Izvješće o provedenom savjetovanju - Javno savjetovanje o Nacrtu prijedloga zakona o djelatnosti psihoterapije s Konačnim prijedlogom zakona
|
Redni broj
|
Komentar | Odgovor | |||
|---|---|---|---|---|---|
| 1 | Željko Ključević | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O DJELATNOSTI PSIHOTERAPIJE S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA, IV.PRIJEDLOG ZA DONOŠENJE ZAKONA PO HITNOM POSTUPKU | Pozdravljam inicijativu Vlade RH da se zakonom uredi ovo područje, ali smatram kako nema razloga za hitnu proceduru donošenja. Osim toga kako se ipak ovdje radi o liječenju i/ili tretmanu koji ima ili može imati uticaj na zdravstveno stanje pojedinca ili skupine ovo područje mora biti uređeno kroz Ministarstvo zdravlja dopunim i izmjenom postojećih zakona . | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje |
| 2 | Mauro Lacovich | IX. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE, Članak 25. | Slažem se s prof. Kocijan Hercigonja da bi se to moglo i ranije, a ujedno se nadam da će ta Komora funkcionirati bolje od psihološke komore, za što sad nisam optimističan jer zvanje psihoterapeuta sam stekao prije tri godine i još čekam (pokušavam) da me SPUH upiše u registar psihoterapeuta. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje |
| 3 | Prof.dr.sc. Dubravka Kocijan Hercigonja | IX. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE, Članak 26. | Također, smatram da se onda i ovdje rok skraćuje i prijedlog je 6 mjeseci da osobe koje obavljaju psihoterapijsku djelatnost da podnesu zahtjev. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje |
| 4 | Lidija Arambasic | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O DJELATNOSTI PSIHOTERAPIJE S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA | prof. dr. sc. Lidija Arambašić, Filozofski fakultet u Zagrebu, Odsjek za psihologiju, Katedra za zdravstvenu i kliničku psihologiju. Također podržavam donošenje Zakona koji ce uvesti red u područje psihoterapije. Svoje sam prijedloge detaljno (po člancima nacrta prijedloga Zakona) upravo poslala e-mailom gdji Zvjezdani Janičar u MSPM, a ovdje prenosim dio svojih primjedbi koje se ticu UJEDNAČAVANJA TERMINOLOGIJE - unutar Zakona i s već postojećom terminologijom u RH. Obrazloženje prijedloga terminoloških promjena: Dokument koji se zove zakon na najjači mogući način formalizira (ozakonjuje) pojmove/nazive koji se u njemu pojavljuju i time oni postaju obavezni u pisanoj i usmenoj komunikaciji, u svim podzakonskim aktima, pravilnicima itd. Zbog toga smatram da je iznimno važno da pojmovi/nazivi u Zakonu o djelatnosti psihoterapije budu usklađeni s onima koji se već desetljećima upotrebljavaju u RH. Time se postiže sukladnost postojeće prakse s novim zakonskim mjerama, te olakšava i ujednačuje "upotreba" Zakona i sviju ostalih dokumenata utemeljenih na njemu. Prijedlozi terminoloških promjena: 1. Ujednačenje terminologije unutar Zakona (katkad piše psihoterapeutska, a katkad psihoterapijska praksa, psihoterapeutska i psihoterapijska etika. Ispravno je psihoterapijska…). 2. Umjesto Hrvatska psihoterapeutska komora najbolji naziv bio bi Hrvatska komora psihoterapeuta jer je riječ o ustanovi koja okuplja psihoterapeute. To bi bilo u skladu s već postojećim nazivom, npr. Društvo gestalt i integrativnih psihoterapeuta Hrvatske, Društvo imago terapeuta Hrvatske, Hrvatska komora arhitekata, Hrvatska komora socijalnih radnika itd. Budući da iz dugogodišnjeg iskustva u pisanju tekstova i prevođenju knjiga znam da se jezični stručnjaci nekada bune (iz meni nerazumljivog razloga) zbog genitiva (riječ: "psihoterapeuta" u nazivu Komore koji mi se čini najprikladnijim), predlažem i drugi naziv: Hrvatska psihoterapijska komora. Taj bi naziv također bio u skladu s već postojećim nazivom, npr. Savez psihoterapijskih udruga Hrvatske. 3. Umjesto naziva savjetodavni terapeut, predlažem naziv savjetovatelj (eng. counselor). Opće obrazloženje prijedloga: Ovu promjenu smatram iznimno važnom jer ako u Zakonu ostane naziv savjetodavni terapeut, to će dovesti do velike pojmovne zbrke jer će korisnici Zakona, a onda i sviju dokumenata Komore koja će biti osnovana temeljem Zakona, misliti da su savjetodavni terapeut i savjetovatelj dva različita zanimanja, a zapravo je riječ o sinonimu, tj. o istom zanimanju. Važna napomena: riječ savjetodavac ili savjetnik NIJE prikladan pojam jer psihološko savjetovanje NIJE davanje savjeta, već nešto sasvim drugo, za razliku od, npr. savjetodavca/savjetnika u profesionalnoj orijentaciji ili poreznog savjetodavca/savjetnika čiji posao JEST davanje savjeta o profesionalnoj karijeri ili o porezu. Iz tog objašnjenja proizlazi da naziv savjetodavni terapeut nije prikladan i zbog pridjeva "savjetodavni". Specifična obrazloženja prijedloga: a) Pojam savjetovatelj već desetljećima upotrebljavamo u fakultetskoj nastavi i izvanfakultetskim edukacijama te u velikom broju stručnih knjiga iz psihologije/sveučilišnih udžbenika koje smo prevodili moje kolege i ja. b) Zanimanje savjetovatelj, već se 17 godina nalazi u knjizi "Vodič kroz zanimanja" (skupina: "Pomagačka zanimanja"). Urednik spomenute knjige, prof. emeritus Branimir Šverko, složio se s mojim prijedlogom da zanimanje savjetovatelj uvrsti u popis zanimanja u RH iako ono tada još nije postojalo u našoj zemlji. Smatram da je donošenje ovog Zakona jedinstvena prilika da se zanimanje savjetovatelj sada ozakoni – nakon 17 godina čekanja na to. (Elektroničko izdanje knjige Vodič kroz zanimanja: http://mrav.ffzg.hr/zanimanja/ ; tiskano izdanje: Vodič kroz zanimanja /ur. Branimir Šverko/, Društvo za istraživanje i razvoj ljudskih potencijala Razbor, u Zagrebu 1998. /ISBN 953-97492-0-4/. "Knjiga ima 464 stranice teksta i fotografija. Uz upute o usmjeravanju karijere, knjiga sadrži opise 260 najčešćih zanimanja." Izvor: http://mrav.ffzg.hr/zanimanja/ ) Na kraju, smatram da i psihoterapeuti te savjetovatelji moraju imati završen DIPLOMSKI studij (tj. da za ta zanimanja NIJE dovoljno zvanje prvostupnika) - barem kad je riječ o psiholozima budući da naši studenti znanja i vještine iz različitih područja primijenjene psihologije stječu tek na diplomskom studiju. Spomenuta znanja/vještine smatram nužnim preduvjetom za obavljanje djelatnosti psihoterapije. Vjerujem da je slična situacija i na drugim studijima iz područja zdravstva i društvenih znanosti. | Djelomično prihvaćen | Obrazloženje: Prihvaća se prijedlog da se ujednači terminologija unutar Zakona na način da se u cijelom tekstu Zakona upotrebi riječ „psihoterapijska“ te da se, umjesto Hrvatska psihoterapeutska komora“ komora zove Hrvatska komora psihoterapeuta. Ne prihvaća se prijedlog da se ovim Zakonom regulira i zvanje „savjetovatelja“ jer savjetodavni terapeut mora imati završene 3 godine psihoterapijske edukacije (neke od škola), „savjetovatelj“ postoji zasad samo kao „psihološko savjetovanje“ (što rade psiholozi) porezno savjetovanje (rade ekonomisti) i dr. što komplicira situaciju. |
| 5 | Udruga Transakcijske analize | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O DJELATNOSTI PSIHOTERAPIJE S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA | Poštovani, Udruga transakcijske analize uključuje se u javnu raspravu o Zakonu o psihoterapiji. Na ovaj način želimo podržati donošenje Zakona koji će doprinijeti reguliranju struke. Svjesni smo da su neki od naših komentara više orijentirani na Hrvatsku komoru psihoterapeuta (koja se tek treba osnovati nakon donošenja Zakona), no smatramo da su oni dovoljno važni da budu uzeti u obzir u razmatranju prijedloga nacrta Zakona. Članak 3, stavka 1., podstavka 2 – što podrazumijeva završeni stručni dio izobrazbe? Znači li to certifikat od strane Europske/Svjetske krovne udruge ili potvrda koju izdaje lokalana udruga u HR da je psihoterapeut vježbenik završio 4 godine izobrazbe iz psihoterapijskog pravca? Članak 11., stavka 2 – dopusnica se izdaje na 6 godina i obnavlja se ako se predoči dokaz o stručnom usvršavanju tokom tih godina. Što sve ulazi u stručno usavršavanje? U članku 3. stavka 1, podstavka 4, te stavka 2, podstavka 4, nacrta Zakona navedeno je da psihoterapeut može biti samo osoba koja je državljanin Hrvatske. Psihoterapeut u Hrvatskoj bi mogla biti osoba koja ispunjava uvjete iz ovog članka a uz to ima dozvolu za boravak i rad u Hrvatskoj i u EU. Na taj način bi se omogućio rad stručnjaka psihoterapeuta iz drugih zemalja koji žele raditi u Hrvatskoj. U stavki 4. Nacrta Zakona navedeno je da stranci mogu obavljati psihoterapiju – no rekli bismo da nije navedeno precizno: trebalo bi stajati Iznimno od stavke 1. i stake 2., podstavka 4. (a ne podstavka 5.). Članak 3. Psihoterapeut i savjetodavni terapeut može biti osoba koja ima završen preddiplomski ili diplomski i integrirani preddiplomski ili diplomski sveučilišni studij iz područja zdravstva, društvenih i humanističkih znanosti.... Prijedlog je da se briše "iz područja zdravstva, društvenih i humanističkih znanosti" i da članak glasi: Članak 3. Psihoterapeut i savjetodavni terapeut može biti osoba koja ima završen preddiplomski ili diplomski i integrirani preddiplomski ili diplomski sveučilišni studij u Republici Hrvatskoj ili u nekoj drugoj državi članici Europske unije, odnosno u nekoj trećoj državi... Ima ljudi koji upisuju i završavaju psihoterapijske edukacije a dolaze iz redova tehničkih ili prirodnih znanosti. Članak 13, stavka 2, - piše psiholog umjesto psihoterapeut Za Udrugu transakcijske analize: Tatjana Petrović, potpredsjednica | Djelomično prihvaćen | Obrazloženje: Prihvaća se prijedlog da se članak 3. stavak 4. izmjeni na način da glasi: „(4) Iznimno od odredbe stavka 1. podstavka 4. i stavka 2. podstavka 4. ovoga članka, stranci mogu obavljati djelatnost psihoterapije u Republici Hrvatskoj prema propisima koji uređuju rad stranaca u Republici Hrvatskoj. Nadalje, predviđa se dopuniti članak 3. Zakona s alinejom kojom bi se dala mogućnost da poslove psihoterapeuta obavlja i osoba koja nema uvjete iz alineje 1. ali ima završenu edukaciju (studij) iz propedeutike. Prihvaća se primjedba da se u članku 13. stavku 2. riječ „psiholog“ zamijeni riječju „psihoterapeut“. |
| 6 | Melita Reiner | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O DJELATNOSTI PSIHOTERAPIJE S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA | U ime Hrvatsko-austrijskog trening centra za Neuro-lingvističku psihoterapiju željela bih izraziti podršku nacrtu zakona za koji smatram da je najvećim dijelom već dobro definiran, dugo i željno očekivan od strane brojnih psihoterapeuta u Hrvatskoj. U ovom kratkom komentaru željela bih se usredotočiti na članak 3 u sklopu kojeg mi je nejasna formulacija „…ima završen preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studij“, koja je razlika? Ujedno smatram da bi ovdje također trebalo dodati preddiplomski i diplomski stručni studij, ono što je presudno su ECTS bodovi, budući da mnoga veleučilišta nude vrlo kvalitetne edukacije. Nadalje po pitanju preduvjeta za stjecanje zanimanja psihoterapeuta, po modelu Austrije i Slovenije, smatram da bi bilo najbolje rješenje uvođenje propedeutike kao preduvjeta za uključivanje u jednu od psihoterapijskih edukacija, što vrijedi za sva zanimanja, uključiv psihijatre i psihologe. Razlika je jedino u broju sati i predmetima koje obuhvaća propedeutika jer su oni za, npr., psihologe puno manji nego za neka druga zanimanja. Također predlažem da se definiraju i uvjeti priznavanja završene propedeutike u nekoj od drugih europskih zemalja, svojevrsna nostrifikacija diplome (osobno sam završila propedeutiku u Austriji kao preduvjet da predajem u sklopu iste u Beču). | Djelomično prihvaćen | Prihvaća se prijedlog da se definiraju uvjeti priznavanja završene propedeutike u nekoj od europskih zemalja kao alternativni uvjet za obavljanje poslova psihoterapeuta. Ne prihvaća se prijedlog da se doda preddiplomski i diplomski stručni studij jer smo mišljenja da su sadašnjom definicijom obuhvaćene sve mogućnosti. |
| 7 | Tanja Dejanović Šagadin | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O DJELATNOSTI PSIHOTERAPIJE S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA | Podržavam prijedlog Zakona i čini mi se solidno napisan. Propisati obavezu usavršavanje kroz propedeutiku za struke koje nemaju dovoljna predznanja iz područja psihologije i psihopatologije bih podržala kao i mogućnost napredovanja između statusa savjetodavnog terapeuta i psihoterapeuta kroz polaganje određenih kolegija značajnih za djelatnost psihoterapije (u broju sati bi odgovaralo 2 godine, ali po sadržaju da se mogu birati na fakultetima koji su više vezani za djelatnost psihoterapije, a ne nužno za ono gdje su stekli naziv prvostupnika: psihologija, medicina...). Najvažniji prigovor i prijedlog imam vezano za : Članak 3. U zakonu bi trebalo biti definirano da je uz edukaciju rad na sebi preduvjet za obavljanje psihoterapijske djelatnosti! To je od iznimnog značaja za kvalitetu psihoterapijskog rada. PRIJEDLOG dodati (alinea 3, između edukacije i radnog iskustva): (1) - završio je (prošao/ima) minimalno 100 sati individualne psihoterapije kod licenciranog psihoterapeuta (2) - ima (prošao/završio) minimalno 100 sati individualne psihoterapije kod licenciranog psihoterapeuta (3) - završio je minimalno 100 sati individualne psihoterapije kod licenciranog psihoterapeuta ili je u procesu individualne psihoterapije kod licenciranog psihoterapeuta Članak 13 (2) piše psiholog - treba pisati psihoterapeut | Djelomično prihvaćen | Člankom 3. stavkom 1. alinejom Nacrta prijedloga Zakona propisano je da psihoterapeut može biti osoba koja ima radno iskustvo na poslovima psihoterapije čiji sadržaj i trajanje propisuje Hrvatska psihoterapeutska komora. Slijedom navedenog ne prihvaća se prijedlog dopune članka 3. Prihvaća se primjedba da se u članku 13. stavku 2. riječ „psiholog“ zamijeni riječju „psihoterapeut“. |
| 8 | Mauro Lacovich | III. UVJETI ZA OBAVLJANJE DJELATNOSTI PSIHOTERAPIJE, Članak 3. | Kao što sam napisao na naslovnoj stranici: Smatram da bi Zakonom trebalo definirati da se ostale struke (dakle, nepsiholozi i nepsihijatri) trebaju dodatno educirati npr. studijem propedeutike kao što je to napravljeno u Sloveniji. Zakon bi mogao sadržavati tu odredbu, te definirati da će se detalji definirati podzakonskim aktom ili pravilnikom komore, jer izjednačavati po kompetentnosti sve ljude koji su završili psihoterapijsku edukaciju samo zato jer pripadaju određenoj grani i imaju VSS smatram da nije dobro, jer ne osigurava da svi imaju potreban temelj znanja za bavljenje psihoterapijom, a to može imati negativne posljedice kako na samu struku, tako i na ljude s kojima se radi. Puštanje toga da se definira nižim aktima, bez navođenja u samom Zakonu, otvara prostor dugotrajnom (i upitnom) procesu, te uopće upitnost definiranja tako nečega. | Djelomično prihvaćen | Djelomično se prihvaća. Naime, predviđa se dopuniti članak 3. Zakona s alinejom kojom bi se dala mogućnost da poslove psihoterapeuta obavlja i osoba koja nema uvjete iz alineje 1. ali ima završenu edukaciju (studij) iz propedeutike. |
| 9 | Mauro Lacovich | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O DJELATNOSTI PSIHOTERAPIJE S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA | Smatram da bi Zakonom trebalo definirati da se ostale struke (dakle, nepsiholozi i nepsihijatri) trebaju dodatno educirati npr. studijem propedeutike kao što je to napravljeno u Sloveniji. Zakon bi mogao sadržavati tu odredbu, te definirati da će se detalji definirati podzakonskim aktom ili pravilnikom komore, jer izjednačavati po kompetentnosti sve ljude koji su završili psihoterapijsku edukaciju samo zato jer pripadaju određenoj grani i imaju VSS smatram da nije dobro, jer ne osigurava da svi imaju potreban temelj znanja za bavljenje psihoterapijom, a to može imati negativne posljedice kako na samu struku, tako i na ljude s kojima se radi. Puštanje toga da se definira nižim aktima, bez navođenja u samom Zakonu, otvara prostor dugotrajnom (i upitnom) procesu, te uopće upitnost definiranja tako nečega. | Djelomično prihvaćen | Predviđa se dopuniti članak 3. Zakona s alinejom kojom bi se dala mogućnost da poslove psihoterapeuta obavlja i osoba koja nema uvjete iz alineje 1. ali ima završenu edukaciju (studij) iz propedeutike. |
| 10 | Tomislav Bišić-Pauletić | V. HRVATSKA PSIHOTERAPEUTSKA KOMORA, Članak 16. | Što se tiče određivanja najniže cijene rada psihoterapeuta i savjetodavnih terapeuta koji obavljaju privatnu praksu potrebno je definirati da psihoterapeut i savjetodavni terapeut, može svoje usluge naplatiti i manje od cijene određene tarifama Komore, ako procijeni da je socijalno-ekonomsko stanje klijenta takvo da mu ne omogućava niti plaćanje minimalne cijene usluge. | Nije prihvaćen | Ne prihvaća se. Ukoliko je propisano Zakonom da najnižu cijenu propisuje Komora, nije moguće definirati da cijena može biti i niža. |
| 11 | Tomislav Bišić-Pauletić | III. UVJETI ZA OBAVLJANJE DJELATNOSTI PSIHOTERAPIJE, Članak 3. | Slažem se sa Maurom Lacovichem. Na temelju vlastitog iskustva (nisam psiholog ni psihijatar, i edukant sam psihoterapijske škole) vidim kako mi je potrebna dodatna edukacija iz, za psihoterapiju temeljnih polja znanosti (o čemu sam govorio i na prijašnjem savjetovanju o ovoj temi). Predlažem da ovaj zakon definira i obveže psihoterapijske škole, u organiziranju propedeutskih modula koje će edukandi nepsiholozi i nepsihijatri trebati apsolvirati. Da li će škole same imati organizirane propedeutske module unutar vlastite edukacije ili će se takva edukacija odvijati za psihoterapijske edukante na bližem Sveučilištu, pitanje je tehničke naravi. No takvo što treba zakonom definirati. Nezamislivo je da završeni psihoterapeut (nepsiholog, nepsihijatar) radi sa npr. djetetom i da nema pojma o razvojnoj psihologiji. | Nije prihvaćen | Ne prihvaća se. Člankom 3. stavkom 1. alinejom 2. detaljno su propisani uvjeti izobrazbe koju mora imati stručnjak da bi mogao biti psihoterapeut. |
| 12 | Tomislav Bišić-Pauletić | III. UVJETI ZA OBAVLJANJE DJELATNOSTI PSIHOTERAPIJE, Članak 5. | Smatram da se zakonom mora definirati da je moguće obavljati psihoterapijsku praksu unutar udruga. | Nije prihvaćen | Ne prihvaća se. Člankom 3. stavkom 1. alinejom 2. detaljno su propisani uvjeti izobrazbe koju mora imati stručnjak da bi mogao biti psihoterapeut. |
| 13 | Mauro Lacovich | VI. PRESTANAK PRAVA ZA OBAVLJANJE DJELATNOSTI PSIHOTERAPIJE, Članak 20. | Nejasna mi je nedostojnost za obavljanje psihoterapijske djelatnosti. Kako se definira dostojnost, tko određuje dostojnost, što je uopće dostojnost i o čemu ovisi? Taj koncept mi ostavlja dojam moguće zloupotrebe. | Nije prihvaćen | Ne prihvaća se. Navedeni termin definira se Kodeksom psihoterapijske etike. |
| 14 | Mauro Lacovich | II. DEFINICIJE I POJMOVI, Članak 2. | Je li psihoterapija liječenje/tretman ISKLJUČIVO problema emocionalne prirode? Dojma sam da to nekao previse grubo definira psihoterapiju unutar jedne kategorije, a ona uključuje puno više toga. Nije li potpunije definirati ju kao liječenje psihičkih poremećaja i/ili problema, ili to nadodati uz emocionalnu prirodu? | Nije prihvaćen | Nije prihvaćen. Obrazloženje: Predložena definicija jasno određuje što je psihoterapija. |
| 15 | Prof.dr.sc. Dubravka Kocijan Hercigonja | IX. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE, Članak 25. | Smatram da je rok od godine dana predugačak rok za osnivanje Komore te da postoji potreba i nužnost da to bude ranije, stoga predlažem rok od 3 mjeseca da je potrebno osnivanje Komore. | Nije prihvaćen | Ne prihvaća se. Rok od godine dana preložen je jer je to realno vrijeme potrebno za obavljanje svih poslova i izradu akata za osnivanje Komore. |
| 16 | Prof.dr.sc. Dubravka Kocijan Hercigonja | III. UVJETI ZA OBAVLJANJE DJELATNOSTI PSIHOTERAPIJE, Članak 5. | Vezano za članak 5. točka 3, smatram da bi trebalo dodati da Komora procjenjuje "odgovarajuće radilište" i sam pojam odgovarajuće radilište smatram da je potrebno jasnije definirati. | Nije prihvaćen | Ne prihvaća se. Mišljenja smo da je stavak 3. članka 5. jasno definirao obavljanje djelatnosti psihoterapeuta i savjetodavnog terapeuta. |
| 17 | Tomislav Bišić-Pauletić | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O DJELATNOSTI PSIHOTERAPIJE S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA | Lijep pozdrav. Draga kolegice Leila, pitanje je opravdano posebice kad je riječ o kompetenciji, No mislim da sam zakon o psihoterapiji kao skup pravila koji okvirno definiraju i uređuju psihoterapiju kao samostalnu djelatnost, se ne može time baviti, tj. u tekstu zakona se to pitanje ne može regulirati. Takva pitanja, koja se naravno trebaju regulirati, u praksi bivaju po hijerarhiji izvora prava, regulirana podzakonskim aktima, tj. pravilnicima, uredbama itd. | Nije prihvaćen | Ne prihvaća se Budući da je intencija donošenja ovog Zakona urediti poslove psihoterapije kao samostalne djelatnosti koju bi pod propisanim uvjetima mogli obavljati i nezdravstveni radnici različitih zvanja koja ne spadaju u jedan sustav (npr. sustav zdravstva), mišljenja smo da ovo područje treba propisati posebnim zakonom kako bi djelatnost psihoterapije na ovaj način, uključujući i njeno usklađenje s europskim standardima garantiralo kvalitetnu razinu usluge ove profesije kojoj je glavni cilj pružiti pomoć ljudima da unaprijede kvalitetu življenja. |
| 18 | Gestalt centar Homa, d.o.o. | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O DJELATNOSTI PSIHOTERAPIJE S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA | Poštovani, uključujemo se u javnu raspravu o Zakonu o psihoterapiji. Trudili smo se da naše primjedbe i prijedlozi budu što konkretniji u skladu s preporukom SPUH-a. Drago nam je da se većina ovdje oglašenih kolega, a i drugi iz zainteresirane javnosti slažu s potrebom da se određenje tko može postati psihoterapeutom jasnije definira. U čl. 2., stavku 1. na samom kraju predlažemo da termin „poticanje pozitivnog razvoja osobnosti“ promijenimo u „poticanje pozitivnog razvoja ličnosti“. Naime, premda se u hrvatskom jeziku osobnost i ličnost smatraju sinonimima, u stručnom jeziku 'ličnost' rabimo opisujući strukture ličnosti (kao vrste kategorija) i slijedom toga poremećaje (odstupanja od uravnotežene ličnosti), a 'osobnost' označava osobine pojedinca (u smislu – svaka osoba je jedinstvena i neponovljiva). U čl. 3., stavku 1., prvoj alinei predlažemo izmjenu na način preciznijeg definiranja naobrazbe koju psihoterapeut treba imati. Umjesto: „društvenih i humanističkih znanosti“ predlažemo „psihologije, rehabilitacije i edukacije, socijalnog rada i drugih srodnih područja. Osoba čiji studij ne obuhvaća znanja iz područja razvojne psihologije, psihologije ličnosti i psihopatologije (propedeutike za studij psihoterapije) mora osim završenog studija imati i potvdu o položenim ispitima iz tih područja izdanu od obrazovnih ustanova koje Hrvatska psihoterapeutska komora priznaje.“ Obrazloženje: Društvene i humanističke znanosti obuhvaćaju velik dio stručnjaka. Nacionalna klasifikacija zanimanja (usklađena s europskom klasifikacijom ISCO-88) pod Rodom 2 Stručnjaci i znanstvenici, te podvrstom 244 Stručnjaci društveno-humanističkih znanosti nabrajaju: 2441 diplomirani ekonomisti; 2442 sociolozi, antropolozi i srodna zanimanja; 2443 filozofi, politolozi, povijesničari; 2444 filolozi prevoditelji; 2445 psiholozi, 2446 socijalni radnici. Socijalni radnici se također nalaze u kategorili 3460, a socijalni pedagozi pod 2442.32.7, dok se u podvrsti 234 nalaze učitelji djece s razvojnim teškoćama. Na mrežnoj stranici Filozofskog fakulteta u Zagrebu (mrav.ffzg.hr/zanimanja/book/part2) zanimanja su podijeljena na sljedeći način: Pomagačka zanimanja: socijalni radnici, defektolozi, savjetovatelji, svećenici; Stručnjaci za društvene pojave i ljudsko ponašanje: pravnici, politolozi, sociolozi, psiholozi; Humanistički stručnjaci: povijesničari, povijesničari umjetnosti, arheolozi, etnolozi, filozofi, jezikoslovci. Državni zavod za statistiku navodi u KLASIFIKACIJI OBRAZOVNIH SKUPINA prema Nacionalnoj standardnoj klasifikaciji obrazovanja (NSKO) (NN, br. 105/01.) Humanističke znanosti: teologija i vjera; strani jezici i kulture: živi i mrtvi jezici i pripadajuća književnost, kulturološke analize; materinski jezik i pripadajuća književnost; ostala humanistička područja: prevođenje, lingvistika, komparativna književnost, povijest, arheologija, filozofija, etika, logika, moral; a pod Društvene znanosti: ekonomske znanosti, ekonometrija, međunarodna ekonomija, makroekonomija, nacionalni računi, politička ekonomija, povijest ekonomije, političke znanosti, međunarodni odnosi, sociologija, demografija, društvena antropologija (osim fizikalne antropologije), etnologija, futurologija, psihologija, društvena geografija, studije o ratu i miru, ljudska prava. Također kao primjer načina na koji europski savezi za psihoterapiju definiraju tko može postati psihoterapeutom navodimo kako u kriterijima EAGT-a (European Association of Gestalt Therapy) se pod kriterijima upisa u edukacijski program navodi područje pomagačkih zanimanja i društvenih znanosti. Premda i ovo tijelo razumije složenost obrazovanja u suvremenoj Europi, ono dodatno definira kriterije upisa u edukaciju iz psihoterapije kao skup javno objavljenih postupaka za priznavanje prethodnog učenja („published procedures for the Accreditation of Prior Learning (APL)“), što bi onda trebala biti zadaća buduće Komore. Smatramo da je ovako široko određenje studija koji osoba treba završiti kako bi (uz ostale uvjete) dobila naziv psihoterapeut ili nepotrebno ili preširoko. Ako je namjera zakonodavca da, poštujući principe cjeloživotnog obrazovanja, omogući svima promjene u profiliranju svojih zanimanja, onda je bilo kakvo određenje osim završenog diplomskog studija nepotrebno, jer se onda jednako kao ekonomisti u edukaciju iz psihoterapije mogu uključiti i diplomirani inženjeri, matematičari i bilo koja druga struka. Međutim, ako je namjera zakonodavca ( a iz obrazloženja potrebe za Zakonom o psihoterapiji čini se da jest, jer se ističe „potreba educiranosti psihoterapeuta prema visokim profesionalnim standardima“ i naglašava da će zakon „jamčit će kvalitetnu razinu usluge ove profesije kojoj je glavni cilj pružiti pomoć ljudima da unaprijede kvalitetu življenja“) osiguranje i garantiranje stručnosti ove složene i odgovorne profesije, onda smatramo da je predloženo određenje preširoko. Samtramo da je važno zakonom uže definirati prethodne studije/struke, a omogućiti budućoj Komori definiranje dodatnih kriterija za ostale struke. S toga predlažemo izmjene kako smo ih gore i naveli. U čl. 3., stavku 2., prvoj alinei umjesto „- prvostupnik koji ima završen preddiplomski stručni ili sveučilišni studij u području zdravstva, društvenih i humanističkih znanosti“ predlažemo „- ima završen preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studij u području zdravstva, društvenih i humanističkih znanosti“ ... (dakle isto ima diplomski studij, ali ne nužno sa svim specifičnim (pred)znanjima koje ima psihoterapeut). Obrazloženje: s obzirom na naglašavanje potrebe za visokim profesionalnim standardima i kvalitetnom razinom usluge u obrazloženju potrebe za ovim Zakonom s kojom se u potpunosti slažemo, s jedne strane te s druge strane s obzirom na svu složenost i odgovornost koju ovaj visoko individualizirani posao ima, smatramo da je temeljita prethodna akademska naobrazba bitna i za razinu Savjetodavnog psihoterapeuta. U čl. 3., stavku 2., trećoj alinei, bez obzira usvajaju li se naši prethodni prijedlozi ili ne, treba izmijeniti „ima radno iskustvo na poslovima psihoterapije“ u „ima radno iskustvo na poslovima savjetovanja ili suportivnog rada“ jer je to u skladu s čl. 2., stavak 4. ovog prijedloga Zakona. U čl. 3., stavku 5. umjesto „iz stavka 2. ovog članka“ treba pisati „iz stavka 1., 2. i 3. ovog članka“. Članak 7. predlažemo da se izmijeni na način da se na trgovačka društva primijene odredbe definirane u članku 8. u oba stavka 1. i 2. Smatramo da se svi propisi (dopuštenja) trebaju jednako odnositi na privatnu praksu kao i na trgovačka društva koje u svom sklopu obavljaju i psihoterapijsku djelatnost zbog osiguravanja kvalitete i zaštite korisnika psihoterapijskih usluga. U čl. 13., stavku 2. potrebno je tekst „psiholog može podnijeti žalbu“ izmijeniti u „psihoterapeut može podnijeti žalbu“. U članku 16. alinea 5. predlažemo da se na kraju doda „ili su udruženi u trgovačko društvo.“ čime bi se tek postigla jednakost između različitih pravnih subjekata koji se bave djelatnošću psihoterapije. U članku 16. alinea 6. predlažemo da se ispred riječi „psihoterapijskih“ doda „priznatih“ čime bi određenje glasilo: „priznatih psihoterapijskih pravaca“ i time pomoglo Komori u razgraničenju znanstveno utemeljenih pravaca od ostalih koji sebe nazivaju psihoterapijskim. U čl. 17., prvoj alinei nejasno je tko izdaje ta odobrenja i tko ih dostavlja Komori, pa je potrebno ovu alineu jasnije definirati. Predlažemo: „... na temelju ugovora koje supervizori te mentori/supervizori imaju s ustanovama koje provode priznate edukacijske programe iz psihoterapije.“ U čl. 18. imate stavak 1. i 3., očito je nešto brisano. Osim toga u sadašnjem stavku 3. piše „iz članka 16. stavka 1. podstavka 4. ovoga Zakona“, međutim članak 16. nema stavke, nego samo alineje i ovo se vjerojatno ne odnosi na alineju 4. članka 16. Potrebno je točno navesti koju funkciju/aktivnost se financira iz državnog proračuna. Uz načelnu podršku za donošenje Zakona o psihoterapiji, srdačan pozdrav Za Gestalt centar Homa, d.o.o.: Jasenka Pregrad, Irena Čorko Meštrović, Lana Hrgovan, Alenka Krivičić Jedrejčić, Ana Milčić Horvat | Prihvaćen | Prihvaćen |
| 19 | Nataša Barolin Belić | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O DJELATNOSTI PSIHOTERAPIJE S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA | Nataša Barolin Belić u ime Hrvatskog društva za seksualnu terapiju: Na godišnjoj Skupštinu, članovi Hrvatskog društva za seksualnu terapiju su komentirali Nacrt Zakona. Željela bih u ime svih članova izraziti podršku nacrtu Zakona koji već dugo čekamo. Nadamo se da će Zakon uskoro biti donesen što će svima nama koje se već godinama bavimo psihoterapijskom djelatnošću napokon omogućiti da naša djelatnost bude zakonski regulirana. | Prihvaćen | Prihvaćen |
| 20 | Mauro Lacovich | VIII. PREKRŠAJNE ODREDBE, Članak 24. | Smatram da ovdje treba navesti i psihoterapijskog vježbenika jer i oni trebaju imati obvezu čuvanja psihoterapojske tajne, kao i profesionalno pristupati dokumentaciji. Ne vidim razloga zašto bi bili izuzeti iz ovoga, jer status vježbenika je učenje/priprema za samostalan rad, pa treba od početa razvijati tu svjesnost. | Prihvaćen | Prihvaća se |
| 21 | Prof.dr.sc. Dubravka Kocijan Hercigonja | V. HRVATSKA PSIHOTERAPEUTSKA KOMORA, Članak 16. | Što se tiče definiranja edukacijskih programa smatram da bih obavezno trebalo stajati usklađeno s Europskim propisima. Znači: - propisuje uvjete i izdaje odobrenja za edukacijske programe usklađene s Europskim propisima ... | Prihvaćen | Prihvaća se |
| 22 | Prof.dr.sc. Dubravka Kocijan Hercigonja | IV. ODOBRENJE ZA OBAVLJANJE DJELATNOSTI PSIHOTERAPIJE, Članak 13. | Skrenula bih pažnju na omašku koja se potkrala, u točki (2) riječ psiholog treba izmijeniti u psihoterapeut | Prihvaćen | Prihvaća se. |
| 23 | Prof.dr.sc. Dubravka Kocijan Hercigonja | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O DJELATNOSTI PSIHOTERAPIJE S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA | Pohvaljujem prijedlog zakona. | Prihvaćen | Primljeno na znanje |
| 24 | Leila Maurel | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O DJELATNOSTI PSIHOTERAPIJE S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA | Ja naravno nisam pravnica,samo ukazujem na problematiku,koju evo,na osobnom primjeru uočavam,pošto imam želju razvijati se u tom smjeru.Odlično je da se psihoterapija regulira kao samostalna djelatnost.Meni,kao laiku,se čini da se zakon već time bavi,jasno je navedeno.Po načelu pravednosti,ako zakon već ne izjednačava polaznike iste škole i programa,trebala bi postojati mogućnost izjednačavanja dodatnom edukacijom prvostupnika(da ne moramo pro forme završavati nešto što nema veze sa psihoterapijom,i to još dodatno financirati,da bismo si omogućili daljnji razvoj na tom polju.Meni je učenje užitak,ali ne planiram trošiti vrijeme i novac na nešto što me ne zanima,samo da bi forma bila zadovoljena.Lijep pozdrav,drago mi je da si se javio!Nadam se da će još netko iznijeti svoje mišljenje ili prijedlog. | Prihvaćen | Prihvaćen |
| 25 | Leila Maurel | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O DJELATNOSTI PSIHOTERAPIJE S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA | Pozdrav svima! Voljela bih,ako mogu dobiti informaciju što je s nama prvostupnicima koji ne želimo nataviti edukaciju u smjeru završenog profila(konkretno,ja sam po struci prvostupnik fizioterapije,nakon 8 godina rada u struci ne želim se nastaviti baviti tom strukom.Konkretnije,želim sve svoje snage usredotočiti na kibernetiku i sistemsku terapiju.S obzirom na to da je po predloženom zakonu,nama prvostupnicima koji završimo psihoterapijsku školu omogućeno zvanje Savjetodavni terapeut,zanima me po čemu smo mi u samoj psihoterapiji manje educirani od ostalih polaznika,te koje su mi mogućnosti za napredak(s obzirom na to da imam ograničeni dijapazon izbora u diplomskim studijama,po mojim saznanjima je to samo menadžment u zdravstvu,koji me ne zanima i košta 40 000kn).Nadalje,je li pravedno da studenti iste škole koji su završili po istom programu imaju drugačije nazive.I na kraju,pitanje kompetencije.....hoćemo li mi prvostupnici,biti kompetentniji za to da postanemo psihoterapeuti ako završimo dodatne 2 godine koje nisu povezane sa psihoterapijom? Planiram kad završim,otvoriti privatnu praksu,pa mi je to važno. Nadalje,postoje i studenti koji studiraju na psihoterapijskim školama,a koji su završili fakultete koji nisu humanistički...... | Prihvaćen | Prihvaća se |