Izvješće o provedenom savjetovanju - Nacionalni plan za prava djece u Republici Hrvatskoj za razdoblje od 2022. do 2026. godine

Redni broj
Korisnik
Područje
Komentar
Status odgovora
Odgovor
1 CeliVita-Život s celijakijom 3. OPIS SREDNJOROČNIH RAZVOJNIH POTREBA I RAZVOJNIH POTENCIJALA, 1. Suzbijanje diskriminacije i socijalne isključenosti djece U kontekstu suzbijanja diskriminacije i socijalne isključenosti djece, predlažemo da se tekstom obuhvati i problematika djece s celijakijom te socijalna isključenosti te djece, koja onda rezultira ugrožavanjem fizičkog zdravlja djece radi nepridržavanja striktne prehrane bez glutena (kao jedinog lijeka za tu doživotnu, imunološki posredovanu sistemsku bolest), kao i narušenim mentalnim zdravljem te djece. Zalažemo se da se u nacionalni plan implementira cilj uspostave cjelovite skrbi za djecu s celijakijom koja obuhvaća sljedeće: 1.Kontrola bolesti od strane liječnika, nutricionista i psihologa; 2. Osiguravanje striktnog obroka bez glutena u vrtićima i školama; 3. Edukacija stručnog kadra, nastavnika i odgajatelja u vrtićima i školama; 4.Podizanje svijesti tj. senzibilizacija djece iz istih razrednih odjeljenja i vrtićkih skupina koje pohađa dijete s celijakijom; 5. Uspostava registra vrtića i škola koje pohađaju djeca s celijakijom; 6.Uspostava i provedba Postupnika-protokola postupanja u odgojno-obrazovnim ustanovama. Uspostavom cjelovite skrbi o djeci oboljeloj od celijakije stvaramo inkluzivnu okolinu za djecu koja imaju ne samo posebne prehrambene već i odgojno-obrazovne potrebe te direktno djelujemo na očuvanje njegovog mentalnog i fizičkog zdravlja. Dijete, a kasnije odrasla osoba, postaje funkcionalni i ravnopravni član društva. Nije prihvaćen Pravo na zdravstvenu zaštitu i liječenje uređeni su propisima iz zdravstvene zaštite, protokolima i stručnim postupanjima u liječenju od pojedine bolesti te nisu predmet Nacionalnog plana. Ukoliko bi neke od specifičnih kroničnih oboljenja kod djece, trebale biti uređene i aktom strateškog planiranja, onda bi takvi ciljevi i mjere spadali u akte strateškog planiranja iz sektora zdravstva. Nastavno, specifična prehrana djece u dječjim vrtićima ili školama uređena je propisima i protokolima iz sustava odgoja i obrazovanja i također nisu predmet akta strateškog planiranja.
2 Pravobranitelj za djecu RH NACIONALNI PLAN ZA PRAVA DJECE U REPUBLICI HRVATSKOJ, 6. POPIS POSEBNIH CILJEVA I KLJUČNIH POKAZATELJA ISHODA, OPIS PRIPADAJUĆIH  MJERA ZA PROVEDBU POSEBNI CILJ 1. SUZBIJANJE DISKRIMINACIJE I SOCIJALNE ISKLJUČENOSTI DJECE Strateški cilj Zdrav, aktivan i kvalitetan život je ishodište za posebni cilj 1. Suzbijanje diskriminacije i socijalne isključenosti djece, a pokazatelj učinka su osobe u riziku od siromaštva i socijalne isključenosti. Navodi se kako će se ostvarenjem ovog cilja unaprijediti suzbijanje diskriminacije i načini zaštite djece od socijalne isključenosti. Ističemo kako socijalna isključenost ne znači samo rizik od siromaštva. Mnoga djeca su isključena na razne načine iz raznih razloga, primjerice zbog cionalnizdravstvenog problema, pripadnosti određenoj ranjivoj skupini i sl. Predviđene mjere odnose se samo na unaprjeđenje mentalnog zdravlja djece, pri čemu se zanemaruje fizičko zdravlje. Smatramo da se kroz predviđene mjere ne može ostvariti zadani cilj jer one nisu dostatne. Predlažemo stoga proširenje područja za ostvarenje ovog posebnog cilja na: zdravstvena prava, odgojno-obrazovna prava, sigurnost, slobodno vrijeme i ranjive skupine. Mjera a) Unaprjeđenje znanja o mentalnom zdravlju djece kod svih relevantnih dionika stručnjaka u sustavima: odgoja i obrazovanja, zdravstva i socijalne skrbi Pokazatelj ishoda za ovu mjeru je broj polaznika u razvijenim specijaliziranim programima edukacija za stručnjake koji rade s djecom radi zaštite mentalnog zdravlja djece. Kao početna vrijednost navedena je „nula“ iz čega proizlazi postojeći izostanak specijaliziranih programa, što nije točan prikaz. Kao primjer specijaliziranog programa ističemo EU projekt: Sigurna mjesta i nesmetan razvoj djece - integriranje praksi temeljenih na znanjima o traumi u sustav alternativne skrbi, u kojem je bilo uključeno 97 stručnjaka. Nadalje, kao ciljana vrijednost navedena je brojka „4500“ te nije jasno kako se došlo do tog broja. Dodajemo da broj polaznika nije mjerodavan jer ne znači da će svi polaznici i završiti predviđenu edukaciju. Mjera b) – Uvođenje teme mentalno zdravstvene pismenosti na svim razinama odgoja i obrazovanja Nije jasno što podrazumijeva „uvođenje teme“ tj. odnosi li se na kurikulum? Čini nam se da ove mjere ne pokrivaju ostvarivanje cilja, a to je isključenje diskriminacije te smatramo da ovakva definicija i razrada u akcijskom planu ima mnogo manjkavosti jer je orijentirana na edukaciju odraslih sa nejasnom anticipacijom učinka na djecu. Nije jasno kako se svrha ove mjere - jačanje psihološke otpornosti djece, postiže ovom mjerom. Primjerice, Hrvatski zavod za javno zdravstvo predstavio je program „PoMoZi Da!“ kao prvi edukativni program za odgojno-obrazovne djelatnike u Republici Hrvatskoj, slijedom čega nam se opet nameće pitanje na koji način je početna vrijednost u pokazateljima ovog ishoda „nula“. Prema tome, postoje programi u koje su bili uključeni odgojno-obrazovni djelatnici i stoga nas zanimaju učinci odnosno gdje i na koji broj djece je to naučeno i primijenjeno, a što nije vidljivo iz Analize stanja. Mjera c) Unaprjeđenje rada timova za psihološke krizne intervencije Najprije primjećujemo kako u Nacionalnom planu nema pokazatelja ishoda u odnosu na rad timova, a u Akcijskom planu nema niti početne niti ciljane vrijednosti. Također, smatramo bitnim istaknuti kako se govori o unaprjeđenju rada timova za psihološke krizne intervencije, što podržavamo, međutim uz timove za psihološke intervencije koji pružaju podršku u kriznim situacijama, potrebno je osigurati psihološku pomoć u situacijama koje nisu nužno krizne, već odraz svakodnevne ili povremene potrebe za savjetovanjem i podrškom. Stoga je uz unapređenje timova za psihološke intervencije potrebno osigurati savjetovališta za djecu i obitelji te mobilne timove tamo gdje se djeca nemaju kome obratiti za pomoć. Mobilni timovi bi prema potrebi boravili neko određeno vrijeme u nekoj manjoj zajednici. Stoga smatramo bitnim zapošljavanje stručnjaka, mobilne timove i timove za krizne intervencije. Mjera d) Uključivanje djece u sportsko rekreativne programe i aktivnosti Smatramo da se suzbijanje socijalne isključenosti djece ne može rješavati samo kroz sport već su potrebne i osmišljene aktivnosti slobodnog vremena koje će za cilj imati razvoj prosocijalnog ponašanja, asertivnosti, empatije i kojima će se provoditi za djecu uključujuće aktivnosti lokalne zajednice. Nejasan je i Pokazatelj rezultata mjere u Akcijskom planu-„broj prijavitelja kojima je pružena financijska podrška za provedbu sportsko rekreativnih programa i aktivnosti“. Smatramo da bi bolji pokazatelj bio broj uključene djece u sportsko rekreativne programe i aktivnosti. Mjera e) Unaprjeđenje kvalitete života djece kroz sportske aktivnosti Pokazatelj rezultata mjere u Akcijskom planu je broj sportskih klubova i udruga koji su dobili poticaj za uključivanje sve većeg broja djece u aktivnosti bavljenja sportom. Nesporna je višestruka dobrobit bavljenja sportom u dječjoj dobi: od blagotvornih učinaka na njihovo fizičko i mentalno zdravlje, odgoj, socijalizaciju, prevenciju različitih zdravstvenih tegoba i prevenciju društveno neprihvatljivoga ponašanja, kao i u razvijanju zdravih životnih navika. Unatoč tome, sportske aktivnosti i sportski sadržaji još uvijek nisu jednako dostupni svoj djeci, uglavnom zbog njihove cijene, odnosno činjenice da za sudjelovanje u sportskom klubu treba platiti članarinu. Iako provođenje sportskih aktivnosti djece, mladeži i studenata te djelovanje sportskih udruga, sportskih zajednica i saveza predstavljaju javne potrebe u sportu za koje se sredstva osiguravaju iz proračuna jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, u praksi se i dalje u dječjem sportu financiranje u osnovi bazira na članarinama koje plaćaju roditelji. Proizlazi dakle da sudjelovanje djece u sportu posredno uvelike ovisi o materijalnom statusu i financijskim mogućnostima djetetove obitelji. Programi i projekti podrške socijalnom uključivanju djece i mladih slabijeg imovnog stanja u sportske i druge aktivnosti slobodnog vremena sporadični su i nisu ravnomjerno teritorijalno zastupljeni, a dvojbeno je i hoće li se mjerama koje predviđa ovaj Akcijski plan uopće i postići njihova ravnomjerna i ujednačena teritorijalna dostupnost. Iako u ovom području saznajemo za projekte koji predstavljaju primjer dobre prakse, kod širenja takvih projekata na državnu razinu valja osigurati sljedeće nužne standarde: dostupnost u svim sredinama u RH, zaštitu privatnosti djece koja bi se u okviru takvih projekata uključivala u sportske klubove, kao i pravo na izbor (da dijete bira sport i klub u kojem želi trenirati). Postoji bojazan da se djeca koja se uključuju u sportski klub u okviru ovakvih projekata mogu u svojoj sredini osjetiti stigmatizirana i obilježena te da se zbog toga kod neke djece i roditelja može javiti i otpor korištenju ovih mogućnosti na način na koji to predviđa Akcijski plan. Stoga smatramo da bi radi poticanja stvarne jednakosti i jednakih mogućnosti za sudjelovanje djece u sportu valjalo osmisliti drugačije modele, te da bi i zbog ranije navedenih dobrobiti bavljenja sportom u dječjoj dobi valjalo osigurati da članstvo u sportskim udrugama i bavljenje sportom za svu djecu bude besplatno, odnosno financirano iz proračunskih sredstava. Ulaganje u djecu i njihovo zdravlje i razvoj, kao i u preventivne aktivnosti o kojima smo pisali na početku teksta, za jednu državu je neprocjenjivo i višestruko isplativo. To je posebice važno u današnje vrijeme kada zbrajamo posljedice zabrane sporta i zatvaranja sportskih dvorana za vrijeme epidemije koronavirusa. I u redovnim prilikama javlja se zabrinutost zbog činjenice da se djeca ne kreću dovoljno, da se veliki dio njih uopće ne bavi sportom i fizičkom aktivnošću te da prakticira sjedilački način života. Sada, uslijed epidemije koronavirusa postaje još veći izazov kako motivirati djecu na bavljenje sportom. Smatramo nužnom osmišljavanje strategije uključivanja fizički neaktivne djece u sportske i rekreativne aktivnosti, pri čemu jedna od mjera svakako treba biti i osiguravanje dostupnosti i izbora besplatnih sportskih sadržaja za svu djecu. Mjera f) Podrška roditeljstvu u obiteljima u riziku Svrha mjere za postizanje ovog cilja je usmjerena na podršku roditeljstvu u obitelji u riziku. Međutim podrška roditeljstvu je potrebna u svim segmentima, i mnogim roditeljima, a ne samo onima u obitelji u riziku. Dokument ne prepoznaje važnost razlikovanja razine prevencije, ne vidi se, naime o kojim razinama preventivnog djelovanja je riječ, što se odnosi na univerzalnu, selektivnu i indiciranu prevenciju. Primjerice, univerzalna preventivna mjera je podrška svim obiteljima, a ove mjere se odnose na selektivnu prevenciju tj. samo obiteljima u riziku. Ovakav dokument bi to trebao uviđati. Mjera g) Poticanje osnivanja Vijeća za prevenciju kriminaliteta u županijama, općina i gradovima U Akcijskom planu je kao pokazatelj rezultata mjere naveden broj novoosnovanih Vijeća za prevenciju kriminaliteta, pri čemu je kao početna vrijednost navedeno „244“, a ciljna vrijednost „265“. Iz ovako definiranih pokazatelja ne pokazuje se učinkovitost ove mjere. Bez mapiranja postojećih Vijeća i analize funkcioniranja njihove učinkovitosti nije vidljiva svrha ove mjere. POSEBNI CILJ 2. ZAŠTITA SVIH OBLIKA NASILJA Mjera a) Podrška djeci žrtvama i svjedocima nasilja U Nacionalnom planu se za sve mjere navodi da su pokazatelji ishoda broj djece kojoj su povrijeđena njihova prava kaznenim djelom. Ne spominju se uopće prekršajna djela. Primjerice, seksualna uznemiravanja nisu ponekad kvalificirana kao kaznena djela, iako je riječ o seksualnom nasilju, a obiteljsko nasilje je u nekim slučajevima prekršajno sankcionirano. Nejasno je kako će se smanjenjem broja djece kojoj su povrijeđena njihova prava kaznenim djelom kao pokazateljem pratiti učinkovitost ove mjere kad taj broj može biti rezultat smanjenog broja prijava zbog nevoljkosti djece da prijave nasilje. Ciljana vrijednost pokazatelja ishoda koja se očekuje u 2026. može biti rezultat smanjenog broja prijava, a ne efikasnosti mjera. Mjera d) : Podrška djeci žrtvama i počiniteljima međuvršnjačkog nasilja Nejasan je pokazatelj ishoda „broj prijavljene djece zbog vršnjačkog nasilja centrima za socijalnu skrb“. Odnosi li se on samo na počinitelje vršnjačkog nasilja ili i na žrtve vršnjačkog nasilja. Mjera e) Prevencija govora mržnje kod djece Indikator pokazatelja rezultata mjere nije razumljiv i ne odgovara opisu pokazatelja (broj održanih javnih manifestacija i sličnih programa namijenjenih javnosti o prevenciji govora mržnje – početna vrijednost je „43“, a ciljna vrijednost je „20“). Mjera f) Jačanje i promicanje sigurnosti djece u zajednici u okviru prevencije protupravnih i drugih društveno neprihvatljivih ponašanja prema djeci, pripadnicima romske nacionalne manjine kroz senzibilizaciju, informiranje, podizanje svijesti o pojavnim oblicima, samozaštitu kao i osnaživanje u cilju prijavljivanja protupravnih oblika ponašanja Smatramo da ovu mjeru treba preformulirati na način da je jačanje i promicanje sigurnosti, potrebno svugdje kad se radi o djeci, a posebno u sredinama gdje su zabilježeni ili su učestaliji incidenti i gdje postoje rizici. Nadalje, nejasno je kako se došlo do pokazatelja rezultata mjere. (u Akcijskom planu naveden je broj educiranih osoba i to kao početna vrijednost „63“, a ciljna vrijednost do „240“). Mjera h) Provođenje dokazano učinkovitih programa prevencije na potresom pogođenom području Svrha je mjere senzibilizacija i edukacija potencijalno ranjivih skupina djece te senzibilizacija građana o važnosti reakcije na sve oblike nasilja. Kao pokazatelj rezultata mjere navodi se 400 educiranih osoba u odnosu na polaznu vrijednost „nula“. Nije nam jasno iz kojeg razloga je ova mjera usmjerena samo na potresom pogođeno područje i iz kojeg razloga se kao provoditelj aktivnosti navodi samo MUP. Ovakve edukacije i senzibilizacija potrebni su kod svih skupina. POSEBNI CILJ 3. SUDJELOVANJE DJECE U ODLUČIVANJU NA LOKALNOJ I NACIONALNOJ RAZINI I U ŠKOLSKIM AKTIVNOSTIMA Mjera a) Organizacija edukacija za stručnjake u sustavu odgoja i obrazovanja o važnosti participacije djeca Smatramo kako je u skladu s Općim komentarom br.12 (2009) UN Odbora za prava djeteta o pravu djece na sudjelovanje potrebno sustavno educirati stručnjake u svim sustavima koji rade s djecom i za djecu (pravosuđe, socijalna skrb, odgojno-obrazovni sustav, u lokalnoj zajednici, na nacionalnoj razini) a ne samo u sustavu odgoja i obrazovanja. Mjera c) Poticanje gradova na osnivanje i djelovanje dječjih vijeća Svrha mjere je unaprjeđenje participacije u dječjim vijećima te je pokazatelj ishoda povećanje broja gradskih vijeća s „40“ na „80“, a u Akcijskom planu se kao pokazatelj rezultata ove mjere navodi i broj djece uključene u dječja predstavnička tijela bez navođenja polazne i ciljne vrijednosti što onemogućuje praćenje rezultata. Ističemo kako postojanje učeničkih i gradskih vijeća koja uključuju djecu u odlučivanje u vezi pitanja koja su njima važna ne jamči stvarnu i svrhovitu participaciju i stvarni utjecaj, o čemu su nas upoznala djeca kroz sudjelovanje i aktivnosti u Mreži mladih savjetnika i Forumu mladih. Smatramo pozitivnim poticanje jedinica lokalne samoupravne na osnivanje dječjih vijeća, ali uz osiguranje praćenja konkretnih aktivnosti i rezultata uključivanja što ovim dokumentom nije planirano. Mjera d) Poticanje dječje participacije u djelovanju Vijeća korisnika kod pružatelja socijalne usluge za djecu i Vijeća udomljene djece i mladih Kao prva svrha mjere navedeno je aktivno sudjelovanje djece u odlučivanju. To svakako potičemo, međutim primjećujemo da je kao druga svrha naznačeno, uz promicanje dječjih interesa i dobrobiti, promicanje prava na obiteljski život. Imajući u vidu da se ovdje radi o djeci smještenoj u institucijama koja su često uslijed nasilja u obitelji i nepovoljnih životnih okolnosti iz svoje obitelji izdvojena ili su bez roditelja, smatramo da se u odnosu na svrhu mjere radi o neodgovarajućoj formulaciji kako u odnosu na Vijeće korisnika kod pružatelja socijalnih usluga kao i kod Vijeća udomljene djece. POSEBNI CILJ 4: SUSTAVNA POTPORA ZA DJECU U DIGITALNOM OKRUŽENJU Primjećujemo kako u okviru razvojnih izazova i potencijala Hrvatske u idućem desetljeću, Nacionalna razvojna strategija spominje kao prioritet jačanje informacijsko-komunikacijske infrastrukture u odgojno-obrazovnim ustanovama i digitalne pismenosti učenika i odgojno-obrazovnih djelatnika. Kao mjere se navode educiranje djece o medijskoj pismenosti i unaprjeđenje sigurnosti i zaštite djece na internetu i društvenim mrežama. Mišljenja smo da ovim mjerama treba dodati i mjeru: c) Educiranje odgojno-obrazovnih djelatnika o medijskoj pismenosti, kao jedne od temeljnih vještina u suvremenom svijetu Mjera 1. Educiranje djece o medijskoj pismenosti, kao jedne od temeljnih vještina u suvremenom svijetu Mjera 2. Unaprjeđenje sigurnosti i zaštite djece na internetu i društvenim mrežama Začuđuje nas da je kao početna vrijednost o broju djece koja su educirana o medijskoj pismenosti u odgojno-obrazovnom sustavu navedena “nula“. Također, nas zabrinjava da je pokazatelja ishoda za mjeru Unaprjeđenje sigurnosti i zaštite djece na internetu i društvenim mrežama kao broj djece izložene rizičnim i uznemirujućim sadržajima u digitalnom okruženju kao početna vrijednost je navedeno „217“, a kao ciljna vrijednost „ 270“. Nije jasno zašto je pokazatelj ishoda povećanje broja djece izložene rizičnim i uznemirujućim sadržajima u digitalnom okruženju. Ukoliko se očekuje da će zbog boljeg djelovanja institucija broj otkrivenih slučajeva biti veći onda ovi pokazatelji ishoda nisu dobro postavljeni. Nejasno je provođenje ove mjere. Unapređenje sigurnosti djece na internetu i društvenim mrežama može biti postavljeno kao cilj, a ne kao mjera. Posebni cilj 5:Uučinkovito i djelotvorno pravosuđe, javna uprava i upravljanje državnom imovinom Primjećujemo kako se učinkovitost pravosuđa mjeri kroz unapređenje položaja djece žrtava i svjedoka u postupcima obiteljskopravne zaštite koja je samo jedan segment pravosuđa prilagođenog djeci. Unapređenje učinkovitosti pravosuđa nužno je i u drugim segmentima poput kazneno i prekršajnog sudovanja, ali u unapređenju rada javne uprave pri donošenju odluka koji se tiču djece. Nažalost ovim Nacionalnim planom ova područja nisu obuhvaćena niti su kao posebna kategorija djece čiji položaj u pravosudnom postupku treba unaprijediti izdvojena djeca počinitelji kaznenih i prekršajnih djela. To nam ukazuje na određene manjkavosti ovako postavljenog cilja. Mjere a) Unaprjeđenje rada specijaliziranih sudskih odjela za obiteljske predmete Uočava se nelogičnost u Akcijskom planu, u odnosu na ovu mjeru jer je opisu svrhe ove mjere navedeno kako će se ona ostvarivati kroz aktivnosti Hrvatske odvjetničke komore. Mjera b) Edukacija pravnika na poslovima za djecu i obitelj u centrima za socijalnu skrb Kao pokazatelj ishoda naveden je broj polaznika u programima edukacija za pravnike u obiteljskim predmetima pri čemu je kao početna vrijednost navedena „nula“, dok je kao ciljna vrijednost predviđeno 100 polaznika. Pitamo se zašto educirati pravnike kad se u timu nalaze i socijalni radnik i psiholog, te posebice iz kojih razloga se do sad u odnosu na pravnike edukacije nisu provodile. Mjera c) Edukacija posebnih skrbnika za zastupanje djeteta u zaštiti osobnih i imovinskih prava Nejasno je kako se mjera odnosi na Edukaciju posebnih skrbnika, a pokazatelj ishoda je broj djece kojima je imenovan posebni skrbnik. Predlažemo u obrascima koji su prilog Nacrta Plana izvršiti odgovarajuće izmjene, odnosno dopune u skladu s naprijed iznesenim prijedlozima. Nije prihvaćen Vezano uz primjedbu za posebni cilj Suzbijanje diskriminacije i socijalne isključenosti djece, pokazatelj ishoda, kako je i predviđeno strateškim planiranjem, prikazan je u mjerljivom obliku sukladno pravilima definiranja pokazatelja ishoda. U kontekstu koji se navodi u prvom posebnom cilju Nacionalnog plana, a koji glasi: „Broj polaznika u razvijenim specijaliziranim programima edukacija za stručnjake koji rade s djecom radi zaštite mentalnog zdravlja djece“, početni broj jest „nula“, budući da se radi o novo-razvijenim specijaliziranim programima edukacija za stručnjake koji rade s djecom radi zaštite mentalnog zdravlja djece u okviru triju sustava: zdravstva, odgoja i obrazovanja te socijalne skrbi. Sukladno procjenama broja polaznika i onih koji će edukaciju i završiti u svakom sustavu, prikazana je ciljna vrijednost. Ista će se moći pratiti kroz godišnje izvještavanje. Što se tiče mjere „Uvođenje teme mentalno zdravstvene pismenosti na svim razinama odgoja i obrazovanja“ – u okviru iste je predviđena edukacija stručnjaka koji rade s djecom u sustavu odgoja i obrazovanja kroz organizaciju stručnih skupova. Oni će biti u mogućnosti dalje prenositi znanje, čime se dodatno doprinosi ranom prepoznavanju psihičkih smetnji kod djece, te posljedično jačanju psihološke otpornosti djece. U dokumentu Analiza stanja je postavljena analitička podloga koja je pomogla da se dođe do zaključka kako je potrebno i na ovaj način raditi na olakšavanju položaja djece koja imaju problema s mentalnim zdravljem. Napominjemo kako je definicija pokazatelja ishoda sljedeća: Pokazatelji ishoda su podatci koji omogućuju praćenje, izvješćivanje i vrednovanje uspješnosti u postizanju posebnog cilja. Kroz definiciju interventne logike, svako tijelo državne uprave predviđa aktivnosti kojima će ostvarivati zadane i postavljene mjere, a koje pridonose ostvarenju posebnog cilja. Ostvarenje posebnog cilja se brojčano prikazuje kroz pokazatelje ishoda. Rad timova za psihološke krizne intervencije u okviru mjere: Unaprjeđenje rada timova za psihološke krizne intervencije će se pratiti kroz pokazatelje rezultata mjere i predviđenom proračunu za razdoblje trajanja Akcijskog plana koji pokriva jedan dio razdoblja ukupnog trajanja Nacionalnog plana. Što se tiče mjera „Uključivanje djece u sportsko rekreativne programe i aktivnosti“ i „Unaprjeđenje kvalitete života djece kroz sportske aktivnosti“, provođenje istih uvelike doprinosi suzbijanju socijalne isključenosti djece, te se nigdje ne navodi kako je to jedini način suzbijanja socijalne isključenosti. Kroz ove mjere, kao i provođenje predviđenih aktivnosti u okviru istih s mjerljivim pokazateljima rezultata mjera, prikazat će se dobrobit tjelesnih aktivnosti za mentalno i fizičko zdravlje i kvalitetu života djece. Tjelesna aktivnost ima utjecaj na zdravlje, na psihološki, socijalni i kognitivni razvoj djece te umanjuje psihosocijalni stres, čime se doprinosu ostvarenju posebnog cilja u okviru kojega su postavljene obje mjere. Jedan od pokazatelj rezultata mjere i jest: Broj djece uključene u sportsko rekreativne programe i aktivnosti. Ove mjere pridonose ostvarenju postavljenog posebnog cilja upravo i iz razloga što uključuju i djecu slabijeg imovnog stanja u sportske i druge aktivnosti slobodnog vremena. Suzbijanje socijalne isključenosti djece provodi se i kroz sport te se sredstva za provedbu te mjere osiguravaju kroz državni proračun na aktivnostima Ministarstva turizma i sporta. Uključivanje djece kroz ostale sektore sadržane su u drugim mjerama. Što se tiče mjere: „Unaprjeđenje kvalitete života djece kroz sportske aktivnosti“, aktivnosti klubova primarno aktivnosti financirane kao javna potreba JLPRS sukladno članku 76. Zakona o sportu (Narodne novine br: 71/06, 150/08, 124/10, 124/11, 86/12, 94/13, 85/15, 19/16, 98/19, 47/20, 77/20), a Ministarstvo turizma i sporta će kroz ovu mjeru financirati programe koji imaju za cilj, uključivanje djece u riziku od socijalne isključenosti u sport. Za tu djecu programi su besplatni te ne postoji bojazan da će ta djeca biti stigmatizirana, opseg obuhvaćene djece ovisi o razini sredstava osiguranih u državnom proračunu. Kako bi se ostvario postavljeni prvi posebni cilj i ostvarila ciljna vrijednost zadanog pokazatelja ishoda: „Broj obitelji kojima je pružena podrška kod podizanja djece u otežanim okolnostima“, predviđeno je provođenje dviju mjera: „Podrška roditeljstvu u obiteljima u riziku“ i „Poticanje osnivanja Vijeća za prevenciju kriminaliteta u županijama, općina i gradovima“. Iste imaju za cilj unaprjeđenje djetetove dobrobiti i očuvanje djetetovog integriteta. Što se tiče brojčanih pokazatelja, oni su postavljeni kako bi se pokazao napredak u osnivanju novih vijeća, te oni nisu u mogućnosti prikazati sveobuhvatni napredak. Međutim, dodatno će se kvalitativno mjeriti uspješna realizacija ove mjere, te će se pratiti ne samo uspostava novih vijeća, već i poticanje njihovog aktivnijeg djelovanja u zajednici, postojećih i novo-osnovanih. Vezano uz primjedbe koje se odnose na posebni cilj Zaštita svih oblika nasilja i mjeru: „Podrška djeci žrtvama i svjedocima nasilja“ ponovno bismo istaknuli i napomenuli kako je definicija pokazatelja ishoda sljedeća: Pokazatelji ishoda su podatci koji omogućuju praćenje, izvješćivanje i vrednovanje uspješnosti u postizanju posebnog cilja. Kroz definiciju interventne logike, svako tijelo državne uprave predviđa aktivnosti kojima će ostvarivati zadane i postavljene mjere, a koje pridonose ostvarenju posebnog cilja. Ostvarenje posebnog cilja se mora brojčano prikazati kroz pokazatelje ishoda. Stoga je način definiranja prvog pokazatelja ishoda u drugom posebnom cilju, koji glasi: „Broj djece kojoj su povrijeđena njihova prava kaznenim djelom na štetu djeteta“ jasan i može prikazivati napredak predviđenih mjera, koje će se kroz izvještavanje dalje pratiti kvalitativno. Ovom pokazatelju ishoda logičkim prikazom pripadaju još dvije mjere: „Podrška djeci žrtvama obiteljskog nasilja“ i „Edukacija učenika osnovnih i srednjih škola s ciljem sprečavanja nasilja među mladima, nasilja prema ženama i nasilja u obitelji“ čije provođenje dodatno doprinosi i kvalitativnom praćenju njihovih rezultata. Istom je logikom postavljen i drugi pokazatelj ishoda u drugom posebnom cilju: „Broj prijavljene djece zbog vršnjačkog nasilja centrima za socijalnu skrb“, koji će brojčano omogućiti praćenje uspješnosti postavljenih pripadajućih pet mjera. Kod ostvarivanja posebnog cilja Sudjelovanje djece u odlučivanju na lokalnoj i nacionalnoj razini i u školskim aktivnostima, organizacija edukacija je u pripadajućim mjerama planirana za sustav odgoja i obrazovanja, u kojemu je najlakše poticati djecu na sudjelovanje. Međutim, sudjelovanje djece se potiče kroz ostvarenje mnogih mjera predviđenih u Nacionalnom planu te upućujemo na zadnju rečenicu tekstualnog dijela dokumenta Nacionalni plan, poglavlje vezano uz posebni cilj o sudjelovanju djece, koja glasi: „Princip sudjelovanja djece treba biti ugrađen u sve sustave djelovanja“, što pokazuje kako će se ovaj princip provlačiti kroz mnoge aktivnosti koje će se provoditi tijekom provedbe Akcijskog plana za prvi dio razdoblja kojeg pokriva Nacionalni plan. Djecu se smatra aktivnim dionicima društvenih procesa u okviru kojih izražavaju pravo na slobodno izražavanje svog mišljenja o svim pitanjima koja se na njih odnose. U skladu s time će se brojčano iskazani pokazatelji ishoda i u ovom posebnom cilju, kako je već napomenuto, pratiti i kvalitativno. Vezano uz mjeru: „Poticanje dječje participacije u djelovanju Vijeća korisnika kod pružatelja socijalne usluge za djecu i Vijeća udomljene djece i mladih“ te formulaciju o svrsi mjere za promicanje dječjih interesa i dobrobiti, promicanje prava na obiteljski život, navedeno je zakonska formulacija i odnosi se na promicanje i raspravu na vijećima korisnika o pravu djeteta na život u obiteljskom okruženju, povratku i pripremi djeteta za povratak u primarnu obitelj ako su se za to ispunili uvjeti, osiguranjem odgovarajuće udomiteljske obitelji ili posvojenjem djeteta. Vezano uz primjedbe za posebni cilj Sustavna potpora za djecu u digitalnom okruženju i brojčanog iskaza pokazatelja ishoda: „Broj djece izložene rizičnim i uznemirujućim sadržajima u digitalnom okruženju“, logika početnih i ciljnih vrijednosti je iskazana u tekstualnom dijelu Nacionalnog plana u posljednjem odlomku dijela koji opisuje četvrti posebni cilj, a koji glasi: „Sukladno razvoju digitalne tehnologije, razvijaju se i mogućnosti Ministarstva unutarnjih poslova da se pravovremeno reagira na slučajeve u kojima su djeca izložena rizičnim i uznemirujućim sadržajima u digitalnom okruženju, što je razlog da se radi povećanja izloženosti djece digitalnoj tehnologiji povećava i broj zabilježene djece koja se nađu u takvoj situaciji na godišnjoj razini“. U skladu s navedenim te logičnim slijedom, svaka mjera ima pripadajuće aktivnosti, stoga ističemo kako mjera: „Unaprjeđenje sigurnosti i zaštite djece na internetu i društvenim mrežama“ nije krivo postavljena, budući da će pripadajuće aktivnosti vezane ponajviše uz održavanje edukacija djece o načinima zaštite na internetu i društvenim mrežama omogućiti i kvantitativno i kvalitativno praćenje rezultata. Ispravan naziv posebnog cilja 5 je: Učinkovito i djelotvorno pravosuđe u postupcima koji se odnose na djecu. U samog tekstu Nacionalnog plana obrazložena je zakonska usklađenost pravosudnih postupaka kojim se jamči zaštita djeteta u postupcima na sudu. Edukacija sudaca i stručnih suradnika suda provodi se putem Pravosudne akademije, a edukacija odvjetnika putem aktivnosti Hrvatske odvjetničke komore, te zahvaljujemo na ukazanom nedostatku. U sam tekst dodat će se i riječi „Pravosudne akademije“. Predviđena mjera edukacije pravnika u centrima za socijalnu skrb, odnosi se na zasebnu edukaciju za pravnu struku, a ne edukacije koje se odnose na stručna postupanja tima centra za socijalnu skrb (socijalni radnik, psiholog i pravnik). Ovakvom edukacijom predviđa se stjecanje posebnih pravnih znanja za sudjelovanje u parničnim/izvanparničnim postupcima, primjenu obvezujućih međunarodnih propisa iz područja zaštite djece, donošenje i provedbu odluka o mjerama obiteljskopravne zaštite te podnošenja različitih prijedloga sudu. Zaključno se ističe kako su svi pokazatelji ishoda, za sve posebne ciljeve, usuglašeni s Ministarstvom regionalnog razvoja i fondova EU, kao nacionalnim koordinacijskim tijelom za donošenje akata strateškog planiranja.
3 Pravobranitelj za djecu RH NACIONALNI PLAN ZA PRAVA DJECE U REPUBLICI HRVATSKOJ, 1. UVOD Sukladno članku 9. i 11. Zakona o pravobranitelju za djecu (Narodne novine, broj 73/17) dostavljamo mišljenje i prijedloge na Nacrt Nacionalnog plana za prava djece u Republici Hrvatskoj za razdoblje od 2022. do 2026. godine. Koristimo priliku izraziti nezadovoljstvo zbog kratkoće roka u kojem se savjetovanje s javnošću provodi (15 dana) zbog čega je otežano osigurati cilj javnog savjetovanja, odnosno prikupljanje širokog spektra podataka, ideja i stručnih mišljenja te pravodobno otkrivanje mogućih problema u provedbi ovog dokumenta. Pozdravljamo donošenje novog strateškog nacionalnog dokumenta za prava djece nakon isteka dosadašnjeg, i uvažavanje prioritetnih područja EU Strategije o pravima djeteta 2021.-2024. Također pozdravljamo nastojanja da se sukladno preporuci pravobraniteljice za djecu u proces izrade ovog dokumenta uključe i djeca. Međutim, primjećujemo kako u tom procesu izrade ovog dokumenta djeca nisu ostvarila participativna prava. Naime, u radnu skupinu bilo je uključeno samo jedno dijete, a radi se o dokumentu koje se upravo i najviše tiče djece i zaštite i unaprjeđenja njihovih prava, o kojima su ponovo odlučivali odrasli. Djeca su trebala sudjelovati u njegovoj izradi na način kako su sudjelovala u izradi Europske strategije o pravima djeteta, a što je bila i preporuka pravobraniteljice za djecu. Predstavljanje nacrta prijedloga djeci u fazi javnog savjetovanja predstavlja iskorak u dosadašnjem načinu donošenja ovakvih dokumenata, ali ne znači stvarno ostvarivanje participativnih prava djece. Nadalje, smatramo da Nacionalna razvojna strategija Republike Hrvatske do 2030. godine ne treba biti isključivi strateški okvir za Nacionalni plan prava djece, jer su dječja prava i dobrobit tek dio njezina sadržaja i ona nema u fokusu samo djecu. Zabrinjava nas fokusiranje na samo pet područja dječjih prava dok su, prema pratećim objašnjenima stvaratelja nacrta, ostala ne manje bitna područja obuhvaćena drugim nacionalnim planovima. Smatramo da nije smisleno i da se ne može očekivati da će donositelji odluka, stvaratelji javnih politika, praktičari i šira javnost kao temelj razmatranja ciljeva usmjerenih djeci uspoređivati više desetaka segmentarnih sektorskih dokumenata koji se ne odnose isključivo na djecu. Samo neki od njih su: Nacionalni plan razvoja sustava obrazovanja, Nacionalni plan zdravstva, Nacionalni plan borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti, Nacionalni plan za uključivanje Roma. Općenito smatramo da segmentiranje krovnog dokumenta za prava djece vodi do zanemarivanja nužnog integrativnog, međuresornog i interdisciplinarnog pristupa ostvarenju dječjih prava. Ono je nedostatno i ne odgovara stvarnim potrebama djece i njima dostupnim uslugama, te javnim politikama koje nisu uvijek fokusirane na djecu. Dodatno zabrinjava što kroz mjere nisu prepoznate još neke ranjive skupine djece te nije jasan način ostvarivanja njihovih prava, kao niti ostvarivanje prava djece u određenim područjima koja nisu pokrivena ovim dokumentom. Zabrinjava primjerice odsustvo područja prava na zdravstvenu zaštitu za svu djecu, kao i cilj izgradnje uključivog i kvalitetnog obrazovanja. Europska komisija Strategiju EU-a o pravima djeteta i ova područja eksplicitno komunicira prema Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom odboru i Odboru regija EMPTY 24.3.2021. COM(2021). Osim toga Program Vlade RH 2020.-2024. u prioritetima 1. i 2. govori o dobroj organiziranosti zdravstvenih usluga, učinkovitosti sustava i dostupnosti svim građanima pod jednakim uvjetima, kao i o nastavku reforme školstva. Zabrinjava i to što dokument ne prepoznaje različite skupine djece u ranjivim situacijama, kao niti zaštitu prava djece uz kriznim situacijama i sukobima. Napominjemo da i EU Strategija o pravima djeteta i Strategija Vijeća Europe za prava djeteta sadrži prava djece u krizi i sukobima kao jedan od prioritetnih ciljeva. Zabrinjava i odsustvo ciljeva i mjera za potporu roditeljstvu na preventivnoj razini, na podršku obiteljima ranjivih skupina djece. Zabrinjava i što postojeća područja obuhvaćena ovim dokumentom nisu detaljno razrađena te su manjkava. Nadalje, zabrinjava odsustvo jasnih, vjerodostojnih, aktualnih, usporedivih i razvrstanih podataka o potrebama djece, uslugama koje nedostaju, dostupnih usluga, praksi i mjesta potpore. Ozbiljnijim nedostatkom ovog dokumenta generalno smatramo nepovezanost njegovih ciljeva i mjera sa Preporukama UN-ovog Odbora za prava djeteta nakon 3. i 4. periodičnog izvješća RH prema Konvenciji o pravima djeteta. Ove preporuke su donesene 2014., predočene detaljno javnosti i Vladi RH i mnoge od njih nisu ostvarene, a odnose se na sva područja djetetovog života i odrastanja. Osim toga krovni nacionalni dokument za prava djeteta bi trebao biti okvir za sve usluge i aktivnosti, podloga za planiranje dječjeg proračuna i praćenje njegovog izvršenja. Stoga smatramo da bi dječja prava trebala biti obuhvaćena posebnom nacionalnom strategijom kao hijerahijski višem strateškom dokumentu, koja bi bila strateški okvir za sveobuhvatnost dječjih prava i koja bi uključivala sva područja djetetovih prava iz Konvencije o pravima djeteta, a prioritetna područja razrađivala srednjoročnim nacionalnim planovima te pratećim akcijskim planovima. Zabrinjava nas i nepreglednost ovog dokumenta i njegovih pratećih dokumenata (Akcijski plan za prava djece u RH za razdoblje od 2022. do 2024. i Analiza stanja za izradu Nacionalnog plana za prava djece u RH, rujan 2021.) budući da nemaju istu strukturu niti ih je moguće komparativno pratiti. Dodatno zabrinjava što Analiza stanja za izradu Nacionalnog plana za prava djece u RH, rujan 2021. (Analiza stanja) ne daje ocjenu stanja iz kojeg proizlazi strateško planiranje prioritetnih aktivnosti. Nadalje, ističemo načelne primjedbe vezane za strukturu dokumenta i za njegov sadržaj: Posebno zabrinjava, a što naglašavaju i članovi Mreže mladih savjetnika pravobraniteljice za djecu, pitanje pokazatelja ishoda i ostvarenosti pojedinih mjera, te procjene i evaluacije njihove učinkovitosti u odnosu na dječja prava. Osim toga, nije jasno na temelju čega su definirani početni pokazatelji, niti prema kojim podacima su definirani pokazatelji ishoda budući da to ne proizlazi iz Analize stanja. Primjećujemo da ima nelogičnih omjera između početnih i ciljanih vrijednosti, a posebno su upitne početne vrijednosti i kako se do njih došlo. Primjerice u Nacrtu Nacionalnog plana - Cilj 4. :Sustavna potpora za djecu u digitalnom okruženju; Mjera 1 -Educiranje djece o medijskoj pismenosti kao jedne od temeljnih vještina u suvremenom svijetu, kao pokazatelj ishoda navodi se– broj djece koja su educirana o medijskoj pismenosti u odgojno-obrazovnom sustavu, a kao početna vrijednost 2022. navodi se „nula“. Istodobno je poznato da postoje učinkoviti i široko dostupni programi medijske pismenosti, ali je nedovoljna evaluacija učinkovitosti u odnosu na izgrađenu medijsku pismenost djece. Nije prihvaćen Trajanje savjetovanja s javnošću za Nacrt prijedloga Nacionalnog plana za prava djece u Republici Hrvatskoj za razdoblje od 2022. do 2026. godine (u daljnjem tekstu: Nacionalni plan) usuglašeno je s mjerodavnim službama Vlade Republike Hrvatske. Vezano uz primjedbu za sudjelovanje djece u izradi ovog dokumenta, Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike osnovalo je Radnu skupinu u kojoj su sudjelovali predstavnici tijela državne uprave, predstavnici jedinica područne i lokalne samouprave, akademske zajednice i organizacija civilnog društva te predstavnik djece. S obzirom na limitiran broj članova Radne skupine, radi bolje učinkovitosti, u istoj je sudjelovao jedan predstavnik/ca tijela iz kojeg dolazi, pa tako je bio i jedan predstavnik djece, član Nacionalnog vijeća učenika. U okviru komentara o Nacionalnoj razvojnoj strategiji Republike Hrvatske do 2030. godine (Narodne novine broj: 13/21, u daljnjem tekstu: NRS 2030), ista je hijerarhijski najviši akt strateškog planiranja te se, u skladu s time, predviđeni prioriteti iz NRS 2030. Posebni ciljevi Nacionalnog plana određeni su u skladu s EU Strategijom za prava djeteta 2021. – 2024. odnosno fokus je stavljen na ciljeve predviđene EU Strategijom, osim šestog cilja koji se odnosi na svjetsku razinu. Europska komisija je kao dodatak Strategiji za prava djece, donijela Europsko jamstvo za djecu, s ciljem sprječavanja i suzbijanja socijalne isključenosti djece u Europskoj uniji. EU Jamstvom se pozivaju države članice da djeci kojoj je potrebna pomoć zajamče dostupnost zdravstvene skrbi, pristup ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju, uključujući školske i izvanškolske aktivnosti, najmanje jednom zdravom obroku svakog školskog dana te stambenoj politici za smještaj djece/obitelji kojima je potrebna pomoć. Temeljem EU jamstava, države članice izrađuju nacionalni Akcijski plan za provedbu EU Jamstva. Koordinator izrade Akcijskog plana za Republiku Hrvatsku je Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike. Vezano uz primjedbu o uključivanju svih područja prava djece u jedan akt strateškog planiranja, napominjemo kako je sastavni dio spomenute NRS 2030., Indikativni popis akata strateškog planiranja kojima se podupire provedba strateškog okvira Nacionalne razvojne strategije, kojim su određeni akti strateškog planiranja koje će Republika Hrvatska donijeti, razina akta strateškog planiranja (strategija, plan, program) te s tim u vezi njegovo trajanje. Dalje, s obzirom propisani način donošenja akata strateškog planiranja, broj ciljeva i mjera koji mogu biti obuhvaćeni jednim strateškim dokumentom te s druge strane složenost svakog područja i broj područja koja su vezana za život djece (primjerice odgoj i obrazovanje, zdravstvena zaštita, socijalna sigurnost, zaštita u pravosudnom sustavu te dalje slobodno vrijeme te kulturne i sportske aktivnosti i td.) navedeno ne može biti obuhvaćeno jednim aktom strateškog planiranja. Također, s obzirom da je propisana pravila izrade akata strateškog planiranja određuje broj ciljeva, mjera te aktivnosti, nije preporučljivo ponavljanje mjera koje bi pripadale područjima koja su obuhvaćena drugim aktima strateškog planiranja. Ovaj je princip objašnjen i u samom tekstualnom dijelu Nacionalnog plana. Nastavno, prava djece koja su uređena zakonskim i provedbenim propisima, nisu predmetom akta strateškog planiranja. U primjedbama spomenuto pravo na zdravstvenu zaštitu djece uređeno je zakonima iz područja zdravstva i zdravstvenog osiguranja te aktom strateškog planiranja koji se odnosi na sektor zdravstva. Nastavno vezano uz izgradnju uključivog i kvalitetnog obrazovanja, navedeno je predmetom reforme sustava odgoja i obrazovanja, propisa koji uređuju odgoj i obrazovanje te akta strateškog planiranja za sektor odgoja i obrazovanja. Odbor za prava djeteta, UN-a u Ženevi je razmotrio Treće i četvrto periodično izvješće Republike Hrvatske po Konvenciji o pravima djeteta te je na sjednici održanoj 19. rujna 2014. usvojio zaključne primjedbe. Preporuke se odnose na postupanje mjerodavnih tijela državne uprave, promjenu zakonodavnog okvira i slično. Od navedenog datuma danih preporuka, Republika Hrvatska je donijela značajan broj zakonodavnih izmjena, prenijela u svoje zakone direktive EU, te donijela ili izmijenila mnoge provedbene propise, protokole i slične dokumente, vezano uz postupanja u zaštiti prava i dobrobiti djeteta. Nastavno je Republika Hrvatska podnijela Peto i šesto periodično izvješće prema Konvenciji o pravima djeteta UN-a, koje je Vlada Republike Hrvatske je usvojila Izvješće 30. travnja 2020. Nadalje, vezano uz primjedbu o uvrštavanju dječjeg proračuna u ovaj strateški dokument, napominjemo kako su aktivnosti za izradu dječjeg proračuna, predviđene u strateškom dokumentu koji se odnosi na demografsku revitalizaciju Republike Hrvatske, za čiju je izradu zadužen Središnji državni ured za demografiju i mlade. Posebni ciljevi Nacionalnog plana u skladu su s nacionalnim i međunarodnim dokumentima i u skladu s time su pripadajuće mjere razrađene u okvirima koja će nadležna tijela državne uprave provoditi. Za drugi dio razdoblja kojeg pokriva Nacionalni plan će se raditi novi Akcijski plan (za 2025. i 2026. godinu) u kojemu će na osnovu evaluacije pokazatelja rezultata mjera tijekom provedbe u prvom dijelu razdoblja (2022.-2024.) biti moguće nadograditi određene mjere, u cilju što boljeg ostvarenja posebnih ciljeva. Bitno je dalje istaknuti kako se dječja prava protežu kroz sve akte strateškog planiranja kao horizontalna politika, a sam dokument je međusektorski i predviđa nositelje za provedbu svake pojedine mjere, u odnosu na mjerodavnost za pojedino područje. Nacionalni plan za prava djece izrađen je sukladno Zakonu o sustavu strateškog planiranja i upravljanja razvojem Republike Hrvatske (Narodne novine broj: 123/2017) i u skladu s pravilima su razrađivani posebni ciljevi, pokazatelji ishoda i pripadajuće mjere radi ostvarivanja postavljenih posebnih ciljeva. Prvo je izrađen dokument Analiza stanja, te se potom pristupilo izradi Nacionalnog plana, zatim Akcijskog plana za prvi dio cjelokupnog razdoblja kojeg pokriva Nacionalni plan te procjena fiskalnog učinka po pojedinim mjerama. Analiza stanja je dokument koji kroz razradu postavljenih područja intervencije prati stanje, ali i potrebe područja, kako bi se mogli sukladno tomu postaviti posebni ciljevi i u skladu s prijedlozima članova Radne skupine, razraditi i mjere te pokazatelje ishoda, koji će omogućiti mjerenje postignutih aktivnosti. Što se tiče izraženog broja za početnu vrijednost pokazatelja ishoda kod Posebnog cilja 4. Sustavna potpora za djecu u digitalnom okruženju, Mjera: Educiranje djece o medijskoj pismenosti, ista se izražava „nulom“ budući da se radi o novim programima edukacije djece o medijskoj pismenosti koji će se uvesti u okviru provođenja ove mjere.
4 CeliVita-Život s celijakijom 3. OPIS SREDNJOROČNIH RAZVOJNIH POTREBA I RAZVOJNIH POTENCIJALA, 1. Suzbijanje diskriminacije i socijalne isključenosti djece UN Konvencija o pravima osoba s invaliditetom iz 2007.g. jasno navodi da invaliditet nije samo oštećenje koje osoba ima, nego je rezultat interakcije oštećenja ili potrebe osobe (koje nije samo tjelesno oštećenje kao najvidljivije) i okoline. Drugim riječima, društvo je to koje svojom neprilagođenošću stvara invaliditet, ali ga isto tako kroz tehničke prilagodbe prostora, osiguranje pomagala i drugih oblika podrške može ukloniti jer na taj način pridonosi i zaštiti mentalnog zdravlja djece . Predlažemo da se u nacionalnu politiku koja je usmjerena na djecu, kao i u akcijske planove koji su usmjereni na djecu, uvedu mjere koje predstavljaju implementaciju konvencijskih obaveza kroz jasno definiranje posebnih prehrambenih potreba djece i obveze društva da stvori uvjete za razumnu prilagodbu djeci s posebnim prehrambenim potrebama u odgojno obrazovne sustave. Osim prehrane, niti školski curiculum nije prilagođen djeci s dg. celijakije i drugim posebnim prehrambenim potrebama čime se djeca neopravdano diskriminiraju i socijano isključuju od strane društva koje je preuzelo upravo suprotne obaveze prema djeci,. Pravni okvir kakav je trenutno na snazi u RH ne provodi se efikasno jer izostaje planirana Politika i Akcijski plan. Tako Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi kao i Zakon o predškolskom odgoju i obrazovanju propisuju dužnost škole/vrtića da se brinu o zdravstvenom stanju učenika/djece i stvaraju uvjete za zdrav mentalni i fizički razvoj te socijalnu dobrobit učenika/djece. Sukladno ovim zakonima prehranu su škole/vrtići dužne organizirati u skladu sa normativima nadležnog ministarstva . Normativi za prehranu učenika u osnovnim školama koje je Ministarstvo zdravlja donijelo 2012.g. , ne implementiraju konvencijsku obavezu razumne prilagodbe djeci s posebnim prehrambenim potrebama. Nacionalne smjernice za prehranu učenika u osnovnim školama iz 2013.g. nemaju implementiranu obavezu planiranja školske prehrane za djecu koja iz određenih razloga zahtijevaju posebnu vrstu prehrane. Za djecu oboljelu od celijakije to je bezglutenska prehrana kao lijek za doživotnu kroničnu bolest. Ove smjernice propisuju i postupak javne nabave roba i usluga u kojem ne postoji obligatorna obaveza osiguravanja bezglutenskih obroka ( ako se radi o nabavi usluga – dostavom obroka) ili ako se radi o nabavi roba ( proizvodi od žitarica ili proizvodi koji sadržavaju žitarice) . Ponuditelji u postupku javne nabave koje organiziraju vrtići i škole izbjegavaju vršiti razumnu prilagodbu pa tako pružatelji usluga ( ako se radi o dostavi obroka) ili isporučitelji roba ( ako se radi o dostavi proizvoda) ne organiziraju svoje djelatnosti tako da osiguraju dostavu bezglutenskih proizvoda ili obroka. Skrećemo stoga pozornost da naš sustav ne funkcionira dobro jer nema jasno definirane nacionalne politike koja bi dala usmjerenje svim ostalim dionicima društva, te da su djeca s celijakijom zbog toga diskriminirana i stavljena u nepovoljan socijalni položaj. Molimo da se u nacionlani plan za prava djece uvrste naši prijedlozi jer su usmjereni upravo na stvaranje uvjeta suzbijanje diskriminacije i socijalne isključenosti djece. Nije prihvaćen Vlada Republike Hrvatske je u prosincu 2021. donijela Nacionalni plan izjednačavanja mogućnosti za osobe s invaliditetom od 2021. do 2027. godine, koji je usklađen s UN Konvencijom o pravima osoba s invaliditetom, Strategijom o pravima osoba s invaliditetom za razdoblje 2021.–2030. Europske unije i drugim preuzetim međunarodnim dokumentima. Za ostale primjedbe odgovor je jednak kao i kod odgovora na primjedbe pod rednim brojem 2.
5 Autonomna ženska kuća Zagreb 3. OPIS SREDNJOROČNIH RAZVOJNIH POTREBA I RAZVOJNIH POTENCIJALA, 2. Zaštita djece od svih oblika nasilja Zalažemo se da se u nacionalni plan za prava implementira i Rezolucija o premošćivanju jaza između de iure i de facto ravnopravnosti s ciljem postizanja stvarne ravnopravnosti spolova, koja nalaže razvoj odgovarajućih politika i mjera vezanih uz ravnopravnost spolova , uključujući pozitivne mjere i posebne privremene mjere za uklanjanje svih oblika diskriminacije žena . Ovo je bitno jer se se unutar citirane Rezolucije predviđa poduzimanje mjera potrebnih za provedbu Preporuke ( 2002)5 o zaštiti žena od nasilja , a što je usko povezano i sa zaštitom djece budući često svjedoče nasilju koje trpe njihove majke i to ne samo rodno uvjetovanom nasilju nego i strukturalnom nasilju kroz korištenje neznanstvenih koncepata koji ne uvažavaju problematiku rodno uvjetovanog nasilja . Nije prihvaćen Razvoj politika i mjera vezanih uz ravnopravnost spolova čini dio Nacionalnog plana za ravnopravnost spolova, kojeg je nositelj Ured za ravnopravnost spolova.
6 Autonomna ženska kuća Zagreb 3. OPIS SREDNJOROČNIH RAZVOJNIH POTREBA I RAZVOJNIH POTENCIJALA, 2. Zaštita djece od svih oblika nasilja Predlažemo da se u nacionalni plan jasno implementira Rezolucija Europskog parlamenta od 6. listopada 2021.g. o posljedicama nasilja koje vrše partneri u intimnim vezama i prava skrbništva po žene i djecu budući su na teritoriju Republike Hrvatske zaživjele loše prakse kojima se krši Konvencijsko i Europsko pravo korištenjem neznanstvenih Rezolucija osobito obraća pažnju na nacionalne planove koje je potrebno donijeti, a u poglavlju: Zaštita i podrška djece navodi se: 22. naglašava važnost utvrđivanja zajedničkih pravnih definicija i minimalnih standarda na razini EU-a za suzbijanje rodno uvjetovanog nasilja i zaštitu djece žrtava rodno uvjetovanog nasilja jer nasilje koje vrše partneri u intimnim vezama, nasilje koje se trpi svjedočenjem i neizravno nasilje nisu prepoznati u mnogim pravnim sustavima; ističe da djeca koja svjedoče nasilju u svom obiteljskom okruženju nisu prepoznata kao žrtve rodno uvjetovanog nasilja, što ima izravan utjecaj na prikupljanje podataka u policijskom i pravosudnom sektoru te na prekograničnu suradnju; naglašava da je djeci koja su svjedoci nasilja koje vrše partneri u intimnim vezama ili trpe neizravno nasilje potrebno dodijeliti status žrtve rodno uvjetovanog nasilja u kaznenim i istražnim postupcima kako bi im se pružila bolja pravna zaštita i odgovarajuća pomoć; stoga preporučuje uspostavu sustavnih postupaka za praćenje, uključujući psihološko, djece žrtava i svjedoka nasilja u obitelji, kako bi se pronašlo rješenje za poremećaje koje je u njihovim životima prouzročila ta situacija i kako bi ih se spriječilo da takvo nasilje ponavljaju u odrasloj dobi; također poziva države članice da uvedu posebne mjere u vezi sa slučajevima svjedočenja nasilju, uključujući odredbe za posebne otegotne okolnosti; 23. poziva države članice da pokrenu godišnju kampanju za informiranje djece i podizanje razine osviještenosti o pravima djece; poziva države članice da uspostave posebne centre za djecu žrtve nasilja, u kojima će raditi pedijatri i terapeuti koji su specijalizirani za rodno uvjetovano nasilje; poziva države članice da uspostave kontaktne točke za djecu koje će biti lako dostupne, među ostalim i telefonom, elektroničkom poštom, na internetu u obliku razgovora uživo itd., gdje će djeca moći razgovarati sa nadležnim osobljem te postavljati pitanja, kao i prijaviti nasilje kojeg su bila žrtve ili je to bio njihov roditelj ili braća, odnosno sestre, i gdje će moći dobiti informacije, savjete ili će ih se za daljnju pomoć uputiti na drugu organizaciju; 24. naglašava da se djetetu osobito mora pružiti mogućnost da ga se sasluša, što je od presudne važnosti za određivanje onoga što je u najboljem interesu djeteta tijekom postupaka za određivanje skrbništva i udomiteljske skrbi, u skladu s dobi i zrelošću djeteta; ističe da bi u okviru svih postupaka, ali prvenstveno u postupcima u kojima se sumnja na nasilje koje vrše partneri u intimnim vezama, saslušanja trebala voditi, u okruženju prilagođenom djeci, za to osposobljeni stručnjaci, kao što su doktori i psiholozi, uključujući stručnjake s potrebnim kvalifikacijama u području dječje neuropsihijatrije, kako bi se analizirao učinak povjerenja u druge na neometan razvoj djeteta i kako bi se izbjeglo produbljivanje njihove traume i daljnja viktimizacija; poziva na uvođenje minimalnih standarda EU-a u vezi s provedbom takvih saslušanja; ističe važnost osiguravanja odgovarajuće dugoročne razine psihološke i psihijatrijske skrbi te socijalnog savjetovanja za žrtve i njihovu djecu tijekom cijelog procesa oporavka nakon zlostavljanja; 25. ističe potrebu za posebnom pozornošću te posebnim postupcima i standardima za slučajeve u kojima su žrtva ili dijete osoba s invaliditetom ili pripadaju posebno ranjivoj skupini; 26. pozdravlja Komisijino predstavljanje sveobuhvatne strategije usmjerene na zaštitu ugrožene djece i na podupiranje pravosudnog sustava prilagođenog djeci; ističe da je potrebno zaštititi prava najugroženije djece, pri čemu je posebnu pažnju potrebno usmjeriti na djecu s invaliditetom, sprečavanje i borbu protiv nasilja te promicanje pravosuđa prilagođenog djeci; poziva sve države članice da tu strategiju provedu u potpunosti i žurno; potiče Komisiju i države članice da poduzmu konkretne mjere za borbu protiv seksualnog zlostavljanja djece i seksualnog iskorištavanja djece ulaganjem u preventivne mjere i programe liječenja čiji je cilj spriječiti počinitelje da ponovno počine kazneno djelo, uz učinkovitiju potporu žrtvama i poboljšanjem suradnje među tijelima kaznenog progona i organizacijama civilnog društva; naglašava da je u slučajevima sumnje na zlostavljanje djece potrebno poduzeti hitne mjere kako bi se zajamčila sigurnost djeteta te zaustavilo i spriječilo daljnje ili potencijalno nasilje, istodobno osiguravajući pravo djeteta da bude saslušano tijekom cijelog procesa; smatra da bi takve radnje trebale uključivati neposrednu procjenu rizika i zaštitu koja obuhvaća širok raspon učinkovitih mjera, kao što su privremene mjere ili zaštita ili zabrana prilaska dok se istražuju činjenice; podsjeća da se u svim postupcima koji uključuju djecu kao žrtve nasilja mora primijeniti načelo hitnosti; ističe da bi sudovi koji se bave slučajevima zlostavljanja djece trebali biti specijalizirani i za rodno uvjetovano nasilje; 27. apelira na Komisiju i države članice da poduzmu konkretne mjere za okončavanje seksualnog zlostavljanja djece ulaganjem u preventivne mjere i uspostavljanjem posebnih programa za potencijalne počinitelje, kao i pružanjem učinkovite potpore žrtvama; poziva države članice da poboljšaju suradnju između tijela kaznenog progona i organizacija civilnog društva u borbi protiv seksualnog zlostavljanja djece i seksualnog iskorištavanja djece; 28. naglašava da se nasilje nad djecom također može povezati s rodno uvjetovanim nasiljem, bilo da su djeca svjedoci nasilja počinjenog nad njihovim majkama ili su i sama žrtve zlostavljanja, kad se ono na neizravan način koristi za stjecanje moći i psihološko nasilje nad njihovim majkama; napominje da su programi čija je svrha podrška djeci izloženoj nasilju u obitelji ključni za ublažavanje dugotrajne štete; poziva države članice da nastave s provedbom inovativnih programa kako bi se odgovorilo na potrebe te djece, primjerice osposobljavanjem osoblja koje radi s djecom radi otkrivanja ranih znakova upozorenja, pružanja primjerenih odgovora i potpore te pružanja učinkovite psihološke potpore djeci tijekom kaznenih i građanskih postupaka u koje su uključeni; izričito preporučuje da države članice uspostave sustavne postupke za praćenje djece žrtava, ali i svjedoka nasilja u obitelji, uključujući psihološku potporu, kako bi se pronašlo rješenje za poremećaj koji je u njihovim životima prouzročila ta situacija i kako bi ih se spriječilo da takvo nasilje ponavljaju u odrasloj dobi; Nije prihvaćen Vezano uz točku 27. Rezolucije Europskog parlamenta od 6. listopada 2021. g. ističemo da će mjere zaštite djece od seksualnog nasilja biti obuhvaćene novim nacionalnim dokumentom usmjerenom suzbijanju seksualnog nasilja i seksualnog uznemiravanja koji će obuhvati područje prevencije, zaštite i potpore žrtvama, izobrazbe stručnjaka koji dolaze u kontakt sa žrtvama, rada s počiniteljima te razvoja javnih politika i izmjena zakonodavstva. Implementiranje međunarodnih dokumenata i preporuka nije predmetom Nacionalnog plana. Zaštita prava i dobrobiti djece općenito te zaštita djece od obiteljskog i svih drugih oblika nasilja uređena je važećim zakonskim propisima, provedbenim propisima, protokolima i sličnim dokumentima. Položaj djeteta u postupcima pred sudom pri odlučivanju primjerice u obiteljskim i statusnim stvarima, zakonski su propisani. Vezano za sudjelovanje djeteta u kaznenom postupku u svojstvu žrtve, odnosno svjedoka, također je zakonski propisano. Nacionalni zakoni usklađeni su s međunarodnim dokumentima i onima na razini Europske unije. Nacionalni plan u okviru Posebnog cilja Zaštite djece od svih oblika nasilja, predviđene su mjere zaštite djece od svih oblika nasilja.
7 LANA PETO-KUJUNDŽIĆ NACIONALNI PLAN ZA PRAVA DJECE U REPUBLICI HRVATSKOJ, 5. OPIS PRIORITETA JAVNE POLITIKE U SREDNJOROČNOM RAZDOBLJU Tko provodi alternativene načine postupanja prema djeci? Znate li što je sa sudskom nagodbom? Zašto se smanjuje broj upućene djece na ovaj alternativni pristup? Stop program u prekršajnom postupku Udruge sudaca za mladež, obiteljskih sudaca i stručnjaka za djecu i mladež nikako da se prenese u sustav. Zašto smo tako institucinalno neprihvatljivi? Razradimo sa stručnjacima sve vidove alternativnog postupanja u školi, kod policije, državnog odvjetnika i na sudu. Nije prihvaćen Pitanja se ne odnose na sadržaj Nacionalnog plana i nisu predmetom ovog dokumenta. Zakonom o sudovima za mladež uvedena je kao posebna obveza izvansudska nagodba (čl. 72. st. 1. t. c), odnosno posebna obveza da se maloljetnik/mlađi punoljetnik uključi u postupak posredovanja kroz izvansudsku nagodbu. To je, ujedno, jedina posebna obveza koja se primjenjuje samo u okviru prethodnog postupka na državnom odvjetništvu te time nastavlja i zagovara tradiciju restorativne pravde i maksimalne dobrovoljnosti stranaka za uključivanje u taj postupak. Državni odvjetnik može odluku o tome da nema osnove za vođenje kaznenog postupka uvjetovati spremnošću maloljetnika da se uključi u postupak posredovanja kroz izvansudsku nagodbu. Primjena alternativnog pristupa ovisi o konkretnim okolnostima svakog pojedinog slučaja u praksi. Implementacija rezultata Projekta „Stop program“ Udruge sudaca za mladež, obiteljskih sudaca i stručnjaka za djecu i mladež, nije predmetom Nacionalnog plana.
8 LANA PETO-KUJUNDŽIĆ 8. OKVIR ZA PRAĆENJE, IZVJEŠTAVANJE I VREDNOVANJE, Okvir za praćenje i izvještavanje Nadam se da će cijeli odjel Ministarstva socijalne skrbi raditi na provedbi ovog dokumenta, a ne da isti završi u ladici i da smo sretni jer smo ovaj dokument napisali. Nije prihvaćen Navedeno je osobni komentar, a ne primjedba ili prijedlog. Akcijskim planom za prava djece u Republici Hrvatskoj predviđene su aktivnosti i obveze svakog tijela državne uprave u provedbi predviđenih mjera Nacionalnog plana.
9 LANA PETO-KUJUNDŽIĆ NACIONALNI PLAN ZA PRAVA DJECE U REPUBLICI HRVATSKOJ, 5. OPIS PRIORITETA JAVNE POLITIKE U SREDNJOROČNOM RAZDOBLJU Zaposliti veći broj stručnih suradnika (Vanpravnu struku: socijalne radnike, socijalne pedagoge i psihologe) u obiteljske sudove, odjele za mladež, prekršajne sudove gdje djeca dolaze u kontakt sa sudom. Centra za posebno skrbništvo pojačati i osposobiti da rade u najboljem interesu djece. Stalnu edukaciju sudaca, državnih odvjetnika ali i advokata (HOK) o pravima djece. Nije prihvaćen Nova zapošljavanja u navedenim tijelima nisu predmetom Nacionalnog plana. Za provedbu posebnog cilja Učinkovit i djelotvorno pravosuđe u postupcima koji se odnose na djecu, Akcijskim planom predviđene su edukacije za suce u specijaliziranim odjelima za obiteljske predmete, edukacija pravnika na poslovima za djecu i obitelj te edukacija posebnih skrbnika Centra za posebno skrbništvo.
10 LANA PETO-KUJUNDŽIĆ 3. OPIS SREDNJOROČNIH RAZVOJNIH POTREBA I RAZVOJNIH POTENCIJALA, 5. Učinkovito i djelotvorno pravosuđe u postupcima koji se odnose na djecu Prema Zakonu o sudovima za mladež trebali bi imati suce i državne odvjetnika za mladež specijalizirane za rad. Nitko ih ne provjerava u znanju i dodatnoj edukaciji, a tako će biti i s obiteljskim sucima. Njihov rad je često obezvrijeđen i ne napreduju kao suci i državni odvjetnici. Gdje je pravilnik o obveznoj edukaciji sudaca Ministartsva pravosuđa? Nije prihvaćen Pitanja se ne odnose na sadržaj Nacionalnog plana i nisu predmetom ovog dokumenta, nego se nova zapošljavanja osiguravaju sukladno planovima nadležnih tijela državne uprave. U okviru Akcijskog plana kod mjere 1. pod nazivom Unaprjeđenje rada specijaliziranih sudskih odjela za obiteljske predmete unutar Posebnog cilja 5: Učinkovito i djelotvorno pravosuđe u postupcima koji se odnose na djecu, u okviru Svrhe navodi se da će se u te sudske odjele posebno rasporediti i određen broj stručnih suradnika prema posebnoj odluci ministra nadležnog za poslove pravosuđa. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima – čl. 7. (odnosi se na čl. 37.) propisuje: “(8) U općinskim sudovima utvrđenima zakonom osnivaju se sudski odjeli za postupanje u predmetima prema zakonu kojim se uređuju obiteljski odnosi. (9) Godišnjim rasporedom poslova određuju se suci i državni službenici za rad na predmetima iz stavka 8. ovoga članka. Pri određivanju sudaca za rad na ovim predmetima predsjednik suda vodit će računa o tome da suci koji se raspoređuju na rad na ovim predmetima moraju imati izraženu sklonost za odgoj, potrebe i probitke djece, vladati osnovnim znanjima iz područja socijalne pedagogije, psihologije mladih i socijalnog rada za mlade osobe te redovito pohađati stručno usavršavanje iz ovih područja. (10) Suce iz stavka 9. ovoga članka, vodeći računa o utvrđenim kriterijima, na vrijeme od pet godina iz reda sudaca tih sudova postavlja predsjednik Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Nakon isteka roka od pet godina sudac može biti ponovno postavljen za suca za postupanje u predmetima prema zakonu kojim se uređuju obiteljski odnosi. (11) Program i način održavanja stručnog usavršavanja iz stavka 9. ovoga Zakona pravilnikom propisuje ministar nadležan za poslove pravosuđa.“ Edukaciju sudaca će provoditi Pravosudna akademija i Hrvatska odvjetnička komora (u okviru svrhe ove mjere navodi se „Ova će se mjera ostvarivati kroz aktivnosti Hrvatske odvjetničke komore i Pravosudne akademije“). Člankom 7. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima (Narodne novine, broj 21/22) propisano je da će se program i način održavanja stručnog usavršavanja sudaca i državnih službenika za rad na predmetima prema zakonu kojim se uređuju obiteljski odnosi urediti posebnim pravilnikom. Prema odredbi članka 36. stavka 2. ovoga Zakona navedeni Pravilnik ministar nadležan za poslove pravosuđa donijet će u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima stupio je na snagu 1. ožujka 2022. te je izrada ovog Pravilnika u tijeku.
11 LANA PETO-KUJUNDŽIĆ 3. OPIS SREDNJOROČNIH RAZVOJNIH POTREBA I RAZVOJNIH POTENCIJALA, 4. Sustavna potpora za djecu u digitalnom okruženju Tko pruža sustavnu potporu djeci? Prevencija je u rukama lokalne zajednice, socijalne skrbi i škole, ali bez stručnjaka i to zapošljavanjem mladog obučenog kadra nema rada s djecom. Nije prihvaćen U okviru posebnog cilja „Sustavna podrška djeci u digitalnom okruženju“ kroz provođenje postavljenih mjera, pridonijet će se sustavnom osvještavanju važnosti o medijskoj pismenosti kod djece, kako bi se radilo na razvoju vještina potrebnih za učinkovito i sigurno korištenje suvremenih tehnologija, konzumiranje medijskih sadržaja, korištenje internetskih i digitalnih usluga i platformi i aktivno sudjelovanje u demokratskim procesima. Sustavna podrška djeci će se u okviru ovog posebnog cilja na razini lokalne zajednice pružati kroz suradnju sustava odgoja i obrazovanja i policije. Uz istovremenu edukaciju djece, ali i odraslih, radit će se na podizanju stupnja znanja i svijesti djece o opasnostima na internetu, te se sukladno razvoju digitalne tehnologije, razvijaju i mogućnosti Ministarstva unutarnjih poslova kao bi se pravovremeno reagiralo na slučajeve u kojima su djeca izložena rizičnim i uznemirujućim sadržajima u digitalnom okruženju.
12 LANA PETO-KUJUNDŽIĆ 3. OPIS SREDNJOROČNIH RAZVOJNIH POTREBA I RAZVOJNIH POTENCIJALA, 3. Sudjelovanje djece u odlučivanju na lokalnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini i u školskim aktivnostima Vijeće za djecu treba imati neke ovlast a ne samo da prati provedbu. Što kada zaključi da se ne provode mjere zaštite za djecu? Može li izaći na teren, davati savjete, može li tražiti od ministra određene akcije? Nije prihvaćen Zadaće Vijeća za djecu obrazložene su u tekstu Nacionalnog plana. Sukladno točki V. Odluke o osnivanju Vijeća za djecu, Vlade Republike Hrvatske od 11. veljače 2021. (Narodne novine, broj: 14/21), zadaće Vijeća su praćenje ostvarivanja ciljeva nacionalnog dokumenta koji se odnosi na prava i zaštitu djece te koordinacija i usklađivanje rada državnih i ostalih tijela pri ostvarivanju planiranih mjera i aktivnosti; praćenje primjene Konvencije o pravima djeteta i drugih međunarodnih dokumenata koji se odnose na područje zaštite i promicanja prava djece; praćenje primjene postojećih propisa koji se odnose na djecu i predlaganje Vladi RH mjera za unapređenje rada u tijelima koja u svojoj nadležnosti imaju poslove u vezi zaštite djece i ostvarivanja njihovih prava, kao i za unapređenje zakonske regulative u području zaštite djece i ostvarivanju njihovih prava; predlaganje Vladi RH i drugim ovlaštenim tijelima financiranje pojedinih programa značajnih za djecu, iz državnog proračuna i drugih izvora; praćenje provođenja nacionalnih programa za djecu u drugim državama članicama Europske unije; praćenje rada Nacionalnog etičkog povjerenstva za istraživanja s djecom, kao savjetodavnog tijela Vijeća, s ciljem promicanja i praćenja provođenja te tumačenja odrednica Etičkog kodeksa za istraživanja s djecom na području RH u spornim slučajevima.
13 LANA PETO-KUJUNDŽIĆ 3. OPIS SREDNJOROČNIH RAZVOJNIH POTREBA I RAZVOJNIH POTENCIJALA, 2. Zaštita djece od svih oblika nasilja Tko će ukljućiti sve ove dionike? Na koji način će se uključiti? Nije prihvaćen Nacionalnim planom i Akcijskim planom su određene mjere za provođenje posebnog cilja: Zaštita djece od svih oblika nasilja, a sukladno tomu su određeni i nositelji i sunositelji svih predloženih mjera.
14 LANA PETO-KUJUNDŽIĆ 3. OPIS SREDNJOROČNIH RAZVOJNIH POTREBA I RAZVOJNIH POTENCIJALA, 2. Zaštita djece od svih oblika nasilja Nejasan četvrt odlomak točke 2. Kojih 80 % kazenih djela u odnosu na što? Prihvaćen Prijedlog se prihvaća te se dio odlomka mijenja i glasi: „Dobivanje relevantnih informacija o napretku postavljenih mjera za suzbijanje nasilja nad djecom, temeljilo se na izvorima Ministarstva unutarnjih poslova sadržanim u Statističkom pregledu temeljnih sigurnosnih pokazatelja i rezultata rada, kao dokumentu koji sadržava podatke o viktimizaciji djece. Navedeni podaci prate strukturu kriminaliteta, dobnu i spolnu strukturu djece - žrtava, teritorijalnu rasprostranjenost kao i statističke podatke vezane za počinitelje kaznenih djela na štetu djece. Kroz predviđene mjere u Nacionalnom planu, vezane uz podršku djeci žrtvama i svjedocima kaznenih djela te žrtvama nasilja u obitelji, pridonosit će se provedbi postavljenog posebnog cilja kako bi se posljedično i smanjio broj kaznenih djela počinjenih na štetu djeteta.“ U istome će se dijelu poglavlja, u fusnoti, prikazati i točno navesti izvori podataka, uz navođenje trendova iskazanih u postocima. Iz upita nejasan dio će, ispisan u fusnoti, stoga glasiti kako slijedi: „Kroz praćenje poredbenog prikaza svih kaznenih djela počinjenih na štetu djece do 14 godina može se uočiti porast u 2020. godini od gotovo 8% u odnosu na broj u 2019. godini.“