstvo pravosuđa i uprave, a koja je za svoj cilj imala redefiniranje procesne pretpostavke progona za kazneno djelo spolnog uznemiravanja.
18 Pravobranitelj/ica za ravnopravnost spolova Zastara izvršenja kazne, Članak 87. Predlaže se da se članak 87. KZ-a izmjeni na način da propisuje: “(9) Bliske osobe su članovi obitelji, bivši bračni ili izvanbračni drug, bivši životni partner ili neformalni životni partner, te osobe u sadašnjoj ili bivšoj intimnoj vezi bez obzira na trajnost veze, postojanje ili ne postojanje zajedničke djece i bez obzira žive li ili ne u zajedničkom kućanstvu, odnosno imaju li zajedničko prebivalište”. Pravobraniteljica napominje kako Istanbulska konvencija definira pojam nasilja u obitelji kao sva djela tjelesnog, seksualnog, psihičkog ili ekonomskog nasilja koja se događaju u obitelji ili kućanstvu ili između bivših i sadašnjih bračnih drugova ili partnera, neovisno o tome dijeli li počinitelj ili je dijelio isto prebivalište sa žrtvom. Prihvaćen Nacrtom prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona, s Konačnim prijedlogom Zakona, dopunit će se značenje izraza bliske osobe iz članak 87. stavka 9. KZ na način da će isti obuhvatiti i sadašnjeg ili bivšeg partnera u intimnoj vezi.
19 Pravobranitelj/ica za ravnopravnost spolova Zastara izvršenja kazne, Članak 87. ravobraniteljica ponovo predlaže i proširenje definicije bliskih osoba iz čl.87. Kaznenog zakona u smislu šireg obuhvata osoba koje se štite od rodno utemeljenog nasilja. Predlaže se da se definicijom obuhvate i osobe u sadašnjoj ili bivšoj intimnoj vezi bez obzira na trajnost veze, postojanje ili ne postojanje zajedničke djece i zajedničkog kućanstva/prebivališta, a što je nužno u cilju dosljedne implementacije definicije nasilja u obitelji iz čl.3. Konvencije Vijeća Europe o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, odnosno Istanbulska konvencija, (dalje u tekstu: Istanbulska konvencija). Prihvaćen Nacrtom prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona, s Konačnim prijedlogom Zakona, dopunit će se značenje izraza bliske osobe iz članak 87. stavka 9. KZ na način da će isti obuhvatiti i sadašnjeg ili bivšeg partnera u intimnoj vezi.
20 Pravobranitelj/ica za ravnopravnost spolova O B R A Z L O Ž E NJ E, Uz članak 12. Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova podržava predložene zakonske izmjene vezane uz čl.156. KZ-a (spolno uznemiravanje), a prema kojima će se osigurati kazneni progon počinitelja toga kaznenog djela po službenoj dužnosti. Naime Pravobraniteljica se aktivno zalagala za navedene zakonske izmjene koje će svakako doprinijeti boljoj zaštiti žrtava spolnog uznemiravanja. Prihvaćen Nacrtom prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona predlaže se redefiniranje procesne pretpostavke progona kaznenog djela spolnog uznemiravanja iz članak 156. Kaznenog zakona i to na način da se za predmetno kazneno djelo briše odredba članka 156. stavka 3. Kaznenog zakona kojom je propisan progon ovog kaznenog djela po prijedlogu. Predmetnim će se postići da će se kazneno djelo spolnog uznemiravanja progoniti po službenoj dužnosti za sve kategorije žrtava. Prijedlog koincidira s prijedlogom Radne skupine osnovane za izmjene i dopune Kaznenog zakona koju vodi Ministarstvo pravosuđa i uprave, a koja je za svoj cilj imala redefiniranje procesne pretpostavke progona za kazneno djelo spolnog uznemiravanja.
21 B.a.B.e. Budi aktivna. Budi emancipiran PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA KAZNENOG ZAKONA, S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA Kazneno djelo osvetničke pornografije Prijedlog za uvrštavanjem u Kazneni zakon posebnog kaznenog djela koje bi predviđalo sankcioniranje počinitelja i zaštitu žrtava tzv. osvetničke pornografije, pornografije bez pristanka odnosno nedozvoljene uporabe podataka seksualnog sadržaja. Prijedlog podržavaju: Dajana Pul Bošnjaković, B.a.B.e. Dean Šarčević, B.a.B.e. Ines Bojić, odvjetnica Maja Munivrana Vajda, pravnica, Katedra za kazneno pravo, Pravni fakultet u Zagrebu Iva Čatipović, pravnica, SOS Rijeka - centar za nenasilje i ljudska prava Zdravka Sadžakov, B.a.B.e. Zvjezdana Kuprešak, odvjetnica Lucija Lisac, sutkinja, OS Velika Gorica Blanka Čop, sociologinja Renata Ivanović, novinarka, portal Reci.hr Melita Bošnjak, diplomirana pravnica, Udruga za podršku žrtvama i svjedocima Jelena Janković Udruga žena Vukovar Sara Maksimović, mag. rodnih studija, B.a.B.e. Petra Kontić, magistra sociologije, B.a.B.e. Budi aktivna. Budi emancipiran. Milan Koštro, direktor, Panda komunikacije Antonija Petričušić, docentica, Pravni fakultet u Zagrebu Anita Matijevic Ranka Jeknić, sociologinja, Pravni fakultet Sveučilišta u Splitu Branka lučić, dipl. iur., Županijiski sud u Vukovaru Robert Završki Tomislav Ramljak, dipl. soc. radnik, Centar za nestalu i zlostavljanu djecu Udruga B.a.B.e. je organizacija osnovana 1994. godine, prepoznata u javnosti po beskompromisnoj borbi za poštivanje ljudskih prava na jednakim osnovama za sve građanke/e i zalaganju za rodnu ravnopravnost. Dana 14. travnja 2021. održala je multisektorsku raspravu pod naslovom 'Online nasilje prema ženama: zakonsko uređenje pornografije bez pristanka' u kojoj je sudjelovalo ukupno 40 sudionika/ica, stručnjaka iz područja prava, psihologije, sociologije, informacijskih i komunikacijskih tehnologija, predstavnika izvršne vlasti, državnih tijela, regulatornih agencija, sudbene vlasti i policije te udruga civilnog društva. Zaključak rasprave, da je u Republici Hrvatskoj potrebno definirati pornografiju bez pristanka kao kazneno djelo, podržalo je 26 od 27 ispitanika/ica uz 1 suzdržan glas te 0 glasova protiv. Rasprava je provedena u sklopu projekta SURF and SOUND usmjerenog prema suzbijanju online nasilja prema ženama, koji udruga B.a.B.e. provodi u partnerstvu sa Agencijom za elektroničke medije. 80% projekta financira se iz programa Rights, Equality and Citizenship Europske unije(2014-2020). Osvetnička pornografija kao širi pojam obuhvaća društveni fenomen koji poprima velike razmjere, dok s druge strane podrazumijeva radnje pojedinaca koje obuhvaćaju objavljivanje privatnih fotografija ili video snimaka intimnog sadržaja, bivše partnerice (ili partnera) nakon prekida emocionalnih veza. Pornografiji bez pristanka najčešće prethodi dobrovoljno dijeljenje intimnih fotografija između partnera u vrijeme kada emocionalna veza funkcionira, ali isključivo s namjerom da intimni sadržaji budu i tada i zauvijek namijenjeni upravo tadašnjem partneru i s povjerenjem da se takvi sadržaji nikada u budućnosti neće zloupotrijebiti. Pojam osvetničke pornografije, iako se isti najčešće veže uz odnos bivših partnera, treba pojasniti i u širem kontekstu te naglasiti da počinitelj ne treba nužno biti bivši partner imajući u vidu da videosnimke i fotografije mogu nastati i bez znanja žrtve, snimanjem u intimnim situacijama, prilikom spolnog zlostavljanja žene, u vrijeme kada je žrtva bila pod utjecajem alkohola ili droga, hakiranjem uređaja žrtve iz kojih se mogu preuzeti foto i video materijali koji nisu bili namijenjeni za slanje, ali i korištenjem umjetne inteligencije, dakle bez ikakve prethodne radnje žrtve u realitetu dakle, eksplicitnim slikama i snimkama kojima se manipulira uz pomoć softvera (fotoshop, deepfake) u kojem slučaju će se raditi o objavljivanju virtualne pornografije bez pristanka koja ima jednako devastirajuće učinke kao i objavljivanje stvarnih snimaka. Iz navedenog slijedi da žrtva osvetničke pornografije može biti svaka ženska (muška) osoba, bez obzira na svoje seksualno ponašanje i eventualnu povijest partnerskih veza. Neovisno o tome kako su materijali nastali, svim situacijama je zajedničko da se isti javno objavljuju i dijele bez pristanka prikazane osobe. Što se tiče počinitelja, isti tipično djeluje s namjerom da osramoti, ponizi, zastraši, ucijeni, iznudi novac od žrtve i dr. Vezano uz prikladnost termina „osvetnička pornografija“, smatramo potrebnim napomenuti da je na zakonodavcu kako će odrediti ovaj pojam te kako će ga u slučaju uvođenja inkriminacije u katalog kaznenih djela Kaznenog zakona, opisati, međutim ukazujemo ne neke od termina koji se koriste: pornografija bez pristanka, zlouporaba slikovnih i video podataka seksualnog sadržaja, nedozvoljena uporaba podataka seksualnog sadržaja. Do osvetničke pornografije tipično dolazi iz razloga što se bivši partner želi osvetiti zbog prekida veze što kod žrtve dovodi do osjećaja straha, srama, uznemirenosti i drugih negativnih emocija, čije posljedice mogu biti toliko dalekosežne da kod žrtve mogu prouzročiti dugotrajnu patnju koja je u nekim do sada poznatim slučajevima rezultirala i samoubojstvom žrtve. Povrh toga, slike i videozapisi mogu nanijeti i štetu u području rada i obrazovanja koja se može manifestirati gubitkom zaposlenja jer žrtve zbog pritiska i osude okoline vrlo često napuštaju dotadašnju životnu sredinu, posao ili školu što u konačnici ima dalekosežne posljedice u području ekonomske neovisnosti i stjecanja obrazovanja. Iako fenomen kao takav nije nov, današnje mogućnosti diseminacije sadržaja putem interneta omogućuju korištenje sadržaja na način da isti u kratkom vremenu postaju „viralni“, odnosno dostupni nepreglednom broju osoba te otuda i širina razmjera devastirajućih učinaka na žrtve. Intimni videozapisi ili slike se vrlo često dijele na način da su udružene sa drugim osobnim podacima žrtve, uključujući ime i prezime, adresu stanovanja ili poslodavca, brojeve telefona, poveznice na profile društvenih mreža, adrese e-pošte i slično što žrtve čini dodatno izloženima i ranjivima. Žrtve pornografije bez pristanka su prema nekim istraživanjima u čak 90% slučajeva žene. Osvetnička pornografija trenutno nije normirana kao zasebno kazneno djelo u Republici Hrvatskoj te se progon počinitelja prema dostupnim podacima najčešće poduzima prema članku 146. Kaznenog zakona koji se odnosi na nedozvoljenu uporabu osobnih podataka, međutim mišljenja smo da bi se zbog raširenosti pojavnosti ovakvog postupanja, a imajući u vidu težinu posljedica koje za žrtve nosi osvetnička pornografija, potrebu ukazivanja potencijalnim počiniteljima na društvenu neprihvatljivost pribjegavanja osvetničkoj pornografiji koja prema našem mišljenju predstavlja napad na spolnu slobodu žrtve, opisani fenomen trebalo podvesti pod posebno kazneno djelo u glavi Kaznenog zakona koja se odnosi na zaštitu spolne slobode. Ne prejudicirajući na koji način će zakonodavac definirati pojam osvetničke pornografije, slobodni smo ukazati na primjere nekih država koje su opisano postupanje inkriminirale, te vjerujemo da neki od primjera mogu biti poticaj i inspiracija predlagatelju zakona, kao i hrvatskom zakonodavcu u inkriminiranju ovih, po našoj ocjeni iznimno društveno opasnih radnji: Slovenija (članak 143 Kaznenog zakona): Tko javno objavi snimke ili poruke druge osobe sa seksualnim sadržajem bez pristanka te osobe i time ozbiljno ugrožava njezinu privatnost, kaznit će se kaznom zatvora od tri mjeseca do tri godine. Francuska (Kazneni zakon): javno objavljivanje ili dijeljenje s trećom osobom bez pristanka bilo koje snimke ili dokumenta koji sadrži riječi ili slike seksualne prirode dobiven uz izričiti ili pretpostavljeni pristanak osobe snimanjem, fiksiranjem ili prijenosom, kaznit će se s kaznom zatvora do dvije godine i novčanom kaznom do 60.000 eura. Italija („Codice rosso“, čl. 612) svatko tko snimi, ukrade, pošalje, donira, proda, objavi ili distribuira slike ili videosnimke osobe sa eksplicitnim seksualnim sadržajem koji se smatra privatnim, bez pristanka te osobe, kaznit će se kaznom zatvora od jedne do šest godina i novčanom kaznom od 5,000 do 15,000 eura. Australija, New South Wales (Kazneni zakon 190046. Odjeljci 91P, 91Q i 91R Kazneni zakon iz 1900.) 91P Snimanje intimne snimke bez pristanka (1) Osoba koja s namjerom snimi intimnu sliku druge osobe (a) bez pristanka te osobe i (b) znajući da osoba nije pristala na snimku ili postupi s nehajem u pogledu toga je li osoba pristala na snimku, kriv je za kazneno djelo. Maksimalna kazna - 100 kaznenih jedinica ili zatvor u trajanju od 3 godine, ili oboje. 91Q Distribuiranje intimne snimke bez pristanka (1) Osoba koja s namjerom distribuira intimnu snimku druge osobe (a) bez pristanka te osobe i (b) znajući da osoba nije pristala na raspodjelu ili postupi s nehajem u pogledu toga je li ta osoba pristala na raspodjelu, kriv je za kazneno djelo. Maksimalna kazna - 100 kaznenih jedinica ili zatvor u trajanju od 3 godine, ili oboje. 91R Prijetnja za snimanje ili distribuciju intimne snimke (1) Osoba koja prijeti snimanjem intimne slike druge osobe (a) bez pristanka druge osobe, i (b) s namjerom da navede drugu osobu da se boji da će se prijetnja izvršiti, kriv je za kazneno djelo. Maksimalna kazna - 100 kaznenih jedinica ili zatvor u trajanju od 3 godine, ili oboje. (2) Osoba koja prijeti distribucijom intimne slike druge osobe - (a) bez pristanka druge osobe, i (b) s namjerom da navede drugu osobu da se boji da će se prijetnja izvršiti, kriv je za kazneno djelo. Maksimalna kazna - 100 kaznenih jedinica ili zatvor u trajanju od 3 godine, ili oboje. Prihvaćen Nacrt prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona s Konačnim prijedlogom zakona biti će dopunjen novim kaznenim djelom 144. a) u Glavi XIV. (Kaznena djela protiv privatnosti) s obzirom da će se predmetnim kaznenim djelom štiti privatnost njegova oštećenika, odnosno žrtve. Prijedlog za uvođenje ovog kaznenog djela koincidira s prijedlogom Radne skupine osnovane za izmjene i dopune Kaznenog zakona koju vodi Ministarstvo pravosuđa i uprave, a koja je za svoj cilj imala uvesti i ovo kazneno djelo.
22 B.a.B.e. Budi aktivna. Budi emancipiran KONAČNI PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA KAZNENOG ZAKONA, Članak 9. Predlažemo proširiti definiciju kruga bliskih osoba sadržanu u čl. 87. st. 9. Kaznenog zakona na način da se pojmom bliskih osoba obuhvate bivši i sadašnji intimni partneri neovisno o tome žive li u zajedničkom kućanstvu. Navedeno je u skladu sa odredbama Konvencije Vijeća Europe o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (Istanbulska konvencija) koja obuhvaća širi krug osoba definirajući u čl. 3. b nasilje u obitelji kao „sva djela tjelesnog, seksualnog, psihičkog ili ekonomskog nasilja koja se događaju u obitelji ili kućanstvu ili između bivših ili sadašnjih bračnih drugova ili partnera, neovisno o tome dijeli li počinitelj ili je dijelio isto prebivalište sa žrtvom“. Izostavljanjem intimnih partnera iz kruga bliskih osoba žrtvama partnerskog nasilja se uskraćuje adekvatna zaštita te se nerijetko u praksi pokazuje da se nasilje kojem su izložene ne može podvesti niti pod jednu zakonsku definiciju kaznenog djela pa se takva vrsta nasilja procesuira jedino u slučajevima težeg tjelesnog nasilja kada se takvi slučajevi podvode pod neki od oblika kaznenih djela protiv života i tijela. Isto tako, izostavljanjem intimnih partnera iz kruga bliskih osoba u bitnome se otežava žrtvama partnerskog nasilja pokretanje kaznenih postupaka budući da se uz najčešće pojavne oblike kaznenih djela kojima su takve žrtve izložene (prijetnja, nametljivo ponašanje) pokretanje postupaka veže uz prekluzivni rok od tri mjeseca za podnošenje prijedloga za progon. Osobito pritom treba uzeti u obzir i da su partnerskom nasilju često izložene osobe mlađe životne dobi koje po naravi stvari ne stanuju u istom kućanstvu sa partnerom/icom, a kojima bi se upravo zbog njihove dobi trebala pružiti osobita zaštita. Isto tako, u praksi su primijećeni slučajevi partnerskog nasilja u intimnim vezama koje traju i po nekoliko godina, u kojim situacijama žrtve ostaju nezaštićene samo zato što ne dijele isto mjesto stanovanja sa počiniteljem, što nije prihvatljivo. S tim u vezi, primjerice ukazuje se na slučaj korisnice koja nam se obratila za pomoć kroz pravno savjetovalište, a koja je u vezi sa bivšim partnerom koji ju je fizički napao bila četiri godine, međutim nisu živjeli zajedno. Korisnica se obratila za pomoć policiji gdje joj je rečeno da protiv bivšeg partnera može podnijeti privatnu tužbu jer se radi o ozljedama koje nisu teške naravi te da ona i bivši partner nisu u bliskom odnosu koji bi povlačio obvezu postupanja po službenoj dužnosti što je imalo odvraćajući učinak za korisnicu koja nije imala novčanih sredstava za pokretanje postupka po privatnoj tužbi te je počinitelj u konačnici ostao nekažnjen. U posljednjih šest mjeseci kroz pravno savjetovalište sa sličnim slučajevima susrele smo se najmanje desetak puta, što ukazuje na njihovu učestalost u praksi te sukladno tome i potrebu njihova zakonskog reguliranja. Prihvaćen Nacrtom prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona s Konačnim prijedlogom Zakona, dopunit će se značenje izraza iz članka 87. stavka 9. Kaznenog zakona, na način da će isti obuhvatiti i sadašnjeg ili bivšeg partnera u intimnoj vezi.