Izvješće o provedenom savjetovanju - Savjetovanje o Nacrtu prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o pravu na pristup informacijama

Redni broj
Korisnik
Područje
Komentar
Status odgovora
Odgovor
1 Udruga Zelena Istra PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PRAVU NA PRISTUP INFORMACIJAMA, Članak 6. Predloženim izmjenama čl. 16, st. 3. ZPPI-a želi se promijeniti ustaljenu praksu Visokog upravnog suda RH prema kojoj okolnost da tijelo javne vlasti raspolaže javnim sredstvima ima apsolutnu prednost pred svim ostalim institutima koji potencijalno ograničavaju pristup informacijama o raspolaganju javnim sredstvima. Intervencija je neadekvatno argumentirana. Naime, prema aktualnom ZPPI na informacije o javnom novcu ne primjenjuje se test razmjernosti jer se javni interes ne propituje, već podrazumijeva. Prema predloženim izmjenama, javni interes će se propitivati te će se provoditi test razmjernosti za sve informacije o javnom novcu, osim onih osnovnih. Budući da TJV rok za ostvarivanje prava na pristup informaciji mogu produžiti za 15 dana (a prema našem iskustvu TJV redovito koriste ovu odredbu) zbog provođenja testa razmjernosti, za ostvarivanje prava na pristup svim informacijama o javnom novcu, osim onima koje su definirane kao „osnovne”, bit će potrebno više vremena, a ne manje. Iz ovog proizlazi da je netočna tvrdnja koja se navodi kao razlog intervencije da se njome „ubrzava postupak”. Upravo suprotno, uvođenje testa razmjernosti i javnog interesa u jedan dio postupaka prvog stupnja zasigurno će dovesti do novih upravnih (žalbenih) i sudskih postupaka o načinu i sadržaju provedenog testa. Postupci u pitanju, uzrokovani ovom intervencijom u tekst čl. 16, st. 3. ZPPI-a, će biti dugotrajni i zahtjevni i značit će snižavanje standarda praćenja raspolaganja javnim sredstvima. Nedovoljno je argumentirana i tvrdnja da je Visoki upravni sud promijenio svoju praksu kada je riječ o primjeni odredbe članka 23. stavka 5. o zloupotrebi prava na pristup informacijama vezano uz informacije o javnom novcu. Naime, u Prijedlogu Povjerenika za izmjene ZPPI-a, u ovim izmjenama, ili na neki drugi način, u javnosti nije nikada javno obrazloženo kada je i kako VUS promijenio svoju praksu – koliko je presuda i do kada donio kada je navodno imao usklađenu praksu s Povjerenikom, odnosno kada je to i kojim presudama ovaj sud promijenio svoju praksu. Nadalje, iz obrazloženja proizlazi da je očit razlog intervencije u čl. 16., st. 3. primjena instituta zloupotrebe prava. U usporedbi s vrijednostima otvorenosti i transparentnosti pri raspolaganju javnim sredstvima institut i vrijednost preveniranja očite zlouporabe prava, a osobito pozicija TJV-a trebala bi biti od manje važnosti. Drugačije rečeno, veća se šteta može očekivati za važnije vrijednosti ako se onemogući primjena instituta očite zlouporabe prava nego ako se on postavi u istu ravan važnosti kao i interes javnosti za korištenje javnih sredstava. Također, predložena intervencija u čl. 16, st. 3. ZPPI-a uzima kao osnovu podatke čija javnost je već zajamčena propisima o javnoj nabavi. Budući da javna nabava nije jedini način raspolaganja javnim sredstvima jasno je da bi prihvaćanje ovakve izmjene dovelo do značajnog snižavanja standarda otvorenosti i transparentnosti. Osim toga, propis o pristupu informacijama nije identičan po vrijednosnom okviru pa stoga niti zamjenjiv za propis o javnoj nabavi. Stoga je svođenje prvog (o pristupu informacijama) na razinu i vrijednosni okvir drugog (o javnoj nabavi) ozbiljna pogreška u procjeni uloge svakog od ovih propisa. Potrebno je uočiti i da količina informacija čija je objava obvezna temeljem propisa o javnoj nabavi daleko nadilazi količinu informacija koje bi prema Prijedlogu novele TJV bila obvezna učiniti dostupnim javnosti bez provođenja testa razmjernosti i javnog interesa. (V. u tom smislu podatke navedene u čl. 5. Pravilnika o planu nabave, registru ugovora, prethodnom savjetovanju i analizi tržišta u javnoj nabavi.) Lako je zamislivo da bi nakon zakonodavne promjene čl. 16, st. 3. ZPPI-a na predložen način ovaj članak bio manje funkcionalan u odnosu na relevantne odredbe propisa o javnoj nabavi kojih primjena nije uvjetovana provođenjem testa razmjernosti i javnog interesa. Novi ZPPI ne bi smio upućivati na druge propise kako bi se njihovom primjenom, u postupku koji je podložan drugim ograničenjima te se odvija u drugom pravnom okruženju, došlo do traženih informacija. Upravo suprotno, ZPPI bi trebao svakom pravnom subjektu koji traži određene informacije biti prvi pravni instrument i oslonac u postupku pristupa informacijama. Evidentno je da novela čl. 16, st. 3. ZPPI-a ne ide u tom smjeru. Prihvaćanjem planirane novele ZPPI sveo na nižu razinu od propisa o javnoj nabavi odnosno bi se izjednačila važnost i postupovnopravni status instituta očite zlouporabe prava i presumiranog interesa javnosti za raspolaganje javnim sredstvima. Zbog navedenog predloženu intervenciju u čl. 16. st. 3. vidimo kao posve nepotreban pokušaj negiranja već dobro utvrđene i argumentirane upravnosudske prakse (zasnovane na brojnim pravomoćnim presudama) te specifičan vid nepoštivanja sudbene vlasti. Istaknutu intervenciju smatramo neprikladnom, neustavnom te stoga neodrživom. Stoga ju je potrebno eliminirati iz novog ZPPI-a. Primljeno na znanje O navedenim prijedlozima može se raspraviti u okviru šire rasprave i eventualnih opsežnijih izmjena Zakona o pravu na pristup informacijama, a vezano uz provedbu mjere „Unapređenje provedbe Zakona o pravu na pristup informacijama“ (s razdobljem provedbe 2022-2023), predviđene Nacionalnim planom oporavka i otpornosti 2021.-2026., u okviru koje je predviđena provedba detaljne evaluacije Zakona o pravu na pristup informacijama, u kontekstu izmjena Zakona s ciljem uklanjanja nedostataka i poboljšanja pojedinih instituta Zakona sukladno preporukama proizišlim iz evaluacije.
2 Gong PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PRAVU NA PRISTUP INFORMACIJAMA, Članak 6. Kada je u pitanju trošenje javnih, odnosno stredstava poreznih obveznika, javni interes se podrazumijeva (postoji presumpcija javnog interesa) i nema potrebe za provođenjem testa razmjernosti i javnog interesa i/ili skrivana iza zlouporabe prava na pristup informacijama. Bilo kakvo ograničavanje ove odredbe, a kako se predlaže u nacrtu izmjena i dopuna Zakona, predstavljalo bi značajan korak unatrag u odnosu na pravo građanki i građana da znaju kako se upravlja sredstvima koja izdvajaju za javne potrebe. Primljeno na znanje O navedenim prijedlozima može se raspraviti u okviru šire rasprave i eventualnih opsežnijih izmjena Zakona o pravu na pristup informacijama, a vezano uz provedbu mjere „Unapređenje provedbe Zakona o pravu na pristup informacijama“ (s razdobljem provedbe 2022-2023), predviđene Nacionalnim planom oporavka i otpornosti 2021.-2026., u okviru koje je predviđena provedba detaljne evaluacije Zakona o pravu na pristup informacijama, u kontekstu izmjena Zakona s ciljem uklanjanja nedostataka i poboljšanja pojedinih instituta Zakona sukladno preporukama proizišlim iz evaluacije.
3 Marin Ščira PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PRAVU NA PRISTUP INFORMACIJAMA, Članak 2. U odnosu na definiciju "korisnika" iz čl. 5. st. 1. toč. 1. Zakona, moli se razmotriti kako dosljednije koristiti u Zakonu pojam „korisnik“, a uvažavajući njegovu definiciju u Zakonu. Naime, problem korištenja (tumačenja) defincije korisnika javlja se slučajevima kada se pod korisnikom mogu smatrati i osobe korisnici prava na usluge tijela javne vlasti, a što je osobito izraženo kod korištenja pojma korisnik kod proaktivne objave (čl. 10. st. 1. toč. 2., 8. i 12.). Primljeno na znanje Članak 10. Zakona o pravu na pristup informacijama (Nar. nov. br.25/13 i 85/15), u odnosu na koji se postavlja dilema u vezi korištenja pojma „korisnik“, nije obuhvaćen ovim izmjenama i dopunama Zakona. O navedenom prijedlogu može se raspraviti u okviru šire rasprave i eventualnih opsežnijih izmjena Zakona o pravu na pristup informacijama.
4 Povjerenik za informiranje PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PRAVU NA PRISTUP INFORMACIJAMA Dugogodišnja primjena ZPPI-ja posebno u segmentu praćenja i nadzora primjene, kao i zaštite prava na pristup informacijama i odgovornosti za kršenje Zakona te izvršavanje naloga i odluka Povjerenika, pokazala je kako postoji prostor za doradu zakonskih rješenja u cilju osiguravanja veće efikasnosti u ostvarivanju prava na pristup informacijama. Temeljem članka 35. stavka 3. podstavka 7. ZPPI-ja Povjerenik je ovlašten za iniciranje donošenja ili izmjene propisa radi provedbe i unaprjeđenja prava na pristup informacijama i ponovnu uporabu informacija te je u tom smislu, već kroz godišnja izvješća o provedbi ZPPi-ja, ukazivao na određene slabosti postojećeg normativnog okvira koje zahtijevaju jasnije i preciznije reguliranje pojedinih pitanja. Kako je ocijenjeno da je obveza transpozicije OD Direktive u ZPPI prilika za uklanjanje navedenih slabosti, Ured povjerenika je tijekom četvrtog tromjesečja 2020. proveo široku tematsku raspravu o pojedinim odredbama i institutima ZPPI-ja s stručnom javnosti te pribavio njihove komentare. Prikupljena mišljenja dionika te prijedlog Povjerenika za izmjene i dopune Zakona proslijeđeni su Ministarstvu pravosuđa i uprave za potrebe Ministarstva kao stručnog nositelja izrade prijedloga zakona i rada radne grupe, a dostupni su i na stranicama Povjerenika, na poveznici https://pristupinfo.hr/noveliranje-zppi-ja-misljenja-dionika-rasprave-iz-2020-i-prijedlog-povjerenika/. Ostali su neprihvaćeni prijedlozi za jačanje instrumenata nadzora i učinkovitosti pristupa informacijama, i to: 1. propisivanje instituta izvršenja rješenja i novčanog sankcioniranja, 2. jedinstvenog e-upisnika, koji bi uz osiguravanje jednoobraznog postupanja TJV, imao edukativni i nadzorni karakter. Dodatno, kao instrument jačanja efikasnosti pristupa informacijama, predlažemo pod 3. objavu Liste TJV koja ne izvršavaju naloge Povjerenika. Ovaj instrument je ugrađen i u izmjene Poslovnika povjerenika za informiranje, koji je upućen Hrvatskom saboru na potvrđivanje u ožujku 2021. 1. Za rješenja Povjerenika kojim se meritorno rješava zahtjev (u manjoj mjeri), a osobito rješenja kojima se nalaže TJV da u određenom roku riješe zahtjev, a ako TJV to ne učine, ne postoji mogućnost primjene instituta izvršenja rješenja sukladno ZUP-u, kao općem Zakonu. Obzirom na stajalište VUS-a o neprimjenjivosti odredbi ZUP-a na mogućnost izvršenja rješenja Povjerenika, te upućivanja korisnika na podnošenje nove žalbe - žalbe zbog šutnje uprave (ili pokretanje prekršajnog postupka izdavanjem prekršajnog naloga ili pak Povjerenika da podnese prekršajni prijedloga nadležnom prekršajnom sudu), postojanje pravomoćnog rješenja koje se ne može izvršiti, čini cijeli proces neefikasnim i demotivirajućim za korisnike. Kako isto dovodi do zlouporabe sustava od strane pojedinih tijela javne vlasti, mišljenja smo da bi trebalo zakonski regulirati postupak izvršenja rješenja, uz mogućnost da rješenje izvršava Povjerenik. U slučaju prihvaćanja prijedloga, na odgovarajući način bi se redefinirale prekršajne odredbe ZPPI-ja (članak 61. i 62.) i otvorila mogućnost sankcioniranja tijela odnosno odgovorne osobe novčanim kaznama prema odredbama ZUP-a o izvršenju rješenja. Ujedno propisivanjem instituta izvršenja rješenja i njegovom provedbom, pridonijelo bi se efikasnijem ostvarivanju prava na pristup informacijama, budući da rješenje o izvršenju sadrži novčanu sankciju koja se izvršava obustavom od dijela plaće čelnika tijela. Nastavno na izneseno, a u svjetlu predloženih izmjena instituta izvršenja u Nacrtu ZUP-a čije je donošenje u tijeku, predlažemo ponovo razmotriti reguliranje instituta izvršenja rješenja povjerenika za informiranje na način: Obveznost izvršenja rješenja Povjerenika Novi članak (1) Pravomoćna rješenja povjerenika kojima se omogućava pristupa informacijama i rješenja kojima se tijelu javne vlasti nalaže rješavanje zahtjeva za pristup informacijama su obvezujuća i izvršna. (2) Izvršenje rješenja iz stavka 1.ovog članka provodi Povjerenik po službenoj dužnosti (3) Izvršenje rješenja Povjerenik provodi donošenjem rješenja o izvršenju koje se osigurava izricanjem novčane kazne odgovornoj osobi tijela javne vlasti. (4) Novčana kazna se izvršava obustavom od plaće odgovorne osobe jednokratno ili 6 mjesečnih rata. 2. Podnošenje Godišnjeg izvješća o provedbi ZPPI-ja je zahtjevna zadaća kako za tijela javne vlasti, tako i za Ured povjerenika. Podaci koje tijela dostave nisu provjerljivi (osim kod najekstremnijih slučajeva kada se u dogovoru s tijelom revidiraju podaci), a u pojedinim slučajevima je Uredu povjerenika očito da podaci ne mogu biti točni. Stoga je potrebno izmijeniti odredbe o načinu izvješćivanja i propisati vođenje jedinstvenog e-službenog upisnika, kojim će se tijelima omogućiti evidentiranje zahtjeva za pristup informacijama po zadanim fazama i sadržajima unosa, čime se ostvaruje i edukativna komponenta i jačaju ljudski kapaciteti TJV. Nadalje, osiguravalo bi se povlačenje podataka od strane Ureda povjerenika za potrebe izrade godišnjeg izvješća, koje će biti automatizirano. Time se postiže dobivanje vjerodostojnih podataka te mogućnost izrade puno preciznijih analiza od strane Ureda povjerenika, znanstvenika i zainteresirane stručne javnosti. Nadalje, jedinstvenim e-upisnikom, podaci bi bili dostupni Povjereniku za informiranje tijekom cijele godine radi praćenja načina rada i obavljanja inspekcijskog nadzora. Stoga predlažemo izmjenu odredbu članka 14. stavka 1. Zakona kako bi se omogućilo vođenja centraliziranog e-upisnika, na način: „Službeni upisnik o zahtjevima, postupcima i odlukama o ostvarivanju prava na pristup informacijama i ponovnu uporabu informacija je središnja elektronička baza podataka koja se vodi pri tijelima javne vlasti, uz mogućnost pristupa povjerenika za informiranje.“ 3. Radi osiguravanja izvršenja naloga Povjerenika, predlaže se u članku 35. izričito propisati mogućnost Povjerenika da izvješćuje javnost o tijelima javne vlasti koja ne postupaju po rješenjima i nalozima Povjerenika periodičnom objavom Liste na internetskoj stranici Povjerenika. Mišljenja smo da bi predloženi instrumenti ojačali odgovornost samih TJV, prvenstveno u smislu odvraćanja od nezakonitog postupanja i pozitivno utjecala na učinkovitost ostvarivanja prava na pristup informacijama. Primljeno na znanje Predmet ovih izmjena i dopuna Zakona je ciljano, usklađivanje s Direktivom Europskog parlamenta i vijeća od 20. lipnja 2019. godine, o otvorenim podacima i ponovnoj uporabi informacija javnog sektora (preinaka), te uklanjanje ključnih nedostataka uočenih u praksi u primjeni Zakona. O navedenim prijedlozima može se raspraviti u okviru šire rasprave i eventualnih opsežnijih izmjena Zakona o pravu na pristup informacijama, a vezano uz provedbu mjere „Unapređenje provedbe Zakona o pravu na pristup informacijama“ (s razdobljem provedbe 2022-2023), predviđene Nacionalnim planom oporavka i otpornosti 2021.-2026., u okviru koje je predviđena provedba detaljne evaluacije Zakona o pravu na pristup informacijama, u kontekstu izmjena Zakona s ciljem uklanjanja nedostataka i poboljšanja pojedinih instituta Zakona sukladno preporukama proizišlim iz evaluacije.
5 Ivica Ban PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PRAVU NA PRISTUP INFORMACIJAMA, Članak 8. Smatram da je loše rješenje da se "žalba dostavlja Povjereniku putem tijela javne vlasti koje je odlučivalo o zahtjevu u prvom stupnju“, posebno bez da je propisano u kojem roku to tijelo treba podnesenu žalbu dostaviti Povjereniku i sankcija za nepostupanje u tom roku. Obrazloženje Ako se usvoji sada predloženo rješenje prvostupanjska tijela će u pravilu odugovlačiti s dostavom žalbe Povjereniku, kao što sad odugovlače s dostavljanjem odgovora po podnesenim zahtjevima za pristup informacijama. Primljeno na znanje Pitanje predaje žalbe detaljno je uređeno Zakonom o općem upravnom postupku te se odredba članka 8. Nacrta prijedloga zakona kojom je dopunjen članak 25. stavak 1. Zakona, na način da se utvrđuje da se žalba dostavlja Povjereniku putem tijela javne vlasti koje je odlučivalo o zahtjevu u prvom stupnju, briše kao nepotrebna
6 IVAN ZIDAREVIĆ PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PRAVU NA PRISTUP INFORMACIJAMA, II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE TREBAJU UREDITI ZAKONOM, TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI U toku poslednje izmene Zakona o sustavu državne uprave (NN 66/19), zakonodavac je u potpunosti uklonio članke koji su se vezivali za dvosmernu komunikaciju građana, s državnim i javim telima, a koja ne spada pod ZoPPI. Tom prilikom, tokom odgovora na prispele komentare u javnoj raspravi, zakonodavac je članke iz ZSDU, dvosmerne komunikacije s građanima, proglasio opsoletnima ukazujući da će ZoPPI biti dovoljno relevantna za sve situacije. Napominjem da se tela državne i javne vlasti, u mnogim primerima, aktivno izuzimaju u odgovaranju na upite građana pozivajući se da postavljeni upiti nisu u skladu sa ZoPPI. Imajući u vidu da je dvosmerna komunikacija s građanima ustavna kategorija, čl. 46. Ustava RH, apelujem na zakonodavca da razmisli i u ZoPPI uredi materiju koja trenutno nije pravno prepoznata. Primljeno na znanje Zakonom o pravu na pristup informacijama uređuju se pitanja koja se odnose na pravo na pristup informacijama, propisuju se načela, ograničenja, postupak i način ostvarivanja i olakšavanja pristupa i ponovne uporabe informacija, djelokrug, način rada i uvjeti za imenovanje i razrješenje Povjerenika za informiranja te inspekcijski nadzor nad provedbom ovoga Zakona, te su istim obuhvaćena sva pitanja koja se odnose na područje prava na pristup informacijama, što i jest predmet uređenja ovoga Zakona.
7 Hrvatska udruga korisnika parkirališnih usluga Obrazloženje, Uz članak 8. Ostavlja se na zakonitost postupanja tj. dostava žalbe korisnika tkz. lokalnim šerifima, a koja su do sada kršila Zakon gdje su stigla? Gdje se podatke od navedenih, o npr. raspolaganjima javnim sredstvima, trebalo čekati više mjeseci ili godina? "Također se dopunjuje stavak 1. istoga članka na način da se utvrđuje da se žalba dostavlja Povjereniku putem tijela javne vlasti koje je odlučivalo o zahtjevu u prvom stupnju." Veoma loša odredba zakona, ukoliko se odgovornost za kršenja odredaba Zakona strogo ne definira i drakonski sankcionira! Primljeno na znanje Pitanje predaje žalbe detaljno je uređeno Zakonom o općem upravnom postupku te se odredba članka 8. Nacrta prijedloga zakona kojom je dopunjen članak 25. stavak 1. Zakona, na način da se utvrđuje da se žalba dostavlja Povjereniku putem tijela javne vlasti koje je odlučivalo o zahtjevu u prvom stupnju, briše kao nepotrebna
8 Povjerenik za informiranje PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PRAVU NA PRISTUP INFORMACIJAMA, Članak 7. U članku 7., koji regulira postupanje s obavijestima iz članka 23. stavka 2., predlažemo dodati i obavijest iz članka 23. stavka 1. točke 6. ZPPI-ja jer navedena obavijest nije obuhvaćena postojećim člankom 23. stavkom 2., a koji se odnosi na obavijest da se određeni podnesak ne smatra zahtjevom za pristup informacijama, a što predstavlja ključni izazov u provedbi važećeg ZPPI-ja. Sukladno predloženoj izmjeni potrebno je nadopuniti obrazloženje navedenog članka jer nije obuhvaćena obavijest iz članka 23. stavka 1. točke 6. ZPPI-ja. Novopredloženim stavkom 3. regulira se mogućnost podnošenja prigovora na obavijest kojom se korisnik obavještava o razlozima onemogućavanja pristupu informacijama prema odredbama ovog Zakona, što smatramo nužnim zbog osiguravanja pravne zaštite korisnicima. Međutim, mišljenja smo da će predloženo rješenje stvoriti nove prijepore i neujednačenu primjenu od strane tijela javne vlasti. Predloženo rješenje i pozivanje na opći propis o upravnom postupku (ZUP), omogućit će podnošenje prigovora čelniku tijela, međutim ne rješava jednoznačno pitanje drugostupanjskog tijela kojem se podnosi žalba, a u sudskom sporu u upravnom području pristupa informacijama za koje je nadležan Visoki upravni sud, uvodi se nadležnost upravnih sudova. Isto ne smatramo spornim kad se radi o posebno uređenim postupcima kojima se isključuje primjena ZPPI-ja (čl. 1. st. 3.) ali tvrdnja da se traženje ne smatra zahtjevom za pristup informacijama, svakako je u domeni ZPPI-ja i zaštite i nadzora Povjerenika. U slučaju zadržavanja prigovora kao pravnog lijeka, predlažemo u članku 25. stavku 2., iza riječi „zahtjevu“ dodati i „prigovoru“ te dodatno propisati mogućnost podnošenja žalbe Povjereniku za informiranje te tužbe Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske, kako bi se preveniralo izbjegavanje primjene ovog Zakona od strane TJV. Stoga smatramo boljim rješenjem (što smo i predložili nositelju izrade Zakona), u slučaju rješavanja zahtjeva za pristup informacijama dostavljanjem obavijesti, propisivanje mogućnosti podnošenja žalbe Povjereniku za informiranje. Time se ujedno smanjuje broj mogućih akata do donošenja konačne odluke VUS-a (žalba-rješenje Povjerenika, odluka VUS-a, umjesto prigovor-rješenje čelnika, žalba-rješenje Povjerenika, tužba-odluka upravnog suda, žalba-odluka VUS-a). Djelomično prihvaćen Prihvaća se prijedlog da se člankom 23. stavkom 2 obuhvati i obavijest iz članka 23. stavka 1. t. 6., radi osiguranja pravne zaštite korisnika. Također se prihvaća da se u članku 25. stavku 2. Zakona o pravu na pristup informacijama iza riječi „zahtjevu“ dodaju riječi: „i prigovoru“, tako da se precizira da se i u slučaju ne donošenja rješenja po prigovoru može izjaviti žalba Povjereniku. Prijedlog da se dodatno propiše mogućnost podnošenja žalbe Povjereniku za informiranje te tužbe Visokom upravnom sudu, nije prihvaćen budući da je pravna zaštita protiv rješenja, pa tako i rješenja o prigovoru uređena člankom 25. stavkom 1. Zakona o pravu na pristup informacijama, prema kojem se protiv rješenja tijela javne vlasti može izjaviti žalba Povjereniku, a prema članku 26. stavku 1. istog Zakona protiv rješenja Povjerenika nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske.
9 Udruga Zelena Istra PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PRAVU NA PRISTUP INFORMACIJAMA, Članak 14. Iz ovog rješenja proizlazi da RH preuzima odredbe OD Direktive koje predstavljaju snižavanje zakonodavnih standarda otvorenosti i transparentnosti a koje definira aktualni ZPPI, što nije u skladu s namjerom Direktive. Kako smo već naveli, odredbe odjeljaka 18. i 19. Preambule OD Direktive ističu važnost zadržavanja postojeće razine transparentnosti i otvorenosti koje su u primjeni na javna poduzeća i javne agencije. Citiramo: - „Odredbe prava Unije i nacionalnog prava kojima se premašuju ti minimalni zahtjevi, posebno u slučajevima sektorskog prava, trebali bi se i dalje primjenjivati.“ (odjeljak 18. preambule OD Direktive). „Osim toga, države članice potiče se da nadiđu minimalne zahtjeve utvrđene u ovoj Direktivi tako da primjene njezine zahtjeve na dokumente u posjedu javnih poduzeća koji se odnose na djelatnosti za koje se utvrdilo da su na temelju članka 34. Direktive 2014/25/Europskog parlamenta i Vijeća izravno izložene tržišnom natjecanju.“ (odjeljak 19 preambule OD Direktive). Zato pozivanje na obvezu usklađivanja s odredbama OD Direktive ne može biti razlog snižavanja postojećih i nacionalnih normativnih standarda. Normativni sadržaj koji obuhvaća OD Direktiva treba tumačiti upravo iz vrijednosnog okvira sadržanog u uvodnim odredbama preambule, a ne suprotno tom okviru. Članak 1., stavak 3. OD Direktive izričito dopušta zadržavanje nacionalnih režima pristupa informacijama: „Ova se Direktiva temelji na Unijinim i nacionalnim režimima pristupa te se njome ti režimi ne dovode u pitanje.” Budući da aktualni hrvatski Zakon o pravu na pristup informacijama NN 25/13, 85/15 (dalje: aktualni ZPPI) propisuje više standarde od onih zabilježenih OD Direktivom, te standarde treba zadržati te je stoga potrebno odbaciti ograničenje ponovne uporabe isključivo na podatke i dokumente nastale u vezi obavljanja javnog posla tijela javne vlasti. Također, propis o pristupu informacijama nije identičan po vrijednosnom okviru pa stoga niti zamjenjiv za propis o javnoj nabavi. Svođenje ZPPI na razinu i vrijednosni okvir propisa o javnoj nabavi ozbiljna je pogreška u procjeni uloge svakog od ovih propisa. Novi ZPPI ne bi smio upućivati na druge propise kako bi se njihovom primjenom, u postupku koji je podložan drugim ograničenjima te se odvija u drugom pravnom okruženju, došlo do traženih informacija. Upravo suprotno, ZPPI bi trebao svakom pravnom subjektu koji traži određene informacije biti prvi pravni instrument i oslonac u postupku pristupa informacijama. Nije prihvaćen Člankom 14. Nacrta prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o pravu na pristup informacijama (kojim se mijenja članak 30. Zakona) utvrđuju se informacije na koje se ne primjenjuju odredbe o ponovnoj uporabi informacija, čime se dosadašnji članak 30. Zakona, usklađuje s člankom 1. stavkom 2. Direktive (EU) 2019/1024 EP i Vijeća od 20. lipnja 2019. o otvorenim podacima i ponovnoj uporabi informacija javnog sektora. Što se tiče informacija koje se ne prikupljaju u svrhu obavljanja javnog posla, za koje se u članku 14. Nacrta prijedloga zakona (izmijenjenom članku 30. stavku 1. točki 9.) utvrđuje da se na iste ne primjenjuju odredbe ovoga Zakona koje se odnose na ponovnu uporabu informacija, napominje se da isto ne predstavlja novinu, budući da i dosadašnja odredba (članak 30. stavak 1. točka 8. važećeg Zakona), također isključuje navedene informacije u odnosu na ponovnu uporabu, propisujući da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev za ponovnu uporabu informacija ako se zahtjev odnosi na: 8) informacije koje se ne prikupljaju u svrhu obavljanja javnog posla. Primjedba u dijelu koji se odnosi na „Svođenje ZPPI na razinu i vrijednosni okvir propisa o javnoj nabavi“ je nejasna.
10 Udruga Zelena Istra PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PRAVU NA PRISTUP INFORMACIJAMA, Članak 8. U prijedlogu novog ZPPI-a nalaze se odredbe čije je uvođenje trenutno teško provjerljivo odnosno čije zagovaranje počiva na pogrešnim pretpostavkama potrebe usklađenja s drugim propisima. Naime, kao motivi odredbe kojom se produžuje rok za odlučivanje Povjerenika za informiranje o žalbi s 30 na 60 dana navode se s jedne strane usklađivanje s odgovarajućom odredbom Zakona o općem upravnom postupku (dalje: ZUP; čl. 121.) odnosno prevencija slučajeva u kojima zbog kašnjenja Povjerenika da odluči o žalbi bivaju pokrenuti upravni sporovi zbog tzv. „šutnje administracije“. To ne bi bio problem da Visoki upravni sud RH (dalje: VUS) uz pozitivnu odluku kojom nalaže Povjereniku da odluči o žalbi ne odluči i o troškovima upravnosudskog postupka na teret Povjerenika. Stav je Povjerenika da neki građani „zarađuju“ na vođenju upravnog spora a ne da ga koristi kao sredstvo zaštite vlastitih postupovnih prava. U pogledu prvonavedenog motiva treba istaknuti kao prvo da se radi o odredbi čl. 121. ZUP-a koja glasi: „Drugostupanjsko tijelo rješenje o žalbi mora donijeti i dostaviti stranci putem prvostupanjskog tijela što je prije moguće, a najkasnije u roku od 60 dana od dana predaje uredne žalbe, ako zakonom nije propisan kraći rok.“ Kao što je vidljivo ne postoji obveza usklađivanja posebnih odredbi upravnih zakona s ovom odredbom jer je samim čl. 121. ZUP-a propisana mogućnost da zakonodavac propiše kraći rok rješavanja o žalbi. To je zakonodavac već prethodno uradio u ZPPI-u u čl. 25, st. 3. u kojem je kao osnovni rok za odlučivanje o žalbi propisao rok od 30 dana od dana predaje uredne žalbe. Dakle, iz citirane odredbe je jasno da obveza usklađivanja sa ZUP-om ne postoji te da je predlagatelj (Povjerenik za informiranje) koristi kao paravan za olakšavanje vlastite postupovne pozicije koja bi mu omogućila da radi još sporije no što je to sada slučaj. Osim toga, u dijelu ZPPI-a koji se odnosi na rokove za odlučivanje o žalbama postoje rokovi od 60 i 90 dana (u čl. 25, st. 5. i 6.). Svaki od navedenih rokova ima svoju funkciju te je materijalnopravno motiviran i uvjetovan. Primjerice, u roku od 60 dana za odlučivanje o žalbama dužnost Povjerenika je da provjeri prethodno proveden ili sam provede test razmjernosti i javnog interesa. 90-dnevni rok se primjenjuje kada Povjerenik tijekom žalbenog postupka mora tražiti mišljenje Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost. Predlagatelj smatra jednako zahtjevnom situaciju u kojoj se mora provjeriti test razmjernosti i javnog interesa kao i situaciju u kojoj do rješavanja uopće nije ni došlo zbog neaktivnosti tijela javne vlasti. Što se navodnog „zarađivanja“ građana u upravnom sporu tiče treba istaknuti da Povjerenik ovdje polazi od potpuno pogrešne pretpostavke. Naime, građani ne osiguravaju „zaradu“ u upravnom sporu, već dobivaju naknadu prethodno učinjenih troškova u postupku (koja usput budi rečeno iznosi tek nešto preko 3.000,00 kn) koji su izravno uzrokovani nepridržavanjem zakonskih rokova u odlučivanju o žalbi od strane Povjerenika. Građani (i drugi pravni subjekti) imaju ustavno pravo na sudsku kontrolu rada javnopravnih tijela (čl. 19, st. 2. Ustava RH) s jedne strane, a s druge temeljna pravičnost u sudskom postupku zahtijeva da troškove pokretanja i vođenja sudskog postupka snosi ona strana koja je svojim postupanjem sudski postupak uzrokovala pa ga onda i izgubila. Naposlijetku, valja uočiti da ne postoje nikakvi empirijski podaci o kojem se broju tužbi koje su okončane obvezom snošenja sudskih troškova od strane Povjerenika radi pa je bez tih podataka deplasirano razvijati tumačenje o nužnosti uvođenja odredbe ovog sadržaja u ZPPI. Nije prihvaćen Uvažavajući dosadašnju praksu u kojoj se pokazalo da je postojeći rok za rješavanje žalbi (od 30 dana) objektivno prekratak (osobito u slučajevima podnošenja velikog broja istovjetnih i istovremenih žalbi/tužbi od strane istog korisnika te u slučajevima pribavljanja prvostupanjskog spisa od tijela javne vlasti), što je rezultiralo velikim brojem upravnih sporova zbog šutnje administracije pokrenutih protiv Povjerenika za informiranje, navedeni rok se usklađuje s općim rokom za rješavanje žalbi utvrđenim Zakonom o općem upravnom postupku, koji je 60 dana
11 Udruga Zelena Istra PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PRAVU NA PRISTUP INFORMACIJAMA, II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE TREBAJU UREDITI ZAKONOM, TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI Direktiva (EU) 2019/1024 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. lipnja 2019. godine o otvorenim podacima i ponovnoj uporabi informacija javnog sektora predstavlja minimalnu razinu usklađivanja zakonodavstva država članica (dalje: OD Direktiva). Ovo potvrđuju odjeljci 18-19 preambule OD Direktive u kojima je navedeno sljedeće: - „Odredbe prava Unije i nacionalnog prava kojima se premašuju ti minimalni zahtjevi, posebno u slučajevima sektorskog prava, trebali bi se i dalje primjenjivati.“ (odjeljak 18. preambule OD Direktive). „Osim toga, države članice potiče se da nadiđu minimalne zahtjeve utvrđene u ovoj Direktivi tako da primjene njezine zahtjeve na dokumente u posjedu javnih poduzeća koji se odnose na djelatnosti za koje se utvrdilo da su na temelju članka 34. Direktive 2014/25/Europskog parlamenta i Vijeća izravno izložene tržišnom natjecanju.“ (odjeljak 19 preambule OD Direktive). Navedene odredbe Preambule OD Direktive očito ističu važnost zadržavanja postojeće razine transparentnosti i otvorenosti koje su u primjeni na javna poduzeća i javne agencije. Zato pozivanje na obvezu usklađivanja s odredbama OD Direktive ne može biti razlog snižavanja postojećih i nacionalnih normativnih standarda. Naime, normativni sadržaj koji obuhvaća OD Direktiva treba tumačiti upravo iz vrijednosnog okvira sadržanog u uvodnim odredbama preambule, a ne suprotno tom okviru. Nadalje, OD Direktiva predstavlja napor usklađivanja različitih nacionalnih pravnih režima u ovom području prava na pristup informacijama. Stoga snižavanje vlastite normativne razine zapravo predstavlja prihvaćanje normativnih režima drugih država članica posredovanih putem minimalne normativne razine iz OD Direktive. Perzistiranje na razini koju smo samostalno odredili i prethodno dosegli pokazala bi se upravo na suprotan način – zadržavanjem postojećih standarda iz ZPPI-a umjesto njihovim snižavanjem. Članak 1., stavak 3. OD Direktive izričito dopušta zadržavanje nacionalnih režima pristupa informacijama: „Ova se Direktiva temelji na Unijinim i nacionalnim režimima pristupa te se njome ti režimi ne dovode u pitanje.” Stoga tumačenje promjena koje donosi OD Direktiva, iz kojeg bi se moglo zaključiti da iz OD Direktive proizlazi obveza da "dokumenti „javnih poduzeća“ nisu podložni primjeni direktive ako su izrađeni izvan opsega pružanja usluga od općeg interesa ili ako se odnose na djelatnosti izravno izložene tržišnom natjecanju pa ne podliježu pravilima o javnoj nabavi" te prema kojem se "obveze javnih poduzeća ne odnose ... na postupanje po zahtjevima za ponovnu uporabu" nije ispravno, već zavaravajuće i suprotno duhu OD Direktive koja od država članica poput Hrvatske ne traži snižavanje postojećih nacionalnih normativnih standarda. Naime, aktualni hrvatski Zakon o pravu na pristup informacijama NN 25/13, 85/15 (dalje: aktualni ZPPI) propisuje više standarde od onih zabilježenih OD Direktivom koje treba zadržati te je stoga potrebno odbaciti ograničenje ponovne uporabe isključivo na podatke i dokumente nastale u vezi obavljanja javnog posla tijela javne vlasti. Budući da odredbe Direktive ne predstavljaju obveze koje je Hrvatska dužna prenijeti u nacionalno zakonodavstvo, potrebno je korigirati obrazloženje novina koje donosi OD Direktiva na način da se zainteresiranoj javnosti u Hrvatskoj pruže i kontekstualne informacije o tome da Republika Hrvatska (dalje: RH) nije dužna prenijeti svaku odredbu OD Direktive u Prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o pravu na pristup informacijama (dalje: novi ZPPI), već da RH ima obvezu prenijeti isključivo one odredbe OD Direktive kojima bi se unaprijedili postojeći hrvatski normativni standardi. Ukoliko se izostavi određen broj sadašnjih obveznika ZPPI-a kao obveznika ZPPI-a u dijelu koji se odnosi na ponovnu uporabu podataka kao i na otvorene podatke značajno će se reducirati doseg ZPPI-a nakon usvajanja novog ZPPI-a. Također, propis o pristupu informacijama nije identičan po vrijednosnom okviru pa stoga niti zamjenjiv za propis o javnoj nabavi. Svođenje ZPPI na razinu i vrijednosni okvir propisa o javnoj nabavi ozbiljna je pogreška u procjeni uloge svakog od ovih propisa. Novi ZPPI ne bi smio upućivati na druge propise kako bi se njihovom primjenom, u postupku koji je podložan drugim ograničenjima te se odvija u drugom pravnom okruženju, došlo do traženih informacija. Upravo suprotno, ZPPI bi trebao svakom pravnom subjektu koji traži određene informacije biti prvi pravni instrument i oslonac u postupku pristupa informacijama. Prilikom uređivanja obveza i mogućnosti TJV vezano za naplatu troškova ponovne uporabe ključno je ne izgubiti iz vida "ključ financiranja i javnog interesa". Predlažemo uzeti u obzir sljedeće: - radi li se o javnom novcu kojim se financira rad pojedinog TJV; - je li kapital za osnivanje TJV došao iz javnog proračuna - jamči li se za obveze TJV javnim proračunskim sredstvima (npr. garancije); - je li osnivač/vlasnik, Republika Hrvatska, je li to kakva JLP(R)S ili slično; - je li svrha osnivanja TJV zadovoljenje javnog/društvenih interesa, odnosno potreba građana RH/JLP(R)S); - je li poslovanje TJV po prirodi javni posao, - obavlja li TJV djelatnosti od javnog interesa, - obavlja li TJV javnu službu; - ima li TJV poseban, povlašteni, odnosno monopolni položaj na tržištu, - je li TJV osnovano s ciljem ostvarivanja dobiti ili ispunjenja javnog interesa, odnosno u čijem interesu TJV obavlja svoju djelatnost. Mišljenja smo da, ukoliko bi odgovor na navedena pitanja bio potvrdan, odnosno osobito ukoliko je TJV osnovano s ciljem ispunjenja javnog interesa te se za obveze (dugove i slično) jamči javnim novcem, tada ono ne bi trebalo naplaćivati troškove ponovne uporabe te ne može imati vlastite prihode, već je riječ o javnom novcu, odnosno u konačnici sredstvima građana RH koji kao nositelji suvereniteta imaju temeljno pravo "nad obnašanjem vlasti obavljati kontrolu trošenja javnih sredstva" (citat iz presude Vrhovnog suda RH poslovni broj U-zpz 6/2016-7, listopad 2018.) Nije prihvaćen Smatramo da je Nacrt prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o pravu na pristup informacijama u potpunosti usklađen s Direktivom (EU) 2019/1024 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. lipnja 2019. o otvorenim podacima i ponovnoj uporabi informacija javnog sektora
12 Hrvatska udruga producenata PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PRAVU NA PRISTUP INFORMACIJAMA, Članak 6. Prijedlog uz čl. 6 (izmjena čl. 16. st. 3): Iznimno, informacije o raspolaganju javnim sredstvima, dostupne su javnosti i bez provođenja testa razmjernosti iz stavka 1. ovog članka, ako se informacija odnosi na ime i prezime, naziv ili tvrtku subjekta u čiju korist je tijelo javne vlasti izravno raspolagalo takvim sredstvima te iznos i namjenu javnih sredstava. U pogledu daljnjeg raspolaganja sredstvima, informacije koje se mogu dostavljati bez provođenja testa razmjernosti odnose se isključivo na iznos i namjenu, a ostali podaci o imenu i prezimenu, te nazivu ili tvrtki subjekta, tek ako se test u odnosu na navedenu informaciju provede. Obrazloženje: Cijeneći potrebu za transparentnosti prilikom raspolaganja javnim sredstvima, moramo ipak ukazati na činjenicu da je ova norma u velikoj mjeri neodređena. Naime, jasno je da se u cijelosti mora ustanoviti svrha i način korištenja javnih sredstava. Međutim, u velikom broju projekata kada se radi o jednom korisniku koji dijelom za provedbu projekta ima „podizvođače“, primjerice razne pružatelje raznih usluga, kao i razne trgovce, vrlo često ti podizvođači, odnosno angažirane osobe ne znaju ili ne moraju znati da se radi o korištenju javnih sredstava, već stupaju u uobičajeni poslovni odnos, koji može i ne mora biti zaštićen poslovnom tajnom, a dodatno, možda za dio poslova i sami ti podizvođači plaćaju određene stvari ili usluge trećima. Druga mogućnost je da se radi o fizičkim osobama koje obavljaju određenu profesionalnu djelatnost ili imaju honorarni odnos, no njihova djelatnost je na tržištu i kao takva podliježe i samom tržišnom natjecanju i konkurira na tržištu drugim osobama koje obavljaju istu djelatnost. S obzirom da opseg podataka koji se u smislu ovog zakona smatra informacijom, a pogotovo opseg informacija koji se predloženim st. 3 ovog članka omogućava dostavljati bez provođenja testa razmjernosti može značiti i bitno zadiranje u poslovne i tržišne tajne pojedinog poduzetnika, autora, bilo koje fizičke osobe, postavlja se pitanje do koje razine se navedene informacije moraju pružati, odnosno odnosi li se predloženi set podataka na korištenje sredstava sve do krajnjeg primatelja sredstava (izvršitelja). Sljedeći problem koji se pojavljuje je problem koji je povezan s čl. 9 zakona prema kojem korisnik prava na pristup informacija IMA PRAVO TU INFORMACIJU JAVNO IZNOSITI, a pritom se daljnja odredba čl. 9a, koja govori o poštivanju dostojanstva ljudske osobe, odnosi isključivo na odnos između tijela javne vlasti i korisnika. Takvo osiguranje nema niti jedna osoba koja je, možda i ne znajući, „predmet“ informacije, odnosno čije ime predstavlja informaciju u smislu ovog zakona. Kada primarni korisnik sredstava pristupa natječaju ili pravnom instrumentu temeljem kojeg on postaje osoba koja će u budućnosti raspolagati javnim sredstvima, ta osoba je svjesna potrebe za transparentnim poslovanjem te izvještavanjem o načinu raspolaganja sredstvima. Takvu svijest ne mora imati bilo koja treća osoba, koja i nesvjesno može postati predmetom neovlaštene uporabe njezinih podataka ili podataka o cijenama i uvjetima njezinog poslovanja. Slijedom navedenog predlažemo da se u odnosu na te – treće osobe – provodi test razmjernosti, a ujedno predlažemo dopunu čl. 9a. Nije prihvaćen Smatramo da izmijenjeni članak 16. stavak 3. Zakona kojim se utvrđuju osnovne informacije koje uvijek moraju biti dostupne javnosti bez provođenja testa razmjernosti, predstavlja kompromisno rješenje u odnosu na onemogućavanje iscrpljivanja tijela javne vlasti u traženju mase podataka bez propitkivanja javnog interesa s jedne strane (vezano uz izmijenjenu praksu Visokog upravnog suda RH prema kojoj odredba članka 23. stavka 5. o zlouporabi prava na pristup informacijama nije primjenjiva kad se radi o raspolaganju javnim sredstvima) te zahtjeva za dostupnošću informacija o raspolaganju javnim sredstvima, s druge strane. Što se tiče članka 9. važećeg Zakona, isti nije obuhvaćen izmjenama i dopunama ovoga Nacrta prijedloga zakona. O navedenim prijedlozima može se raspraviti u okviru šire rasprave i eventualnih opsežnijih izmjena Zakona o pravu na pristup informacijama, a vezano uz provedbu mjere „Unapređenje provedbe Zakona o pravu na pristup informacijama“ (s razdobljem provedbe 2022-2023), predviđene Nacionalnim planom oporavka i otpornosti 2021.-2026., u okviru koje je predviđena provedba detaljne evaluacije Zakona o pravu na pristup informacijama, u kontekstu izmjena Zakona s ciljem uklanjanja nedostataka i poboljšanja pojedinih instituta Zakona sukladno preporukama proizišlim iz evaluacije.
13 Hrvatska udruga producenata PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PRAVU NA PRISTUP INFORMACIJAMA Novi čl. 9 st. 2 Svaki korisnik koji raspolaže informacijom do koje je došao u postupku predviđenom ovim zakonom, dužan je u javnom iznošenju informacija poštivati načelo dostojanstva osobe čiji osobni ili poslovni podaci predstavljaju informaciju u smislu ovog zakona. Navedenu odredbu smatramo korisnom s obzirom na moguće zlouporabe. Kada je već načelo međusobne suradnje i poštivanja dostojanstva ugrađeno u međusobne odnose TJV i korisnika, nužno je navedeno načelo, obzirom na mogućnost javnog iznošenja temeljem st. 1 ovog članka, ugraditi i u odnosu na sve one koji u smislu ovog zakona de facto nemaju utjecaj, niti mogu spriječiti zloporabu njihovih podataka. Nije prihvaćen NE PRIHVAĆA SE Primjedba se ne odnosi na odredbe Nacrta prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o pravu na pristup informacijama,već se odnosi na dopunu članka 9. važećeg Zakona, koji nije obuhvaćen izmjenama i dopunama ovog Nacrta prijedloga zakona.
14 Hrvatski audiovizualni centar PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PRAVU NA PRISTUP INFORMACIJAMA, Članak 6. Predlaže se novi tekst: „Iznimno, informacije o raspolaganju javnim sredstvima koje proizlaze iz proračuna tijela javne vlasti kojem je zahtjev upućen, a koje se odnose na osobno ime ili naziv, iznos i namjenu sredstava, dostupne su javnosti i bez provođenja testa razmjernosti iz stavka 1. ovog članka, osim ako informacija predstavlja klasificirani podatak. Navedena iznimka odnosi se samo na pravnu ili fizičku osobu kojoj je tijelo javne vlasti isplatilo javna sredstva.“ Obrazloženje: Tijela javne vlasti koja dodjeljuju bespovratna sredstva isplaćuju ista korisnicima za određenu namjenu odnosno za izvršenje određenog projekta. Koga će korisnik kojem su dodijeljena sredstva angažirati za obavljanje posla kako bi se ostvarila namjena dodijeljene potpore, njegov je slobodan izbor. Tijelo javne vlasti ne utječe na izbor izvođača angažiranih od strane korisnika te smatramo da osobno ime ili naziv izvođača nije javna informacija. Nadalje, tijela javne vlasti koja dodjeljuju bespovratna sredstva često posjeduju informacije o sufinanciranju istog projekta od strane drugih izvora (i javnih i privatnih). Smatramo da tijelo javne vlasti može dati pristup samo informaciji koja se odnosi na raspolaganje javnih sredstava koja proizlaze iz proračuna tijela javne vlasti, odnosno koje je tijelo javne vlasti isplatilo korisniku. Nije prihvaćen Smatramo da izmijenjeni članak 16. stavak 3. Zakona kojim se utvrđuju osnovne informacije koje uvijek moraju biti dostupne javnosti bez provođenja testa razmjernosti, predstavlja kompromisno rješenje u odnosu na onemogućavanje iscrpljivanja tijela javne vlasti u traženju mase podataka bez propitkivanja javnog interesa s jedne strane (vezano uz izmijenjenu praksu Visokog upravnog suda RH prema kojoj odredba članka 23. stavka 5. o zlouporabi prava na pristup informacijama nije primjenjiva kad se radi o raspolaganju javnim sredstvima) te zahtjeva za dostupnošću informacija o raspolaganju javnim sredstvima, s druge strane. O navedenim prijedlozima može se raspraviti u okviru šire rasprave i eventualnih opsežnijih izmjena Zakona o pravu na pristup informacijama, a vezano uz provedbu mjere „Unapređenje provedbe Zakona o pravu na pristup informacijama“ (s razdobljem provedbe 2022-2023), predviđene Nacionalnim planom oporavka i otpornosti 2021.-2026., u okviru koje je predviđena provedba detaljne evaluacije Zakona o pravu na pristup informacijama, u kontekstu izmjena Zakona s ciljem uklanjanja nedostataka i poboljšanja pojedinih instituta Zakona sukladno preporukama proizišlim iz evaluacije.
15 Hrvatski audiovizualni centar PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PRAVU NA PRISTUP INFORMACIJAMA, PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PRAVU NA PRISTUP INFORMACIJAMA Predlažemo sljedeće izmjene i dopune Zakona o pravu na pristup informacijama: članak 9. – Načelo raspolaganja informacijom Predlaže se novi tekst: „Korisnik koji raspolaže informacijom sukladno ovom Zakonu, ima pravo tu informaciju javno iznositi na istinit način uz uvažavanje dostojanstva ljudske osobe.“ članak 15. stavak 2. – Ograničenja i njihovo trajanje Predlaže se nova točka: „te u ostalim slučajevima u kojima ne postoji javni interes za davanjem pristupa traženoj informaciji“. Obrazloženje: smatramo da listu ograničenja prava na pristup informacijama treba otvoriti kako bi se obuhvatili svi slučajevi u kojima je očito da ne postoji javni interes za davanje pristupa traženoj informaciji. Prvenstveno smatramo da je predložena odredba potrebna u slučajevima u kojima su tijela javne vlasti propustila općim aktom proglasiti određene informacije poslovnom tajnom. članak 23. stavak 1. točka 3. Predlaže se novi tekst: „3) kad obavještava korisnika da je informacija javno objavljena odnosno kad korisnik može pristupiti informaciji posredstvom javno objavljenih informacija“ Nije prihvaćen Članak 9. važećeg Zakona o pravu na pristup informacijama, na koji se odnosi primjedba, nije obuhvaćen ovim Nacrtom prijedloga zakona. Što se tiče primjedbe na članak 15. stavak 2., smatramo da su ograničenja utvrđena člankom 15. precizno i jasno utvrđena. Ujedno upućujemo da je u stavku 2. točki 7. utvrđeno da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji „u ostalim slučajevima utvrđenim zakonom“,. Primjedba na članak 23. stavak 1. točku 3. se ne prihvaća jer smatramo da je važeća odredba kojom je propisano da „tijelo javne vlasti ne donosi rješenje o zahtjevu 3) kad obavještava korisnika da je informacija javno objavljena“, dovoljno jasna i precizna
16 Gong PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PRAVU NA PRISTUP INFORMACIJAMA, Članak 16. Vezano za stavak (3), Direktiva u članku 3. uvjetuje mogućnost naplate troškova isključivo za dokumente čija je isporuka izvan opsega javne zadaće tijela javne vlasti/javnih poduzeća. Direktiva, međutim, ovakav izuzetak dodatno uvjetuje time da opseg javnih zadaća mora biti jasno definiran, transparentan i podložan preispitivanju Nasuprot tomu, API pristup podacima o osnivaču i članovima uprave trgovačkih društava iz sudskog registra naplaćuje se, kao i pristup otvorenim podacima registra stvarnih vlasnika (čl. 32. st. 2. Pravilnika o registru stvarnih vlasnika), iako se bez sumnje radi o podacima prikupljanim temeljem javne zadaće tijela javne vlasti. Stoga je moguće zaključiti kako ne postoji jasno definiran opseg javih zadaća, pa ako nacrtom prijedloga izmjena uvodimo mogućnost naplate podataka (st. 3), Zakonom bi trebali osigurati i mogućnost preispitivanja opsega javnih zadaća tijela javne vlasti koja se pretežito financiraju iz vlastitih prihoda. U stavku 9. navodi se tek kako će Povjerenik objaviti popis tijela javne vlasti koja mogu naplatiti i dodatne troškove pored stvarnih materijalnih troškova za otvaranje podataka za ponovnu uporabu. To se međutim ne odnosi i na javna poduzeća koja, kako se u nacrtu predlaže, mogu bez ikakvih ograničenja naplatiti pristup otvorenim podacima za ponovnu uporabu, a koje građani više ne bi imali pravo tražiti temeljem Zakona. Nije prihvaćen Članak 16. Nacrta prijedloga zakona kojim se uređuje pitanje naknade ponovne uporabe informacija, usklađen je s člankom 6. Direktive EP i Vijeća od 20. lipnja 2019. o otvorenim podacima i ponovnoj uporabi informacija javnog sektora. Spomenuti članak 3. Direktive, ne odnosi se na naknadu troškova niti uređuje pitanja navedena u primjedbi, te je u tom dijelu primjedba nejasna.
17 Gong PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PRAVU NA PRISTUP INFORMACIJAMA, Članak 11. U stavku (3) nakon riječi 'objaviti za ponovnu uporabu' predlažemo dodati riječi 'na portalu otvorenih podataka' Obrazloženje: Iako se objava ovih podataka na Portalu otvorenih podataka propisuje u čl. 28a, stavak 1, smatramo nužnim uvođenje obaveze TJV da podatke objavljuje (ili dostavlja za objavu) na Portalu jer je dosadašnja praksa pokazala kako na Portalu otvorenih podataka nisu bili objavljeni i/ili redovno ažurirani brojni setovi podataka dostupni na stanicama TJV Nije prihvaćen Stavak 3. članka 11. ne sadrži riječi: „objaviti za ponovnu uporabu“, iza kojih se predlažu dodati određene riječi, te je prijedlog stoga nejasan.
18 Gong PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PRAVU NA PRISTUP INFORMACIJAMA, Članak 11. U stavku (3) definirane iznimke otvaraju značajni prostor tijelima javne vlasti za izbjegavanje ispunjenja zakonske obveze proaktivne objave podataka. Ako tijelo zbog financijskih ili tehničkih ograničenja nije u mogućnosti ispunjavati svoju zakonsku obvezu, tada bi izuzeće trebalo jasno vremenski ograničiti i uvjetovati postojanjem plana/strategije/izjave o tome kada će i kako financijske i tehničke teškoće biti prevladane. Nije prihvaćen Članak 11. stavak 3. Nacrta prijedloga zakona u potpunosti je usklađen s člankom 5. stavkom 6. Direktive (EU) 2019/1024 EP i Vijeća od 20. lipnja 2019. o otvorenim podacima i ponovnoj uporabi informacija javnog sektora.
19 Gong PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PRAVU NA PRISTUP INFORMACIJAMA, Članak 10. Stavak (3) predlažemo nakon riječi ' uspostavljanjem portala otvorenih podataka' dodati riječi: 'kao jedinstvene točke pristupa skupovima podataka koje posjeduju tijela javne vlasti u oblicima koji su pristupačni, lako pronalazivi i ponovo uporabljivi elektroničkim putem.' Direktiva o otvorenim podacima čl. 9 st.2. Nije prihvaćen Spomenuti članak 9. Direktive transponiran je člankom 12. Prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o pravu na pristup informacijama, kojim je dodan članak 28.a., a ne člankom 10. Prijedloga zakona, te se prijedlog za dopunu članka 10. ne prihvaća.
20 Gong PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PRAVU NA PRISTUP INFORMACIJAMA, Članak 8. Vezano za stavak (3) 60 dana nam se čini previše za rješavanje žalbe na šutnju tijela, primjerice. Predlažemo da ostane odredba o rješavanju žalbe u roku 30 dana, s izuzetkom kada se provodi test razmjernosti i javnog interesa u kojem slučaju se rok produžuje na 60 dana. Nije prihvaćen Uvažavajući dosadašnju praksu u kojoj se pokazalo da je postojeći rok za rješavanje žalbi (od 30 dana) objektivno prekratak (osobito u slučajevima podnošenja velikog broja istovjetnih i istovremenih žalbi/tužbi od strane istog korisnika te u slučajevima pribavljanja prvostupanjskog spisa od tijela javne vlasti), što je rezultiralo velikim brojem upravnih sporova zbog šutnje administracije pokrenutih protiv Povjerenika za informiranje, navedeni rok se usklađuje s općim rokom za rješavanje žalbi utvrđenim Zakonom o općem upravnom postupku, koji je 60 dana
21 Gong PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PRAVU NA PRISTUP INFORMACIJAMA, Članak 4. Pozdravljamo objavu podataka o radnim skupinama, te predlažemo izmjenu stavka (3) istog članka koji propisuje trajanje javnog savjetovanja na način da riječi "u pravilu u trajanju od 30 dana" zamijenite riječima: "u trajanju ne kraćem od 30 dana" Nije prihvaćen Smatramo potrebnim omogućiti da se savjetovanje s javnošću može provesti i u kraćem trajanju u slučajevima postojanja objektivne i opravdane potrebe, (primjerice, za slučajeve donošenja zakona po hitnom postupku), što bi se predloženom izmjenom onemogućilo.
22 Gong PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PRAVU NA PRISTUP INFORMACIJAMA, Članak 13. Direktiva prvi puta spominje nužnost objave otvorenih podataka javnih poduzeća uz ograničenje kako nisu obvezna odgovarati na pojedinačne zahtjeve za pravo na pristup otvorenim podacima za ponovnu uporabu (čl. 4. st. 6.), a na što ih aktualan Zakon obvezuje. Direktiva u alinejama (19) i (20), te u članku 1. navodi kako se njome utvrđuje skup minimalnih pravila, te države članice potiče da nadiđu minimalne zahtjeve. Hrvatska, stoga, nema obavezu transponirati ovakva ograničenja jer se time umanjuju već stečena prava građana na pristup informacijama. Dodatno, a kako se navodi u alineji (24) Direktive, države članice pružanje usluga od općeg interesa često povjeravaju subjektima izvan javnog sektora uz zadržavanje visoke razine nadzora nad takvim subjektima, dok je u Hrvatskoj riječ o subjektima u vlasništvu tijela javne vlasti koja njima i upravljaju. Koruptivne rizike u slučaju limitiranja pristupa podacima javnih poduzeća ne treba posebno tumačiti jer su višekratno potvrđeni u praksi. Iz tog razloga smatramo kako građanima ne bi trebali oduzeti pravo da zahtijevaju podatke javnih poduzeća u otvorenom formatu za ponovnu uporabu, tim prije što svi zahtjevi za pristup otvorenim podacima čine tek nešto manje od dva posto ukupnih zahtjeva. Ako želimo uvoditi ograničenja stečenih prava, a što smatramo protivnim svrsi i cilju Direktive, ona ni u kojem slučaju ne bi smjela biti apsolutna, a kako se predlaže u ovom dokumentu. Slovenski Zakon o dostopu do informacij javnega značaja u članku 10. stavak 1., točka 6. primjerice propisuje da su tijela javne vlasti dužna objaviti javno svaku informaciju od javnog značaja za koju postoje najmanje tri zahtjeva za objavu http://www.pisrs.si/Pis.web/pregledPredpisa?id=ZAKO3336 Nije prihvaćen Članak 13. Nacrta prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o pravu na pristup informacijama, kojim se utvrđuju subjekti koji nisu dužni postupati po zahtjevu za ponovnu uporabu informacija, usklađen je s člankom 4. stavkom 6. Direktive (EU) 2019/1024 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. lipnja 2019. o otvorenim podacima i ponovnoj uporabi informacija javnog sektora.
23 MARINA KRAJNOVIĆ PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PRAVU NA PRISTUP INFORMACIJAMA, PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PRAVU NA PRISTUP INFORMACIJAMA Predlažem propisati novčane kazne za čelnike tijela javne vlasti koja u propisanim rokovima ne izvršavaju svoje obveze iz članka 10.a stavka 1. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13 i 85/15). OBRAZLOŽENJE: Odredbom članka 10.a Zakona o pravu na pristup informacijama propisana je obveza tijela javne vlasti da određene dokumente u elektroničkom obliku dostavljaju u Središnji katalog službenih dokumenata Republike Hrvatske radi njihove trajne dostupnosti. Pravilnikom o Središnjem katalogu službenih dokumenata Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 124/15) u članku 8. stavku 3. propisano je da su tijela javne vlasti dokumente propisane zakonom dužna bez odgađanja dostaviti u Središnji katalog, a najkasnije u roku od 5 dana od dana izrade dokumenta odnosno njegove objave na internetu. Međutim, u praksi se događa da pojedine jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave uopće ne objavljuju službena glasila na svojim mrežnim stranicama niti ih dostavljaju u Središnji katalog. Također, ima i lokalnih jedinica koje objavljuju službena glasila s vremenskim odmakom od mjesec-dva, a u Središnji katalog ih dostave tek kad im se najavi inspekcija (ako i onda). Međutim, to što glasilo nije dostupno javnosti ne smeta ih da započnu s urednom primjenom općeg akta. Građani u međuvremenu nemaju pristup općim aktima, niti se mogu upoznati s lokalnim propisima koji se na njih primjenjuju. Događa se da lokalne jedinice službeno glasilo objave npr. s datumom 15. rujna 2021., a to glasilo se na njihovim mrežnim stranicama pojavi tek za dva mjeseca (u studenom). A tada se, u najboljem slučaju, i dostavi u Središnji katalog. Službeno glasilo koje nije dostavljeno u Središnji katalog podložno je manipulacijama (dodavanjem pojedinih akata koji nisu prvobitno objavljeni ili izmjenom pojedinih spornih odredbi). Ustavna je obveza javno objaviti propise prije njihovog stupanja na snagu (tu pripadaju i opći akti lokalnih jedinca). Zakonom o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi propisano je da opći akt (općine, grada i županije) može stupiti na snagu najranije osmog dana od dana objave (iznimno prvog dana od dana objave). Međutim, u praksi nije uvijek tako jer glasilo postane dostupno javnosti nakon proteka vakacijskog razdoblja od osam dana. Dakle, javnost dozna o sadržaju općeg akta mjesec-dva nakon što je on stupio na snagu i nakon što se već počeo primjenjivati. U cilju suzbijanja takvih protuustavnih i protuzakonitih pojava, predlažem propisati novčane kazne. Već samim propisivanjem prekršajnih odredbi situacija bi se popravila jer bi značajan dio lokalnih jedinica poradio na ažurnijoj objavi lokalnih propisa ili bi se barem suzbila praksa antedatiranja službenih glasila. Nije prihvaćen Prekršajne odredbe propisane su člancima 61-63 Zakonom o pravu na pristup informacijama, a navedene odredbe nisu obuhvaćene ovim izmjenama i dopunama Zakona. Ujedno ističemo da je predmet ovih izmjena i dopuna Zakona ciljano, usklađivanje s Direktivom Europskog parlamenta i vijeća od 20. lipnja 2019. godine, o otvorenim podacima i ponovnoj uporabi informacija javnog sektora (preinaka), te uklanjanje ključnih nedostataka uočenih u praksi u primjeni Zakona. U vezi navedenih prijedloga može se raspraviti u okviru šire rasprave i eventualnih opsežnijih izmjena Zakona o pravu na pristup informacijama, a vezano uz provedbu mjere „Unapređenje provedbe Zakona o pravu na pristup informacijama“ (s razdobljem provedbe 2022-2023), predviđene Nacionalnim planom oporavka i otpornosti 2021.-2026., u okviru koje je predviđena provedba detaljne evaluacije Zakona o pravu na pristup informacijama, u kontekstu izmjena Zakona s ciljem uklanjanja nedostataka i poboljšanja pojedinih instituta Zakona sukladno preporukama proizišlim iz evaluacije.
24 DUBROVNIK CESTE d.d. PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PRAVU NA PRISTUP INFORMACIJAMA, Članak 2. Zakonom o pravu na pristup informacijama čl. 5. st. 1. točka 2. propisano je da su tijela javne vlasti cit: „tijela državne uprave, druga državna tijela, jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, pravne osobe i druga tijela koja imaju javne ovlasti, pravne osobe čiji je osnivač Republika Hrvatska ili jedinica lokalne ili područne (regionalne) samouprave, pravne osobe koje obavljaju javnu službu, pravne osobe koje se temeljem posebnog propisa financiraju pretežito ili u cijelosti iz državnog proračuna ili iz proračuna jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave odnosno iz javnih sredstava (nameta, davanja, i sl.), kao i trgovačka društva u kojima Republika Hrvatska i jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave imaju zasebno ili zajedno većinsko vlasništvo”. Predlaže se redefinirati pojam “tijelo javne vlasti” na način da glasi: “tijela javne vlasti“, u smislu ovog zakona, su tijela državne uprave, druga državna tijela, jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, pravne osobe i druga tijela koja imaju javne ovlasti, pravne osobe koje obavljaju javnu službu, pravne osobe čiji je osnivač Republika Hrvatska ili jedinica lokalne ili područne (regionalne) samouprave kao i trgovačka društva u kojima Republika Hrvatska i jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave imaju zasebno ili zajedno većinsko vlasništvo, a koja se, temeljem posebnog propisa, financiraju iz državnog proračuna ili iz proračuna jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave odnosno iz javnih sredstava (nameta, davanja, i sl.)” Razlika između ovdje predložene definicije tijela javne vlasti i definicije tijela javne vlasti u sada važećem Zakonu je u tome što se u ovdje predloženoj definiciji tijela javne vlasti predlaže: da su tijela javne vlasti one pravne osobe čiji je osnivač Republika Hrvatska ili jedinica lokalne ili područne (regionalne) samouprave kao i trgovačka društva u kojima Republika Hrvatska i jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave imaju zasebno ili zajedno većinsko vlasništvo, a koje su financirane iz državnog proračuna ili iz proračuna jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave odnosno iz javnih sredstava. Dakle, uvjet da bi pravna osoba ili trgovačko društvo kojima je osnivač ili vlasnik RH i/ili JLP(R)S bilo tijelo javne vlasti mora biti kumulativno ispunjen zajedno sa uvjetom da se isti financiraju iz državnog proračuna ili iz proračuna jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave odnosno iz javnih sredstava (nameta, davanja, i sl.). Navedeno je u skladu sa načelom transparentnosti korištenja javnih sredstava na kojem se temelji čitav Zakon o pravu na pristup informacijama kao i važećom upravnosudskom praksom kada se radi o pitanjima primjene Zakona o pravu na pristup informacijama. Ukoliko nije ispunjen bilo koji od navedenih uvjeta, tada se ne bi radilo o tijelu javne vlasti. Na ovaj način se izbjegava stavljanje u nepovoljniji položaj društava koji svoje prihode ostvaruju isključivo i jedino na otvorenom tržištu, a razlikuju se jedino po svom osnivači i/ili vlasniku. Naime, opstojnost pravnih osoba (trgovačkih društava) u vlasništvu RH ili jedinica lokalne i regionalne samouprave koji nisu proračunski ni izvanproračunski korisnici proračuna RH ili jedinica lokalne samouprave ovisi isključivo i jedino od izvršenja poslova ugovorenih na otvorenom tržištu. Sadašnja definicija pojma tijela javne vlasti ove pravne osobe stavlja u neravnopravan položaj sa drugim pravnim osobama koje obavljaju istu djelatnost kao i ova društva i nisu proračunski ni izvanproračunski korisnici, a razlikuju se isključivo po svom osnivaču ili vlasniku, zbog toga što nameće dodatnu obvezu društvima u javnom vlasništvu koji moraju postupati po Zakonu o pravu na pristup informacijama i ustupati informacije koje imaju komercijalnu (tržišnu) vrijednost i čija bi zlouporaba mogla nanijeti štetu ovim društvima. Unatoč zaštitnim mehanizmima predviđenim Zakonom, lako je moguće - upravo pozivajući se na obveze tijela javne vlasti iz Zakona o pravu na pristup informacijama (moguće i zlorabeći ih), da neovlaštene osobe mogu doći u posjed informacija sa tržišnom vrijednošću što može nanijeti štetu poslovanju ovih društava (odavanje povlaštenih informacija, informacija koje se odnose na financijsko poslovanje, kupoprodajne cijene i sl.) i utjecati na samu opstojnost društva. Dosadašnja praksa postupanja Ureda Povjerenika za informiranje pokazala je kako postojeći mehanizmi zaštite informacija sa komercijalnom, odnosno tržišnom vrijednošću nisu dostatni te su se takve informacije ipak morale ustupiti tražitelju jer bi se u suprotnom radilo o prekršajnom postupanju. U slučaju kada se radi o tijelu javne vlasti koje svoje prihode ostvaruje isključivo na tržištu, ustupanje informacija koje u sebi sadrže komercijalne ili tržišne vrijednosti može dovesti do nastanka nemjerljive štete i ugroziti opstojnost samog društva (tijela javne vlasti). Poslovanje trgovačkih društava kojima je osnivač ili vlasnik RH ili jedinica lokalne ili područne (regionalne) samouprave regulirano je prisilnim propisima kojima se uređuje poslovanje trgovačkih društva (propisima o trgovačkim društvima, financijskom poslovanju, obveznim osiguranjima, revizijskim propisima, kaznenim zakonom i sl.) dok se zakonitost i bonitet poslovanja društava nadzire od strane osnivača ili vlasnika putem nadležnih tijela (nadzorni odbor i sl.) te se time ostvaruje načelo transparentnosti. Ovo načelo se nadopunjuje i proširuje time što su upravo osnivači ovih društva (RH i JLP(R)S) obveznici primjene Zakona o pravu na pristup informacijama te se putem istih uvijek može dobiti zatražena informacija koja se odnosi na poslovanje društava kojima su osnivači i/ili vlasnici. Slijedom navedenog predlažemo redefinirati pojam “tijelo javne vlasti” u važećem Zakonu o pravu na pristup informacijama čime bi se ukinula neravnopravnost između pravnih osoba koje imaju različitog osnivača i/ili vlasnika, a financiraju se isključivo obavljajući svoju gospodarsku djelatnost na otvorenom tržištu te bi ostvarilo i Ustavom zajamčeno pravo kojim država osigurava svim poduzetnicima jednak pravni položaj na tržištu. Nije prihvaćen Predmet ovih izmjena i dopuna Zakona je ciljano, usklađivanje s Direktivom Europskog parlamenta i vijeća od 20. lipnja 2019. godine, o otvorenim podacima i ponovnoj uporabi informacija javnog sektora (preinaka), te uklanjanje ključnih nedostataka uočenih u praksi u primjeni Zakona. O navedenim prijedlozima može se raspraviti u okviru šire rasprave i eventualnih opsežnijih izmjena Zakona o pravu na pristup informacijama, a vezano uz provedbu mjere „Unapređenje provedbe Zakona o pravu na pristup informacijama“ (s razdobljem provedbe 2022-2023), predviđene Nacionalnim planom oporavka i otpornosti 2021.-2026., u okviru koje je predviđena provedba detaljne evaluacije Zakona o pravu na pristup informacijama, u kontekstu izmjena Zakona s ciljem uklanjanja nedostataka i poboljšanja pojedinih instituta Zakona sukladno preporukama proizišlim iz evaluacije.
25 Marin Ščira PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PRAVU NA PRISTUP INFORMACIJAMA, PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PRAVU NA PRISTUP INFORMACIJAMA Predlažu se izmjene i dopune i u odnosu na čl. 10 Zakona, kako slijedi. 1/ Predlaže se izmijeniti (dopuniti) čl. 10. st. 1. toč. 5., tako da glasi: „registre i baze podataka ili informacije o registrima i bazama podataka iz njihove javnopravne nadležnosti i načinu pristupa i ponovne uporabe“. Obrazloženje: Obzirom na širok krug adresata (kategorija tijela javne vlasti), nalazi se shodnim pojasniti pojam „nadležnosti“, kao onaj kada tijelo javne vlasti (trgovačko društvo i dr. usporediva osobo) postupa s javnopravnim ovlastima i dužnostima u vođenju registara baza podataka, a kako se „nadležnost“ ne bi preširoko tumačila u smislu redovitog gospodarskog poslovanja. 2/ Predlaže se izmijeniti (dopuniti) čl. 10. st. 1. toč. 11., tako da glasi: „informacije o unutarnjem ustrojstvu, s imenima i prezimenima čelnika tijela i voditelja ustrojstvenih jedinica i njihovim podacima za kontakt;“ Obrazloženje: Predloženim izmjenama bilo bi nedvojbeno da se obveza objave odnosi na imena i prezimena navedenih osoba. S obzirom da se radi o osobnim podacima, predloženom izmjenom bi se izbjegla bilo kakva mogućnost drugačijeg tumačenja predmetne odredbe (npr. od strane tijela nadležnog za nadzor kod zaštite osobnih podataka). Nije prihvaćen Prijedlog se ne prihvaća jer se isti ne odnosi na odrede Prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o pravu na pristup informacijama, već se odnosi na članak 10. važećeg Zakona, (Zakona o pravu na pristup informacijama (Nar. Nov. br.25/13 i 85/15) a navedeni članak nije obuhvaćen ovim izmjenama i dopunama Zakona.
26 Marin Ščira PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PRAVU NA PRISTUP INFORMACIJAMA, Članak 7. Predlaže se izmijeniti (dopuniti) čl. 23. st. 5. toč. 5. Zakona tako da glasi: „5) ako jedan ili više međusobno povezanih podnositelja putem jednog ili više funkcionalno povezanih zahtjeva, uključujući i zahtjeve za pristupom informacijama o raspolaganju javnim sredstvima iz članka 16. stavka 3. ovog Zakona, očito zloupotrebljava pravo na pristup informacijama, a osobito kada zbog učestalih zahtjeva za dostavu istih ili istovrsnih informacija ili zahtjeva kojima se traži velik broj informacija dolazi do opterećivanja rada i redovitog funkcioniranja tijela javne vlasti.“ Obrazloženje: Pod pretpostavkom da nije prihvatljivo brisanje čl. 16. st. 3. Zakona, predlaže se razmotriti dopunu čl. 23. st. 5. toč. 5. Zakona. Naime, unatoč postojećoj predloženoj izmjeni čl. 16. st. 3. Zakona (sužavanju opsega informacija uslijed uočenih zlouporaba), vjeruje se da i dalje ima smisla jasno utvrditi da je svako pravo (pa tako i ono apsolutno pravo koje daje čl. 16. st. 3. Zakona) podložno zlouporabi. Štoviše, točnije je reći da će se prije i lakše zlouporabiti apsolutno pravo, nego pravo koje je podložno provjeri (testu razmjernosti i javnog interesa). U konačnici, u obrazloženju konačnog prijedloga Zakona iz 2015. navedeno je da je zlouporaba moguća u svim slučajevima, i to bez iznimke, a čini se da je praksa stvorila neočekivane iznimke koje ni sam zakonodavac nije predvidio kao moguće. Nije prihvaćen Smatramo da izmijenjeni članak 16. stavak 3. Zakona kojim se utvrđuju osnovne informacije koje uvijek moraju biti dostupne javnosti bez provođenja testa razmjernosti, predstavlja kompromisno rješenje u odnosu na onemogućavanje iscrpljivanja tijela javne vlasti u traženju mase podataka bez propitkivanja javnog interesa s jedne strane (vezano uz izmijenjenu praksu Visokog upravnog suda RH prema kojoj odredba članka 23. stavka 5. o zlouporabi prava na pristup informacijama nije primjenjiva kad se radi o raspolaganju javnim sredstvima) te zahtjeva za dostupnošću informacija o raspolaganju javnim sredstvima, s druge strane. O navedenim prijedlozima može se raspraviti u okviru šire rasprave i eventualnih opsežnijih izmjena Zakona o pravu na pristup informacijama, a vezano uz provedbu mjere „Unapređenje provedbe Zakona o pravu na pristup informacijama“ (s razdobljem provedbe 2022-2023), predviđene Nacionalnim planom oporavka i otpornosti 2021.-2026., u okviru koje je predviđena provedba detaljne evaluacije Zakona o pravu na pristup informacijama, u kontekstu izmjena Zakona s ciljem uklanjanja nedostataka i poboljšanja pojedinih instituta Zakona sukladno preporukama proizišlim iz evaluacije
27 Marin Ščira PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PRAVU NA PRISTUP INFORMACIJAMA, Članak 6. 1/ Predlaže se izmijeniti čl. 16. st. 1. i 2., tako da glase: "(1) Ako tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu utvrdi da se traži pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. ovog Zakona, dužno je, prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Ako tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu utvrdi da se traži pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 1., pribavit će mišljenje Ureda Vijeća za nacionalnu sigurnost, nakon čega će provesti test razmjernosti i javnog interesa i donijeti odluku. (2) Kod provođenja testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno je: - utvrditi zbog kojeg se zaštićenog interesa iz članka 15. stavka 2., 3. i 4. može ograničiti pristup informaciji, i - utvrditi bi li omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u konkretnom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen, i - utvrditi u čemu se očituje javni interes za pristup informaciji te bi li onemogućivanjem pristupa traženoj informaciji interes javnosti bio ozbiljno povrijeđen, i - utvrditi je li u konkretnom slučaju prevladava potreba zaštite interesa iz članka 15. stavka 2., 3. ili 4., ili javni interes za otkrivanjem informacije. Ako prevladava javni interes u odnosu na zaštićeni interes, informacija će se učiniti dostupnom.“ Obrazloženje: Predloženom izmjenom jasnije se upućuje koje elemente testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti mora obavezno razmotriti, zajedno s postupovnim koracima, s ciljem da se olakša primjena testa i omogući ujednačeniji postupak (način) njegove primjene. Istodobno, time bi se olakšala i kontrola postupanja tijela javne vlasti. Predloženim razdvajanjem odredbe po točkama razrađuje se hijerarhijski pristup pitanjima na koja tijelo javne vlasti treba dati odgovor (utvrditi) prije nego što prijeđe na sljedeće pitanje, kao što bi to bilo za očekivati kod svakog testa koji se provodi prije nego što se o određenom zahtjevu odluči. Pa tako, najprije se utvrđuje postojanje zaštićenog interesa ili više njih (ako postoje). Nakon toga se utvrđuje ugroza uslijed omogućavanja pristupa informaciji u konkretnom slučaju (ozbiljnost povrede). Nakon toga se utvrđuje postojanje javnog interesa te s tim u vezi ugroza uslijed onemogućavanja pristupa informaciji u konkretnom slučaju. Tek tako kvantificirani zaštićeni interes i kvantificirani javni interes se onda uopće mogu usporediti pa slijedom toga i utvrditi, u konačnici, prevladava li u pojedinom slučaju javni interes u odnosu na zaštićeni interes (u kojem slučaju se informacija čini dostupnom). Sadašnje stanje odredbe (a ponekad i prakse) stvara pogrešnu predodžbu da se javni interes ne bi trebao kvantificirati (tj. pretvara se neopravdano u svojevrsnu neoborivu presumpciju). 2A/ Predlaže se brisati čl. 16. st. 3. Zakona. Obrazloženje: Iako predložena izmjena ide u smjeru definiranja (razumnog sužavanja) opsega informacija na koje se odredba primjenjuje, predlaže se razmotriti brisanje cijelog st. 3. čl. 16. Zakona, jer i dalje opstaje osnovni problem u ovoj odredbi. Predmetni stavak, sam po sebi, ruši logičku strukturu zakona. Naime, jasno je da je opće pravilo zakona to da su sve informacije dostupne, a samo iznimno nisu i to u slučaju konkretnih zaštićenih interesa, i to samo ako test razmjernosti pokaže da u svakom pojedinom slučaju se određena informacija ipak treba zaštititi. St. 3. čl. 16. ZPPI-a ruši takav jasan princip jer uvodi apsolutnu iznimku (od već postojeće iznimke), a čija opravdanost nije podložna čak ni sudskoj kontroli. U slučaju brisanja st. 3. čl. 16. Zakona, svi zahtjevi koji se odnose na zaštićene informacije (neovisno o tome radi li se o raspolaganju javnim sredstvima) bi se procjenjivali kroz test razmjernosti i javnog interesa, odnosno balansiralo bi se u svakom pojedinom slučaju između prava na pristup i prava na zaštitu pojedine informacije. Time bi se u cijelosti očuvao zahtjev iz Ustava koji pristup informacijama štiti kao temeljno ljudsko pravo te istodobno uvažava i zahtijeva razmjernost u njegovom ostvarivanju (podložno ograničenjima koja imaju za cilj osigurati pravilan balans s drugim zaštićenim vrijednostima). Taj balans nužno zahtijeva provjeru okolnosti pri svakom pojedinom slučaju. Brisanjem st. 3. čl. 16. Zakona se ne dira u učinkovitost Zakona niti smanjuje transparentnost, već se omogućava i potiče kvalitetnija primjena testa razmjernosti i javnog interesa. Ako bi se neki zahtjev za dostavom zaštićene informacije odnosio na raspolaganje javnim sredstvima, isto bi se moralo cijeniti u samom testu razmjernosti i javnog interesa u svakom pojedinom slučaju. Istodobno, ovakvim pristupom potiče se na davanje dostatnih i razumnih razloga za sve odluke kojima se odlučuje o pristupu informacijama. Nalaze se tri osnovna problema u slučaju opstanka predmetne odredbe: - nije sukladna zahtjevima vladavine prava, iz razloga što je nejasna i nepredvidljiva norma. Zbog nedostataka u kvaliteti norme, tijela koja je primjenjuju imaju de facto neograničenu diskreciju u ograničavanju temeljnih ljudskih prava i drugih zaštićenih interesa, a u korist gotovo apsolutističke koncepcije prava na pristup informacijama. Dosadašnja praksa to pokazuje kroz sve širi doseg odredbe čl. 16. st. 3. Zakona, čime se posredno sve više ograničava doseg drugih zaštićenih prava i interesa, bez mogućnosti da se procjenjuje međusobni odnos zaštićenih interesa i prava na pristup informacijama; - način na koji je sročena dovodi do rezultata da ne predstavlja odredbu (normu) koju tijelo mora primijeniti već naredbu (nalog, uputu) koju tijelo mora izvršiti (tj., ne predstavlja zakonsku opću normu koja bi se trebala primijeniti na svaki pojedini slučaj, već je efektivno već doneseni pravomoćni pojedinačni akt). Dosadašnja praksa je pokazala da predmetna odredba intervenira (i remeti očekivanu primjenu ZPPI-a i testa razmjernosti) u pitanjima koja se protežu od komercijalnih interesa (npr. poslovna tajna) do onih koji se tiču osjetljivih privatnih interesa (npr. podaci o socijalnom statusu, maloljetnici). Bez ikakve razlike, odredba sama po sebi rješava situacije u kojima se pravu na pristup informacijama suprotstavlja drugo (jednakovrijedno, ako ne i više) temeljno ljudsko pravo (zaštita osobnih podatka ili autorsko pravo). Ako bi i postojala, zajednička okolnost raspolaganja javnim sredstvima, nije dovoljna da se utvrdi da je u svakom pojedinom slučaju riječ o jedinstvenoj situaciji sa identičnim rezultatom; - odredbom (čl. 16. st. 3. Zakona) ne postiže se razuman balans između suprotstavljenih prava i interesa, a što je osobito razvidno u slučajevima kad se temeljem čl. 16. st. 3. ZPPI-a ograničavaju druga temeljna prava i slobode. U konačnici, u poredbenim zakonodavstvima, ovakvog pristupa nema. Slovensko zakonodavstvo, čije odredbe se mogu nazvati usporedivim, prepoznaje da se „informacija od javne važnosti“ mora sagledati i u odnosu na vrstu tijela javne vlasti (pa tako, u slučaju poslovnih subjekata predmetnu informaciju sužava (odvaja) na one koje se tiču obavljanja javne ovlasti ili javne službe, odnosno na one informacije koje su nastale u vezi s izvršavanjem javnih zadataka). 2B/ Ako gornji prijedlog brisanja čl. 16. st. 3. Zakona ne bi bio prihvatljiv, predlaže se izmjena (zajedno s dopunom definicije "javnih sredstava" u čl. 5. Zakona), tako da glasi: „(3) Iznimno, informacije o raspolaganju javnim sredstvima, koje se odnose na ime i prezime, naziv ili tvrtku subjekta u čiju korist je tijelo javne vlasti izravno raspolagalo takvim sredstvima te njihov iznos i namjena, dostupne su javnosti i bez provođenja testa razmjernosti iz stavka 1. ovog članka, osim ako informacija predstavlja klasificirani podatak ili profesionalnu tajnu.“ Obrazloženje: Kao što je već navedeno i u svezi dopune čl. 5. (definicijom "javnih sredstava"), ako se već mora zadržati čl. 16. st. 3. Zakona, a obzirom da je apsolutno pravo i nije podložno procjeni razmjernosti od slučaja do slučaja, drži se potrebnim tada i jasno označiti pojam javnih sredstava (u čl. 5.) kao i u st. 3. čl. 16. ZPPI-a dodatno pojasniti opseg informacija (u smislu opsega osobnih podataka osoba i samog raspolaganja). Posebno se napominje da dio predložene odredbe „ili profesionalnu tajnu“ se predlaže posebno razmotriti ako se uvaži prijedlog izmjene čl. 15. st. 2. Zakona, obzirom da bi klasificirani podatak i profesionalna tajna trebali biti u istoj točki i značaju (ako se profesionalnoj tajni ne bi dao značaj apsolutne iznimke u smislu st. 1. čl. 15. Zakona, a za što svakako ima temelja). Nije prihvaćen Smatramo da su odredbe o provedbi testa razmjernosti i javnog interesa (članak 16. stavci 1. i 2.) jasne i precizne. Smatramo da izmijenjeni članak 16. stavak 3. Zakona kojim se utvrđuju osnovne informacije koje uvijek moraju biti dostupne javnosti bez provođenja testa razmjernosti, predstavlja kompromisno rješenje u odnosu na onemogućavanje iscrpljivanja tijela javne vlasti u traženju mase podataka bez propitkivanja javnog interesa s jedne strane (vezano uz izmijenjenu praksu Visokog upravnog suda RH prema kojoj odredba članka 23. stavka 5. o zlouporabi prava na pristup informacijama nije primjenjiva kad se radi o raspolaganju javnim sredstvima) te zahtjeva za dostupnošću informacija o raspolaganju javnim sredstvima, s druge strane. O navedenim prijedlozima može se raspraviti u okviru šire rasprave i eventualnih opsežnijih izmjena Zakona o pravu na pristup informacijama, a vezano uz provedbu mjere „Unapređenje provedbe Zakona o pravu na pristup informacijama“ (s razdobljem provedbe 2022-2023), predviđene Nacionalnim planom oporavka i otpornosti 2021.-2026., u okviru koje je predviđena provedba detaljne evaluacije Zakona o pravu na pristup informacijama, u kontekstu izmjena Zakona s ciljem uklanjanja nedostataka i poboljšanja pojedinih instituta Zakona sukladno preporukama proizišlim iz evaluacije.
28 Marin Ščira PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PRAVU NA PRISTUP INFORMACIJAMA, Članak 5. 1A/ Predlaže se izmijeniti čl. 15. st. 1. i st. 2. toč. 2., tako da glasi: „(1) Tijela javne vlasti ograničit će pristup informacijama: 1) koje se tiču svih postupaka koje vode nadležna tijela u prethodnom i kaznenom postupku za vrijeme trajanja tih postupaka; 2) ako je informacija profesionalna tajna, sukladno zakonu. (2) Tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji: […]; 2) ako je informacija poslovna tajna, sukladno zakonu; […].“ Obrazloženje: Predloženom izmjenom bi se profesionalna tajna stavila u kategoriju apsolutno zaštićenih informacija. Više je razloga koji opravdavaju predloženu izmjenu. Pa tako, u kaznenom postupku (čije odnosne informacije su već predviđene kao apsolutno zaštićena informacija) obveznici profesionalnih tajni nisu dužni svjedočiti upravo zbog svoje obveze čuvanja profesionalne tajne (po čl. 285. ZKP, javni bilježnici, porezni savjetnici, odvjetnici, liječnici, probacijski službenici socijalni radnici). U bitnome slično, a jednako relevantno za potrebe pristupa informacijama po Zakonu, i pravila parničnog postupka (po čl. 237. ZPP) predviđaju zaštitu profesionalne tajne u vidu uskrate svjedočenja (za odvjetničku, liječničku i svaku drugu profesiju/poziv za koju postoji obveza da se kao tajna čuva ono što se saznalo u obavljanju tog poziva ili djelatnosti, kao što su javnobilježnička, revizorska, bankovna i druga djelatnost). Unatoč navedenom, ZPPI profesionalnoj tajni daje samo relativnu zaštitu (u stavku 2. predmetnog članka), narušivši time opći sustav koji je u hrvatskom pravu uspostavljen u odnosu na institut profesionalne tajne. Naime, navedeno za rezultat ima da je tijelo javne vlasti prije donošenja odluke uvijek dužno provesti test razmjernosti i javnog interesa. Pa ako test ukaže na prevladavanje javnog interesa, tijelo javne vlasti informaciju mora učiniti dostupnom iako se radi o profesionalnoj tajni. Međutim, isti taj obveznik profesionalne tajne, sukladno odredbi čl. 237 ZPP (kao i čl. 285. ZKP), istovremeno može uskratiti svjedočenje o činjenicama koje je saznao u obavljanju svog poziva odnosno profesije. Dakle, zakonodavac pravni položaj obveznika profesionalne tajne smatra toliko važnim da je u odnosu na njega predvidio odstupanje od opće dužnosti svjedočenja, dok se u ZPPI-u negira ne samo postojanje zakonske obveze čuvanja profesionalne tajne, već i okolnost da propisana mogućnost uskrate svjedočenja nositelja profesionalne tajne i sama predstavlja zaštitu općeg društvenog interesa. Usporedbe radi, u njemačkom zakonodavstvu, savezni Zakon o pristupu informacijama savezne vlade (§ 3 (4)) predviđa tri apsolutne iznimke od prava na pristup informacijama, i to u odnosu na: (1) informacije koje su podvrgnute zakonskoj obvezi čuvanja tajne ili povjerljivosti temeljem zakona ili temeljem općeg upravnog propisa koji se odnosi na materijalnu ili organizacijsku zaštitu klasificiranih informacija, (2) informacije koje su profesionalna tajna te (3) informacije koje su posebna službena tajna. Njima je zajednička upravo okolnost da se radi o informacijama koje podliježu posebnoj obvezi čuvanja tajnosti i povjerenja (a u njemačkoj sudskoj praksi formulirano: sve ono što se temeljem drugih propisa mora čuvati tajnim, svoje temeljno obilježje tajnosti mora zadržati i u okviru primjene njemačkog saveznog Zakona o pristupu informacijama savezne vlade). Usporediva rješenja su i u francuskom Zakoniku o odnosima između javnosti i uprave (odredba L311-5), prema kojoj su „tajne zaštićene zakonom“ apsolutne iznimke, belgijskom Saveznom zakonu (odredba čl. 6.) koji, između ostaloga, propisuje da će tijelo primjene odbiti zahtjev za dostavom informacije ako bi time ugrozilo zakonom ustanovljenu obvezu čuvanja tajne. 1B/ Ako gornji prijedlog ne bi bio prihvatljiv, predlaže se izmjena u čl. 15. st. 2. ZPPI-a: "(2) Tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji: 1) ako je informacija klasificirana stupnjem tajnosti, sukladno zakonu kojim se uređuje tajnost podataka, ili ako je informacija profesionalna tajna, sukladno zakonu; 2) ako je informacija poslovna tajna, sukladno zakonu; […].“ Obrazloženje: Ako se ne bi uvažili razlozi uvođenja profesionalne tajne u st. 1. čl. 15. Zakona, predlaže se uvažiti gornji prijedlog izmjene. Naime, pojedina tijela državne vlasti (javnopravna tijela) su obveznici propisa o tajnosti podataka te su ovlašteni i dužni označavati (klasificirati) informacije određenim stupnjevima tajnosti. Druga tijela javne vlasti u smislu Zakona (a koji nisu obveznici takvih propisa, npr. određena trgovačka društva i druge pravne osobe) već imaju u bitnome istu obvezu (kao što je klasificiranje podataka) i to po samom zakonu. Naime, profesionalne tajne već su definirane u posebnom zakonu kojim se regulira poslovanje tog tijela javne vlasti, a i profesije unutar tog poslovanja te se takva tijela javne vlasti moraju pridržavati te regulative na isti ili stroži način kao što to čine tijela javne vlasti koja moraju klasificirati informacije sa određenim stupnjem tajnosti. Profesionalna tajna je stoga prije usporediva sa klasificiranom informacijom, nego sa poslovnom tajnom. Predloženom izmjenom izbjegava se diskriminiranje, točnije nejednak položaj između različitih kategorija tijela javne vlasti i neopravdana nejednaka primjena Zakona na iste. Nije prihvaćen Predmet ovih izmjena i dopuna Zakona je ciljano, usklađivanje s Direktivom Europskog parlamenta i vijeća od 20. lipnja 2019. godine, o otvorenim podacima i ponovnoj uporabi informacija javnog sektora (preinaka), te uklanjanje ključnih nedostataka uočenih u praksi u primjeni Zakona. O navedenim prijedlozima može se raspraviti u okviru šire rasprave i eventualnih opsežnijih izmjena Zakona o pravu na pristup informacijama, a vezano uz provedbu mjere „Unapređenje provedbe Zakona o pravu na pristup informacijama“ (s razdobljem provedbe 2022-2023), predviđene Nacionalnim planom oporavka i otpornosti 2021.-2026., u okviru koje je predviđena provedba detaljne evaluacije Zakona o pravu na pristup informacijama, u kontekstu izmjena Zakona s ciljem uklanjanja nedostataka i poboljšanja pojedinih instituta Zakona sukladno preporukama proizišlim iz evaluacije.
29 Marin Ščira PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PRAVU NA PRISTUP INFORMACIJAMA, Članak 2. 1A/Predlaže se brisati čl. 5. st. 1. toč. 7. Zakona (definiciju testa razmjernosti i javnog interesa). Obrazloženje: Nema potrebe za ovom definicijom budući se sadržaj testa razmjernosti i javnog interesa može potpuno i pravilno razumjeti iz odredbe čl. 16. st. 2. Zakona. 1B/Ako gornji prijedlog brisanja ne bi bio prihvatljiv, predlaže se izmjena odredbe čl. 5. st. 1. toč. 7. Zakona, tako da glasi: „Test razmjernosti i javnog interesa“ je procjena razmjernosti između razloga za omogućavanje pristupa informaciji i razloga za ograničenje na način kako to propisuje čl. 16. st. 2. ovog Zakona.“ Obrazloženje: definiciju pojma treba dovesti u vezu s čl. 16. st. 2. Zakona (tj., ili brisati ili dvesti u vezu sa relevantim člankom Zakona). 2/Predlaže se dopuniti čl.5. sa definicijom javnih sredstava: „Javna sredstva« jesu sredstva državnog proračuna Republike Hrvatske, proračuna jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave i sredstva koja tijelo javne vlasti ubire temeljem posebnog propisa. Tijela državne uprave, druga državna tijela i jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave uvijek izvorno raspolažu javnim sredstvima. Javnim sredstvima raspolažu i druga tijela javne vlasti, i to: (1) u mjeri u kojoj se radi o javnim sredstvima koja tijelo javne vlasti ubire temeljem posebnog propisa, ili (2) u mjeri u kojoj tijela javne vlasti temeljem naloga namjenski raspolažu javnim sredstvima koja su im dana na raspolaganje od strane tijela javne vlasti navedenih u prvoj rečenici ovog stavka.“ Obrazloženje: Gornji prijedlog dopune daje se u vezi sa čl. 16. st. 3. Zakona, i to u slučaju da se ne uvaži prijedlog brisanja tog čl. 16. st. 3. (kako se nastavno navodi). U tom slučaju, defincija se drži bitnom jer ne postoji niti jedan propis koji bi dao jedinstvenu definiciju pojma javnih sredstava. Ipak, postoji niz propisa koji svaki na svoj način uređuju sredstva koja bi se smatrala javnima (npr., propisi o državnim potporama, financiranju lokalne i područne samouprave, porezni propisi, propisi o državnom proračunu i izvještavanju i dr.). Dosadašnja praksa je pokazala iznimno ekstenzivno tumačenje pojma javnih sredstva, a koje negira da pojedini subjekti (koji potpadaju po definiciju tijela javne vlasti) raspolažu sa sredstvima koja ne spadaju u javna ni po kojem posebnom propisu, s rezultatom da se time zahvaća u ne-javnu imovinu. Ovime se želi uvesti određena smislenost u primjeni pojma “javnih sredstava” u imovini tijela javne vlasti i ostalih ne-javnih sredstava koja su dio te imovine, a kako bi se omogućila predvidivost i pravna sigurnost. Naime, nedostatak jasnije odredbe i pojašnjenja „javnih sredstava“ u smislu Zakona, u praksi je doveo to toga da se primjenjuju različiti široki kriteriji. Između ostalog, da i „vlasništvo“ (pa makar i djelomično) države nad trgovačkim društvom čini sva sredstva (imovinu) tog društva javnim sredstvima. Pritom, u potpunosti se zanemaruje da ta društva, osim prilikom samog osnivanja, za cijelo vrijeme svojih aktivnosti i poslovanja ne koriste dalje sredstva državnog proračuna ili druga sredstva koja se ubiru temeljem posebnog propisa. U postojećoj primjeni ZPPI, sva sredstva takvog tijela javne vlasti postaju „javna sredstva“, iako ona to u stvari nisu. Ako bi se čl. 16. st. 3. Zakona brisao (tu je jedino mjesto u Zakonu gdje se „ javna sredstva“ spominju), ovaj prijedlog je naravno bespredmetan. Podredno, ako se čl. 16. st. 3. Zakona neće brisati, predlaže se učiniti jasnim koja su „javna sredstva“ u smislu Zakona, a kako se predlaže gornjom definicijom. Ako se mora zadržati čl. 16. st. 3. Zakona, a obzirom da istio sadrži apsolutno pravo i nije podložno procjeni razmjernosti od slučaja do slučaja, drži se potrebnim tada i jasno označiti pojam javnih sredstava (u čl. 5.) kao i u st. 3. čl. 16. ZPPI-a dodatno pojasniti opseg informacija (u smislu opsega osobnih podataka osoba i samog raspolaganja, a kako se nastavno navodi). 3/ Predlaže se izmijeniti čl. 5. st. 1. toč. 2. Zakona, tako da glasi: „Tijela javne vlasti“, u smislu ovoga Zakona, su: -tijela državne uprave, -druga državna tijela, -jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, -pravne osobe i druga tijela koje imaju javne ovlasti ili koje obavljaju javnu službu, u dijelu poslova koji se odnosi na obavljanje javnih ovlasti ili javne službe, -proračunski i izvanproračunski korisnici državnog proračuna, -proračunski i izvanproračunski korisnici proračuna jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, -pravne osobe koje prime donacije iz državnog proračuna ili proračune jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, ili od strane bilo proračunskih ili izvanproračunskih korisnika državnog proračuna ili proračuna jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, u mjeri u kojoj se radi o informacijama o raspolaganju primljenim donacijama, -pravne osobe u kojima Republika Hrvatska i jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave imaju pojedinačno ili zajednički, posredno ili neposredno: (a) većinu udjela, ili (b) većinsko pravo odlučivanja, ili (c) pravo izabrati odnosno imenovati i opozvati imenovanje odnosno razriješiti većinu članova uprave, odnosno većinu izvršnih direktora ili članova nadzornog odbora odnosno upravnog odbora društva.“ Obrazloženje: S obzirom na širok opseg obveznika koje postojeća definicija „tijela jave vlasti“ obuhvaća, predlaže se pokušati definiciju tijela javne vlasti učiniti transparentnijom, osobito u odnosu na niz trgovačkih društava i drugih pravnih osoba koje inače i nemaju ovlasti i dužnosti javnopravnog postupanja. Navedeno osobito, iz sljedećih razloga. Postojeće rješenje ima za posljedicu da pojedine pravne osobe postaju u ukupnosti svog djelovanja „tijelo javne vlasti“ za potrebe Zakona samo zato što, pored ostalih poslova, obavljaju posao koji je inače namijenjen javnom sektoru. Navedeno stvara problem, bez pravog opravdanja, u slučaju tijela javne vlasti koja su po svojoj prirodi subjekti privatnog prava pa tada dolazi do dupliranja i miješanja privatnopravne i javnopravne komponente djelovanja. Naime, ova tijela obavljaju i druge djelatnosti osim onih koje su im povjerene u sklopu javnih ovlasti, a koje su redovito komercijalne naravi. Postojeće rješenje Zakona neopravdano se primjenjuje na segmente poslovanja koji ni na koji način nisu povezani s obavljanjem javnih zadataka povjerenih toj pravnoj osobi (pritom, u drugim pravnim porecima postoje ograničenja u ovom smislu). Nadalje, određenje tijela javne vlasti temeljem kriterija da se pretežito financira iz proračuna je nejasno i nepredvidljivo (koji bi to bio točno postotak financiranja te u odnosu na što se taj postotak računa). Isto vrijedi i za kriterij financiranja iz parafiskalnih nameta. Financiranje je dinamično po svojoj prirodi, pa će time osoba koje je tijelo javne vlasti (a onda i obveznik Zakona) svake poslovne godine biti potencijalno neka druga osoba. Kriterij, iz postojećeg zakonodavnog rješenja, po kojem se postaje tijelom javne vlasti zato što je riječ o pravnoj osobi čiji osnivač je RH ili jedinica lokalne ili područne (regionalne) samouprave zapravo predstavlja dupliranje s kriterijima financiranja. Konačno, kriterij prema kojem je tijelo javne vlasti trgovačko društvo u kojem Republika Hrvatska i jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave imaju zasebno ili zajedno većinsko vlasništvo je također problematično, obzirom da nepotrebno sužava polja primjene definicije samo na trgovačka društva, a pojmovi „zasebno ili zajedno većinsko vlasništvo“ lako će izazvati probleme u tumačenju i primjeni. 4/ Predlaže se izmijeniti čl. 5. st. 1. toč. 16. Zakona, tako da glasi: „Odgovorna osoba“ u smislu ovoga Zakona, ima isto značenje kao iz članka 61. st. 1. Prekršajnog zakona.“ Podredno (ako gornji prijedlog ne bi bio prihvatljiv), predlaže se: „Odgovorna osoba“ u smislu ovoga Zakona, u slučaju prekršaja iz članka 61. st. 1. ovog Zakona je čelnik tijela odnosno osoba ovlaštena za zastupanje i predstavljanje tijela javne vlasti, a u slučaju prekršaja iz članka 62. ovog Zakona ima isto značenje kao iz članka 61. st. 1. Prekršajnog zakona.“ Obrazloženje: Predloženim izmjenama se definicija usklađuje s Prekršajnim zakonom, i to čl. 61. st. 2. Prekršajnog zakona. Naime, pravo na određivanje odgovorne osobe iz tog stavka traži da se u propisu o prekršaju (u ovom slučaju čl. 61. i 62. Zakona) odredi koja odgovorna osoba odgovara za određeni prekršaj, ali pritom to mora biti i dalje usklađeno sa prvim stavkom (koja vodi poslove pravne osobe ili joj je povjereno obavljanje određenih poslova). Postojeći prijedlog izmjene određuje uvijek istu osobu, i to blanketno i vrlo lako u koliziji sa Prekršajnim zakonom. Naime, isključuje se pitanje prosudbe odgovornosti, tj. je li određeni posao uopće u opsegu poslova čelnika tijela (ili povjeren drugome). Navedeno dodatno otežava i širina definicije „tijela javne vlasti“ u koju spadaju ne samo upravna (javnopravna tijela) već i trgovačka društva i druge pravne osobe, a u kojim „čelnik tijela“ (koji pojam je svojstven isključivo upravnim (javnopravnim) tijelima) može imati drugačiji opseg ovlasti, kao i što raspodjela poslova može biti drugačije uređena. Nije prihvaćen Predmet ovih izmjena i dopuna Zakona je ciljano, usklađivanje s Direktivom Europskog parlamenta i vijeća od 20. lipnja 2019. godine, o otvorenim podacima i ponovnoj uporabi informacija javnog sektora (preinaka), te uklanjanje ključnih nedostataka uočenih u praksi u primjeni Zakona. O navedenim prijedlozima može se raspraviti u okviru šire rasprave i eventualnih opsežnijih izmjena Zakona o pravu na pristup informacijama, a vezano uz provedbu mjere „Unapređenje provedbe Zakona o pravu na pristup informacijama“ (s razdobljem provedbe 2022-2023), predviđene Nacionalnim planom oporavka i otpornosti 2021.-2026., u okviru koje je predviđena provedba detaljne evaluacije Zakona o pravu na pristup informacijama, u kontekstu izmjena Zakona s ciljem uklanjanja nedostataka i poboljšanja pojedinih instituta Zakona sukladno preporukama proizišlim iz evaluacije.
30 Termoplin d.d. PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PRAVU NA PRISTUP INFORMACIJAMA, PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PRAVU NA PRISTUP INFORMACIJAMA Predlažemo da se izmjenama i dopunama predmetnog Zakona redefinira pojam "tijela javne vlasti" obzirom na činjenice: - da li većinski vlasnički udio daje i pravo većinskog odlučivanja/donošenja odluka sukladno internom aktu, - da li predmetno trgovačko društvo obavlja javnu ili tržišnu djelatnost te - da li se financira vlastitim sredstvima ili sredstvima proračuna, odnosno da se kao obveznike primjene Zakona izuzmu one djelatnosti odnosno trgovačka društva koja se ne financiraju proračunskim sredstvima. Nije prihvaćen Smatramo da je definicija tijela javne vlasti, kako je određena u dosadašnjem Zakonu, precizna i jasna, te da ne postoje razlozi za njezinu izmjenu. O navedenim prijedlozima može se raspraviti u okviru šire rasprave i eventualnih opsežnijih izmjena Zakona o pravu na pristup informacijama
31 ŽELJKO ERCEG PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PRAVU NA PRISTUP INFORMACIJAMA, Članak 10. Sukladno Zakonu o pristupačnosti, a obzirom na razna tumačenja u praksi, upornom stavljanju skeniranih PDFova s nejasnim potpisima i pečatima, izbjegavanju elektronskog potpisa i pečata, te na taj način nepristupačnosti skoro svih finalno odobrenih dokumenata (rješenja, imenovanja, odluke, zapisnici, ...) - u članku 10. je potrebno obavezno unijeti stavak: - Zbog strojne čitljivosti a posebno pristupačnosti osobama s invaliditetom, svi dokumenti koji posjeduju pečate i potpise ne smiju biti objavljivani u slikovnom obliku (skenirani) već u strojno čitljivom obliku s ispisom imena potpisnika ili pečata tijela javne vlasti te evidencijskim brojem u arhivi. Isti moraju biti verificirani elektronskim potpisima i pečatima ili do pribavljanja istih objavljeni u strojno čitljivom obliku s napomenom da je original pod navedenim brojem dostupan u arhivi objavitelja na zahtjev. Nije prihvaćen Primjedba nije prihvaćena iz razloga jer se ista sadržajno odnosi na članak 10. važećeg zakona o pravu na pristup informacijama, a članak 10. važećeg Zakona nije obuhvaćen predloženim izmjenama i dopunama ovog Zakona). Ujedno, spomenutim člankom 10. važećeg Zakona, koji se odnosi na objavljivanje informacija, u stavku 1. je već propisana obveza objave u strojno čitljivom obliku.
32 HRVATSKA NARODNA BANKA PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PRAVU NA PRISTUP INFORMACIJAMA, Članak 13. Predlaže se u članku 13. Nacrta Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o pravu na pristup informacijama produljiti rok za odlučivanje o zahtjevu za ponovnu upotrebu informacija za 15 dana, na način da se u predloženom stavku 4. članka 29. iza riječi "zahtjeva" doda tekst: "uz mogućnost produženja odluke o zahtjevu za dodatnih 15 dana ako tijelo treba uložiti dodatni napor radi izrade traženih informacija u slučajevima kada postoji interes više korisnika za objavom određenih vrsta informacija koje su pogodne za ponovnu uporabu" U prilog navedenom govori "Priručnik o ponovnoj uporabi informacija tijela javne vlasti" Povjerenika za informiranje na stranici 43.; (dostupno na poveznici :https://pristupinfo.hr/wp-content/uploads/2018/10/Prirucnik_za_sluzbenike_e_book.pdf?x66719) Nije prihvaćen Prijedlog se ne prihvaća budući da je produženje rokova već propisano člankom 22. Zakona o pravu na pristup informacijama (Nar. nov. br. 25/13 i 85/15) te ujedno upućujemo da je člankom 27. stavkom 3. istog Zakona (koji je člankom 10. Prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o pravu na pristup informacijama postao stavak 6.), propisano da na pitanja koja nisu posebno uređena ovom glavom primjenjuju se na odgovarajući način ostale odredbe ovoga Zakona.
33 HRVATSKA NARODNA BANKA PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PRAVU NA PRISTUP INFORMACIJAMA, Članak 7. Predlažemo da se umjesto članka 7. Nacrta Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o pravu na pristup informacijama koji glasi: „Na obavijest iz stavka 2. ovoga članka podnositelj zahtjeva ima pravo izjaviti prigovor. Na podnošenje i postupanje po prigovoru primjenjuju se odredbe Zakona kojim se uređuje opći upravni postupak.“. u uvodnim odredbama propiše supsidijarna primjena ZUP-a na način da glasi: "Ako ovim Zakonom nije drukčije određeno, u postupku radi ostvarivanja prava na pristup informacijama na odgovarajući način primjenjuju se odredbe Zakona o općem upravnom postupku." Navedeno predlažemo kako bi se ZPPI uskladio sa člankom 3. Zakona o upravnom postupku (Narodne novine br. 53/1991, 103/1996, 47/2009, dalje ZUP) kojim je propisano da se ZUP primjenjuje u postupanju u svim upravnim stvarima te Jedinstvenim metodološko-nomotehničkim pravilima za izradu akata koje donosi Hrvatski sabor ("Narodne novine" br. 74/2015) koji u članku 9. propisuje da se odnos propisa prema drugim propisima utvrđuje u uvodnim odredbama zakona u slučaju podredne primjene drugog propisa. Vezano za stajalište Visokog upravnog suda da se na obavijesti temeljem odredbi ZPPI-a ne mogu primijeniti odredbe ZUP-a o pravu na prigovor jer se ne radi o općim nego specifičnim postupcima koje je potrebno regulirati posebnim propisima, iz samog prijedloga članka 7. vidljivo je da nema potrebe da se uređuje drugačije jer se upravo i predlaže postupanje u skladu s ZUP-om. Nije prihvaćen Zakon o općem upravnom postupku je opći postupovni zakon i nema supsidijarne primjene postupovnih odredbi, nego se samo pojedina pitanja upravnog postupka mogu zakonom urediti drukčije. (Člankom 3. Zakona o Općem upravnom postupku propisano je se ovaj Zakon primjenjuje u postupanju u svim upravnim stvarima te da se samo pojedina pitanja upravnog postupka mogu zakonom urediti drukčije, ako je to nužno za postupanje u pojedinim upravnim područjima te ako to nije protivno temeljnim odredbama i svrsi ovoga Zakona).
34 HRVATSKA NARODNA BANKA PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PRAVU NA PRISTUP INFORMACIJAMA I. Predlažemo izmijeniti članak 1. stavak 5. Zakona o pravu na pristup informacijama (dalje u tekstu: Zakon) na način da se iz primjene Zakona izuzmu informacije čiji su vlasnici institucije i tijela Europske unije, na način da glasi: "Odredbe ovog Zakona ne primjenjuju se na informacije koje predstavljaju klasificirane informacije čiji su vlasnici međunarodne organizacije ili druge države, institucije i tijela Europske unije te klasificirane informacije ili povjerljive podatke tijela javne vlasti koje nastaju ili se razmjenjuju u okviru suradnje s međunarodnim organizacijama ili drugim državama, institucijama i tijelima Europske unije. Obrazloženje: Europska središnja banka (dalje u tekstu: ESB) je dana 24. lipnja 2020. donijela Odluku br. 2020/1016 o uspostavljanju bliske suradnje s Hrvatskom narodnom bankom (dalje u tekstu: HNB) čime je HNB postao dijelom jedinstvenog nadzornog mehanizma. Od datuma stupanja na snagu odluke ESB-a o bliskoj suradnji, temeljem Zakona o Hrvatskoj narodnoj banci ("Narodne novine", br. 75/08, 54/13, 47/20) HNB izvršava svoje ovlasti za sanaciju u okviru jedinstvenog sanacijskog mehanizma utvrđenog Uredbom (EU) br. 806/2014. Navedeno podrazumijeva da će HNB u obavljanju ovih poslova (radi se o zajedničkim nadležnostima) razmjenjivati dokumente koji predstavljaju povjerljive podatke s Europskom središnjom bankom i Jedinstvenim sanacijskim odborom. Pristup dokumentima Europske središnje banke propisan je Odlukom Europske središnje banke od 04. ožujka 2004. o javnom pristupu dokumentima Europske središnje banke (ESB/2004/3), to u članku 5. Pristup dokumentima Jedinstvenog sanacijskog odbora propisan je Uredbom (EZ) br. 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2001. godine, a zabrana odavanja povjerljivih podataka propisana je člankom 88. Uredbe (EU) br. 806/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. srpnja 2014.; HNB je dužan s povjerljivim dokumentima čiji su stvaraoci Europska središnja banka i Jedinstveni sanacijski odbor postupiti sukladno naprijed navedenim aktima, stoga predlažemo navedeno izuzeće. II. Predlažemo u članku 20. stavku 1. Zakona broj "15" zamijeniti s brojem "30" ., a u članku 22. stavku 1. Zakona broj "15" s brojem "30", tj. produžiti rok za odlučivanje o zahtjevu javnopravnog tijela s 15 na 30 dana, te produžiti mogućnost produljenja tog roka (u slučaju većeg broja informacija) s 15 na 30 dana. Obrazloženje: Postupanje HNB-a sa povjerljivim dokumentima koji nastaju u postupku bliske suradnje s Europskom središnjom bankom (SSM) uređeno je Zajedničkim pravilima i minimalnim normama za postupanje s osjetljivim informacijama ESSB-a i SSM-a (dalje u tekstu: Zajednička pravila) kojih pravila se HNB dužna pridržavati, i to prije eventualnog odobravanja pristupa određenim povjerljivim podacima provesti savjetovanje ili zatražiti odobrenje izvorišne središnje banke odnosno nadležnog nacionalnog tijela, odnosno savjetovati se s glavnom upravom ESB-a Tajništvo / Tajništvom Nadzornog odbora ESB-a, koji mogu odlučiti zatražiti ovlaštenje od odgovarajućega tijela ESB-a nadležnog za odlučivanje, tj. Izvršnog odbora, Upravnog vijeća ili Općeg vijeća. Kako je HNB dužan postupati u skladu sa Zajedničkim pravilima te smo mišljenja da je u ovim slučajevima rok za odlučivanje o zahtjevu neprimjereno kratak te predlažemo da se utvrdi duži rok. Nije prihvaćen Primjedbe nisu prihvaćene s obzirom da se iste ne odnose na odredbe Prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o pravu na pristup informacijama, već se odnose na odredbe važećeg Zakona o pravu na pristup informacijama (NN br. 25/13 i 85/15) (članke 1, 20. i 22.), a koje nisu obuhvaćeni predloženim izmjenama i dopunama ovoga Zakona.
35 HRVATSKA ODVJETNIČKA KOMORA PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PRAVU NA PRISTUP INFORMACIJAMA Hrvatska odvjetnička komora smatra da je definiciju tijela javne vlasti iz članka 5. stavka 1. točka 2. važećeg Zakona o pravu na pristup informacijama potrebno uskladiti s definicijom ”tijela javnog sektora” i posebice definicijom ”javnopravnih tijela” iz članka 2. Direktive (EU) 2019/1024 Europskog parlamenta i vijeća od 20. lipnja 2019. godine, o otvorenim podacima i ponovnoj uporabi informacija javnog sektora (preinaka; dalje u tekstu: Direktiva (EU) 2019/1024), s obzirom da se Prijedlogom ovog Zakona usklađuje Zakon o pravu na pristup informacijama s pravnom stečevinom Europske unije, i to Direktivom (EU) 2019/1024. Sadašnji Zakon o pravu na pristup informacijama u članku 5. stavku 1. točki 2. nepotrebno šire definira tijela javne vlasti od definicije koju u članku 2. stavku 1. točki 1. i 2. daje Direktiva (EU) 2019/1024. Sukladno Direktivi (EU) 2019/1024 ”tijelo javnog sektora” znači državna, regionalna ili lokalna tijela, javnopravna tijela ili udruge koje je osnovalo jedno ili nekoliko takvih tijela ili jedno ili nekoliko takvih javnopravnih tijela. ”Javnopravna tijela” sukladno članku 2. stavku 1. točka 2. Direktive (EU) 2019/1024 znači tijela koja posjeduju sve od sljedećih značajki: (a) uspostavljena su posebno u svrhu zadovoljavanja potreba od općeg interesa, koje nisu industrijske ili komercijalne naravi; (b) imaju pravnu osobnost; i (c) većim dijelom financiraju ih državna, regionalna ili lokalna tijela ili druga javnopravna tijela ili u pogledu upravljanja podliježu nadzoru tih tijela ili imaju upravni, upravljački ili nadzorni odbor u kojem su više od polovice članova imenovala državna, regionalna ili lokalna tijela ili druga javnopravna tijela; Dakle, da bi neko tijelo (odnosno u slučaju Hrvatske odvjetničke komore pravna osoba koja obavlja javnu službu) bilo javnopravno tijelo ono treba kumulativno ispunjavati sve navedene značajke, dok Hrvatska odvjetnička komora ne ispunjava značajku propisanu pod podtočkom c) članka 2. stavka 1. točke 2. Direktive. Zakon o pravu na pristup informacijama stoga nepotrebno proširuje definiciju tijela javne vlasti izvan okvira Direktive. Kako se izmjenama i dopunama Zakona o pravu na pristup informacijama taj Zakon želi uskladiti s navedenom Direktivom (EU) 2019/1024 nejasno je zašto nije prihvaćen prijedlog Hrvatske odvjetničke komore za izmjenu i dopunu članka 5. stavka 1. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama tako da se postojeća definicija pojasni i precizira na način da u relevantnom dijelu glasi „pravne osobe i druga tijela koja imaju javne ovlasti u dijelu koji se odnosi na izvršavanje javnih ovlasti“ jer bi takva definicija bila potpuno u skladu s definicijom javnopravnih tijela iz navedene Direktive. Predloženom definicijom Hrvatske odvjetničke komore iz domašaja Zakona isključile bi se samo djelatnosti i područja koja ne predstavljaju izvršavanje javne službe i ovlasti, dok bi istovremeno cjelokupna javna ovlast pravnih osoba i drugih tijela podlijegala obvezi poštivanja prava na pristup informacijama. Slijedom navedenoga, Hrvatska odvjetnička komora predlaže precizirati definiciju tijela javne vlasti iz članka 5. stavka 1. točka 2. Zakona te izmijeniti članak 5. stavak 1. točka 2. tako da glasi: ”2) »Tijela javne vlasti«, u smislu ovoga Zakona, su tijela državne uprave, druga državna tijela, jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, pravne osobe i druga tijela koja imaju javne ovlasti, pravne osobe čiji je osnivač Republika Hrvatska ili jedinica lokalne ili područne (regionalne) samouprave, pravne osobe koje obavljaju javnu službu u dijelu koji se odnosi na izvršavanje javne službe odnosno javne ovlasti, pravne osobe koje se temeljem posebnog propisa financiraju pretežito ili u cijelosti iz državnog proračuna ili iz proračuna jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave odnosno iz javnih sredstava (nameta, davanja, i sl.), kao i trgovačka društva u kojima Republika Hrvatska i jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave imaju zasebno ili zajedno većinsko vlasništvo;” Nadalje, s pitanjem definicije tijela javne vlasti koja nije usklađena s onom iz Direktive (EU) 2019/1024 povezano je pitanje članka 13. Prijedloga Zakona kojim se mijenja podnaslov iznad članka 29. Zakona i članak 29. Zakona. Hrvatska odvjetnička komora smatra da bi predloženi novi članak 29. trebalo doraditi na način da se stavkom 2. predloženog članka 29. Zakona dodatno suzi krug subjekata koji su dužni postupati po zahtjevu za ponovnu uporabu informacija. Preciznije, potrebno je šire definirati tko nije dužan postupati po zahtjevu za ponovnu uporabu informacija. Direktiva u članku 4. stavku 6. propisuje subjekte koji nisu dužni postupati u skladu s člankom 4. Direktive koji regulira obradu zahtjeva za ponovnu uporabu. Prijedlog novog članka 29. stavka 2. Zakona transponira navedeni članak 4. stavak 6. Direktive, ali ne uzima u obzir da sama Direktiva ima uže područje primjene te se odnosi na uži krug tijela nego Zakon o pravu na pristup informacijama. Stoga nije dovoljno u predloženi stavak 2. članka 29. Zakona ugraditi samo iznimke iz članka 4. stavka 6. Direktive već je te iznimke iz stavka 2. članka 29. potrebno proširiti i svim onim tijelima koja po definiciji iz Direktive nisu uopće tijela javnog sektora niti javnopravna tijela, ali su po važećem Zakonu o pravu na pristup informacijama tijela javne vlasti i na taj način suziti krug subjekata koji su dužni postupati po zahtjevu za ponovnu uporabu informacija. Hrvatska odvjetnička komora dalje smatra da je članak 16. stavak 3. važećeg Zakona potrebno brisati te za sve informacije provoditi test razmjernosti i javnog interesa iz stavka 1. navedenog članka. Podredno, Hrvatska odvjetnička komora smatra da je članak 16. stavak 3. Zakona svakako potrebno izmijeniti tako da se osigura dostupnost informacija sukladno svrsi i cilju Zakona uz istovremeno poštovanje drugih ustavnih prava. Izmjenom bi se trebala osigurati puna svrha prava na pristup informacijama uz prvenstveno istovremenu nužnu zaštitu privatnog života svih fizičkih osoba, a osobito maloljetnika te punoljetnih ranjivih osoba u teškim životnim situacijama. Predložena izmjena članka 16. stavka 3. Zakona ne predviđa mogućnost zaštite osobnih osobito podataka maloljetnika i odraslih ranjivih osoba. Tako bi, primjerice, imena i prezimena osoba s iznosima primljenih stipendija, različitih oblika pomoći maloljetnicima koji su ostali bez jednog ili oba roditelja, pomoći osobama u teškom financijskom stanju bili beziznimno dostupni javnosti, bez ikakvih mjera zaštite interesa fizičkih osoba u čiji se privatni život miješa dostupnošću i slobodnom javnom uporabom podataka. Sužavanje dosega primjene članka 16. stavka 3. u praksi bi značilo samo minimalno ograničavanje trenutno beziznimne dostupnosti informacija o raspolaganju javnim sredstvima. Sukladno navedenome, predlažemo da se članak 16. stavak 3. briše, a podredno da se izmijeni i dopuni tako da budući stavci 3., 4. i 5. članka 16. Zakona glase kako slijedi: ”(3) Informacije o raspolaganju odnosno dodjeli proračunskih sredstava tijela državne uprave, drugih državnih tijela i tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, dostupne su javnosti i bez provođenja testa razmjernosti i javnog interesa iz stavka 1. ovog članka, osim ako informacija predstavlja klasificirani podatak.“ (4) Informacije iz stavka 3. ovog članka odnose se samo na ime i prezime odnosno naziv osobe kojoj su sredstva dodijeljena, visinu dodijeljenog iznosa i oznaku namjene sredstava. (5) Stavak 3. i 4. ovog članka ne primjenjuju se na informacije o raspolaganju u korist maloljetnika ili u korist socijalno, zdravstveno ili na drugi način ugroženih i ranjivih fizičkih osoba. Hrvatska odvjetnička komora također smatra kako bi dobro rješenje bilo i kada bi se definicija javnih sredstava uredila na razini Zakona tako da se iz definicije zbog samoregulirajuće funkcije komora koje se financiraju samo i isključivo iz članarina, takve članarine isključe iz zakonskog pojma „javnih sredstava” odnosno da se propisom osigura dostupnost informacija o raspolaganju sredstvima iz članarina samo članovima tih organizacija. Nije prihvaćen U odnosu na primjedbu na definiciju tijela javne vlasti (iz članka 5. stavka 1. točke 2. važećeg Zakona), ističe se da definicija „tijelo javnog sektora“ i definicija „javnopravna tijela“ iz članka 2. Direktive (EU) 2019/1024 Europskog parlamenta i vijeća od 20. lipnja 2019. godine, o otvorenim podacima i ponovnoj uporabi informacija javnog sektora (preinaka) nije izmijenjena u odnosu na definiciju istih pojmova iz dosadašnje Direktive koja se ovom direktivom stavlja izvan snage, stoga postojeća definicija „tijela javne vlasti“ nije mijenjana ovim izmjenama i dopunama zakona. Nadalje, spomenuta Direktiva uređuje pitanja koja se odnose na otvorene podatke i ponovnu uporabu informacija javnog sektora, što je samo jedan segment uređenja Zakona o pravu na pristup informacijama. U odnosu na pitanja koja se uređuju Direktivom, Prijedlogom zakona o izmjenama i dopunama Zakona o pravu na pristup informacijama, Zakon o pravu na pristup informacijama (NN 25/13. i 85/15) u cijelosti se usklađuje s navedenom Direktivom. U odnosu na prijedlog da se postojeća definicija „tijela javne vlasti“ precizira, te je u odnosu na postojeću definiciju umjesto postojećeg određenja: „pravne osobe koje obavljaju javnu službu“, predloženo određenje: „ pravne osobe koje obavljaju javnu službu u dijelu koji se odnosi na izvršavanje javne službe odnosno javne ovlasti, “ upućujemo da je člankom 14. Nacrta prijedlog zakona, kojim se mijenja članak 30. Zakona (u izmijenjenom članku 30. stavku 1. točki 9.) propisano da se odredbe ovoga Zakona koje se odnose na ponovnu uporabu informacija ne primjenjuju na informacije koje se ne prikupljaju u svrhu obavljanja javnog posla“. U odnosu na primjedbu na članak 13. Prijedloga zakona kojim se mijenja članak 29. Zakona, da bi predloženi novi članak 29. stavak 2. trebalo doraditi da se dodatno suzi krug subjekata koji nisu dužni postupati po zahtjevu za ponovnu uporabu informacija, ističemo da je novi članak 29. stavak 2. u potpunosti usklađen s člankom 4. stavkom 6. Direktive(EU) 2019/1024 Europskog parlamenta i vijeća od 20. lipnja 2019. godine, o otvorenim podacima i ponovnoj uporabi informacija javnog sektora (preinaka) te ne smatramo opravdanim dodatno sužavanje kruga subjekata koji su dužni postupati po zahtjevu za ponovnu uporabu informacija. Dodatno ističemo da je predmet ovih izmjena i dopuna Zakona ciljano, usklađivanje s Direktivom Europskog parlamenta i vijeća od 20. lipnja 2019. godine, o otvorenim podacima i ponovnoj uporabi informacija javnog sektora (preinaka), te uklanjanje ključnih nedostataka uočenih u praksi u primjeni Zakona. U vezi navedenih prijedloga može se raspraviti u okviru šire rasprave i eventualnih opsežnijih izmjena Zakona o pravu na pristup informacijama, a vezano uz provedbu mjere „Unapređenje provedbe Zakona o pravu na pristup informacijama“ (s razdobljem provedbe 2022-2023), predviđene Nacionalnim planom oporavka i otpornosti 2021.-2026., u okviru koje je predviđena provedba detaljne evaluacije Zakona o pravu na pristup informacijama, u kontekstu izmjena Zakona s ciljem uklanjanja nedostataka i poboljšanja pojedinih instituta Zakona sukladno preporukama proizišlim iz evaluacije.
36 Povjerenik za informiranje PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PRAVU NA PRISTUP INFORMACIJAMA, Članak 13. Predlažemo u stavku 2. umjesto riječi „subjekt“ koristiti zakonski termin tijela javne vlasti. Predlažemo stavak 2. točku 2. formulirati opisno kako bi se izbjeglo pozivanje na važeće Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća te tekst jezično prilagoditi pojmovima iz nacionalnih propisa. Nije prihvaćen Terminologija, kao i formulacija u skladu je s Direktivom EP i Vijeća od 20. lipnja 2019. o otvorenim podacima i ponovnoj uporabi informacija javnog sektora. (Pozivanje na važeće Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća nije strano nacionalnim propisima).
37 Povjerenik za informiranje PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PRAVU NA PRISTUP INFORMACIJAMA, Članak 4. U svrhu jačanja instituta savjetovanja s javnošću, potrebno je precizirati rok za provedbu savjetovanja na 30 dana kako bi se objektivno omogućila participacija građana u kreiranju propisa. Ako postoji objektivna i opravdana potreba za skraćivanje roka, isto je potrebno propisati navođenjem razloga skraćivanja roka, ali samo trajanje savjetovanja ne bi smjelo biti kraće od 15 dana. Slijedom toga predlaže se u stavku 2. članka 11., brisati riječ „u pravilu“ Dodati novi stavak 4. i 5. koji glase: „(4) Iznimno, trajanje savjetovanja može se skratiti na najmanje 15 dana kad je riječ o hitnim mjerama ili međunarodnim, pravno obvezujućim rokovima, uz jasno navođenje objektivnih razloga za skraćivanje roka, u dokumentu koji je prilaže i objavljuje uz akt o kojem se provodi savjetovanje. (5) Savjetovanje s javnošću se ne provodi kad se propis ili opći akt usklađuje samo tehnički s propisom višeg ranga ili drugim propisima.“ Nije prihvaćen Predmet ovih izmjena i dopuna Zakona je ciljano, usklađivanje s Direktivom Europskog parlamenta i vijeća od 20. lipnja 2019. godine, o otvorenim podacima i ponovnoj uporabi informacija javnog sektora (preinaka), te uklanjanje ključnih nedostataka uočenih u praksi u primjeni Zakona. O navedenom prijedlogu može se raspraviti u okviru šire rasprave i eventualnih opsežnijih izmjena Zakona o pravu na pristup informacijama.
38 Vjekoslav Gregurić Pojmovi, Članak 5. U postojećem članku 5. stavku 1. točki 3. iza teksta Informacija je svaki... predlažem dodati riječ "gotovi", čime bi novi tekst glasio Informacija je svaki gotovi podatak koji posjeduje tijelo javne vlasti u obliku dokumenta, zapisa, dosjea, registra, neovisno o načinu na koji je prikazan (napisani, nacrtani, tiskani, snimljeni, magnetni, optički, elektronički ili neki drugi zapis), koji je tijelo izradilo samo ili u suradnji s drugim tijelima ili dobilo od druge osobe, a nastao je u okviru djelokruga ili u vezi s organizacijom i radom tijela javne vlasti. Riječ "gotovi" bi pojednostavnio samu definiciju informacije, čime bi se smanjile zablude korisnika prava na pristup informacijama, postavljanjem raznih pitanja/upita pritom očekujući odgovor u okviru Zakona o pravu na pristup informacijama, a ne već postojeće, materijalizirane informacije u okviru tijela javne vlasti. Nije prihvaćen Smatramo da je definicija pojma „informacija“ jasna i precizna.
39 Ivica Ban PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PRAVU NA PRISTUP INFORMACIJAMA, Članak 2. Predlažem da se u članku 5. stavak 1. doda nova točka koja glasi: „- „javna sredstva“ kojima se financiraju „tijela javne vlasti“ u smislu ovoga Zakona su sredstva iz državnog proračuna ili iz proračuna jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, te sva sredstva i prihodi tijela s javnim ovlastima koja su ostvarena kao prisilni nameti, davanja, i sl. (obvezne članarine i članski doprinosi, upisnine i druga obvezna davanja članstva) ili potječu od prihoda od imovine koja potječe iz tih naplaćenih nameta.“. Obrazloženje Potrebno je precizno, odnosno preciznije zakonski odrediti što se smatra javnim sredstvima, jer sada brojna tijela s javnim ovlastima, npr. gospodarske i strukovne komore, odbijaju postupati po zahtjevima za pristup informacijama uz obrazloženje da se one ne financiraju iz proračuna nego od članarina i doprinosa, te upisnina svojih članova, pa da se takvi prihodi ne mogu smatrati javnim sredstvima. Nije prihvaćen U članku 5. točki 2) Zakona o pravu na pristup informacijama (Nar. nov. 25/13. i 85/15) u određenju pojma „tijela javne vlasti“, pored ostalog je utvrđeno i da su, u smislu ovoga Zakona, tijela javne vlasti i „pravne osobe koje se temeljem posebnog propisa financiraju pretežito ili u cijelosti iz državnog proračuna ili iz proračuna jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave odnosno iz javnih sredstava (nameta, davanja i sl.)“, čime su javna sredstva određena u ovom Zakonu. Predmet ovih izmjena i dopuna Zakona je ciljano, usklađivanje s Direktivom Europskog parlamenta i vijeća od 20. lipnja 2019. godine, o otvorenim podacima i ponovnoj uporabi informacija javnog sektora (preinaka), te uklanjanje ključnih nedostataka uočenih u praksi u primjeni Zakona. O eventualnoj potrebi dodatnog preciziranja može se raspraviti u okviru šire rasprave i eventualnih opsežnijih izmjena Zakona o pravu na pristup informacijama.
40 Vjekoslav Gregurić PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PRAVU NA PRISTUP INFORMACIJAMA, Članak 2. U članku 5. stavku 1. točki 24. izmijenjenog/nadopunjenog Zakona o pravu na pristup informacijama predlažem sljedeći tekst "Odgovorna osoba u smislu ovoga Zakona je čelnik tijela javne vlasti, odnosno osoba ovlaštena za upravljanje, zastupanje i predstavljanje istog tijela javne vlasti". Nije prihvaćen Smatramo da definicija „odgovorne osobe“ utvrđena u članku 2. Nacrta prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o pravu na pristup informacijama, precizno i nedvosmisleno određuje tko se u smislu ovoga Zakona smatra „odgovornom osobom“.
41 IVAN ZIDAREVIĆ PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PRAVU NA PRISTUP INFORMACIJAMA, Članak 4. Članak 11. stavak 3. treba preformulisati tako da se iz teksta ukloni "u pravilu". Mnoga tela javne vlasti svoje javne rasprave, preko platforme e -Savjetovanje, imaju u trajanju koje je kraće od mesec dana (ili 30 dana). Na taj način se umanjuju demokratski procesi, neposredne participacije građana. Nije prihvaćen Smatramo da članak 11. stavak 3. važećeg Zakona koji propisuje provođenje savjetovanja s javnošću „u pravilu u trajanju od 30 dana…“, ne umanjuje demokratske procese i participaciju građana, već omogućuje, kao iznimku od pravila, da se u pojedinim slučajevima savjetovanje provede u kraćem trajanju, što smatramo potrebnim omogućiti za slučajeve postojanja objektivne i opravdane potrebe (primjerice, za slučajeve donošenja zakona po hitnom postupku).
42 Hrvatska udruga korisnika parkirališnih usluga PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PRAVU NA PRISTUP INFORMACIJAMA, Članak 10. Predlažem da se u svrhu informiranja javnosti, a zbog učestalosti prakse da se za pojedina područja radova na infrastrukturi jedinica lokalne samouprave, ali i drugih tijela javne vlasti, "slučajno" na javnim natječajima kontinuirano odabiru isti izvođači radova, na posebno jasno istaknutom te lako dostupnom (i informatičkom laiku) mjestu mrežne stranice tijela javne vlasti javno objavljuju sklopljeni ugovori s odabranim izvođačima (ukoliko su isti glavni izvođači, podizvođači ili dio zajednice ponuditelja), ukoliko se za iste isplaćuje minimalno 60% svih iznosa za tu godinu u pojedinim područjima (npr. građevinski radovi, informatički radovi, reprezentacija i sl.), jednostavne i javne nabave! Navedeno je izuzetno bitno, obzirom da se radi o raspolaganju javnim sredstvima te na ovaj način građani mogu izvršiti uvid je li neka privatna pravna ili fizička osoba većinski preuzela poslove javnih radova. Nije prihvaćen Primjedba nije prihvaćena iz razloga jer se ista sadržajno odnosi na članak 10. važećeg Zakona o pravu na pristup informacijama, a članak 10. važećeg Zakona nije obuhvaćen predloženim izmjenama i dopunama ovog Zakona). Ujedno, člankom 10. točkom 9. Zakona o pravu na pristup informacijama već je propisano da su tijela javne vlasti obvezna na internetskim stranicama na lako pretraživ način i u strojno čitljivom obliku objavljivati informacije o postupcima javne nabave, dokumentaciju potrebnu za nadmetanju, informacije o izvršavanju ugovora i druge informacije za koje postoji obveza objavljivanja sukladno zakonu kojim se uređuje javna nabava. Nadalje, Zakonom o javnoj nabavi („Narodne novine“ br.120/16), u članku 28. stavku 4. propisano je da“ Registar ugovora i sve njegove kasnije promjene naručitelj je obvezan objaviti na internetskim stranicama“. Sadržaj Registra ugovora propisan je člankom 5. Pravilnika o planu nabave, registru ugovora, prethodnom savjetovanju i analizi tržišta u javnoj nabavi („Narodne novine br. 101/17. i 144/2020), kojim je između ostalog propisano da Registar ugovora o javnoj nabavi sadrži podatke o predmetu nabave, nazivu ugovaratelja, nazivu podugovaratelja ako postoji, iznosu na koji je ugovor sklopljen, isplaćenom iznosu ugovaratelju, i dr.,a čime su obuhvaćeni podaci iz primjedbe.
43 Hrvatska udruga korisnika parkirališnih usluga Pojmovi, Članak 5. "2) »Tijela javne vlasti«, u smislu ovoga Zakona, su tijela državne uprave, druga državna tijela, jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, pravne osobe i druga tijela koja imaju javne ovlasti, pravne osobe čiji je osnivač Republika Hrvatska ili jedinica lokalne ili područne (regionalne) samouprave, pravne osobe koje obavljaju javnu službu, pravne osobe koje se temeljem posebnog propisa financiraju pretežito ili u cijelosti iz državnog proračuna ili iz proračuna jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave odnosno iz javnih sredstava (nameta, davanja, i sl.), pravne osobe koje obavljaju javnu službu (koje svoje prihode ostvaruju pretežito ili u cijelosti iz državnog proračuna ili iz proračuna jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave odnosno iz javnih sredstava npr. putem javnih natječaja) kao i trgovačka društva u kojima Republika Hrvatska i jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave imaju zasebno ili zajedno većinsko vlasništvo;" Nije prihvaćen U komentaru, u predloženoj definiciji „Tijela javne vlasti“ u odnosu na važeću definiciju, (iz članka 5. točke 2. Zakona, dodan je dio koji glasi: „pravne osobe koje obavljaju javnu službu (koje svoje prihode ostvaruju pretežito ili u cijelosti iz državnog proračuna ili iz proračuna jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave odnosno iz javnih sredstava npr. putem javnih natječaja)“ Dopuna definicije nije prihvaćena iz razloga, jer postojeća definicija, pored ostalog, već navodi i: „pravne osobe koje obavljaju javnu službu“, a također navodi i „pravne osobe koje se temeljem posebnog propisa financiraju pretežito ili u cijelosti iz državnog proračuna ili iz proračuna jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave odnosno iz javnih sredstava (nameta, davanja, i sl.)“. Pravne osobe koje temeljem ugovornog odnosa obavljaju određeni posao (dobiven „putem javnih natječaja“) ne stječu time status javne službe, niti time obavljaju „javnu službu“ te bi predložena definicija prema kojoj se „pravne osobe koje obavljaju javnu službu“ određuju one „koje svoje prihode ostvaruju… iz javnih sredstava npr. putem javnih natječaja“, bila pogrešna. Pri tom upućujemo da su „javne službe“ definirane Zakon o plaćama u javnim službama (NN br. 27/1 i 39/09), kojim je u članku 2. propisano da su javne službe u smislu tog Zakona: javne ustanove i druge pravne osobe kojima se sredstva za plaće osiguravaju u državnom proračunu, Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Hrvatski zavod za zapošljavanje, Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje i javne ustanove kojima se sredstva za plaće osiguravaju iz sredstava Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje.
44 Hrvatska udruga korisnika parkirališnih usluga Pojmovi, Članak 5. Obzirom da u Hrvatskoj postoje tkz. privatne tvrtke koje svoja poslovanja tj. prihode, ostvaruju pretežito iz javnih prihoda, zašto isti nisu uvršetni u definiciju tijela javnih vlasti? Iste de facto obavljaju javnu uslugu, redovito se javljaju na javne natječaje te iste dobivaju, a ne znamo kako se javni novac troši. Navedene tvrtke se uglavnom bave građevinskim poslovima npr. STRABAG koji je postao česti izvođač javnih građevinskih radova na području cijele Hrvatske. Nije prihvaćen Prema članku 1. stavku 1. Zakona o pravu na pristup informacijama (Nar. Nov. br.,25/13 i 85/15) tim se Zakonom uređuje pravo na pristup informacijama i ponovna uporaba informacija koja posjeduju tijela javne vlasti, a člankom 10. stavkom 1. točkama 7. i 9. istog Zakona propisano je da su tijela javne vlasti obvezna na svojim internetskim stranicama na lako pretraživ način i u strojno čitljivom obliku objavljivati (7) podatke o izvoru financiranja, proračun, financijski plan ili drugi odgovarajući dokument kojim se utvrđuju prihodi i rashodi tijela javne vlasti te podatke i izvješća o izvršenju proračuna, financijskog plana ili drugog odgovarajućeg dokumenta; (9) informacije o postupcima javne nabave, dokumentaciju potrebnu za nadmetanje, informacije o izvršavanju ugovora i druge informacije za koje postoji obveza objavljivanja sukladno zakonu kojim se uređuje javna nabava. Što se tiče pravnih osoba koje nisu tijela javne vlasti u smislu Zakona o pravu na pristup informacijama, iste nisu obveznici primjene tog Zakona.
45 Gong PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PRAVU NA PRISTUP INFORMACIJAMA, Članak 11. U stavku (1) predlažemo iza 'objaviti informacije' dodati riječi: 'na središnjem portalu otvorenih podataka kao jedinstvenoj točki pristupa skupovima podataka tijela javne vlasti' Prihvaćen Prihvaća se na način da se utvrdi obveza dostave informacije nadležnom tijelu radi objave na Portalu otvorenih podataka.
46 HRVATSKA NARODNA BANKA PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PRAVU NA PRISTUP INFORMACIJAMA, Članak 16. Predlažemo u članku 16. Nacrta Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o pravu na pristup informacijama pojasniti stavak 3. članak 32. Nejasno je na koje se troškove odnosi stavak 3. (materijalne troškove ili naknadu troškova za ponovnu uporabu informacija) jer je u stavku 1. istog članka propisano da tijelo javne vlasti ne naplaćuje naknadu za ponovnu upotrebu informacija, a u stavku 2. da tijelo javne vlasti može korisniku naplatiti stvarne materijalne troškove ponovne uporabe informacija. Prihvaćen U članku 16. Prijedloga zakona (izmijenjenom članku 32. stavku 3. , ispravlja se omaška te se riječi: „naplatiti troškove uz troškove iz stavka 2.“ zamjenjuju riječima: „naplatiti naknadu za ponovnu uporabu informacija uz troškove iz stavka 2.“
47 Povjerenik za informiranje Obrazloženje, Uz članak 14. Predlažemo da se u obrazloženju članka 14., nakon riječi „Zakona“ dodaju riječi „koje se odnose na ponovnu uporabu“ Prihvaćen Prijedlog je prihvaćen.
48 Povjerenik za informiranje PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PRAVU NA PRISTUP INFORMACIJAMA, Članak 11. Predlažemo u članku u stavku 1. zamjenu riječi „elektroničkim putem“ riječima „u elektroničkom obliku“ kao adekvatniji, u kontekstu cijelog stavka. Prihvaćen Prijedlog je prihvaćen
49 Povjerenik za informiranje PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PRAVU NA PRISTUP INFORMACIJAMA, Članak 6. U članku 6., kojim se mijenja članak 16. stavak 3. ZPPI-ja predlažemo brisati riječi: „testa razmjernosti“ i umjesto tih riječi staviti riječ „postupka“. U protivnom, potrebno je navesti puni naziv testa odnosno „test razmjernosti“ zamijeniti riječima „test razmjernosti i javnog interesa“ Prihvaćen Prihvaća se na način da se riječi „testa razmjernosti“ zamijene riječima „testa razmjernosti i javnog interesa“
50 Ivana Zelić PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PRAVU NA PRISTUP INFORMACIJAMA, Članak 8. Uvrštavanje obveze dostave žalbe Povjereniku putem tijela javne vlasti koje je odlučivalo o zahtjevu u prvom stupnju je u potpunosti promašeno, pogotovo ako se uzme u obzir stavak 2. istog članka, kojim se propisuje mogućnost izjavljivanja žalbe u slučajevima "šutnje uprave". Potpuno je nerealno očekivati od prvostupanjskog tijela postupanje po izjavljenoj žalbi ako nije niti postupilo po zahtjevu za pristup informacijama. Javna tijela općenito nisu uopće sankcionirana zbog nepostupanja po zahtjevima za pristup informacijama u zakonski propisanom roku, stoga smatram nužnim izbaciti predloženu izmjenu kojom se omogućava još dulje odugovlačenje postupaka za pristup informacijama. Prihvaćen Pitanje predaje žalbe detaljno je uređeno Zakonom o općem upravnom postupku te se odredba članka 8. Nacrta prijedloga zakona kojom je dopunjen članak 25. stavak 1. Zakona, na način da se utvrđuje da se žalba dostavlja Povjereniku putem tijela javne vlasti koje je odlučivalo o zahtjevu u prvom stupnju, briše kao nepotrebna.
51 DALIBOR ŠEMPER PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PRAVU NA PRISTUP INFORMACIJAMA, Članak 8. U članku 25. stavku 6. je potrebno ispraviti pogrešku u nazivu tijela i izmijeniti riječi "Ured vijeća za nacionalnu sigurnost" (malim početnim slovom) u "Ured Vijeća za nacionalnu sigurnost" (veliko početno slovo). Prihvaćen Pogreška tehničke naravi je ispravljena
52 DALIBOR ŠEMPER PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PRAVU NA PRISTUP INFORMACIJAMA, Članak 6. U članku 16. stavku 1. je potrebno ispraviti pogrešku u nazivu tijela i izmijeniti riječi "Ured vijeća za nacionalnu sigurnost" (malim početnim slovom) u "Ured Vijeća za nacionalnu sigurnost" (veliko početno slovo) jer zbog greške u tekstu Zakona mnoga državna tijela, uključujući i povjerenika za informiranje, navode netočan naziv UVNS-a. Prihvaćen Pogreška tehničke naravi je ispravljena.