Izvješće o provedenom savjetovanju - Nacrt prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o strancima
|
Redni broj
|
Komentar | Odgovor | |||
|---|---|---|---|---|---|
| 1 | Rea Maloku | MINISTARSTVO UNUTARNJIH POSLOVA | Postupak izdavanja dozvole za boravak i rad i sve pripadajuće potvrde opisan je vrlo detaljno, ali jezik koji se koristi može biti težak za razumijevanje prosječnog čitatelja. Potrebno je koristiti jasan i jednostavan jezik kako bi se olakšalo razumijevanje postupaka i prava koja su na snazi za državljane trećih zemalja. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 2 | ARMANDO ZENZEROVIĆ | MINISTARSTVO UNUTARNJIH POSLOVA | Prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o strancima je za neke stvari dobro izrađen, ali bi neke stvari trebalo bolje doraditi. Sukladno komentarima koji su objavljeni, slažem se za neke članke unutar Zakona, dok za neke ne. Nadam se da će se Zakon o strancima ponovno mjenjati unutar dvije do tri godine jer će u budućnosti biti novih izazova u pogledu rješavanja pitanja prava stranih radnika u RH. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 3 | ARMANDO ZENZEROVIĆ | III.OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 2. | Stavka 18 "kvalifikacije u visokom obrazovanju u svrhu izdavanja „plave karte EU-a“ znači bilo koja diploma, potvrda ili drugi dokaz formalnih kvalifikacija koji je izdalo tijelo priznato kao visoko učilište u matičnoj državi kojim se potvrđuje uspješno završeno visoko obrazovanje, ako studij potreban za stjecanje tih kvalifikacija traje najmanje tri godine i odgovara najmanje razini 6 ISCED-a iz 2011. ili, prema potrebi, razini 6 EQF-a, u skladu s posebnim propisima". Itekako bi se trebalo vrednovati ako se želi privući visokokvalificirani radnici iz trećih zemalja. To pogotovo kod olakšanog dobivanja radne dozvole za boravak i rad. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 4 | ARMANDO ZENZEROVIĆ | MINISTARSTVO UNUTARNJIH POSLOVA, II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE TREBAJU UREDITI ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI | "U cilju olakšanja provođenja kontrole kao i zaštite radnika i njihovih prava, propisana je veća povezanost državnih tijela i institucija (policijske uprave/postaje, porezna uprava, mirovinsko osiguranje)." Nadam se da će se koristiti bolja povezanost državnih tjela i institucija kod zaštite stranih radnika jer situacija na terenu i nije nešto pretjerano bajna. Prvenstveno kada isti strani radnik traži neka prava (npr. nekakve odgovore iz Porezne) odgovora skoro pa i nema. Treba bolje povezati i postaviti sustav jer u konačnici ispaštaju sami strani radnici. Neznanje ili nebriga stvaraju problem kod ostanka rada jednog djela stranih radnika. Jedan je od problema kada iz jedne Institucije šalju u drugu istituciju, pa ta druga institucija šalje nazad na prvu Instituciju. Očito je problem loša povezanost ili neznanje ili nemar, dok se strani radnik ne može snaći. Velika većina stranih radnika je došla raditi, a administracija im stvara veliki problem radi neznanja ili nemara kod traženja nekih svojih prava. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 5 | HGK | III.OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 21. | U nastavku dostavljamo izdvojeno mišljenje članice s područja Županijske komore Osijek. Predlaže se centralizacija sustava izdavanja radnih dozvola, odnosno raspodjela administrativnog dijela posla po policijskim postajama kako bi se smanjila opterećenost pojedinih policijskih postaja prilikom provjere ispravnosti i potpunosti dokumentacije (neke postaje izdaju dozvole i 3 mjeseca nakon apliciranja). Kako se prilikom podnošenja zahtjeva ne prima urudžbeni broj, otežano je praćenje postupka, neki dobiju dozvolu za 2 tjedna, dok drugi čekaju 2 mjeseca. S tim u vezi predlaže se i edukacija zaposlenika MUP-a i ujednačavanje prakse. U praksi se događa da neke postaje traže dodatne potvrde i pečate što u drugima nije slučaj (primjer je potvrda da su u zemlji iz koje dolaze bili najmanje godinu dana, kako bi im važila potvrda o nekažnjavanju iz te zemlje - neke postaje traže, a neke ne traže takvu potvrdu). One postaje koje to zahtijevaju nisu ujednačenog stava oko toga kako trebaju izgledati te potvrde i koji/čiji pečat trebaju imati. Dodatno, ova članica predlaže ubrzati proces izdavanje nove radne dozvole za strance prilikom isteka ugovora (automatizmom) ako je u pitanju isti poslodavac, a prilikom promjene poslodavca po isteku ugovora omogućiti izdavanje radne dozvole u ubrzanom procesu. Također predlaže omogućiti izdavanje nove radne dozvole, a da pritom stara nije ukinuta (nova radna dozvola se izda prije isteka stare radne dozvole, a počinje važiti danom isteka stare). Na predloženi način stranac može odmah legalno raditi, a preostaje samo zamijeniti iskaznicu u MUP-u, što je posebno korisno za sezonske radnike koji bi ostali raditi u RH nakon sezone. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje Ministarstvo unutarnjih poslova kontinuirano radi na poboljšanju poslovnih procesa te je dio komentara već uvažen. Mjere koje se poduzimaju su, između ostalog, dodatno opremanje policijskih uprava odnosno policijskih postaja informatičkom opremom, dodatno jačanje ljudskih kapaciteta u policijskim upravama/postajama, kao i u sjedištu Ministarstva te reorganizacija poslovnih procesa kako bi oni bili učinkovitiji. Odbijeno Ministarstvo unutarnjih poslova kontinuirano radi na poboljšanju poslovnih procesa te je dio komentara već uvažen. Mjere koje se poduzimaju su, između ostalog, dodatno opremanje policijskih uprava odnosno policijskih postaja informatičkom opremom, dodatno jačanje ljudskih kapaciteta u policijskim upravama/postajama, kao i u sjedištu Ministarstva te reorganizacija poslovnih procesa kako bi oni bili učinkovitiji. Budući da se kod primjene Zakona o strancima, primjenjuje Zakon o općem upravnom postupku, nema mjesta automatizmu postupka, već se postupak pokreće zahtjevom stranke. Sukladno članku Nacrta kojim se mijenja članak 92. Zakona ako se radi o produljenju dozvole za boravak i rad za istog poslodavca i za isto zanimanje, državljanin treće zemlje može ostati i nastaviti raditi kod tog poslodavca do izvršnosti odluke (pod uvjetom da je zahtjev za produljenje podnijet najkasnije 30 dana prije isteka važeće dozvole za boravak i rad). Kod promjene poslodavca, potrebno je provesti odgovarajuće provjere u odnosu na novog poslodavca. Ukazuje se da se člankom Nacrta kojim je dodan novi članak 103.d, na olakšani način uređuje promjena poslodavca unutar važenja dozvole za boravak i rad izdane temeljem članka 97. Zakona o strancima. Navedeno se ne primjenjuje na sezonske radnike, koji važećim Zakonom imaju mogućnost produljenja dozvole za boravak i rad, za drugog poslodavca (članak 106. stavak 3. i 4. Zakona o strancima). Sezonski radnici koji bi ostali raditi u Republici Hrvatskoj nakon isteka dozvole za boravak i rad za sezonski rad, moraju regulirati „cjelogodišnje“ dozvole za boravak i rad (članak 97. Zakona). Pri tome se zahtjev za „cjelogodišnju“ dozvolu za boravak i rad podnosi ako državljanin treće zemlje boravi zakonito u Republici Hrvatskoj, odnosno sve dok nije ukinuta sezonska dozvola za boravak i rad, ili dok nije istekao rok važenja sezonske dozvole za boravak i rad. Pri tome se također ukazuje na obvezu poslodavca i državljanina treće zemlje o javljanju činjenice prestanka ugovora o radu ili drugih uvjeta na temelju kojih je izdana dozvola za boravak i rad, u roku od 5 radnih dana članka Nacrta kojim se mijenja članak 95. stavak 1. Zakona o strancima). |
| 6 | Centar za mirovne studije | III.OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 24. | Također, podržavamo komentare i prijedlog Ureda pučke pravobraniteljice. | Primljeno na znanje | Odgovor je pod red. br. 115, a vezano za komentare i prijedlog Ureda pučke pravobraniteljice. |
| 7 | Ured pučke pravobraniteljice | III.OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 21. | S obzirom da se u članku 21. stavku 4. Prijedloga Zakona, kojim se mijenja članak 91. ZOS-a, navodi da nadležna policijska uprava odnosno policijska postaja izdaje potvrdu koja, između ostalog, sadrži i podatke o zanimanju za koje se izdaje dozvola za boravak i rad, postavlja se pitanje može li poslodavac podnijeti zahtjev za radom državljanina treće zemlje za bilo koje zanimanje ili samo za ona zanimanja koja postoje u sustavu MUP-a, primjerice sukladno Odluci o utvrđivanju popisa pojedinačnih zanimanja prema Nacionalnoj klasifikaciji zanimanja NKZ 10 (NN, br. 32/23). Naime, dinamika tržišta rada je takva da se svakodnevno stvaraju nova zanimanja, osobito u informacijskoj i komunikacijskoj tehnologiji, te smatramo da bi se dozvola za boravak i rad trebala moći izdati za svako zanimanje za kojim postoji stvarna potreba. Također, smatramo nužnim da, vezano za odobrena zanimanja, postoji usklađenost u radu odnosno povezivanje MUP-a, Hrvatskog zavoda za zapošljavanje i Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, na način da se osigura poslodavcima da bez poteškoća mogu prijaviti strane radnike na obvezno mirovinsko osiguranje u zanimanju za koje je sklopljen ugovor o radu. Ukoliko navedena tijela nisu međusobno povezana na način koji omogućuje uvid u podatke koji se odnosi na radnike – državljane trećih zemalja i izdavanje dozvola za boravak i rad, predlažemo povezivanje istih u duhu digitalizacije uprave. Nadalje, istim člankom predlaže se izmjena stavka 9. članka 91. ZOS-a te se propisuje da protiv rješenja MUP-a o zahtjevu za izdavanje dozvole za boravak i rad, kojega donosi nadležna policijska uprava odnosno policijska postaja prema mjestu boravišta ili namjeravanog boravka državljanina treće zemlje, nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor. Budući da državljani treće zemlje učestalo podnose zahtjeve za izdavanje dozvole za boravak i rad na sezonskim poslovima te da je u tom slučaju njihov radni i boravišni status potrebno žurno rješavati, razvidno je da su u slučaju mogućnosti podnošenja isključivo upravne tužbe, odnosno pokretanja upravnog spora kao elementa pravne zaštite, zbog dugotrajnosti sudskih postupaka praktično onemogućeni u obavljanju navedenih poslova. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje Potrebno je razlikovati radna mjesta, odnosno nazive radnih mjesta koja propisuju poslodavci sukladno svojim internim aktima, od zanimanja. Kod zanimanja potrebno se voditi Nacionalnom klasifikacijom zanimanja, odnosno Odlukom o utvrđivanju popisa pojedinačnih zanimanja prema nacionalnoj klasifikaciji zanimanja NKZ 10 i njezinim izmjenama. Lista zanimanja za koja nije potrebno provesti test tržišta rada uskladit će se sa nazivima zanimanja u službenoj klasifikaciji. Odbijeno U prethodnim izmjenama Zakona o strancima, Ministarstvo uprave upozorilo je da protiv rješenja policijskih uprava odnosno policijskih postaja kao ustrojstvenih jedinica Ministarstva unutarnjih poslova, žalbu ne može rješavati Ministarstvo u sjedištu. Ministarstvo uprave je također upozorilo da se Povjerenstvo Vlade Republike Hrvatske ne može smatrati javnopravnim tijelom u smislu odredbe članka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine”, broj 47/09 i 110/21). Slijedom navedenog, Povjerenstvo za žalbe ne može zamijeniti drugostupanjsko tijelo nadležno za rješavanje žalbi, te je bilo potrebno odredbu uskladiti s odredbom članka 12. Zakona o općem upravnom, kojom je propisano pravo stranke na pravni lijek, na način da stranka može pokrenuti upravi spor sukladno Zakonu o upravnim sporovima. |
| 8 | Ured pučke pravobraniteljice | III.OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 7. | Člankom 7. Prijedloga Zakona, predlaže se, između ostalog, u članku 57. stavku 1. ZOS-a dodati točku 12. „12. useljavanja i povratak hrvatskog iseljeništva.“, kojom se predlaže propisati da se privremeni boravak odobrava državljaninu treće zemlje koji namjerava boraviti ili boravi u Republici Hrvatskoj u svrhu useljavanja i povratka hrvatskog iseljeništva, što smatramo primjerom dobre prakse te usklađivanjem s odredbom članka 43. Zakona o odnosima Republike Hrvatske s Hrvatima izvan Republike Hrvatske (NN, br. 124/11 i 16/12), kojom je propisano da Republika Hrvatska, u skladu sa Zakonom o strancima, pripadnicima hrvatskog naroda bez hrvatskog državljanstva i bez Statusa omogućava ubrzani postupak stjecanja privremenog boravka, radnih i poslovnih dozvola i druge pogodnosti sukladno posebnim zakonima. Istim člankom Prijedloga Zakona predlaže se u članku 57. ZOS-a iza stavka 5. dodati novi stavak 6. koji glasi: „(6) Iznimno od stavka 4. ovoga članka, privremeni boravak u druge svrhe može se produljiti ako se radi o: - umirovljenom državljaninu treće zemlje starijem od 60 godina vlasniku nekretnine u Republici Hrvatskoj i njegovom bračnom ili izvanbračnom drugu ili životnom ili neformalnom životnom partneru - maloljetnom sportašu koji trenira u pravnoj osobi registriranoj u Republici Hrvatskoj u području sporta i rekreacije.“ Mišljenja smo da se predloženu odredbu kojom se omogućuje produljenje privremenog boravka treba proširiti i na druge kategorije državljana trećih zemalja, kao npr. osobe koje se nalaze na liječenju u Republici Hrvatskoj. | Primljeno na znanje | U dugogodišnjoj praksi nisu zabilježeni slučajevi da bi liječenje u Republici Hrvatskoj trajalo kontinuirano duže od godine dana, odnosno da se dio liječenja ili kontrole ne bi mogli obaviti kroz institut kratkotrajnog boravka U odnosu na prijedlog proširenja mogućnosti produljenja privremenog boravka u druge svrhe i na druge kategorije državljana trećih zemalja (osim umirovljenika i maloljetnih sportaša), kao što su osobe koje se nalaze na liječenju u Republici Hrvatskoj, odbija se. |
| 9 | Ured pučke pravobraniteljice | MINISTARSTVO UNUTARNJIH POSLOVA, II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE TREBAJU UREDITI ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI | Poglavlje II. Ocjena stanja i osnovna pitanja koja se trebaju urediti Zakonom te posljedice koje će donošenjem Zakona proisteći ne sadrži detaljan opis postojećeg stanja i posljedica koje će proisteći donošenjem Prijedloga Zakona te bi isto trebalo dopuniti relevantnim statističkim i drugim podatcima koji bi pružili uvid u postojeće stanje. U ocjeni stanja ukazuje se da su u primjeni važećeg modela izdavanja dozvola za boravak i rad uočeni određeni izazovi u smislu da poslodavci podnose veliki broj zahtjeva nerazmjerno broju zaposlenih hrvatskih državljana i veličini poslovnog subjekta, odnosno više poslodavaca za istog državljanina treće zemlje istovremeno podnose zahtjeve za dozvole za boravak i rad, što dovodi do administrativnog opterećenja svih tijela u postupku, a državljani trećih zemalja mijenjaju zanimanja bez dokaza da su osposobljeni za obavljanje takvih poslova kada se radi o deficitarnim zanimanjima. Trenutni model izdavanja dozvola za boravak i rad omogućava rad samo za poslodavca za kojeg je izdana dozvola, kao i samo na poslovima za koje je izdana, što znači da je u slučaju promjene zanimanja kod istog poslodavca ili promjene poslodavca, kao i za dodatni rad državljana treće zemlje sukladno općem propisu o radu, potrebno provesti novi postupak izdavanja dozvole za boravak i rad. Također, u slučaju prestanka radnog odnosa državljana treće zemlje ukida se dozvola za boravak i rad, dok se u najčešćem broju slučajeva pokazalo da državljani trećih zemalja već imaju novog poslodavca, što zahtjeva provođenje novog postupka izdavanja dozvole za boravak i rad. Stoga se Prijedlogom Zakona nastoje otkloniti uočene manjkavosti te, kako se navodi u obrazloženju Prijedloga Zakona, propisati veća povezanost državnih tijela i institucija, što bi trebalo osigurati administrativno rasterećenje poslodavaca i službenika policijskih uprava odnosno policijskih postaja, učinkovitije provođenje postupaka te zaštitu radnika - državljana trećih zemalja i zadržavanje postojeće strane radne snage uz poštivanje svih sigurnosnih aspekata, što svakako pozdravljamo. Očekujemo da će donošenje pravilnika temeljem članka 87. stavka 2. Prijedloga Zakona, kojim će se regulirati smještaj stranih radnika - državljana trećih zemalja, a čiju regulaciju je pučka pravobraniteljica u više navrata istaknula nužnom, uz primjerene plaće, odgovarajuće uvjete rada i primjenu svih propisanih mjera zaštite na radu, te Prijedlogom Zakona predviđeno osiguravanje tečajeva za učenje hrvatskog jezika, utjecati na poboljšanje statusa i prava državljana trećih zemalja koji borave i rade u Republici Hrvatskoj. U nastavku dajemo mišljenje i prijedloge vezane uz konkretne odredbe Prijedloga Zakona | Primljeno na znanje | Nacrt Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o strancima ne uvodi obvezu poznavanja hrvatskog jezika za izdavanje dozvole za boravak i rad stranim radnicima. Međutim, imajući u vidu da je za uspješnu integraciju stranaca i za kvalitetno obavljanje posla ključno poznavanje hrvatskog jezika, Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike pripremilo je sustav kojim bi započela provedba i financiranje hrvatskog jezika za strance. U suradnji s Ministarstvom znanosti, obrazovanja i mladih te stručnjacima za programe stranih jezika izrađeni su obrazovni programi hrvatskog jezika za strance za sljedeće konkretne sektore u kojima je naročito detektirana potreba poznavanja hrvatskog jezika: građevina i graditeljstvo, turizam i ugostiteljstvo, trgovina i usluge te prerađivačka i prehrambena industrija. Programi su izrađeni sukladno smjernicama Vijeća Europe navedenim u Zajedničkom europskom referentnom okviru za jezike (ZEROJ). Kako se radi o kraćim neformalnim programima učenja hrvatskog jezika za strance u konkretnim sektorima (tzv. „tailor made“) Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike sukladno Zakonu o obrazovanju odraslih uspostavilo je sustav vrednovanja te davanja suglasnosti za izvođenje neformalnih programa obrazovanja usklađenih s HKO konceptom pružateljima usluga obrazovanja. Odobreni programi će postati dio ponude korisnicima u sustavu vaučera na stranicama HZZ-a. |
| 10 | Ured pučke pravobraniteljice | MINISTARSTVO UNUTARNJIH POSLOVA | Prije svega, pozdravljamo donošenje Prijedloga Zakona, iako ukazujemo da je isti trebalo donijeti i ranije, prvenstveno jer se radi o ključnom zakonu kojim se uređuju uvjeti ulaska, kretanja, boravka i rada stranaca, državljana trećih zemalja u Republici Hrvatskoj, a s obzirom na rapidni porast broja stranih radnika u Republici Hrvatskoj i izazove koji su se uslijed toga profilirali. Upravo su navedeni izazovi ukazivali na potrebu žurne izmjene i dopune Zakona o strancima, kako bi se pravni okvir što prije uskladio s realnim kretanjima, kao i na donošenje sveobuhvatne migracijske politike. Pri tome je i donošenje Prijedloga Zakona u Planu zakonodavnih aktivnosti Vlade RH za 2023. godinu bilo predviđeno u drugom tromjesečju 2023. godine. Napokon, s obzirom na raspuštanje Hrvatskog sabora upravo na zadnji dan savjetovanja s javnošću o Prijedlogu Zakona, evidentno je da izmjene ovog zakona niti neće biti donesene u skorije vrijeme. Nadalje, donošenje izmjena i dopuna Zakona o strancima (dalje u tekstu: ZOS) pokrenuto je i zbog usklađivanja s Direktivom (EU) 2021/1883 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. listopada 2021. godine o uvjetima za ulazak i boravak državljana trećih zemalja u svrhu zapošljavanja visokokvalificiranih radnika te stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 2009/50/EZ. Međutim, rok za prenošenje navedene Direktive istekao je 18. studenog 2023. godine. Ujedno ukazujemo i da je savjetovanje otvoreno 28. veljače i traje do 14. ožujka 2024. godine, što smatramo prekratkim rokom koji otežava davanje kvalitetnih i obrazloženih komentara na Prijedlog Zakona. Člankom 11. stavkom 3. Zakona o pravu na pristup informacijama (NN, br. 25/13, 85/15, 69/22) propisano da su tijela javne vlasti dužna provesti savjetovanje s javnošću u pravilu u trajanju od 30 dana. Također, odredbama Kodeksa savjetovanja sa zainteresiranom javnošću u postupcima donošenja zakona, drugih propisa i akata (NN, br. 140/09) propisano je kako je savjetovanje dvosmjerni proces tijekom kojeg državna tijela traže i primaju povratne informacije od građana, odnosno zainteresirane javnosti u postupku donošenja zakona, a istim je dokumentom navedeno kako ono treba biti djelotvorno. Stavljanje ovako kompleksnog Prijedloga Zakona u savjetovanje s prekratkim rokom u kojem se mogu dostaviti komentari ne daje dovoljno vremena za uključivanje zainteresirane javnosti radi davanja konstruktivnih prijedloga boljem zakonskom rješenju. Smatramo da je tekst Prijedloga Zakona kvalitetno napravljen, sukladno Jedinstvenim metodološko-nomotehničkim pravilima za izradu akata koje donosi Hrvatski sabor (NN, br. 74/15). Međutim, držimo da ima mjesta poboljšanju pojedinih dijelova Prijedloga Zakona, što pojašnjavamo u nastavku. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 11 | Centar za mirovne studije | III.OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 26. | Predlažemo dodavanje stavka 4. u članak 96. kojim se propisuje sljedeće: "Državljanin treće zemlje ima pravo na uvid u status postupka pokrenutog povodom zahtjeva za izdavanje radne dozvole, potvrde iz članka 91. te druge dokumente koji se odnose na boravak i rad državljanina treće zemlje u sklopu portala E-građani." Navedeni stavak je usmjeravajuće naravi, međutim smatramo nužnim osigurati da državljanin treće zemlje može i na taj način ostvariti uvid u bitne činjenice i okolnosti koje se odnose na njega ili nju, | Primljeno na znanje | Daljnja digitalizacije će se razmotriti, ovisno o tehničkim i drugim uvjetima. |
| 12 | Centar za mirovne studije | III.OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 35. | Pozdravljamo uvođenje članka 103.f te predlažemo da se u spomenutom pravilniku "plaćanje najamnine čiji iznos nije previsok" uredi na način da se poveže s neto plaćom stranog radnika ili radnice odnosno da taj iznos ne može biti veći od iznosa koji prelazi određeni dio neto plaće, kvadraturom prostora primjerenog smještaja koja je namijenjena za konkretnu osobu te stupnjem opremljenosti navedenog prostora. | Primljeno na znanje | Člankom Nacrta kojim je dodan članak 103.f također je propisano da će se pravilnikom (koji donosi ministar unutarnjih poslova, uz prethodnu suglasnost ministra nadležnog za prostorno uređenje i graditeljstvo, ministra nadležnog za rad te ministra nadležnog za zdravstvo) propisati tehnički uvjeti primjerenog smještaja, način plaćanja najamnice i dokumentacija kojom se dokazuje primjeren smještaj. |
| 13 | HGK | VI. RAD DRŽAVLJANA TREĆIH ZEMALJA, Članak 98. | U nastavku iznosimo izdvojeno mišljenje članice s područja Županijske komore Rijeka. Članica ukazuje kako se prilikom podnošenja zahtjeva za test tržišta HZZ-u (putem IT sustava) nažalost pojavljuju poteškoće prilikom ulaska ili realizacije podnošenja zahtjeva, pa bi bilo oportuno sustav unaprijediti. Nadalje, u smislu olakšavanja pristupa informacijama članica predlaže omogućavanje e-mail adrese ili telefonskog kontakta pri Ministarstvu unutarnjih poslova (nadležna policijska uprava/policijska postaja) za korisnike, budući da vezano za ovu temu redomat MUP-a predlaže termine u narednih 14 i + dana. Također, u smislu ishođenja OIB-a pri nadležnom uredu Porezne uprave (unatoč tome što provedbeni propis vezano za Zakon o osobnom identifikacijskom broju predviđa isključivo osobni zahtjev obveznika), praksa je pokazala kako unatoč izdanoj punomoći poslodavacu (koji iskazuje potrebu za radnim angažmanom obveznika/stranog radnika), službenici nadležnih PU arbitrarno odbijaju takve punomoći, te priznaju isključivo punomoć izdatu odvjetniku ili javnom bilježniku. Praksa je nažalost različita kod različitih PU. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 14 | Pravobranitelj za djecu RH | III.OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 11. | Pravobraniteljica za djecu već duže vrijeme upozorava na formalne zapreke za reguliranje boravišnog statusa djece čiji su roditelji državljani treće zemlje. Važećim odredbama Zakona, djetetu čiji roditelj ima važeću dozvolu za boravak i rad, može se odobriti privremeni boravak u svrhu spajanja obitelji samo ako je njegov roditelj imao neprekidno najmanje godinu dana odobren privremeni boravak. Takvim odredbama, u nekim je situacijama, kad oba roditelja ili samohrani roditelj imaju izdanu dozvolu za boravak i rad u Republici Hrvatskoj, djeci onemogućeno spajanje s roditeljima odnosno da dijete boravi uz svog roditelja koji je na privremenom radu u Hrvatskoj. Time nisu ispoštovane obveze preuzete iz Konvencije o pravima djeteta vezane uz pravo djeteta na obiteljsko sjedinjenje, o čemu upozoravamo već neko vrijeme. Stoga pozdravljamo odredbu kojom se propisuje iznimka kojom se dozvoljava spajanje obitelji za maloljetno dijete i prije roka od godine dana ako oba roditelja imaju izdane dozvole za boravak i rad prema uvjetima Zakona, odnosno ako se radi o samohranom roditelju. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 15 | HGK | III.OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 59. | U odnosu na stavak 3., točku 3. Zajednica agencija za zapošljavanje postavlja pitanje kako će se utvrđivati razdoblje izbivanja vozača u međunarodnom prijevozu, s obzirom na Schengen? U praksi je ostavljeno svakoj PU/PP da po svom nahođenju odlučuje o zahtjevima za dugotrajni boravak, iako nemaju načina provjeriti je li dužina "izbivanja", odnosno rada, prešla tih 18 mjeseci u petogodišnjem razdoblju. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 16 | HGK | III.OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 28. | U odnosu na stavak 3., Zajednica agencija za zapošljavanje smatra kako je isti načelno u redu, osim što u obzir ne uzima da često poslodavac osigurava smještaj radnicima, što povećava ukupni trošak kojeg ima za stranog radnika. Također, u tom slučaju se otvara pitanje hoće li se domaći radnici buniti što i njima poslodavac ne plaća smještaj, s obzirom na to da će se ovim moći argumentirati da su strani radnici u boljem položaju. | Primljeno na znanje | U testu tržišta rada uočeno je da poslodavci postavljaju nerealne uvjete za zapošljavanje, tako na primjer nude minimalnu plaću za visokoobrazovane radnike s radnim iskustvom, na koji način zaobilaze zapošljavanje domaćih radnika. Člankom Nacrta kojim je izmijenjen članak 98. Zakona, kojim se regulira provođenje testa tržišta rade nije propisana obveza osiguranja smještaja, te je poslodavac slobodan odlučiti hoće li osigurati ili platiti smještaj i hrvatskim radnicima. |
| 17 | HGK | III.OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 20. | Predloženi stavak 3. Zajednica agencija za zapošljevanje HGK smatra logičnim, ali u praksi nadležne PU/PP ne provode na vrijeme obustave postupka zbog čega može doći do odbačaja dopuštenih zahtjeva te dodatnog prolongiranja postupka. Predlaže se ne propisivati postupanje u odredbama ZOS-a, već educirati referente da postupaju u skladu s primjenjivim načelima i odredbama ZUP-a. | Primljeno na znanje | Člankom 46. Zakona o općem upravnom postupku propisani su slučajevi u kojima nadležno tijelo može obustaviti postupak (na izričito traženje stranke ili se postupak može obustaviti po službenoj dužnosti kad se iz postupanja stranke ili iz drugih okolnosti postupka može zaključiti da je stranka odustala od zahtjeva). Imajući u vidu da bi prije obustave postupka po službenoj dužnosti trebalo ocjenjivati je li stranka zaista odustala od zahtjeva, što bi dovelo do produljenja postupka, Nacrtom je izričito propisano da ako je u tijeku postupak za izdavanje dozvole za boravak i rad za državljanina treće zemlje, naknadni zahtjevi drugih poslodavaca za istog državljanina treće zemlje za izdavanje dozvole za boravak i rad, bit će odbačeni. |
| 18 | Matej Vlašić | MINISTARSTVO UNUTARNJIH POSLOVA | U RH mnogobrojni su strani radnici koji ne poznaju hrvatski, a u nekim slučajevima ni engleski jezik. Tu nastaje veliki problem u uslužnim djelatnostima, gdje dolazi do otežane komunikacije s korisnicima tih usluga. Da bi se ovo izbjeglo potrebno je uvesti obvezu poznavanja hrvatskog jezika i omogućiti im besplatne tečajeve hrvatskog jezika. | Primljeno na znanje | Nacrt Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o strancima ne uvodi obvezu poznavanja hrvatskog jezika za izdavanje dozvole za boravak i rad stranim radnicima. Naime, poslodavac je slobodan prilikom selekcijskog postupka propisati uvjete koji su mu potrebi za obavljanje tog radnog mjesta (npr. poznavanje jezika). Međutim, imajući u vidu da je za uspješnu integraciju stranaca i za kvalitetno obavljanje posla ključno poznavanje hrvatskog jezika, Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike pripremilo je sustav kojim bi započela provedba i financiranje hrvatskog jezika za strance. U suradnji s Ministarstvom znanosti, obrazovanja i mladih te stručnjacima za programe stranih jezika izrađeni su obrazovni programi hrvatskog jezika za strance za sljedeće konkretne sektore u kojima je naročito detektirana potreba poznavanja hrvatskog jezika: građevina i graditeljstvo, turizam i ugostiteljstvo, trgovina i usluge te prerađivačka i prehrambena industrija. Programi su izrađeni sukladno smjernicama Vijeća Europe navedenim u Zajedničkom europskom referentnom okviru za jezike (ZEROJ). Kako se radi o kraćim neformalnim programima učenja hrvatskog jezika za strance u konkretnim sektorima (tzv. „tailor made“) Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike sukladno Zakonu o obrazovanju odraslih uspostavilo je sustav vrednovanja te davanja suglasnosti za izvođenje neformalnih programa obrazovanja usklađenih s HKO konceptom pružateljima usluga obrazovanja. Odobreni programi će postati dio ponude korisnicima u sustavu vaučera na stranicama HZZ-a. |
| 19 | Tomislav Filjak | MINISTARSTVO UNUTARNJIH POSLOVA, II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE TREBAJU UREDITI ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI | Ocjena stanja U rečenici koja počinje riječima: ''Zakonom je uveden fleksibilan model zapošljavanja stranaca u Republici Hrvatskoj…'' predlažem riječ ''fleksibilan model'' zamijeniti riječima ''otvoren pristup neograničenog'' ili sličnim nazivom koji točnije od ''fleksibilan'' opisuje pristup uvozu stranih radnika. Iz objavljenih kontradiktornih podataka različitih državnih tijela nije moguće vidjeti točan broj stranih radnika ni stanje vezano uz njih, ali je uglavnom jasno kako ih već u samo dvije godine ovog Zakona ima od 3-5% ukupnog stanovništva, a budući da je riječ uglavnom o mlađim muškarcima, brojevi izdanih radnih dozvola se približavaju ukupnom broju mladića građana RH u 20-im godinama života. Jasan opis stanja s pouzdanim podatcima bi trebao biti obveza državnog tijela koje predlaže promjene na području koje je u samo dvije godine očigledno doživjelo dramatične promjene uvođenjem važećih zakonskih odredbi (a što pri njihovom donošenju nije naznačeno kao moguće posljedice). Stoga umjesto rečenice koja počinje ''Podaci ukazuju na stalno povećanje broja izdanih dozvola…'' predlažem prikazati razrađeniji opis stanja, odnosno izbrisati navedenu rečenicu i umjesto nje uvrstiti tablicu s jasnim brojem izdanih radnih dozvola po mjesecima i državama porijekla stranih radnika, od uvođenja ovog Zakona za koji se predlažu izmjene. Naime, ako mijenjamo propis nakon samo 2 god. onda je bar pristojno točnije i sadržajnije opisati što se je u tako kratkom razdoblju od njegovog uvođenja događalo. Pored toga, radi jasnije slike ovog područja odgovorni predlagač bi trebao prikazati šire službene podatke o stanju sa stranim radnicima, o potrebama za stranom radnom snagom i usporediti stanje s usporedivim državama u EU (npr. Slovenija, Češka, Slovačka, baltičke zemlje ...), a što sve oslikava stanje do kojeg su dovele zakonske odredbe za koje MUP predlaže promjene, odnosno takav prikaz daje jasniju ''ocjenu stanja''. Stoga predlažem za točan opis stanja sa stranim radnicima prikazati i druge podatke osim radnih dozvola, a najmanje još: Koliko stranih radnika ima boravište u Hrvatskoj po podatcima MUP-a i dati pojašnjenje gdje su oni koji nemaju prijavljeno boravište. Prikazati podatke HZMO i HZZO koliko stranih radnika plaća doprinose i na koji iznos plaće. Trebalo bi dati i pojašnjenje gdje su oni za koje su radne dozvole izdane, a ne plaćaju se doprinosi: rade li na crno, nisu u RH ili nešto treće, odnosno navesti za što su podatci nepoznati. Prikazati podatke Porezne uprave koliko stranih radnika plaća neki porez. Prikazati podatke Hrvatske narodne banke koliki je odljev novaca iz RH u pojedine zemlje iz kojih dolaze strani radnici. Nadalje za opis potrebe za stranim radnicima predlažem prikazati najmanje: Kretanje broja nezaposlenih u Republici Hrvatskoj, po podatcima Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, po mjesecima od najmanje godinu dana prije uvođenja zakonskih odredbi za koje MUP predlaže izmjene. Kretanje broja nezaposlenih u Europskoj uniji, po mjesecima od najmanje godinu dana prije uvođenja zakonskih odredbi za koje MUP predlaže izmjene. Udjel broja neaktivnog stanovništva u Republici Hrvatskoj, po mjesecima od najmanje godinu dana prije uvođenja zakonskih odredbi za koje MUP predlaže izmjene. Broj iseljenih iz Republike Hrvatske po službenim podatcima, po mjesecima od najmanje godinu dana prije uvođenja zakonskih odredbi za koje MUP predlaže izmjene. Konačno, predlažem prikazati usporedbe s drugim (usporedivim) zemljama Europske unije (npr. Slovenija, Češka, Slovačka, baltičke zemlje ...) te dati pojašnjenje zašto takvog uvoza stranih radnika u njima nema. Ti podatci će vjerojatno potvrditi u ''ocjeni stanja'' ono što već i sada naslućujemo: uvozi se najjeftinija dalekoistočna slabo kvalificirana radna snaga; cijena rada u RH se drži nižom no što bi realno mogla biti; time se potiče iseljavanje domaćih radnika i njihovu zamjenu strancima; uvjeti rada se ustvari pogoršavaju jer stranci pristaju na puno lošije uvjete, naviknuti su na lošije, nisu sindikalno ni drugačije organizirani, ovdje se i sami doživljavaju privremeno te ne nastoje utjecati na poboljšanje uvjeta; znatnim dijelom rad stranih radnika postaje rad na crno te ne pridonosi mirovinskim ni zdravstvenim fondovima ni državnim porezima; gospodarski potiče stvaranje poslova koji su slabo plaćeni i traže nekvalificiranu radnu snagu te tehnološki i proizvodno unazađuje gospodarstvo; sasvim shvatljivo strani radnici šalju novac doma, a u RH maksimalno štede, što dovodi do gubitka prihoda za Hrvatsku; potiče i odlazak stranaca dalje u EU, na bolje plaće i bolje radne uvjete; potiče lažnu radnu imigraciju koja je odmah predviđena za daljnji prelazak na rad na crno drugdje u EU, što je ustvari organizirani kriminal; provodi se program masovnog useljavanja bez ikakve imigracijske politike s već objavljenim ciljem od 500.000 stranih radnika (a svih stranaca i znatno više?) do kraja desetljeća. Ili će to podatcima biti opovrgnuto i pojašnjeno što se događa? Pitanja koja se trebaju urediti Zakonom Potrebno je istaći kako se ukida pojam i obveza donošenja imigracijske politike, brisanjem čl.246. Dakle, broj, kvalifikacijska struktura i ishodišta državljana trećih zemalja koji će se useliti u Hrvatsku prepušta se u potpunosti stihijski privatnoj inicijativi nekoliko tisuća poslodavaca pogonjenih brzom zaradom i vlasnika agencija s istim motivom, a zatim sve ide automatizmom kroz vrijeme i trajanje boravka, spajanje obitelji, dugotrajni boravak pa državljanstvo. Posljedice koje će proisteći donošenjem Zakona Posljedice koje će proisteći donošenjem Zakona su opisane šturo i nesadržajno te ih predlažem treba proširiti bar na ono što su čelnici MUP-a vezano uz ovo područje u nedavnim istupima istakli, pri čemu bih skrenuo pozornost na sljedeće izjave: Državni tajnik Ministarstva unutarnjih poslova Žarko Katić u emisiji ''U mreži Prvog'' na Hrvatskom radiju 29.2.2024. prilikom predstavljanja ovih izmjena Zakona, je između ostalog, rekao: Želimo također poslodavce koji nisu bili ozbiljni, koji su dovodili ljude u Hrvatsku, a onda bi im davali otkaz, dakle na određeni način krijumčarili ljude otežati da to i ubuduće rade. Rast je otprilike 60% u odnosu na prošlu godinu. Mijenja se i struktura, sve je manje radnika u našem okruženju gdje su tradicionalno dolazili radnici raditi u Hrvatsku, a sve više iz daljnjih trećih zemalja, dakle iz, prvenstveno iz Azije, što sam postupak produžuje jer za takve radnike trebamo ishoditi, treba se ishoditi i viza. Zato i ovi rokovi o kojima je bilo riječi su dulji nego što bi zaista trebali biti i što gospodarstvo od nas očekuje. A svakako nam je glavna uloga i zadaća da osiguramo dovoljno radne snage, kad se traži od države za … našim poslodavcima. Tako da na ovaj način ćemo sve fleksibilizirati, ubrzati. Mislim da to donosi puno dobroga našim poslodavcima, a naglasak je i na zaštitu tih stranih radnika, da oni ne budu ovdje, da ih neko ne shvati robljem koje možete slobodno iskorištavati i dakle da imaju sva prava koja imaju i hrvatski radnici na našem tržištu rada. I oni koji žele na tome zaraditi koriste sve načine. Pa čak i ove, kad država ima reguliran sustav, oni se žele tu ubaciti …(upadica voditeljice: a koliko su ubacuju, koliko su česte te pojave)… sve se žele više ubaciti. Što im to lakše omogućite ili ne reagirate na njihove pokušaje, ili naravno ne samo na pokušaje nego i uspjele, s njihove strane, akcije, onda oni bi na taj način sve više zlorabili ovaj sustav. Dakle cilj je da se taj sustav ne zlorabi nego da zaista dođu ovdje radnici koji će biti i radnici i naši sugrađani koji će moći, kad budu poželjeli, dovesti i svoje obitelji. A naš zakon je tu prilično liberalan i usklađen sa zakonima Europske unije tako da svatko tko je dobio dozvolu može nakon što je godinu dana ovdje dovesti i članove svoje uže obitelji. Dakle, mi moramo biti spremni i na tu situaciju jer mnogi od njih to žele… Ministar Božinović na primanju povodom Božića po Julijanskom kalendaru (Jutarnji list 6. siječnja 2024.: https://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/bozinovic-o-teskoj-nesreci-na-a1-na-ovo-upozoravamo-niz-godina-preslo-je-u-ruke-kriminala-15412517): “Kad pitate o problemu krijumčarenja, to je jedno od pitanja koje i Ministarstvo i ja osobno u posljednje vrijeme gotovo svakodnevno komuniciramo. To je trend na koji upozoravamo niz godina da je pitanje nezakonitih migracija u velikoj mjeri prešlo u ruke kriminala, i to organiziranog kojeg više ne bih tumačio kao popratnu pojavu migrantske krize, nego kao posebnu vrstu organiziranog kriminala u kojem se okreću veliki novci.” “Vlada je krajem prošle godine izašla sa strategijom demografske revitalizacije gdje ima segment o integraciji migracija u Hrvatskoj i iz toga će proizaći niz radnih dokumenata. Ovakvih iskustava u prošlosti nismo imali, no to nije obrazac koji treba slijediti jer praktički nijedna država u Europi nije, po meni, napravila sve što je mogla da bi integracija stranaca postigla standard koji bi slijedili. Sigurno ćemo zajedničkim radom više resora naći neko rješenje koje će morati biti skrojeno prema hrvatskoj stvarnosti. Svi ljudi koji dolaze u Hrvatsku, sve te dozvole su privremenog karaktera pa ne znače trajan boravak u Hrvatskoj.” Zoran Ničeno, načelnik Uprave za granicu u MUP-u u ''Otvoreno'', emisiji HTV-a od 10. siječnja 2024. ''Međutim, točno je MUP radi vrlo intenzivno u suradnji s drugima na toj migracijskoj politici, ali je jako čudno da Ministarstvo unutarnjih poslova kao represivno tijelo, dakle policija i kolege naši iz onog dijela koji se bave azilom, su određeni da bi radili imigracijsku politiku. Dakle, mislim da bi imigracijska politika trebala biti u rukama ljudi koji se profesionalno bave time, demografa. Ovo što je kolega Hajduković rekao, da se odrede poslodavcima neke razine do koje se to ljudi, dakle mi, koji ljudi dolaze da rade u Hrvatskoj. Mi naime imamo strašno povećanje, objektivno zbog manjka radne snage, izdavanje dozvola za boravak i rad od 2021. 81.000, 2022. 124.000, 2023. 172.000. Dakle u 2024. možemo očekivati barem toliki isti broj, ali bi bilo puno lakše kada bi se odredio nekakav stupanj, koje su to države koje mogu doći, koji su to minimalni uvjeti koje ti ljudi trebaju poštovati i da ne dobivamo dakle one koji su samo najjeftiniji. Pitanja najjeftinije radne snage pogoduje samo poslodavcima, ali država bi trebala na neki način odrediti taj minimum.'' Dakle, ukoliko su čelne osobe MUP-a svjesne posljedica ovakvih zakonskih odredbi, onda držim to u prijedlogu Zakona treba napisati, tim više što je dio tih izjava za ove promjene Zakona izravno ili neizravno vezan. Gotovo sve vijesti (a i priopćenja HUP-a) vezano uz ovaj Zakon su počinjale s tvrdnjom kako će broj stranih radnika biti 500.000 do kraja ovog desetljeća. Ujedno se pored stalno od 100.000 do 120.000 nezaposlenih građana RH i više od 10 milijuna nezaposlenih u EU stvara ozračje panike o nužnom uvozu jeftine azijske radne snage bez koje će sve stati. Ovo je praćeno čak i uvredljivim izjavama kako Hrvati uopće ne žele raditi ili ne žele raditi neke poslove. Iz riječi državnog tajnika, jasno je da će taj broj radnika biti popraćen i velikim brojevima članova obitelji i za što kaže trebamo biti spremni, ali iz obrazloženja Zakona to nigdje ne proizlazi, već se čak i obveza donošenja imigracijske politike ukida. Dakle, ovakav Zakon će cijelo hrvatsko društvo dovesti u par godina pred svršen čin po kojem ćemo imati stotine tisuća stranaca koji, kao što nisu nigdje u Europi, neće ni kod nas biti integrirani te će postati društvena tema za sebe i vjerojatno više deprivilegirana manjina i socijalni trošak no dobrobit cijelom društvu. Stoga je jedini put za uvođenje reda odustati od ovakvog potpuno otvorenog pristupa zapošljavanju stranaca u kojem nitko ne zna reći koji su ciljevi i koji su ciljani brojevi uvoza/useljavanja stranaca. Stoga predlažem povući sve prijedloge vezane uz krpanje lošeg modela uvoza strane radne snage i sastaviti novi prijedlog polazeći od prethodnog modela kvota, a kako bi se osiguralo brzo uvođenje novih odredbi, u ovim izmjenama Zakona zamrznuti primjenu svih odredbi za uvoz stranih radnika. Ukoliko takav prijedlog nije prihvatljiv, u postojećem tekstu o posljedicama držim kako bar treba jasno naznačiti ono što je moguće predvidjeti. U rečenici koja započinje riječima: ''Adresirat će se uočeni izazovi u primjeni važećeg modela …'' predlažem: riječ ''izazovi'' zamijeniti riječju ''zloporabe'' i iza riječi ''trećih zemalja'' završiti rečenicu i staviti točku. Obrazloženje: DT Katić u svojem istupu vezano uz izmjene ovog Zakona nije nigdje govorio o izazovima, već o krijumčarenju ljudi i zloporabama sustava, pa takav točan opis treba sadržavati i ovdje predloženi tekst. U posljedicama ovog Zakona stoga treba jasno odrediti kakav je njegov utjecaj u sljedećim godinama na broj stranih radnika i na položaj hrvatskih radnika, odnosno što zbog ovog Zakona možemo očekivati s nezaposlenošću domaćih hrvatskih radnika i s aktiviranjem radno neaktivnog stanovništva. U posljedicama ovog Zakona također treba jasno navesti kakav je utjecaj ovog Zakona na useljavanje u Hrvatsku, jer je ono prema riječima DT Katića vrlo liberalno i jednostavno i izdavanje radnih dozvola je ustvari istodobno prvi korak useljavanja u Hrvatsku. U posljedicama ovog Zakona također treba objasniti, ako ovaj Zakon olakšava useljavanje u Hrvatsku, zašto se to provodi u tolikim brojevima prije donošenja i bez imigracijske politike. U posljedicama ovog Zakona također treba jasno navesti kakav je utjecaj ovog Zakona na iseljavanje iz Hrvatske. U posljedicama ovog Zakona također treba jasno navesti kakav je utjecaj ovog Zakona na umjetno stvaranje potrebe za stranim radnicima. Naime, u prošloj 2023. godini imali smo slabo medijski praćene prosvjede domaćih dostavljača i taksista, u kojima je u konačnici država odbila zahtjeve domaćih radnika i propisima stvorila okružje povoljno za djelovanje stranih internetskih platformi koje daju prednost jeftinijim i pokornijim uvezenim radnicima. Naime, u doba ''zatvaranja'' zbog epidemije Korone još su gotovo svi dostavljači bili domaći, a samo 2 godine kasnije dostavljači su u pravilu stranci, jesu li domaći našli bolje poslove, više ne žele raditi ili su izgurani iz te djelatnosti? Ovdje bi trebalo jasno razložiti hoće li se takav trend prelijevati i na druga područja poslovanja. U posljedicama ovog Zakona također treba objasniti kakav je utjecaj uvoza takve radne snage dugoročno na tehnološku razinu, produktivnost i općenito strukturu hrvatskog gospodarstva, i dugoročno na mirovine i HZZO. Također treba pojasniti kako će takvo gospodarstvo generirati bilo kakav kvalitetan gospodarski rast. Primjerice već sada je Hrvatska svojim uvjetima smještaja i gospodarstvom kakvo je sada uspjela privući manje primjerice izbjeglica iz Ukrajine, koji su uglavnom kvalificirana radna snaga, no Crna Gora (prema UNHCR-u https://data.unhcr.org/en/situations/ukraine; krajem siječnja 2024., u Hrvatskoj 24.355, a u Crnoj Gori 65.105 izbjeglice iz Ukrajine). U posljedicama ovog Zakona također treba objasniti, pogotovo s obzirom na skeptičnost čelnog čovjeka MUP-a prema mogućnostima integracije, a i stvarne neuspjehe integracije koje viđamo u zapadnoj Europi, kakve će posljedice useljavanje u Hrvatsku, kao nusposljedica naglog uvoza najjeftinijih nekvalificiranih azijskih radnika, imati na hrvatsko društvo. Jednostavnim produženjem trenda koji je otvoren 2021. važećim Zakonom o strancima očito je kako u svega nekoliko godina možemo očekivati kako će država ovakvim propisima stvoriti novu ili novu (nacionalnu) manjinu, slabo obrazovanih, iz drugog kulturnog kruga, neintegriranih, predodređenih za loše plaćene poslove. U obrazloženju prijedloga ovog Zakona 2021. stajala je rečenica: ''Ujedno je, zbog novog načina zapošljavanja, propisana veća povezanost državnih tijela i institucija (policijske uprave/postaje, porezna uprava, mirovinsko, inspekcija rada) u dijelu provođenja kontrole kao i zaštita radnika i njihovih prava.'' Ova je rečenica presložena na kraju predzadnjeg odlomka te osim što je dakle potpuno ista stvar bila zacrtana i kod izvornog teksta Zakona prije dvije godine, nije jasno kako će se ista stvar koja nije postignuta sada postići, samo sada bez inspekcije rada. Cijeli Zakon je nepregledan i pun kontradiktornih i nedorečenih odredbi, u njemu MUP dijeli zadaće lijevo i desno, malo Državnom inspektoratu, malo Hrvatskom zavodu za zapošljavanje, malo poslodavcima, malo samim strancima, a rezultat je kaos u kojem danas svako tijelo iznosi drugačije podatke, a opet je svima jasno da se iza tog kolopleta nadležnosti i nenadležnosti i različitih brojeva odvija program ubrzanog useljavanja ogromnog broja stranaca u Hrvatsku. Kako je sad jasno da zbog saborskih izbora izmjene ovog Zakona neće tako skoro stupiti na snagu, trebalo bi razmisliti i o privremenim vladinim mjerama kako bi se ovdje i u istupima čelnika MUP-a jasno opisane zloporabe sustava što prije zaustavile ili otežale. | Primljeno na znanje | Činjenica je da je Republika Hrvatska suočena s problemom nedostatka kvalificirane radne snage, što umanjuje konkurentnost hrvatskog gospodarstva, ali i stvara poteškoće za daljnji razvoj i ulaganja. Stoga je osiguranje potrebne radne snage gospodarstvu nužnost, uz maksimalnu zaštitu domaćeg tržišta rada. S ovim ciljem uveden je test tržišta rada kojim se prvenstveno štite domaći radnici, jer tek ako nema raspoloživih osoba na Hrvatskom zavodu za zapošljavanje koje ispunjavaju zahtjeve poslodavaca, dopušta se zapošljavanje stranaca sukladno potrebama gospodarstva. |
| 20 | Lana Mujkić | MINISTARSTVO UNUTARNJIH POSLOVA | Podržavam izmjenu zakona o strancima. Ono što je najbitnije je ubrzati proces dobivanja radnih dozvola, ali i da stranci koji dolaze raditi mogu pametno i sigurno izabrati posao. Nadalje, smatram da je jezik (ne)potreban ovisno o radnom mjestu- nekada je dovoljno osnovno znanje engleskog, npr. ako se posao odvija preko nekog oblika tehnologije jer su tako dostupni razni jezici. No jezik je nekada presudan kako bi se posao uopće mogao obaviti. Iz tog razloga, ako je to potrebno, trebala bi se uvesti provjera jezika na bilo koji način, a radnicima bi na siguran način trebali dobiti posao i prava radnika. | Primljeno na znanje | Nacrt Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o strancima ne uvodi obvezu poznavanja hrvatskog jezika za izdavanje dozvole za boravak i rad stranim radnicima. Naime, poslodavac je slobodan prilikom selekcijskog postupka propisati uvjete koji su mu potrebi za obavljanje tog radnog mjesta (npr. poznavanje jezika). Međutim, imajući u vidu da je za uspješnu integraciju stranaca i za kvalitetno obavljanje posla ključno poznavanje hrvatskog jezika, Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike pripremilo je sustav kojim bi započela provedba i financiranje hrvatskog jezika za strance. U suradnji s Ministarstvom znanosti, obrazovanja i mladih te stručnjacima za programe stranih jezika izrađeni su obrazovni programi hrvatskog jezika za strance za sljedeće konkretne sektore u kojima je naročito detektirana potreba poznavanja hrvatskog jezika: građevina i graditeljstvo, turizam i ugostiteljstvo, trgovina i usluge te prerađivačka i prehrambena industrija. Programi su izrađeni sukladno smjernicama Vijeća Europe navedenim u Zajedničkom europskom referentnom okviru za jezike (ZEROJ). Kako se radi o kraćim neformalnim programima učenja hrvatskog jezika za strance u konkretnim sektorima (tzv. „tailor made“) Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike sukladno Zakonu o obrazovanju odraslih uspostavilo je sustav vrednovanja te davanja suglasnosti za izvođenje neformalnih programa obrazovanja usklađenih s HKO konceptom pružateljima usluga obrazovanja. Odobreni programi će postati dio ponude korisnicima u sustavu vaučera na stranicama HZZ-a. |
| 21 | BOGDAN DUKIĆ | MINISTARSTVO UNUTARNJIH POSLOVA | Poštovani, podržavam izmjenu zakona. Najbitnije od svega je da se ubrza proces izdavanja RADNIH DOZVOLA i VIZA. Smatram da je to jedna bitna stavka jer se trenutno čeka 6 mjeseci da bi radnik došao u Hrvatsku, a nekad i duže. Smatram da bi se izdavanje radnih dozvola trebalo isto prosljedit u neke policijske postaje koje imaju manje posla(kao šta HZZ radi za TTR) i da je poslodavac obavješten u kojoj policijskoj postaji se nalazi njegov zahtjev. Mislim da su provjere koje radi MUP prilikom izdavanja radne dozvole sasvim dovoljne a ne da se još rade provjere prije izdavanja vize jer to ujedno produžuje proces za izdavanjem vize. Promet od 10.000,00€ mjesečno u zadnjih 6 mjeseci smatram diskriminirajućim za male poduzetnike koji nisu u mogućnosti ostvariti taj promet jer neće biti u mogućnosti zaposliti strane radnike. Neki će zbog manjka radne snage moći zatvoriti svoje firme. Podržavam produljenje radnih dozvola na 3 godine ali ako radnik želi mijenjati poslodavca smatram da bi novi poslodavac opet trebao tražiti novu radnu dozvolu kao i do sada ali da ne čeka od 1-3 mjeseca kao šta je i sada. | Primljeno na znanje | U odnosu na prijedlog ubrzanja procesa izdavanja dozvola za boravak i rad državljanima trećih zemalja, primjedba je primljena na znanje. Povećanje broja zahtjeva za dozvole za boravak i rad te za izdavanje viza, u jednom broju slučajeva uzrokuje potrebu za duljim provođenjem postupka. To je osobito vidljivo u situacijama kada je riječ o nepotpunoj dokumentaciji, onoj koja nije podnijeta na vrijeme ili kada se očekuje rješavanje zahtjeva za dozvolu u kratkom roku do dolaska radnika. Dodatno, činjenica je da značajan dio stranih radnika dolazi iz zemalja kojima su potrebne vize za ulazak u EU, te su u određenim situacijama potrebne dodatne provjere, koje također iziskuju vrijeme i ljudske kapacitete. Ministarstvo unutarnjih poslova kontinuirano poduzima mjere kako bi se postupci po zahtjevima za dozvole za boravak i rad i vizama proveli u što je moguće kraćim rokovima. Mjere koje se poduzimaju su, između ostalog, dodatno opremanje policijskih uprava odnosno policijskih postaja informatičkom opremom, dodatno jačanje ljudskih kapaciteta u policijskim upravama/postajama, kao i u sjedištu Ministarstva te reorganizacija poslovnih procesa kako bi oni bili učinkovitiji. U cilju administrativnog rasterećenja svih dionika, izmjenama i dopunama Zakona se predviđa izdavanje dozvola za boravak i rad do tri godine, a za sezonske radnike do devet mjeseci, ovisno o trajanju ugovora o radu. Propisani uvjet koji mora ispunjavati poslodavac za zapošljavanje stranca predstavlja minimalnu garanciju da se radi o poslodavcu koji uredno posluje u RH, zapošljava domaće radnike te doprinosi gospodarskom razvitku. Imajući u vidu da se radi o poslodavcu koji obavlja gospodarsku aktivnost u RH i doprinosi njezinom gospodarskom rastu i razvoju, mišljenja smo da je propisani uvjet prometa od 10.000 eura mjesečno u zadnjih šest mjeseci realan za poslodavca pravnu osobu. Vezano za mogućnost promjene poslodavca, ističe se da će isto biti omogućeno na olakšani način, dakle bez izdavanja nove dozvole za boravak i rad, tek nakon što je državljanin treće zemlje radio i boravio u Republici Hrvatskoj godinu dana. Ako se želi promijeniti poslodavac prije godinu dana ili u drugom zanimanju, novi poslodavac će podnijeti novi zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad. |
| 22 | Tomislav Vidas | MINISTARSTVO UNUTARNJIH POSLOVA | Poštovani, podržavam kako se sadašnji zakon o strancima treba mijenjati. Mijenjati se treba na način da se ujednači rad svih policijskih postaja u RH. Trenutno svaka PP radi po svojim "pravilima". Treba ubrzati proces izdavanja radnih dozvola, a pogotovo viza, pošto su trenutno određeni rokovi koji se uredno prelaze i poslodavci čekaju na radne dozvole po 2-3 mjeseca(u određenim PP), a vize do čak 4 mjeseca od dobivanja radnih dozvola ( ne uvijek, ali ima slučajeva). Pojednostavniti rad policijskim službenicima administraciju kako bi mogli u zakonskim rokovima odraditi i izdati radne dozvole. Također, sam već stavio komentar na članak o mjesečnom prometu poslodavca od 10.000 eura mjesečno kao uvjet za pribavljanje stranih radnika što je diskriminirajuće. Navesti ću primjer mojeg OPGa sa godišnjim prometom od oko 80.000 eura i potrebom za minimalno 4-5 radnika. Supruga i ja smo zaposleni na OPGu, te još dva radnika. Imamo dovoljno za plaćanje svih plaća zaposlenika i sve funkcionira sa prometom od oko 80.000 eura na godišnjoj razini, dok prijedlog od 10.000 eura mjesečno će nam onemogućiti dovesti strane radnike. Hrvatski radnici nisu zainteresirani za biti pastiri, a bez pastira nema niti naše proizvodnje ZOI proizvoda. Ukoliko nećemo biti u mogućnosti "po zakonu" zaposliti radnike, biti ćemo primorani napraviti to na crno. Stoga predlažem da promijenite prijedlog na promet od 10.000 eura godišnje kako bi i sezonski obrti tj ugostitelji bili u mogućnosti imati radnu snagu koja im je potrebna za odraditi sezonu koja traje 4-6 mjeseci. Povećati kazne za poslodavce koji krše zakone sa radom na crno, neisplaćivanjem plaća i iskorištavanjem radnika. Crna lista poslodavaca je odlična ideja i svakako je podržavam, da se takvima onemogući dovođenje stranih radnika. Strani radnici su uglavnom nekvalificirani ili nisko kvalificirani, dolaze bez potrebnog znanja, a i iskustva, ali se kroz kratko vrijeme prilagode i usvoje svoje obaveze kod poslodavaca. Oni koji ne usvoje potrebna znanja po vašem prijedlogu zadužnice poslodavaca sav rizik pada na poslodavca. Poslodavac ukoliko ne želi vratiti dovedenog radnika mora snositi osim troškova agencijskih provizija, naknada za radne dozvole i boravka mora zadržati radnika s kojim nije zadovoljan. Također kada se vraća tj prestaje vrijediti zadužnica? Treba se uvesti reda s agencijama tj uvesti veće kontrole u radu agencija za posredovanje i ustupanje pri zapošljavanju. Uvesti povećani nadzor i kontrolu kako agencija tako i poslodavaca prije izdavanja radnih dozvola. Onemogućiti rad agencijama kojima se utvrdi prevara. Nadam se da ćete barem neke od komentara usvojiti (promet od 10.000 eura smatram najbitnijim), te da će se zakonom stranim radnicima kao i poslodavcima olakšati administracija prilikom dovođenja ili produljenja radnih dozvola i viza. Lp | Primljeno na znanje | Povećanje broja zahtjeva za dozvole za boravak i rad te za izdavanje viza, u jednom broju slučajeva uzrokuje dulje rokove izdavanja dozvola za boravak i rad, odnosno posljedično viza tipa D. To je osobito vidljivo u situacijama kada je riječ o nepotpunoj dokumentaciji, onoj koja nije podnijeta na vrijeme ili kada se očekuje rješavanje zahtjeva za dozvolu u kratkom roku do dolaska radnika. Dodatno, činjenica je da značajan dio stranih radnika dolazi iz zemalja kojima su potrebne vize za ulazak u EU, te su u određenim situacijama potrebne dodatne provjere, koje također iziskuju vrijeme i ljudske kapacitete. Ministarstvo unutarnjih poslova kontinuirano poduzima mjere kako bi se postupci po zahtjevima za dozvole za boravak i rad i vizama proveli u što je moguće kraćim rokovima. Mjere koje se poduzimaju su, između ostalog, dodatno opremanje policijskih uprava odnosno policijskih postaja informatičkom opremom, dodatno jačanje ljudskih kapaciteta u policijskim upravama/postajama, kao i u sjedištu Ministarstva te reorganizacija poslovnih procesa kako bi oni bili učinkovitiji. U cilju administrativnog rasterećenja svih dionika, izmjenama i dopunama Zakona se predviđa izdavanje dozvola za boravak i rad do tri godine, a za sezonske radnike do devet mjeseci, ovisno o trajanju ugovora o radu. Propisani uvjet koji mora ispunjavati poslodavac za zapošljavanje stranca predstavlja minimalnu garanciju da se radi o poslodavcu koji uredno posluje u RH, zapošljava domaće radnike te doprinosi gospodarskom razvitku. Poslodavac koji je fizička osoba mora ispuniti uvjet prometa od najmanje 15.000 eura u zadnjih šest mjeseci. U konkretnom slučaju, isto se odnosi i na OPG, s obzirom da isti obavljaju fizičke osobe. Institut zadužnice uveden je radi uočenih izazova u praksi, slijedom čega se državljani trećih zemalja zatiču u neizvjesnim situacijama, pa i u nezakonitom boravku, kada poslodavac neposredno po dolasku državljana treće zemlje odustaje od njegova zapošljavanja, ili državljanin treće zemlje odustane od zapošljavanja, što je rezultat neprovedenog ili nepotpuno provedenog selekcijskog postupka od strane poslodavca. Poslodavac je taj koji provodi i odgovoran je za provedeni selekcijski postupak radi odabira stranog radnika, pri čemu je dužan državljaninu treće zemlje dati jasnu informaciju o uvjetima rada, opisu poslova te podatak o plaći. Kako bi se osiguralo da se radi o urednom i ozbiljnom poslodavcu te kako bi se takvim poslodavcima izdale dozvole za boravak i rad za strane radnike, uveden je institut zadužnice. Uvođenjem instituta zadužnice želi se spriječiti nelojalna konkurencija te osigurati da se državljani trećih zemalja ne zateknu u neizvjesnim situacijama ili nezakonitom boravku, slijedom čega se njihov povratak provodi na teret Republike Hrvatske. Stoga je obveza dostave zadužnice, ocijenjena kao srazmjerna cilju koji se time postiže. Postupak naplate zadužnice bit će propisan pravilnikom koji donosi ministar unutarnjih poslova. Područje rada agencija za privremeno zapošljavanje i ustupanje radnika nije uređeno ovim Zakonom već Zakonom o radu. Odredbama Zakona o strancima uređuju se uvjeti pod kojima se može izdati dozvola za boravak i rad kada je poslodavac agencija za privremeno zapošljavanje. Vezano uz rad agencija, ističemo kako agencije za posredovanje pri zapošljavanju mogu isključivo posredovati pri zapošljavanju stranih radnika te nisu ovlaštene podnijeti zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad. Navedeni zahtjev podnosi poslodavac i on mora ispunjavati sve zakonom propisane uvjete, a agencija je samo posrednik. Međutim, kada je riječ o privremenom zapošljavanju, agencija je poslodavac koji ustupa radnika korisniku za privremeno obavljanje poslova. Ako se ustupa strani radnik, i agencija za privremeno zapošljavanje (kao poslodavac) i korisnik kojem agencija ustupa svog radnika moraju ispunjavati zakonom propisane uvjete. Napominjemo, sve uvjete koje mora ispunjavati poslodavac za zapošljavanje stranih radnika, mora ispunjavati i agencija za privremeno zapošljavanje te korisnik kojem se ustupaju strani radnici. Nadzor nad radom agencija za posredovanje pri zapošljavanju te za privremeno zapošljavanje provodi Državni inspektorat -Inspekcija rada. |
| 23 | Klara P | MINISTARSTVO UNUTARNJIH POSLOVA | Podržavam odluku da se dopunama i izmjenama zakona o strancima olakša život strancima u Republici Hrvatskoj. Smatram da svaki čovjek ima pravo birati u kojoj zemlji želi raditi i naravno pod određenim uvjetima te zemlje to i ostvariti. Na Zemaljskoj kugli bolji je čovjek onaj koji želi raditi i pomoći svojoj obitelji nego čovjek koji bježi od posla i živi na teret nekih beneficija države i tako ne doprinosi niti svojoj obitelji niti boljitku zajednice. Naravno da strani radnici ne trebaju poznavati hrvatski jezik za određena zanimanja poput dostavljača i sl. Prije bi trebalo potaknuti Hrvate da šire svoje ograničene horizonte, da prihvaćaju ljude drugih kultura, uče od njih te se prema njima pristojno ponašaju. Također smatram da se za visoko kvalificirana radna mjesta poslodavac treba tražiti određeni stupanj znanja hrvatskog jezika. Smatram da će se izmjenom zakona o strancima unaprijediti integracija stranaca. | Primljeno na znanje | Vezano za primjedbu o tome da za visoko kvalificirana radna mjesta poslodavac treba tražiti određeni stupanj znanja hrvatskog jezika, navodimo kako nova Direktiva (EU) 2021/1883 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. listopada 2021. o uvjetima za ulazak i boravak državljana trećih zemalja u svrhu zapošljavanja visokokvalificiranih radnika, ne uvjetuje poznavanje jezika određene države kao pretpostavku za izdavanje Plave karte EU-a. Poslodavac je slobodan prilikom selekcijskog postupka propisati uvjete koji su mu potrebi za obavljanje tog radnog mjesta (npr. poznavanje jezika). |
| 24 | Dora Ljubić | MINISTARSTVO UNUTARNJIH POSLOVA | Trebala bi se voditi rasprava o nedostatku određenih jamstava ili prava za određene kategorije stranaca, posebice one koji nisu visokokvalificirani radnici. Pitanja poput pristupa zdravstvenoj skrbi, socijalnim pravima ili pravima iznajmljivanja stambenog prostora mogu biti ključna za integraciju stranaca, a njihova odsutnost može stvarati dodatne poteškoće. | Primljeno na znanje | Člankom 138. Zakona o strancima propisana su prava državljana trećih zemalja kojima je izdana dozvola za boravak i rad na temelju ugovora o radu s hrvatskim poslodavcem, kao što su radni uvjeti, opće i strukovno obrazovanje, priznavanje kvalifikacija, grane socijalne sigurnosti sukladno Uredbi EZ, broj: 883/2004 itd. Navedena se prava ostvaruju sukladno propisima Republike Hrvatske kojima se uređuju ta područja, a koja su u nadležnosti drugih tijela. Stoga pristup tim pravima nije predmet uređenja ovoga Nacrta. |
| 25 | Luka Žmak | MINISTARSTVO UNUTARNJIH POSLOVA | Ne podržavam donošenje ovog zakona jer će ograničavati rast plaća i pogodovati isključivo poslodavcima koji nisu spremni dovoljno platiti domaćeg radnika. Također, doprinijet će i kulturološkom razdoru hrvatskog društva. | Primljeno na znanje | Zapošljavanje stranih radnika moguće je pod uvjetom da je test tržišta rada pokazao da u evidenciji nezaposlenih osoba Hrvatskog zavoda za zapošljavanje nema raspoloživih osoba koje ispunjavaju zahtjeve poslodavaca. Osim toga, kako je najviše stranih radnika zaposleno u sektoru graditeljstva te turizma i ugostiteljstva, valja istaknuti kako su ta dva sektora pokrivena kolektivnim ugovorima koji su prošireni odlukom ministra nadležnog za rad i obuhvaćaju sve poslodavce i radnike, neovisno o tome jesu li domaći ili strani. Oba kolektivna ugovora propisuju minimalnu bruto plaću ovisno o složenosti poslova. |
| 26 | Kaja Amidžić | MINISTARSTVO UNUTARNJIH POSLOVA | Snažno podržavam odluku vlade da dopunama i izmjenama zakona o strancima olakša život strancima u Republici Hrvatskoj. Smatram da će pridonjeti oboljšanje procedure za dobivanje vize ili dozvole boravka, jačanje sigurnosnih mjera i unaprjeđenje integracije stranaca i mnogim drugim nerješenim faktorima. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 27 | Mia Kos | MINISTARSTVO UNUTARNJIH POSLOVA | Podržavam odluku vlade da donese zakon o strancima gdje se reguliraju njihova prava i ovim zakonom olakšat će im se život u Hrvatskoj. Benefitirati će im besplatni tečajevi Hrvatskog jezika. Ovom izmjenom zakona stranci u Hrvatskoj će imati osnovna ljudska prava | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 28 | Centar za mir, nenasilje i ljudska prava - Osijek | III.OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 17. | Podržavamo prijedlog Hrvatskog pravnog centra. | Djelomično prihvaćen | Odgovor dan pod primjedbom HPC-a red. br. 96. |
| 29 | Centar za mirovne studije | III.OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 17. | Podržavamo prijedlog Hrvatskog pravnog centra. | Djelomično prihvaćen | Odgovor dan pod primjedbom HPC-a red. br. 96. |
| 30 | HGK | III.OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 25. | U nastavku iznosimo izdvojeno mišljenje članice s područja Županijske komore Rijeka. U smislu prijedloga obveze izdavanja zadužnice u korist MUP-a za svakog stranog radnika koji ulazi u RH temeljem vize, u roku od 5 dana nadležnoj PU/PP (kao instrumenta osiguranja u slučaju ne-uplate u državni proračun iznosa 1 prosječne mjesečne bruto plaće isplaćene u Republici Hrvatskoj prema posljednjem službeno objavljenom podatku tijela države uprave nadležnog za statistiku), članica ukazuje kako bi ovim propisom ili podzakonskim aktom bilo uputno u suradnji s Hrvatskom javnobilježničkom komorom predvidjeti obrazac u sustavu e-notara u kojem je ažuriran iznos (podatak tijela države uprave nadležnog za statistiku). | Djelomično prihvaćen | Člankom Nacrta kojim se mijenja članak 95. Zakona, u stavku 2. je sada precizirano da se radi o prosječnoj mjesečnoj bruto isplaćenoj plaći u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini, a ne više prema posljednjem službeno objavljenom podatku. |
| 31 | Senada Šelo Šabić | III.OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 8. | Podržavam prijedlog HPC-a. | Djelomično prihvaćen | Odgovor dan pod primjedbom HPC br. 72. |
| 32 | HGK | III.OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 25. | U nastavku dostavljamo izdvojeno mišljenje članice iz sektora trgovine. Predlaže se stavak 3. dopuniti tako da glasi: "Radi osiguranja namirenja tražbine iz stavka 2. ovoga članka, poslodavac se obvezuje izdati zadužnicu u korist Republike Hrvatske, Ministarstva unutarnjih poslova na iznos od jedne prosječne mjesečne bruto plaće isplaćene u Republici Hrvatskoj prema posljednjem službeno objavljenom podatku tijela države uprave nadležnog za statistiku koju će dostaviti nadležnoj policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji u roku od pet dana od dana izdavanja potvrde iz članka 91. stavka 3. podstavka 1. i stavka 4. ovoga Zakona. Nerealizirana bjanko zadužnica se po isteku svaka tri mjeseca koja se računaju od dana izdavanja, prenosi na novozaposlenog stranog državljanina kojem je izdana potvrda iz članka 91. stavka 3. podstavka 1. i stavka 4. ovoga Zakona, tj. broj aktivnih bjanko zadužnica izdanih od strane poslodavca mora u svakom trenutku biti jednak ili veći od broja zaposlenika kojima je izdana potvrda iz članka 91. stavka 3. podstavka 1. i stavka 4. ovoga Zakona i koji su u radnom odnosu kod poslodavca kraće od tri mjeseca". Ova izmjena predlaže se u cilju minimalizacije troškova za izdavanje novih zadužnica i pojednostavljenje procesa. Također, predlaže se odredbu stavka 7. vezati i na stavak 3. (osim stavka 2.) radi dosljednosti. | Djelomično prihvaćen | Vezano za prijedlog izdavanja bjanko zadužnica koje se, ako su nerealizirane, prenose na novozaposlenog državljanina treće zemlje, isti nije prihvaćen. Naime, upravo iz razloga pravne sigurnosti, kao načela kojim će se voditi u postupcima vezanim za zadužnice, zadužnicu je potrebno dostaviti za svakog državljanina treće zemlje iz članka Nacrta („1 državljanin treće zemlje-jedna zadužnica“). Postupak naplate zadužnice bit će propisan pravilnikom koji donosi ministar unutarnjih poslova. |
| 33 | HGK | V. ODREDBE VAŽEĆEG ZAKONA KOJE SE MIJENJAJU ILI DOPUNJUJU, Članak 37. | Naše članice i ovim putem kreću pažnju kako im velike teškoće u poslovanju uzrokuje činjenica da se propisani rok od 15, odmnosno 45 dana iz stavka 6. premašuje pa nerijetko procedura traje i do 6 mjeseci. | Djelomično prihvaćen | Povećanje broja zahtjeva za dozvole za boravak i rad te za izdavanje viza, u jednom broju slučajeva uzrokuje potrebu za duljim provođenjem postupka. To je osobito vidljivo u situacijama kada je riječ o nepotpunoj dokumentaciji, onoj koja nije podnijeta na vrijeme ili kada se očekuje rješavanje zahtjeva za dozvolu u kratkom roku do dolaska radnika. Dodatno, činjenica je da značajan dio stranih radnika dolazi iz zemalja kojima su potrebne vize za ulazak u EU, te su u određenim situacijama potrebne dodatne provjere, koje također iziskuju vrijeme i ljudske kapacitete. Ministarstvo unutarnjih poslova kontinuirano poduzima mjere kako bi se postupci po zahtjevima za dozvole za boravak i rad i vizama proveli u što je moguće kraćim rokovima. |
| 34 | Bez granica | III.OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 17. | Podržavamo komentar Hrvatskog pravnog centra. | Djelomično prihvaćen | Odgovor dan pod primjedbom HPC-a red. br. 96. |
| 35 | Drago Župarić-Iljić | III.OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 17. | Suglasan sam s komentarom i prijedlogom Hrvatskog pravnog centra. | Djelomično prihvaćen | Odgovor dan pod primjedbom HPC-a red. br. 96. |
| 36 | Drago Župarić-Iljić | III.OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 8. | Pošto Direktiva Vijeća 2003/86/EZ o pravu na spajanje obitelji predviđa da postupak spajanja obitelji može pokrenuti sponzor ili pak članovi njegove obitelji koji se sa sponzorom spajaju, iz toga proizlazi da je iznimno i u odgovarajućim okolnostima, dopušteno podnošenje zahtjeva kada su članovi obitelji već na području države odredišta u kojoj se osobe žele spojiti. Stoga samom činjenicom da se sponzor (osoba pod međunarodnom zaštitom) nalazi u RH, te da lakše može dobiti potrebne informacije te podršku i pomoć u navedenom postupku, kako od nadležnih tijela tako i od organizacija civilnog društva koje pružaju ovakav vid podrške, predlaže se razmotriti i izmjenu članka 59. i to na način da se postupak odobrenja privremenog boravka u slučaju spajanja s osobom pod međunarodnom zaštitom pojednostavni na način na koji to predlaže Hrvatski pravni centar u svom komentaru. | Djelomično prihvaćen | Odgovor dan pod primjedbom HPC br. 72. |
| 37 | MARGARETA GREGUROVIĆ | III.OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 17. | Podržavam prijedlog Hrvatskog pravnog centra | Djelomično prihvaćen | Odgovor dan pod primjedbom HPC-a red. br. 96. |
| 38 | MARGARETA GREGUROVIĆ | III.OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 8. | Podržavam prijedlog Hrvatskog pravnog centra. | Djelomično prihvaćen | Odgovor dan pod primjedbom HPC br. 72. |
| 39 | MARGARETA GREGUROVIĆ | III.OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 4. | U odnosu na postupak spajanja obitelji s osobom kojoj je odobrena međunarodna zaštita trebalo bi omogućiti tj. propisati iznimku u smislu uvođenja duljeg roka za podnošenje zahtjeva za dugotrajnu vizu članovima obitelji koji se spajaju s osobom kojoj je u RH odobrena međunarodna zaštita. | Djelomično prihvaćen | Odgovor dan uz primjedbu HPC br. 56. |
| 40 | Love Carpe Diem d.o.o. | III.OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 59. | Prijedlog LCD-a: Predlaže se u st. 3. dodati novi tekst koje bi glasilo: „- koji su članovi obitelji hrvatskih državljana koji obavljaju poslove pomoraca, brodarca, pilota i vozača u međunarodnom prometu.“ Obrazloženje: Stavak 3. izdvaja određene profesije kao posebno važne; pomorce, brodarce, pilote, vozače u međunarodnom prometu i službenike tijela javne vlasti Republike Hrvatske koji su u okviru obavljanja svoje dužnosti upućeni u inozemstvo prema posebnim propisima. Na temelju te važnosti se propisuju dodatne mogućnosti u pogledu stjecanja stalnog boravaka. Dodatno obilježje je da te profesije uključuju redovito i dugotrajnije izbivanje iz RH. Stoga je zakonodavac ispravno zaključio da se pri obavljanju tih važnih zanimanja hrvatski državljani zasnivaju trajne veze sa državljanima trećih država koji zahtijevaju primjereno zakonsko reguliranje. Ali smatramo da nisu predviđene sve situacije koje se u realnosti ostvaruju i koje traže primjereno reguliranje. Naime, kao što je i olakšano stjecanje stalnog boravka državljanine trećih zemlje koji su u braku sa hrvatskim državljaninom i izbivali iz RH radi obavljanja osobnih poslovnih aktivnosti pomorca, brodarca, pilota i vozača u međunarodnom prijevozu, potrebno je propisati olakšano stjecanje stalnog boravka državljanima trećih zemalja koji su u braku sa hrvatskim državljaninom koji obavlja osobne poslovne aktivnosti pomorca, brodarca, pilota i vozača u međunarodnom prijevozu. Naime, u uvjetima modernog i mobilnog načina života i rada, bračni partneri u povećanom broju slučajeva u kraćim intervalima zajedno borave izvan RH u skladu sa potrebama zaposlenja jednog od njih. To je u potpunosti prepoznato u st. 4., koji propisuje lakše stjecanje stalnog boravka državljaninu treće zemlje koji je član obitelji službenika tijela javne vlasti RH koji je radi obavljanja svoje dužnosti upućen u inozemstvo. Prema tome, naš prijedlog ispunjava tri bitna zakonodavna kriterija koje bi ove izmjene i dopune ZoS-a trebale imati: - ujednačavanje prava državljana trećih zemalja koji su nalaze u situacijama iste vrste, - usklađivanje propisa sa realnostima i imperativnim suvremenog života, i - zaštita i očuvanje bračnog života i zajedništva. Stoga smatramo da se predloženim pristupom olakšavaju situacije u kojima se ne-mali broj pojedinaca nalazi ili će se naći u budućnosti. | Djelomično prihvaćen | Člankom Nacrta kojim se mijenja članak 150. Zakona o strancima propisana je iznimka u slučajevima poslovno uvjetovanog izbivanja iz Republike Hrvatske. U slučaju izbivanja iz privatnih razloga, sada je Nacrtom propisano da kraća izbivanja do 3 dana u kalendarskom mjesecu neće utjecati na razdoblje izbivanja. U svim ostalim slučajevima, kada osoba slobodno bira hoće li ili ne izbivati iz RH, državljani trećih zemalja izbivanja iz Republike Hrvatske moraju prilagoditi zakonom propisanom roku. |
| 41 | Love Carpe Diem d.o.o. | III.OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 29. | Prijedlog LCD-a: Predlaže se da u čl. 99. st. 1. toč. 5. iza riječi „opće sigurnosti“ stavi zarez i doda sljedeći tekst: „…čovječnosti i ljudskog dostojanstva te osobne slobode“. Objašnjenje: Iznenađujuće je da MUP, kao predlagatelj, nije naveo te dvije glave kaznenog zakona. Ako bi ostao prijedlog kako je sada onda bi osobe koje su pravomoćno osuđena za ropstvo, trgovanje ljudima, trgovanje dijelovima ljudskog tijela, silovanja, krijumčarenja ljudi i druga teška kaznena djela mogle dovoditi državljane trećih država u RH u vidu zakonitog poslovanja. Primjer: Kaznena djela ropstva u svrhe seksualnog iskorištavanja, trgovanje ljudima, trgovanje dijelovima ljudskog tijela, krijumčarenje ljudi su globalni problem ljudi i gotovo neizostavno se provode od strane organiziranih skupina međunarodnih kriminalaca. RH je potpisnica međunarodnih konvencija te mnogih snažnije obvezujućih međunarodnih propisa, iz kojih postoje jasne obveze. Sadašnji prijedlog izmjena i dopuna je potpuno slijep prema tim pojavama i obvezama RH. Love Carpe Diem d.o.o., kao ozbiljno poduzeće, ne želi da javnost dovodi posao kojim se bavimo na najbolji mogući način (u ne baš jednostavnim okolnostima) u vezu sa međunarodnim organiziranim kriminalom. Razvijanje negativnog stava kod opće javnosti i poslovnih subjekata može dovesti da počnemo gubiti poslovne partnere. | Djelomično prihvaćen | S aspekta tržišta rada i zapošljavanja prilikom davanja mišljenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje ključno je da poslodavac nije pravomoćno osuđen za kaznena djela iz područja radnih odnosa i socijalnog osiguranja te područja opće sigurnosti, stoga nije izvršena izmjena u članku Nacrta. Međutim, ukazuje se da su sada člankom Nacrta, kojim je izmijenjen članak 93. Zakona o strancima, kao razlog za odbijanje dozvole za boravak i rad sada previđeni i slučajevi kada je osnivač/član društva ili osoba ovlaštena za zastupanje ili njihov opunomoćenik pravomoćno osuđeni za kaznena djela protiv čovječnosti i ljudskog dostojanstva ili osobne slobode. |
| 42 | TEO GILJEVIĆ | III.OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 17. | Predložena izmjena predstavlja potencijalnu prepreku i rizik za članove izbjegličkih obitelji koji se spajaju s osobom kojoj je u RH odobrena međunarodna zaštita obzirom da se može dogoditi da stranke nisu obaviještene o odobrenom privremenom boravku zbog propusta u koordinaciji između nadležnih policijskih uprava koje su odobrile privremeni boravak i veleposlanstva koje bi o navedenom privremenom boravku trebale obavijestiti stranku, a kako bi stranka u roku od najkasnije 2 mjeseca nakon početka valjanosti privremenog boravka mogla podnijeti zahtjev za vizu D. Stoga se u praksi događalo da stranke nisu dobile obavijest da trebaju podnijeti zahtjev za vizu D uslijed čega je prošao rok za podnošenje dugotrajne vize. Uvažavajući navedene izazove koji se javljaju u praksi, treba uz to imati na umu i situaciju u kojoj se izbjegličke obitelji koje se žele spojiti nalaze, samo trajanje postupka odobrenja dugotrajne vize te činjenicu da je nakon podnošenja zahtjeva za dugotrajnu vizu, a prije izdavanja dugotrajne vize, diplomatska misija tj. konzularni ured dužan zatražiti prethodnu suglasnost MVEP-a RH, a MVEP RH prije nego da suglasnost, dužno je zatražiti mišljenja MUP-a RH i Sigurnosno-obavještajne agencije. Stoga je za očekivati da će se u praksi i nadalje događati slučajevi gdje stranke neće unutar 4 mjeseca od početka valjanosti privremenog boravka doći u RH te stoga neće moći prijaviti boravište, slijedom čega bi im uslijed okolnosti na koje nisu mogli utjecati, mogao biti ukinut privremeni boravak. | Djelomično prihvaćen | Člankom Nacrta, sada je propisan najraniji rok za podnošenje zahtjeva za dugotrajnu vizu od 3 mjeseca, umjesto dosadašnjih 2 mjeseca prije početka valjanosti dozvole za boravak i rad, kao i krajnji rok od 3 (umjesto 2) mjeseca nakon početka valjanosti privremenog boravka. S obzirom da je svrha odobrenog privremenog boravka upravo boravak stranca u Republici Hrvatskoj sukladno određenoj svrsi, bilo je potrebno propisati objektivni rok nakon kojeg dolazi do prestanka privremenog boravka. Na ovaj način se nastojalo dodatno ojačati mehanizam kojim bi se jamčilo da se pravo na odobreni boravak konzumira dolaskom na teritorij te spriječile situacije da državljani trećih zemalja dugotrajnu vizu traže pred kraj važenja odobrenog privremenog boravka, čime je upitna i svrha samog boravka. Stoga je sada Nacrtom, a uzimajući u obzir dostavljene primjedbe, propisano ako državljanin treće zemlje u roku od 6 (prije 4) mjeseca od početka valjanosti privremenog boravka. ne prijavi svoje boravište u policijskoj upravi/policijskoj postaji, ukida se privremeni boravak. |
| 43 | TEO GILJEVIĆ | III.OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 8. | Direktiva Vijeća 2003/86/EZ o pravu na spajanje obitelji predviđa da postupak spajanja obitelji može pokrenuti sponzor ili pak članovi njegove obitelji koji se sa sponzorom spajaju. Iznimno Direktivom je u odgovarajućim okolnostima, dopušteno podnošenje zahtjeva kada su članovi obitelji već na području države odredišta u kojoj se osobe žele spojiti. Trenutno Zakon o strancima, u odnosu na spajanje s osobama pod međunarodnom zaštitom, predviđa samo mogućnost da postupak spajanja obitelji pokrenu članovi obitelji koji se spajaju i to podnošenjem zahtjeva za odobrenje privremenog boravka u diplomatskoj misiji odnosno konzularnom uredu RH. Uvažavajući okolnosti u kojima se većina izbjegličkih obitelji nalaze, predlaže se u slučaju spajanja obitelji s osobom kojoj je u RH odobrena međunarodna zaštitom u zakonodavstvo unijeti i mogućnost da postupak može pokrenuti i sponzor tj. osoba pod međunarodnom zaštitom i to na način da se postupak pokrene u RH. Naime samom činjenicom da se sponzor(osoba pod međunarodnom zaštitom) nalazi u RH lakše može dobiti potrebne informacije te podršku i pomoć u navednom postupku, kako od nadležnih tijela tako i od organizacija civilnog društva koje pružaju ovakav vid podrške. | Djelomično prihvaćen | Odgovor dan pod primjedbom HPC br. 72. |
| 44 | TEO GILJEVIĆ | III.OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 4. | Predlaže se u odnosu na postupak spajanja obitelji s osobom kojoj je odobrena međunarodna zaštita propisati iznimku - uvođenje duljeg roka za podnošenje zahtjeva za dugotrajnu vizu članovima obitelji koji se spajaju s osobom kojoj je u RH odobrena međunarodna zaštita. | Djelomično prihvaćen | Odgovor dan uz primjedbu HPC br. 56. |
| 45 | Hrvatski pravni centar | III.OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 17. | Predložena izmjena kojim jedan od razloga za ukidanje privremenog boravka postaje okolnost kada državljanin treće zemlje u roku od četiri mjeseca od početka valjanosti privremenog boravka, ako mu je za ulazak u Republiku Hrvatsku potrebna dugotrajna viza, ne prijavi svoje boravište policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji, predstavlja potencijalnu prepreku i rizik za članove izbjegličkih obitelji koji se spajaju s osobom kojoj je u RH odobrena međunarodna zaštita. Naime, zamijećeno je da se u praksi povremeno događa da stranke nisu obaviještene o odobrenom privremenom boravku zbog problema u koordinaciji između nadležnih policijskih uprava koje su odobrile privremeni boravak i veleposlanstva koje bi o navedenom privremenom boravku trebale obavijestiti stranku, a kako bi stranka u roku od najkasnije 2 mjeseca nakon početka valjanosti privremenog boravka mogla podnijeti zahtjev za vizu D. Stoga se u praksi događalo da stranke nisu dobile obavijest da trebaju podnijeti zahtjev za vizu D uslijed čega je prošao rok za podnošenje dugotrajne vize. Uvažavajući navedene izazove koji se javljaju u praksi, treba uz to imati na umu i situaciju u kojoj se izbjegličke obitelji koje se žele spojiti nalaze, samo trajanje postupka odobrenja dugotrajne vize te činjenicu da je nakon podnošenja zahtjeva za dugotrajnu vizu, a prije izdavanja dugotrajne vize, diplomatska misija tj. konzularni ured dužan zatražiti prethodnu suglasnost MVEP-a RH, a MVEP RH prije nego da suglasnost, dužno je zatražiti mišljenja MUP-a RH i Sigurnosno-obavještajne agencije. Stoga je za očekivati da će se u praksi i nadalje događati slučajevi gdje stranke neće unutar 4 mjeseca od početka valjanosti privremenog boravka doći u RH te stoga neće moći prijaviti boravište, slijedom čega bi im uslijed okolnosti na koje nisu mogli utjecati, mogao biti ukinut privremeni boravak. | Djelomično prihvaćen | Člankom Nacrta, sada je propisan najraniji rok za podnošenje zahtjeva za dugotrajnu vizu od 3 mjeseca, umjesto dosadašnjih 2 mjeseca prije početka valjanosti dozvole za boravak i rad, kao i krajnji rok od 3 (umjesto 2) mjeseca nakon početka valjanosti privremenog boravka. S obzirom da je svrha odobrenog privremenog boravka upravo boravak stranca u Republici Hrvatskoj sukladno određenoj svrsi, bilo je potrebno propisati objektivni rok nakon kojeg dolazi do prestanka privremenog boravka. Na ovaj način se nastojalo dodatno ojačati mehanizam kojim bi se jamčilo da se pravo na odobreni boravak konzumira dolaskom na teritorij te spriječile situacije da državljani trećih zemalja dugotrajnu vizu traže pred kraj važenja odobrenog privremenog boravka, čime je upitna i svrha samog boravka. Stoga je sada Nacrtom, a uzimajući u obzir dostavljene primjedbe, propisano ako državljanin treće zemlje u roku od 6 (prije 4) mjeseca od početka valjanosti privremenog boravka. ne prijavi svoje boravište u policijskoj upravi/policijskoj postaji, ukida se privremeni boravak. |
| 46 | Hrvatski pravni centar | III.OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 8. | Direktiva Vijeća 2003/86/EZ o pravu na spajanje obitelji predviđa da postupak spajanja obitelji može pokrenuti sponzor ili pak članovi njegove obitelji koji se sa sponzorom spajaju. Navedena Direktiva također iznimno i u odgovarajućim okolnostima, dopušta podnošenje zahtjeva kada su članovi obitelji već na području države odredišta u kojoj se osobe žele spojiti. Trenutno Zakon o strancima,u odnosu na spajanje s osobama pod međunarodnom zaštitom, predviđa samo mogućnost da postupak spajanja obitelji pokrenu članovi obitelji koji se spajaju i to podnošenjem zahtjeva za odobrenje privremenog boravka u diplomatskoj misiji odnosno konzularnom uredu RH. Uvažavajući okolnosti u kojima se većina izbjegličkih obitelji nalaze, predlaže se u slučaju spajanja obitelji s osobom kojoj je u RH odobrena međunarodna zaštitom u zakonodavstvo unijeti i mogućnost da postupak može pokrenuti i sponzor tj. osoba pod međunarodnom zaštitom i to na način da se postupak pokrene u RH. Naime samom činjenicom da se sponzor(osoba pod međunarodnom zaštitom) nalazi u RH , lakše može dobiti potrebne informacije te podršku i pomoć u navednom postupku, kako od nadležnih tijela tako i od organizacija civilnog društva koje pružaju ovakav vid podrške. Nadalje, iako se prijedlogom ovih izmjena i dopuna ne predlaže izmjena članka 59. Zakona o strancima, predlaže se ipak, razmotriti i izmjenu članka 59. i to na način da se postupak odobrenja privremenog boravka u slučaju spajanja s osobom pod međunarodnom zaštitom pojednostavni. Naime, pribavljanje dokumenata potrebnih u različitim fazama postupka spajanja obitelji, može predstavljati veliku, a u nekim slučajevima i nepremostivu prepreku za izbjegličke obitelji koje dolaze iz zemalja obuhvaćenih sukobom ili pak iz zemalja iz kojih su osobe izbjegle radi proganjanja od strane vlasti, i koju članovi njihovih obitelji žele napustiti radi spajanja obitelji. Hrvatsko zakonodavstvo propisuje nužnost prilaganja dokaza da član obitelji koji se želi spojiti nije pravomoćno osuđen za kaznena djela (prilikom prvog zahtjeva za privremeni boravak) kao i dokaza kojim se opravdava svrha boravka (rodni listovi, vjenčani list, medicinska dokumentacija i slično), uz obvezu prijevoda i legalizacije. Pritom u slučaju isteka valjanosti dokumenta kojim se dokazuje da član obitelji koji se želi spojiti nije pravomoćno osuđen za kaznena djela, nadležne policijske uprave/postaje koje odlučuju u postupku odobrenja privremenog boravka na temelju spajanja obitelji, zahtjevaju ponovno ishođenje takve potvrde (uključujući ponovni prijevod i legalizaciju takve potvrde). Primjerice, u slučaju državljana Sirije, navedena potvrda valjana je 3 mjeseca, što znači da potvrda često istekne prije nego nadležna policijska uprava uopće krene rješavati zahtjev za privremeni boravak. Dobar primjer pojednostavljenja postupka spajanja izbjegličkih obitelji predstavlja slovensko zakonodavstvo koje u postupku ne traži posebne uvjete za spajanje s osobom pod međunarodnom zaštitom, osim dokazivanja identiteta i određene obiteljske veze s članom obitelji, pri čemu postoji alternativa dokazivanja obiteljskih veza ako stranke nemaju dokumente. Na taj način smanjuje se i broj dokumenata i isprava koje osobe moraju podnijeti, ali i dodatnih uvjeta vezano za isprave kao što je primjerice prijevod putem ovlaštenog tumača i legalizacija dokumenata. Stoga se predlaže razmotriti je li nužno prilagati velik broj dokumenata, te potrebu njihovog prevođenja i legalizacije. Također ističemo da nadležna tijela ne bi trebala zahtijevati od stranaka tj.članova izbjegličkih obitelji (i podredno sponzora) da radi ishođenja dokumenata i isprava potrebnih u postupku spajanja obitelji kontaktiraju s vlastima zemlje podrijetla, a što se zapravo događa, pogotovo u postupku legalizacije. Također, ukazujemo da u praksi rješavanje zahtjeva za privremeni boravak višestruko premašuje rokove iz Zakona o općem upravnom postupku. Naime, u praksi je primjećeno da vrlo često od podnošenja zahtjeva za privremeni boravak u veleposlanstvu RH do zaprimanja zahtjeva i dokumentacije u nadležnoj policijskoj upravi/postaji protekne i do dva/tri mjeseca (ponekad i više). Nadležne policijske uprave/postaje računaju rok za rješavanje zahtjeva tek od kada se zahtjev za privremeni boravak zaprimi u nadležnoj policijskoj upravi/postaji. Izbjeglice se, uslijed okolnosti koje dovode do prisilnog raseljavanja i napuštanja zemlje podrijetla, često razdvajaju od članova svoje obitelji, stoga je velik broj obitelji prije nego steknu uvjete za spajanje, godinama razdvojen. S druge strane, jednom kada se pokrenu, postupci spajanja obitelji (u konkretnom slučaju postupak odobrenja privremenog boravka temeljem spajanja obitelji) u praksi su često dugotrajni. Iako se prijedlogom ovih izmjena i dopuna ne predlaže izmjena članka 60. Zakona o strancima, predlaže se ipak, i to usprkos postojanju rokova propisanih Zakonom o općem upravnom postupku, propisati i Zakonom o strancima rokove unutar kojih je potrebno donijeti odluku o zahtjevu za privremeni boravak, posebice u slučaju spajanja s osobom pod međunarodnom zaštitom. Predlaže se propisati da se rok računa od dana podnošenja zahtjeva za privremeni boravak u diplomatskoj misiji odnosno konzularnom uredu Republike Hrvatske, a ne od zaprimanja zahtjeva u policijskoj upravi/postoji ako se ostane na postojećem zakonodavnom rješenju da se zahtjev za privremeni boravak može podnijeti samo putem veleposlanstva RH. U tom slučaju predlaže se da maksimalni rok za rješavanje zahtjeva za privremeni boravak temeljem spajanja s osobom pod međunarodnom zaštitom iznosi dva mjeseca od dana podnošenja zahtjeva za privremeni boravka u u diplomatskoj misiji odnosno konzularnom uredu Republike Hrvatske | Djelomično prihvaćen | Člankom Nacrta kojim se mijenja članak 58. Zakona o strancima, omogućava osobi koja ima u Republici Hrvatskoj odobren azil ili supsidijarnu zaštitu sukladno propisu kojim se uređuje međunarodna zaštita, podnošenje zahtjeva za spajanje obitelji za člana uže obitelji u policijskoj upravi odnosno postaji, imajući u vidu životne okolnosti članova obitelji i njihovu specifičnu situaciju. Po odobrenju privremenog boravka, članovi obitelji će biti dužni ishoditi vizu D radi ulaska u Republiku Hrvatsku. Ukazuje se na važeći članak 66. Zakona o strancima, kojim se propisuje da član uže obitelji državljanina treće zemlje kojem je odobren azil ili supsidijarna zaštita, za odobrenje privremenog boravka u svrhu spajanja obitelji ne mora pružiti dokaz o zdravstvenom osiguranju i dokaz o osiguranim sredstvima za uzdržavanje. Također, članu uže obitelji koji u postupku odobrenja privremenog boravka ne može pružiti dokaz o postojanju određenog obiteljskog odnosa s državljaninom treće zemlje kojem je odobrena zaštita sukladno propisu kojim se uređuje međunarodna zaštita, mogu se uzeti u obzir i drugi dokazi o postojanju takvog odnosa, koji se procjenjuje sukladno propisu kojim se uređuje opći upravni postupak. U odnosu na primjedbe vezane za putnu ispravu i uvjerenje o nekažnjavanju, ukazuje se da niti Direktiva 86/2003 o pravu na spajanje obitelji ne propisuje iznimku od prilaganja putnog dokumenta članova obitelji, niti vezano za sigurnosni aspekt. Rokovi rješavanja zahtjeva propisani su Zakonom o općem upravnom postupku te počinju teći od dana predaje urednog zahtjeva. |
| 47 | Hrvatski pravni centar | III.OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 4. | Predlaže se u odnosu na postupak spajanja obitelji s osobom kojoj je odobrena međunarodna zaštita omogućiti tj. propisati iznimku u smislu uvođenja duljeg roka za podnošenje zahtjeva za dugotrajnu vizu članovima obitelji koji se spajaju s osobom kojoj je u RH odobrena međunarodna zaštita. Naime, u ovom dijelu postupka sve osobe koje su navršile 12 godina moraju radi uzimanja biometrijskih podataka prilikom podnošenja zahtjeva za dugotrajnu vizu, osobno pristupiti kod nadležnog veleposlanstva RH ili kod vanjskog pružatelja usluga. Veleposlanstva RH, te vanjski pružatelji usluga najčešće se ne nalaze u istoj državi što znači da te osobe za podnošenje zahtjeva za dugotrajnu vizu moraju otići u neku drugu državu. To može značiti da će za ulazak u drugu državu gdje se nalazi veleposlanstvo RH ili vanjski pružatelj usluga također morati ishoditi vizu za ulazak u tu državu, što izbjegličkim obiteljima može predstavljati veliku prepreku. Stoga je za ovu kategoriju osoba potrebno ili propisati dulji rok ili im čak omogućiti podnošenje zahtjeva za vizu D tijekom cijelog razdoblja trajanja privremenog boravka. | Djelomično prihvaćen | Sada je propisan najraniji rok za podnošenje zahtjeva za dugotrajnu vizu od 3 mjeseca, umjesto dosadašnjih 2 mjeseca prije početka valjanosti privremenog boravka, a kao krajnji rok 3 mjeseca nakon početka valjanosti privremenog boravka (umjesto 2). |
| 48 | DAMIR VIDAKOVIĆ | IV. OBRAZLOŽENJE POJEDINAČNIH ODREDABA, Članak 29. | Slažem se s komentarom Ranka Čopa. | Nije prihvaćen | Imajući u vidu da se radi samo o jednom od uvjeta koje poslodavac mora ispunjavati za zapošljavanje državljana trećih zemalja, mišljenja smo da je visina propisanog omjera od 16% za zanimanja koja nisu deficitarna priklana za ostvarenje svrhe predmetne odredbe, a kojom se prije svega štiti domaće radnike. Napominjemo da omjer broja domaćih i stranih radnika mora ispunjavati svaki poslodavac, bez obzira koju djelatnost obavlja. Također, napominjemo da se uvodi i omjer broja domaćih i stranih radnika od 8% i za deficitarna zanimanja. U odnosu na plaće stranih radnika, izričito se propisuje da plaća koju prima državljanin treće zemlje ne smije biti manja od plaće koju primaju zaposleni u RH koji rade na usporedivim radnim mjestima u skladu s posebnim zakonima i kolektivnim ugovorima. U odnosu na smještaj, izričito se propisuje da smještaj mora biti primjeren ako ga osigurava poslodavac ili je on posrednik u osiguravanju smještaja državljaninu treće zemlje, dok će se pravilnikom propisati tehnički uvjeti primjerenog smještaja. Napominjemo da test tržišta rada štiti domaće radnike, pa se izričito propisuje da opseg zahtijevanih uvjeta za obavljanje poslova radnog mjesta naveden u testu tržišta rada ne može biti veći od uvjeta na usporedivim radnim mjestima niti plaća može biti manja od plaće zaposlenih u RH koji rade na usporedivim radnim mjestima u skladu s posebnim zakonima i kolektivnim ugovorima. Na ovaj način štite se domaći radnici u slučaju kada poslodavci na testu tržišta rada postavljaju nerealne uvjete za zapošljavanje i na taj način zaobilaze zapošljavanje domaćih radnika. Također, u slučaju uvođenja uvjeta najniže bruto plaće barem 30% veće od minimalne plaće u RH, došlo bi do diskriminacije domaćih radnika. |
| 49 | Centar za mir, nenasilje i ljudska prava - Osijek | III.OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 74. | Predlažemo da se navedeni članak ne briše i da se zadrži obveza donošenja imigracijske politike. | Nije prihvaćen | Strategija demografske revitalizacije Republike Hrvatske do 2033. godine, koju je donio Hrvatski sabor na sjednici 14. ožujka 2024. godine, šireg je obuhvata i pokriva pitanja koja su ključna za budući razvoj Republike Hrvatske. Dokument koji se odnosi na relevantne politike useljavanja planira se donijeti unutar Strateškog cilja 2. Uravnotežena mobilnost stanovništva, Ključno područje intervencije 2.2. Mobilnost stanovništva, u formatu Nacionalnog plana migracije RH. |
| 50 | Centar za mir, nenasilje i ljudska prava - Osijek | III.OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 66. | Podržavamo komentar Hrvatskog pravnog centra. | Nije prihvaćen | Novi stavak 4. u članku 183. briše se iz Nacrta prijedloga Zakona o izmjenama o dopunama Zakona o strancima, imajući u vidu sudsku praksu Suda pravde EU iz kojih proizlazi da državljaninu treće zemlje nije dovoljno samo odrediti rok za dragovoljni odlazak iz EGP-a, nego se mora i odrediti treća zemlja u koju će ga se prisilno udaljiti. Zbog toga, novi stavak 4. u članku 183. ne bi bio svrsishodan. |
| 51 | ARMANDO ZENZEROVIĆ | VI. RAD DRŽAVLJANA TREĆIH ZEMALJA, Članak 97. | "(5) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, dozvola za boravak i rad može se izdati bez provedbe testa tržišta rada i mišljenja područne službe odnosno ureda Hrvatskog zavoda za zapošljavanje ako se radi o zapošljavanju sezonskog radnika u poljoprivredi, šumarstvu, ugostiteljstvu i turizmu na području Republike Hrvatske u trajanju do 90 dana tijekom kalendarske godine ili ako se radi o produljenju dozvole za boravak i rad za istog poslodavca i istog državljanina treće zemlje." DODATI: I ako udovoljava uvjetima iz članka 126. "Izdavanje plave karte EU-a". | Nije prihvaćen | Člankom 110. Zakona o strancima propisane su kategorije državljana trećih zemalja kojima se mogu izdati dozvole za boravak i rad bez testa tržišta rada i mišljenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, tako je točkom 4. naveden visokokvalificirani državljanin treće zemlje koji ispunjava uvjete za izdavanje “plave karte EU-a”. |
| 52 | Centar za mir, nenasilje i ljudska prava - Osijek | III.OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 30. | Podržavamo prijedlog Centra za mirovne studije. | Nije prihvaćen | Odgovor dan uz točku br. 160. |
| 53 | Centar za mir, nenasilje i ljudska prava - Osijek | III.OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 25. | Predlažemo izmjenu roka s 5 na 15 dana sukladno postojećem uređenju. | Nije prihvaćen | U većini slučajeva, riječ je o objektivnim okolnostima, kao što je prestanak ugovora o radu, a ne o činjenicama koje su nepredvidive ili nepoznate. Stoga je rok od 5 dana ocijenjen dostatnim za dostavu obavijesti nadležnom tijelu, a s obzirom na mogućnosti dostave podnesaka sukladno Zakonu o općem upravnom postupku (poštom, elektroničkim putem…). Nacrtom Zakona sada će se precizirati da se radi o 5 radnih dana. |
| 54 | Centar za mir, nenasilje i ljudska prava - Osijek | III.OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 21. | Podržavamo prijedlog pravobraniteljice vezano uz pokretanje upravnog spora i ne mogućnost ulaganja žalbe na rješenje nadležne policijske uprave odnosno policijske postaje. Osim dugotrajnosti postupka koje ona navodi smatramo da u konkretnom slučaju radnici - državljani trećih zemalja nemaju mogućnost samostalnog pokretanja upravnog spora već su u potrebi angažirati odvjetnika/cu za što su im potrebna financijska sredstva. Sukladno važećem Zakonu o besplatnoj pravnoj pomoći uslugu korištenja sekundarne pravne pomoći imaju mogućnost ostvariti isključivo uz primjenu načela uzajamnosti. | Nije prihvaćen | U prethodnim izmjenama Zakona o strancima, Ministarstvo uprave upozorilo je da protiv rješenja policijskih uprava odnosno policijskih postaja kao ustrojstvenih jedinica Ministarstva unutarnjih poslova, žalbu ne može rješavati Ministarstvo u sjedištu. Ministarstvo uprave je također upozorilo da se Povjerenstvo Vlade Republike Hrvatske ne može smatrati javnopravnim tijelom u smislu odredbe članka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine”, broj: 47/09 i 110/21). Slijedom navedenog, Povjerenstvo za žalbe ne može zamijeniti drugostupanjsko tijelo nadležno za rješavanje žalbi, te je bilo potrebno odredbu uskladiti s odredbom članka 12. Zakona o općem upravnom, kojom je propisano pravo stranke na pravni lijek, na način da stranka može pokrenuti upravi spor sukladno Zakonu o upravnim sporovima. |
| 55 | ARMANDO ZENZEROVIĆ | III.OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 55. | Stavka 6. Trošak postupka vrednovanja znanja, vještina i kompetencija stečenih radnim iskustvom za zanimanja iz stavka 2. ovoga članka snosi U POTPUNOSTI poslodavac. BRISATI "odnosno državljanin treće zemlje". Zašto bi državljanin trećih zemalja snosio trošak? Valjda je u interesu poslodavca da zaposli radnika i platio vrednovanje kako bi obavljao poslove kod poslodavca. | Nije prihvaćen | S obzirom da zahtjev za izdavanje „plave karte EU-a“ može podnijeti i visokokvalificirani državljanin treće zemlje i poslodavac, prihvatljivo je da i troškove postupka vrednovanja znanja, vještina i kompetencija stečenih radnim iskustvom može snositi ili državljanin treće zemlje ili poslodavac. |
| 56 | Centar za mir, nenasilje i ljudska prava - Osijek | III.OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 10. | Podržavamo prijedlog produljenja roka s 5 na 15 dana i to od trenutka saznanja za navedenu okolnost. | Nije prihvaćen | U većini slučajeva, riječ je o objektivnim okolnostima, kao što je prestanak braka ili studiranja, ili prestanak ugovora o radu, a ne o činjenicama koje su nepredvidive ili nepoznate. Stoga je rok od 5 dana ocijenjen dostatnim za dostavu obavijesti nadležnom tijelu, a s obzirom na mogućnosti dostave podnesaka sukladno Zakonu o općem upravnom postupku (poštom, elektroničkim putem…). Nacrtom Zakona sada će se precizirati da se radi o 5 radnih dana. |
| 57 | ARMANDO ZENZEROVIĆ | III.OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 29. | Poslodavac obavlja gospodarsku aktivnost u djelatnosti registriranoj u Republici Hrvatskoj. Ukoliko agencija za privremeno zapošljavanje obavlja gospodarsku djelatnost poslovima ustupanja radnika korisnicima za privremeno obavljanje poslova, HZZ ne bi trebao gledati gospodasku aktivnost u djelatnosti registriranoj u RH krajnjeg Korisnika, već djelatnost Poslodavca (Agencije). Jer u konačnici Poslodavac (Agencija), isplačuje plaću + doprinose (mirovisnko i zdravstveno). Sukladno Zakonu o radu, jasno je definiran odnos Agencije (poslodavac) i Korisnik. Treba bolje formulirati ili dodati novu stavku unutar članka 99. jer nije definirano konkretan odnos između poslodavac-korisnik. | Nije prihvaćen | Činjenica je da se zapošljavanje stranaca dopušta poslodavcima koji obavljaju gospodarsku aktivnost u djelatnosti registriranoj u RH te ispunjavaju druge propisane uvjete. Intencija je da se praćenjem potreba na tržištu rada, zadovolje potrebe onih poslodavaca kojima su radnici nužni za obavljanje djelatnosti u RH. U tom smislu i korisnik kojem agencija za privremeno zapošljavanje kao poslodavac ustupa radnike mora obavljati gospodarsku aktivnost u djelatnosti registriranoj u RH te ispunjavati druge propisane uvjete. Drugim riječima, uvjete koje mora ispunjavati agencija (poslodavac) za zapošljavanje stranaca, mora ispunjavati i korisnik kojem se radnik ustupa. |
| 58 | HGK | VI. RAD DRŽAVLJANA TREĆIH ZEMALJA, Članak 95. | U nastavku dostavljamo izdvojeno mišljenje članice s područja Županijske komore Osijek. Članica smatra kako je neujednačena praksa između policijskih postaja što se tiče procedure ukidanja radne dozvole (u nekim postajama se može isključivo poštom, u drugima isključivo osobno, a u trećima može i mailom). Članica smatra kako je nepotrebno otkazati radnu dozvolu u postaji u kojoj je izdana s obzirom da je sustav umrežen. Poslodavcima i strancima putem sustava e-građani predlaže se omogućiti otkazivanje radne dozvole. Predlaže se jasno odrediti rokove otkazivanja. | Nije prihvaćen | Člankom 131. stavkom 1. Zakonom o općem upravnom postupku propisana je nadležnost tijela koje je ovlašteno donijeti rješenje o ukidanju. Sukladno navedenom, tijelo nadležno za ukidanje rješenja je prvenstveno tijelo koje je rješenje i donijelo. Rokovi koji se primjenjuju u upravnom postupku su također propisani navedenim Zakonom. Vezano za dodavanje pojedinih usluga putem sustav e-građani, navedeno nije predmet ovog Nacrta. |
| 59 | Centar za mir, nenasilje i ljudska prava - Osijek | III.OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 4. | Podržavamo prijedlog izmjena Hrvatskog pravnog centra. | Nije prihvaćen | Odgovor dan uz primjedbu Hrvatskog pravnog centra br. 55. |
| 60 | Centar za mir, nenasilje i ljudska prava - Osijek | III.OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 3. | Podržavamo prijedlog Hrvatskog pravnog centra koji predlaže izmjenu članka 35. i članka 36. | Nije prihvaćen | Odgovor dan uz primjedbu HPC-a pod brojem 44. |
| 61 | Ured pučke pravobraniteljice | III.OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 74. | Člankom 74. Prijedloga Zakona briše se članak 246. ZOS-a. Članak 246. bio je jedini članak u Glavi XVI. IMIGRACIJSKA POLITIKA te je nalagao donošenje imigracijske politike. „Članak 246. (1) Hrvatski sabor će, na prijedlog Vlade, utvrditi načela za provedbu sveobuhvatne imigracijske politike za razdoblje od najmanje pet godina. (2) Vlada će, na temelju načela iz stavka 1. ovoga članka i aktualnog demografskog, gospodarskog i socijalnog stanja, donijeti odluku o broju, mjerilima i uvjetima za useljavanje državljana trećih zemalja za svaku kalendarsku godinu.“ Brisanjem članka 246. ukida se zakonska obveza donošenja imigracijske politike, kao i njenih načela. Strategija demografske revitalizacije Republike Hrvatske do 2033. godine, koju je Hrvatski sabor usvojio 14. ožujka 2024. godine, ukazuje kako je, da bi se postigla demografska održivost, potrebno koncipirati sveobuhvatnu populacijsku politiku koja objedinjuje mjere brojnih javnih politika, a provodit će se prvenstveno, između ostalog, kroz: • migracijsku politiku koja će pridonijeti uravnoteženim migracijskim kretanjima u skladu s potrebama tržišta rada i društva, gdje će poseban naglasak biti stavljen na povratne migracije hrvatskih državljana koji su se odselili nakon ulaska u Europsku uniju te na hrvatsku dijasporu. Strategija demografske revitalizacije RH do 2033. godine, u okviru koje je doneseno dvanaest (12) ključnih sektorskih strategija, nacionalnih planova i programa te akcijskih planova važnih za ostvarivanje strateških demografskih ciljeva. Niti jedan od tih planskih strateških dokumenata nije posvećen (isključivo) (i)migracijskoj i/ili integracijskoj politici ili načelima. Međutim, promjene migracijskih obrazaca u Republici Hrvatskoj nisu pratili adekvatni strateški dokumenti vezani za područje migracija i integracije već ad hoc rješenja. Republika Hrvatska je dosad imala dva dokumenta migracijske politike, koji su nastali kao rezultat obveza prema Europskoj uniji. Migracijska politika Republike Hrvatske za 2007/2008. godinu usvojena je u srpnju 2007. godine i sadržavala je mjere i aktivnosti koje su se većinom odnosile na izmjenu i dogradnju pravnog okvira vezanog uz područje migracija u svrhu usklađivanja s pravnom stečevinom Europske unije, a u veljači 2013. donesena je Migracijska politika Republike Hrvatske za razdoblje 2013–2015., definirana kao okvir kojim se stvaraju preduvjeti za migracijska kretanja kojima će se poticati one vrste i oblike migracija kojima se potiče gospodarski rast i napredak Republike Hrvatske i kojom se daje puni obol dogovorenoj zajedničkoj politici Europske unije na području migracija. Od 2015. godine Republika Hrvatska nema strateški dokument u području upravljanja migracija, a niti sa migracijama povezanim integracijskim politikama i mjerama . Iako se u Strategiji demografske revitalizacije RH navodi da će, s obzirom na nepovoljne demografske procese Republika Hrvatska i u narednim godinama imati veliku potrebu za radnom snagom iz inozemstva te će potrebe za njima rasti u svim djelatnostima, te je stoga potrebno donijeti dugoročnu migracijsku politiku koja će moći adekvatno odgovoriti na buduće gospodarske zahtjeve te se ukazuje da je sve veći broj stranaca u RH iz geografski udaljenijih područja, što će dovesti do porasta etničkih i kulturnih različitosti u društvu, te otvoriti pitanja o njihovu stalnom naseljavanju i njihovoj integraciji u hrvatsko društvo, na što hrvatsko društvo i Vlada trebaju adekvatno odgovoriti, u Strategiji se ne navode rokovi, osim općenitog roka primjene Strategije, do 2033. godine, odnosno u idućih 10 godina. Premda je pozitivno da Strategija kao smjernice na području mobilnosti stanovništva navodi donošenje sveobuhvatne migracijske politike, osnivanje Ureda koji će koordinirati i nadzirati provođenje mjera i učinke migracijske i integracijske politike, unaprjeđenje sustava prikupljanja migracijske statistike (registar stanovništva), omogućavanje uspješne integracije i uključivanja u društvo svih kategorija migranata te poticanje lokalne samouprave da razvija integracijske programe u lokalnoj zajednici, kao i senzibiliziranje javnosti o migrantima u svrhu prevencije diskriminacije, rasizma i ksenofobije, ukidanje članka 246. ZOS-a uklanja zakonsku obvezu i točno određene rokove unutar kojih je bilo potrebno donijeti (barem) imigracijsku politiku. Strategija demografske revitalizacije RH navodi da je provođenje postupka vrednovanja tijekom provedbe Strategije planirano (tek) u četvrtom kvartalu 2028. godine, te ćemo tek za 4 godine imati informacije o tome je li sveobuhvatna migracijska politika i donesena te kakvi su joj (eventualni) učinci. Pučka pravobraniteljica već godinama u svojem godišnjem izvješću Hrvatskom saboru ukazuje na nedorečenost i nepostojanje sveobuhvatnih migracijskih i integracijskih strategija i planova, a u godišnjem izvješću za 2022. godinu smo i preporučili Vladi RH da što skorije usvoji migracijsku politiku kao i da usvoji (novi) Akcijski plan za integraciju osoba s odobrenom međunarodnom zaštitom. Vlada RH se u Mišljenju u odnosu na Izvješće pučke pravobraniteljice za 2022. godinu nije osvrnula na ovu preporuku. Slijedom navedenog, smatramo da čl. 74. Prijedloga Zakona treba biti izmijenjen na način da glasi: Mijenja se članak 246. ZOS-a i glasi: „(1) Hrvatski sabor će, na prijedlog Vlade i u skladu sa Strategijom demografske revitalizacije Republike Hrvatske do 2033. godine, usvojiti sveobuhvatnu migracijsku politiku za razdoblje do 2033. godine. (2) Vlada će, na temelju Strategije iz stavka 1. ovoga članka i aktualnog demografskog, gospodarskog i socijalnog stanja, donijeti odluku o broju, mjerilima i uvjetima za useljavanje državljana trećih zemalja za svaku kalendarsku godinu.“ | Nije prihvaćen | Strategija demografske revitalizacije Republike Hrvatske do 2033. godine, koju je donio Hrvatski sabor na sjednici 14. ožujka 2024. godine, šireg je obuhvata i pokriva pitanja koja su ključna za budući razvoj Republike Hrvatske. Dokument koji se odnosi na relevantne politike useljavanja planira se donijeti unutar Strateškog cilja 2. Uravnotežena mobilnost stanovništva, Ključno područje intervencije 2.2. Mobilnost stanovništva, u formatu Nacionalnog plana migracije RH. |
| 62 | Centar za mirovne studije | III.OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 9. | Podržavamo prijedlog Pravobraniteljice za djecu RH | Nije prihvaćen | Odgovor dan kod primjedbe pod red. br. 74. |
| 63 | Ured pučke pravobraniteljice | III.OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 69. | Člankom 69. Prijedloga Zakona mijenja se članak 239. stavak 1. ZOS-a kojim se, između ostalog, navodi da „inspekcijski nadzor nad smještajem sezonskih radnika iz članka 104. i smještajem državljana trećih zemalja kojima je izdana dozvola za boravak i rad na temelju članka 97. ovoga Zakona, obavljaju inspektori i državni službenici tijela državne uprave nadležnog za inspekcijske poslove.“ Iz ovako stipulirane odredbe nije jasno tko obavlja inspekcijski nadzor nad smještajem sezonskih radnika i državljana trećih zemalja koji imaju izdanu dozvolu za boravak i rad. U obrazloženju danom uz predložene izmjene spomenutog članka, navodi se da se daje ovlast Državnom inspektoratu za provedbu inspekcijskog nadzora nad smještajem sezonskih radnika i državljana trećih zemalja koji imaju izdanu dozvolu za boravak i rad temeljem članka 97. ovoga Zakona. Pritom ostaje nedovoljno jasno koji to inspektori (za područje radnih odnosa; zaštite na radu; sanitarni inspektori; građevinski inspektori) i državni službenici Državnog inspektorata, temeljem članka 239. stavka 1. ZOS-a, postaju nadležni za obavljanje nadzora. Stoga ovu iznimno važnu odredbu ZOS-a predlažemo dodatno pojasniti i precizno definirati, te pri određivanju ovlasti i načina provođenja nadzora, uzeti u obzir i zaštitu prava na privatnost radnika u skladu sa relevantnim odredbama Ustava, europskog i međunarodnog prava. | Nije prihvaćen | Ovim Nacrtom se propisuje ovlast tijela za provođenje inspekcijskog nadzora nad smještajem stranih radnika (sezonskih radnika i državljana trećih zemalja kojima je izdana dozvola za boravak i rad na temelju članka 97. ovoga Zakona, kada smještaj osigurava poslodavac). Državni inspektorat će posebnim aktima utvrditi nadležnu inspekciju za provođenje nadzora. |
| 64 | Ured pučke pravobraniteljice | III.OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 45. | Člankom 45. Prijedloga Zakona mijenja se članak 129. ZOS-a te se stavkom 8. propisuje da nositelj „plave karte EU-a“ za vrijeme njezina važenja može biti nezaposlen višekratno ili jednokratno do tri mjeseca, ako ima „plavu kartu EU-a“ kraće od dvije godine, do šest mjeseci, ako ima „plavu kartu EU-a“ duže od dvije godine, a najdulje do 12 mjeseci zbog bolesti, invaliditeta ili korištenja mjera uređenim propisom o rodiljnim i roditeljskim potporama. Navedenom odredbom okolnosti bolesti, invaliditeta i korištenja mjera uređenim propisom o rodiljnim i roditeljskim potporama kod nositelja „plave karte EU-a“ prepoznaju se kao okolnosti temeljem kojih se produžuje razdoblje nezaposlenosti unutar kojega se može tražiti novo zaposlenje, dok se te okolnosti ne prepoznaju kao takve kod ostalih radnika - državljana trećih zemalja. Stoga predlažemo da se navedene okolnosti prepoznaju kao opravdani razlog produženja razdoblja nezaposlenosti i za ostale radnike – državljane trećih zemalja te da se sukladno tome izmjeni odredba čl. 103.a. prijedloga Zakona. | Nije prihvaćen | Specifično zakonodavno rješenje za nositelje „plave karte EU-a” uređeno je zbog usklađivanja s novom Direktivom 2021/1883 o uvjetima za ulazak i boravak državljana trećih zemalja u svrhu zapošljavanja visokokvalificiranih radnika. Cilj navedene Direktive je privlačenje i zadržavanje visokokvalificiranih državljana trećih zemalja, kako bi se adresirao manjak radne snage i vještina u ključnim sektorima gospodarstva s kojim se suočava EU, kao i poticanje inovacija. Stoga niz odredbi navedene Direktive, koja je ovim Nacrtom transponirana u nacionalno zakonodavstvo propisuje posebne uvjete i prava za tu kategoriju osoba, a u cilju njihovog privlačenja i zadržavanja. |
| 65 | Ured pučke pravobraniteljice | III.OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 25. | Člankom 25. Prijedloga Zakona predlaže se u članku 95. stavku 1. ZOS-a skratiti rok, sa sadašnjih 15 na pet dana, u kojemu je poslodavac, ali i državljanin treće zemlje, dužan obavijestiti policijsku upravu odnosno policijsku postaju o prestanku ugovora o radu ili prestanku postojanja drugih uvjeta na temelju kojih je izdana dozvola za borak i rad. Skraćenje roka obrazlaže se time da je poslodavac „i u kraćim rokovima dužan odjaviti radnika s mirovinskog osiguranja u slučaju prestanka radnog odnosa.“ Predlažemo zadržati postojeći rok od 15 dana kako bi prvenstveno radnik - državljanin treće zemlje, koji nije nužno upoznat s ovom obvezom, ali i poslodavac, imali dovoljno vremena za obavijestiti policijsku upravu odnosno policijsku postaju, i to ne samo kada se radi o prestanku ugovora o radu, nego i o prestanku postojanja drugih uvjeta na temelju kojih je izdana dozvola za boravak i rad. Ovo tim više jer je postupanje poslodavca, ali i državljanina treće zemlje, protivno članku 95. stavku 1. ZOS-a prekršajno sankcionirano. Naime, člankom 79. Prijedloga Zakona, mijenja se članak 251. ZOS-a, na način da se člankom 251. stavkom 1. točkom 3., te stavkom 2. i stavkom 3. točkom 3. prekršajno sankcioniraju, tj. propisuju novčane kazne za poslodavce (pravne i fizičke osobe te odgovorne osobe poslodavca) u iznosu od 100,00 do 1500,00 eura, dok je novčana kazna za državljanina treće zemlje temeljem članka 251. stavka 4. točke 10. ZOS-a, propisana u iznosu od 50,00 do 700,00 eura. Podredno, predlažemo postojeći rok od 15 dana zadržati u slučajevima kada obavijest podnosi radnik - državljanin treće zemlje, a predloženi rok od pet dana zadržati samo u slučajevima kada obavijest podnosi poslodavac | Nije prihvaćen | U većini slučajeva, osobito ako je riječ o prestanku ugovora o radu, radi se o objektivnim činjenicama, a ne o činjenicama koje su nepredvidive ili nepoznate. Stoga je rok od 5 dana ocijenjen dostatnim za dostavu obavijesti nadležnom tijelu, a s obzirom na mogućnosti dostave podnesaka sukladno Zakonu o općem upravnom postupku (poštom, elektroničkim putem…). Nacrtom Zakona sada će se precizirati da se radi o 5 radnih dana. |
| 66 | Ured pučke pravobraniteljice | III.OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 24. | Člankom 24. Prijedloga Zakona mijenja se članak 94. stavak 1. ZOS-a na način da se propisuju novi uvjeti za ukidanje dozvola za boravak i rad. Međutim, stavak sadrži čitav niz situacija kada se dozvola za boravak i rad ukida zbog uvjeta za koji je odgovoran poslodavac (primjerice, kada poslodavac ne isplaćuje plaću ili doprinose, ili ne poštuje propise o radu, obveznom zdravstvenom i mirovinskom osiguranju i druge propise), dok pravu „sankciju“ odnosno posljedicu snosi radnik, koji ostaje bez dozvole za boravak i rad. Nije jasno mora li radnik - državljanin treće zemlje u toj situaciji odmah napustiti Republiku Hrvatsku, odnosno u kojim rokovima to mora učiniti, a ukidanjem dozvole za boravak i rad stavlja ga se u nepovoljniji položaj od radnika koji su dali otkaz kod takvog poslodavca. Naime, u slučaju da mu poslodavac, primjerice, ne isplaćuje plaću, radniku se više „isplati“ dati otkaz ugovora o radu, iako nije kriv za nastale okolnosti, jer u tom slučaju i dalje ima važeću dozvolu za boravak i rad te ima pravo koristiti vrijeme nezaposlenosti u kojem može tražiti novog poslodavca (sukladno članku 103.a. Prijedloga Zakona), nego tražiti isplatu plaće i prijaviti poslodavca za prekršaj, a što zasigurno nije željeni učinak odredbe. Stoga bi se radnicima kojima se dozvola za boravak i rad ukida iz razloga za koji je odgovoran poslodavac trebalo omogućiti adekvatno prijelazno razdoblje u kojem mogu tražiti novo zaposlenje. S obzirom da se u novom stavku 5. ovog članka Prijedloga Zakona navodi da će državljanin treće zemlje biti upozoren da će se dozvola za boravak i rad ukinuti, smatramo da bi se trebao propisati sadržaj upozorenja, uključujući upoznavanje sa svim popratnim posljedicama ukidanja dozvole za boravak i rad, te rok između dostave upozorenja državljaninu treće zemlje i ukidanja dozvole za boravak i rad, u kojem državljanin treće zemlje može tražiti novog poslodavca, a za koji je poželjno da odgovara razdoblju nezaposlenosti iz čanka 103.a. Prijedloga Zakona (60 dana). | Nije prihvaćen | Važećim Zakonom u opisnom slučaju bi se dozvola za boravak i rad ukinula te bi strani radnik bio dužan napustiti Republiku Hrvatsku. Nacrtom Zakona o izmjenama i dopunama pruža se dodatna zaštita stranih radnika, u vidu prethodne obavijesti (stavak 5.) da se vodi postupak ukidanja zbog uvjeta za koje je odgovoran poslodavac, a kako bi na vrijeme iskoristio zaštitni mehanizam koji mu omogućava nezaposlenost (ostanak na teritoriju temeljem dozvole za boravak i rad koja se neće automatsku ukinuti te pronalazak novog poslodavca u vremenskom periodu od najduže 60 dana). Vezano za neisplatu plaće, s aspekta Zakona o radu nema zapreke da se radnici državljani trećih zemalja koriste pravnim sredstvima zaštite iz članka 133. istog Zakona, odnosno da se u slučaju povrede prava iz radnog odnosa, u propisanim rokovima, obrate poslodavcu sa zahtjevom za zaštitu povrijeđenog prava, odnosno da pokrenu sudski postupak protiv poslodavca pred nadležnim sudom. |
| 67 | Ured pučke pravobraniteljice | III.OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 13. | Člankom 13. Prijedloga Zakona mijenja se članak 69. stavak 2. ZOS-a na način da isti glasi: „(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, državljaninu treće zemlje može se odobriti autonomni boravak ako ispunjava uvjete iz članka 59. stavka 1. točaka 2. do 4. te točaka 6. i 7. ovoga Zakona i ako je u trenutku smrti osobe na temelju koje mu je odobren privremeni boravak u svrhu spajanja obitelji ili u svrhu životnog partnerstva imao odobren privremeni boravak u svrhu spajanja obitelji ili u svrhu životnog partnerstva u neprekidnom trajanju od tri godine.“ Analizom postojeće/važeće odredbe te odredbe predložene izmjene članka 69. stavka 2. ZOS-a, razvidno je da se za mogućnost iznimnog odobrenja autonomnog boravka u RH propisuju naizgled isti uvjeti s tim da postojeća odredba nalaže da strani državljanin, u slučaju da je osoba na temelju koje mu je odobren privremeni boravak u svrhu spajanja obitelji umrla, mora u tome trenutku imati (sadašnjost/prezent) odobren privremeni boravak u svrhu spajanja obitelji ili u svrhu životnog partnerstva u neprekidnom trajanju od tri godine, dok s druge strane predložena izmjena odredbe nalaže da je strani državljanin, da bi mu se eventualno iznimno odobrio autonomni boravak, u trenutku smrti osobe na temelju koje mu je odobren privremeni boravak u svrhu spajanja obitelji ili u svrhu životnog partnerstva, morao prethodno imati (prošlost/perfekt) odobren privremeni boravak u istu svrhu u neprekidnom trajanju od tri godine. Mišljenja smo da se predloženim jezičnim modifikacijama zapravo ne postiže svrha odredbe stavka 2. članka 69. ZOS-a, budući da i dalje nismo u mogućnosti prepoznati iznimku od pravila koje je sazdano stavkom 1. istoga članka ZOS-a. Naime, ukoliko je strani državljanin, da bi mu se iznimno odobrio autonomni boravak u RH, u trenutku smrti osobe na temelju koje mu je odobren privremeni boravak u svrhu spajanja obitelji ili u svrhu životnog partnerstva već imao prethodno odobren privremeni boravak po istoj osnovi u neprekidnom trajanju od tri godine, ostaje nejasno zbog čega se izravno ne primijeni odredba stavka 1. članka 69. ZOS-a. Nije razvidno kakvu iznimku od pravila predstavlja predložena odredba stavka 2. toga članka ZOS-a budući da se u oba slučaja inzistira na tome da strani državljanin mora imati prethodno odobreni privremeni boravak u RH u neprekidnom trajanju od tri godine. I dalje je nejasno da li se pod odobrenim privremenim boravkom podrazumijeva faktično trajanje obiteljske/bračne zajednice/izvanbračne zajednice/životnog partnerstva/neformalnog životnog partnerstva ili predložena norma naglasak stavlja na formalno-pravnom odobrenju boravka u neprekidnom trajanju od tri godine. U tom kontekstu smatramo da se normom mora prezentirati jasna razlika odnosa pravilo-iznimka na način da se iz iznimke može iščitati kako trenutak smrti osobe na temelju koje je odobren boravak u konkretnom slučaju ne znači automatizmom obvezu napuštanja RH, ako je brak/izvanbračna zajednica/životno partnerstvo/neformalno životno partnerstvo trajalo kraće od tri godine, imajući u vidu da je smrt hrvatskog državljanina koji predstavlja temelj za spajanje navedenih zajednica zapravo neočekivana, nepredvidiva i izvanredna situacija zbog koje pravne posljedice ne bi trebao ispaštati strani državljanin. Naime, nameće se pitanje da li se autonomni boravak može iznimno odobriti stranom državljaninu koji rješenjima Ministarstva unutarnjih poslova (dalje: MUP) ima odobren privremeni boravak u trajanju od tri godine u kontinuitetu, a njegov bračni drug/izvanbračni drug/životni partner/neformalni životni partner premine nakon npr. dvije godine i jednog mjeseca trajanja bračne zajednice/životnog partnerstva ili će MUP za tu osobu donijeti rješenje o napuštanju RH budući da neka od navedenih zajednica nije faktično/stvarno trajala tri godine neprekidno. Budući smo mišljenja da predložena izmjena odredbe stavka 2. članka 69. ZOS-a i dalje ne rješava uočenu dvojbu, predlažemo istu preformulirati/precizirati na način da se u konačnici može nesporno prepoznati njezina intencija. | Nije prihvaćen | Direktivom Vijeća 2003/86/EZ o pravu na spajanje obitelji, člankom 15. stavkom 1. propisuje se da nakon najviše pet godina boravka i pod uvjetom da članu obitelji nije odobrena boravišna dozvola zbog razloga koji se ne odnose na spajanje obitelji, supružnik ili nevjenčani partner i dijete koje je postalo punoljetno imaju po podnošenju zahtjeva, ako se isti traži, pravo na autonomnu boravišnu dozvolu, neovisno o dozvoli sponzora. Stavkom 3. propisano je da u slučaju udovištva, razvoda, rastave ili smrti rodbine prvog stupnja u izravnoj uzlaznoj ili silaznoj liniji, autonomna boravišna dozvola može se izdati na zahtjev, osobama koje su ušle na temelju spajanja obitelji. Države članice utvrđuju odredbe kojima se osigurava odobravanje autonomnih boravišnih dozvola u slučaju posebno teških okolnosti. Stavkom 4. propisano je da su nacionalnim pravom utvrđeni uvjeti koji se odnose na odobravanje i trajanje autonomne boravišne dozvole. Prilikom prenošenja Direktive u nacionalno zakonodavstvo, imalo se na umu odobrenje autonomnog boravka državljaninu treće zemlje koji je imao odobrene privremene boravke u svrhu spajanja obitelji u neprekidnom trajanju od tri godine do trenutka smrti osobe na temelju koje mu je odobren boravak. Policijske uprave odnosno postaje nemaju saznanja o činjenici smrti bračnog ili izvanbračnog druga, već je dužnost stranke obavijestiti o svim promjenama koje utječu na privremeni boravak. Kako primjena članka 69. stavak 2. ne bi ovisila o tome kada će i hoće li stranka obavijestiti o činjenici smrti bračnog ili izvanbračnog druga, sada je decidirano propisano da privremeni boravak mora trajati najmanje tri godine u trenutku smrti bračnog ili izvanbračnog druga. U konkretnom primjeru ( stranac ima odobren privremeni boravak u trajanju od tri godine u kontinuitetu, a njegov bračni drug/izvanbračni drug/životni partner/neformalni životni partner je preminuo nakon npr. dvije godine i jednog mjeseca trajanja bračne zajednice/životnog partnerstva), nema uvjeta za odobrenje autonomnog boravka. Stranka može svoj status regulirati u neku drugu svrhu sukladno članku 57. Zakona o strancima. |
| 68 | Ured pučke pravobraniteljice | III.OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 10. | Člankom 10. Prijedloga Zakona, predlaže se iza članka 62. ZOS-a dodati naslov „Obveze državljanina treće zemlje“ i novi članak 62.a, kojim se propisuje da je državljanin treće zemlje dužan obavijestiti policijsku upravu odnosno policijsku postaju o prestanku postojanja uvjeta na temelju kojih mu je odobren privremeni boravak, u roku od pet dana od dana nastupa okolnosti. U obrazloženju danom uz predloženi članak ne navodi se razlog predlaganja upravo roka od pet dana, već se navode primjeri uvjeta na temelju kojih je odobren privremeni boravak (prestanak braka ili životnog partnerstva, prestanak studiranja). Predloženi rok smatramo pretjerano kratkim te predlažemo rok od 15 dana, koji smatramo primjerenim, osobito uzimajući u obzir da se postupanje državljanina treće zemlje protivno čl. 62.a predlaže prekršajno sankcionirati. Naime, člankom 79. Prijedloga Zakona, mijenja se članak 251. ZOS-a, na način da se u članku 251. stavku 4. točki 5. prekršajno sankcionira, tj. propisuje novčana kazna u iznosu od 50,00 do 700,00 eura ukoliko državljanin treće zemlje nije u propisanom roku iz članka 62.a. o prestanku postojanja uvjeta na temelju kojih mu je odobren privremeni boravak obavijestio policijsku upravu odnosno policijsku postaju. Stoga držimo da je rok od 15 dana prikladniji s obzirom na različite životne situacije u kojima se osoba može naći u trenutku prestanku postojanja uvjeta temeljem kojih mu je odobren privremeni boravak te istovremeno prekršajne sankcije u slučaju nepravovremenog obavještavanja policijske uprave ili postaje o nastupu takvih okolnosti. | Nije prihvaćen | U većini slučajeva, riječ je o objektivnim okolnostima, kao što je prestanak braka ili studiranja, ili prestanak ugovora o radu, a ne o činjenicama koje su nepredvidive ili nepoznate. Stoga je rok od 5 dana ocijenjen dostatnim za dostavu obavijesti nadležnom tijelu, a s obzirom na mogućnosti dostave podnesaka sukladno Zakonu o općem upravnom postupku (poštom, elektroničkim putem…).Nacrtom Zakona sada će se precizirati da se radi o 5 radnih dana. |
| 69 | Ured pučke pravobraniteljice | III.OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 6. | Člankom 6. Prijedloga Zakona, predlaže se, između ostalog, u članku 55. ZOS-a izmijeniti stavak 3. na način da glasi: „(3) Državljanin treće zemlje kojem je istekao rok važenja privremenog boravka, a nije mu potrebna viza za ulazak u Republiku Hrvatsku, može nastaviti boraviti na kratkotrajnom boravku nakon isteka roka važenja privremenog boravka.“ Mišljenja smo, posebice u slučaju kada je državljanin treće zemlje pravovremeno primijenio odredbu članka 62. stavka 1. ZOS-a te svoj zahtjev za produljenje odobrenja privremenog boravka podnio uredno najkasnije 60 dana prije isteka roka važećeg odobrenja za privremeni boravak u policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji prema mjestu svoga boravišta, da takva osoba ne smije trpjeti pravne posljedice ukoliko njegov zahtjev ne bude riješen u roku propisanom stavkom 3. istoga članka ZOS-a (Ministarstvo, putem policijske uprave odnosno policijske postaje, dužno je o zahtjevu za produljenje privremenog boravka odlučiti prije isteka roka važećeg odobrenja za privremeni boravak). Naime, u slučaju zaprimanja većeg broja zahtjeva stranih državljanina za reguliranje svoga statusa u RH može se dogoditi da MUP, zbog nedostatnih ljudskih kapaciteta tj. nedovoljnog broja izvršitelja raspoređenih na poslovima boravka stranaca, nije u mogućnosti pravovremeno i dovoljno efikasno odlučiti o meritumu zaprimljenih zahtjeva. Stoga, potrebno je imati u vidu da sadržaj prava osobe na privremenom ili kratkotrajnom boravku u RH nije isti pa tako ukazujemo na to da je odredbom članka 1. stavka 4. ZOS-a, propisana obveza državljanima treće zemlje na privremenom, dugotrajnom boravištu ili stalnom boravku da reguliraju obvezno zdravstveno osiguranje sukladno propisima kojima se uređuje obvezno zdravstveno osiguranje i zdravstvena zaštita stranaca u Republici Hrvatskoj, dok ta obveza ne postoji za osobe na kratkotrajnom boravku pa je razvidno da bi, u slučaju usvajanja predložene odredbe državljanin treće zemlje, bez svoje krivnje, izgubio pravo na zdravstveno osiguranje što implicira odgovornost RH za nastanak eventualnih ozbiljnih posljedica. | Nije prihvaćen | Ukazujemo da je člankom 62. stavak 2. Zakona o strancima, koji ovim izmjenama i dopunama nije mijenjan, propisano da državljanin treće zemlje koji je podnio zahtjev za produljenje odobrenja privremenog boravka prije isteka roka važećeg privremenog boravka može ostati u Republici Hrvatskoj do izvršnosti odluke o zahtjevu. Navedeno se u praksi primjenjivalo i na situacije produljenja dozvole za boravak i rad (članak 92. Zakona). Člankom Nacrta kojim se mijenja članak 92., sada je izričito propisano da u slučaju produljenja dozvole za boravak i rad za istog poslodavca i u istom zanimanju državljanin treće zemlje može ostati i raditi u Republici Hrvatskoj do izvršnosti odluke o zahtjevu (ako je zahtjev za produljenje podnijet najkasnije 30 dana prije isteka dozvole za boravak i rad). U slučaju produljenja privremenog boravka, odnosno dozvole za boravak i rad ne radi se o kratkotrajnom boravku, pa se na njih ne odnosi članak 55. Zakona. Članak Nacrta kojim se mijenja članak 55. stavak 3., odnosi se na državljane trećih zemalja kojima nije potrebna viza za ulazak u RH i koji ne podnose zahtjev za produljenje privremenog boravka, odnosno dozvole za boravak i rad, već koji nakon isteka odobrenja boravka, žele u Republici Hrvatskoj boraviti primjerice turistički, a bez obveze napuštanja Republike Hrvatske. Navedeno ne se primjenjuje na sezonske radnike, koji su u obvezi napustiti Republiku Hrvatsku. Državljanin treće zemlje ostvaruje zdravstvenu zaštitu u Republici Hrvatskoj sukladno Zakonu o obveznom zdravstvenom osiguranju i zdravstvenoj zaštiti stranaca u Republici Hrvatskoj. |
| 70 | Centar za mirovne studije | III.OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 3. | Podržavamo prijedlog Hrvatskog pravnog centra. | Nije prihvaćen | Odgovor dan uz primjedbu HPC-a pod brojem 44. |
| 71 | Centar za mirovne studije | MINISTARSTVO UNUTARNJIH POSLOVA | Podržavamo predložene izmjene Zakona o strancima koje su usmjerene na produljenje vremena važenja dozvole za boravak i rad, omogućavanje perioda kojeg državljani trećih zemalja mogu provesti u nezaposlenosti bez automatskog gubitka dozvole za boravak i rad te sve one izmjene koje su usmjerene na zaštitu radnika iz trećih zemalja. Podržavamo i one izmjene koje jasnije definiraju uvjete koje mora zadovoljiti poslodavac koji zapošljava državljane trećih zemalja poput one da poslodavac odnosno subjekt domaćin ne može biti ranije pravomoćno osuđivan za kaznena iz područja radnih odnosa i socijalnog osiguranja. U nastavku iznosimo općeniti komentar na predloženi tekst Zakona o strancima te upućujemo na komentare koje smo dali u prethodnim ciklusima javnih savjetovanja a i dalje su iznimno relevantni. Nadalje dajemo i konkretne prijedloge po pojedinim člancima. • U brojnim člancima Zakona o strancima stoji kako žalba na odluku Ministarstva unutarnjih poslova nije dopuštena, ali se može pokrenuti upravni spor. Centar za mirovne studije upozorava kako bi Zakon trebao predviđati mogućnost žalbe o kojoj odlučuje Povjerenstvo za žalbe koje imenuje Vlada Republike Hrvatske. Ustavnopravni poredak Republike Hrvatske (čl. 18.) jamči pravo na pravni lijek koje može biti samo iznimno isključeno u slučajevima određenima zakonom ako je osigurana druga pravna zaštita. Nije jasno zašto bi ovo rješenje bilo iznimka niti koja je osnova takve odluke. Dapače, žalba protiv rješenja način je da se zakonitost i osnovanost utvrdi u najbržem postupku te se time, ne samo omogući pristup pravdi, već i rastereti pravosudni sustav i smanji broj dugotrajnih upravnih sporova. • Predlažemo da se Članak 5. stavak 2. Zakona o strancima koji uređuje provođenje sigurnosne provjere za državljanina treće zemlje izmjeni na način da se članak 5. stavak 2 formulira na sljedeći način: (2) U odlukama koje se donose sukladno odredbama ovoga Zakona, na temelju sigurnosne provjere u svrhu utvrđivanja razloga nacionalne sigurnosti, navest će se zakonska odredba te oni podaci koji predstavljaju barem „suštinu razloga” zbog kojih je donesena određena odluka. Trenutnim propisom u potpunosti se zanemaruje načelo pravičnosti te se apsolutna zaštita nudi zaštićenim podacima, suprotno međunarodnom pravu, smjernicama UNHCR-a, EU i europskom pravu i praksi te praksi domaćih visokih sudova. Nacionalno zakonodavstvo, koje predviđa da samo određene osobe imaju pristup povjerljivim podacima te da se one ne mogu priopćiti podnositelju zahtjeva, nije u skladu sa sudskom praksom Suda Europske unije ni Europskog Suda za ljudska prava. Naime Sud Europske unije i Europski sud za ljudska prava uspostavili su ključna postupovna jamstva koja proizlaze iz prava na pošteno suđenje i učinkovit pravni lijek, a koja su mjerodavna u slučajevima koji uključuju optužbe vezane uz nacionalnu sigurnost temeljene na povjerljivim podacima. Navedeni sudovi čak i u slučajevima u kojima postoji element zaštite državne sigurnosti uključuju davanje specifične i konkretne odluke podnositelju zahtjeva, barem otkrivanjem „suštine razloga” zbog kojih mu podneseni zahtjev nije usvojen zbog razloga nacionalne sigurnosti. Drugim riječima smatraju kako podnositelju zahtjeva mora biti omogućen pristup informacijama u onoj mjeri u kojoj mu omogućuje učinkovito ostvarivanje prava na obranu. Iz tog razloga navedeni članak Zakona nije u skladu s europskim zakonodavstvom. Presudom Suda Europske unije, C-300/11, ZZ protiv Tajnika Državnog ureda za unutarnje poslove, donesenom 4. lipnja 2013. Izričito je navedeno kako čak i u slučajevima da državna sigurnost stoji na putu otkrivanja, podnositelj zahtjeva mora u svakom slučaju biti obaviješten o suštini razloga koji čine temelj odluke. U tom kontekstu, iznimno je važna i presuda Europskog suda za ljudska prava, od 5. prosinca 2023., u slučaju F.S. protiv Hrvatske (zahtjev br. 8857/16). Slučaj se odnosi na odluku o protjerivanju podnositelja zahtjeva, F.S.-a iz razloga nacionalne sigurnosti. Pozivajući se na Članak 1. Protokola br. 7 (koj daje postupovne garancije u vezi s protjerivanjem stranaca) Europske konvencije o ljudskim pravima, podnositelj zahtjeva se žalio da nije bio obaviješten o razlozima zbog kojih se smatra da predstavlja prijetnju nacionalnoj sigurnosti, što znači da nije mogao osporiti svoje protjerivanje. Sud je u navedenom slučaju utvrdio kršenje Članka 1. Protokola br. 7 u vezi s postupovnim garancijama u vezi s protjerivanjem stranaca na temelju protjerivanja iz razloga nacionalne sigurnosti bez navođenja razloga i na temelju povjerljivih informacija koje nisu otkrivene podnositelju zahtjeva, kao i na temelju značajnog ograničenja prava podnositelja zahtjeva na postupak bez dovoljnih kompenzacijskih sigurnosnih mjera. Nemogućnost osobe da sazna razloge zbog kojega ga RH proglašava sigurnosnom prijetnjom, stavlja osobu u neravnopravan položaj da se brani od iznesenih optužbi. To otvara mogućnosti za arbitrarnost pri ocjeni predstavlja li netko prijetnju nacionalnoj sigurnosti. Pa tako Ustavni sud RH još 1996. godine u svojoj odluci broj U-I-248/94 (Narodne novine, broj 103/96.) ukida dio odredbi članka 209. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 53/91.) u dijelu u kojem je propisivao mogućnost da se razlozi ne moraju navesti u rješenju kada je to u javnom interesu zakonom ili uredbom izričito predviđeno. Prema ocjeni Ustavnog suda obrazloženje određenog rješenja učvršćuje načelo zakonitosti te djeluje protiv eventualne samovolje ili proizvoljnosti. Također je odlukom Ustavnog suda broj U-I-206/92 i dr. od 8. prosinca 1993. (Narodne novine, broj 113/93.) ukinuta odredba članka 26. stavka 3. Zakona o hrvatskom državljanstvu (Narodne novine, broj 23/91. i 28/92.) kojom je bilo propisano da u obrazloženju rješenja o odbijanju zahtjeva za stjecanje državljanstva ne moraju biti navedeni razlozi za odbijanje zahtjeva. Već u toj odluci, Ustavni sud je utvrdio da provodeći ustavna jamstva na žalbu i kontrolu zakonitosti pojedinačnih akata upravnih vlasti upravni sud tijekom upravnog spora nije u mogućnosti obaviti svoju dužnost ako rješenje ne sadrži valjano obrazloženje, budući da se putem obrazloženja utvrđuje jesu li se upravna tijela rukovodila načelom ustavnosti i zakonitosti. Dakle, već je u toj odluci Ustavni sud upozorio na okolnost da se učinkovitost izjavljivanja žalbe ne može očekivati u slučaju kada rješenje ne sadrži obrazloženje u svezi s bitnim razlozima odbijanja zahtjeva, a također je upozorio i na odredbu međunarodnih ugovora kojima je takva praksa protivna. • Članak 53. Zakona o strancima propisuje zabranu pomaganja državljaninu treće zemlje u nezakonitom prelasku, tranzitu i boravku. Stavak 1. navedenog članka, uz pomaganje, propisuje i zabranu pokušaja pomaganja. Predlažemo da se “pokušaj pomaganja” izbriše iz navedenog članka. Predviđeno kažnjavanje za pokušaj pomaganja predstavlja iznimno represivnu i neopravdanu mjeru. Vijeće je donošenjem Direktive 2002/90/EZ ciljalo na "...borbu protiv nezakonite imigracije, nezakonitog zapošljavanja, trgovine ljudima i spolnog izrabljivanja djece" i sankcioniranje pokušaja u smislu iste se odnosi prvenstveno na ova gore navedena kaznena djela. Ona govori o preciznom definiranju povreda o kojima je riječ i slučajeva za izuzeće i poziva se na Okvirnu odluku Vijeća 2002/946/PUP u kojoj pak u članku 6. piše da se ona primjenjuje "bez utjecaja na zaštitu izbjeglica i tražitelja azila u skladu s međunarodnim pravom koje se odnosi na izbjeglice ili drugim međunarodnim instrumentima u području zaštite ljudskih prava, a posebno na poštovanje međunarodnih obveza od strane država članica u skladu s odredbama članaka 31. i 33. Konvencije o statusu izbjeglica iz 1951., izmijenjene i dopunjene Protokolom iz New Yorka iz 1967." (2002/946/PUP). Navedeno upućuje na opasnost da se uskraćivanjem davanja statusa izbjeglice izbjegnu obveze na koje je RH obvezana pa se time automatski i omogućava kriminalizacija istih, podvođenjem pod "iregularne migrante" na koje se ne primjenjuje međunarodna zaštita, a onda i na volontere, organizacija koje im pomažu i sl. Osim toga, tom odredbom stavlja se na teret osobama koje su voljne pomoći procjenu hoće li osoba uopće uspjeti preći granicu i ima li osnova za zatražiti međunarodnu zaštitu, što je predstavlja neopravdan teret procjene koju ti ljudi ne mogu i zakonski ne smiju vršiti. Ostaje nepoznato na koji je način osoba koja pomaže ovlaštena ili dužna utvrditi je li osoba kojoj pomaže „u nezakonitom prelasku državne granice, u tranzitu preko državnog područja ako je državljanin treće zemlje nezakonito ušao u Republiku Hrvatsku te u nezakonitom boravku“. Imajući u vidu da civil nije ovlašten zatražiti osobne dokumente od drugog civila, ova je odredba pravno neutemeljena i činjenično neostvariva. Prema službenim brojkama u razdoblju od 01. siječnja do 31. prosinca 2023. godine ukupno je izdano 172.499 dozvola za boravak i rad. Podaci ukazuju na stalno povećanje broja izdanih dozvola za boravak i rad. U navedenim okolnostima iluzorno je očekivati od najmodavaca, vozača javnog prijevoza i zaista širokog kruga osoba koje s njima svakodnevno dolaze u kontakt da kontinuirano provjeravaju njihov pravni status. Predložene Izmjene i dopune Zakona o strancima donose pozitivan iskorak po pitanju omogućavanja perioda nezaposlenosti tijekom kojeg osoba ne gubi dozvolu za boravak i rad, međutim i dalje ne daju odgovor na pitanje kako bi prosječan građanin mogao znati da je nečiji period nezaposlenosti istekao čime je de facto boravak te osobe postao nezakonit? U stavku 2. crtica 2. nedovoljno jasno je određeno unutar kojih “posebnih propisa” je regulirano “pomaganje u nezakonitom prelasku državne granice radi spašavanja života, sprječavanja ozljeđivanja, pružanja hitne medicinske pomoći i pružanja humanitarne pomoći” te ovu točku treba mijenjati na način da se narativno putem ovog Zakona isto specificira. Stavak 2. crtica 3. treba se mijenjati na način da se iza riječi “osiguranje povratka” dodaje točka i rečenica: “Pomaganjem iz humanitarnih razloga smatra se pomaganje koje ne rezultira nikakvom materijalnom i financijskom koristi za pomagača, nego je vođeno moralnim i humanitarnim principom u situacijama nužne pomoći za zaštitu života ili integriteta osobe koja nezakonito prelazi granicu ili nezakonito boravi na teritoriju Republike Hrvatske.” Iz razloga pravne sigurnosti nužno je klasificirati, definirati i jasno odvojiti krijumčarenje od pomaganja iz humanitarnih razloga. Kako se osiguralo izbjegavanje kriminalizacije aktivnosti iz Čl. 53. st. 3. koje su usmjerene ka pomaganju osobi ili osobama u nevolji bez ikakvog osobnog interesa, nužno je u iznimkama u prijedlogu jasno definirati što Zakon smatra pomaganjem iz humanitarnih razloga. • Članak 59. Zakona o Strancima propisuje uvjete za odobrenje privremenog boravka. Predlažemo da se stavak 1 točka 5 navedenog članka izmijeni na način da glasi: 5. uz zahtjev za odobrenje prvog privremenog boravka priloži dokaz da nije pravomoćno osuđen za kaznena djela iz matične države, države u kojoj je boravio duže od godine dana neposredno prije dolaska u Republiku Hrvatsku ili Republike Hrvatske ako tu boravi više od godine dana osim ako je upućeni radnik odnosno student, istraživač ili osoba premještena unutar društva koja se koristi mobilnošću iz druge države članice EGP-a Sve veći broj stranih državljana u Republici Hrvatskoj boravi dulji niz godina te pritom na različite načine reguliraju svoj boravak na njenom teritoriju. Praksa je pokazala kako je nužno uvrstiti i opciju da se prizna dokaz da osoba nije pravomoćno osuđena za kaznena djela u Republici Hrvatskoj ukoliko se na njenom teritoriju nalazi dulje od godinu dana. Pravilnik o boravku državljana trećih zemalja u Republici Hrvatskoj (NN 20/2022) navodi kako isprave koje se prilažu uz zahtjeve propisane navedenim Pravilnikom ne smiju biti starije od šest mjeseci upravo iz razloga kako bi obuhvatile i potencijalno kažnjavanje osobe u recentnom razdoblju. S istom je intencijom u ovaj članak zakona uključena odredba koja omogućuje osobi da pribavi dokaz da nije pravomoćno osuđena za kaznena djela iz države u kojoj je boravila duže od godine dana neposredno prije dolaska u Republiku Hrvatsku. Istodobno, osoba koja je u Republici Hrvatskoj boravila dulje od godinu dana, prema predloženoj izmjeni zakona, i dalje bi bila primorana tražiti potvrdu o nekažnjavanju iz zemlje podrijetla iako potencijalno u njoj nije boravila godinama. Nadalje predlažemo da se članak 66. Zakona o strancima izmijeni na način da glasi: (1) Član uže obitelji državljanina treće zemlje kojem je odobren azil ili supsidijarna zaštita sukladno propisu kojim se uređuje međunarodna zaštita, za odobrenje privremenog boravka u svrhu spajanja obitelji ne mora pružiti valjanu putnu ispravu, dokaz o zdravstvenom osiguranju te dokaz o osiguranim sredstvima za uzdržavanje. (2) Članu uže obitelji iz stavka 1. ovoga članka koji u postupku odobrenja privremenog boravka ne može pružiti dokaz o postojanju određenog obiteljskog odnosa s državljaninom treće zemlje kojem je odobrena zaštita sukladno propisu kojim se uređuje međunarodna zaštita, mogu se uzeti u obzir i drugi dokazi o postojanju takvog odnosa, koji se procjenjuje sukladno propisu kojim se uređuje opći upravni postupak. Predlažemo da se iza stavka 2. doda stavak 3. koji glasi: (3) Državljanin treće zemlje iz članka 66. ovoga Zakona i član njegove obitelji zahtjev za odobrenje privremenog boravka mogu podnijeti i u diplomatskoj misiji, odnosno konzularnom uredu Republike Hrvatske u državi članici EGP-a u kojoj imaju odobren boravak. Osobe kojima je odobrena međunarodna zaštita imaju pravo na spajanje obitelji. Članovi obitelji osobe kojoj je odobrena međunarodna zaštita vrlo često nemaju valjanu putnu ispravu zbog toga što se nerijetko nalaze u zemljama u kojima zbog političkog ili ratnog stanja ne mogu pribaviti isprave. Nadalje, neki od njih borave u izbjegličkim kampovima izvan države porijekla, a vlastima država porijekla se ne mogu obratiti zbog opasnosti od proganjanja. U tim slučajevima RH bi im prvo trebala odobriti privremeni boravak u svrhu spajanja obitelji te nakon toga sama izdati putnu ispravu za potrebe dolaska i ulaska u RH. Predlažemo da se članak 79. koji propisuje boravak iz humanitarnih razloga stavak 2 izmijeni na način da glasi: (2) Državljanin treće zemlje iz stavka 1. ovoga članka uz zahtjev za odobrenje privremenog boravka ne mora prilagati valjanu putnu ispravu, dokaz da nije pravomoćno osuđivan, dokaz o osiguranim sredstvima za uzdržavanje i dokaz o zdravstvenom osiguranju. Osoba koja zahtijeva odobrenje privremenog boravka iz humanitarnih razloga u većini slučajeva je onemogućena pribaviti potvrdu o nekažnjavanju iz matične države te nerijetko nema valjanu putnu ispravu. Navedene dokumente obično nije u mogućnosti pribaviti u zemlji podrijetla ili njezinoj najbližoj ambasadi budući da brojne države nemaju svoje ambasade u RH, a upravo iregularan status onemogućuje joj putovanje u druge države. Nadalje osoba koja zahtijeva odobrenje privremenog boravka iz humanitarnih razloga često navedene ne može pribaviti upravo iz razloga zbog kojih zahtjeva privremeni boravak iz humanitarnih razloga. | Nije prihvaćen | U prethodnim izmjenama Zakona o strancima, Ministarstvo uprave upozorilo je da protiv rješenja policijskih uprava odnosno policijskih postaja kao ustrojstvenih jedinica Ministarstva unutarnjih poslova, žalbu ne može rješavati Ministarstvo u sjedištu. Ministarstvo uprave je također upozorilo da se Povjerenstvo Vlade Republike Hrvatske ne može smatrati javnopravnim tijelom u smislu odredbe članka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine”, broj 47/09 i 110/21). Slijedom navedenog, Povjerenstvo za žalbe ne može zamijeniti drugostupanjsko tijelo nadležno za rješavanje žalbi, te je bilo potrebno odredbu uskladiti s odredbom članka 12. Zakona o općem upravnom, kojom je propisano pravo stranke na pravni lijek, na način da stranka može pokrenuti upravi spor sukladno Zakonu o upravnim sporovima. Člankom 5. važećeg Zakona o strancima, koji se nije mijenjao ovim Nacrtom, propisano je provođenje sigurnosne provjere za državljanina treće zemlje i pridržavanje pozitivnih propisa u Republici Hrvatskoj, kao i da će se u odlukama koje se donose sukladno Zakonu o strancima, a na temelju sigurnosne provjere u svrhu utvrđivanja razloga nacionalne sigurnosti, navesti zakonska odredba te oni podaci čije otkrivanje ne bi moglo ugroziti interese nacionalne sigurnosti. Sukladno odredbama Zakona o općem upravnom postupku, stranka će biti upozorena na razloge tijekom saslušanja, odluka će biti obrazložena te ima pravo na pravni lijek. Direktivom o pomaganju (Direktiva Vijeća 2002/90/EZ od 28. studenoga 2002. kojom se definira pomaganje neovlaštenog ulaska, tranzita i boravka) propisano je da će se kažnjavati i pokušaj pomaganja. Odredba o kažnjavanju pokušaja propisana je u članku 2. Direktive, koji glasi: „Članak 2. Poticanje, suučesništvo i pokušaj Svaka država članica donosi potrebne mjere kako bi osigurala da sankcije iz članka 1. budu primjenjive i na svaku osobu koja: a) je poticatelj, b) suučesnik, ili c) pokušava počiniti povredu zakona iz članka 1. stavka 1. točaka a) ili b).“ O postojanju prekršaja pomaganja i pokušaja pomaganja odlučuje nadležni prekršajni sud. Posebnim propisi koji uređuju pomaganje iz humanitarnih razloga su: Zakon o humanitarnoj pomoći (Narodne novine br. 102/15 i 98/19) Međunarodna konvencija o traganju i spašavanju na moru, 1979. (Narodne novine, međunarodni ugovori, br. 14/96) Konvencija o međunarodnom civilnom zrakoplovstvu (Narodne novine, međunarodni ugovori, br. 1/96) Zakon o zračnom prometu (Narodne novine br. 69/09, 84/11, 54/13, 127/13 i 92/14) Uredba o uvjetima i načinu obavljanja potrage i spašavanje zrakoplova (Narodne novine br. 129/11). Nazive svih posebnih propisa ne navodi se u Zakonu o strancima iz razloga nomotehnike. Razlog tome su izmjene i dopune navedenih propisa. Krijumčarenje ljudima propisano je Kaznenim zakonom, a pomaganje nezakonitih migracija je propisano Zakonom o strancima. Vezano za primjedbu potrebi dodatnog uređenja situacije dostave dokaza da osoba nije pravomoćno osuđena za kaznena djela u Republici Hrvatskoj, ukazuje se da će postupku privremenog boravka, nadležna policijska uprava, odnosno policijska postaja će po službenoj dužnosti zatražiti provjeru nadležnog općinskog suda, kao i Ministarstva pravosuđa i uprave sukladno članku 59. stavak 1. točka 7. Zakona o strancima. Navedeni dokazi pribavljaju se po službenoj dužnosti, stoga stranka nije dužna dostaviti dokaz o tome da nije pravomoćno osuđena u Republici Hrvatskoj. Stranka je dužna dostaviti dokaz o tome da nije pravomoćno osuđena za kaznena djela iz matične države ili države u kojoj je boravila duže od godine dana neposredno prije dolaska u Republiku Hrvatsku te razdoblje boravka u Republici Hrvatskoj nije relevantno za primjenu ove odredbe. Imajući u vidu slučajeve iz prakse, kako bi se omogućilo jedinstvo obitelji te budući da se radi o specifičnoj kategoriji osoba, Nacrtom je sada omogućeno da državljanin treće zemlje koji u Republici Hrvatskoj ima azil ili supsidijarnu zaštitu za svoje članove obitelji kojima je potrebna viza za ulazak u Republiku Hrvatsku, podnese zahtjev za odobrenje privremenog boravka u svrhu spajanja obitelji na teritoriju Republike Hrvatske, u policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji. U odnosu na neprilaganje putne isprave, navodi se kako je odredba članka 66. Zakona o strancima u skladu s odredbama Direktive Vijeća 2003/86/EZ o spajanju obitelji. Iako Direktiva propisuje iznimke kod spajanja članova uže obitelji izbjeglica na način da države članice ne mogu tražiti dokaz o sredstvima za uzdržavanje i dokaz o zdravstvenom osiguranju za članove uže obitelji, neprilaganje putne isprave nije jedna od iznimaka Nejasan je cilj predložene odredbe budući da se zahtjev podnosi u diplomatskoj misiji odnosno konzularnom uredu Republike Hrvatske te ne postoji prepreka da državljanin treće zemlje podnese zahtjev i u DM/KU RH na teritoriju druge države članice ako ima odobren boravak u toj državi. Imajući u vidu slučajeve iz prakse, kako bi se omogućilo jedinstvo obitelji te budući da se radi o specifičnoj kategoriji osoba, Nacrtom je sada omogućeno da državljanin treće zemlje koji u Republici Hrvatskoj ima azil ili supsidijarnu zaštitu za svoje članove obitelji kojima je potrebna viza za ulazak u Republiku Hrvatsku, podnese zahtjev za odobrenje privremenog boravka u svrhu spajanja obitelji na teritoriju Republike Hrvatske, u policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji. U odnosu na neprilaganje putne isprave, navodi se kako je odredba članka 66. Zakona o strancima u skladu s odredbama Direktive Vijeća 2003/86/EZ o spajanju obitelji. Iako Direktiva propisuje iznimke kod spajanja članova uže obitelji izbjeglica na način da države članice ne mogu tražiti dokaz o sredstvima za uzdržavanje i dokaz o zdravstvenom osiguranju za članove uže obitelji, neprilaganje putne isprave nije jedna od iznimaka Nacrtom je propisano da određene kategorije osoba iz članka 79. Zakona ne moraju prilagati dokaz o nekažnjavanju, zbog specifične situacije u kojima se nalaze. Navedena iznimka odnosi se na žrtve trgovanja ljudima te maloljetnike bez pratnje. Vezano za neprilaganje putne isprave u postupku odobrenja privremenog boravka općenito (pa i iz humanitarnih razloga), upućuje se na članak 61. stavak 3. Zakona o strancima, kojim je propisano da će se državljaninu treće zemlje koji nema valjanu putnu ispravu, a koji je zahtjev za privremeni boravak podnio u Republici Hrvatskoj, izdati rješenje o odobrenju privremenog boravka. Uz zahtjev za produljenje, bit će dužan priložiti valjanu stranu putnu ispravu. Privremeni boravak iz humanitarnih razloga državljanin treće zemlje može podnijeti i u Republici Hrvatskoj, te navedeno pravilo i ovim Nacrtom ostaje važiti za gotovo sve kategorije osoba iz članka 79. stavak 1. Zakona (žrtve trgovanja ljudima, maloljetnike koji su žrtva organiziranog kriminala, osobe obuhvaćene programom povratka ili stambenog zbrinjavanja izbjeglica…), osim za državljane trećih zemalja kojima je potrebna viza za ulazak u Republiku Hrvatsku, a zahtjev podnose iz ozbiljnih opravdanih razloga humanitarne prirode (čl. 11. Nacrta kojim je izmijenjen članak 58. Zakona o strancima). Navedena kategorija osoba takve zahtjeve podnosit će isključivo putem diplomatske misije/konzularnog ureda Republike Hrvatske. Navedeno je izmijenjeno iz razloga što je u praksi utvrđeno da je došlo do zlouporabe podnošenja zahtjeva za privremeni boravak iz ozbiljnih opravdanih razloga humanitarne prirode od strane državljana trećih zemalja kojima je bila potrebna viza za ulazak u Republiku Hrvatsku, koji su ga podnosili iz jedinog razloga da produže svoj boravak u Republici Hrvatskoj nakon 90 dana, budući da su mogli ostati do izvršnosti odluke. |
| 72 | Centar za mirovne studije | III.OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 4. | Predlažemo izmjenu stavka 4. na sljedeći način: „(4) Iznimno od stavka 3. ovoga članka, ako se podnosi zahtjev za odobrenje privremenog boravka u svrhe spajanja obitelji zahtjev za izdavanje dugotrajne vize podnosi se najranije istovremeno kada i zahtjev za odobrenje privremenog boravka u svrhe spajanja obitelji, a najkasnije četiri mjeseca nakon početka valjanosti privremenog boravka u svrhe spajanja obitelji; a podaci o odobrenju za privremeni boravak / dozvoli za boravak i rad koji se moraju upisati u zahtjev za odobrenje dugotrajne vize popunjava diplomatska misija odnosno konzularni ured Republike Hrvatske pri kojem je podnesen zahtjev za odobrenje dugotrajne vize po obavijesti nadležne policijske postaje ili uprave.“ Također podržavamo komentar Hrvatskog pravnog centra. | Nije prihvaćen | Ovim se Nacrtom sada omogućava osobi koja ima u Republici Hrvatskoj odobren azil ili supsidijarnu zaštitu sukladno propisu kojim se uređuje međunarodna zaštita, podnošenje zahtjeva za spajanje obitelji za člana uže obitelji u policijskoj upravi odnosno postaji, imajući u vidu životne okolnosti članova obitelji i njihovu specifičnu situaciju. Po odobrenju privremenog boravka, članovi obitelji će biti dužni ishoditi vizu D radi ulaska u Republiku Hrvatsku. Vezano za istovremeno podnošenje zahtjeva za privremeni boravak i zahtjeva za vizu D, zahtjev za izdavanje dugotrajne vize D je nedopušten ako državljanin treće zemlje nema odobren boravak te navedeni prijedlog nije opravdan, obzirom da se ovim prijedlogom prejudicira da će boravak biti odobren. Međutim, Nacrtom je sada propisano da je krajnji rok za podnošenje zahtjeva za vizu D 3 mjeseca nakon početka valjanosti privremenog boravka umjesto 2. Odgovor dan uz primjedbu Hrvatskog pravnog centra br. 55 i 56. |
| 73 | Centar za mirovne studije | III.OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 8. | Predlažemo da se u članak 58. stavku 3. doda nova točka 9. kojom bi se propisalo sljedeće: " je državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva kojoj je odbijen zahtjev za međunarodnom zaštitom, a koja je u trenutku zaprimanja rješenja ili presude o odbijanju zahtjeva za međunarodnom zaštitom radila na temelju potvrde o stjecanju prava na rad u minimalnom trajanju od 3 mjeseca kod jednog ili više poslodavaca" S obzirom da je Hrvatska posljednjih nekoliko godina regularizirala i otvorila puteve dolaska do Hrvatske za veći broj stranih radnika i radnica, predlažemo da se taj smjer prema uključivom društvu nastavi otvaranjem dodatnih mogućnosti reguliranja boravka za osobe kojima je odbijen zahtjev za međunarodnom zaštitom. Naime, 1.4.2023. stupile su na snagu izmjene Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti na temelju kojih tražitelji međunarodne zaštite mogu po proteku 3 mjeseca zapošljavati se na tržištu rada zbog čega je sada povećan broj tražitelja međunarodne zaštite koji se zapošljavaju na području Zagreba. To su osobe koje su u Hrvatskoj 3, 6, 12 i više mjeseci, a za koje postoje velike šanse, da s obzirom na postojeće brojke odobrenih azila, im azil neće biti odobren te da će zbog toga morati napustiti područje Hrvatske. Za one osobe koje su za vrijeme postupka traženja međunarodne zaštite započele svoje zaposlenje u Hrvatskoj te time već stekle aktivne poveznice s hrvatskim društvom i kulturom predlažemo otvaranje mogućnosti reguliranja svojeg boravka na području Hrvatske, a kako bi mogle nastaviti doprinositi društvu svojim radom, a kao alternativu povratku odnosno njihovoj deportaciji natrag u državu podrijetla. Osim navedenih izmjena, predlažemo također da se u takvim situacijama od osoba ne zahtijeva podnošenje valjane strane putne isprave, a da se umjesto potvrde da nije pravomoćno osuđen za "kaznena djela iz matične države ili države u kojoj je boravio duže od godine dana neposredno prije dolaska u Republiku Hrvatsku" podnosi potvrda da nije pravomoćno osuđen za kazena djela izdane u Hrvatsk | Nije prihvaćen | Sukladno članku 61. stavak 5. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, tražitelj ostvaruje pravo na rad bez dozvole za boravak i rad ili potvrde o prijavi rada do izvršnosti odluke o zahtjevu. Sukladno članku 4. točki 21. toga Zakona, izvršnost odluke o zahtjevu nastupa dostavom odluke tražitelju, ako tužba nije podnesena ili podnesena tužba nema odgodi učinak. Ako podnesena tužba ima odgodni učinak, odluka o zahtjevu postaje izvršna dostavom prvostupanjske presude upravnog suda. Članak 53. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti određuje da tražitelj međunarodne zaštite ima pravo na boravak u Republici Hrvatskoj od dana izražene namjere do izvršnosti odluke o zahtjevu. Ako je tražitelj podnio tužbu koja sadržava zahtjev za odgodim učinkom sukladno članku 51. stavku 2. tog Zakona, ima pravo na boravak do dostave presude o odgodnom učinku. Državljanin treće zemlje boravi nezakonito ako nema pravo na zakonit boravak sukladno propisu kojim se uređuje međunarodna zaštita (članak 183. stavak 1. točka 3. Zakona o strancima). Stavkom 3. toga članka Zakona o strancima propisano je da je državljanin treće zemlje, koji boravi nezakonito, kojem je izdano rješenje o povratku, dužan napustiti EGP u roku koji mu je određen. S obzirom na obvezu državljana treće zemlje na napuštanje teritorija EGP-a, koja je izrečena rješenjem o povratku te kako državljanin treće zemlje više nema pravo na zakonit boravak (a iz primjedbe je razvidno da se radi o osobama iz viznog sustava), primjedba je odbijena. Ističe se da je međunarodna zaštita instrument kojim se osigurava zaštita osoba kojima je ista potrebna sukladno Zakonu o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, a ne instrument kojim se može legalizirati boravak i rad osoba kojima nije potrebna međunarodna zaštita. |
| 74 | Centar za mirovne studije | III.OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 8. | Predlažemo da se u članak 58. stavak 3. doda nova točka kojom bi se propisalo sljedeće: "10. državljanin treće zemlje kojem je istekla dozvola za boravak i rad izdana na temeju članka 97. ovog Zakona, a koji je za vrijeme trajanja dozvole za boravak postao nezaposlen ako nezaposlenost višekratno ili jednokratno ne traje dulje od 60 dana u prethodnih 12 mjeseci;" S obzirom na hvalevrijedno uvođenje dopuštene nezaposlenosti za vrijeme trajanja važeće dozvole za boravak i rad, smatramo da je također potrebno proširiti takvu odredbu i za situacije u kojima državljani treće zemlje dobiju otkaz u razdoblju neposredno prije isteka dozvole za boravak i rad. S tim u vezi predlažemo da ako je dopuštena nezaposlenost započela za vrijeme trajanja važeće dozvole za boravak i rad te je nastavila trajati i nakon isteka dozvole za boravak i rad, da se takvoj osobi omogući podnošenje novog zahtjeva za odobrenje privremenog boravka pod uvjetom da nezaposlenost ne traje dulje od 60 dana u prethodnih 12 mjeseci. | Nije prihvaćen | Dopušteno razdoblje nezaposlenosti vezano je za izdanu dozvolu za boravak i rad i moguće je samo unutar njezinog važenja, kako bi se radniku iz treće zemlje omogućilo da ostane na teritoriju temeljem važeće dozvole boravka (trenutno se pokreće postupak ukidanja dozvole za boravak i rad ako je došlo do prestanka ugovora o radu) i traži novi posao te se zaposli. Ukazujemo na činjenicu da bi se izmjenama i dopunama dozvole za boravak i rad izdavale na vrijeme do tri godine, ovisno o trajanju ugovora o radu. |
| 75 | Centar za mirovne studije | III.OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 8. | Predlažemo da članak 58. stavak 4. propisuje sljedeće: (4) U Republici Hrvatskoj do izvršnosti odluke o zahtjevu može ostati državljanin treće zemlje: - iz stavaka 2. i 3. ovoga članka koji u policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji podnese zahtjev za odobrenje privremenog boravka za vrijeme trajanja važenja kratkotrajnog boravka, privremenog boravka, dopuštene nezaposlenosti iz točke 10. stavka 3. ovog članka ili drugog oblika zakonitog boravka; - iz stavka 2. i 3. ovoga članka za kojeg je poslodavac podnio zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad za vrijeme trajanja važenja kratkotrajnog boravka, privremenog boravka, dopuštene nezaposlenosti iz točke 10. stavka 3. ovog članka ili drugog oblika zakonitog boravka. Smatramo da nema potrebe za ograničavanjem mogućnosti podnošenja zahtjeva za odobrenje privremenog boravka samo na one osobe koje su u Hrvatskoj na kratkotrajnom boravku već da do izvršnosti odluke o zahtjevu može ostati i osoba koja je primjerice u Hrvatskoj imala reguliran privremeni boravak u svrhe spajanja obitelji te druge osobe na zakonitom boravku u Hrvatskoj. Također, smatramo da bi do izvršnosti odluke o zahtjevu trebao ostati i državljanin treće zemlje za kojeg je poslodavac podnio zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad prije isteka zakonitog boravka u slučajevima kada poslodavac pokreće postupak izdavanja „plave karte EU-a“ ili kada poslodavac pokreće postupak za izdavanje dozvole za boravak i rad za tražitelja međunarodne zaštite, a koja je neposredno prije zaprimanja rješenja o odbijanju zahtjeva za međunarodnom zaštitom radila na temelju potvrde o stjecanju prava na rad. | Nije prihvaćen | Dopušteno razdoblje nezaposlenosti vezano je za izdanu dozvolu za boravak i rad i moguće je samo unutar njezinog važenja, kako bi se radniku iz treće zemlje omogućilo da ostane na teritoriju temeljem važeće dozvole boravka i traži novi posao te se zaposli. U navedenoj situaciji osoba ima zakonit boravak. Ukazujemo na činjenicu da bi se izmjenama i dopunama dozvole za boravak i rad izdavale na vrijeme do tri godine, ovisno o trajanju ugovora o radu. U odnosu na reguliranje boravka i podnošenje zahtjeva za privremeni boravak s teritorija Republike Hrvatske osoba koje su imale prethodno reguliran status, ukazujemo na odredbu članka 62. Zakona o strancima, koja uređuje situacije produljenja privremenog boravka, u kojem postupku državljanin treće zemlje može ostati u Republici Hrvatskoj do izvršnosti odluke o zahtjevu za produljenje, ako je takav zahtjev podnijet prije isteka roka važećeg privremenog boravka. Ako se ne radi o produljenju, državljanin treće zemlje za kojeg je podnesen zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad prije isteka važenja dozvole za boravak i rad ili privremenog boravka, može ostati u Republici Hrvatskoj do izvršnosti odluke o zahtjevu. Vezano za podnošenje zahtjeva za izdavanje „plave karte EU-a“ prije isteka zakonitog boravka te ostanka na teritoriju do izvršnosti odluke, ukazujemo da je člankom Nacrta mijenjan članak 126. kojim se omogućava da se zahtjev za izdavanje Plave karte EU-a podnosi s teritorija, pod uvjetom da državljanin treće zemlje boravi zakonito u Republici Hrvatskoj, te ako je to slučaj, može ostati do izvršnosti odluke o zahtjevu. U odnosu na izdavanje dozvole za boravak i rad za tražitelja međunarodne zaštite, a koja je neposredno prije zaprimanja rješenja o odbijanju zahtjeva za međunarodnom zaštitom radila na temelju potvrde o stjecanju prava na rad, navodi se sljedeće: Sukladno članku 4. točki 21. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, izvršnost odluke o zahtjevu nastupa dostavom odluke tražitelju, ako tužba nije podnesena ili podnesena tužba nema odgodni učinak. Ako podnesena tužba ima odgodni učinak, odluka o zahtjevu postaje izvršna dostavom prvostupanjske presude upravnog suda. Članak 53. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti određuje da tražitelj međunarodne zaštite ima pravo na boravak u Republici Hrvatskoj od dana izražene namjere do izvršnosti odluke o zahtjevu. Ako je tražitelj podnio tužbu koja sadržava zahtjev za odgodnim učinkom sukladno članku 51. stavku 2. tog Zakona, ima pravo na boravak do dostave presude o odgodnom učinku. Državljanin treće zemlje boravi nezakonito ako nema pravo na zakoniti boravak sukladno propisu kojim se uređuje međunarodna zaštita (članak 183. stavak 1. točka 3. Zakona o strancima). Stavkom 3. toga članka Zakona o strancima propisano je da je državljanin treće zemlje, koji boravi nezakonito, kojem je izdano rješenje o povratku, dužan napustiti EGP u roku koji mu je određen. S obzirom na obvezu državljana treće zemlje na napuštanje teritorija EGP-a, koja je izrečena rješenjem o povratku te kako državljanin treće zemlje više nema pravo na zakonit boravak, primjedba je odbijena. Ističe se da je međunarodna zaštita instrument kojim se osigurava zaštita osoba kojima je ista potrebna sukladno Zakonu o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, a ne instrument kojim se može legalizirati boravak i rad osoba kojima nije potrebna međunarodna zaštita. |
| 76 | Centar za mirovne studije | III.OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 10. | Predlažemo izmjenu predloženog članka 62.a stavka 1. tako da se "pet dana" zamijeni sa "petnaest dana", a sukladno postojećem uređenju. Rok od 5 dana je neopravdano kratak, a pogotovo s obzirom da po isteku tog roka prijeti sankcija državljaninu treće zemlje. | Nije prihvaćen | U većini slučajeva, riječ je o objektivnim okolnostima, kao što je prestanak braka ili studiranja, ili prestanak ugovora o radu, a ne o činjenicama koje su nepredvidive ili nepoznate. Stoga je rok od 5 dana ocijenjen dostatnim za dostavu obavijesti nadležnom tijelu, a s obzirom na mogućnosti dostave podnesaka sukladno Zakonu o općem upravnom postupku (poštom, elektroničkim putem…). Nacrtom Zakona sada će se precizirati da se radi o 5 radnih dana. |
| 77 | Centar za mirovne studije | III.OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 13. | Predlažemo izmjenu članka 69. stavaka 1. i 2. tako da se fraza „može se odobriti“ zamijeni sa „odobrit će se“. | Nije prihvaćen | Primjedba nije prihvaćena. Izričaj „može se“ ne podrazumijeva nepropisanu diskrecijsku odluku o odbijanju zahtjeva u slučaju ispunjenja uvjeta iz članka 69. Zakona o strancima, budući da odobrenje privremenog boravka, osim uvjeta iz članka 59. stavka 1. Zakona, podrazumijeva i da nema zapreka iz članka 59. stavka 2. Zakona. |
| 78 | Centar za mirovne studije | III.OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 22. | Predlažemo da se stavak 5. članka 92. izmijeni tako da se njime propisuje sljedeće: (5) Državljanin treće zemlje za kojeg je podnesen zahtjev za produljenje dozvole za boravak i rad prije isteka roka važeće dozvole za boravak i rad ili prije isteka razdoblja dopuštene nezaposlenosti, može ostati u Republici Hrvatskoj do izvršnosti odluke o zahtjevu. Navedeno predlažemo s skladu s prijedlogom da se u članak 58. stavak 3. doda nova točka kojom bi se propisalo sljedeće: Iznimno od stavka 1. ovoga članka, državljanin treće zemlje kojem je za ulazak u Republiku Hrvatsku potrebna viza može zahtjev za odobrenje privremenog boravka podnijeti u policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji ako: "10. državljanin treće zemlje kojem je istekla dozvola za boravak i rad izdana na temeju članka 97. ovog Zakona, a koji je za vrijeme trajanja dozvole za boravak postao nezaposlen ako nezaposlenost višekratno ili jednokratno ne traje dulje od 60 dana u prethodnih 12 mjeseci;" | Nije prihvaćen | Dopušteno razdoblje nezaposlenosti vezano je za izdanu dozvolu za boravak i rad i moguće je samo unutar njezinog važenja, kako bi se radniku iz treće zemlje omogućilo da ostane na teritoriju temeljem važeće dozvole boravka i traži novi posao te se zaposli. Ukazujemo na činjenicu da bi se izmjenama i dopunama dozvole za boravak i rad izdavale na vrijeme do tri godine, ovisno o trajanju ugovora o radu. U konkretnom primjeru nije riječ o produljenju dozvole za boravak i rad, budući da je evidentno da bi se mijenjao poslodavac. |
| 79 | Centar za mirovne studije | III.OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 23. | Predlažemo da se izmijeni članak 93. stavak 1. točka 11. tako da se „prekršaje zbog pomaganja ili pokušaja pomaganja državljanina treće zemlje u nezakonitom prelasku, tranzitu i nezakonitom boravku u Republici Hrvatskoj” zamijeni sa „za kazneno djelo protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma”. Prekršaji zbog pomaganja ili pokušaja pomaganja državljanina treće zemlje u nezakonitom prelasku, tranzitu i nezakonitom boravku u Republici Hrvatskoj se ne može izjednačiti sa kaznenim djelima protiv gospodarstva niti protiv čovječnosti i ljudskog dostojanstva. Osobe koje su do sada osuđene za počinjenje takvih prekršaja – dakle bez elementa naplate – su osobe koje su pružale pomoć ljudima s namjerom iskazivanja solidarnosti te iz dobre vjere. Iste se ne mogu i ne smiju izjednačavati sa osobama koje se žele okoristiti teškim položajem osoba u pokretu. Prema službenim brojkama u razdoblju od 01. siječnja do 31. prosinca 2023. godine ukupno je izdano 172.499 dozvola za boravak i rad. Podaci ukazuju na stalno povećanje broja izdanih dozvola za boravak i rad. U navedenim okolnostima iluzorno je očekivati od zaista širokog kruga osoba koje s njima svakodnevno dolaze u kontakt da kontinuirano provjeravaju njihov pravni status. Predložene Izmjene i dopune Zakona o strancima donose pozitivan iskorak po pitanju omogućavanja perioda nezaposlenosti tijekom kojeg osoba ne gubi dozvolu za boravak i rad, međutim i dalje ne daju odgovor na pitanje kako bi prosječan građanin mogao znati da je nečiji period nezaposlenosti istekao čime je de facto boravak te osobe postao nezakonit? Ostaje nepoznato na koji je način osoba koja pomaže ovlaštena ili dužna utvrditi je li osoba kojoj pomaže „u nezakonitom prelasku državne granice, u tranzitu preko državnog područja ako je državljanin treće zemlje nezakonito ušao u Republiku Hrvatsku te u nezakonitom boravku“. Imajući u vidu da civil nije ovlašten zatražiti osobne dokumente od drugog civila, ova je odredba pravno neutemeljena i činjenično neostvariva. | Nije prihvaćen | Prekršaj zbog pomaganja ili pokušaja pomaganja državljanina treće zemlje u nezakonitom prelasku, tranzitu i nezakonitom boravku u Republici Hrvatskoj već je propisan člankom 249. stavkom 8. Zakona o strancima. U članku 93. stavak 1. točki 11. koja je dodana ovim Nacrtom bitna je činjenica pravomoćne osuđenosti za taj prekršaj, o čemu se odlučuje u sudskom postupku. |
| 80 | Centar za mirovne studije | III.OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 24. | Predlažemo da se izmijeni članak 94. stavak 1. točka 11. tako da se „prekršaje zbog pomaganja ili pokušaja pomaganja državljanina treće zemlje u nezakonitom prelasku, tranzitu i nezakonitom boravku u Republici Hrvatskoj” zamijeni sa „za kazneno djelo protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma”. Prekršaji zbog pomaganja ili pokušaja pomaganja državljanina treće zemlje u nezakonitom prelasku, tranzitu i nezakonitom boravku u Republici Hrvatskoj se ne može izjednačiti sa kaznenim djelima protiv gospodarstva niti protiv čovječnosti i ljudskog dostojanstva. Osobe koje su do sada osuđene za počinjenje takvih prekršaja – dakle bez elementa naplate – su osobe koje su pružale pomoć ljudima s namjerom iskazivanja solidarnosti te iz dobre vjere. Iste se ne mogu i ne smiju izjednačavati sa osobama koje se žele okoristiti teškim položajem osoba u pokretu. Prema službenim brojkama u razdoblju od 01. siječnja do 31. prosinca 2023. godine ukupno je izdano 172.499 dozvola za boravak i rad. Podaci ukazuju na stalno povećanje broja izdanih dozvola za boravak i rad. U navedenim okolnostima iluzorno je očekivati od zaista širokog kruga osoba koje s njima svakodnevno dolaze u kontakt da kontinuirano provjeravaju njihov pravni status. Predložene Izmjene i dopune Zakona o strancima donose pozitivan iskorak po pitanju omogućavanja perioda nezaposlenosti tijekom kojeg osoba ne gubi dozvolu za boravak i rad, međutim i dalje ne daju odgovor na pitanje kako bi prosječan građanin mogao znati da je nečiji period nezaposlenosti istekao čime je de facto boravak te osobe postao nezakonit? Ostaje nepoznato na koji je način osoba koja pomaže ovlaštena ili dužna utvrditi je li osoba kojoj pomaže „u nezakonitom prelasku državne granice, u tranzitu preko državnog područja ako je državljanin treće zemlje nezakonito ušao u Republiku Hrvatsku te u nezakonitom boravku“. Imajući u vidu da civil nije ovlašten zatražiti osobne dokumente od drugog civila, ova je odredba pravno neutemeljena i činjenično neostvariva. | Nije prihvaćen | Prekršaj zbog pomaganja ili pokušaja pomaganja državljanina treće zemlje u nezakonitom prelasku, tranzitu i nezakonitom boravku u Republici Hrvatskoj već je propisan je člankom 249. stavkom 8. Zakona o strancima. Člankom Nacrta kojim je mijenja članak 93. stavak 1. dodana je točka 11., bitna je činjenica pravomoćne osuđenosti za taj prekršaj, o čemu se odlučuje u sudskom postupku. |
| 81 | Centar za mirovne studije | III.OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 24. | Predlažemo dodavanje stavaka (10), (11) i (12) u članku 94. kojim bi se propisalo sljedeće: „(10) Ako je prijedlog za ukidanje donio poslodavac, poslodavac je dužan uz prijedlog dostaviti izjavu kojom potvrđuje da : (i.) državljanin treće zemlje nije podnio zahtjev za ostvarenje radničkih prava ili tužbu kojom osporava otkaz ugovora o radu; ili (ii.) državljanin treće zemlje je podnio zahtjev za ostvarenje radničkih prava ili tužbu kojom osporava otkaz ugovora o rada u kojem slučaju je također dužan priložiti navedeni zahtjev odnosno tužbu. (11) U slučaju ako je državljanin treće zemlje podnio zahtjev za ostvarenje radničkih prava ili tužbu kojom osporava otkaz ugovora o rada, Ministarstvo,putem policijske uprave odnosno policijske postaje, može odlučiti da neće ukinuti dozvolu za boravak i rad do pravomoćno završenog postupka po podignutom zahtjevu odnosno tužbi. (12) Nakon podnošenja tužbe državljanina treće zemlje protiv poslodavca zbog povrede Zakona o radu njegov dopušteni period nezaposlenosti od 60 dana vraća se u početno stanje te državljanin treće zemlje ponovno ima pravo na dopušteni period nezaposlenosti od punih 60 dana u prethodnih godinu dana." Navedene stavke predlažemo s ciljem zaštite radničkih prava stranih radnika i radnica. U praksi se je pokazalo kako su kršenja radničkih prava stranih radnika u Republici Hrvatskoj česta pojava. Kako bi se u skladu s ovim Zakonom onemogućilo da poslodavci koji učestalo krše radnička prava ponovno apliciraju za dozvole za boravak i rad novih stranih radnika od iznimne je važnosti da za oni svoje prekršaje radno - pravnih odnosa bivaju izvedeni pred sud. Navedeno će biti otežano, te državljanin treće zemlje čija su prava prekršena za to neće biti motiviran u slučajevima u kojima će biti primoran napustiti teritorij Republike Hrvatske neposredno po započinjanju sudskog postupka. Iz tog razloga predlažemo da se u navedenom slučaju produlji dopušteni period nezaposlenosti. | Nije prihvaćen | Vezano uz predložene odredbe, ističemo da s aspekta Zakona o radu nema zapreke da se radnici državljani trećih zemalja koriste pravnim sredstvima zaštite iz članka 133. istog Zakona, odnosno da se u slučaju povrede prava iz radnog odnosa, u propisanim rokovima, obrate poslodavcu sa zahtjevom za zaštitu povrijeđenog prava, odnosno da pokrenu sudski postupak protiv poslodavca pred nadležnim parničnim sudom. Također, odgovarajuća zaštita prava radnika osigurana je propisivanjem odgovarajuće prekršajne odgovornosti poslodavca u slučaju određenih povreda prava iz radnog odnosa, mogućnošću pokretanja inspekcijskog nadzora nad radom poslodavca pred nadležnim tijelom Državnog inspektorata, Inspekcijom rada. Uz uvažavanje svih prijedloga te njihovo razmatranje, predloženi period nezaposlenosti kao zaštitni mehanizam temeljem kojeg se državljaninu treće zemlje omogućava ostanak na teritoriju temeljem dozvole za boravak i rad koja se neće automatski ukinuti te pronalazak novog poslodavca u vremenskom periodu od 60 dana, ocijenjen je kao optimalno rješenje. |
| 82 | Centar za mirovne studije | III.OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 25. | Predlažemo izmjenu članka 95. stavka 1. tako da se "pet dana" zamijeni sa "petnaest dana", a sukladno postojećem uređenju. Rok od 5 dana je neopravdano kratak, a pogotovo s obzirom da po isteku tog roka prijeti sankcija državljaninu treće zemlje. | Nije prihvaćen | U većini slučajeva, osobito ako je riječ o prestanku ugovora o radu, radi se o objektivnim činjenicama, a ne o činjenicama koje su nepredvidive ili nepoznate. Stoga je rok od 5 dana ocijenjen dostatnim za dostavu obavijesti nadležnom tijelu, a s obzirom na mogućnosti dostave podnesaka sukladno Zakonu o općem upravnom postupku (poštom, elektroničkim putem…). Nacrtom Zakona sada će se precizirati da se radi o 5 radnih dana. |
| 83 | Centar za mirovne studije | III.OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 30. | Pohvaljujemo detaljnije reguliranje rada agencija za privremeno zapošljavanje u predloženim Izmjenama i dopunama Zakona o strancima. Ipak, radi što jasnijeg definiranja prava i obveza agencija za zapošljavanje predlažemo da se nakon stavka 1 čl. 30. doda stavak 2 koji glasi: "Pri obavljanju poslova iz stavka 1. ovoga članka, agencija radniku ne smije naplatiti naknadu za njegovo ustupanje korisniku, odnosno naknadu u slučaju sklapanja ugovora o radu između ustupljenog radnika i korisnika." Od ukidanja kvota za strane radnike 2021. godine broj agencija za privremeno zapošljavanje višestruko je porastao. Pritom je njihovo osnivanje postalo sinonimom za brzu i ne tako legalnu zaradu. Iako predložena zakonska odredba već postoji u Zakonu o radu praksa je pokazala kako se ona učestalo krši upravo u slučajevima privremenog zapošljavanja radnika iz trećih zemalja. Osoba koje su zbog nepoznavanja zakonodavstva Republike Hrvatske, a često i nerazumijevanja hrvatskog jezika danas najpodložnije kršenju radničkih prava. Iz navedenih razloga smatramo kako postoji potreba da se Izmjenama i dopunama Zakona i strancima izričito istakne zabrana naplate naknade za ustupanje ili sklapanje ugovora o radu između ustupljenog radnika i korisnika." | Nije prihvaćen | Rad agencija za privremeno zapošljavanje uređen je općim propisom o radu te se pravila jednako primjenjuju i na ustupanje domaćih i stranih radnika. |
| 84 | Centar za mirovne studije | III.OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 30. | Predlažemo da se se nakon čl. 100 stavak 9. doda stavak 10. koji glasi : "O obustavi postupka iz stavka 9. ovog članka agencija za zapošljavanje dužna je u roku od 3 dana u pismenom obliku obavijestiti državljana treće zemlje od čijeg se je ustupanja odustalo." Iznimno je bitno da strani radnici koji se u Republici Hrvatskoj zapošljavaju budu obavješteni o svim fazama postupka, pa i odustajanju poslodavca od njihova zapošljavanja kako bi tijekom cijelog postupka bili pravodobno obavješteni o svojim pravima i obvezama. | Nije prihvaćen | U konkretnom slučaju ne radi se o odustajanju Agencije za privremeno zapošljavanje od zapošljavanja stranog radnika, već o situaciji kada je strani radnik u radnom odnosu s Agencijom, te se mijenja samo krajnji korisnik. Zaštita radnika osigurana je odredbama Zakona o radu, koji propisuje, između ostalog, obvezu Agencije da prije upućivanja radniku uruči uputnicu (čl. 49. Zakona), kao i pravo na naknadu plaće za vrijeme kada nije ustupljen (čl. 46. Zakona). |
| 85 | Centar za mirovne studije | III.OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 30. | Predlažemo da se čl. 100 st. 10 izmjeni na način da glasi. (10) Ako agencija za privremeno zapošljavanje u roku od 30 dana od prestanka ugovora o ustupanju ne zaključi novi ugovor o ustupanju i dostavi novi ugovor o ustupanju i dostavi zahtjev za promjenom korisnika policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji iz stavka 4. ovoga članka državljaninu treće zemlje počinje teći period nezaposlenosti u skladu s čl. 103. a ovoga Zakona. Sukladno čl. 97. predloženih Izmjena i dopuna Zakona o strancima Ministarstvo, putem policijske uprave odnosno policijske postaje, može izdati dozvolu za boravak i rad državljaninu treće zemlje koji ispunjava uvjete iz članka 59. ovoga Zakona, a na temelju pozitivnog mišljenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje iz članka 99. ovoga Zakona. Dakle sve osobe iz trećih zemalja koje dolaze u Republiku Hrvatsku temeljem izdane dozvole za boravak i rad moraju zadovoljiti jednake uvjete. Nadalje, čl. 100 st. 1 predloženih Izmjena i dopuna Zakona o strancima, navodi se kako u postupku izdavanja dozvole za boravak i rad agenciji za privremeno zapošljavanje na odgovarajući način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o izdavanju dozvole za boravak i rad poslodavcu. Dakle izjednačava uvjete koje mora zadovoljiti agencija za zapošljavanje s onima koje mora zadovoljiti poslodavac. Iz navedenih razloga smatramo kako se osobe iz trećih zemalja koje u Republici Hrvatskoj rade posredstvom agencija za zapošljavanje ne bi smjele stavljati u nepovoljniji položaj od osoba koje su zaposlene kod drugih poslodavaca. | Nije prihvaćen | Ukazujemo na činjenicu da se u slučaju prestanka rada kod jednog korisnika, odnosno promjene korisnika ne smatra da je državljanin treće zemlje nezaposlen, budući da bi i nadalje mogao imati ugovor o radu o privremenom obavljaju poslova s agencijom, koja je i poslodavac. Članak Nacrta kojim je dodan članak 103.a kojim se uređuje točno određeno vrijeme za koje državljanin treće zemlje može biti nezaposlen (60 dana) te za koje vrijeme mu neće prestati dozvola za boravak i rad (omogućen boravak na teritoriju te traženje novog zaposlenja), navedeno se primjenjuje na sve slučajeve kada državljanin treće zemlje ostane nezaposlen. |
| 86 | Centar za mirovne studije | III.OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 34. | Predlažemo da članak 103. propisuje sljedeće: "Tijelo državne uprave nadležno za poslove inspekcije, a posebice u odnosu na povrede pravila o zaštiti na radu ili drugih radnopravnih propisa, neće prijavljivati ili na drugi način komunicirati Ministarstvu untuarnjih poslova činjenice i okolnosti koje se odnose na neregularni boravak državljanina trećih zemalja." Smatramo da je nužno prioretizirati zaštitu na radu te poštivanja radničkih prava naspram monitoring iregularnog boravka, a posebice kako bi se radnici koji trpe najteže povrede ljudskih prava bili osnaženi prijaviti takve poslodavce nadležnom inspektoratu. | Nije prihvaćen | Sva tijela države uprave dužna su međusobno razmjenjivati informacije o činjenicama ili okolnostima koja su u nadležnosti drugih tijela. |
| 87 | Centar za mirovne studije | III.OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 35. | U slučaju ako komentar Bez granica neće biti prihvaćen na način da će se osobama omogućiti dopušteno razdoblje nezaposlenosti u trajanju od 6 mjeseci u prethodnih godinu dana, predlažemo da se stavak 1. članka 103.a izmijeni tako da se "ne traje dulje od 60 dana" zamijeni sa "ne traje dulje od 60 dana u prethodnih 12 mjeseci". Uvođenje dopuštene nezaposlenosti za vrijeme trajanja važeće dozvole za boravak i rad smatramo hvalevrijednom izmjenom koju svakako pozdravljamo i podržavamo. Izmjenu predlažemo jer razdoblje od 60 dana unutar 3 godine smatramo prekratkim razdobljem dopuštene nezaposlenosti, a s obzirom na situacije u kojima: (i.) državljani treće zemlje često nisu upućeni u točan datum kada su odjavljeni sa Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje odnosno datum kada su dobili otkaz od poslodavca; (ii.) se osporava dopuštenost otkaza ili se poziva na povredu prava sukladno Zakonu o radu; (iii.) općeniti problem jezične barijere stvara prepreku u komunikaciji; (iv.) nezaposlenost može nastati na strani poslodavca sukladno ovom Zakonu o strancima; (v.) potencijalne zdravstvene ili druge poteškoće koje u datom trenutku onemogućuju osobu da traži posao koje između ostalog mogu biti uzrokovane ozljedom na radu;. Također, u praksi su također prisutni komunikacijski šumovi odnosno situacija u kojima državljni treće zemlje nisu pravovremeno upoznati sa svojim pravima ili položajem te s tim u vezi smatramo da je razdoblje od 60 dana u prethodnih 12 mjeseci adekvatno razdoblje dopuštene nezaposlenosti za vrijeme važenja dozvole za boravak i rad. Dodatno, upućujemo da je na taj način ujedno i lakše pratiti odnosno računati razdoblje nezaposlenosti kako za državljanina treće zemlje, tako i za eventualno budućeg poslodavca, te za HZMO. | Nije prihvaćen | Komentar Bez granica nije prihvaćen-obrazloženje uz primjedbu br. 176. Razdoblje nezaposlenosti vezano je za važeću dozvolu za boravak i rad, i dopušteno je unutar valjanosti dozvole za boravak i rad, uz ograničenje maksimalnog vremena trajanja do 60 dana (dozvola za boravak i rad može se izdati do tri godine, ovisno o trajanju ugovora o radu). Za vrijeme dopuštene nezaposlenosti tijekom koje državljanin treće zemlje ima i dalje dozvolu za boravak i rad te boraviti na teritoriju Republike Hrvatske i tražiti novog poslodavca. Dodatno propisivanje uvjeta da se dopuštena nezaposlenost veže uz razdoblje od prethodnih 12 mjeseci smatramo suvišnim, jer se razdoblje od 60 dana veže uz važeću dozvolu za boravak i rad. |
| 88 | Centar za mirovne studije | III.OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 35. | Predlažemo da se u članku 103a, nakon stavka 3 doda stavak 4 koji glasi " nakon podnošenja tužbe radnika protiv poslodavca zbog povrede Zakona o radu njegov dopušteni period nezaposlenosti od 60 dana vraća se u početno stanje te državljanin treće zemlje ponovno ima pravo na dopušteni period nezaposlenosti od punih 60 dana." Predlažemo da stavci 4. i 5. postanu članci 5. i 6. U praksi se je pokazalo kako su kršenja radničkih prava stranih radnika u Republici Hrvatskoj česta pojava. Kako bi se u skladu s ovim Zakonom onemogućilo da poslodavci koji učestalo krše radnička prava ponovno apliciraju za dozvole za boravak i rad novih stranih radnika od iznimne je važnosti da za oni svoje prekršaje radno - pravnih odnosa bivaju izvedeni pred sud. Navedeno će biti otežano, te državljanin treće zemlje čija su prava prekršena za to neće biti motiviran u slučajevima u kojima će biti primoran napustiti teritorij Republike Hrvatske neposredno po započinjanju sudskog postupka. Iz tog razloga predlažemo da se u navedenom slučaju produlji dopušteni period nezaposlenosti. | Nije prihvaćen | Strani radnik može podnijeti tužbu protiv poslodavca zbog povrede Zakona o radu te je predviđeni period od 60 dana nezaposlenosti u kojem državljaninu treće zemlje neće prestati važeća dozvola za boravak i rad, i u konkretnom slučaju ocijenjen je dostatnim. U tom periodu može ostati na teritoriju RH i tražiti novo zaposlenje te zaposliti se pod uvjetima iz Zakona. S aspekta Zakona o radu nema zapreke da se radnici državljani trećih zemalja koriste pravnim sredstvima zaštite iz članka 133. istog Zakona, odnosno da se u slučaju povrede prava iz radnog odnosa, u propisanim rokovima, obrate poslodavcu sa zahtjevom za zaštitu povrijeđenog prava, odnosno da pokrenu sudski postupak protiv poslodavca pred nadležnim Ističemo da je i važećim Zakonom o strancima, člankom 79. propisana mogućnost odobrenja privremenog boravka iz humanitarnih razloga državljaninu treće zemlje koji surađuje s nadležnim tijelima i njegovo je sudjelovanje nužno u kaznenom postupku koji se vodi protiv poslodavca koji ga je nezakonito zapošljavao. |
| 89 | Centar za mirovne studije | III.OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 36. | Predlažemo da se iza točke 6. doda točka 6. koja glasi: "ima dokaz da nije pravomoćno osuđen za kaznena djela iz matične države, države u kojoj je boravio duže od godine dana neposredno prije dolaska u Republiku Hrvatsku ili Republike Hrvatske ako je u njoj boravio dulje od godinu dana, koji nije potrebno priložiti ako nije prošlo duže od devet mjeseci od isteka važenja prethodno izdane dozvole za privremeni boravak" Sve veći broj stranih državljana u Republici Hrvatskoj boravi dulji niz godina te pritom na različite načine reguliraju svoj boravak na njezinom teritoriju. Smatramo kako je nužno uvrstiti i opciju da se prizna dokaz da osoba nije pravomoćno osuđena za kaznena djela u Rebublici Hrvatskoj ukoliko se na njezinom teritoriju nalazi dulje od godinu dana. Pravilnik o boravku državljana trećih zemalja u Republici Hrvatskoj (NN 20/2022) navodi kako isprave koje se prilažu uz zahtjeve propisane navedenim Pravilnikom ne smiju biti starije od šest mjeseci upravo iz razloga kako bi obuhvatile i potencijalno kažnjavanje osobe u recentnom razdoblju. S istom je intencijom u ovaj članak zakona uključena odredba koja omogućuje osobi da pribavi dokaz da nije pravomoćno osuđena za kaznena djela iz države u kojoj je boravila duže od godine dana neposredno prije dolaska u Republiku Hrvatsku. Istodobno, osoba koja je u Republici Hrvatskoj boravila dulje od godinu dana, prema predloženoj izmjeni zakona, i dalje bi bila primorana tražiti potvrdu o nekažnjavanju iz zemlje podrijetla iako potencijalno u njoj nije boravila godinama. | Nije prihvaćen | Vezano za dostavu dokaza o tome da osoba nije kažnjavana u RH, navodi se kako u postupku privremenog boravka, nadležna policijska uprava, odnosno policijska postaja po službenoj dužnosti traži provjeru nadležnog općinskog suda, kao i Ministarstva pravosuđa i uprave sukladno članku 59. stavak 1. točka 7. Zakona o strancima. Navedeni dokazi pribavljaju se po službenoj dužnosti, stoga stranka nije dužna dostaviti dokaz o tome da nije pravomoćno osuđena u Republici Hrvatskoj. Stranka je dužna dostaviti dokaz o tome da nije pravomoćno osuđena za kaznena djela iz matične države ili države u kojoj je boravila duže od godine dana neposredno prije dolaska u Republiku Hrvatsku, ako podnosi zahtjev za prvi privremeni boravak. U članku Nacrta kojim se mijenja članak 104. Zakona o strancima, radi se o zapošljavanja sezonskih radnika (mogu raditi do maksimalno 9 mjeseci godišnje nakon čega moraju napustiti Republiku Hrvatsku), koji se iduće sezone vraćaju na sezonski rad u Republiku Hrvatsku. |
| 90 | Centar za mirovne studije | III.OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 59. | Predlažemo dodavanje novog stavka (8) u članak 150. kojim bi se propisivalo sljedeće: "(8) Iznimno od stavka 2. ovoga članka, državljaninu treće zemlje koji je jednokratno do 90 dana zbog opravdanih razloga izbivao iz Republike Hrvatske navedeno izbivanje neće se računati kao izbivanje iz stavka 2. ovog članka ako je o odlasku iz Republike Hrvatske obavijestio nadležnu policijsku upravu odnosno policijsku postaju u roku od 60 dana od nastanka tih okolnosti." | Nije prihvaćen | Direktivom Vijeća 2003/109/EZ od 25. studenog 2003. o statusu državljana trećih država s dugotrajnim boravištem propisano je da državljanin treće zemlje može izbivati do 10 mjeseci višekratno i do 6 mjeseci jednokratno. Ovim Nacrtom uzima se u obzir da određene životne situacije mogu zahtijevati duža izbivanja, osobito vezano uz obavljanje osobnih poslovnih aktivnosti radi kojih osoba boravi duže u inozemstvu. Iz tog je razloga omogućeno da izbivanja iz osobno poslovno uvjetovanih razloga, koja traju propisano vrijeme, neće imati utjecaja na odobrenje dugotrajnog boravišta. Vrijeme izbivanja gleda se u razdoblju od 5 godina, te može biti jednokratno ili višekratno. U slučaju izbivanja iz privatnih razloga, sada je Nacrtom propisano da kraća izbivanja do 3 dana u kalendarskom mjesecu neće utjecati na razdoblje izbivanja. U svim ostalim slučajevima, kada osoba slobodno bira hoće li ili ne izbivati iz RH, državljani trećih zemalja izbivanja iz Republike Hrvatske moraju prilagoditi zakonom propisanom roku. |
| 91 | Centar za mirovne studije | III.OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 59. | Predlažemo dodavanje novog stavka (2) u članak 150. kojim bi se propisalo sljedeće: " (2) Smatra se da državljanin treće zemlje ima neprekidno pet godina odobren privremeni boravak i ako je u razdoblju od pet godina najviše 60 dana bio bez odobrenog privremenog boravka odnosno važeće dozvole za boravak i rad." S obzirom na moguće praznine između dvije važeće dozvole koje se izdaju za državljanina treće zemlje smatramo potrebnim uvođenje ove iznimke. | Nije prihvaćen | Direktivom Vijeća 2003/109/EZ od 25. studenog 2003. o statusu državljana trećih država s dugotrajnim boravištem nije propisana takva mogućnost, već se traži da državljanina treće zemlje u kontinuitetu ima zakonit boravak. |
| 92 | Centar za mirovne studije | III.OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 60. | Predlažemo da se čl. 151. st. 3. Zakona o strancima izmijeni tako da se njime propiše sljedeće: "(3) Za državljane trećih zemalja koji imaju status azilanta ili supsidijarnu zaštitu u vrijeme potrebno za odobrenje dugotrajnog boravišta iz članka 150. stavka 1. ovoga Zakona računa se cjelokupno razdoblje od dana podnošenja zahtjeva za odobrenje međunarodne zaštite na temelju kojeg mu je odobren status pa do dana odobrenja međunarodne zaštite." S obzirom da su tražitelji međunarodne zaštite u tijeku postupka traženja međunarodne zaštite dužni ostati u Republici Hrvatskoj te da osobe kojima je odobrena međunarodna zaštita uvelike pristupaju procesima uključivanja u društvu smatramo nepotrebnim da se u odnosu na njih uvodi zasebno pravilo. | Nije prihvaćen | Člankom Nacrta kojim se mijenja članak 151. stavak 3. Zakona o strancima prenosi se Direktiva 2011/51/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 11. svibnja 2011. o izmjeni Direktive Vijeća 2003/109/EZ za proširenje njezinog područja djelovanja na korisnike međunarodne zaštite, koja je člankom 4. stavkom 2. podstavkom 3. decidirano propisala da se za osobe, kojima je priznata međunarodna zaštita, pri izračunavanju razdoblja iz stavka 1. uzima u obzir barem polovica razdoblja između datuma podnošenja zahtjeva za međunarodnu zaštitu, na temelju kojeg je ta međunarodna zaštita priznata, i datuma kad je boravišna dozvola iz članka 24. Direktive 2004/83/EZ izdana, ili čitavo to razdoblje, ako prelazi 18 mjeseci. |
| 93 | Centar za mirovne studije | III.OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 62. | Prije svega želimo naglasiti izvrsnost izmjene koja se predlaže u članku 156., stavku 1. točki 5., a koja će omogućiti ostanak i rad visokokvalificiranih osoba koje su se educirale i uspješno završile studij na području Hrvatske. Društvo je time obogaćeno visokokvalificiranim stručnjacima koji su uložili vrijeme, novac i napore da, uz učenje hrvatskog jezika, i uspješno završe studije na hrvatskim visokim učilištima. S obzirom da su studiji u Hrvatskoj uvelike bazirani na načinu da preddiplomski studij traje 3 godine, a diplomski studij 2 godine smatramo opravdanim da se „tri godine“ u članku 156., stavku 1. točki 5. zamijeni sa „dvije godine“. | Nije prihvaćen | Važeća Direktiva o statusu državljana trećih zemalja s dugotrajnim boravištem 2003/109, koja je implementirana u Zakon o strancima, predviđa 5 godina neprekidnog i zakonitog boravka za stjecanje statusa dugotrajnog boravišta. Pri tome je potrebno imati u vidu da se računa samo polovica boravka državljana trećih zemalja provedenih na studiju. Predloženom točkom 5. vidljivo je da bi se radi stjecanja nacionalnog stalnog boravka prihvaćalo puno vrijeme provedeno na studiju u Republici Hrvatskoj, u trajanju od najmanje tri godine, čime se već uzela u obzir činjenica da svi studiji ne traju 5 godina. |
| 94 | Centar za mirovne studije | III.OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 64. | Predlažemo brisanje predloženog stavka 7. članka 178. iz razloga što smatramo da isto nije potrebno već da se upravo naprotiv tako što treba omogućiti u korist državljanina treće zemlje koji će se u tom trenutku već nalaziti na području Republike Hrvatske, a da se umjesto predloženog stavka unese obveza službenika ili službenice da prijavi nadležnom inspektoru prijavu boravišta kada je na adresi na kojoj je izvršena prijava boravišta prijavljen veći broj osoba u odnosu na stambenu površinu smještajne jedinice propisane pravilnikom iz članka 6. stavka 6. ovoga Zakona. | Nije prihvaćen | Člankom Nacrta kojim se mijenja članak 178. te se dodaje novi stavak 7. dodatno se jamči da će državljani trećih zemalja biti smješteni u odgovarajućem smještaju, s obzirom na broj prijavljenih osoba i stambenu površinu. Ako bi se prihvatio prijedlog, na određenu adresu na kojoj se nalazi npr. stan od 40 m² bilo bi moguće prijaviti 15-ak državljana trećih zemalja, iako je jasno da toliko osoba ne može živjeti u navedenom prostoru. Odbijanjem prijave boravišta na takvu adresu, kako je sada predloženo stavkom 7., odmah se izbjegavaju moguće opasnosti za zdravlje i sigurnost ljudi. |
| 95 | Centar za mirovne studije | III.OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 65. | S obzirom na presudu Ustavnog Suda RH U-III-1264/2020 u korist Dmitrović, Jovana od 12.7.2022. nužno je unijeti izmjene i dopune kako bi se spriječila buduća kršenja ljudskih prava građana koji opravdano nisu prisutni na prijavljenoj adresi. | Nije prihvaćen | Presuda Ustavnog Suda RH U-III-1264/2020 u korist Dmitrović Jovana od 12.7.2022. odnosi se na odjavu prebivališta hrvatskog državljanina sukladno Zakonu o prebivalištu. U navedenoj presudi sam Ustavni sud navodi da do odjave prebivališta po službenoj dužnosti može doći, ali „samo kad upravno tijelo utvrdi sve činjenice i okolnosti na temelju kojih se može nedvojbeno zaključiti da osoba ne živi na adresi prijavljenog prebivališta“. Ovim Nacrtom propisano je da se po službenoj dužnosti može odjaviti prebivalište državljaninu treće zemlje ako se utvrdi da na istoj ne boravi. Navedenom odjavom državljaninu treće zemlje ne ukida se dugotrajni ili stalni boravak. U postupku odjave primjenjivat će se načela Zakona o općem upravnom postupku - Načelo razmjernosti u zaštiti prava stranaka i javnog interesa, Načelo samostalnosti i slobodne ocjene dokaza i Načelo učinkovitosti i ekonomičnosti. Ističe se da je člankom 176. stavkom 3. važećeg ZOS-a državljanima trećih zemalja koji imaju dugotrajni ili stalni boravak omogućena prijava boravišta u mjestu gdje trajnije borave bez namjere da se u njemu nastane, najduže do godine dana (npr. zbog studija, rada, liječenja). |
| 96 | Centar za mirovne studije | III.OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 66. | Podržavamo komentar Hrvatskog pravnog centra te predlažemo da stavkom 4. članka 183. bude propisano sljedeće: „(4) Državljanin treće zemlje iz stavka 1. ovoga članka kojemu je zakoniti boravak prestao rješenjem Ministarstva u sjedištu ili rješenjem Ministarstva donesenog putem policijske uprave odnosno policijske postaje ili zabilješkom iz članka 94. stavka 4. ovoga Zakona dužan je napustiti EGP pod uvjetom da mu je dostavljeno rješenje o povratku te u roku od 30 dana od prvog dana od dana dostave rješenja o povratku. Članak 6. stavci 1. i 6. Direktive 2008/115/ez europskog parlamenta i vijeća od 16. prosinca 2008. o zajedničkim standardima i postupcima država članica za vraćanje državljana trećih zemalja s nezakonitim boravkom propisuju sljedeće: „1. Države članice izdaju odluku o vraćanju u pogledu svakog državljanina treće zemlje koji nezakonito boravi na njihovom državnom području, ne dovodeći u pitanje iznimke iz stavaka od 2. do. 5. 6. Ova Direktiva ne sprječava države članice od donošenja odluke o prestanku zakonitog boravka zajedno s odlukom o vraćanju i/ili odlukom o udaljavanju i/ili zabrani ulaska u jedinstvenoj upravnoj ili sudskoj odluci ili aktu, kako je predviđeno nacionalnim zakonodavstvom, ne dovodeći u pitanje postupovne sigurnosne mjere iz poglavlja III. i prema drugim mjerodavnim odredbama prava Zajednice i nacionalnog prava.“ „1. Odluke o vraćanju te odluke o zabrani ulaska i odluke o udaljavanju, ako su izdane, izdaju se u pisanom obliku te sadrže stvarne i pravne razloge, kao i podatke o raspoloživim pravnim lijekovima.“ Članak 13. stavak 1. 1. Konkretni državljanin treće zemlje ima pravo na učinkovit pravni lijek žalbe ili preispitivanja odluke u vezi povratka, kako je navedeno u članku 12. stavku 1., pred nadležnim sudskim ili upravnim tijelom ili nadležnim tijelom koje je sastavljeno od članova koji su nepristrani i nezavisni. Stoga je nužno u ovim slučajevima izdati rješenje o povratku bilo kao samostalno rješenje ili u jedinstvenoj upravnoj ili sudskoj odluci ili rješenju jer se inače odstupa te time i krši Direktiva 2008/115/ez. Također, na navedeni način se efektivno onemogućuje osporavanje rješenja o povratku što je protivno Ustavu RH, Europskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava te postojećoj praksi Europskog suda za ljudska prava. | Nije prihvaćen | Novi stavak 4. u članku 183. briše se iz Nacrta prijedloga Zakona o izmjenama o dopunama Zakona o strancima, imajući u vidu sudsku praksu Suda pravde EU iz kojih proizlazi da državljaninu treće zemlje nije dovoljno samo odrediti rok za dragovoljni odlazak iz EGP-a, nego se mora i odrediti treća zemlja u koju će ga se prisilno udaljiti. Zbog toga, novi stavak 4. u članku 183. ne bi bio svrsishodan. |
| 97 | Centar za mirovne studije | III.OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 74. | Predlažemo da se članak 246. ne briše. Smatramo korisnim da se na razini zakonodavca uvede imigracijska politika, kao i da se na razini Vlade RH donese odluka o broju, mjerilima i uvjetima za useljavanje državljana trećih zemalja, a kojima bi se pobliže odredili: (i.) jasni i precizni uvjeti pod kojima se može odbiti izdavanje viza (s obzirom na kriterije propisane važećim propisima); (ii.) postupak na temelju kojeg osobe iz afričkih i azijskih zemalja mogu legalno ulaziti i boraviti u Hrvatskoj; i (iii.) obveza redovitog preispitivanja razloga i opravdanja odbijanja viza građanima afričkih i azijskih zemalja kako bi se spriječila potencijalna neopravdana i kontraproduktivna diskriminacija u pojedinim slučajevima. Navedeni dokumenti mogu poslužiti i kao mehanizam razrade uvođenja novih sigurnih i regularnih puteva, uključujući korištenje tzv. humanitarne vize, raznovrsnih sponzorstva, itd. | Nije prihvaćen | Strategija demografske revitalizacije Republike Hrvatske do 2033. godine, koju je donio Hrvatski sabor na sjednici 14. ožujka 2024. godine, šireg je obuhvata i pokriva pitanja koja su ključna za budući razvoj Republike Hrvatske. Dokument koji se odnosi na relevantne politike useljavanja planira se donijeti unutar Strateškog cilja 2. Uravnotežena mobilnost stanovništva, Ključno područje intervencije 2.2. Mobilnost stanovništva, u formatu Nacionalnog plana migracije RH. |
| 98 | Centar za mirovne studije | III.OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 74. | Predlažemo da se u članak 246. dodaju stavci 3. i 4. kojim bi se propisivalo sljedeće: (11) Ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Vlade Republike Hrvatske provodi koordinaciju rada svih ministarstva, nevladinih organizacija i dugih tijela koja sudjeluju u postupku uključivanja u društvo stranaca s zakonitim boravkom na području Republike Hrvatske u okviru Stalnog povjerenstva za provedbu integracije stranaca u hrvatsko društvo i pripadajuće Radne skupine koja izrađuje prijedloge nacionalnih strateških dokumenata u ovom području. (12) Ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Vlade Republike Hrvatske dužan je donijeti trogodišnji Akcijski plan za uključivanje u društvo stranaca s zakonitim boravkom na području Republike Hrvatske, a kojim će se propisivati mjere potrebne za unaprjeđenje ili prilagodbu sustava pružanja javnih usluga u Hrvatskoj, mjere potrebne za podršku strancima u uključivanju u društvo te druge mjere kojima se odgovara na potrebe društva u vezi uključivanja stranaca u društvo. Smatramo iznimno bitnim da se provodi koordinacija na razini države, a kojom bi se reagiralo na trenutne potrebe društva u vezi uključivanja stranaca u društvo. Na temelju trenutne prakse primjećujemo: (i.) problem jezične barijere: nepostojanje sudskih tumača koji mogu prevoditi na jezike kojima pričaju strani radnici/e, nepostojanje protokola za angažiranje prevoditelja pri pristupu uslugama u zdravstvu ili drugim sektorima, uključujući prilikom podnošenja kaznene prijave odnosno početne komunikacije s službenicima MUP-a (Koga se zove kada je potreban prevoditelj? Kako se isti plaća? …), nepostojanje odnosno monitoring provedbe postojećih tečajeva hrvatskog jezika; (ii.) problem manjka ili nepostojećih mjera za početnu orijentaciju u društvu: npr. segregirane mjere koje MUP provodi za radnike Wolta/Glova glede prometnih pravila bi se trebale na određeni način usustaviti; edukacije koje se u sklopu akcijskog plana Grada Zagreba (iii.) potrebu za mjerama osvještavanja o kaznenim djelima iz mržnje, govoru mržnje te diskriminaciji te načinima prijavljivanja iste; (iv.) potrebu za edukacijama upoznavanja sa radničkim pravima i dostupnost informativnih materijala o radničkim pravima i načinima prijavljivanja istih; (v.) potreba za mjerama osvještavanja o kontekstima iz kojih / s kojim dolaze novi članovi našeg društva; (…); | Nije prihvaćen | Strategija demografske revitalizacije Republike Hrvatske do 2033. godine, koju je donio Hrvatski sabor na sjednici 14. ožujka 2024. godine, šireg je obuhvata i pokriva pitanja koja su ključna za budući razvoj Republike Hrvatske. Dokument koji se odnosi na relevantne politike useljavanja planira se donijeti unutar Strateškog cilja 2. Uravnotežena mobilnost stanovništva, Ključno područje intervencije 2.2. Mobilnost stanovništva, u formatu Nacionalnog plana migracije RH. |
| 99 | Centar za mirovne studije | III.OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 84. | Predlažemo da se u članak 257. dodaju stavci 11. i 12. kojim bi se propisivalo sljedeće: (11) Ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Vlade Republike Hrvatske provodi koordinaciju rada svih ministarstva, nevladinih organizacija i dugih tijela koja sudjeluju u postupku uključivanja u društvo stranaca s zakonitim boravkom na području Republike Hrvatske u okviru Stalnog povjerenstva za provedbu integracije stranaca u hrvatsko društvo i pripadajuće Radne skupine koja izrađuje prijedloge nacionalnih strateških dokumenata u ovom području. (12) Ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Vlade Republike Hrvatske dužan je donijeti trogodišnji Akcijski plan za uključivanje u društvo stranaca s zakonitim boravkom na području Republike Hrvatske, a kojim će se propisivati mjere potrebne za unaprjeđenje ili prilagodbu sustava pružanja javnih usluga u Hrvatskoj, mjere potrebne za podršku strancima u uključivanju u društvo te druge mjere kojima se odgovara na potrebe društva u vezi uključivanja stranaca u društvo. Smatramo iznimno bitnim da se provodi koordinacija na razini države, a kojom bi se reagiralo na trenutne potrebe društva u vezi uključivanja stranaca u društvo. Na temelju trenutne prakse primjećujemo: (i.) problem jezične barijere: nepostojanje sudskih tumača koji mogu prevoditi na jezike kojima pričaju strani radnici/e, nepostojanje protokola za angažiranje prevoditelja pri pristupu uslugama u zdravstvu ili drugim sektorima, uključujući prilikom podnošenja kaznene prijave odnosno početne komunikacije s službenicima MUP-a (Koga se zove kada je potreban prevoditelj? Kako se isti plaća? …), nepostojanje odnosno monitoring provedbe postojećih tečajeva hrvatskog jezika; (ii.) problem manjka ili nepostojećih mjera za početnu orijentaciju u društvu: npr. segregirane mjere koje MUP provodi za radnike Wolta/Glova glede prometnih pravila bi se trebale na određeni način usustaviti; edukacije koje se u sklopu akcijskog plana Grada Zagreba (iii.) potrebu za mjerama osvještavanja o kaznenim djelima iz mržnje, govoru mržnje te diskriminaciji te načinima prijavljivanja iste; (iv.) potrebu za edukacijama upoznavanja sa radničkim pravima i dostupnost informativnih materijala o radničkim pravima i načinima prijavljivanja istih; (v.) potreba za mjerama osvještavanja o kontekstima iz kojih / s kojim dolaze novi članovi našeg društva; (…); | Nije prihvaćen | Strategija demografske revitalizacije Republike Hrvatske do 2033. godine, koju je donio Hrvatski sabor na sjednici 14. ožujka 2024. godine, šireg je obuhvata i pokriva pitanja koja su ključna za budući razvoj Republike Hrvatske. Unutar Strateškog cilja 2. Uravnotežena mobilnost stanovništva, Ključno područje intervencije 2.2. Mobilnost stanovništva, planira se uspostava Migracijskog ureda. |
| 100 | Centar za mirovne studije | III.OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 84. | Predlažemo da se stavci 9. i 10. članka 257. ne brišu. Smatramo korisnim da se na razini zakonodavca uvede imigracijska politika, kao i da se na razini Vlade RH donese odluka o broju, mjerilima i uvjetima za useljavanje državljana trećih zemalja, a kojima bi se pobliže odredili: (i.) jasni i precizni uvjeti pod kojima se može odbiti izdavanje viza (s obzirom na kriterije propisane važećim propisima); (ii.) postupak na temelju kojeg osobe iz afričkih i azijskih zemalja mogu legalno ulaziti i boraviti u Hrvatskoj; i (iii.) obveza redovitog preispitivanja razloga i opravdanja odbijanja viza građanima afričkih i azijskih zemalja kako bi se spriječila potencijalna neopravdana i kontraproduktivna diskriminacija u pojedinim slučajevima. Navedeni dokumenti mogu poslužiti i kao mehanizam razrade uvođenja novih sigurnih i regularnih puteva, uključujući korištenje tzv. humanitarne vize, raznovrsnih sponzorstva, itd. | Nije prihvaćen | Imajući u vidu da je prijedlogom Nacrta brisana odredba sadašnjeg Zakona kojim je bilo propisano donošenje imigracijske politike, sukladno tome brisane su odredbe članka 257. koje su utvrđivale nadležnost i rokove za njezino donošenje. Strategija demografske revitalizacije Republike Hrvatske do 2033. godine, koju je donio Hrvatski sabor na sjednici 14. ožujka 2024. godine, šireg je obuhvata i pokriva pitanja koja su ključna za budući razvoj Republike Hrvatske. Dokument koji se odnosi na relevantne politike useljavanja planira se donijeti unutar Strateškog cilja 2. Uravnotežena mobilnost stanovništva, Ključno područje intervencije 2.2. Mobilnost stanovništva, u formatu Nacionalnog plana migracije RH. |
| 101 | Centar za mirovne studije | III.OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 85. | Predlažemo izmjenu članka 85. stavka 5. tako da se "dva mjeseca" zamijeni sa "šest mjeseci". Predložene izmjene i dopune uvode razdoblje dopuštene nezaposlenosti čime se prepoznaje da do nezaposlenosti može doći iz različitih razloga koji učestalo nisu na strani radnika, da strani radnici i radnice iz dalekih zemalja poput Nepala, Indije ili Bangladeša moraju izdvojiti ogromni iznos novaca ne bi li došli u Hrvatsku, a također veliki iznos novaca moraju izdvojiti i za povratak u svoje države podrijetla. Ovim izmjenama i dopunama uvelike su se regulirale životne situacije koje su u prethodnom razdoblju u okviru postojećih rigidnih pravila dovodile do isteka ili ukidanja važenja dozvole za boravak i rad velikom broju ljudi. To je prepoznato u ovoj odredbi kojom se ide u susret ljudima, a prijedlogom izmjene predlažemo da se ide korak naprijed te da se zaista omogući svim onim osobama koje su zbog postojećih pravila ostale bez dozvole za boravak i rad da podnesu zahtjev za dozvolom za boravak i rad i na taj način reguliraju svoj boravak. | Nije prihvaćen | S obzirom na cilj koji se želi postići navedenom odredbom, a to je da se ponovno u tržište rada uključe državljani trećih zemalja koji su u Republiku Hrvatsku došli u svrhu rada te su prethodno imali izdanu dozvolu za boravak i rad, ali su se, uslijed raznih okolnosti našli u situaciji da na dan stupanja na snagu ovoga Zakona nemaju važeću dozvolu za boravak i rad odnosno nije u postupku zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad), odnosno da se za njih omogući podnošenje zahtjeva za izdavanje dozvole za boravak i rad (zahtjev se neće odbacivati), vremenski okviri od 2 mjeseca, odnosno 60 dana su ocijenjeni razmjernima. |
| 102 | PGP Sisak | III.OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 2. | Mišljenja smo kako pojmovi stalni boravak i dugotrajno boravište ukazuju na sličnu terminologiju, te se nepotrebno uvode dodatne pravne nejasnoće vezano za reguliranje predmetnih boravaka. Upravo sam Zakon daje nam pravnu nesigurnost pri osiguravanju uvjeta za podnošenje predmetnih boravaka i tko decidirano može podnijeti zahtjev za stalni , a tko za dugotrajni boravak. Shodno narečenom ne vidimo mjesto tj. razlog da su uvjeti za reguliranje dugotrajnog boravišta strožije regulirani / dokaz o osiguranim sredstvima za uzdržavanje, dokaz o zdravstvenom osiguranje/ u odnosu na stalni boravak. | Nije prihvaćen | Radi se o dva statusa trajnije naravi, čije razlike objašnjavamo kako slijedi: Direktivom 2003 /109/EZ o statusu državljana trećih zemalja s dugotrajnim boravkom propisuje uvjete za stjecanje trajnijeg statusa stranca u državama članicama EU, pa tako i u Republici Hrvatskoj. Uvjet za stjecanje statusa dugotrajnog boravka je 5 godina neprekidnog boravka te, između ostalog, i poznavanje hrvatskog jezika i latiničnog pisma. Zakonom o strancima uređeno je stjecanje statusa osobe s dugotrajnim boravkom u EU-u”, čiji su uvjeti za stjecanje propisani navedenom Direktivom. Status dugotrajnog boravka državljanima trećih zemalja omogućuje određenu mobilnost u druge države članice, dok to nije slučaj kod stalnog boravka. Budući da su dopušteni statusi trajnije naravi u okviru nacionalnog prava, Zakonom o strancima uređen je i isključivo nacionalni status trajnije naravi „stalni boravak“, za točno određene kategorije državljana trećih zemalja (npr. članovi obitelji hrvatskih državljana nakon 4 godine boravka u Republici Hrvatskoj, hrvatski iseljenici nakon 3 godine boravka u Republici Hrvatskoj), sa posebnostima i uvjetima koje je propisano isključivo nacionalnim zakonodavstvom. |
| 103 | PGP Sisak | III.OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 62. | Predlažemo jasniju formulaciju čl. 62 kojim se mijenja odredba čl.156 st. 1 toč. 8 koja treba glasiti: rođen u Republici Hrvatskoj i od rođenja živi na području Republike Hrvatske, ali zbog opravdanih razloga na koje nije mogao utjecati nije imao reguliran boravak, te u trenutku podnošenja zahtjeva nema reguliran status u RH /privremeni boravak/. | Nije prihvaćen | Člankom Nacrta izmijenjen je članak 156. Zakona o strancima, međutim u točki 8. izričaj nije sadržajno izmijenjen u odnosu na sadašnji članak 156. stavak 1. točku 8. Zakona o strancima. Stavkom 5. toga članka sadašnjeg Zakona koji se ovim Nacrtom ne mijenja, propisano je da u trenutku rješavanja zahtjeva za stalni boravak, državljanin treće zemlje iz stavka 1. točke 8. ne mora imati odobren privremeni boravak. |
| 104 | PGP Sisak | MINISTARSTVO UNUTARNJIH POSLOVA | Kroz svoj rad učestalo upućujemo na okolnost kako zakonodavac nije prepoznao nužnost razgraničavanja terminologije državljanin treće zemlje i osoba/e bez državljanstva; te pojam osoba/e bez državljanstva nije naveden u svim zakonskim odredbama. Samim time, osobi bez državljanstva prejudicira se državljanstvo što je u suprotnosti s definicijom osobe bez državljanstva sukladno Konvenciji iz 1954. Tako će se ponoviti problematika nemogućnosti praćenja statistike kod MUP-a u odnosu na ovu kategoriju osoba. U RH potrebito je uspostaviti jedinstvenu zakonsku regulativu u formi Zakona koji bi regulirao pravni položaj osoba bez državljanstva uključujući upravni postupak reguliranja njihova statusa u RH – npr. kao rokove za podnošenje zahtjeva za utvrđivanje statusa osobe bez državljanstva, odrediti razuman rok za završetak postupka utvrđivanja statusa bez državljanstva, država da se suzdrži od udaljavanja pojedinca sa svog teritorija do okončanja postupka itd. Uspostavljanjem postupaka putem Zakona osigurava se pravičnost, transparentnost i jasnoća, jer smo upravo primijetili nedostatak oko naznačavanja termina „osobe bez državljanstva“ odnosno razliku u odredbama čl. 153. Zakona o strancima-gdje se iste navode u st.2., vezano za dugotrajno boravište dok se u odredbama čl. 156. istog Zakona, vezano za stalni boravak osobe bez državljanstva nigdje ne spominju, već se samo koristi termin „državljanin treće zemlje“. Jedan važan dio zagovaračkih aktivnosti udruge PGP Sisak usmjeren je već godinama na činjenicu/zakonsku odredbu koja se veže za kumulativno ispunjenje pretpostavki za ostvarivanje prava na stalni ili dugotrajno boravište koje je vrlo teško zadovoljiti. Iz prakse PGP-a Sisak bilježimo predmete u kojima stranke se na PB boravku nalaze po 12 i više godina, što je pravno nedopustivo. Zbog nedostatka vlastitih prihoda većina stranaka ne može plaćati doprinose na ime zdravstvenog osiguranja, slijedom čega nastaje dug koji država u konačnici otpisuje jer nema instrumente naplate a npr. korisnici su mirovina koje se isplaćuju iz državnog proračuna. Takve stranke postaju teret za državu i društvo koja bi morala stvoriti model za rješavanje takovog problema. Upravo iz tih naznačenih razloga treba se uzeti u obzir sam kontinuitet boravka u Republici Hrvatskoj. | Nije prihvaćen | Sukladno EU acquisu, osoba bez državljanstva se također smatra državljaninom treće zemlje. Sukladno prethodno navedenom, obzirom se osobe bez državljanstva smatraju državljanima treće zemlje ne prihvaća se primjedba. Pitanje utvrđivanja državljanskog statusa osoba koje žive u Republici Hrvatskoj, javlja se u pojedinačnim slučajevima, kao prethodno pitanje u postupcima rješavanja o zahtjevu za odobrenje privremenog odnosno stalog boravka, kada podnositelj zahtjeva u zemlji podrijetla pravno nije regulirao vlastiti državljanski status. Osobu nepoznatog/neutvrđenog državljanstva koja pokrene postupak radi reguliranja privremenog ili stalnog boravka u Republici Hrvatskoj, Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske upućuje da putem nadležne diplomatske misije/konzularnog ureda države podrijetla te države njezinog posljednjeg prebivališta u inozemstvu, provjeri smatra li se njihovim državljaninom prema važećim propisima, odnosno postoji li mogućnost utvrđivanja njezinog državljanstva te naknadnog upisa u evidenciju o državljanstvu inozemnog tijela. Nakon izmjena Zakona o strancima koje su stupile na snagu 2021. godine, valjana strana putna isprava više nije uvjet za dobivanje dugotrajnog boravišta za osobe bez državljanstva ili osobe s odobrenim azilom ili supsidijarnom zaštitom (čl. 153. Zakona o strancima), te je pristup brojnim pravima koja proizlaze iz reguliranog dugotrajnog boravišta bitno olakšan za osobe bez državljanstva. U odnosu na stjecanje stalnog boravka, ukazujemo i na odredbu članka 157. stavak 5. Zakona o strancima koji nije mijenjan ovim Nacrtom, a kojim je propisano da državljanin treće zemlje u postupku odobravanja stalnog boravka ne mora imati valjanu stranu putnu ispravu kada je ne može pribaviti u diplomatsko-konzularnom predstavništvu strane zemlje u Republici Hrvatskoj, a njegov identitet je moguće nedvojbeno utvrditi na drugi način, što je relevantno i za osobe bez državljanstva. S obzirom na statističke podatke, iz kojih proizlazi da u Republici Hrvatskoj ima relativno mali broj apatrida i osoba neutvrđenog državljanstva, te da se u odnosu na prethodne godine broj tih osoba smanjuje, smatramo da nije potrebna uspostava posebnog postupka za utvrđivanje apatridnosti. Nacrtom je sada propisano da se stalni boravak može odobriti državljaninu treće zemlje koji je veći dio života živio i koji nastavlja živjeti u Republici Hrvatskoj, a imao je najmanje pet godina odobren privremeni boravak iz humanitarnih razloga. Uvjeti za odobrenje stalnog boravka propisani su člankom 157. stavak 4. Zakona o strancima, koji se ovim Nacrtom nije mijenjao, i ne obuhvaćaju dokaz o posjedovanju sredstava za uzdržavanje niti zdravstveno osiguranje. |
| 105 | Agencija za mobilnost i programe Europske unije | III.OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 11. | U čl.11. PZS-a izmijenjen je članak 63. Zakona o strancima. Izmjena nije napravljena u vezi stavka 2. u pogledu kojega podnosimo ovaj komentar. Trenutačno članovi obitelji istraživača državljana trećih zemalja (kada je osnova njegova dolaska u Republiku Hrvatsku dozvola za boravak i rad) ne mogu, zajedno s istraživačem i po dolasku u Republiku Hrvatsku, podnijeti zahtjev za odobrenje privremenog boravka u svrhu spajanja obitelji već takav zahtjev mogu podnijeti samo ako je državljanin treće zemlje s kojim se traži spajanje obitelji u Republici Hrvatskoj imao neprekidno najmanje godinu dana odobren privremeni boravak. S obzirom da veliki broj istraživača državljana trećih zemalja ima obitelj s kojom želi živjeti u Republici Hrvatskoj, navedenom izmjenom bi se cijeli proces preseljenja i prilagodbe života u stranoj zemlji znatno olakšao. Predlažemo da se izmijeniti članak 63. stavak 2. na način da se omogući spajanje obitelji od trenutka odobrenja boravka istraživaču. | Nije prihvaćen | Člankom 110. točkom 12. Zakona o strancima, propisano je izdavanje dozvole za boravak i rad znanstvenim istraživačima koji se zapošljavaju temeljem ugovora o radu, a člankom 74. je uređeno odobrenje privremeni boravak istraživača koji je sklopio ugovor o gostovanju. Niti na jednu od ovih kategorija se ne odnosi ograničenje spajanja obitelji iz članka 63. stavak 2. Zakona o strancima. |
| 106 | Agencija za mobilnost i programe Europske unije | III.OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 18. | U PZS-u mijenja se cijeli članak 88. Naš komentar odnosi se samo na stavak 2., u PZS-u isti je kao stavak 2. u Zakonu o strancima koji je na snazi. „(2) Radom se, u smislu ovoga Zakona, ne smatra obavljanje prethodnih radnji za osnivanje i registraciju trgovačkog društva ili obrta niti poučavanje na visokom učilištu u Republici Hrvatskoj koje se provodu u okviru mobilnosti osoblja ustanove pošiljateljice u svrhu poučavanja. Na osoblje ustanove pošiljateljice koji sudjeluju na mobilnosti u svrhu poučavanja u okviru programa Unije, bilateralnih ili multilateralnih programa koje financira Unija ili države članice programa mobilnosti primjenjuju se na odgovarajući način odredbe vezane uz odobravanje kratkotrajnog boravka.“ Predlažemo da se iz Zakona o strancima ukloni obveza prijave rada za CEEPUS profesore, na način na koji predlažemo ili na bilo koji drugi prikladniji način. Angažman dolaznih CEEPUS profesora se ne definira kao rad, već kao mobilnost. Upravo zbog toga, problem je činjenično stanje podvesti pod postojeće zakonske odredbe. U programu CEEPUS nema zasnivanja radnog odnosa, već odabrani stipendist, koji je zaposlen na nekom stranom sveučilištu, dolazi u RH na mobilnost u trajanju 5-30 dana, pri čemu potpisuje tek prihvatno pismo koje mu dostavlja Agencija za mobilnost i programe EU da bi u okviru mobilnosti održao predavanje. Naknada koju mu isplaćuje visoko učilište u RH (a Agencija visokom učilištu) nije plaća, već stipendija za pokriće troškova života tijekom trajanja mobilnosti. Prema trenutno važećem Zakonu o strancima, državljanin treće zemlje u Republici Hrvatskoj može raditi na temelju izdane dozvole za boravak i rad ili potvrde o prijavi rada, osim ako ovim Zakonom nije drukčije propisano, i to samo na onim poslovima za koje mu je izdana dozvola za boravak i rad ili potvrda o prijavi rada i samo kod onog poslodavca za kojeg mu je izdana dozvola za boravak i rad ili potvrda o prijavi rada i s kojim je zasnovao radni odnos ako ovim Zakonom nije drukčije propisano. Međutim, ta se odredba odnosi na slučajeve kad se zasniva radni odnos. Agencija za mobilnost i programe Europske unije smatra da za profesore koje dolaze na mobilnost ne bismo trebali tražiti potvrdu o prijavi rada ili dozvolu za boravak i rad, međutim praksa policijskih uprava je da se prijava rada očekuje pa su profesori koji to ne učine (tj. prihvatna visoka učilišta umjesto njih) u prekršaju, jer nema druge osnove po kojoj mogu regulirati svoj boravak. Naime, preostale dvije osnove za legalan boravak državljana trećih zemalja u RH bili bi kratkotrajni i privremeni boravak. Privremeni boravak odobrava se državljaninu treće zemlje koji namjerava boraviti ili boravi u Republici Hrvatskoj u jednu od točno propisanih svrha iz čl.57.st.1. Zakona o strancima, od kojih niti jednu od navedenih svrha ne možemo primijeniti na profesore koji dolaze u RH u okviru CEEPUS-a, i to najčešće u trajanju duljem od 90 dana. Radi navedenog, na profesore na mobilnosti ne možemo uopće primijeniti odredbe o privremenom boravku. Zadnja opcija, kratkotrajni boravak odnosno boravak na području RH do 90 dana u bilo kojem razdoblju od 180 dana, čini se najbliža za primjenu. Da bi se odobrio kratkotrajni boravak, osoba mora opravdati svrhu i uvjete namjeravanog boravka. Postoji dokumentacija kojom se svrha i uvjeti mogu opravdati. Izmjena se predlaže u članku 6. i članku 18. Prijedlogu Zakona, a minimalno predlažemo da se napravi izmjena u članku 18. Prijedlogu Zakona. Izmjena koja se predlaže u članku 6. Prijedloga Zakona je šira i obuhvaća sve programe mobilnosti (Erasmus+, Europske snage solidarnosti, CEEPUS i sl.) i sve moguće sudionike mobilnosti (učenike, studente, istraživače, osoblje ustanove pošiljateljice ili volontere), koji sudjeluju na mobilnostima kraćeg trajanja, do 90 dana. Izmjena koja se predlaže u članku 18. Prijedloga Zakona obuhvaća sve programe mobilnosti, u kojima su sudionici mobilnosti osoblje ustanove pošiljateljice, koje u Republiku Hrvatsku dolaze radi poučavanja. | Nije prihvaćen | Vezano za prijedlog izmjene članka 18. Prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama, primjedba nije prihvaćena. Naime, i druge kategorije državljana trećih zemalja koje dolaze u Republiku Hrvatsku radi obavljanja određenih poslova na kraće vremensko razdoblje (npr. znanstvenici na znanstvenom i stručnom usavršavanju, znanstvenici-predstavnici međunarodnih organizacija, znanstvenici koji sudjeluju u provedbi znanstvenih projekata važnih za Republiku Hrvatsku, predavači koji sudjeluju na organiziranim stručnim skupovima i seminarima, stručnjaci na području zaštite kulturne baštine, knjižničarstva i arhivistike, kao i državljani trećih zemalja koji dolaze radi provođenja međunarodnih ugovora…) u obvezi su ishoditi potvrdu o prijavi rada. Stoga nije prihvatljivo pravno shvaćanje da neke kategorije državljana trećih zemalja (kao što su gostujući nastavnici koji dolaze u okviru mobilnosti), mogu raditi bez bilo kakvih odobrenja za rad. Potvrda o prijavi rada se može ishoditi za cijelu kalendarsku godinu (1 potvrda o prijavi rada, unutar čijeg važenja može raditi 90 dana, ovisno o kratkotrajnom boravku) te temeljem koje može raditi na cijelom području Republike Hrvatske (za istog korisnika usluge). |
| 107 | Agencija za mobilnost i programe Europske unije | III.OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 6. | „U članku 55. iza stavka 1. dodaje se novi stavak 2. koji glasi: (2) Kratkotrajni boravak može se odobriti učeniku, studentu, istraživaču, osoblju ustanove pošiljateljice ili volonteru, koji je državljanin treće zemlje i koji u Republiku Hrvatsku dolazi u svrhu sudjelovanja mobilnosti u okviru programa Unije, bilateralnog ili multilateralnog programa koji financira Unija ili države članice programa mobilnosti, u svrhu učenja, studija, stručne prakse, poučavanja, osposobljavanja ili volontiranja, kada se radi o mobilnosti u trajanju do najviše 90 dana. Dosadašnji stavci 2. i 3. postaju stavci 3. i 4. Stavak 4. mijenja se i glasi: (4) Državljanin treće zemlje kojem je istekao rok važenja privremenog boravka, a nije mu potrebna viza za ulazak u Republiku Hrvatsku, može nastaviti boraviti na kratkotrajnom boravku nakon isteka roka važenja privremenog boravka.. Iza stavka 4. dodaje se stavak 5. koji glasi: (5) Odredba stavka 4. ovoga članka ne primjenjuje se na sezonskog radnika.“ Predlažemo da se iz Zakona o strancima ukloni obveza prijave rada za CEEPUS profesore, na način na koji predlažemo ili na bilo koji drugi prikladniji način. Angažman dolaznih CEEPUS profesora se ne definira kao rad, već kao mobilnost. Upravo zbog toga, problem je činjenično stanje podvesti pod postojeće zakonske odredbe. U programu CEEPUS nema zasnivanja radnog odnosa, već odabrani stipendist, koji je zaposlen na nekom stranom sveučilištu, dolazi u RH na mobilnost u trajanju 5-30 dana, pri čemu potpisuje tek prihvatno pismo koje mu dostavlja Agencija za mobilnost i programe EU da bi u okviru mobilnosti održao predavanje. Naknada koju mu isplaćuje visoko učilište u RH (a Agencija visokom učilištu) nije plaća, već stipendija za pokriće troškova života tijekom trajanja mobilnosti. Prema trenutno važećem Zakonu o strancima, državljanin treće zemlje u Republici Hrvatskoj može raditi na temelju izdane dozvole za boravak i rad ili potvrde o prijavi rada, osim ako ovim Zakonom nije drukčije propisano, i to samo na onim poslovima za koje mu je izdana dozvola za boravak i rad ili potvrda o prijavi rada i samo kod onog poslodavca za kojeg mu je izdana dozvola za boravak i rad ili potvrda o prijavi rada i s kojim je zasnovao radni odnos ako ovim Zakonom nije drukčije propisano. Međutim, ta se odredba odnosi na slučajeve kad se zasniva radni odnos. Agencija za mobilnost i programe Europske unije smatra da za profesore koje dolaze na mobilnost ne bismo trebali tražiti potvrdu o prijavi rada ili dozvolu za boravak i rad, međutim praksa policijskih uprava je da se prijava rada očekuje pa su profesori koji to ne učine (tj. prihvatna visoka učilišta umjesto njih) u prekršaju, jer nema druge osnove po kojoj mogu regulirati svoj boravak. Naime, preostale dvije osnove za legalan boravak državljana trećih zemalja u RH bili bi kratkotrajni i privremeni boravak. Privremeni boravak odobrava se državljaninu treće zemlje koji namjerava boraviti ili boravi u Republici Hrvatskoj u jednu od točno propisanih svrha iz čl.57.st.1. Zakona o strancima, od kojih niti jednu od navedenih svrha ne možemo primijeniti na profesore koji dolaze u RH u okviru CEEPUS-a, i to najčešće u trajanju duljem od 90 dana. Radi navedenog, na profesore na mobilnosti ne možemo uopće primijeniti odredbe o privremenom boravku. Zadnja opcija, kratkotrajni boravak odnosno boravak na području RH do 90 dana u bilo kojem razdoblju od 180 dana, čini se najbliža za primjenu. Da bi se odobrio kratkotrajni boravak, osoba mora opravdati svrhu i uvjete namjeravanog boravka. Postoji dokumentacija kojom se svrha i uvjeti mogu opravdati. Izmjena se predlaže u članku 6. i članku 18. Prijedlogu Zakona, a minimalno predlažemo da se napravi izmjena u članku 18. Prijedlogu Zakona. Izmjena koja se predlaže u članku 6. Prijedloga Zakona je šira i obuhvaća sve programe mobilnosti (Erasmus+, Europske snage solidarnosti, CEEPUS i sl.) i sve moguće sudionike mobilnosti (učenike, studente, istraživače, osoblje ustanove pošiljateljice ili volontere), koji sudjeluju na mobilnostima kraćeg trajanja, do 90 dana. Izmjena koja se predlaže u članku 18. Prijedloga Zakona obuhvaća sve programe mobilnosti, u kojima su sudionici mobilnosti osoblje ustanove pošiljateljice, koje u Republiku Hrvatsku dolaze radi poučavanja. | Nije prihvaćen | Vezano za prijedlog izmjene članka 6. i 18. Nacrta, primjedba nije prihvaćena. Naime, i druge kategorije državljana trećih zemalja koje dolaze u Republiku Hrvatsku radi obavljanja određenih poslova na kraće vremensko razdoblje (npr. znanstvenici na znanstvenom i stručnom usavršavanju, znanstvenici-predstavnici međunarodnih organizacija, znanstvenici koji sudjeluju u provedbi znanstvenih projekata važnih za Republiku Hrvatsku, predavači koji sudjeluju na organiziranim stručnim skupovima i seminarima, stručnjaci na području zaštite kulturne baštine, knjižničarstva i arhivistike, kao i državljani trećih zemalja koji dolaze radi provođenja međunarodnih ugovora…) u obvezi su ishoditi potvrdu o prijavi rada, ako bi obavljanje tih poslova trajalo do 90 dana. Stoga nije prihvatljivo pravno shvaćanje da neke kategorije državljana trećih zemalja (kao što su gostujući nastavnici koji dolaze u okviru mobilnosti), mogu raditi bez bilo kakvih odobrenja za rad. Potvrda o prijavi rada se može ishoditi za cijelu kalendarsku godinu (1 potvrda o prijavi rada, unutar čijeg važenja može raditi 90 dana, ovisno o kratkotrajnom boravku) te temeljem koje može raditi na cijelom području Republike Hrvatske (za istog korisnika usluge). Vezano za mobilnost studenata i istraživača, ukazujemo na odredbe članka 73. stavak 5. i članka 74. stavak 3. važećeg Zakona o strancima, kojim je uređena mobilnost navedene kategorije osoba unutar EU (program Unije ili multilateralni program koji uključuje mobilnosti), ako imaju odobren boravak u drugoj državi članici EU te dolaze ili provesti dio svojeg studija u Republici Hrvatskoj ili dolaze radi provođenja istraživanja, ne moraju regulirati privremeni boravak, već izvršiti prijavu kratkotrajnog boravka. Jednako tako, člankom 73. stavkom 4. je propisano da studenti koji dolaze na praksu do 90 dana putem ovlaštene organizacije ili na temelju programa Unije ili multilateralnih programa koji obuhvaćaju mjere mobilnosti ili međusveučilišnih programa, ne mora regulirati privremeni boravak u svrhu studiranja i može raditi do 90 dana bez dozvole za boravak i rad, odnosno bez potvrde o prijavi rada, uz obvezu prijave kratkotrajnog boravka. |
| 108 | HGK | MINISTARSTVO UNUTARNJIH POSLOVA | Podržavamo izmjene koje su usmjerene na zaštitu radnika, produženje važenja dozvole za boravak i rad te EU plave karte, kao i sve ostale promjene kojima se nastoji pojednostaviti proces zapošljavanja stranaca. U nastavku iznosimo općeniti komentar na predloženi tekst Nacrta, a nadalje i konkretne prijedloge po pojedinim člancima. Na ugovore o radu sa stranim radnicima beziznimno se primjenjuju odredbe važećega Zakona o radu, koja pritom ne korespondiraju u odgovarajućoj mjeri sa zahtjevima gospodarstva. S obzirom na presjek i obilježja djelatnosti u kojima nedostaje najveći broj radne snage, u ovom trenutku za većinu poslodavaca zaključivanje ugovora na neodređeno vrijeme sa stranim radnikom ne predstavlja zadovoljavajuće rješenje. Stoga poslodavci zaključuju ugovore o radu na određeno vrijeme, odnosno do dovršetka posla, pri čemu im prethodno navedeno ograničenje propisano ZOR-om nerijetko predstavlja poteškoće. Poslodavac koji ima kvalitetnog stranog radnika, već osposobljenog za obavljanje poslova, a koji nema poslovnu potrebu ili mogućnosti za zapošljavanjem tog radnika na neodređeno vrijeme, po proteku tri godine prisiljen je tražiti novog radnika. Uzimajući u obzir zahtjevnu administrativnu proceduru, kao i činjenicu da zapošljavanje novog stranog radnika podrazumijeva ponovno učenje poslovima, a nerijetko i hrvatskom jeziku te donosi i druge poteškoće, predlažemo da se ovim Nacrtom propiše kako se na stranog radnika ne primjenjuje ograničenje propisano odredbom članka 12. stavka 4. ZOR-a o uzastopnim ugovorima o radu na određeno vrijeme. Ujedno, iznosimo situaciju na koju nam pozornost redovito skreću naši članovi iz raznih područja djelatnosti. Kao jedan od važećih uvjeta za izdavanje pozitivnog mišljenja HZZ-a na temelju kojega poslodavac može zatražiti izdavanje dozvole za boravak i rad stranca jest da poslodavac u zadnjih šest mjeseci (što se ovim Nacrtom produljuje na godinu dana) ima zaposlenog najmanje jednog radnika državljanina Republike Hrvatske, odnosno državljanina države članice EGP-a ili Švicarske Konfederacije na neodređeno i puno radno vrijeme na području Republike Hrvatske. Drugi propisani uvjet koji se uvodi ovim Nacrtom jest omjer hrvatskih radnika naspram stranih radnika kod poslodavca: 16% u zapošljavanju u nedeficitarnim zanimanjima, 8% ako se radi o zapošljavanju u deficitarnom zanimanju. Međutim, mnogi poslodavci ove uvjete nisu u mogućnosti ispuniti upravo uslijed gorućeg problema nedostatka radne snage, slijedom čega dolaze u poziciju da se posao ne može obaviti, a poslovanje poslodavca dovodi se u rizik, što u konačnici šteti gospodarstvu u cjelini. Također, još jednom koristimo priliku istaknuti kako su nas naši članovi iz različitih područja djelatnosti u brojnim navratima izvijestili kako postupci izdavanja radnih dozvola načelno traju predugo, a propisani rokovi se nerijetko prekoračuju, posebice kada se paralelno provodi postupak izdavanja vize i izdavanja radne dozvole. Posljedično, radnici ne mogu pravovremeno početi raditi, a poslovanje poduzetnika se dovodi u ozbiljne teškoće. Stoga se predlaže razmotriti rješenja na temelju kojih bi se ubrzao ovaj proces, a konkretnije prijedloge dajemo niže u osvrtu na pojedine članke. | Nije prihvaćen | Odbijeno/primljeno na znanje U skladu sa Zakonom o radu, ugovor o radu sklapa se na neodređeno vrijeme, a samo iznimno na određeno vrijeme. Ako bi postojao objektivni razlog koji bi opravdavao sklapanje ugovora o radu na određeno vrijeme, odnosno ako bi potreba za obavljanjem posla bila privremena, i u takvim situacijama bi poslodavac morao voditi računa o ograničenju broja uzastopnog ugovaranja (3 ugovora) i trajanju takvih ugovora (3 godine). Međutim, posebnim propisima dozvoljeno je drukčije urediti radne odnose, no to bi se odnosilo na djelatnosti ili područja koja karakteriziraju posebnosti organizacije rada i načina obavljanja poslova. Strani radnici rade u različitim djelatnostima odnosno područjima tržišta rada, te ne nalazimo opravdanim, samo zbog ograničenog trajanja dozvole za boravak i rad, u ovaj propis uvoditi drukčije uređenje od općeg propisa o radu koje bi se ticalo načina zasnivanja radnog odnosa. Ovo tim više što nema zapreke da se sa stranim radnikom sklopi i ugovor o radu na neodređeno vrijeme, pri čemu će za zakonitost rada i boravka biti od presudne važnosti dozvola koja se takvom radniku izdaje u skladu sa Zakonom o strancima, pa bi u slučaju ne odobravanja daljnjeg boravka u Republici Hrvatskoj, to mogao biti razlog za izvanredno otkazivanje takvog ugovora o radu. Naime, u takvom bi se slučaju, u skladu sa čl. 116. Zakona o radu, radilo o nastupu osobito važne činjenice zbog koje nastavak radnog odnosa nije moguć. Vezano uz uvjete koje mora ispunjavati poslodavac za zapošljavanje stranih radnika, valja istaknuti kako se radi o uvjetima koji predstavljaju minimalnu garanciju da se radi o poslodavcu koji uredno posluje u Republici Hrvatskoj, zapošljava domaće radnike te koji doprinosi gospodarstvu. U odnosu na prijedlog ubrzanja procesa izdavanja dozvola za boravak i rad državljanima trećih zemalja, primjedba je primljena na znanje. Povećanje broja zahtjeva za dozvole za boravak i rad te za izdavanje viza, u jednom broju slučajeva uzrokuje potrebu za duljim provođenjem postupka. To je osobito vidljivo u situacijama kada je riječ o nepotpunoj dokumentaciji, onoj koja nije podnijeta na vrijeme ili kada se očekuje rješavanje zahtjeva za dozvolu u kratkom roku do dolaska radnika. Dodatno, činjenica je da značajan dio stranih radnika dolazi iz zemalja kojima su potrebne vize za ulazak u EU, te su u određenim situacijama potrebne dodatne provjere, koje također iziskuju vrijeme i ljudske kapacitete. Ministarstvo unutarnjih poslova kontinuirano poduzima mjere kako bi se postupci po zahtjevima za dozvole za boravak i rad i vizama proveli u što je moguće kraćim rokovima. Mjere koje se poduzimaju su, između ostalog, dodatno opremanje policijskih uprava odnosno policijskih postaja informatičkom opremom, dodatno jačanje ljudskih kapaciteta u policijskim upravama/postajama, kao i u sjedištu Ministarstva te reorganizacija poslovnih procesa kako bi oni bili učinkovitiji. U cilju administrativnog rasterećenja svih dionika, izmjenama i dopunama Zakona se predviđa izdavanje dozvola za boravak i rad do tri godine, a za sezonske radnike do devet mjeseci, ovisno o trajanju ugovora o radu. |
| 109 | Hrvatska udruga turizma | III.OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 36. | U članku 36. Koji se odnosi na članak 104. predlažemo da se Stavak 3. dopuni na način da isti glasi: „(3) Sezonski radnik može raditi na temelju dozvole za boravak i rad za sezonski rad do 90 dana ili do devet mjeseci, na način da efektivni rad može trajati najdulje 9 mjeseci. U razdoblju korištenja sati ostvarenih preraspodjelom radnog vremena ukoliko radnik napusti područje Republike Hrvatske, dozvola nije potrebna“. OBRAZLOŽENJE: Radi otklanjanja svake sumnje predlaže se dodati tekst. Naime, radnik u ugostiteljstvu radi u preraspodjeli radnog vremena, te se sati ostvareni preko tjednog fonda od 40 sati tjedno „koriste“ nakon prestanka efektivnog rada i radni odnos se produljuje prema ostvarenim satima. Radnik za to vrijeme ne radi efektivno te ne boravi u Republici Hrvatskoj. | Nije prihvaćen | Pitanje preraspodjele radnog vremena nije predmet ovoga Zakona, već je navedeno uređeno Zakonom o radu koji se primjenjuje i na državljane trećih zemalja. |
| 110 | Hrvatska udruga turizma | III.OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 35. | Prijedlog 2 U članak 35. u odnosu na članak 103.d kojim se regulira dodatan rad kod drugog poslodavca predlaže se dodati kontrolni mehanizam kojim će se uvjetovati odobrenje prvog poslodavca koji je doveo radnika u zemlju da bi strani radnik mogao dodatno raditi kod drugog poslodavca. OBRAZLOŽENJE: Upitno je omogućavanje dodatnog rada za strane radnike s obzirom na primarnu namjeru zapošljavanja u RH. Poslodavci koji angažiraju strance prolaze dugotrajni proces od selekcije u inozemstvu, proces zahtjeva i odobrenja dozvole za boravak i rad, vize, organizaciju dolaska te sam dolazak radnika i sve su to značajni troškovi za poslodavce koji dovode stranog radnika u RH. U odredbi Zakona o radu (čl.18a ZOR) radnik mora obavijestiti poslodavca o radu kod drugog poslodavca te smatramo da taj mehanizam nije odgovarajući te će omogućavanje dodatnog rada stranih radnika dovesti do nereda na tržištu radne snage i zapošljavanja kod nelojalne konkurencije. Stoga predlažemo da se doda kontrolni mehanizam te odobrenje poslodavca koji je doveo radnika u zemlju i da novi poslodavac snosi dio troška ili cijeli trošak dovođenja radnika u zemlju. | Nije prihvaćen | Institut dodatnog rada uveden je i za državljane trećih zemalja koji imaju važeću dozvolu za boravak i rad, budući da je Zakonom o radu navedeno omogućeno hrvatskim državljanima te je isti pristup primijenjen i prema stranim radnicima. Dodatan rad državljani trećih zemalja mogu obavljati pod uvjetima propisanim Zakonom o radu (radno vrijeme i raspored radnog vremena, pisana obavijest matičnom poslodavcu, kao i mogućnost da matični poslodavac pisanim putem zatražiti od radnika da prestane obavljati dodatan rad kod drugog poslodavca). Budući da je dodatni rad uređen Zakonom o radu, Zakonom o strancima uređuje se samo postupak izdavanja odobrenja za dodatni rad stranog radnika, u kojem postupku se vrše provjere drugog poslodavca koji također mora ispunjavati uvjete iz članka 99. Zakona, koji se odnose na obavljanje gospodarske aktivnosti, javna davanja, uvjet prometa i druge uvjete. |
| 111 | Hrvatska udruga turizma | III.OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 35. | Prijedlog 1 Članak 35. u odnosu na članak 103.b i 103.d – Predlaže se brisati mogućnost promjene poslodavca OBRAZLOŽENJE: Smatramo neprimjerenim olakšavanje promjene poslodavca, obzirom da inicijalni poslodavac snosi troškove izdavanja radne dozvole i dolaska radnika u zemlju, nakon čega državljanin treće zemlje može koristiti svoju poziciju za promjenu poslodavca, čime se inicijalnom poslodavcu nanosi šteta. Držimo da isto pravo može biti zlouporabljeno od strane radnika koji „u startu“ ne bi imao namjeru u cijelosti ispoštovati ugovor za izvršenje kojeg je pribavljena radna dozvola. | Nije prihvaćen | Mogućnost olakšane promjene poslodavca prvenstveno je uvedena kako bi se olakšale administrativne procedure za sve dionike postupka kod promjene poslodavca (u istom zanimanju), a što se učestalo događa i sada u praksi (sada se podnosi novi zahtjev za dozvolu za boravak i rad pod uvjetom da strani radnik boravi zakonito, što podrazumijeva novi upravni postupak). Imajući u vidu da je prvi poslodavac taj koji je snosio trošak dolaska stranog radnika u RH, upravo je člankom Nacrta kojim je dodan novi članak 103.d. Zakona, ograničio olakšanu promjenu poslodavca na situacije kada strani radnik radi najmanje godinu dana u Republici Hrvatskoj (primjerice ako je prvi poslodavac bio taj koji je doveo stranog radnika u RH, olakšana promjena poslodavca bit će moguća tek nakon godine dana rada stranog radnika. Za pretpostaviti je da je nakon godine dana rada za istog poslodavca, taj poslodavac isplatio trošak dovođenja stranog radnika. Ovo i iz razloga što i nova Direktiva 2024/1233 od 24. travnja 2024. o jedinstvenom postupku obrade zahtjeva za izdavanje jedinstvene dozvole za boravak i rad državljanima trećih zemalja, uvodi mogućnost promjene poslodavca, bez ishođenja nove dozvole za boravak i rad, već nakon 6. mjeseci. |
| 112 | Hrvatska udruga turizma | III.OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 29. | U članku 99. stavku 1. točki 4., predlažemo ostaviti rok od šest mjeseci kao rok u kojem poslodavac mora imati zaposlenog jednog radnika na puno i neodređeno vrijeme. OBRAZLOŽENJE: Produžavanje ovog roka smatramo diskriminatornim i otegotnim u odnosu na trgovačka društva koja tek započinju poslovanje. | Nije prihvaćen | Propisani uvjet koji mora ispunjavati poslodavac za zapošljavanje stranca predstavlja minimalnu garanciju da se radi o poslodavcu koji uredno posluje u RH, zapošljava domaće radnike te doprinosi gospodarstvu. |
| 113 | Hrvatska udruga turizma | III.OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 27. | Članak 27. kojim se mijenja članak 97. st.4. – Predlažemo BRISATI ALTERNATIVA jest da se isti uvjet postavi samo za deficitarna zanimanja za koja je potrebno formalno obrazovanje i stručno znanje (npr. medicinske sestre) OBRAZLOŽENJE: Obzirom da se navedenim stavkom reguliraju dozvole za deficitarna zanimanja, što znači da nema dovoljno domicilnih radnika za navedene poslove, smatramo da je nelogična odredba kojom se uvodi dodatna obveza dokazivanja kompetencija. Također, obzirom na zanimanja koja su određena kao deficitarna, nije jasno na koji način bi se kompetencije dokazivale, te navedena odredba može prouzročiti probleme u praksi. Time se u nepovoljniji položaj stavljaju osobe koje nemaju iskustva (ili nemaju evidentiranog iskustva) na poslovima na kojima se trebaju zaposliti, kao i studenti. Postavlja se i pitanje mogućnosti provjere vjerodostojnosti takvih dokaza. U konačnici, prihvat radnika koji nema radno iskustvo u obavljanju jednostavnih poslova, a koje ni nije potrebno za njihovo obavljanje (npr. radna mjesta spremačice ili portira), jest rizik poslodavca. Nemogućnost pravovremenog pokretanja procesa zapošljavanja obzirom da će eventualno traženje potvrda u obliku dokazivanja radnog iskustva ili potrebne stručne spreme dodatno usporiti već dugotrajan proces čekanja na izdavanje radnih dozvola što može imati negativne posljedice na početak rada odnosno kašnjenje radnika sukladno potrebama posla. | Nije prihvaćen | Prilaganje dokaza o radnom iskustvu odnosno završenom obrazovanju mehanizam je provjere za deficitarna zanimanja koji prije svega ide u korist poslodavcima. Naime, praksa je pokazala da strani radnici u deficitarnim zanimanjima ne raspolažu odgovarajućim znanjima i vještinama što je dovodilo do otkazivanja radnog odnosa, a poslodavac je ostao bez potrebne radne snage. Stoga je navedeno dokazivanje radnog iskustva ili završenog obrazovanja potrebno neovisno o tome radi li se o deficitarnom zanimanju za koje je potrebno formalno obrazovanje ili ne. Činjenica da se radi o zanimanjima koja nedostaju na domaćem tržištu rada, ne utječe na utvrđivanje činjenice da strani radnik koji se zapošljava u tim zanimanjima posjeduje znanja i vještine koje poslodavac zahtijeva. |
| 114 | Hrvatska udruga turizma | III.OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 25. | Članak 25. kojim se mijenja članak 95.st. 3. zakona PREDLAŽE SE a) BRISATI ili b) alternativno ukoliko bi se uveo institut priznatih poslodavaca osloboditi ove obveze one poslodavce koji bi udovoljili uvjetima za dobivanje tog statusa ili c) alternativno izmijeniti članak 95. st.3. na način da isti glasi: (3) Radi osiguranja namirenja tražbine iz stavka 2. ovoga članka, poslodavac se obvezuje izdati zadužnicu u korist Republike Hrvatske, Ministarstva unutarnjih poslova na iznos od jedne prosječne mjesečne bruto plaće isplaćene u Republici Hrvatskoj prema posljednjem službeno objavljenom podatku tijela države uprave nadležnog za statistiku koju će dostaviti nadležnoj policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji u roku od pet dana od dana izdavanja potvrde iz članka 91. stavka 3. podstavka 1. i stavka 4. ovoga Zakona. Poslodavac koji podnosi zahtjev za veći broj radnika može umjesto zadužnica iz prethodne rečenice izdati jednu ili više bianko zadužnica na iznos koji odgovara iznosu iz prethodne rečenice pomnoženom s brojem podnesenih zahtjeva. OBRAZLOŽENJE: Predlaže se brisanje izdavanja zadužnica zbog pretjerane administracije i s obzirom da se istom, u ionako već izazovnom vremenu po pitanju rokova i administrativnih troškova vezano uz izdavanje dozvola za boravak i rad, operativno nameće dodatan odnosno pretjeran trošak i teret poslodavcima. Ukoliko isto nije moguće, alternativno se predlaže pojednostavljenje izdavanjem jedne odnosno manjeg broja bjanko zadužnica (čime bi se, u slučaju da poslodavac zapošljava velik broj radnika trećih zemalja, izbjeglo ispisivanje i ovjeravanje po javnom bilježniku velikog broja zadužnica). Naime, za očekivati je da će se korištenje tih sredstava pokazati potrebnim za manji dio izdanih radnih dozvola te se alternativno može predvidjeti opcija izdavanja zadužnica na iznos prosječne plaće pomnožene s 10 % radnih dozvola što bi mogao biti neki realan postotak rizika da strani radnik ne započne s poslom onako kako je predviđeno u predmetnoj odredbi. | Nije prihvaćen | Institut zadužnice uveden je radi uočenih izazova u praksi, slijedom čega se državljani trećih zemalja zatiču u neizvjesnim situacijama, pa i u nezakonitom boravku, kada poslodavac neposredno po dolasku državljana treće zemlje odustaje od njegova zapošljavanja, ili državljanin treće zemlje odustane od zapošljavanja, što je rezultat neprovedenog ili nepotpuno provedenog selekcijskog postupka od strane poslodavca. Poslodavac je taj koji provodi i odgovoran je za provedeni selekcijski postupak radi odabira stranog radnika, pri čemu je dužan državljaninu treće zemlje dati jasnu informaciju o uvjetima rada, opisu poslova te podatak o plaći. Kako bi se osiguralo da se radi o urednom i ozbiljnom poslodavcu te kako bi se takvim poslodavcima izdale dozvole za boravak i rad za strane radnike, uveden je institut zadužnice. Budući da se zadužnica aktivira u zakonom propisanim slučajevima, a ne tijekom podnošenja zahtjeva za izdavanje dozvole za boravak i rad, nije opravdana primjedba o financijskom opterećenju poslodavaca. Uvođenjem instituta zadužnice želi se spriječiti nelojalna konkurencija te osigurati da se državljani trećih zemalja ne zateknu u neizvjesnim situacijama ili nezakonitom boravku, slijedom čega se njihov povratak provodi na teret Republike Hrvatske. Stoga je obveza dostave zadužnice, ocijenjena kao srazmjerna cilju koji se time postiže. Nacrt ne predviđa institut priznatih poslodavaca. Vezano za prijedlog izdavanja bjanko zadužnice za određeni iznos (manji) od predloženog, isti nije prihvaćen, upravo iz razloga pravne sigurnosti kao načela kojim će se voditi u postupcima vezanim za zadužnice („1 državljanin treće zemlje-jedna zadužnica“). Postupak naplate zadužnice bit će propisan pravilnikom koji donosi ministar unutarnjih poslova. |
| 115 | Hrvatska udruga turizma | III.OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 25. | Prijedlog 1: Članak 25. kojim se mijenja članak 95. st. 2. zakona predlažemo izmijeniti na način da isti glasi: (2) Poslodavac na temelju čijeg je zahtjeva izdana dozvola za boravak i rad iz članka 97. ovoga Zakona državljaninu treće zemlje koji ulazi u Republiku Hrvatsku na temelju vize je dužan uplatiti u državni proračun iznos od jedne prosječne mjesečne bruto plaće isplaćene u Republici Hrvatskoj prema posljednjem službeno objavljenom podatku tijela države uprave nadležnog za statistiku, u roku od 8 dana od nastupa događaja u nastavku, ako: - državljanin treće zemlje ne započne s radom u roku predviđenim u ugovoru o radu, pod uvjetom da su ispunjene administrativne pretpostavke za početak rada i da je državljanin treće zemlje ušao u prostor Republike Hrvatske - je državljaninu treće zemlje otkazao ugovor o radu, osim ako se radi o redovnom otkazu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem radnika ili izvanrednom otkazu ugovora o radu, ili otkazu zbog nezadovoljenja na probnom radu, prije isteka roka od tri mjeseca rada u Republici Hrvatskoj. Ukoliko poslodavac podnese zahtjev kojim odustaje od izdavanja dozvole za boravak i rad ili zahtjev za njeno ukidanje prije dolaska državljanina treće zemlje u prostor Republike Hrvatske, oslobađa se od obveze iz ovog stavka, neovisno o statusu obrade njegovog zahtjeva pri nadležnom tijelu. OBRAZLOŽENJE: Zbog različitih administrativnih uvjeta koji moraju biti ispunjeni za početak rada i s kojima se u pravilu može započeti tek po dolasku radnika u RH (primjerice izdavanje vize, ishođenje OIB-a ili sanitarne dozvole, a na čiji rok rješavanja, tj. izdavanja ne mogu utjecati ni radnik niti poslodavac) moguće je da radnik započne s radom na neki kasniji datum, nakon što se te pretpostavke ispune. Stoga se predlaže predvidjeti i navedene uvjete. Nezadovoljenje na probnom radu je poseban razlog za otkaz koji ima elemente skrivljenog ponašanja, stoga je isti potrebno predvidjeti kao izuzeće. Također, sadašnji prijedlog određuje da je poslodavac dužan izvršiti uplatu u državni proračun „u roku od 8 dana“, ali ne precizira trenutak od kojeg se navedeni rok računa, pa se isto predlaže jasno definirati uz svaki od razloga (npr. 8 dana od dana kada je radnik trebao otpočeti s radom). Obzirom na dinamiku rješavanja zahtjeva kojim poslodavac odustaje ili traži ukidanje već izdane dozvole (primjerice zbog trajanja postupka za ishođenje vize procijeni da će radnik stići prekasno), te državljanin treće zemlje ne uđe u Republiku Hrvatsku, predlaže se predvidjeti da obveza za poslodavca ne nastaje. Prijedlog 2 Članak 25. kojim se mijenja članak 95. st. 2. zakona alternativno predlažemo izmijeniti na sljedeći način: - predlažemo brisanje točke 1. s obzirom da je pitanje (stvarnog) dolaska stranih državljanina trećih zemalja izvan utjecaja poslodavaca - predlažemo izmjenu točke 2. na način da se kao opravdani razlog otkaza ugovora, uz redovan otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika i izvanredan otkaz ugovora o radu, predvidi i otkaz radniku zbog nezadovoljavanja radnika na probnom radu. OBRAZLOŽENJE: Uvođenje obveze plaćanja ove naknade smatramo prekomjernim opterećenjem poslodavaca, a pogotovo za situacije koje su izvan utjecaja poslodavaca te u slučaju ostavljanja ove odredbe svakako predlažemo produljenje predmetnog roka s osam na petnaest dana radi lakšeg operativnog poslovanja kada su najveći pritisci zapošljavanja i izdavanja radnih dozvola. | Nije prihvaćen | Institut zadužnice uveden je radi uočenih izazova u praksi, slijedom čega se državljani trećih zemalja zatiču u neizvjesnim situacijama, pa i u nezakonitom boravku, kada poslodavac neposredno po dolasku državljana treće zemlje odustaje od njegova zapošljavanja ili je državljanin treće zemlje odustao od zapošljavanja, što je rezultat neprovedenog ili nepotpuno provedenog selekcijskog postupka od strane poslodavca. Poslodavac je taj koji provodi i odgovoran je za provedeni selekcijski postupak radi odabira stranog radnika, stoga nije prihvaćen dio primjedbe u kojem se predlaže izuzeće u slučaju nezadovoljavanja na probnom roku. Naime, u odnosu na probni rad, imajući u vidu da se radi o stranim radnicima te jezičnu barijeru, za očekivati je da će period probnog rada trajati duže od 3 mjeseca (a u okviru roka propisanog Zakonom o radu). Vezano za primjedbu da nije jasno kada počinje teći rok od 8 dana, jasno je da počinje teći danom nastupa neke od okolnosti iz članka Nacrta kojim se mijenja članak 95. Zakona o strancima (odnosno od nastupa okolnosti iz članka 95. stavak 2. alineje 1. ili 2.). Vezano za primjedbu da navedeno predstavlja prekomjerno opterećenje poslodavaca, navodi se kako se uvođenjem instituta zadužnice želi spriječiti nelojalna konkurencija te osigurati da se državljani trećih zemalja ne zateknu u neizvjesnim situacijama ili nezakonitom boravku, slijedom čega se njihov povratak provodi na teret Republike Hrvatske. Stoga je obveza dostave zadužnice, ocijenjena kao srazmjerna cilju koji se time postiže. |
| 116 | Hrvatska udruga turizma | III.OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 25. | U članku 95. stavku 1., predlažemo zadržati rok od 15 dana jer je značajno više usklađen s potrebama poslovanja u praksi, a s obzirom na realno potrebno vrijeme. OBRAZLOŽENJE: U praksi imamo situacije u kojima strani radnici odlaze bez da o tome obavijeste poslodavca. Naime, po saznanju da je radnik odsutan s posla, poslodavac pokušava stupiti u kontakt s radnikom kako bi provjerio je li bolestan ili postoji drugi razlog nemogućnosti dolaska na radno mjesto. Potom poslodavac pisanim putem od radnika traži iznošenje obrazloženja razloga neopravdanog izostanka s posla, a potom tek po proteku svih propisanih prethodno navedenih radnji, poslodavac može pristupiti dostavi otkaza, otkazivanju ugovora o radu i odjavi radnika. Naprijed opisani proces zahtijeva vremenski period od 10-tak dana i zato smatramo da je važeći rok od 15 dana primjeren. | Nije prihvaćen | U većini slučajeva, riječ je o objektivnim okolnostima, kao što je prestanak ugovora o radu, a ne o činjenicama koje su nepredvidive ili nepoznate. Stoga je rok od 5 dana ocijenjen dostatnim za dostavu obavijesti nadležnom tijelu, a s obzirom na mogućnosti dostave podnesaka sukladno Zakonu o općem upravnom postupku (poštom, elektroničkim putem…). U konkretnom slučaju poslodavac će biti dužan obavijestiti PU/PP sukladno članku 95. u roku od pet dana tek od činjenice otkaza ugovora o radu. Nacrtom Zakona sada će se precizirati da se radi o 5 radnih dana. |
| 117 | Hrvatska udruga turizma | III.OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 23. | U članku 93. stavku 1. točci 4., propisano je: Najteži prekršaji iz područja radnih odnosa propisani su odredbom čl. 229. Zakona o radi i postavljene su vrlo široko. Nije jasna operativna primjena oko prethodnog prekršajnog kažnjavanja poslodavca. Naime, ne može se zaključiti koliko unatrag će policijska uprava/postaja promatrati ove podatke. Odnosno, iz formulacije „može odbiti zahtjev“, proizlazi da je poslodavac prepušten slobodnoj ocjeni policijske uprave/postaje. | Nije prihvaćen | Provjerom kroz prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa utvrdit će se vodi li se poslodavac u evidencijama ili je nastupila rehabilitacija za određeni prekršaj. U postupku odlučivanja temeljem zahtjeva za izdavanje dozvole za boravak i rad primjenjuju se načela propisana Zakonom o općem upravnom postupku: Načelo razmjernosti u zaštiti prava stranaka i javnog interesa te Načelo samostalnosti i slobodne ocjene dokaza. |
| 118 | Hrvatska udruga turizma | MINISTARSTVO UNUTARNJIH POSLOVA | U ime poslodavaca u turizmu ističemo ključne stavove i prijedloge na Nacrt prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o strancima (dalje: Nacrt zakona) koji su detaljnije objašnjeni kroz očitovanja na pojedine članke. Pozdravljamo sve izmjene koje će donijeti administrativno rasterećenje i ubrzati postupke izdavanja radnih dozvola te pozitivnim ocjenjujemo sljedeće: 1. sezonskim radnicima izdat će se, umjesto dosadašnjih 6 mjeseci, dozvola za boravak i rad na 9 mjeseci ili kraće, odnosno na vrijeme na koje je sklopljen ugovor o radu 2. dozvola boravka se može izdati s rokom važenja do 3 godine i radnici na toj dozvoli mogu na temelju pozitivnog mišljenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje mijenjati zanimanje kod istog poslodavca ako se radi o zapošljavanju u deficitarnom zanimanju (članak 103.c st. 4.). 3. propisana je mogućnost ranijeg podnošenja zahtjeva za vize s 2 na 3 mjeseca, a s obzirom na trajanje postupaka za vize bilo bi dobro da taj rok bude i duži (4 mjeseca) 4. dozvola za boravak i rad će zapravo biti biometrijska iskaznica (dozvola boravka) 5. ako je u tijeku postupak za izdavanje dozvole za boravak i rad za državljanina treće zemlje, naknadno zaprimljeni zahtjevi drugih poslodavaca za izdavanje dozvole za boravak i rad za tog istog državljanina treće zemlje bit će odbačeni 6. Sezonski radnik uz zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad dostavlja dokaz da nije pravomoćno osuđen za kaznena djela iz matične države ili države u kojoj je boravio duže od godine dana neposredno prije dolaska u Republiku Hrvatsku, a novina je da isto ne treba priložiti ako nije prošlo duže od devet mjeseci od isteka važenja prethodno izdane dozvole za boravak i rad za sezonski rad. Kako ne bi došlo do dodanih administrativnih i financijskih opterećenja poslodavaca, ali i dodatnih operativnih opterećenja osoblja koje radi na izdavanju radnih dozvola kao ključne primjedbe i prijedloge izdvajamo sljedeće: 1. DOKAZIVANJE KOMPETENCIJA: Predlažemo brisati predviđenu novinu da se u slučaju zapošljavanja u deficitarnom zanimanju prilaže dokaz da državljanin treće zemlje ima potrebne kompetencije za rad u traženom zanimanju, što dokazuje postojanjem odgovarajućeg radnog iskustva ili dokazom o završenom obrazovanju (stavak 4.). OBRAZLOŽENJE: Na popisu deficitarnih zanimanja su konobar, kuhar, sobar, čistač, pomoćni kuhar, pomoćni konobar odnosno najdeficitarnija radna mjesta u turizmu. Ona se baš i nalaze na tom popisu jer ih najviše nedostaju u turizmu i za njih nije potrebno provoditi test tržišta rada. Sada se proces komplicira i vraćamo se praktički 2 koraka u nazad jer bi po ovome HZZ trebao provjeravati kompetencije za ta zanimanja čime će se dodatno usporiti proces, dodatno opteretiti radnika, poslodavca i HZZ/MUP koji će provjeravati. Upitan je način provjere i tko će provjeravati. Upitno je što će se postići provjerom kompetencija za sobaricu ili konobara. Često se upravo kod deficitarnih zanimanja odabiru radnici koji imaju potrebno iskustvo, ali ga ne mogu dokazati dokumentirano. Stoga predlažemo da se ostavi da poslodavci mogu sami procijeniti kompetencije za ova radna mjesta i da mogu zapošljavati bez dodatnih opterećenja. 2. ZADUŽNICE: Predlažemo brisati novu obvezu za poslodavce prema kojoj bi poslodavci radi osiguranja namirenja tražbine bili dužni izdati zadužnicu u korist Republike Hrvatske, Ministarstva unutarnjih poslova za svakog državljanina treće zemlje koji ulazi u Republiku Hrvatsku temeljem vize, koju će dostaviti nadležnoj policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji u roku od pet dana od dana izdavanja potvrde iz članka 91. OBRAZLOŽENJE: predlažemo ukinuti ovu novu obvezu zbog nelogičnosti i zbog toga što će sve poslodavce jednako opteretiti dodatnim administriranjem i troškovima (ovjere) zbog onih poslodavaca koji potencijalno odustaju od zapošljavanja radnika. One koji odustaju treba destimulirati na drugačiji način, a ne opteretiti državne službe i sve poslodavce jednako. Pritom u vidu treba imati kako su poslodavci ti koji najmanje žele da im radnici odmah po dolasku u RH odustanu od obavljanja posla, ali nažalost ne mogu ih u tome spriječiti niti kontrolirati njihovo kretanje. Ovime bi pored toga što u toj situaciji trebaju naći novog radnika, imaju izgubljene troškove selekcije, izrade dozvole i vize, avio-karata ..još imali i trošak u visini jedne prosječne plaće RH što smatramo da nije korektno. 3. SKRAĆIVANJE ROKA s 15 na 5 DANA poslodavcima i stranim radnicima za obavijestiti MUP u slučaju prestanka ugovora o radu ili prestanka postojanja drugih uvjeta na temelju kojih je izdana dozvola za boravak i rad – predlažemo zadržati važeći rok od 15 dana OBRAZLOŽENJE: Predlažemo produljenje predmetnog roka s pet na petnaest dana, kao što je i propisano važećom odredbom, sve s obzirom i na vrijeme obrade zahtjeva. 4. DODATAN RAD KOD DRUGOG POSLODAVCA: Predlažemo da se doda kontrolni mehanizam te uvjetuje odobrenje prvog poslodavca koji je doveo radnika u zemlju da bi strani radnik mogao dodatno raditi kod drugog poslodavca. OBRAZLOŽENJE: Upitno je omogućavanje dodatnog rada za strane radnike s obzirom na primarnu namjeru zapošljavanja u RH te smatramo da taj mehanizam nije odgovarajući jer bi mogao dovesti do nereda na tržištu radne snage i zapošljavanja kod nelojalne konkurencije. Stoga predlažemo da se doda kontrolni mehanizam te odobrenje poslodavca koji je primarno zaposlio određenog radnika i pokrio sve troškove do njegovog zapošljavanja. 5. Predlažemo uvođenje instituta priznatih poslodavaca OBRAZLOŽENJE: Pored uvođenja novih ograničenja, mislimo kako bi bilo korisno da se ne odustane od uvođenja novih instituta koji bi pomogli lakše izdavanje dozvola za radnike koji bi radili za poslodavce koji posluju na zakonit i provjeren način. Ovdje se referiramo na raniji prijedlog liste priznatih poslodavaca čime će se ujedno olakšati rad djelatnicima u državnoj službi, ali i na mogućnost privremenog ustupanja radnika unutar povezanih društava u Hrvatskoj. 6. S ciljem ubrzavanja postupaka i smanjenja opterećenja operativnih službi MUP-a smatramo nepotrebnim provoditi dvostruke i iste provjere prije izdavanja viza, a koje su već prethodno učinjene kod izdavanja radne dozvole. Stoga predlažemo na kraju stavka 3. članka 36. važećeg Zakona o strancima kojim je regulirano da Ministarstvo nadležno za vanjske poslove, prije izdavanja suglasnosti konzularnom uredu za izdavanje dugotrajne vize, mora zatražiti mišljenja Ministarstva unutarnjih poslova i Sigurnosno-obavještajne agencije; dodati „osim ukoliko je podnositelju zahtjeva za izdavanje vize prethodno izdana važeća radna dozvola“. Zaključno smatramo potrebnim istaknuti nužnost dodatne digitalizacije postupaka za izdavanje dozvola za boravak i rad, viza te ostalih dokumenata koji se tiču predmetnog propisa. Svjesni smo sve većeg opterećenja državnih tijela i upravo digitalizacijom mogli bi se značajno rasteretiti te povećati učinkovitost što je od velike važnosti za hrvatsko gospodarstvo u trenutačnim uvjetima na tržištu rada. | Nije prihvaćen | Prilaganje dokaza o radnom iskustvu odnosno o završenom obrazovanju mehanizam je provjere za deficitarna zanimanja koji prije svega ide u korist poslodavcima. Naime, praksa je pokazala da strani radnici u deficitarnim zanimanjima ne raspolažu odgovarajućim znanjima i vještinama što je dovodilo do otkazivanja radnog odnosa, a poslodavac je ostao bez potrebne radne snage. Institut zadužnice uveden je radi uočenih izazova u praksi, slijedom čega se državljani trećih zemalja zatiču u neizvjesnim situacijama, pa i u nezakonitom boravku, kada poslodavac neposredno po dolasku državljana treće zemlje odustaje od njegova zapošljavanja, ili državljanin treće zemlje odustane od zapošljavanja, što je rezultat neprovedenog ili nepotpuno provedenog selekcijskog postupka od strane poslodavca. Poslodavac je taj koji provodi i odgovoran je za provedeni selekcijski postupak radi odabira stranog radnika, pri čemu je dužan državljaninu treće zemlje dati jasnu informaciju o uvjetima rada, opisu poslova te podatak o plaći. Kako bi se osiguralo da se radi o urednom i ozbiljnom poslodavcu te kako bi se takvim poslodavcima izdale dozvole za boravak i rad za strane radnike, uveden je institut zadužnice za državljane trećih zemalja koji dolaze iz migracijski visoko rizičnih zemalja (viznih zemalja). Budući da se zadužnica aktivira u zakonom propisanim slučajevima, a ne tijekom podnošenja zahtjeva za izdavanje dozvole za boravak i rad, nije opravdana primjedba o financijskom opterećenju poslodavaca. Uvođenjem instituta zadužnice želi se spriječiti nelojalna konkurencija te osigurati da se državljani trećih zemalja ne zateknu u neizvjesnim situacijama ili nezakonitom boravku, slijedom čega se njihov povratak provodi na teret Republike Hrvatske. Stoga je obveza dostave zadužnice, ocijenjena kao srazmjerna cilju koji se time postiže. U većini slučajeva, osobito ako je riječ o prestanku ugovora o radu, radi se o objektivnim činjenicama, a ne o činjenicama koje su nepredvidive ili nepoznate. Nacrtom Zakona sada će se precizirati da se radi o 5 radnih dana. Institut dodatnog rada uveden je i za državljane trećih zemalja koji imaju važeću dozvolu za boravak i rad, budući da je Zakonom o radu navedeno omogućeno hrvatskim državljanima te je isti pristup primijenjen i prema stranim radnicima. Dodatan rad državljani trećih zemalja mogu obavljati pod uvjetima propisanim Zakonom o radu (radno vrijeme i raspored radnog vremena, pisana obavijest matičnom poslodavcu, kao i mogućnost da matični poslodavac pisanim putem zatražiti od radnika da prestane obavljati dodatan rad kod drugog poslodavca). Budući da je dodatni rad uređen Zakonom o radu, Zakonom o strancima uređuje se samo postupak izdavanja odobrenja za dodatni rad stranog radnika, u kojem postupku se vrše provjere drugog poslodavca koji također mora ispunjavati uvjete iz članka 99. Zakona, koji se odnose na obavljanje gospodarske aktivnosti, javna davanja, uvjet prometa i druge uvjete te obzirom na potrebu ispunjavanja tih uvjeta ne možemo smatrati da se radi o nelojalnoj konkurenciji. Smatramo da definicija, kao i uvjeti na temelju kojih se određeni poslodavac može smatrati priznatim poslodavcem, kao i razloge zbog kojih bi određeni poslodavac bio brisan s liste priznatih poslodavaca potrebno je regulirati drugim zakonodavnim propisima a ne Zakonom o strancima. Ukoliko navedeno bude regulirano drugim propisom, spremni smo razmotriti definiranje drugačijih uvjeta za izdavanje dozvola za boravak i rad za te poslodavce. Obzirom da se zahtjevi za izdavanje dozvola za boravak i rad podnose elektroničkim putem, da niti jedno tijelo državne uprave u tom postupku nema neposrednog kontakta s državljanima trećih zemalja a u ovom slučaju se odnosi na državljane zemalja visokog migracijskog rizika te u većini slučajeva niti sami poslodavci nemaju neposredni kontakt kod selekcijskog postupka, potrebno je prije izdavanja dugotrajne vize zatražiti mišljenje MUP-a. S tim u vezi, tijekom razdoblja provedbe Zakona o strancima za izdavanje dugotrajne vize D, uočeno je da državljani trećih zemalja dostavljaju krivotvorene isprave, u tom postupku se dođe do saznanja da namjera te osobe nije rad u Republici Hrvatskoj već ishođenje dozvole radi sekundarnih migracija u druge države članice. Također, određeni broj poslodavaca odustaje od zapošljavanja tih državljana trećih zemalja nakon izdavanja dozvole za boravak i rad, pa i na samom ulasku tih stranaca u RH itd. Obavještavamo da se kontinuirano radi na dodavanju novih funkcionalnosti vezano uz zahtjeve za izdavanje dozvole za boravak i rad zaprimljene posredstvom platforme Hrvatskog zavoda za zapošljavanje: kao što je jasno vidljiv status dozvole za boravak i rad, odnosno kada je ista spremna za preuzimanje, a uvedena je i mogućnost da poslodavac elektroničkim putem odustane od zahtjeva. |
| 119 | Pravobranitelj za djecu RH | III.OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 62. | Odredba članka 62. kojim se mijenja članak 156., u stavku 1. točki 7. predviđa slučajeve u kojima se stalni boravak može odobriti djetetu koje živi u RH. Smatramo nužnim boravišni status djeteta urediti s boravišnim statusom roditelja u trenutku podnošenja zahtjeva, a ne kao mjerodavnim uzimati njihov status u trenutku rođenja djeteta. Predlažemo da se riječi „u trenutku rođenja djeteta“ zamijene riječima „u trenutku podnošenja zahtjeva“ kako ne bi dolazilo do toga da roditelj i dijete imaju različit boravišni status. | Nije prihvaćen | Zakonom o strancima uređen je i isključivo nacionalni status trajnije naravi „stalni boravak“, za točno određene kategorije državljana trećih zemalja (npr. članovi obitelji hrvatskih državljana nakon 4 godine boravka u Republici Hrvatskoj), sa posebnostima i uvjetima koje je propisano isključivo nacionalnim zakonodavstvom. Posebno je uređeno pitanje stjecanja stalnog boravka za malodobnu djecu. Tako je omogućeno stjecanje stalnog boravka djeteta kojem u trenutku rođenja jedan od roditelja ima stalni boravak. Ako u trenutku rođenja djeteta jedan od roditelja nema stalni boravak, omogućeno je stjecanje stalnog boravka djeteta nakon što je tri godine imalo odobren privremeni boravak u svrhu spajanja obitelji s roditeljem na stalnom ili dugotrajnom boravištu (a sada je dodan i roditelj koji ima hrvatsko državljanstvo, ako iz nekog razloga dijete nije steklo hrvatsko državljanstvo kada i roditelj). Pretpostavka je da se u naprijed navedenim slučajevima djeci može odobriti stalni boravak, a osobito članovima obitelji hrvatskih državljana, ako imaju poveznicu s hrvatskim društvom. |
| 120 | Senada Šelo Šabić | III.OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 4. | Podržavam prijedlog Hrvatskog pravnog centra vezano za izmjene članaka 3. i 4. | Nije prihvaćen | Odgovor dan uz primjedbu Hrvatskog pravnog centra br. 55 i 56. |
| 121 | Senada Šelo Šabić | III.OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 3. | Podržavam prijedlog Hrvatskog pravnog centra o izmjeni predloženih članaka 35 i 36. | Nije prihvaćen | Odgovor dan uz primjedbu HPC-a pod brojem 44. |
| 122 | Pravobranitelj za djecu RH | III.OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 9. | Predloženim izmjenama privremeni boravak odobrava se na rok do dvije godine u slučaju spajanja obitelji s hrvatskim državljaninom, državljaninom treće zemlje na dugotrajnom ili stalnom boravku, odobrenom azilu ili supsidijarnoj zaštiti sukladno propisu kojim se uređuje međunarodna zaštita ili državljaninom treće zemlje koji ima odobren privremeni boravak. Ove odredbe odnose se i na reguliranje privremenog boravka djece u slučaju spajanja obitelji s roditeljem hrvatskim državljaninom ili državljaninom treće zemlje, na dugotrajnom ili stalnom boravku u RH. Iako se predloženim izmjenama produljuje rok na koji je odobren privremeni boravak djetetu u slučaju spajanja obitelji, smatramo da predložene izmjene nisu dostatne u reguliranju statusnih prava djece stranaca budući i dalje nije omogućeno da djeca automatizmom slijede boravišni status svojih roditelja čime se šteti interesima djece. Naime, upitno je zašto se djeci odobrava privremeni boravak ako je njegov roditelj hrvatski državljanin odnosno stranac s odobrenim dugotrajnim ili stalnim boravkom. Na ovaj način djeca se uskraćuju u pravima koja su usko vezana uz vrstu boravišnog statusa (zdravstvena prava, prava iz socijalne skrbi i dr.) | Nije prihvaćen | Sadašnjim Zakonom o strancima uređen je i isključivo nacionalni status trajnije naravi „stalni boravak“ te je posebno uređeno pitanje stjecanja stalnog boravka za malodobnu djecu. Tako je omogućeno stjecanje stalnog boravka djeteta kojem u trenutku rođenja jedan od roditelja ima stalni boravak. Ako u trenutku rođenja djeteta jedan od roditelja nema stalni boravak, omogućeno je stjecanje stalnog boravka djeteta nakon što je tri godine imalo odobren privremeni boravak u svrhu spajanja obitelji), a jedan od roditelja ima stalni boravak ili dugotrajno boravište (a sada je dodan i roditelj koji ima hrvatsko državljanstvo, ako iz nekog razloga dijete nije steklo hrvatsko državljanstvo kada i roditelj). Direktivom 2003/ 109/EZ o statusu državljana trećih zemalja s dugotrajnim boravkom, kao uvjet za odobrenje propisan je boravak u Republici Hrvatskoj neprekidno 5 godina te integracijski uvjet poznavanja hrvatskog jezika i latiničnog pisma. Tom Direktivom nije propisana mogućnost da dijete slijedi pravni status roditelja, već i ono mora ispuniti uvjet od 5 godina boravka u Republici Hrvatskoj. |
| 123 | HGK | III.OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 29. | U nastavku dostavljamo izdvojeno mišljenje članice iz sektora turizma u odnosu na stavak 1. točku 7. i stavak 4. Većina poslodavaca koji su pravne osobe i godišnji promet ostvaruju sezonski (pogotovo na obali i otocima) traži sezonske radne dozvole za strance za deficitarna zanimanja i ne ispunjavaju navedeni uvjet u zadnjih 6 mjeseci. Ova odredba bi trebala uzeti u obzir navedenu činjenicu, a dokaz ostvarenog prometa bi trebao biti promet iz prethodne sezone, jednako kao i fizičkim osobama-sezoncima. Članica predlaže da se, primjerice, u slučaju traženja dozvole za period od 01.05.do 01.11. kao referentno razdoblje uzme period od 01.05. do 01.11. prethodne godine ili prosječni mjesečni promet cijele prethodne godine ili ukupni promet prethodne sezone. | Nije prihvaćen | Imajući u vidu da se radi o poslodavcu koji obavlja gospodarsku aktivnost u RH i doprinosi njezinom gospodarskom rastu i razvoju, mišljenja smo da je propisani uvjet realan za poslodavca pravnu osobu. Napominjemo da se samo obrti mogu registrirati kao sezonski obrti, dok činjenica sezonskog poslovanja pravne osobe nije relevantna u ovom slučaju. |
| 124 | Društvo za psihološku pomoć | III.OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 4. | Podržavamo prijedlog Hrvatskog pravnog centra. | Nije prihvaćen | Odgovor dan uz primjedbu Hrvatskog pravnog centra br. 55 i 56. |
| 125 | Društvo za psihološku pomoć | III.OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 3. | Podržavamo prijedlog Hrvatskog pravnog centra koji predlaže reviziju članka 35. i članka 36. | Nije prihvaćen | Odgovor dan uz primjedbu HPC-a pod brojem 44. |
| 126 | HGK | III.OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 27. | U nastavku dostavljamo izdvojeno mišljenje članice iz sektora turizma vezano uz stavak 3. točku 2. Poslodavci su u situaciji da su često primorani zaposliti radnike (domaće i strane) i bez kompetencija jer ili se radi o prvom zaposlenju radnika ili za određeno radno mjesto (npr. pomoćni radnik u kuhinji) uopće nije potrebno posjedovanje kompetencija ili radnik nije niti završio obrazovanje. Kako se radi se o deficitarnim zanimanjima, za koja niti važećim Zakonom nisu propisana odgovarajuća rješenja, izmjena u ovom smjeru dodatno bi otežavala pronalaženje radne snage. | Nije prihvaćen | Člankom Nacrta kojim se mijenja članak 97. stavak 3. točka 2. već postoji i u sadašnjem Zakonu o strancima. Intencija zakonodavca je da poslodavac dokaže činjenicu da stranac kojeg zapošljava ima sve kvalifikacije te ispunjava druge uvjete koje je tražio u testu tržišta rada na HZZ-u. Samo na ovaj način je moguće postići ravnotežu između onoga što je tražio na domaćem tržištu rada i što dobiva zapošljavanjem stranog radnika. U odnosu na deficitarna zanimanja, prilaganje dokaza o radnom iskustvu odnosno završenom obrazovanju mehanizam je provjere za deficitarna zanimanja koji prije svega ide u korist poslodavcima. Naime, praksa je pokazala da strani radnici u deficitarnim zanimanjima ne raspolažu odgovarajućim znanjima i vještinama što je dovodilo do otkazivanja radnog odnosa, a poslodavac je ostao bez potrebne radne snage. |
| 127 | HGK | III.OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 87. | U nastavku dostavljamo izdvojeno mišljenje naše članice. Potrebano je uskladiti rad financijskih institucija u RH (banke) u području reguliranja otvaranja poslovnih računa stranaca, a sve vezano za Pravilnik o vođenju matične evidencije Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (NN 153/23). | Nije prihvaćen | Rad financijskih institucija nije predmet ovoga Zakona. |
| 128 | Bez granica | III.OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 35. | Smatramo da je rok od 60 dana iza članka 103.a za pronalazak novog poslodavca, odnosno zaposlenja nerealan i kratak. Prema statistikama DZS-a iz 2022. godine možemo vidjeti da prosječno vrijeme traženja zaposlenja za većinu nezaposlenih osoba, koji su pritom hrvatski državljani i kojima je lakše pronaći novi posao, nije kraće od minimalno 6 mjeseci. Napominjemo da je tu vrlo često riječ o radnicima u koje je i država već uložila u vidu integracije i učenja hrvatskog jezika. Stoga smo mišljenja da ovaj rok treba produljiti na 180 dana u interesu države, radnika i novih poslodavaca kojima je lakše i jeftinije zaposliti radnika koji je već ovdje nego započimati dugotrajnu i skupu proceduru prijave za privremeni boravak novih radnika iz trećih zemalja. Smatramo da bi se time ove radnike stavilo u ravnopravan položaj prilikom traženja novog poslodavca. U ovim slučajevima radi se o strancima koji evidentno imaju namjeru ostati u Hrvatskoj i koji žele zakonito boraviti i raditi. Ovakvim kratkimn rokom se strane radnike koji borave u Hrvatskoj praktički u potpunosti onemogućava da promijene poslodavca jer je malo vjerojatno da će isti uspjeti pronaći zaposlenje i prijaviti se za novu dozvolu u tom roku. Kratak rok od 60 dana iste potencijalno onemogućava u promjeni poslodavca, stavlja u nepovoljan položaju jer su prisiljeni pristati na potencijalno nepovoljne uvjete rada i kršenja prava od strane poslodavaca, svjesni da im boravak u Hrvatskoj ovisi o poslodavcu budući je vezan uz ugovor o radu, a toga su itekako i pojedini poslodavci svjesni koji takav nepovoljan i podređeni položaj stranih radnika ponekad iskorištavaju. | Nije prihvaćen | Sadašnje zakonodavno uređenje rada državljana trećih zemalja koji imaju izdane dozvole za boravak i rad sukladno članku 97. Zakona o strancima, uopće ne dozvoljava vrijeme nezaposlenosti, već bi se po saznanju o prestanku ugovora o radu (obveza javljanja je na strani i poslodavca i državljanina treće zemlje) trebao pokrenuti postupak prestanka važenja dozvole za boravak i rad. U tom kontekstu, predloženo razdoblje nezaposlenosti od 60 dana se ocjenjuje dovoljnim rokom u kojem strani radnik može ostati na teritoriju RH i tražiti novo zaposlenje. |
| 129 | HGK | III.OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 55. | U ovome članku brisano je navođenje HGK kao institucije pri kojoj se osniva Povjerenstvo koje u proceduri izdavanja EU plave karte provodi vrednovanje znanja, vještina i kompetencija stečenih radnim iskustvom u IT industriji. U inačici Nacrta iz rujna 2023. godine, bilo je predloženo da se navedeno Povjerenstvo osniva pri HGK, kao i da članove Povjerenstva čine predstavnici poslodavaca, stručnjaci u području informacijsko – komunikacijske tehnologije, koje imenuje predsjednik HGK. Prema novom tekstu članka 136. Nacrta, utvrđuje se samo da ovaj postupak provodi Povjerenstvo (bez navođenja HGK) te da ga čine tri člana koji su predstavnici poslodavaca, stručnjaci u području informacijsko – komunikacijske tehnologije, a imenuje ih ministar nadležan za rad. S obzirom da HGK unutar Udruženja za informacijske tehnologije okuplja vrhunske stručnjake kao predstavnike IT industrije, mišljenja smo kako upravo HGK ima kredibilitet predstavljanja ukupnog IT sektora u Republici Hrvatskoj. Ujedno, Udruženje za informacijske tehnologije član je međunarodnog udruženja Digital Europe, vodećeg strukovnog udruženja koje predstavlja digitalno transformirajuću industriju Europe. Slijedom navedenog, smatramo kako je HGK reprezentativna institucija za ovu ulogu, zahvaljujući svojim savjetodavnim alatima, znanju i iskustvu, kao i suradnji s međunarodnim udruženjem. Stoga ponovo predlažemo da u buduće zakonsko rješenje uvrstite HGK kao instituciju pri kojoj se osniva ovo Povjerenstvo, na način da članak 136., stavci 1., 4.,5. i 6. ZOS-a glase kao i inačici Nacrta iz rujna 2023., kako slijedi: „(1) Vrednovanje znanja, vještina i kompetencija stečenih radnim iskustvom u zanimanjima za koja se znanja, vještine i kompetencije potvrđene određenim brojem godina relevantnog stručnog iskustva smatraju jednakovrijednima znanju, vještinama i kompetencijama stečenim na razini visokog obrazovanja provodi Povjerenstvo koje djeluje pri Hrvatskoj gospodarskoj komori. (4) Povjerenstvo iz stavka 1. ovoga članka se sastoji od tri člana. (5) Članove povjerenstva čine predstavnici poslodavaca, stručnjaci u području informacijsko – komunikacijske tehnologije, a imenuje ih predsjednik Hrvatske gospodarske komore. (6) Trošak postupka vrednovanja znanja, vještina i kompetencija stečenih radnim iskustvom za zanimanja iz stavka 2. ovoga članka snose poslodavci odnosno visokokvalificirani državljanin treće zemlje.“ Također, u stavku 8. ovoga članka predlaže se dodati kako će se pravilnikom, uz ostalo, utvrditi i rok u kojem Povjerenstvo donosi odluku o vednovanju. | Nije prihvaćen | Svjesni smo činjenice o potrebi uključivanja stručnjaka u proces vrednovanja te će postupci uključivanja stručnjaka naknadno biti definirani, međutim sama koordinacija kao i administracija nužno se mora odvijati u tijelu državne uprave. |
| 130 | Bez granica | III.OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 66. | Podržavamo komentar Hrvatskog pravnog centra. | Nije prihvaćen | Novi stavak 4. u članku 183. briše se iz Nacrta prijedloga Zakona o izmjenama o dopunama Zakona o strancima, imajući u vidu sudsku praksu Suda pravde EU iz kojih proizlazi da državljaninu treće zemlje nije dovoljno samo odrediti rok za dragovoljni odlazak iz EGP-a, nego se mora i odrediti treća zemlja u koju će ga se prisilno udaljiti. Zbog toga, novi stavak 4. u članku 183. ne bi bio svrsishodan. |
| 131 | HGK | III.OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 27. | Nastavno na niže objavljene komentare, članica s područja ŽK Rijeka također se protivi odredbi o obvezi dokazivanja kompetencija radnika na način kako je predložena. Niti jedan stranac za kojega je ova članica podnijela zahtjeve (cca 52 radnika) nije imao završenu školu za traženu struku, a većina niti svjedodžbu o osnovnoj školi. Naime, stranci su imali pisma preporuke bivših poslodavca u kojima se navodi kako je radnik radio u određenom zanimanju. Stoga se postavlja pitanje što se podrazumijeva pod dokazom u smislu stavka 3. točke 2. Također, niti nastojanja ove članice da provede edukacije stranih radnika u RH nisu realizirana jer radnici nisu imali barem osnovnu školu što je bio uvjet za daljnju naobrazbu. Članica smatra kako bi dokaz u smislu ove odredbe trebao podrazumijevati potvrdu da je radnik radio na istom ili sličnom radnom mjestu (kao što je bilo do sada) koju izdaje bivši radnikov poslodavac. | Nije prihvaćen | Obveza dokazivanja kompetencija radnika u deficitarnim zanimanjima prije svega ide u korist poslodavcima. Naime, praksa je pokazala da strani radnici u deficitarnim zanimanjima ne raspolažu odgovarajućim znanjima i vještinama što je dovodilo do otkazivanja radnog odnosa, a poslodavac je ostao bez potrebne radne snage. Stoga je važno u postupku izdavanja dozvole za boravak i rad utvrditi činjenicu da strani radnik u deficitarnom zanimanju posjeduje znanja i vještine koje poslodavac zahtijeva. Za dokazivanje radnog iskustva postoje različiti dokazi, a uključena je i potvrda ranijeg poslodavca. |
| 132 | Bez granica | III.OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 10. | Također podržavamo prijedloge o dužem roku od 15 dana. U praksi se vrlo često susrećemo sa strancima koji su ovdje boravili temeljem dozvole za boravak i rad, a koji ne poznaju zakon te nisu svjesni ove obveze. Predlažemo Ministarstvu unutarnjih poslova da prilikom izdavanja dozvole, strance informira o obvezama pisanim putem na jeziku koji je istima razumljiv. Dodatno, smatramo da bi rok trebao krenuti teći od dana saznanja, a ne od nastupa okolnosti budući da do trenutka saznanja ne mogu biti odgovorni za situaciju. | Nije prihvaćen | U većini slučajeva, riječ je o objektivnim okolnostima koje su poznate strancu, kao što je prestanak braka ili studiranja, ili prestanak ugovora o radu, a ne o činjenicama koje su nepredvidive ili nepoznate. Kod izdane dozvole za boravak i rad (članak 25. Prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama kojima se mijenja članak 95. stavak 1.) propisano je da obavijest dostavlja ili poslodavac ili državljanin treće zemlje. Stoga je rok od 5 dana ocijenjen dostatnim za dostavu obavijesti nadležnom tijelu, a s obzirom na mogućnosti dostave podnesaka sukladno Zakonu o općem upravnom postupku (poštom, elektroničkim putem…). Nacrtom Zakona sada će se precizirati da se radi o 5 radnih dana. |
| 133 | HGK | III.OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 28. | Članica s područja ŽK Pula predlaže proširiti listu deficitarnih zanimanja za koja nije potrebno provoditi test tržišta rada na zanimanje lijevač kokilnog i tlačnog lijeva (kojeg nema na hrvatskom tržištu) Također, prijedlog je da se ukine test tržišta rada za zanimanje brusač/ličilac konstrukcija. U praksi je učestala situacija da se za navedena zanimanja traži test tržišta rada, na objavljene oglase nitko se ne javlja, a tvrtka mora zadovoljiti omjer i čekati dodatnih 15 dana kako bi prošao period javljanja na oglas na koji se ionako nitko ne javlja. Nadalje, članica koja se bavi zrakoplovnom djelatnošću predlaže u listu deficitarnih zanimanja uvrstiti iskusnog člana kabinske posade zrakoplovstva (stjuardesa), člana letačke posade zrakoplova (pilot), ovlaštenog zrakoplovnog mehaničara te srodna radna mjesta vezana uz zrakoplovstvo. Također iznosimo zajednički stav nekolicine naši članova da se lista proširi na poljoprivredne radnike, skladišne radnike, pomoćne skladišne radnike, dostavljače i vozače. | Nije prihvaćen | Proširenje liste deficitarnih zanimanja u nadležnosti je Upravnog vijeća Hrvatskog zavoda za zapošljavanje i nije predmet ovih izmjena i dopuna Zakona. |
| 134 | Bez granica | III.OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 4. | Podržavamo komentare Hrvatskog pravnog centra. Naime, kako su kolege naveli, članovi obitelji osoba pod međunarodnom zaštitom vrlo često se ne nalaze u istoj situaciji kao članovi obitelji drugih stranaca na privremenom boravku u Hrvatskoj te bi njihove posebne okolnosti i kontekst u kojem se nalaze trebalo uzeti u obzir. | Nije prihvaćen | Odgovor dan uz primjedbu Hrvatskog pravnog centra br. 55 i 56. Članovi obitelji osoba pod međunarodnom zaštitom su prepoznati kao kategorija osoba koji ne moraju ispunjavati uvjete kao npr. članovi obitelji državljana trećih zemalja koji rade u Republici Hrvatskoj, na način da nisu dužni dokazati niti da obitelj raspolaže sa sredstvima za uzdržavanje kao niti zdravstvenim osiguranjem. Međutim, pitanje utvrđivanja identiteta odnosno prilaganje važeće putne isprave kao i dokaza da nisu pravomoćno osuđeni za kaznena djela su pitanja sigurnosti, koja nije moguće zanemariti. |
| 135 | HGK | III.OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 27. | U nastavku dostavljamo izdvojeno mišljenje članice s područja Županijske komore Pula. U odnosu na stavak 4. kojim se utvrđuje da se i za zanimanja za koja nije potrebno provoditi test tržišta traži dokaz o osposobljenosti kandidata, predlaže se uvesti alternativnu mogućnost poslodavcu da se obveže (primjerice potpisanom izjavom) da će obučiti kandidata za traženo zanimanje ili da će ga obučiti u odobrenoj ustanovi. | Nije prihvaćen | Prilaganje dokaza o radnom iskustvu odnosno završenom obrazovanju mehanizam je provjere za deficitarna zanimanja koji prije svega ide u korist poslodavcima. Naime, praksa je pokazala da strani radnici u deficitarnim zanimanjima ne raspolažu odgovarajućim znanjima i vještinama što je dovodilo do otkazivanja radnog odnosa, a poslodavac je ostao bez potrebne radne snage. Intencija zakonodavca je da se već u samom postupku izdavanja dozvole za boravak i rad utvrdi činjenica da strani radnik u deficitarnom zanimanju posjeduje znanja i vještine koje poslodavac zahtijeva, a ne da utvrđivanje te činjenice ovisi o volji poslodavca. |
| 136 | Bez granica | III.OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 3. | Podržavamo prijedlog Hrvatskog pravnog centra koji predlaže reviziju članka 35. i članka 36. Naime, kako su kolege naveli, članovi obitelji osoba pod međunarodnom zaštitom vrlo često se ne nalaze u istoj situaciji kao članovi obitelji drugih stranaca na privremenom boravku u Hrvatskoj te bi njihove posebne okolnosti i kontekst u kojem se nalaze trebalo uzeti u obzir. | Nije prihvaćen | Odgovor dan uz primjedbu HPC-a pod brojem 44. |
| 137 | HGK | III.OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 25. | Članice HGK načelno se protive uvođenju nove odredbe o obvezi uplate iznosa iz novopredloženog stavka 2. i izdavanja zadužnice iz stavka 3. Ovime se dodatno financijski opterećuju poslodavci, i to u situacijama na koje uglavnom nemaju utjecaja. Predlaže se naplatu provoditi izravno od stranog državljana u ambasadi u trenutku kada se predaje putovnica i zahtjev za vizu, a polog mu se vraća ukoliko započne s radom na očekivani datum. No, također iznosimo i izdvojeno mišljenje članice s područja ŽK Pula koja, u slučaju da odredbe o zadužnici ostanu u budućem zakonskom rješenju, predlaže utvrditi rok za izdavanje zadužnice, najkasnije do dana izdavanja dozvole za boravak i rad stranog radnika, na iznos pola prosječne bruto plaće po traženom radniku, ili podredno na jednu minimalnu bruto plaću. Članica s područja Županijske komore Rijeka postavlja pitanje kako riješiti slučaj kada radnik dođe u Republiku Hrvatsku, no prisiljen je vratiti se u svoju zemlju uslijed okolnosti koje nisu niti od utjecaja radnika niti poslodavca (jer primjerice ne prođe liječnički pregled). U tom slučaju poslodavac ne bi trebao biti u obvezi snositi troškove povratka radnika u vlastitu zemlju. | Nije prihvaćen | Institut zadužnice uveden je radi uočenih izazova u praksi, slijedom čega se državljani trećih zemalja zatiču u neizvjesnim situacijama, pa i u nezakonitom boravku, kada poslodavac neposredno po dolasku državljana treće zemlje odustaje od njegova zapošljavanja, ili je državljanin treće zemlje odustao od zapošljavanja, što je rezultat neprovedenog ili nepotpuno provedenog selekcijskog postupka od strane poslodavca. Poslodavac je taj koji provodi i odgovoran je za provedeni selekcijski postupak radi odabira stranog radnika, pri čemu je dužan državljaninu treće zemlje dati jasnu informaciju o uvjetima rada, opisu poslova te podatak o plaći. Upravo kako bi se osiguralo da se radi o urednom i ozbiljnom poslodavcu te kako bi se takvim poslodavcima izdale dozvole za boravak i rad za strane radnike, uveden je institut zadužnice. Rok za dostavu zadužnice je pet dana od izdavanja potvrde iz članka 91. stavak 3. podstavak 1. i stavak 4. Nacrta Zakona, koja se izdaje nakon što je udovoljeno zahtjevu za izdavanje dozvole za boravak i rad. Uvođenjem instituta zadužnice želi se spriječiti nelojalna konkurencija te osigurati da se državljani trećih zemalja ne zateknu u neizvjesnim situacijama ili nezakonitom boravku, slijedom čega se njihov povratak provodi na teret Republike Hrvatske. Stoga je i iznos koji se osigurava zadužnicom u iznosu od 1 prosječne mjesečne bruto plaće ocijenjen srazmjernim cilju koji se time postiže. Poslodavac je taj koji provodi i odgovoran je za provedeni selekcijski postupak radi odabira stranog radnika. |
| 138 | HGK | III.OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 79. | Stavak 4. točku 24. Zajednica agencija za zapošljavanje predlaže uskladiti s predloženim novim člankom 87. stavkom 1. | Nije prihvaćen | Radi se o dvije različite situacije, Nacrtom je propisana je prekršajna kazna za propuštanje ishođenja dozvole boravka u određenom roku, dok se druga situacija odnosi na rokove protekom kojih dolazi do ukidanja privremenog boravka. |
| 139 | HGK | III.OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 35. | U odnosu na članak 103.d, Zajednica agencija za zapošljavanje smatra kako zakonodavac nije uzeo u obzir da će u praksi zahtjev za izdavanje DBR biti podnesen za vrijeme kada je radnik i dalje zaposlen kod drugog poslodavca (koji možda neće ni znati da je zatražena promjena poslodavca za radnika). Pitanje je kako će se raditi prijave ili odjave, s obzirom na to da je u praksi moguće istovremeno izvršiti dvije prijave na HZMO (nakon čega se ne može izvršiti odjava). Kako člankom nije propisana obveza dostave odjave s HZMO-a ili barem dužnost nadležnih tijela da provjere status prije odobrenja promjene poslodavca, predlažemo da se u odredbu doda navedeno. Ujedno, treba uzeti u obzir i eventualni otkazni rok kojeg radnik treba odraditi kod prethodnog poslodavca, odnosno rok u kojem se u tom slučaju najkasnije mora prijaviti radnik kod novog poslodavca nakon dobivenog pozitivnog mišljenja HZZ-a. Također je moguće da u slučaju negativnog mišljenja, radnik jednostavno nastavi raditi kod prethodnog poslodavca, za što nije jasno da proizlazi iz ovako postavljene odredbe. Postoji realna bojazan da će ovako postavljena odredba u praksi izazvati komplikacije u postupku. U odnosu na članak 103.f, , stavak 3. točku 1., Zajednica agencija za zapošljavanje mišljenja je kako je ista neodređena. Predlaže se definirati maksimalni iznos ili postotak plaće., te brisati dio teksta koji glasi: „u usporedbi s kvalitetom smještaja“. U odnosu na stavak 4. istoga članka, predlaže se razmotriti da u izradi pravilnika sudjeuje predstavnik HGK i Zajednice agencija za zapošljavanje. | Nije prihvaćen | U odnosu na primjedbu na članak 35. Nacrta kojim je predložena nova odredba članka 103.d, navodi se kako navedena odredba pretpostavlja zasnivanje radnog odnosa kod drugog poslodavca, te prestanak radnog odnosa kod prvog poslodavca, odnosno sklapanje ugovora o radu s drugim (novim) poslodavcem (sukladno tome, rok za podnošenje zahtjeva za promjenu poslodavca u istom zanimanju u okviru važenja dozvole za boravak i rad je 3 dana od sklapanja ugovora o radu kod drugog poslodavca). Pitanje prijave i odjave radnika s odgovarajućih osiguranja (mirovinsko i zdravstveno), nije predmet reguliranja ovog Zakona. Vezano za mogućnost rada stranog radnika nakon negativnog mišljenja HZZ-a ponovno kod prvog poslodavca, ukazuje se na stavak 4. i 6. toga članka, koja uređuje situaciju nezaposlenosti (budući da je prestao radni odnos kod prvog poslodavca), te postupak zaposlenja stranog radnika (sukladno proceduri i uvjetima iz Zakona). Člankom Nacrta kojim je dodan članak 103.f, propisano je da će se pravilnikom (koji donosi ministar unutarnjih poslova, uz prethodnu suglasnost ministra nadležnog za prostorno uređenje i graditeljstvo, ministra nadležnog za rad te ministra nadležnog za zdravstvo) propisati tehnički uvjeti primjerenog smještaja, način plaćanja najamnice i dokumentacija kojom se dokazuje primjeren smještaj. Člankom Nacrta kojim je dodan članak 103. f. stavak 4. Zakona, propisano je koja tijela će biti nadležna za donošenje pravilnika. |
| 140 | HGK | III.OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 31. | U odnosu na novi članak 100.a, Zajednica agencija za zapošljavanje mišljenja je kako nema potrebe utvrđivati ograničenje broja podnesenih zahtjeva. Samo podnošenje zahtjeva ne znači da će DBR biti usvojena. Postavlja se pitanje znači li ova odredba da ako se iz bilo kojeg razloga podnese zahtjev za obustavu postupka, da se i taj obustavljeni zahtjev ubraja u kvotu podnesenih zahtjeva? Ukoliko se ova odredba neće brisati, potrebno je definirati razdoblje i točan način praćenja točnog broja zaposlenih (može se dogoditi da broj zaposlenih na HZMO varira +/- 50 pa da u jednom trenu poslodavac ima prostora podnositi više zahtjeva, a u drugom periodu ispada da su mu zahtjevi nedopušteni - ako broj zaposlenih padne ispod 50). Zajednica ovu odredbu predlaže brisati. Podredno, predlaže se utvrditi kako maksimalni broj zahtjeva unutar kalendarske godine može iznositi onoliko koliko mogu imati zaposlenih stranih radnika sukladno ograničenjima 1/8 ili 1/16. Također, treba jasno naznačiti da se isto ne odnosi na agencije za zapošljavanje. | Nije prihvaćen | Intencija predmetne odredbe je ograničiti broj zahtjeva za dozvolu za boravak i rad kod onih poslodavaca na koje se ne primjenjuje omjer broja zaposlenih domaćih i stranih radnika. Radi se dakle, o poslodavcima koji zapošljavaju isključivo hrvatske državljane te se iz tog razloga na njih ne može primijeniti omjer, ali se može primijeniti ograničenje broja zahtjeva za dozvolu za boravak i rad. Ovime je definirano razdoblje, a odnosi se na razdoblje do zapošljavanja prvog stranca kada u primjenu dolazi omjer broja domaćih i stranih radnika. Ovako postavljeno ograničenje prati rast poslodavca i njegove realne potrebe za zapošljavanjem stranaca. Također, budući da je agencija za privremeno zapošljavanje poslodavac, propisano ograničenje primjenjuje se i na agenciju. |
| 141 | HGK | III.OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 30. | U odnosu na stavak 2. Zajednica agencija za zapošljavanje mišljenja je kako primjena kvota na ovaj način onemogućava poslovanje agencijama za privremeno zapošljavanje i ide na veliku štetu korisnicima. Radnici državljani RH su sami po sebi deficitarni te još manje spremni da budu iznajmljeni u RH. Primjer: agencija za privremeno zapošljavanja ima 10 zaposlenika RH odnosno državljana države članice EGP-a ili Švicarske Konfederacije i prima “narudžbu” za 100 radnika za koje se zna da se neće moći naći gotovo ni jedan iz RH, pogotovo onaj koji je voljan biti iznajmljen. I agencija i korisnik trpe ogromne štete u poslovanju, koje mogu biti egzistencijalne. Ovako postavljena odredba je protivna samom smislu agencija za zapošljavanje. Ne bi trebalo raditi razliku između uvjeta za zapošljavanje domaćih i stranih radnika putem agencija (potencijalno diskriminatorna odredba). S obzirom na (globalne) trendove na tržištu rada, malo je vjerojatno da će se potrebe za privremenim zapošljavanjem u deficitarnim zanimanjima ikad više moći pokriti domaćim kadrom. Bilo bi bolje rješenje postrožiti kriterije za obavljanje agencijske djelatnosti, pa bi na taj način već došlo do pozitivnih pomaka i bez dodatnih otežavanja kroz ZOS, Nadalje, Nacrt je u čl. 99 neusklađen s ZOR-om, npr. po pitanju ustupanja korisniku fizičkoj osobi- za obavljanje poslova u kućanstvu. ZOR propisuje da je poslodavac "fizička ili pravna osoba koja zapošljava radnika i za koju radnik u radnom odnosu obavlja određene poslove." ZOS pak traži da korisnik dokaže obavljanje gospodarske aktivnosti u djelatnosti registriranoj u RH- što poslodavac/korisnik fizička osoba ne ispunjava (potrebno je samo prijava poslodavca kao obveznika plaćanja doprinosa na HZMO/HZZO). Nadalje, ovim prijedlogom zakona predlaže se da radnik koji je zaposlen kod poslodavca ima razdoblje nezaposlenosti od 60 dana. S tim u svezi, u odnosu na stavak 10.,prijedlogom roka od 30 dana od prestanka ugovora agencijski radnici ustupljeni kod korisnika stavljaju se u nepovoljan položaj u odnosu na one zaposlene direktno kod tog istog poslodavca. Zajednica agencija za zapošljavanje predlaže rok u stavku 10. također povisiti na 60 dana. | Nije prihvaćen | Uvjete koje mora ispunjavati agencija za privremeno zapošljavanje (poslodavac) za zapošljavanje stranaca, mora ispunjavati i korisnik kojem se radnik ustupa. U tom smislu, vezno uz omjer broja zaposlenih domaćih i stranih radnika, propisani uvjet moraju ispunjavati i agencija za privremeno zapošljavanje kao poslodavac i korisnik kojem se radnici ustupaju te se stoga omjer provjerava i kod agencije i kod korisnika. Vezano uz definiciju poslodavca prema Zakonu o radu, ista je u postupnosti usklađena sa Zakonom o strancima, jer je agencija za privremeno zapošljavanje poslodavac (fizička ili pravna osoba), a ne korisnik kojem se radnik ustupa. Druga je činjenica što i agencija i korisnik moraju ispunjavati jednake uvjete za zapošljavanje stranaca, pa i uvjet obavljanja gospodarske aktivnosti u djelatnosti registriranoj u RH. Nesporno je da je agencija za privremeno zapošljavanje dužna isplatiti naknadu plaće radniku i za razdoblje kada nije ustupljen, do isteka ugovora o radu, no međutim, valja istaknuti kako je Zakon o strancima lex specialis u odnosu na Zakon o radu. Stoga odredba koja propisuje ukidanje dozvole za boravak i rad u slučaju da radnik nije ustupljen 30 dana nije u koliziji s općim propisom o radu. Rok od 30 dana ocijenjen je srazmjernim. |
| 142 | HGK | III.OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 29. | Zajednica agencija za zapošljavanje smatra kako odredba stavka 1. točke 7. a) nije dovoljno precizno formulirana te nije jasno radi li se o 10.000 prosječno u 6. mjeseci ili se mora svaki mjesec ostvariti najmanje 10.000 eura prometa. Uvjetovanjem minimalnog prometa onemogućiti će se otvaranje (ali i rast) manjih tvrtki. Primjerice, kako otvoriti japanski restoran bez sushi majstora? Zajednica agencija za zapošljavanje predlaže odrediti ukupni iznos u zadnjih 12 mj kako bi se izbjegla diskriminacija tvrtki koji posluju sezonski (za fizičke osobe postoji iznimka). Iznos od 10.000 eura svakako je prevelik za tvrtke koje pružaju usluge, primjerice čišćenje (radno intenzivne djelatnosti bez velikih ulaganja). Predlaže se značajno smanjiti mjesečni iznos. U odnosu na stavak 4. postavlja se pitanje što je dokaz da obrt posluje sezonski. U odnosu na stavak 10., do sada se potvrda o broju zaposlenika tražila i za agencijskog korisnika (tvrtke) kod ustupanja radnika, ali u istom slučaju i potvrda o broju zaposlenih od agencije. Tražile su se dakle dvije potvrde za dolazak istog radnika. Zajednica agencija za zapošljavanje predlaže promijeniti termin u stavku 10. na način da glasi: "poslodavca ili agencijskog korisnika kod ustupanja radnika". | Nije prihvaćen | Propisani uvjet koji mora ispunjavati poslodavac za zapošljavanje stranca predstavlja minimalnu garanciju da se radi o poslodavcu koji uredno posluje u RH, zapošljava domaće radnike te doprinosi gospodarskom razvitku. Imajući u vidu da se radi o poslodavcu koji obavlja gospodarsku aktivnost u RH i doprinosi njezinom gospodarskom rastu i razvoju, mišljenja smo da je propisani uvjet prometa od 10.000 eura mjesečno realan za poslodavca pravnu osobu. Dakle, izričito je propisano da poslodavac-pravna osoba u zadnjih 6 mjeseci prije podnošenja zahtjeva za izdavanje dozvole za boravak i rad mora imati promet od 10.000 eura mjesečno. Nadalje, s obzirom da se obrti mogu registrirati kao sezonski obrti, relevantna činjenica utvrdit će se uvidom u obrtni registar. Uvjete koje mora ispunjavati agencija za privremeno zapošljavanje (poslodavac) za zapošljavanje stranaca, mora ispunjavati i korisnik kojem se radnik ustupa. U tom smislu, vezno uz omjer broja zaposlenih domaćih i stranih radnika, propisani uvjet moraju ispunjavati i agencija za privremeno zapošljavanje kao poslodavac i korisnik kojem se radnici ustupaju te se stoga omjer provjerava i kod agencije i kod korisnika. |
| 143 | HGK | III.OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 27. | Zajednica agencija za zapošljavanje HGK uz stavak 3. točku 2. postavlja pitanje što bi bio dokaz za NKV radnika, primjerice radnika - skladištara. Za NKV se predlaže uvesti iznimku od ovoga pravila. U odnosu na točku 3. istoga stavka, Zajednica agencija za zapošljavanje iznosi sljedeće mišljenje. Ukoliko se već prilikom postavljanja zahtjeva bude tražila dostava ovjerenog ugovora o najmu, to će biti nemoguće ispuniti s obzirom na činjenicu da sam postupak izdavanja DBR i vize traje i po 6 mjeseci, a nije životno, ekonomski prihvatljivo ni logično očekivati da poslodavac toliko ranije ima osiguran smještaj za radnike (osim ako nekretnina naravno nije u njihovu vlasništvu, što je rijetko slučaj). Ovako koncipirana odredba bi mogla samo dodatno otežati ili prolongirati i ovako dug postupak zapošljavanja prijeko potrebne radne snage. Dokaz o primjerenom smještaju može biti prije izjava poslodavca da će smještaj biti osiguran, a uostalom po dolasku radnika i prijavi boravišta, mora se priložiti pripadajuća dokumentacija temeljem koje se isto odobrava. Također, treba unaprijed definirati šta je primjeren smještaj i na koji način dokazati. Predlaže se stoga eksplicitno navesti kako je dokaz izjava poslodavca da će osigurati primjereni smještaj u trenutku dolaska u Hrvatsku. U odnosu na stavak 4., u praksi, deficitarna zanimanja su u velikom broju ona u kojima rade NKV radnici te za koje i prema našem NKZ-u nije potrebno niti obrazovanje (npr. čistač, pekar, kuhinjski radnik, perač posuđa, sobar i sl.) , niti radno iskustvo, a koje domaći kadar ionako ne želi obavljati. Jasno je da predložena odredba ima svoju svrhu u npr. građevinskom sektoru, posebice kod poslova s posebnim uvjetima rada ili posebnim stručnim znanjima, no pritom bi trebalo napraviti distinkciju kod zanimanja za koje realno potreba za obrazovanjem ili iskustvom nije potrebna. Također, kako za neka zanimanja ne postoji škola (npr. rečeni sobar ili čistač), Zajednica agencija za zapošljavanje HGK postavlja pitanje kako bi se u tom slučaju ocjenjivao dostavljeni dokaz o stručnoj spremi? Slijedom navedenog, predlaže se za NKV uvesti iznimku od ovog pravila. | Nije prihvaćen | Navedena odredba članka Nacrta kojim se mijenja članak 97. stavak 3. točka 2. već postoji i u sadašnjem Zakonu o strancima. Intencija zakonodavca je da poslodavac dokaže činjenicu da stranac kojeg zapošljava ima sve kvalifikacije te ispunjava druge uvjete koje je tražio u testu tržišta rada na HZZ-u. Samo na ovaj način je moguće postići ravnotežu između onoga što je tražio na domaćem tržištu rada i što dobiva zapošljavanjem stranog radnika. Člankom Nacrta dodan je članak 103. f, kojim se propisuje primjeren smještaj za državljanina treće zemlje za izdavanje dozvole za boravak i rad iz članka 97. Zakona, te je također propisano da će se pravilnikom (koji donosi ministar unutarnjih poslova, uz prethodnu suglasnost ministra nadležnog za prostorno uređenje i graditeljstvo, ministra nadležnog za rad te ministra nadležnog za zdravstvo) propisati tehnički uvjeti primjerenog smještaja, način plaćanja najamnine i dokumentacija kojom se dokazuje primjeren smještaj. Intencija zakonodavca je da poslodavac dokaže činjenicu da stranac kojeg zapošljava ima sve kvalifikacije te ispunjava druge uvjete koje je tražio u testu tržišta rada na HZZ-u. Nadalje, prilaganje dokaza o radnom iskustvu odnosno završenom obrazovanju mehanizam je provjere za deficitarna zanimanja koji prije svega ide u korist poslodavcima. Naime, praksa je pokazala da strani radnici u deficitarnim zanimanjima ne raspolažu odgovarajućim znanjima i vještinama što je dovodilo do otkazivanja radnog odnosa, a poslodavac je ostao bez potrebne radne snage. |
| 144 | HGK | III.OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 25. | Stavak 2. točku 1. Zajednica agencija za zapošljavenje HGK predlaže izmijeniti tako da glasi: "državljanin treće zemlje ne započne s radom u roku predviđenim u ugovoru o radu ako je za isto odgovoran poslodavac". U točki 2. istoga stavka predlaže se dodati i iznimku u slučaju da se radi o otkazu zbog nezadovoljavanja na probnom radu. U odnosu na stavak 7., Zajednica agencija za zapošljavanje HGK mišljenja je kako će navedena iznimka povećati broj zahtjeva za sezonske dozvole, koje se radi toga posljedično neće moći izdati u propisanom kraćem roku obzirom na brojnost zahtjeva. Cijela ova odredba pridonosi samo dodatnim administrativnim opterećenjima, dodatnim troškovima za poslodavce koji ionako imaju problema u poslovanju upravo zbog manjka radne snage, a ne rješavaju problem radnika koji često Hrvatsku koriste samo kao usputnu stanicu na putu prema bogatijim zemljama EU-a, na što poslodavci zaista ne mogu utjecati niti spriječiti. Ovako utvrđena odredba za posljedicu može imati još manju konkurentnost u odnosu na europske susjede. Zajednica smatra kako će ovakvo poticanje sezonskog rada smanjiti mogućnost za retencijom radnika i dugoročno šteti socijalnom sustavu. Stoga Zajednica agencija za zapošljavanje HGK predlaže njezino brisanje. | Nije prihvaćen | Primjedba je odbijena. Naime, institut zadužnice uveden je radi uočenih izazova u praksi, slijedom čega se državljani trećih zemalja zatiču u neizvjesnim situacijama, pa i u nezakonitom boravku, kada poslodavac neposredno po dolasku državljana treće zemlje odustaje od njegova zapošljavanja, ili je državljanin treće zemlje odustao od zapošljavanja, što je upravo rezultat neprovedenog ili nepotpuno provedenog selekcijskog postupka od strane poslodavca. Poslodavac je taj koji provodi i odgovoran je za provedeni selekcijski postupak radi odabira stranog radnika, pri čemu je dužan državljaninu treće zemlje dati jasnu informaciju o uvjetima rada, opisu poslova te podatak o plaći. Upravo kako bi se osiguralo da se radi o urednom i ozbiljnom poslodavcu te kako bi se takvim poslodavcima izdale dozvole za boravak i rad za strane radnike, uveden je institut zadužnice. Poslodavac je taj koji provodi i odgovoran je za provedeni selekcijski postupak radi odabira stranog radnika. U odnosu na probni rad, imajući u vidu da se radi o stranim radnicima te jezičnu barijeru, za očekivati je da će period probnog rada trajati duže od 3 mjeseca (a u okviru roka propisanog Zakonom o radu). Vezano za primjedbu na stavak 7. kojim je propisano da se institut zadužnice ne primjenjuje na sezonske radnike, navodi se kako su uvjeti izdavanja dozvole za boravak i rad za sezonski rad usklađeni s Direktivom 2014/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o uvjetima za ulazak i boravak državljana trećih zemalja u svrhu zapošljavanja u statusu sezonskih radnika, koji ne propisuje institut zadužnice. |
| 145 | HGK | III.OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 24. | U odnosu na stavak 1. točku 7. Zajednica agencija za zapošljavanje HGK smatra kako je potrebno preciznije definirati na što se misli pod "ne poštuje"? Predmnijeva se da bi to trebalo biti utvrđeno inspekcijskim nadzorom te da je donijeto određeno rješenje ili mjera. Predlaže se precizirati i ne ostavljati na slobodno tumačenje. U odnosu na točku 12., Zajednica agencija za zapošljavanje primjećuje kako je ista u koliziji s čl.46.st.4.t.2 ZOR-a, ali ipak u nastavku predlaže izmjenu. Ovim prijedlogom zakona predlaže se da radnik koji je zaposlen kod poslodavca ima razdoblje nezaposlenosti od 60 dana. Prijedlogom roka od 30 dana od prestanka ugovora ovim člankom agencijski radnici ustupljeni kod korisnika stavljaju se u nepovoljan položaj u odnosu na one zaposlene direktno kod tog istog poslodavca. Stoga se predlaže da se rok također povisi na 60 dana. U odnosu na točku 13., Zajednica se načelno protivi implementiranju ovog stavka jer smatra kako je ista potencijalno diskriminatorna u odnosu na državljane trećih zemalja kojima nije potrebna viza za ulazak u RH, koji također mogu u jednakoj mjeri neispunjavati uvjete kako se predlaže ovom odredbom. Drugo, Zajednica je mišljenja kako poslodavac ne smije biti penaliziran u situacijama na koje nema utjecaja i nije odgovoran. Također, nije utvrđeno do kada zadužnica vrijedi, odnosno u kojem trenutku neativirana zadužnica mora biti vraćena poslodavcu. Zadužnica bi stoga trebala biti vraćena poslodavcu regularnim prestankom radnog odnosa, odnosno važenja ugovora o radu. | Nije prihvaćen | Policijska uprava odnosno policijska postaja može utvrditi da državljanin treće zemlje ili poslodavac ne poštuje propise o radu, obveznom zdravstvenom i mirovinskom osiguranju te druge propise u skladu s kojima se djelatnost mora obavljati isključivo temeljem određenog rješenja ili mjere izrečene od strane nadležnog tijela. Nesporno je da je agencija za privremeno zapošljavanje dužna isplatiti naknadu plaće radniku i za razdoblje kada nije ustupljen, do isteka ugovora o radu, no međutim, valja istaknuti kako je Zakon o strancima lex specialis u odnosu na Zakon o radu. Stoga odredba koja propisuje ukidanje dozvole za boravak i rad u slučaju da radnik nije ustupljen 30 dana nije u koliziji s općim propisom o radu. Rok od 30 dana ocijenjen je srazmjernim. Institut zadužnice uveden je radi uočenih izazova u praksi, slijedom čega se državljani trećih zemalja zatiču u neizvjesnim situacijama, pa i u nezakonitom boravku, kada poslodavac neposredno po dolasku državljana treće zemlje odustaje od njegova zapošljavanja, ili državljanin treće zemlje odustane od zapošljavanja, što je rezultat neprovedenog ili nepotpuno provedenog selekcijskog postupka od strane poslodavca. Poslodavac je taj koji provodi i odgovoran je za provedeni selekcijski postupak radi odabira stranog radnika, pri čemu je dužan državljaninu treće zemlje dati jasnu informaciju o uvjetima rada, opisu poslova te podatak o plaći. Kako bi se osiguralo da se radi o urednom i ozbiljnom poslodavcu te kako bi se takvim poslodavcima izdale dozvole za boravak i rad za strane radnike, uveden je institut zadužnice. Uvođenjem instituta zadužnice želi se spriječiti nelojalna konkurencija te osigurati da se državljani trećih zemalja ne zateknu u neizvjesnim situacijama ili nezakonitom boravku, slijedom čega se njihov povratak provodi na teret Republike Hrvatske. Stoga je obveza dostave zadužnice, ocijenjena kao srazmjerna cilju koji se time postiže. Postupak naplate zadužnice bit će propisan pravilnikom koji donosi ministar unutarnjih poslova. |
| 146 | HGK | III.OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 23. | Zbog dinamike obračuna i naplate PDV-a poslovnim subjektima izrazito je teško na dan podnošenja zahtjeva dobiti potvrdu da su sva dugovanja po pitanju PDV-a plaćena. Zajednica agencija za zapošljavanje u odnosu na stavak 1. točku 1. prdlaže definirati referentno razdoblje tj. uvesti uvjet da su podmirene sve porezne obveze zaključno s prethodnim mjesecom. | Nije prihvaćen | Činjenica je da se dokazi ocjenjuju u trenutku podnošenja zahtjeva za izdavanje dozvole za boravak i rad. Navedeno će se utvrđivati temeljem podatka o stanju duga po osnovi javnih davanja o kojima službenu evidenciju vodi Porezna uprava, a koja će se zatražiti službenim putem. U postupku odlučivanja temeljem zahtjeva za izdavanje dozvole za boravak i rad primjenjuju se načela propisana Zakonom o općem upravnom postupku. Strankama će se svakako prije donošenja odluke dati mogućnost da otklone nedostatak. |
| 147 | HGK | III.OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 21. | U odnosu na stavak 1., Zajednica agencija za zapošljavanje HGK mišljenja je kako postoji opravdana bojazan da će se preopteretiti određene policijske postaje, tj. one postaje gdje bude više zahtjeva (npr. Zagreb). Zajednica smatra da bi se posao trebao preraspodjeliti na policijske stanice koje imaju manje zahtjeva kako bi se osiguralo da odluka o izdavanju dozvole zaista bude u propisanom roku od 15 dana (sukladno članku 97.). S obzirom da se nedavno mijenjao Zakon o osobnoj iskaznici (sada se zahtjev može podnositi u bilo kojoj postaji), moglo bi se i ovdje primijeniti jednaki smjer u cilju poboljšanja procesa. Predlaže se izmijeniti članak tako da glasi: „O zahtjevu za izdavanje dozvole za boravak i rad odlučuje Ministarstvo putem policijske uprave, odnosno policijske postaje." Ili „O zahtjevu za izdavanje dozvole za boravak i rad odlučuje Ministarstvo putem policijske uprave odnosno policijske postaje prema mjestu boravišta radnika odnosno namjeravanog boravka državljanina treće zemlje ili sjedištu poslodavca ili mjestu rada." U odnosu na stavak 3. točku 2., nije jasno hoće li se naplaćivati upravna pristojba za promjenu zanimanja/poslodavca/korisnika ili dodatni rad. Predlaže se precizirati. | Nije prihvaćen | Ministarstvo unutarnjih poslova kontinuirano radi na poboljšanju poslovnih procesa te je dio komentara već uvažen. Mjere koje se poduzimaju su, između ostalog, dodatno opremanje policijskih uprava odnosno policijskih postaja informatičkom opremom, dodatno jačanje ljudskih kapaciteta u policijskim upravama/postajama, kao i u sjedištu Ministarstva te reorganizacija poslovnih procesa kako bi oni bili učinkovitiji. Budući da se kod primjene Zakona o strancima, primjenjuje Zakon o općem upravnom postupku, nema mjesta automatizmu postupka, već se postupak pokreće zahtjevom stranke. Sukladno članku Nacrta kojim se mijenja članak 92. Zakona ako se radi o produljenju dozvole za boravak i rad za istog poslodavca i za isto zanimanje, državljanin treće zemlje može ostati i nastaviti raditi kod tog poslodavca do izvršnosti odluke (pod uvjetom da je zahtjev za produljenje podnijet najkasnije 30 dana prije isteka važeće dozvole za boravak i rad). Kod promjene poslodavca, potrebno je provesti odgovarajuće provjere u odnosu na novog poslodavca. Ukazuje se da se člankom Nacrta kojim je dodan novi članak 103.d, na olakšani način uređuje promjena poslodavca unutar važenja dozvole za boravak i rad izdane temeljem članka 97. Zakona o strancima. Navedeno se ne primjenjuje na sezonske radnike, koji važećim Zakonom imaju mogućnost produljenja dozvole za boravak i rad, za drugog poslodavca (članak 106. stavak 3. i 4. Zakona o strancima). Sezonski radnici koji bi ostali raditi u Republici Hrvatskoj nakon isteka dozvole za boravak i rad za sezonski rad, moraju regulirati „cjelogodišnje“ dozvole za boravak i rad (članak 97. Zakona). Pri tome se zahtjev za „cjelogodišnju“ dozvolu za boravak i rad podnosi ako državljanin treće zemlje boravi zakonito u Republici Hrvatskoj, odnosno sve dok nije ukinuta sezonska dozvola za boravak i rad, ili dok nije istekao rok važenja sezonske dozvole za boravak i rad. Pri tome se također ukazuje na obvezu poslodavca i državljanina treće zemlje o javljanju činjenice prestanka ugovora o radu ili drugih uvjeta na temelju kojih je izdana dozvola za boravak i rad, u roku od 5 radnih dana članka Nacrta kojim se mijenja članak 95. stavak 1. Zakona o strancima). |
| 148 | HGK | III.OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 17. | Vezano uz točku 3. b., s obzirom da postupak izdavanja viza traje ponekad i duže od navedenog roka te krivnja nije na stranom državljaninu, Zajednica agencija za zapošljavanje HGK predlaže rok povezati s datumom izdavanja vize. Predlaže se izmjena kako slijedi: „b) u roku od 60 dana od datuma izdavanja dugotrajne vize za RH“. | Nije prihvaćen | Člankom Nacrta sada je propisan najraniji rok za podnošenje zahtjeva za dugotrajnu vizu od 3 mjeseca, umjesto dosadašnjih 2 mjeseca prije početka valjanosti dozvole za boravak i rad, kao i krajnji rok od 3 (umjesto 2) mjeseca nakon početka valjanosti dozvole za boravak i rad. S obzirom da je svrha odobrenog privremenog boravka upravo boravak stranca u Republici Hrvatskoj sukladno određenoj svrsi (primjerice rad), bilo je potrebno propisati objektivni rok nakon kojeg dolazi do prestanka privremenog boravka/dozvole za boravak i rad. Na ovaj način se nastojalo dodatno ojačati mehanizam kojim bi se jamčilo da se pravo na odobreni boravak konzumira dolaskom na teritorij te spriječile situacije da državljani trećih zemalja dugotrajnu vizu traže pred kraj važenja odobrenog privremenog boravka, čime je upitna i svrha samog boravka. Stoga je sada Nacrtom, a uzimajući u obzir dostavljene primjedbe, propisano ako državljanin treće zemlje u roku od 6 (prije 4) mjeseca od početka valjanosti privremenog boravka/dozvole za boravak i rad ne prijavi svoje boravište u policijskoj upravi/policijskoj postaji, ukida se privremeni boravak/dozvola za boravak i rad. |
| 149 | HGK | III.OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 6. | Zajednica agencija za zapošljavanje HGK predlaže ovu odredbu proširiti i na državljane trećih zemalja kojima je potrebna viza. Na taj način bi se izbjegle sve moguće nedoumice oko prestanka statusa. | Nije prihvaćen | Imajući u vidu članak 55. stavak 2. točku 2. Zakona o strancima, za planirani kratkotrajni boravak na području Republike Hrvatske do 90 dana, državljanin treće zemlje mora imati vizu, ako mu je viza potrebna na temelju Uredbe Vijeća (EZ) br. 539/2001, osim kad ima važeću dozvolu boravka. Budući da se u navedenoj situaciji, uređuje kratkotrajni boravak državljana trećih zemalja kojima je istekao privremeni boravak te nemaju važeću dozvolu boravka, omogućuje se nastavak boravka do 90 dana bez da napuste Republiku Hrvatsku. Nastavak boravka na opisani način moguće je samo za državljane trećih zemalja kojima nije potrebna viza, stoga prijedlog nije moguće prihvatiti. |
| 150 | HGK | III.OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 4. | Zajednica agencija za zapošljavanje HGK smatra da je najprikladnije rješenje uvođenje jedinstvene provjere MUP-a tj. da provjera MUP-a prilikom izdavanja radne dozvole vrijedi i u procesu izdavanja viza. Uz navedeno, Zajednica smatra da bi proces bio kraći angažiranjem dodatnih djelatnika MUP-a na tim poslovima. Iako prethodno navedeno smatra pravim rješenjem, a s obzirom na izrazitu sezonalnost podnošenja zahtjeva za vize Zajednica je mišljenja da bi se produženjem roka izbjeglo veliko koncentriranje broja zahtjeva u uskom vremenskom intervalu. Predlaže se ovom izmjenom omogućiti podnošenje vize najranije 6 mjeseci prije početka valjanosti privremenog boravka ili dozvole za boravak i rad. Na istom tragu je i prijedlog članice s područja Županijske komore Pula. Ova članica predlaže da se po izdanom pozitivnom mišljenju izradi službeni dokument koji vrijedi kao dokaz pozitivnog mišljenja pri dobivanju vize. Pritom radna dozvola treba „početi vrijediti“ dolaskom osobe u Republiku Hrvatsku i početkom rada. Od kada je Hrvatska ušla u Schengen, proces dobivanja vize traje i do šest mjeseci pa radnik kojemu je izdana radna dozvola koja vrijedi godinu dana, u praksi gubi i do polovice vremena trajanja radne dozvole, a za poslodavce logično dolazi do velikih zastoja u poslovanju i financijskog tereta. | Nije prihvaćen | Obzirom da se zahtjevi za izdavanje dozvola za boravak i rad podnose elektroničkim putem, da niti jedno tijelo državne uprave u tom postupku nema neposrednog kontakta s državljanima trećih zemalja a u ovom slučaju se odnosi na državljane zemalja visokog migracijskog rizika te u većini slučajeva niti sami poslodavci nemaju neposredni kontakt kod selekcijskog postupka ocjenjujemo da potrebno prije izdavanja dugotrajne vize zatražiti mišljenje MUP-a. S tim u vezi, tijekom razdoblja provedbe Zakona o strancima za izdavanje dugotrajne vize D, uočeno je da državljani trećih zemalja dostavljaju krivotvorene isprave, u tom postupku se dođe do saznanja da namjera te osobe nije rad u Republici Hrvatskoj već ishođenje dozvole radi sekundarnih migracija u druge države članice. Također, određeni broj poslodavaca odustaje od zapošljavanja tih državljana trećih zemalja nakon izdavanja dozvole za boravak i rad, pa i na samom ulasku tih stranaca u RH itd. Člankom 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o strancima, kojim je izmijenjen članak 37. stavak 3., produžen je najraniji rok za podnošenje zahtjeva za izdavanje dugotrajne vize, na tri (umjesto dosadašnja dva) mjeseca. Kako je naprijed navedeno, zahtjevi za izdavanje dozvola za boravak i rad podnose se elektroničkim putem pa niti jedno tijelo državne uprave u tom postupku nema neposrednog kontakta s državljanima trećih zemalja, radi se o zemljama visokog migracijskog rizika, te u većini slučajeva niti sami poslodavci nemaju neposredni kontakt kod selekcijskog postupka, te kako je uočeno da u postupcima izdavanja dugotrajne vize D, državljani trećih zemalja dostavljaju krivotvorene isprave, te se dolazi do saznanja da je namjera državljana trećih zemalja sekundarne migracije u druge države članice, nije prihvaćen prijedlog o dokumentu koji bi zamijenio odgovarajuću proceduru/mišljenja nadležnih tijela tijekom izdavanja vize D. Nacrtom Zakona propisano je izdavanje dozvola za boravak i rad na razdoblje do tri godine, što će smanjiti administrativno opterećenje i dužinu postupka. |
| 151 | Drago Župarić-Iljić | III.OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 64. | Slažem se s prijedlogom Hrvatskog pravnog centra. | Nije prihvaćen | Predloženo produženje rokova nije ničim obrazloženo. Ukoliko zadnji dan roka pada na neradni dan, prijava će se izvršiti prvi radni dan. |
| 152 | Drago Župarić-Iljić | III.OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 10. | Podržavam prijedlog Margarete Gregurović da se produlji navedeni rok na 15 radnih dana od dana saznanja o nastupu okolnosti obzirom da je rok nedovoljan za državljane trećih zemalja koji u pravilu ne razumiju hrvatski jezik te se u pravilu otežano snalaze u razumijevanju i ispunjavanju svojih administrativnih obveza. Uz to rok bi trebao započeti od kad državljanin treće zemlje za takvu okolnost sazna. | Nije prihvaćen | U većini slučajeva, riječ je o objektivnim okolnostima, kao što je prestanak braka ili studiranja, ili prestanak ugovora o radu, a ne o činjenicama koje su nepredvidive ili nepoznate. Stoga je rok od 5 dana ocijenjen dostatnim za dostavu obavijesti nadležnom tijelu, a s obzirom na mogućnosti dostave podnesaka sukladno Zakonu o općem upravnom postupku (poštom, elektroničkim putem…). Nacrtom Zakona sada će se precizirati da se radi o 5 radnih dana. |
| 153 | Drago Župarić-Iljić | III.OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 4. | Podržavam komentare HPC u odnosu na dopune i izmjene ovog članka. | Nije prihvaćen | Odgovor dan uz primjedbu Hrvatskog pravnog centra br. 55 i 56. |
| 154 | Drago Župarić-Iljić | III.OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 3. | Podržavam prijedlog Hrvatskog pravnog centra koji predlaže reviziju članka 35. i članka 36. | Nije prihvaćen | Odgovor dan uz primjedbu HPC-a pod brojem 44. |
| 155 | Jelena Lalić | MINISTARSTVO UNUTARNJIH POSLOVA | Poštovani, 1. Članak 100.a: -Umjesto riječ „zahtjeva“, predlažemo da se uvede riječ „izdanih dozvola“ - Objašnjenje: iz niza razloga broj podnesenih zahtjeva nije uvijek isti kao i broj konačno izdanih radnih dozvola (primjerice poslodavac može napraviti grešku prilikom prijave zahtjeva, radnik se može razboliti ili odustat tijekom procesa, zahtjev može biti odbijen od strane zavoda za zapošljavanje i slično). - Također postoji određeni broj izdanih radnih dozvola za radnike koji nikad ne dođu u zemlju jer im je na primjer odbijena viza. Predlažem da se uvede rečenica kojom je jasno da ukoliko se već žele uvesti nekakva ograničenja na broj stranih radnika u jednoj firmi, da se ta brojka odnosi na stvarni broj radnika koji su došli i ostali u firmi, a ne broj zatraženih zahtjeva. - Što je sa zahtjevima koji su izdani,a radnik je primjerice dao ili dobio otkaz vrlo brzo po dolasku u firmu? Može li se ograničenje uvesti samo na stvarni broj radnika u firmi? Tako da ukoliko jedan radnik da ili dobije otkaz, to ne ograničava poslodavca da ga nadomjesti drugim radnikom? - Mišljenja sam da je svaki broj koji limitira dovođenje stranih radnika usporava gospodarstvo jer domaćih radnika nema ni bizu dovoljno i firme su očajne zbog nedostatka radnika koje onda mogu jedino nadomjetiti stranim radnicima 2.Što se tiče novih prijedloga da: - poslodavac u zadnjih godinu dana, ima zaposlenog u kontinuitetu najmanje jednog istog radnika državljanina Republike na neodređeno -da u zadnjih šest mjeseci poslodavac ima promet u najmanjem iznosu od 10.000 eura mjesečno -da bude najmanje 8% ili 16% broja zaposlenih hrvatskih radnika u odnosu na ukupni broj zaposlenika u firmi smatram da: - Uvjetovanje zaposlenog hrvata u periodu od najmanje 1 godine diskriminira sve novo otvorene firme - Uvjetovanje minimalnog ostvarenog prometa zadnjih 6 mjeseci poslovanja diskriminira sve manje poslodavce - Agencije za zapošljavanje bi se trebale izuzeti omera udjela broja domaćih i stranih radnika, jer su im jedine dozvoljene registrirane djelatnosti posredovanje i ustupanje radnika, te ako ih se stavlja u istu grupu kao redovne poslodavce ograničava se njihovo osnovno poslovanje/djelatnost (jer u praksi nemaju dovoljno domaćnih ranika koje bi mogle ustupati svojim klijentima -domaćim firmama kako bi namirile taj omjer). 3.Po pitanju prijedloga o uvođenju zadužnice za poslodavce: - Dodatni troškovi (vrijeme i novac za javnog bilježnika) za i ovako već opterećene poslodavce - Dodatna administracija i usporavanje čitavog procesa koji je ionako sam po sebi jako spor 4. Ministarstvo, putem policijske uprave odnosno policijske postaje, ukinut će privremeni boravak državljaninu treće zemlje ako u roku od četiri mjeseca od početka valjanosti privremenog boravka, ako mu je za ulazak u Republiku Hrvatsku potrebna dugotrajna viza“. - što ukoliko strani radnik čeka na vizu dulje od 4mjeseca? Predlažem da se doda u rečenicu koemntar"pod uvjetom da je u tom periodu ishođena viza" 5. Ako je poslodavac agencija za privremeno zapošljavanje prema općem propisu o radu, dozvola za boravak i rad izdat će se ako: - korisnik ispunjava uvjete iz članka 99. trenutačnog Zakona o strancima Komentar: - u slučaju da krajnji korisnik nema uvjeteza dobivanje radnih dozvola, jedini način da dođe do radnika je preko agencije za zapošljavanje koja je pravno gledano poslodavac ako ona kao takva zadovoljava sve potrebne propisane uvjete za dobivanje dozvola stranih radnika za tog korisnika. -ovakva odredba ranije nije postojala i ne vidim smisao njenog uvođenja, jer potpuno ograničava poslovanje poslovnih subjekata. | Nije prihvaćen | Intencija predmetne odredbe je ograničiti broj zahtjeva za dozvolu za boravak i rad kod onih poslodavaca na koje se ne primjenjuje omjer broja zaposlenih domaćih i stranih radnika. Radi se dakle, o poslodavcima koji zapošljavaju isključivo hrvatske državljane te se iz tog razloga na njih ne može primijeniti omjer, ali se može primijeniti ograničenje broja zahtjeva za dozvolu za boravak i rad. Ovime je definirano razdoblje, a odnosi se na razdoblje do zapošljavanja prvog stranca kada u primjenu dolazi omjer broja domaćih i stranih radnika. Stoga, kako bi izbjegli neopravdano podnošenje velikog broja zahtjeva od strane poslodavaca, a s druge strane kako bi administrativno rasteretili sustav, potrebno je ograničiti broj podnesenih zahtjeva za dozvolu za boravak i rad sukladno veličini poslodavca i njegovim realnim potrebama za zapošljavanje. Propisani uvjeti koje mora ispunjavati poslodavac za zapošljavanje stranaca minimalna su garancija da se radi o poslodavcu koji uredno posluje u Republici Hrvatskoj, zapošljavanjem domaćih radnika te koji doprinosi gospodarskom razvitku. Institut zadužnice uveden je radi uočenih izazova u praksi, slijedom čega se državljani trećih zemalja zatiču u neizvjesnim situacijama, pa i u nezakonitom boravku, kada poslodavac neposredno po dolasku državljana treće zemlje odustaje od njegova zapošljavanja, ili državljanin treće zemlje odustane od zapošljavanja, što je rezultat neprovedenog ili nepotpuno provedenog selekcijskog postupka od strane poslodavca. Poslodavac je taj koji provodi i odgovoran je za provedeni selekcijski postupak radi odabira stranog radnika, pri čemu je dužan državljaninu treće zemlje dati jasnu informaciju o uvjetima rada, opisu poslova te podatak o plaći. Kako bi se osiguralo da se radi o urednom i ozbiljnom poslodavcu te kako bi se takvim poslodavcima izdale dozvole za boravak i rad za strane radnike, uveden je institut zadužnice. Budući da se zadužnica aktivira u zakonom propisanim slučajevima, a ne tijekom podnošenja zahtjeva za izdavanje dozvole za boravak i rad, nije opravdana primjedba o financijskom opterećenju poslodavaca i usporavanju postupka. Uvođenjem instituta zadužnice želi se spriječiti nelojalna konkurencija te osigurati da se državljani trećih zemalja ne zateknu u neizvjesnim situacijama ili nezakonitom boravku, slijedom čega se njihov povratak provodi na teret Republike Hrvatske. Stoga je obveza dostave zadužnice, ocijenjena kao srazmjerna cilju koji se time postiže. Nacrtom Zakona sada je propisan najraniji rok za podnošenje zahtjeva za dugotrajnu vizu od 3 mjeseca, umjesto dosadašnjih 2 mjeseca prije početka valjanosti dozvole za boravak i rad, kao i krajnji rok od 3 mjeseca nakon početka valjanosti dozvole za boravak i rad (umjesto 2). S obzirom da je svrha odobrenog privremenog boravka upravo boravak stranca u Republici Hrvatskoj sukladno određenoj svrsi (primjerice rad), bilo je potrebno propisati objektivni rok za prestanak privremenog boravka/dozvole za boravak i rad kako bi državljanin treće zemlje na vrijeme zatražio dugotrajnu vizu za dolazak u Republiku Hrvatsku. Na ovaj način se nastojalo dodatno ojačati mehanizam kojim bi se jamčilo da se pravo na odobreni boravak konzumira dolaskom na teritorij te spriječile situacije da državljani trećih zemalja dugotrajnu vizu traže pred kraj važenja odobrenog privremenog boravka, čime je upitna i svrha samog boravka. Imajući u vidu Vaše primjedbe, sada je Nacrtom ukidanje privremenog boravka/dozvole za boravak i rad propisano ako državljanin treće zemlje u roku od 6 (prije 4) od početka valjanosti privremenog boravka/dozvole za boravak i rad ne prijavi svoje boravište u policijskoj upravi/policijskoj postaji (čl. 22. Nacrta). Napominjemo da i prema važećem Zakonu uvjete koje mora ispunjavati agencija (poslodavac) za zapošljavanje stranaca, mora ispunjavati i korisnik. Obzirom da je agencija za privremeno zapošljavanje poslodavac i kao takva mora ispunjavati sve propisane uvjete za zapošljavanje stranaca kao i poslodavac koji nije agencija, pa i uvjet omjera broja zaposlenih i domaćih stranih radnika. Uvjete koje mora ispunjavati agencija (poslodavac) za zapošljavanje stranaca, mora ispunjavati i korisnik kojem se radnik ustupa. |
| 156 | COOPERANTE | MINISTARSTVO UNUTARNJIH POSLOVA | Poštovani, Čl. 99. između ostalog predviđa obvezu poslodavca da posljednjih godinu dana ima zaposlenog najmanje 1 državljanina RH u kontinuitetu, na neodređeno i na puno radno vrijeme, te da poslodavac - pravna osoba u zadnjih 6 mjeseci ima promet u najmanjem iznosu od 10 000 eura mjesečno: smatramo da ne bi trebalo ograničavati da je najmanje 1 Hrvat zaposlen u kontinuitetu godinu dana jer ukoliko se radi o firmi s manjim brojem zaposlenih ili firmi koja je novija ili tek u razvitku, te ukoliko osoba koja je zaposlena na navedeni način ode u mirovinu ili npr. odluči napustiti RH te iz tog razloga prestane navedeni kontinuitet, u tom slučaju poslodavac treba čekati 1 godinu da bi ponovno stekao uvjet. Pojedinim firmama broj zaposlenika varira ovisno o ugovorenim poslovima te bi im se predviđenom odredbom uvelike otežalo ili onemogućilo daljnje poslovanje ukoliko nebi bilo zainteresiranih Hrvata za otvorene pozicije. Vezano za odredbu o obveznom ostvarivanju prometa od 10 000 eur mjesečno u posljednjih 6 mjeseci (za pravne osobe) kao i prethodno navedeno, opet smatramo da se otežava poslovanje i opstanak novijim i/ili "manjim" firmama a sve imajući u vidu da smo svi svjesni da gotovo i nema raspoložive domaće radne snage... Ukoliko Agencija za zapošljavanje ustupi radnika Korisniku na privremeni rad, HZZ radi "duplu" provjeru pri kojoj je potrebno utvrditi da i Agencija i Korisnik ispunjavaju sve potrebne uvjete propisane za zapošljavanje stranca. Agencije su upravo i osnovane kako bi najvećim djelom zapošljavale strance, jer dok je bilo domaće radne snage gotovo da predmetnih agencija nije ni bilo ili ih je bilo u uvelike manjem broju, S obzirom na navedeno, agencije bi trebale moći olakšati poslodavcima proceduru zapošljavanja stranaca, nemamo primjedbi da obe strane trebaju imati podmirene obveze na ime javnih davanja no smatramo da se nebi trebalo obvezivati agencije da imaju zaposleno na puno radno vrijeme jednak broj Hrvata kao i potencijalni Korisnik kojem bi ustupile stranog radnika jer to nema nikakve logike. Smatramo da bi navedeno trebalo provjeravati samo na strani Korisnika jer inače djelatnost privremenog zapošljavanja radnika nema svoju namjensku svrhu. Nadalje, važećim Zakonom o strancima je predviđeno da je strani radnik (koji boravi u RH temeljem izdane dozvole za boravak i rad) obvezan potencijalnom novom poslodavcu prilikom sklapanja ugovora o radu priložiti prethodnu radnu dozvolu. Strani radnici većinom radne dozvole predoče elektronskim putem u kopiji, te ponekad nisu sigurni da li je navedena dozvola još uvijek valjana odnosno nisu sigurni da li je njihov boravak u RH još zakonit. Smatramo da bi trebalo pronaći adekvatnije rješenje, možda omogućiti da svaki strani radnik uz uvjerenje o nekažnjavanju može ishoditi i potvrdu o statusu njegovog boravka kako se nebi događali preveliki brojevi zahtjeva za radne dozvole koje se na kraju riješe negativno iz razloga što osobe uđu u nezakonit boravak, poslodavci apliciraju za novu dozvolu a sve iz razloga što im je predočena radna dozvola iz koje ponekad nije vidljivo stvarno stanje. Čl. 35. važećeg Zakona o strancima propisano je da je državljanin treće zemlje kojem je izdana dozvola za boravak i rad dužan zatražiti vizu D. Čl. 37. istog zakona propisano je da se zahtjev za izdavanje dugotrajne vize podnosi najranije 2 mjeseca prije, a najkasnije 2 mjeseca nakon početka valjanosti privremenog boravka odnosno izdane dozvole za boravak i rad u RH. Nacrtom prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o strancima trebalo bi izmijeniti opisani čl. 35. i 37. a koji se tiče viza. Trenutno su najveća problematika prilikom zapošljavanja stranih radnika upravo vize. Iste se čekaju u prosjeku od 2 mjeseca pa na više. Ukoliko nadležni organi nemaju naznaka da će se izdavanje viza uskoro ubrzati, odnosno rješavati u zakonskim rokovima (45 dana), navedeni rok iz čl. 37. bi trebalo produljiti, odnosno omogučiti ranije apliciranje za vize kako bi se MVEP rasteretio u ljetnim mjesecima kada je najveći broj zahtjeva za vize. Također, s obzirom da najveći broj državljanina trećih zemalja aplicira za vise u VFS a ne u nadležnom hrvatskom veleposlanstvu, trebalo bi precizirati rokove, nadležnosti, prava i obveze između VFS i nadležnog hrvatskog veleposlanstva pri postupku izrada viza. Što se tiče zaštite samih stranih radnika, trebalo bi uvelike i redovno procesuirati poslodavce koji im ne isplaćuju plaće. Iako postoje određeni propisi o navedenoj problematici trebalo bi strane radnike uputiti u njihova prava i omogućiti im adekvatnu podršku i zaštitu. Vezano za agencije za zapošljavanje, ukratko, s jedne strane trebalo bi nadzirati njihov rad jer se cjelokupno poslovanje istih svodi na rad s ljudima a ne stvarima,no s druge strane bi im trebalo omogućiti da klijentima koji im ukažu povjerenje te ih angažiraju mogu pružiti efikasnu uslugu. Dakle, pojedine odredbe zakona nebi se trebale odnositi jednako i na agencije kao i na njihove klijente, te bi se agencijama trebao omogućiti lakši pristup i komunikaciju s tijelima koja izdaju radne dozvole i vize. Ukoliko je potrebno, bolje je propisati odredbu o potrebnim znanjima i vještinama koje moraju ispunjavati osnivači agencija za zapošljavanje i/ili sami agenti za zapošljavanje ali ne ograničavati njihov rad neadekvatnim propisima jer na taj način brojni potencijalni klijenti hrvatskih agencija angažiraju strane agencije koje im nude i obećavaju "neprovedive ponude" i na taj način do dolazi do povećane problematike ilegalnih migracija. Zaključno, molimo uzeti u obzir problematiku podnošenja zahtjeva za vize (rokovi,VFS), omogućiti adekvatan uvid u status stranca koji već boravi u RH prilikom apliciranja za novu dozvolu kako se nebi bespotrebno opterećivao preopterećen sustav, pružiti stranim radnicima zaštitu u slučaju neisplate plaće od strane poslodavca te bolje razraditi pitanje rada agencija za zapošljavanje osnovanih u RH. | Nije prihvaćen | Smatramo da su propisani uvjeti minimalni uvjeti koje mora ispunjavati poslodavac za zapošljavanje stranaca te predstavljaju minimalnu garanciju da se radi o poslodavcu koji uredno posluje u Republici Hrvatskoj, zapošljava domaće radnike i doprinosi gospodarskom razvoju. Napominjemo da i prema važećem Zakonu uvjete koje mora ispunjavati agencija (poslodavac) za zapošljavanje stranaca, mora ispunjavati i korisnik. S obzirom da je agencija za privremeno zapošljavanje poslodavac i kao takva mora ispunjavati sve propisane uvjete za zapošljavanje stranaca, kao i poslodavac koji nije agencija. Uvjete koje mora ispunjavati agencija (poslodavac) za zapošljavanje stranaca, mora ispunjavati i korisnik kojem se radnik ustupa. Nadzor nad radom agencija za privremeno zapošljavanje provodi Državni inspektorat -Inspekcija rada. Sukladno članku 96. važećeg Zakona o strancima, dozvola za boravak i rad (rješenje) dostavlja se i državljaninu treće zemlje i poslodavcu. Nacrtom Zakona uvodi se izdavanje dozvole za boravak i rad u obliku biometrijske isprave (dozvole boravka), te se po usvajanju zahtjeva izdaje potvrda u kojoj će biti navedeni podaci o državljaninu treće zemlje, poslodavcu, roku važenja, radnom mjestu, zanimanju i zakonskoj osnovi temeljem koje je odobrena dozvola za boravak i rad. Člankom 31. Nacrta kojim je mijenjan članak 96. Zakona o strancima, usklađuje se dostava navedene potvrde, koja će se također dostaviti poslodavcu i državljaninu treće zemlje. Dakle državljanin treće zemlje u svakom slučaju, a sukladno i sadašnjem zakonodavnom uređenju bi trebao imati kod sebe dozvolu za boravak i rad, a dužan je ishoditi i biometrijsku dozvolu boravka. Budući da su sukladno i sadašnjem zakonskom uređenju, poslodavac i državljanin treće zemlje dužni javiti nadležnoj policijskoj upravi, odnosno policijskoj postaji, činjenicu prestanka ugovora o radu ili drugih uvjeta na temelju koje je izdana dozvola za boravak i rad, slijedom čega dolazi do pokretanja postupka ukidanja dozvole za boravak i rad izdane temeljem tog konkretnog radnog odnosa s određenim poslodavcem, smatramo da nije životno da državljanin treće zemlje nema informaciju o tome da je došlo do prestanka radnog odnosa te u kojem je stadiju postupak ukidanja, budući da je stranka u postupku te da informacije o postupku može dobiti od nadležne policijske uprave, odnosno policijske postaje. Ukazujemo da je člankom 6. Nacrta kojim je izmijenjen članak 37. stavak 3. Zakona o strancima, produljen rok za podnošenje zahtjeva za izdavanje D vize, te je sada propisano da se podnosi najranije tri (umjesto dosadašnjih dva) mjeseca prije početka roka valjanosti privremenog boravka ili dozvole za boravak i rad i do tri mjeseca nakon početka valjanosti (umjesto 2). Vezano za komentar koji se odnosi na VFS, člankom 37.a važećeg Zakona o strancima se propisuje mogućnost suradnje s vanjskim pružateljem usluga koji može sudjelovati u prikupljanju zahtjeva za izdavanje dugotrajne vize te prikupljati i biometrijske podatke od podnositelja zahtjeva za izdavanje dugotrajne vize, a sve sukladno odredbama Pravilnika o vizama kojim se između ostaloga propisuje i postupak i uvjeti izdavanja dugotrajne vize državljanima trećih zemalja. Nadalje, člankom 8. stavkom 1. Pravilnika o vizama, utvrđuje kako se suradnja s vanjskim pružateljem usluga zasniva na ugovoru koji mora udovoljavati uvjetima propisanim u Dodatku 7. Pravilnika. Dodatkom 7. Pravilnika utvrđuju se uvjeti i obveze koje mora zadovoljiti vanjski pružatelj usluge a između ostaloga uključuju odredbe vezano uz obavljanje nadzora i izravnog pristupa ovlaštenom osoblju DM/KU prostorijama vanjskog pružatelja usluge, u svako doba i bez prethodne najave kao i izvješćivanja DM/KU bez odgode, o svakom kršenju sigurnosti ili pritužbi podnositelja zahtjeva glede zlouporabe ili neovlaštenog pristupa podacima te surađivati u pronalaženju rješenja i davanja žurnih odgovora na pritužbe podnositelja. Dodatno, vanjski pružatelj usluga obvezan je postupati u skladu s uputama DM/KU te je obvezan u potpunosti poštovati odredbe ugovora koji sadrži klauzulu o privremenoj obustavi ili okončanju, osobito u slučaju kršenja uspostavljenih pravila. Samim ugovorom utvrđeno je pravo ovlaštenog osoblja DM/KU pristupa bazi podataka, dokumentima i informacijskim sustavima vanjskog pružatelja usluga u bilo koje vrijeme. Nadalje, ovlašteni DM/KU ili Ministarstvo ima pravo pisanim putem zahtijevati da se procedure odgovarajuće izmijene ako se ne poštuju zahtjevi sadržani u Ugovoru, dok se vanjski pružatelj usluge sukladno odredbama ugovora obvezao kako će odmah obavijestiti nadležno Veleposlanstvo o svim nepravilnostima ili pritužbama podnositelja zahtjeva, kao i svim poduzetim mjerama za otklanjanje nepravilnosti ili rješavanje pritužbi. Ističemo kako je rad vanjskih pružatelja usluga čije usluge posredovanja koriste sve države članice Schengenskog područja, predmetom dodatne evaluacije i kontrole Europske komisije, te stručnjaka drugih država članica. Ističemo da s aspekta Zakona o radu nema zapreke da se radnici državljani trećih zemalja koriste pravnim sredstvima zaštite iz članka 133. istog Zakona, odnosno da se u slučaju povrede prava iz radnog odnosa, u propisanim rokovima, obrate poslodavcu sa zahtjevom za zaštitu povrijeđenog prava, odnosno da pokrenu sudski postupak protiv poslodavca pred nadležnim tijelima. Područje rada agencija za privremeno zapošljavanje i ustupanje radnika nije uređeno ovim Zakonom već Zakonom o radu. Odredbama Zakona o strancima uređuju se uvjeti pod kojima se može izdati dozvola za boravak i rad kada je poslodavac agencija za privremeno zapošljavanje. Prethodno su dana obrazloženja na ovaj zaključak. |
| 157 | MARGARETA GREGUROVIĆ | III.OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 66. | Nejasno je kako će državljani treće zemlje na koje se referira alineja prva iz novo dodanog članka 183. stavka 4. Zakona o strancima biti informirani o roku za napuštanje EGP-a u roku od 30 dana od prvog dana od dana dostave rješenja Ministarstva u sjedištu ili rješenja Ministarstva donesenog putem policijske uprave tj. policijske postaje, ako se radi o situaciji kada se ne donosi rješenje o povratku. Predlaže se da se izmijeni prva alineja članka 183. stavka 4. Zakona o strancima na način da se precizira da će rok za napuštanje EGP u roku od 30 dana od prvog dana dostave rješenja biti sastavni dio rješenja Ministarstva u sjedištu ili rješenja Ministarstva donesenog putem policijske uprave odnosno policijske postaje, ako nije doneseno rješenje o povratku. | Nije prihvaćen | Novi stavak 4. u članku 183. briše se iz Nacrta prijedloga Zakona o izmjenama o dopunama Zakona o strancima, imajući u vidu sudsku praksu Suda pravde EU iz kojih proizlazi da državljaninu treće zemlje nije dovoljno samo odrediti rok za dragovoljni odlazak iz EGP-a, nego se mora i odrediti treća zemlja u koju će ga se prisilno udaljiti. Zbog toga, novi stavak 4. u članku 183. ne bi bio svrsishodan. |
| 158 | MARGARETA GREGUROVIĆ | III.OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 64. | Predlaže se stavak 1. izmjeniti na način da se produlji rok za prijavu boravišta i adrese stanovanja te promjenu boravišta i adrese stanovanja te da se umjesto tri radna dana propiše 5 radnih dana od ulaska u Republiku Hrvatsku odnosno od dana promjene boravišta ili adrese stanovanja. | Nije prihvaćen | Predloženo produženje rokova nije ničim obrazloženo. Ukoliko zadnji dan roka pada na neradni dan, prijava će se izvršiti prvi radni dan. |
| 159 | MARGARETA GREGUROVIĆ | III.OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 10. | Podržavam prijedlog da se produlji navedeni rok na 15 radnih dana od dana saznanja o nastupu okolnosti obzirom da je rok nedovoljan za državljane trećih zemalja koji u pravilu ne razumiju hrvatski jezik te se u pravilu otežano snalaze u razumijevanju i ispunjavanju svojih administrativnih obveza. Uz to rok bi trebao započeti od kad državljanin treće zemlje za takvu okolnost sazna. | Nije prihvaćen | U većini slučajeva, riječ je o objektivnim okolnostima, kao što je prestanak braka ili studiranja, ili prestanak ugovora o radu, a ne o činjenicama koje su nepredvidive ili nepoznate. Stoga je rok od 5 dana ocijenjen dostatnim za dostavu obavijesti nadležnom tijelu, a s obzirom na mogućnosti dostave podnesaka sukladno Zakonu o općem upravnom postupku (poštom, elektroničkim putem…). Nacrtom Zakona sada će se precizirati da se radi o 5 radnih dana. |
| 160 | MARGARETA GREGUROVIĆ | III.OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 3. | Podržavam prijedlog Hrvatskkog pravnog centra kojim se predlaže revidirati članak 35. i članak 36. Propisati mogućnost izdavanja vize članovima obitelji osobe pod međunarodnom zaštitu po dolasku u Republiku Hrvatsku uz predočenje važeće putne isprave, uvažavajući pritom mogućnost da se viza unese i u alternativne putne dokumente. Predlaže se u takvim slučajevima, uz priznavanje UNHCR-ove konvencijske putovnice za izbjeglice i konvencijske putovnice za osobe bez državljanstva, također priznati i hitne putne isprave koje izdaje Međunarodni odbor Crvenog križa (ICRC). Navedeno je u skladu s Komunikacijom Komisije Vijeću i Europskom parlamentu o smjernicama za primjenu Direktive 2003/86/EZ o pravu na spajanje obitelji. Smjernice navode da „ako je pristup putnim ispravama i vizama posebno težak ili opasan te bi stoga mogao biti neproporcionalan rizik ili praktična prepreka učinkovitom izvršenju prava na spajanje obitelji, države članice potiče se da razmotre posebnosti slučaja i okolnosti u zemlji podrijetla. U iznimnim okolnostima, na primjer u slučaju država u raspadu ili zemalja s visokim rizikom za unutarnju sigurnost, države članice potiče se da prihvaćaju hitne putne isprave koje izdaje Međunarodni odbor Crvenog križa (ICRC), da izdaju jednosmjerne propusnice laissez-passer ili da nude članovima obitelji mogućnost izdavanja vize po dolasku u državu članicu“. | Nije prihvaćen | Odgovor dan uz primjedbu HPC-a pod brojem 44. |
| 161 | Hrvatska udruga brodara Mare Nostrum | MINISTARSTVO UNUTARNJIH POSLOVA, II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE TREBAJU UREDITI ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI | Poštovani, ljubazno Vas molimo da u ove izmjene i dopune Zakona o strancima uključite i izmjene članka 1. stavka 3. aktualnog Zakona o strancima ("Narodne novine", br. 133/20, 114/22, 151/22), na način da isti glasi kako slijedi: “(3) Odredbe ovoga Zakona ne primjenjuju se na državljane treće zemlje članove posade broda u međunarodnoj plovidbi hrvatske državne pripadnosti.”. Naime, Zakonom o strancima ("Narodne novine", br. 133/20, 114/22, 151/22), u članku 1., stavku 3. propisano je da se odredbe toga Zakona ne primjenjuju na državljane treće zemlje članove posade broda u međunarodnoj plovidbi hrvatske državne pripadnosti dok plovi izvan granica Republike Hrvatske. Dodatno, tim je Zakonom propisano i da se postupak podnošenja zahtjeva za izdavanje Potvrde o prijavi rada uređuje kao upravni postupak, čime je postupak izdavanja Potvrde o prijavi rada produžen na razdoblje od 30 dana, dok se sukladno prijašnjem zakonskom rješenju podnositelju zahtjeva za izdavanje Potvrde o prijavi rada, trenutačno izdavala Potvrda o prijavi rada. Dakle, stupanjem na snagu Zakon o strancima dana 01.01.2021. godine značajno se produžilo trajanje te sadržaj postupka, budući se u upravnom postupku utvrđuje i porezni dug te kaznenopravna evidencija podnositelja zahtjeva. S obzirom na izrazitu dinamičnost brodarskog tržišta, te da se u pravilu naredna luka broda sazna tek cca. 2 tjedna prije, moguće je i uplovljavanje broda hrvatske državne pripadnosti koji ima članove posade državljane treće zemlje u hrvatske luke u periodu od 2 tjedna od dana primitka obavijesti o iskrcajnoj luci. Shodno tome nije očekivano, nakon što se odredi iskrcajna luka broda hrvatske državne pripadnosti koji ima članove posade državljane treće zemlje u Republici Hrvatskoj, da se pravovremeno provede upravni postupak te izda Potvrda o prijavi rada za pojedinog člana posade državljanina treće zemlje, budući trajanje postupka za izdavanja Potvrde o prijavi rada traje do mjesec dana, kako je naprijed već pojašnjeno, a brod će već prije toga morati uploviti unutar granica Republike Hrvatske prema iskrcajnoj luci. Prethodno navedenim nameće se obveza brodaru da zaustavi brod na granici Republike Hrvatske te čeka dok MUP ne izda Potvrda o prijavi rada za člana posade državljanina treće zemlje, što će za posljedicu imati značajnu materijalnu štetu brodara te prije svega naškoditi ugledu brodara i iskrcajnih luka u Republici Hrvatskoj. Stoga Vas molimo da razmotrite naš prijedlog izmjena Zakona o strancima, budući važeće zakonske odredbe ne prate u potpunosti naravi i dinamiku brodarskog poslovanja te stoga stvaraju pravnu nesigurnost. Prihvaćanjem ovako predložene izmjene članka 1. stavka 3. aktualnog Zakona o strancima, otklonile bi se sve administrativne zapreke koje otežavaju uplovljavanje brodova hrvatske državne pripadnosti koji imaju članove posade državljanine trećih zemalja u hrvatske luke. Unaprijed zahvaljujemo na razmatranju našeg prijedloga. | Nije prihvaćen | Državljani treće zemlje koji rade u Republici Hrvatskoj moraju imati izdanu dozvolu za boravak i rad ili potvrdu o prijavi rada, budući da bi se u protivnom stvorilo pravno shvaćanje kako nisu potrebne nikakve dozvole za rad državljana trećih zemalja u Republici Hrvatskoj. Također, nema zapreke za potvrdu o prijavi rada ili dozvolu za boravak i rad ishodi predstavnik u Republici Hrvatskoj prije dolaska broda u hrvatske luke. |
| 162 | HOK | III.OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 79. | Uz članak 79. U stavku 3. predlažemo smanjiti iznos novčane kazne na 50,00 do 150,00 eura. | Nije prihvaćen | Predloženi raspon, s obzirom na navedene prekršaje, ocijenjen je odgovarajućim i odvraćajućim. |
| 163 | HOK | III.OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 76. | Uz članak 76. U stavku 3. predlažemo smanjiti iznos novčane kazne na 800,00 do 1.500,00 eura. | Nije prihvaćen | Obilježje ovog prekršaja čini poslodavac-fizička osoba koja zapošljava nositelja „plave karte EU-a“ na poslovima za koje mi nije izdana navedena dozvola za boravak i rad, a koja je pretpostavljala verificiranje kompetencija državljana treće zemlje za obavljanje toga posla, čime se nedvojbeno pokazuje kako se radi o zloupotrebi navedenog načina dolaska u Republiku Hrvatsku i izbjegavanja uvjeta za izdavanje „plave karte EU-a“ te nedopušteni rad, čime je ocijenjeno da je iznos novčane kazne odgovarajući i odvraćajući element. |
| 164 | HOK | III.OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 75. | Uz članak 75. U stavku 6. predlažemo smanjiti iznos novčane kazne na 800,00 do 2.000,00 eura. U stavku 7. predlažemo smanjiti iznos novčane kazne na 800,00 do 1.500,00 eura. U stavku 8. predlažemo smanjiti iznos novčane kazne na 800,00 do 1.500,00 eura. U stavku 9. predlažemo smanjiti iznos novčane kazne na 800,00 do 1.500,00 eura. | Nije prihvaćen | Predloženi iznosi prekršajnih novčanih kazni odnose se na najteže i osobito teške povrede Zakona o strancima, odnosno na zapošljavanje državljana trećih zemalja koji nezakonito borave ili koji nemaju dozvolu za boravak i rad ili potvrdu o prijavi rada, slijedom čega su u osobito teškom podređenom položaju u odnosu na poslodavce koje je učestalo povezano s iskorištavanjem. Također, predloženi iznosi prekršajnih kazni odnose se i na zapošljavanja državljana trećih zemalja na poslovima za koje nisu uopće provedene odgovarajuće provjere nadležnih tijela, a koje su provedene u odnosu na posao za koji je izdana dozvola za boravak i rad. Osim toga, iznos prekršajne novčane kazne odnosi se i na situaciju kada poslodavac opstruira provođenje inspekcijskog nadzora, za što je potrebno predvidjeti odgovarajući iznos. |
| 165 | HOK | III.OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 43. | Uz članak 43. U članku 127. stavak 1. predlažemo izmijeniti točku 10. na način da ona glasi: „10. je poslodavac pravomoćno sankcioniran zbog nezakonitog zapošljavanja.“ Uvrštavanje u „popis poslodavaca“ temeljem zapisnika o provedenom inspekcijskom nadzoru ne smije biti razlog odbijanja zahtjeva za odobrenje „plave karte EU-a“ jer poslodavac može u posebnom postupku uspješno osporiti činjenicu postojanja neprijavljenoga rada utvrđenu zapisnikom temeljem kojeg se sastavlja popis sukladno propisu o suzbijanju neprijavljenog rada. Ukoliko se dozvola za boravak i rad odbija zbog sankcije zbog nezakonitog zapošljavanja, takva sankcija treba biti pravomoćna. | Nije prihvaćen | Ako je Zakon o suzbijanju neprijavljenog rada predvidio uvođenje popisa poslodavaca kod kojih je inspekcijskim nadzorom utvrđeno postojanje neprijavljenog rada, ne vidimo opravdanog razloga da se takvim poslodavcima dopusti zapošljavanje stranca. U slučaju da se ospori činjenica postojanja neprijavljenog rada, poslodavac će se brisati s popisa i više neće postojati zapreka za zapošljavanje stranaca. |
| 166 | HOK | III.OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 37. | Uz članak 37. U članku 105. stavku 2. predlažemo izmijeniti točku 4. na način da ona glasi: „4. ako je poslodavac pravomoćno sankcioniran zbog nezakonitog zapošljavanja.“ Uvrštavanje u „popis poslodavaca“ temeljem zapisnika o provedenom inspekcijskom nadzoru ne smije biti razlog odbijanja dozvole za boravak i rad za sezonski rad jer poslodavac može u posebnom postupku uspješno osporiti činjenicu postojanja neprijavljenoga rada utvrđenu zapisnikom temeljem kojeg se sastavlja popis sukladno propisu o suzbijanju neprijavljenog rada. Ukoliko se dozvola za boravak i rad odbija zbog sankcije zbog nezakonitog zapošljavanja, takva sankcija treba biti pravomoćna. | Nije prihvaćen | Ako je Zakon o suzbijanju neprijavljenog rada predvidio uvođenje popisa poslodavaca kod kojih je inspekcijskim nadzorom utvrđeno postojanje neprijavljenog rada, ne vidimo opravdanog razloga da se takvim poslodavcima dopusti zapošljavanje stranca. U slučaju da se ospori činjenica postojanja neprijavljenog rada, poslodavac će se brisati s popisa i više neće postojati zapreka za zapošljavanje stranaca. |
| 167 | HOK | III.OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 35. | Uz članak 35. U članku 103.c stavku 2. predlažemo produžiti rok poslodavcu na 5 dana. U članku 103.c predlažemo brisati stavak 9. Mišljenja smo da poslodavcu koji u sezoni ima povećani opseg posla treba olakšati da sezonskom radniku promijeni zanimanje sukladno poslovnim procesima, pogotovo kada se radi o deficitarnim zanimanjima. U članku 103.d stavku 1. predlažemo produžiti rok poslodavcu na 5 dana. U članku 103.e stavku 3. predlažemo produžiti rok poslodavcu na 5 dana. U članku 103.e stavku 9. predlažemo da umjesto riječi: „ne smije nastaviti dodatno raditi kod drugog poslodavca“ piše: „odmah po saznanju treba obavijestiti drugog poslodavca i prekinuti radni odnos kod njega sukladno propisima kojima se uređuju radni odnosi“. | Nije prihvaćen | Nejasna je primjena o produženju roka s tri na pet dana, budući da se radi o olakšanoj promjeni deficitarnog zanimanja kod istog poslodavca, što može pretpostaviti kraći rok, koji je u interesu poslodavca te nema elemenata koji su nepoznati poslodavcu. Vezano za brisanje stavka 9. navodimo kako se navedeni stavak ne primjenjuje na sezonske radnike, budući da sukladno Direktivi o sezonskom radu mogu raditi samo na poslovima za koje je izdana dozvola za boravak i rad. Nejasna je primjedba o produženju roka s tri na pet dana, budući da se radi o olakšanoj promjeni poslodavca, što može pretpostaviti kraći rok, koji je u interesu poslodavca te nema elemenata koji su nepoznati novom poslodavcu (rok je tri dana od sklapanja ugovora o radu). Nejasna je primjedba o produženju roka s tri na pet dana,. Naime, kraći rok je postavljen upravo u interesu drugog poslodavca, kod kojeg strani radnik dodatno radi te nema elemenata koji su nepoznati novom poslodavcu (rok je tri dana od sklapanja ugovora o dodatnom radu). Nacrt Zakona u odnosu na dodatni rad, u stavku 9. sadrži jasnu zabranu stranog radnika da dodatno radi kod drugog poslodavca, ako je došlo do prestanka ugovora o radu kod prvog poslodavca ili ne radi puno radno vrijeme od 40 sati tjedno (što su uvjeti i predviđeni Zakonom o radu). Stoga nije potrebno propisivati ovim Nacrtom obvezu da se prekine radni odnos, budući da je dodatni rad uređen Zakonom o radu. Dodatan rad državljani trećih zemalja mogu obavljati pod uvjetima propisanim Zakonom o radu (radno vrijeme i raspored radnog vremena, pisana obavijest matičnom poslodavcu, kao i mogućnost da matični poslodavac pisanim putem zatražiti od radnika da prestane obavljati dodatan rad kod drugog poslodavca), te se odredbe toga Zakona primjenjuju. Ovaj Nacrt Zakona propisuje dodatne procedure te izdavanje potvrde o dodatnom radu za drugog poslodavca temeljem mišljenja HZZ-a, koje proizlaze iz činjenice da se radi o stranom radniku koji je dužan o svim promijenjenim činjenicama temeljem kojih ostvaruje određena prava obavijestiti nadležnu policijsku upravu, odnosno postaju. Dodatno, stavkom 10. je propisano da će policijska uprava, odnosno policijska postaja obavijestiti drugog poslodavca o činjenici da strani radnik ne smije više raditi kod njega. |
| 168 | HOK | III.OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 29. | Uz članak 29. Protivimo se predloženoj novoj odredbi članka 99. stavka 1. točke 4. Predlažemo zadržati rok od šest mjeseci i brisati riječ „istog“. Potreba za radnikom ne može se cijeniti temeljem kriterija kontinuiteta zapošljavanja istog radnika jer je radni odnos dvostrani ugovorni odnos koji može prestati iz različitih razloga i na više načina koji su predviđeni propisima o radu. Nije jasno zašto bi zakonodavac onemogućio davanje pozitivnog mišljenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje ako je poslodavac tijekom prethodnog razdoblja ostao bez jednog radnika i zaposlio drugoga. Predloženi iznos iz stavka 1. točke 7. b) i stavka 4. od 15.000,00 eura predlažemo smanjiti na 9.000 eura. Naime, predviđeni financijski kriterij ostvarenog prometa za obrtnike je previsoko propisan i za izuzetno otežavajući. Stoga predlažemo propisati nešto niži iznos koji je realniji. Predlažemo brisati točku 8. stavka 1. članka 99. Uvrštavanje u „popis poslodavaca“ temeljem zapisnika o provedenom inspekcijskom nadzoru ne smije biti razlog neizdavanja pozitivnog mišljenja HZZ-a jer poslodavac može u posebnom postupku uspješno osporiti činjenicu postojanja neprijavljenoga rada utvrđenu zapisnikom temeljem kojeg se sastavlja popis sukladno propisu o suzbijanju neprijavljenog rada. | Nije prihvaćen | Smatramo da su propisani uvjeti vezani uz zapošljavanje radnika RH/EU i promet poslodavca minimalni uvjeti koje mora ispunjavati poslodavac za zapošljavanje stranaca te predstavljaju minimalnu garanciju da se radi o poslodavcu koji uredno posluje u Republici Hrvatskoj, zapošljava domaće radnike i doprinosi gospodarskom razvoju. Nadalje, ako je Zakon o suzbijanju neprijavljenog rada predvidio uvođenje popisa poslodavaca kod kojih je inspekcijskim nadzorom utvrđeno postojanje neprijavljenog rada, ne vidimo opravdanog razloga da se poslodavcima koji budu na takvom popisu dopusti zapošljavanje stranca. U slučaju da se ospori činjenica postojanja neprijavljenog rada, poslodavac će se brisati s popisa i više neće postojati zapreka za zapošljavanje stanaca. |
| 169 | HOK | III.OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 28. | Uz članak 28. U članku 98. predlažemo brisati dio stavka 3. koji se odnosi na visinu plaće, s obzirom da su plaća i način određivanja plaće određeni općim propisom o radu. | Nije prihvaćen | Nesporno je da se plaća i način određivanja plaće uređuju Zakonom o radu, međutim, intencija predložene odredbe ogleda se u činjenici radnopravne zaštite domaćeg radnika i sprečavanja nepravilnosti uočenih u dosadašnjoj praksi. Naime, u testu tržišta rada uočeno je da poslodavci postavljaju nerealne uvjete za zapošljavanje, tako na primjer nude minimalnu plaću za visokoobrazovane radnike s radnim iskustvom, na koji način zaobilaze zapošljavanje domaćih radnika. |
| 170 | HOK | III.OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 27. | Uz članak 27. Predlažemo brisati stavak 4. članka 97. ili izuzeti obrte od obveze prilaganja dokaza o kompetencijama. Naime, sukladno Zakonu o obrtu, obrtnik je fizička osoba koja obavlja jednu ili više dopuštenih gospodarskih djelatnosti u svoje ime i za svoj račun, a pritom se može koristiti i radom drugih osoba. Slobodni obrti su oni za obavljanje kojih se kao uvjet ne traži ispit o stručnoj osposobljenosti ili majstorski ispit, dok su vezani obrti oni za koje se kao uvjet traži ispit o stručnoj osposobljenosti, odgovarajuća srednja stručna sprema ili majstorski ispit. Popis vezanih obrta, stupanj i vrsta stručne spreme potrebne za njihovo obavljanje utvrđeno je Pravilnikom o vezanim i povlaštenim obrtima i načinu izdavanja povlastica. Fizička osoba može obavljati vezani obrt ako uz opće uvjete ispunjava i poseban uvjet stručne osposobljenosti, odgovarajućeg srednjeg strukovnog obrazovanja ili položenog majstorskog ispita. Ako ove uvjete ne ispunjava, može obavljati vezani obrt ako na tim poslovima zaposli radnika u punom radnom vremenu, koji udovoljava propisanim uvjetima. Potrebne kompetencije za obavljanje obrta propisane navedenim Pravilnikom trebaju biti ispunjene već prije samog početka obavljanja obrta. S obzirom da su navedenim propisima već propisane djelatnosti za čije je obavljanje potrebno ispuniti uvjete kvalifikacije, te da se u okviru obrta takve djelatnosti obavljaju samo ako uvjete ispunjava vlasnik obrta koji vodi obrt u svoje ime i za svoj račun, odnosno stručni poslovođa, koji vodi obrt u ime i za račun vlasnika obrta, smatramo da je dodatno propisivanje obveze ispunjavanja kompetencija radnika suvišno, da bi dodatno administrativno opteretilo poslovanje obrta, a u konačnici i onemogućilo obavljanje djelatnosti koje su ionako deficitarne. U članku 97. predlažemo brisati stavak 8., s obzirom da su plaća i način određivanja plaće određeni općim propisom o radu. | Nije prihvaćen | Predloženom odredbom ne dovodi se u pitanje poslovanje obrta ni uvjeta kvalifikacije potrebnih za obavljanje obrta, već se propisuje obveza poslodavca da dokaže kompetencije za rad stranog radnika u deficitarnom zanimanju. Po istom principu, poslodavac je dužan dokazati činjenicu da stranac kojeg zapošljava ima sve kvalifikacije koje je tražio u testu tržišta rada na HZZ-u. Navedeni uvjet ne treba gledati kao administrativno opterećenje obrta, već upravo suprotno, ovaj uvjet će spriječiti da poslodavac zaposli stranog radnika u deficitarnom zanimanju koji neće mogući zadovoljiti njegove potrebe, jer nema odgovarajuća znanja i vještine, a što je bio slučaj do sada. Zbog neprovjeravanja ovoga uvjeta prema važećem Zakonu, poslodavci su u praksi ostali uskraćeni za potrebnu kvalificiranu radnu snagu. Također, nesporno je da se plaća i način određivanja plaće uređuju Zakonom o radu, međutim, intencija predložene odredbe ogleda se u činjenici radnopravne zaštite stranih radnika i sprečavanja nepravilnosti uočenih u dosadašnjoj praksi. |
| 171 | HOK | III.OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 25. | Uz članak 25. U stavku 1. članka 95. predlažemo povećati rok od 5 dana na 8 dana. Predlažemo brisati stavak 2. i 3. članka 95. Propisivanje obveze poslodavcu da je dužan uplatiti u državni proračun iznos od jedne prosječne mjesečne bruto plaće ako državljanin treće zemlje ne započne s radom u roku predviđenim u ugovoru o radu odnosno ako poslodavac državljaninu treće zemlje otkaže ugovor o radu, osim ako se radi o redovnom otkazu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem radnika ili izvanrednom otkazu ugovora o radu, prije isteka roka od tri mjeseca rada u Republici Hrvatskoj, te izdavanje zadužnice u korist RH MUP, poslodavcima se neopravdano nameće dodatno financijsko i administrativno opterećenje te se dovodi u nejednak položaj u odnosu na radnike. Naime, vrlo često se upravo poslodavac zatiče u neizvjesnim situacijama kada državljanin treće zemlje odustane od zapošljavanja ili samovoljno napusti radni odnos ne poštujući proceduru otkaza i bez ikakvog obrazloženja ili obavijesti poslodavcu se više ne pojavi na poslu. Od poslodavca bi se troškovi povratka državljana trećih zemalja mogli tražiti samo ako bi pravomoćno bilo utvrđeno da je odluka o otkazu bila nezakonita. | Nije prihvaćen | U većini slučajeva, riječ je o objektivnim okolnostima, kao što je prestanak ugovora o radu, a ne o činjenicama koje su nepredvidive ili nepoznate. Stoga je rok od 5 dana ocijenjen dostatnim za dostavu obavijesti nadležnom tijelu, a s obzirom na mogućnosti dostave podnesaka sukladno Zakonu o općem upravnom postupku (poštom, elektroničkim putem…). U konkretnom slučaju poslodavac će biti dužan obavijestiti PU/PP sukladno članku 95. u roku od pet dana tek od činjenice otkaza ugovora o radu. Nacrtom Zakona sada će se precizirati da se radi o 5 radnih dana. Institut zadužnice uveden je radi uočenih izazova u praksi, slijedom čega se državljani trećih zemalja zatiču u neizvjesnim situacijama, pa i u nezakonitom boravku, kada poslodavac neposredno po dolasku državljana treće zemlje odustaje od njegova zapošljavanja, ili državljanin treće zemlje odustane od zapošljavanja, što je rezultat neprovedenog ili nepotpuno provedenog selekcijskog postupka od strane poslodavca. Kako bi se osiguralo da se radi o urednom i ozbiljnom poslodavcu te kako bi se takvim poslodavcima izdale dozvole za boravak i rad za strane radnike, uveden je institut zadužnice. Budući da se zadužnica aktivira u zakonom propisanim slučajevima, a ne tijekom podnošenja zahtjeva za izdavanje dozvole za boravak i rad, nije opravdana primjedba o financijskom opterećenju poslodavaca. Uvođenjem instituta zadužnice želi se spriječiti nelojalna konkurencija te osigurati da se državljani trećih zemalja ne zateknu u neizvjesnim situacijama ili nezakonitom boravku, slijedom čega se njihov povratak provodi na teret Republike Hrvatske. Stoga je obveza dostave zadužnice, ocijenjena kao srazmjerna cilju koji se time postiže. |
| 172 | HOK | III.OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 24. | Uz članak 24. Predlažemo brisati točku 9. stavka 1. članka 94. Uvrštavanje u „popis poslodavaca“ temeljem zapisnika o provedenom inspekcijskom nadzoru ne smije biti razlog ukidanja dozvole za boravak i rad jer poslodavac može u posebnom postupku uspješno osporiti činjenicu postojanja neprijavljenoga rada utvrđenu zapisnikom temeljem kojeg se sastavlja popis sukladno propisu o suzbijanju neprijavljenog rada. Predlažemo brisati točku 13. stavka 1. članka 94.st. jer se radi o dodatnom financijskom i administrativnom opterećenju poslodavaca. | Nije prihvaćen | Ako je Zakon o suzbijanju neprijavljenog rada predvidio uvođenje popisa poslodavaca kod kojih je inspekcijskim nadzorom utvrđeno postojanje neprijavljenog rada, ne vidimo opravdanog razloga da se takvim poslodavcima dopusti zapošljavanje stranca. U slučaju da se ospori činjenica postojanja neprijavljenog rada, poslodavac će se brisati s popisa i više neće postojati zapreka za zapošljavanje stanaca. Institut zadužnice uveden je radi uočenih izazova u praksi, slijedom čega se državljani trećih zemalja zatiču u neizvjesnim situacijama, pa i u nezakonitom boravku, kada poslodavac neposredno po dolasku državljana treće zemlje odustaje od njegova zapošljavanja, ili državljanin treće zemlje odustane od zapošljavanja, što je rezultat neprovedenog ili nepotpuno provedenog selekcijskog postupka od strane poslodavca. Poslodavac je taj koji provodi i odgovoran je za provedeni selekcijski postupak radi odabira stranog radnika, pri čemu je dužan državljaninu treće zemlje dati jasnu informaciju o uvjetima rada, opisu poslova te podatak o plaći. Kako bi se osiguralo da se radi o urednom i ozbiljnom poslodavcu te kako bi se takvim poslodavcima izdale dozvole za boravak i rad za strane radnike, uveden je institut zadužnice. Budući da se zadužnica aktivira u zakonom propisanim slučajevima, a ne tijekom podnošenja zahtjeva za izdavanje dozvole za boravak i rad, nije opravdana primjedba o financijskom opterećenju poslodavaca. Uvođenjem instituta zadužnice želi se spriječiti nelojalna konkurencija te osigurati da se državljani trećih zemalja ne zateknu u neizvjesnim situacijama ili nezakonitom boravku, slijedom čega se njihov povratak provodi na teret Republike Hrvatske. Stoga je obveza dostave zadužnice ocijenjena kao srazmjerna cilju koji se time postiže. |
| 173 | HOK | III.OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 23. | Uz članak 23. Predlažemo brisati točku 8. stavka 1. članka 93. Uvrštavanje u „popis poslodavaca“ temeljem zapisnika o provedenom inspekcijskom nadzoru ne smije biti razlog za odbijanje zahtjeva za izdavanje dozvole za boravak i rad jer poslodavac može u posebnom postupku uspješno osporiti činjenicu postojanja neprijavljenoga rada utvrđenu zapisnikom temeljem kojeg se sastavlja popis sukladno propisu o suzbijanju neprijavljenog rada. Predlažemo brisati točku 10. stavka 1. članka 93. jer termin „opravdana sumnja“ se može preširoko tumačiti te dovesti do neujednačene primjene i prakse kod postupka odbijanja zahtjeva za izdavanje dozvole za boravak i rad, a pokretanje upravnih sporova će usporiti cijeli postupak izdavanja zahtjeva. Predlažemo izmijeniti točku 13. na način da se ispred riječi „kažnjen“ doda riječ „pravomoćno“. | Nije prihvaćen | Ako je Zakon o suzbijanju neprijavljenog rada predvidio uvođenje popisa poslodavaca kod kojih je inspekcijskim nadzorom utvrđeno postojanje neprijavljenog rada, ne vidimo opravdanog razloga da se takvim poslodavcima dopusti zapošljavanje stranca. U slučaju da se ospori činjenica postojanja neprijavljenog rada, poslodavac će se brisati s popisa i više neće postojati zapreka za zapošljavanje stanaca. Dozvola za boravak i rad izdaje se u upravnom postupku sukladno Zakonu o općem upravnom postupku i načelima propisanim tim Zakonom (načelo utvrđivanja materijalne istine te načelo samostalnosti i slobodne ocjene dokaza). Rješenje se donosi sukladno Zakonu o općem upravnom postupku te se sastoji, između ostalog, i od obrazloženja koje sadrži utvrđeno činjenično stanje, razloge koji su bili odlučujući pri ocjeni pojedinih dokaza te razloge zbog kojih nije usvojen koji od zahtjeva stranaka. Za nepostupanje po članku 103.f Nacrta propisana je prekršajna kazna u novčanom iznosu, te se slijedom toga primjenjuju odredbe Prekršajnog zakona. |
| 174 | Love Carpe Diem d.o.o. | III.OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 2. | Prijedlozi poduzeća Love Carpe Diem d.o.o (u daljnjem teksu „LCD“) - Predlaže se uvođenje pojma „stranke“, koji bi glasio: „Stranka u smislu ovog zakona se smatra i poduzeće koje u svrhu zapošljavanja za vlastite potrebe sudjeluje u upravnim postupcima pribavljanju potrebne dokumentacije.“ Obrazloženje: Određenje pojma stranke omogućuje se dobivanje relevantnih podataka (npr. podataka o statusu zahtjeva, eventualnim dodatnim podnescima koje je potrebno podnijeti te očekivanom vremenu okončanja postupka). To je u skladu sa traženjem veće odgovornosti ne-državnih čimbenika u procesu. Naravno uz odgovarajuću zaštitu Schengenskih/GDPR pravila od strane poduzeća. Primjer: Sadašnja praksa Konzularne uprave MVEP-a je da ne daje nikakve podatke o podnesenom zahtjevu za izdavanje D vize u svrhu rada (temeljem prethodno izdane dozvole za boravak i rad), iz čega bi se moglo zaključiti kada bi određena viza mogla biti izdana. Razumije se da to predstavlja problem poslodavcima u planiranju poslovnih aktivnosti, odnosno preuzimanju novih poslova. Takav pristup MVEP obrazlaže da poslodavci nisu stranka viznog postupka, da je potrebno – sukladno Schengenskim pravilima/GDPR – štiti osobne podatke podnositelja zahtjeva. Pri tome je važno imati na umu da se poslodavci interesiraju samo u onim slučajevima kada je zahtjev u radu (značajno) duže od zakonom propisanog roka, koji je u redovnim slučajevima 15 dana od dana podnošenja zahtjeva (čl. 37. st. 6. ZoS-a). - Predlaže se uvođenje pojma „javnih davanja“. Obrazloženje: Na više mjesta u prijedlogu izmjena i dopuna se navodi termin javnih davanja, i to na način da poslodavcima koji iz nekog razloga nisu platili neka od javnih davanja može biti uskraćeno izdavanje dozvola za boravka i rad. Dakle, radi se o namjeri ograničavanja koja u uvjetima značajnog nedostatka radne snage može za poslodavce predstavljati veliki problem čak i u redovitom poslovanju. Kako bi se doprinijelo pravnoj sigurnosti smatrano da potrebno uvođenje tog novog pojma i to na način da se navede da se radi o javnim davanjima iz nadležnosti Ministarstva financija. | Nije prihvaćen | Zakon o strancima precizno propisuje uvjete ulaska, kretanja i boravka i rada stranaca u Republici Hrvatskoj te se postupak podnošenja zahtjeva za izdavanje dugotrajne vize koji se provodi u skladu s odredbama Glave III. Vize, Zakona o strancima. Iako postupak pribavljanja dugotrajne vize ima elemente upravnoga postupka, to nije klasični upravni postupak, a u pitanjima koja se odnose na postupak podnošenja i izdavanja viza prednost imaju odredbe Zakona o strancima i načelo „Lex specialis derogat legi generali“, a ne odredbe Zakona o općem upravnom postupku. Donošenjem i primjenom odredaba Zakona o strancima u postupku izdavanja viza, nadležno tijelo samo koristi ovlasti i zakonska prava koja mu je pružio zakonodavac, što je i potvrđeno člankom 3. stavkom 1. Zakona o općem upravnom postupku u kojem se navodi kako se pojedina pitanja upravnog postupka mogu zakonom urediti drukčije, ako je to nužno za postupanje u pojedinim upravnim područjima i ako to nije protivno temeljnim odredbama i svrsi Zakona o općem upravnom postupku. U tom dijelu valja istaknuti kako Zakon o strancima precizno definira aktere postupka vezanog uz dugotrajnu vizu i to diplomatsku misiju odnosno konzularni ured (u daljnjem tekstu: DM/KU), Ministarstvo vanjskih i europskih poslova kao središnje tijelo, Ministarstvo unutarnjih poslova i Sigurnosno-obavještajnu agenciju te državljanina treće zemlje kao podnositelja zahtjeva za izdavanje dugotrajne vize. U tom smislu samo podnošenje zahtjeva je akt isključivog pravnog interesa podnositelja zahtjeva za izdavanje dugotrajne vize te se pravni interes koji proizlazi iz činjenice podnošenja zahtjeva za izdavanje dugotrajne vize ne može priznati drugim fizičkim ili pravnim osobama. Navedeno nije samo utemeljeno na odredbama Zakona o strancima, već je usklađeno i sa odredbama Uredbe (EZ) br. 810/2009 Europskoga parlamenta I Vijeća od 13. srpnja 2009. o uspostavi Zakonika Zajednice o vizama (Zakonik o vizama) (SL L 243, 15.9.2009.) i schengenskom pravnom stečevinom koja prepoznaje samo pojam podnositelja zahtjeva kojima se jamči provođenje postupka koji je pokrenut povodom njihovog zahtjeva u skladu s mjerodavnim pravilima o sigurnosti i zaštiti podataka. Podaci dostavljeni od strane podnositelja zahtjeva kao i podaci koji proizlaze iz odluke o samom zahtjevu mogu biti dostupni samo nadležnim viznim tijelima, tijelima nadležnim za provjeru viza na graničnim prijelazima i unutar Republike Hrvatske u točno definirane svrhe kao što su provjera jesu li ispunjeni uvjeti zakonitog ulaska, boravka i prebivanja na području Republike Hrvatske, identificiranje osoba koje te uvjete ne ispunjavaju ili ih više ne ispunjavaju, kao i u svrhu razmatranja zahtjeva za azil i utvrđivanja nadležnosti za takvo razmatranje, bit će dostupni i tijelima nadležnim za migracije i azil. Pod određenim uvjetima podaci će također biti dostupni i nadležnim tijelima Republike Hrvatske i Europolu u svrhu sprječavanja, otkrivanja i istrage kaznenih djela terorizma i drugih teških kaznenih djela. Sva prethodno navedena tijela imaju jasno definirani pravni interes na osnovu kojeg pristupaju informacijama i podacima koje je dostavio podnositelj zahtjeva, što nije slučaj i sa pravnim osobama koje su prethodno ishodile dozvole za boravak i rad u Republici Hrvatskoj. Dodatno, valja istaknuti kako samo podnositelj zahtjeva ima pravo dobiti obavijest o podacima koji se odnose na njega a uneseni su u HVIS, i zatražiti da se podaci koji se odnose na podnositelja zahtjeva isprave ako su netočni, a ako su nezakonito obrađeni zatražiti njihovo brisanje te se navedeno pravo ne dijeli sa drugim fizičkim ili pravnim osobama. Što se tiče pojma „javnih davanja“, isti je definiran čl. 2. Općeg poreznog zakona i sukladno istom Porezna uprava izdaje odgovarajuću potvrdu te stoga nema potrebe ovim Zakonom preuzimati definiciju. |
| 175 | Love Carpe Diem d.o.o. | III.OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 62. | Prijedlog LCD-a: Predlaže se u st. 3. dodati novi tekst koje bi glasilo: „- koji su članovi obitelji hrvatskih državljana koji obavljaju poslove pomoraca, brodarca, pilota i vozača u međunarodnom prometu.“ Obrazloženje: Sadašnji stavci 3. i 4. izdvaja određene profesije kao posebno važne; pomorce, brodarce, pilote, vozače u međunarodnom prometu i službenike tijela javne vlasti Republike Hrvatske koji su u okviru obavljanja svoje dužnosti upućeni u inozemstvo prema posebnim propisima. Na temelju te važnosti se propisuju dodatne mogućnosti u pogledu stjecanja stalnog boravaka. Dodatno obilježje je da te profesije uključuju redovito i dugotrajnije izbivanje iz RH. Stoga je zakonodavac ispravno zaključio da se pri obavljanju tih važnih zanimanja hrvatski državljani zasnivaju trajne veze sa državljanima trećih država koji zahtijevaju primjereno zakonsko reguliranje. Ali smatramo da nisu predviđene sve situacije koje se u realnosti ostvaruju i koje traže primjereno reguliranje. Naime, kao što je i olakšano stjecanje stalnog boravka državljanine trećih zemlje koji su u braku sa hrvatskim državljaninom i izbivali iz RH radi obavljanja osobnih poslovnih aktivnosti pomorca, brodarca, pilota i vozača u međunarodnom prijevozu, potrebno je propisati olakšano stjecanje stalnog boravka državljanima trećih zemalja koji su u braku sa hrvatskim državljaninom koji obavlja osobne poslovne aktivnosti pomorca, brodarca, pilota i vozača u međunarodnom prijevozu. Naime, u uvjetima modernog i mobilnog načina života i rada, bračni partneri u povećanom broju slučajeva u kraćim intervalima zajedno borave izvan RH u skladu sa potrebama zaposlenja jednog od njih. To je u potpunosti prepoznato u st. 4., koji propisuje lakše stjecanje stalnog boravka državljaninu treće zemlje koji je član obitelji službenika tijela javne vlasti RH koji je radi obavljanja svoje dužnosti upućen u inozemstvo. Prema tome, naš prijedlog ispunjava tri bitna zakonodavna kriterija koje bi ove izmjene i dopune ZoS-a trebale imati: - ujednačavanje prava državljana trećih zemalja koji su nalaze u situacijama iste vrste, - usklađivanje propisa sa realnostima i imperativnim suvremenog života, i - zaštita i očuvanje bračnog života i zajedništva. Stoga smatramo da se predloženim pristupom olakšavaju situacije u kojima se ne-mali broj pojedinaca nalazi ili će se naći u budućnosti. Prijedlog LCD-a: Predlaže se u st. 4., iza riječi „prema posebnim propisima“ dodati riječi „i ključnom osoblju u poduzećima koje imaju sjedište ili podružnicu u RH koje imaju državljanstvo trećih zemalja i u braku sa hrvatskim državljanima a učestalo putuju iz poslovnih razloga u inozemstvo.“. Kao i kod st. 3, smatramo da naš prijedlog ispunjava tri bitna zakonodavna kriterija koje bi ove izmjene i dopune ZoS-a trebale imati: - ujednačavanje prava državljana trećih zemalja koji su nalaze u situacijama iste vrste, - usklađivanje propisa sa realnostima i imperativnim suvremenog života, i - zaštita i očuvanje bračnog života i zajedništva. Stoga smatramo da se predloženim pristupom olakšavaju situacije u kojima se ne-mali broj pojedinaca nalazi ili će se naći u budućnosti. | Nije prihvaćen | Člankom Nacrta kojim se mijenja članak 156. Zakona o strancima propisana je iznimka u opravdanim slučajevima izbivanja, a radi obavljanja osobnih poslovnih aktivnosti, pri čemu je navedeno omogućeno upravo za članove obitelji hrvatskih državljana (stavak 3. odnosi se samo na državljane trećih zemalja iz stavka 1. točke 1. članka 156, odnosno samo na kategoriju članova obitelji hrvatskih državljana). U slučaju članova obitelji službenika tijela javne vlasti Republike Hrvatske radi se o specifičnim situacijama kada je hrvatski državljanin upućen na rad u inozemstvo upravo od strane tijela javne vlasti što je u interesu tog tijela radi normalnog funkcioniranja javne službe, odnosno u interesu je Republike Hrvatske. U slučaju izbivanja iz privatnih razloga, gdje osoba slobodno bira hoće li ili ne izbivati iz RH, nema osnove za propisivanje takve iznimke, te državljani trećih zemalja izbivanja iz Republike Hrvatske moraju prilagoditi zakonom propisanom roku. |
| 176 | Love Carpe Diem d.o.o. | III.OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 62. | Prijedlog LCD-a: Predlaže se da uvođenje novog stavka 3., koji bi glasio: „Iznimno od stavka 2. ovog članka, dugotrajni boravak odobriti će se državljaninu treće zemlje koji je u braku sa hrvatskim državljaninom, a neprekidno je bio na privremenom boravku najkraće 10 godina.“ Obrazloženje: ZoS mora biti jedan od ključnih alata za uključenje stranaca i državljana trećih zemalja u hrvatsko društvo. Ta povezanost mora biti stvarna, što se u suvremenim uvjetima ne osigurava samo znanjem hrvatskog jezika i latiničnog pisma. Ako je ta povezanost stvarna, trebala bi biti i prepoznata u ZoS-u. Kao stvarna veza mora biti priznat brak sa hrvatskim državljaninom, dugogodišnji neprekinuti boravak u RH, zajednička djeca, hrvatsko državljanstvo djece, njihov boravak i obrazovanje u RH. U tom pravcu ide razvoj koncepta građanina EU, koji se najjasnije iskazuje u Direktivi 2004/38/EZ Europskog parlamenta i vijeća o pravu građana Unije i članova njihovih obitelji na slobodno kretanje i boravište na području države članice. Za te državljane trećih zemalja nije svrhovito propisivanje vremenskih ograničenja dozvoljenog izbivanja iz RH, kao što je to navedeno u st. 2. | Nije prihvaćen | Prije svega, navodimo kako valja razlikovati status dugotrajnog boravišta od statusa stalnog boravka, koji predstavlja nacionalni status trajnijeg karaktera. Dugotrajno boravište usklađeno je s Direktivom Vijeća 2003/109/EZ od 25. studenog 2003. o statusu državljana trećih država s dugotrajnim boravištem, kojom je decidirano propisano da se dugotrajno boravište može odobriti državljanima trećih zemalja koji zakonito i neprekinuto borave na njezinu državnom području pet godina neposredno prije podnošenja odgovarajućeg zahtjeva, uz propisivanje razdoblja izbivanja koje neće utjecati na kontinuitet boravka. Članovi obitelji hrvatskih državljana, osim statusa dugotrajnog boravišta koja pravila za stjecanje vrijede za sve državljane trećih zemalja, su prepoznati kao posebna kategorija za stjecanje nacionalnog statusa stalnog boravka i u sadašnjem zakonodavnom uređenju (članak 156. Zakona o strancima koji je mijenjan člankom Nacrta. Članovi obitelji hrvatskih državljana mogu steći stalni boravak pod povoljnijim uvjetima, nakon 4 godine privremenog boravka u svrhu spajanja obitelji s hrvatskim državljaninom, uz poštivanje dopuštenog vremena izbivanja. Sada je Nacrtom vrijeme dopuštenog izbivanja uređeno u trajanju od 24 mjeseca višekratno, ako član obitelji hrvatskog državljanina radi obavljanja osobnih poslovnih aktivnosti boravi u inozemstvu. Direktivom 2004/38/EZ, koja je u hrvatsko zadonodavstvo preuzeta Zakonom o državljanima država članica Europskog gospodarskog prostora i članovima njihovih obitelji, se odnosi na državljane država članica Europskog gospodarskog prostora koji se koriste pravom na slobodu kretanja u drugu državu članicu i članove njihovih obitelji. Na članove obitelji hrvatskih državljana koji su statični, odnosno kada je u pitanju čisto interna situacija hrvatskih državljana koji stalno žive u Republici Hrvatskoj i koji nikada nisu koristili pravo na slobodu kretanja u drugu DČ zajedno sa članovima obitelji, a kojima se pridružuju članovi obitelji-državljani trećih zemalja u Republici Hrvatskoj (dakle ne radi se članovima obitelji koji se vraćaju s hrvatskim državljanima iz druge države članice gdje su imali reguliran privremeni ili stalni boravak temeljem prava na slobodu kretanja) ne odnosi se navedena Direktiva. Stoga je u tom slučaju relevantno nacionalno zakonodavstvo, a to je Zakon o strancima. Ukazujemo i na činjenicu da i Direktiva 2004/38/EZ kod reguliranja stalnog boravka, također sadrži pravila o neprekidnosti boravka i dopuštenom vremenu odsutnosti (članak 16. Direktive). |
| 177 | Love Carpe Diem d.o.o. | III.OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 59. | Prijedlog LCD-a: Predlaže se da uvođenje novog stavka 4., koji bi glasio: „Iznimno od stavka 2. ovog članka, dugotrajni boravak odobriti će se državljaninu treće zemlje koji je u braku sa hrvatskim državljaninom, a neprekidno je bio na privremenom boravku najkraće 10 godina.“ Obrazloženje: ZoS mora biti jedan od ključnih alata za uključenje stranaca i državljana trećih zemalja u hrvatsko društvo. Ta povezanost mora biti stvarna, što se u suvremenim uvjetima ne osigurava samo znanjem hrvatskog jezika i latiničnog pisma. Ako je ta povezanost stvarna, trebala bi biti i prepoznata u ZoS-u. Kao stvarna veza mora biti priznat brak sa hrvatskim državljaninom, dugogodišnji neprekinuti boravak u RH, zajednička djeca, hrvatsko državljanstvo djece, njihov boravak i obrazovanje u RH. U tom pravcu ide razvoj koncepta građanina EU, koji se najjasnije iskazuje u Direktivi 2004/38/EZ Europskog parlamenta i vijeća o pravu građana Unije i članova njihovih obitelji na slobodno kretanje i boravište na području države članice. Za te državljane trećih zemalja nije svrhovito propisivanje vremenskih ograničenja dozvoljenog izbivanja iz RH, kao što je to navedeno u st. 2. | Nije prihvaćen | Člankom Nacrta kojim se mijenja članak 150. Zakona o strancima prenosi se Direktiva Vijeća 2003/109/EZ od 25. studenog 2003. o statusu državljana trećih država s dugotrajnim boravištem, kojom je decidirano propisano da se dugotrajno boravište može odobriti državljanima trećih zemalja koji zakonito i neprekinuto borave na njezinu državnom području pet godina neposredno prije podnošenja odgovarajućeg zahtjeva, u propisivanje razdoblja izbivanja koje neće utjecati na kontinuitet boravka. Članovi obitelji hrvatskih državljana, osim statusa dugotrajnog boravišta koja pravila za stjecanje vrijede za sve državljane trećih zemalja, su prepoznati kao posebna kategorija za stjecanje nacionalnog statusa stalnog boravka i u sadašnjem zakonodavnom uređenju (članak 156. Zakona o strancima koji je mijenjan člankom Nacrta. Članovi obitelji hrvatskih državljana mogu steći stalni boravak pod povoljnijim uvjetima, nakon 4 godine privremenog boravka u svrhu spajanja obitelji s hrvatskim državljaninom. |
| 178 | DOMAGOJ PAVOŠEVIĆ | MINISTARSTVO UNUTARNJIH POSLOVA | Svakako treba negdje nadodati članak koji se tiče obveze pohađanja tečaja hrvatskog jezika za strance koji dolaze raditi i živjeti u Republiku Hrvatsku, s posebnim naglaskom na obvezu istog za strance koji ne znaju niti engleski jezik, a planiraju raditi u ugostiteljskim zanimanjima te bilo kojim drugim zanimanjima gdje postoji izravna interakcija s kupcima (strankama). Treba navesti uvjet poznavanja najmanje razine A2 engleskog jezika, a s vremenom i B1 razine hrvatskog jezika kako bi se stranac zaposlio kao blagajnik, taksist, konobar i slično. A posebno tijekom ljetne turističke sezone. Nebitno radi kojeg konkretnog posla dolazi u Republiku Hrvatsku, mora biti zadan nekakav vremenski rok (recimo dvije godine) u kojem bi stranac morao naučiti određenu razinu hrvatskog jezika (recimo B1). Svjedoci smo da stranci dobivaju razne poslove u kojima je bitna interakcija na hrvatskom jeziku (ili barem na engleskom jeziku) pri čemu se onda događaju propusti i pogreške zbog preočitih i očekivanih "grešaka u komunikaciji". Također, stranci čak upisuju razne tečajeve osposobljavanja u Republici Hrvatskoj (autoškole, programe prekvalifikacija, tečajeve kuhanja, rukovanja alatima i radnim strojevima i slično), a koji su zamišljeni da se odvijaju po planu i programu na hrvatskom jeziku. To onda dovodi do otežanog rada samim djelatnicima tih ustanova za obrazovanje ili kupcima, naručiteljima, partnerima ili strankama s kojima taj isti stranac mora kasnije uspostavit komunikaciju. Dok ne položi ispit poznavanja hrvatskog jezika (ili barem engleskog jezika za djelatnosti za koje bi osnovna razina engleskog jezika mogla biti dovoljna) bilo kojem stranom državljaninu tražitelju privremenog boravka, dugotrajnog boravišta ili stalnog boravka treba biti onemogućeno da obavlja poslove u Republici Hrvatskoj za koje je potrebna interakcija s kupcem, naručiteljem, učiteljem, mentorom, strankom i slično. Upisivanje tečaja savladavanja hrvatskog jezika do neke razine (recimo B1) bi im se moglo financirati iz državnog proračuna dok istovremeno obavljaju neke jednostavne poslove za koje nije potrebno poznavanje hrvatskog jezika. | Nije prihvaćen | Nacrt Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o strancima ne uvodi obvezu poznavanja hrvatskog jezika za izdavanje dozvole za boravak i rad stranim radnicima. Naime, poslodavac je slobodan prilikom selekcijskog postupka propisati uvjete koji su mu potrebi za obavljanje tog radnog mjesta (npr. poznavanje jezika). Međutim, imajući u vidu da je za uspješnu integraciju stranaca i za kvalitetno obavljanje posla ključno poznavanje hrvatskog jezika, Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike pripremilo je sustav kojim bi započela provedba i financiranje hrvatskog jezika za strance. U suradnji s Ministarstvom znanosti, obrazovanja i mladih te stručnjacima za programe stranih jezika izrađeni su obrazovni programi hrvatskog jezika za strance za sljedeće konkretne sektore u kojima je naročito detektirana potreba poznavanja hrvatskog jezika: građevina i graditeljstvo, turizam i ugostiteljstvo, trgovina i usluge te prerađivačka i prehrambena industrija. Programi su izrađeni sukladno smjernicama Vijeća Europe navedenim u Zajedničkom europskom referentnom okviru za jezike (ZEROJ). Kako se radi o kraćim neformalnim programima učenja hrvatskog jezika za strance u konkretnim sektorima (tzv. „tailor made“) Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike sukladno Zakonu o obrazovanju odraslih uspostavilo je sustav vrednovanja te davanja suglasnosti za izvođenje neformalnih programa obrazovanja usklađenih s HKO konceptom pružateljima usluga obrazovanja. Odobreni programi će postati dio ponude korisnicima u sustavu vaučera na stranicama HZZ-a. Također, za odobrenje dugotrajnog boravišta državljaninu treće zemlje koji u Republici Hrvatskoj boravi neprekidno 5 godina, kao trajnijeg statusa, propisan je integracijski uvjet poznavanja hrvatskog jezika i latiničnog pisma. |
| 179 | Love Carpe Diem d.o.o. | III.OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 36. | Prijedlog LCD-a: U čl. 104. predlaže se uvođenje novog stavka u kojem će se predvidjeti dostavljanje poslodavcu odobrene dozvole za boravak i rad za sezonski rad. Naime, u čl. 104. st. 9. i 10. ZoS-a su propisane obveze poslodavaca. Stoga propisivanjem dostave se odobrene dozvole se omogućava da poslodavac bude primjereno obaviješten odnosno da započne pripreme za ispunjavanje svojih obveza. | Nije prihvaćen | Sukladno i sadašnjem zakonodavnom uređenju, člankom 96. Zakona o strancima je propisano da se dozvola za boravak i rad dostavlja i poslodavcu, pa analogno tome i dozvole za boravak i rad za sezonski rad. Člankom Nacrta kojim se mijenja članak 96. propisana je obveza dostave potvrde iz članka 91. poslodavcu. |
| 180 | Love Carpe Diem d.o.o. | III.OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 36. | Prijedlog LCD-a: Predlaže se izmjena čl. 104. st. 2 tako da on glasi: „(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka sezonskom radniku u poljoprivredi, šumarstvu, ugostiteljstvu i turizmu za rad do 9 mjeseci nije potrebna provedba testa tržišta rada i mišljenje Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, ako u tom vremenu ne mijenja poslodavca.“ Obrazloženje: Ovaj prijedlog izmjena i dopuna je protivan općem nastojanju da poslodavci za sezonski rad lakše dođu do radnika, u ovom slučaju radne snage iz trećih zemalja. Naime, predložena odredba, koja predlaže da se za sezonski rad u dužem vremenu od 90 dana treba ishodovati dozvola za boravak i rad, dovodi do neprimjerenog miješanja dva instituta; dozvole za boravak i rad u svrhu sezonskog rada i ostalih vrsta rada temeljem dozvole za boravak i rad. Osim što je to protivno načelu pravne jasnoće pri izradi propisa, jasno je da će to dovesti do značajnih teškoća u provedbi sada predložene odredbe. Nadalje, doći će do nepotrebnog administrativnog opterećenja. A navodno jedna od bitnih svrha ovih izmjena i dopuna je pojednostavljenje postupka i administrativno rasterećenje. | Nije prihvaćen | Sukladno i sadašnjem zakonodavnom uređenju, dozvola za boravak i rad za sezonski rad do 90 dana izdaje se bez testa tržišta rada i mišljenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje kako bi se odgovorilo na kratkotrajne povećane potrebe poslodavca za radom stranih radnika tijekom sezone. U slučaju dužeg rada do 9 mjeseci, potrebno je provesti test tržišta rada i/ili zatražiti mišljenje Hrvatskog zavoda za zapošljavanje. Poslovni procesi za izdavanje dozvole za boravak i rad za sezonski rad organizirat će se na način da se omogući izdavanje dozvole za boravak i rad u što kraćem roku, a imajući u vidu zaštitu nacionalne sigurnosti i javnog poretka. |
| 181 | Love Carpe Diem d.o.o. | III.OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 35. | Prijedlog LCD-a: Vezano uz čl. 103.e, razumije se da je jedna od svrha ovih izmjena i dopuna ZoS-a liberalizacija. Međutim, kako to bude kod sličnih nastojanja, potrebno je paziti da ne dođe do razvoja štetnih pojava. Konkretno, postoji mogućnost da neki poslodavci na prevaran način uzimaju drugima zaposlenike državljane trećih zemalja. U našoj dosadašnjoj praksi smo imali takvih slučajeva (pa čak su nam se bivši zaposlenici javljali da im pomognemo da izađu iz neugodnih situacija u kojima su se našli kod novog poslodavca). Jednako tako, nakon dodatnog rada zaposlenik državljanin treće zemlje može dolaziti na svoj osnovni posao umoran, što može dovesti do povećanog broja ozljeda na radu, a posebno u građevinskom sektoru. Nadalje, poduzeća kao što su LCD, koja plaćaju povratne karte, smještaj, ishoduju cjelokupnu dokumentaciju i drugo su na gubitku. Ona imaju troškove, dok koristi od zaposlenika ima neko drugo poduzeće. Da zaključimo, ako se ne može ostvariti odgovarajuća ravnoteža, odnosno postoji opasnost da rizici prevladaju, pametno je odustati od prijedloga. Stoga LCD predlaže da se u cijelosti izbriše odredba koja daje mogućnost dodatnog rada zaposlenika koji su državljani trećih zemalja. Ako to nikako neće biti moguće, onda dati mogućnost dodatnog rada zaposlenika koji su državljani trećih zemalja nakon 18 mjeseci rada kod osnovnog poslodavca. Takvim pristupom se ostvaruje svrha liberalizacije, a ujedno se izbjegavaju sada vrlo izvjesne štetne pojave, koje će u konačnici opet država trebati rješavati. | Nije prihvaćen | Institut dodatnog rada uveden je i za državljane trećih zemalja koji imaju važeću dozvolu za boravak i rad, budući da je Zakonom o radu navedeno omogućeno hrvatskim državljanima te je isti pristup primijenjen i prema stranim radnicima. Dodatan rad državljani trećih zemalja mogu obavljati pod uvjetima propisanim Zakonom o radu (radno vrijeme i raspored radnog vremena, pisana obavijest matičnom poslodavcu, kao i mogućnost da matični poslodavac pisanim putem zatražiti od radnika da prestane obavljati dodatan rad kod drugog poslodavca). Budući da je dodatni rad uređen Zakonom o radu, Zakonom o strancima uređuje se samo postupak izdavanja odobrenja za dodatni rad stranog radnika, u kojem postupku se vrše provjere drugog poslodavca koji također mora ispunjavati uvjete iz članka 99. Zakona, koji se odnose na obavljanje gospodarske aktivnosti, javna davanja, uvjet prometa i druge uvjete. |
| 182 | PETRA | III.OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 29. | Točka 7 a je diskriminirajuća za poslodavce pravne osobe (posebno mikro) u odnosu na poslodavce fizičke osobe. Veliki broj poslodavaca pravnih osoba (ugostitelji, hotelijeri...) ostvaruje cijelokupne godišnje promete u istom periodu kao i sezonski obrti za koje je napravljena iznimka ovim prijedlogom, dakle ovom izmjenom poslodavci pravne osobe neće moći zapošljavati strance, jer u periodu od siječanj- svibanj ne ostvaruju promet, a potrebni su im sezonski radnici u ljetnom periodu i to u deficitarnim zanimanjima. Poslodavcima fizičkim osobama će to biti omogućeno. Zbog sve veće potražnje, poslodavci trenutno ne uspijevaju pronaći ni strane ni domaće radnike, tako da im promjena Zakona nebi smjela dodatno otežavati. Dovoljan bi bio dokaz da nemaju dugova po osnovi svih javnih davanja, eventualno im se može provjeravati promet iz prethodne godine ili da se odredi minimalni prosječni mjesečni promet ostvaren u prethodnoj godini umjesto u zadnjih 6 mjeseci ili da im se provjerava promet u periodu iz prethodne godine, a koji je jednak traženom periodu trajanja radne dozvole u tekućoj godini (npr. za radnu dozvolu 01.05.2024.-31.10.2024. provjerava se promet 01.05.2023.-31.10.2023.) | Nije prihvaćen | Propisani uvjet koji mora ispunjavati poslodavac za zapošljavanje stranca predstavlja minimalnu garanciju da se radi o poslodavcu koji uredno posluje u RH, zapošljava domaće radnike te doprinosi gospodarskom razvitku. Imajući u vidu da se radi o poslodavcu koji obavlja gospodarsku aktivnost u RH i doprinosi njezinom gospodarskom rastu i razvoju, mišljenja smo da je propisani uvjet realan za poslodavca pravnu osobu. Napominjemo da se samo obrti mogu registrirati kao sezonski obrti, dok činjenica sezonskog poslovanja pravne osobe nije relevantna u ovom slučaju. |
| 183 | Love Carpe Diem d.o.o. | III.OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 31. | Prijedlog LCD-a: Predlaže se brisanje čl. 100a. Radi se o članku koji nije svrhovit. I više od toga; on je štetan. Obrazloženje: Jedan od predstavljenih ciljeva ovih izmjena i dopuna je da se regulira rad velikog broja poduzeća koja dovode radnu snagu iz trećih zemalja, a nemaju kapaciteta primjereno poslovati u administrativnom i operativnom smislu. Sadašnji prijedlog omogućava da ta poduzeća mogu i dalje raditi te se nova osnovati, jer po ovim izmjenama i dopunama više ne vrijedi sadašnji omjer 1 zaposlenika hrvatskih državljana, državljana EPG-a ili Švicarske Konfederacije naspram 4 zaposlenika iz trećih zemalja. Sada je taj omjer značajno manji, pa je za 50 zaposlenika iz trećih zemalja potrebno imati zaposlenih samo 8 zaposlenika hrvatskih državljana, državljana EPG-a ili Švicarske Konfederacije. (Po sadašnjem ZoS-u za zapošljavanje 50 zaposlenika iz trećih zemalja treba imati zaposleno 12,5 hrvatskih državljana, državljana EPG-a ili Švicarske Konfederacije.) Osim što se ide na ruku novom otvaranju manjih poduzeća, ide se na ruku velikim poduzećima koji imaju preko 250 zaposlenika hrvatskih državljana, državljana EPG-a ili Švicarske Konfederacije. Dakle, namjerno se uvodi pravna mogućnost za nejednaki tretman poduzeća različite veličine. U ovom slučaju, poduzeća srednje veličine, kakvo je LCD, su onemogućena u poslovanju pod jednakim uvjetima sa konkurentskim poduzećima. Posebno naglašavamo da smo redoviti platitelji poreza i doprinosa, pa po toj, za državu vrlo važnoj osnovi, ne smijemo biti zakonski neprimjereno tretirani. Druga ozbiljna štetnost sadašnjeg prijedloga je da se ide na ruku poduzećima koja dovode radnu snagu iz trećih zemalja, vrlo često preko agencija i dvojbenih kvalifikacija radnika, te ih uz naknadu daju radi zapošljavanja drugim poduzećima koji su krajnji korisnici njihovog rada. Ta poduzeća i način na koji u velikom broju posluju su doveli do sadašnjeg stanja, koje se nastoji promijeniti ovim izmjenama i dopunama ZoS-a. Konkretno; ostvaruje se zarada a bez odgovornosti u smislu društvenog i poslovnog troška do kojeg može doći i, često puta, dolazi. LCD je opet ozbiljno zakinut predloženim izmjenama i dopunama. LCD se ne oslanja na vanjske agencije, već nastoji sam pronaći odgovarajuću radnu snagu iz trećih zemalja, sam provodi odabir i obuku, organizira dolazak i prijem te plaća povratne zrakoplovne karte, zapošljava državljane trećih zemalja u svom poduzeću, te ih temeljem ugovora ustupa na rad poslovnim partnerima. Takav poslovni model je puno složeniji i ne dovodi do problema koji se događaju u radu agencija. Nadalje, takav model je puno složeniji i zahtjeva snažne administrativne i upravljačke kapacitete u poduzeću. Ta činjenica nije iskorištena prilikom pisanja ovih izmjena i dopuna, kako bi se u nepovoljan položaj stavila poduzeća nedovoljnog kapaciteta da posluju na društveno i poslovno odgovoran način. Ali je u nepovoljan položaj stavljen LCD, koji bi trebao biti pozitivan primjer. Ako se inzistira na postojećem modelu, LCD predlaže novi kriterij, koji bi bio među-stepenica između malih i velikih poduzeća. Taj bi bio da se na 100 zaposlenika hrvatskih državljana, državljana EPG-a ili Švicarske Konfederacije može zaposliti do 500 državljana trećih zemalja. Nadalje, iz ovog prijedloga nije jasno kako će se brojati podneseni zahtjevi, jer nije naveden nikakav vremenski okvir. Zadnje, LCD predlaže u st. 1. brisanje riječi „može podnijeti ukupno 50 zahtjeva“ i te brisanje riječi „može podnijeti ukupno 250 zahtjeva“ te se predlaže unošenje riječi „može mu biti izdano ukupno 50 dozvola za boravak i rad“ i unošenje riječi „može mu biti izdano ukupno 250 dozvola za boravak i rad“. Obrazloženje: Jasno da se ovim prijedlogom nastoji primorati poduzeća da podnose potpune zahtjeve za izdavanje dozvola za boravak i rad državljanima trećih država. Međutim, lako se može dogoditi da do odbijanja dođe i zbog previda ili greške referenata. Takvih smo slučajeva imali u dosta navrata. Posebno kada se dostavljaju dokumenti državljana trećih zemalja koji nisu u većem broju zapošljavani u RH. Dakle, postavlja se pitanje kako će se brojati poslodavcu odbitak zahtjeva do kojeg je došlo uslijed greške zaduženog referenta, a poslodavac ima ograničeni broj zahtjeva koji može podnijeti. Naravno, mora se imati na umu da broj zaposlenika državljana trećih država u nekom poduzeću nije stalan. On se povećava i smanjuje ovisno od intenziteta poslovanja, a posebno u sezonskim poslovima. | Nije prihvaćen | Intencija predmetne odredbe je ograničiti broj zahtjeva za dozvolu za boravak i rad kod onih poslodavaca na koje se ne primjenjuje omjer broja zaposlenih domaćih i stranih radnika. Radi se dakle, o poslodavcima koji zapošljavaju isključivo hrvatske državljane te se iz tog razloga na njih ne može primijeniti omjer, ali se može primijeniti ograničenje broja zahtjeva za dozvolu za boravak i rad. Ovime je definirano razdoblje, a odnosi se na razdoblje do zapošljavanja prvog stranca kada u primjenu dolazi omjer broja domaćih i stranih radnika. Ovako postavljeno ograničenje prati rast poslodavca i njegove realne potrebe za zapošljavanjem stranaca. |
| 184 | PETRA | III.OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 27. | Nažalost, poslodavci su u situaciji da su često primorani zaposliti radnike (domaće ili strane) i bez kompentecija, jer ili se radi o prvom zaposlenju radnika, ili za određeno radno mjesto npr. pomoćni radnik u kuhinji uopće nije potrebno posjedovanje kompentencija, ili radnik nije završio potrebno obrazovanje, a sposoban je i voljan naučiti i raditi, ili nikad nije radio baš na takvim radnim mjestima. Da ima zaintersiranih hrvatskih radnika, također se nebi provjeravale potrebne kompentencije. Radi se o deficitarnim zanimanjima, koje ni dosadašnjim Zakonom ne uspijemo pokrivati, tako da bi ta izmjena dodatno otežavala pronalaženje radne snage. | Nije prihvaćen | Prilaganje dokaza o radnom iskustvu odnosno o završenom obrazovanju mehanizam je provjere za deficitarna zanimanja koji prije svega ide u korist poslodavcima. Naime, praksa je pokazala da strani radnici u deficitarnim zanimanjima ne raspolažu odgovarajućim znanjima i vještinama što je dovodilo do otkazivanja radnog odnosa, a poslodavac je ostao bez potrebne radne snage. |
| 185 | Love Carpe Diem d.o.o. | III.OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 25. | Prijedlog LCD-a: Instrument zadužnice je novina u ZoS-u. Unatoč tome sadržaj ovog članka nije dovoljno jasan kako bi se izbjegli problemi u kasnijoj primjeni i ostvarila pravna jasnoća. Stoga predlažemo da se jasnije propiše u ovim izmjenama i dopunama: - u kojoj fazi podnošenja zahtjeva je poslodavac dužan izdati zadužnicu i u kojem roku, - da li zadužnica treba biti ovjerena kod javnog bilježnika, - kako će se voditi evidentiranje zaprimljenih zadužnica (Registar zadužnica - ?), - kada se vrši uplata, - način aktiviranja/naplate iz sredstava zadužnice, i - način poništenja zadužnice/vraćanja sredstava. Nadalje, kroz praksu su se pojavljivali slučajevi kada se zaposlenik državljanin treće zemlje samovoljno udaljio. Da li će se aktivirati zadužnica radi naplate prisilnog udaljenja (u obrazloženju ovog članka izričito piše da će se sredstva zadužnice koristiti za podmirenje troškova prisilnog udaljenja), ako policija ne zatekne tu osobu? Jasno je da će ne neka od ovih specifičnih pitanja odgovoriti pravilnik koji treba biti donesen. Ali to ne isključuje potrebu da odredba bude što jasnija, između ostalog, kako bi predstavljala pouzdanu osnovu za pisanje pravilnika. | Nije prihvaćen | Institut zadužnice uveden je radi uočenih izazova u praksi, slijedom čega se državljani trećih zemalja zatiču u neizvjesnim situacijama, pa i u nezakonitom boravku, kada poslodavac neposredno po dolasku državljana treće zemlje odustaje od njegova zapošljavanja, ili državljanin treće zemlje odustane od zapošljavanja, što je rezultat neprovedenog ili nepotpuno provedenog selekcijskog postupka od strane poslodavca. Kako bi se osiguralo da se radi o urednom i ozbiljnom poslodavcu te kako bi se takvim poslodavcima izdale dozvole za boravak i rad za strane radnike, uveden je institut zadužnice. Poslodavac je taj koji provodi i odgovoran je za provedeni selekcijski postupak radi odabira stranog radnika, pri čemu je dužan državljaninu treće zemlje dati jasnu informaciju o uvjetima rada, opisu poslova te podatak o plaći. Zadužnicu izdaje poslodavac u roku od u roku od 5 dana od dana izdavanja potvrde iz članka 91. stavak 3. podstavak 1. i stavak 4. Nacrta Zakona, koja se izdaje nakon što je udovoljeno zahtjevu za izdavanje dozvole za boravak i rad. Postupak naplate zadužnice bit će propisan pravilnikom koji donosi ministar unutarnjih poslova. |
| 186 | Love Carpe Diem d.o.o. | III.OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 25. | Prijedlog LCD-a: Smatramo da je skraćivanje roka iz čl. 95. st.1. sa 15 na samo 5 dana pretjerano kratko. Predlaže se izmjena dijela teksta na način da se unese sljedeći tekst: „…što je prije moguće odnosno najduže 15 dana od nastupa tih okolnosti.“. Obrazloženje: Rok je skraćen za čak tri puta. Kako bi se osigurala primjena zakona nove odredbe ne bi smjele biti u smislu provedbe bitno drugačije od ranije važećih. Nadalje, moguće je predvidjeti okolnosti u kojima neće sve činjenice biti poznate da bi se moglo pristupiti radnjama koje bi dovele do ukidanja dozvole. Pri tome treba imati na umu da se ukidanjem dozvole ujedno ukidaju i prava. | Nije prihvaćen | U većini slučajeva, osobito ako je riječ o prestanku ugovora o radu, radi se o objektivnim činjenicama, a ne o činjenicama koje su nepredvidive ili nepoznate. Stoga je rok od 5 dana ocijenjen dostatnim za dostavu obavijesti nadležnom tijelu, a s obzirom na mogućnosti dostave podnesaka sukladno Zakonu o općem upravnom postupku (poštom, elektroničkim putem…). Nacrtom Zakona sada će se precizirati da se radi o 5 radnih dana. Za napomenuti je da će u slučaju otkaza ugovora o radu, državljanin treće zemlje imati pravo na određeno vrijeme nezaposlenosti, tijekom koje mu neće prestati dozvola za boravak i rad te će moći nastaviti boraviti u Republici Hrvatskoj i tražiti novo zaposlenje. |
| 187 | Love Carpe Diem d.o.o. | III.OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 22. | Prijedlog LCD-a: Predlažemo da se u čl. 92. st. 1., tekst iz riječi „postaje“ izbriše te unese sljedeći tekst: „…ili prema mjestu namjeravanog boravka ili rada državljanina treće zemlje, ili prema sjedištu ili podružnici poslodavca.“. Obrazloženje: U okolnostima velikog broja zahtjeva za izdavanjem dozvola za privremeni boravak, odnosno značajno dužeg rješavanja zahtjeva, predloženim načinom bi se omogućilo podnošenje zahtjeva u mjestima gdje ne postoji pritisak velikog broja zahtjeva. Primjer: Čak je sam MUP zadnjim izmjenama i dopunama Zakona o osobnoj iskaznici, koje su već stupile na snagu, dao mogućnost podnošenja zahtjeva za izdavanje osobne u bilo kojoj PP/PU neovisno od mjesta prebivališta ili boravišta. Osnovna svrha tih izmjena je rasterećenje onih PP/PU u kojima se podnosi najviše zahtjeva, a na način da se zahtjevi mogu podnositi i manjim sredinama gdje ne postoji pritisak velikog broja zahtjeva. Takav pristup je sada moguć pošto su u primjenu uvedena odgovarajuća digitalna rješenja. | Nije prihvaćen | Budući da po odobrenju dozvole za boravak i rad državljanin treće zemlje prijavljuje boravište na području konkretne policijske uprave, odnosno policijske postaje, za produženje dozvole za boravak i rad nadležna je PU/PP po mjestu boravišta državljanina treće zemlje, imajući u vidu provođenje upravnog postupka te izdavanja dozvole boravka, gdje će i dati biometrijske podatke. Povećanje broja zahtjeva za dozvole za boravak i rad te za izdavanje viza, u jednom broju slučajeva uzrokuje potrebu za duljim provođenjem postupka. To je osobito vidljivo u situacijama kada je riječ o nepotpunoj dokumentaciji, onoj koja nije podnijeta na vrijeme ili kada se očekuje rješavanje zahtjeva za dozvolu u kratkom roku do dolaska radnika. Dodatno, činjenica je da značajan dio stranih radnika dolazi iz zemalja kojima su potrebne vize za ulazak u EU, te su u određenim situacijama potrebne dodatne provjere, koje također iziskuju vrijeme i ljudske kapacitete. Ministarstvo unutarnjih poslova kontinuirano poduzima mjere kako bi se postupci po zahtjevima za dozvole za boravak i rad i vizama proveli u što je moguće kraćim rokovima. Mjere koje se poduzimaju su, između ostalog, dodatno opremanje policijskih uprava odnosno policijskih postaja informatičkom opremom, dodatno jačanje ljudskih kapaciteta u policijskim upravama/postajama, kao i u sjedištu Ministarstva te reorganizacija poslovnih procesa kako bi oni bili učinkovitiji. U cilju administrativnog rasterećenja svih dionika, izmjenama i dopunama Zakona se predviđa izdavanje dozvola za boravak i rad do tri godine, a za sezonske radnike do devet mjeseci, ovisno o trajanju ugovora o radu. |
| 188 | Love Carpe Diem d.o.o. | III.OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 21. | Prijedlog LCD-a: Predlažemo da se u čl. 91. st. 1., tekst iz riječi „postaje“ izbriše te unese sljedeći tekst: „…ili prema mjestu namjeravanog boravka ili rada državljanina treće zemlje, ili prema sjedištu ili podružnici poslodavca.“. Obrazloženje: U okolnostima velikog broja zahtjeva za izdavanjem dozvola za privremeni boravak, odnosno značajno dužeg rješavanja zahtjeva, predloženim načinom bi se omogućilo podnošenje zahtjeva u mjestima gdje ne postoji pritisak velikog broja zahtjeva. Primjer: Čak je sam MUP zadnjim izmjenama i dopunama Zakona o osobnoj iskaznici, koje su već stupile na snagu, dao mogućnost podnošenja zahtjeva za izdavanje osobne u bilo kojoj PP/PU neovisno od mjesta prebivališta ili boravišta. Osnovna svrha tih izmjena je rasterećenje onih PP/PU u kojima se podnosi najviše zahtjeva, a na način da se zahtjevi mogu podnositi i manjim sredinama gdje ne postoji pritisak velikog broja zahtjeva. Takav pristup je sada moguć pošto su uvedena u primjenu odgovarajuća digitalna rješenja. | Nije prihvaćen | Nadležne policijske uprave odnosno postaje za rješavanje zahtjeva za izdavanje dozvole za boravak i rad su one po mjestu boravišta, odnosno namjeravanog boravišta državljanina treće zemlje, imajući u vidu provođenje upravnog postupka te izdavanja dozvole boravka. Povećanje broja zahtjeva za dozvole za boravak i rad te za izdavanje viza, u jednom broju slučajeva uzrokuje potrebu za duljim provođenjem postupka. To je osobito vidljivo u situacijama kada je riječ o nepotpunoj dokumentaciji, onoj koja nije podnijeta na vrijeme ili kada se očekuje rješavanje zahtjeva za dozvolu u kratkom roku do dolaska radnika. Dodatno, činjenica je da značajan dio stranih radnika dolazi iz zemalja kojima su potrebne vize za ulazak u EU, te su u određenim situacijama potrebne dodatne provjere, koje također iziskuju vrijeme i ljudske kapacitete. Ministarstvo unutarnjih poslova kontinuirano poduzima mjere kako bi se postupci po zahtjevima za dozvole za boravak i rad i vizama proveli u što je moguće kraćim rokovima. Mjere koje se poduzimaju su, između ostalog, dodatno opremanje policijskih uprava odnosno policijskih postaja informatičkom opremom, dodatno jačanje ljudskih kapaciteta u policijskim upravama/postajama, kao i u sjedištu Ministarstva te reorganizacija poslovnih procesa kako bi oni bili učinkovitiji. U cilju administrativnog rasterećenja svih dionika, izmjenama i dopunama Zakona se predviđa izdavanje dozvola za boravak i rad do tri godine, a za sezonske radnike do devet mjeseci, ovisno o trajanju ugovora o radu. |
| 189 | Love Carpe Diem d.o.o. | III.OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 20. | Prijedlog LCD-a: Predlažemo da se u čl. 90. st. 1., tekst iz riječi „postaje“ izbriše te unese sljedeći tekst: „…ili prema mjestu namjeravanog boravka ili rada državljanina treće zemlje, ili prema sjedištu ili podružnici poslodavca.“. Obrazloženje: U okolnostima velikog broja zahtjeva za izdavanjem dozvola za privremeni boravak, odnosno značajno dužeg rješavanja zahtjeva, predloženim načinom bi se omogućilo podnošenje zahtjeva u mjestima gdje ne postoji pritisak velikog broja zahtjeva. Primjer: Čak je sam MUP zadnjim izmjenama i dopunama Zakona o osobnoj iskaznici, koje su već stupile na snagu, dao mogućnost podnošenja zahtjeva za izdavanje osobne u bilo kojoj PP/PU neovisno od mjesta prebivališta ili boravišta. Osnovna svrha tih izmjena je rasterećenje onih PP/PU u kojima se podnosi najviše zahtjeva, a na način da se zahtjevi mogu podnositi i manjim sredinama gdje ne postoji pritisak velikog broja zahtjeva. Takav pristup je sada moguć pošto su uvedena u primjenu odgovarajuća digitalna rješenja. | Nije prihvaćen | Navedeni prijedlog da se zahtjevi podnose i prema podružnici poslodavca, neće dovesti do rasterećenja policijskih uprava, odnosno policijskih postaja, budući da i sada postoji zakonom propisana mogućnost podnošenja zahtjeva prema mjestu namjeravanog boravka ili rada državljanina treće zemlje; ili sjedištu poslodavca. Nadležne policijske uprave odnosno postaje za rješavanje zahtjeva su one po mjestu boravišta, odnosno namjeravanog boravišta državljanina treće zemlje. |
| 190 | Hrvatski pravni centar | III.OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 66. | Nejasno je kako će državljani treće zemlje na koje se referira alineja prva iz novo dodanog članka 183. stavka 4. Zakona o strancima biti informirani o roku za napuštanje EGP-a u roku od 30 dana od prvog dana od dana dostave rješenja Ministarstva u sjedištu ili rješenja Ministarstva donesenog putem policijske uprave tj. policijske postaje, ako se radi o situaciji kada se ne donosi rješenje o povratku. Naime članak 184. Zakona o strancima, koji se ne mijenja, određuje da će se donijeti rješenje o povratku državljaninu treće zemlje koji nezakonito boravi i državljaninu treće zemlje kojem rješenjem Ministarstva u sjedištu ili rješenjem Ministarstva donesenog putem policijske uprave odnosno policijske postaje prestaje zakoniti boravak, dok su iznimke od navedenog izričito navedene u članku 185. Zakona o strancima. Naime, u odnosu na alineju prvu, novopredloženog stavka 4. nejasno je hoće li navedeni rok biti naveden u rješenju Ministarstva u sjedištu ili rješenju Ministarstva donesenog putem policijske uprave tj. policijske postaje kojim je zakoniti boravak prestao. Predlažemo da se izmijeni prva alineja članka 183. stavka 4. Zakona o strancima na način da se precizira da će rok za napuštanje EGP u roku od 30 dana od prvog dana dostave rješenja biti sastavni dio rješenja Ministarstva u sjedištu ili rješenja Ministarstva donesenog putem policijske uprave odnosno policijske postaje, ako nije doneseno rješenje o povratku. Dodatno, u odnosu na alineju 2. članka 183. stavka 4. rok se računa od unosa putem zabilješke u spis predmeta, što predstavlja pravnu nesigurnost za stranke. Naime, iako članak 94. stavak 4. Zakona o strancima predviđa da će se postupak ukidanja dozvole za boravak i rad (u slučaju iz članka 94. stavka 1. točke 8.) dovršiti u obliku zabilješke u spisu, ako postoji suglasnost stranaka, u praksi su se javili slučajevi gdje državljani trećih zemalja nisu znali da im je ukinuta dozvola za boravak i rad, te smatramo da navedena zakonska izmjena ne predstavlja odgovarajuće rješenje, te da stranka mora na neki drugi način biti informirana o roku za napuštanje EGP-a (primjerice upravo donošenjem rješenja o povratku) | Nije prihvaćen | Novi stavak 4. u članku 183. briše se iz Nacrta prijedloga Zakona o izmjenama o dopunama Zakona o strancima, imajući u vidu sudsku praksu Suda pravde EU iz kojih proizlazi da državljaninu treće zemlje nije dovoljno samo odrediti rok za dragovoljni odlazak iz EGP-a, nego se mora i odrediti treća zemlja u koju će ga se prisilno udaljiti. Zbog toga, novi stavak 4. u članku 183. ne bi bio svrsishodan. |
| 191 | Love Carpe Diem d.o.o. | III.OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 9. | Prijedlog LCD-a: Umjesto da čl. 61. st. 5. bude nerestriktivan u pogledu državljana treće zemlje kojemu se u svrhu spajanja obitelji ili životnog partnerstva s hrvatskim državljaninom, novi prijedlog je restriktivniji od sada važećeg ZoS-a, jer posebno navodi „ne duže od dvije godine.“. Potrebno je provesti usklađivanje sa zakonodavstvom EU. Obrazloženje: Nije provedeno potpuno usklađivanje sa: - Direktivom 2004/38/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o pravu građana Unije i članova njihovih obitelji na slobodno kretanje i boravište na području države članice, kojom se izmjenjuje Uredba (EEZ) br. 1612/68 i stavljaju izvan snage direktive 64/221/EEZ, 68/360/EEZ, 72/194/EEZ, 73/148/EEZ, 75/34/EEZ, 75/35/EEZ, 90/364/EEZ, 90/365/EEZ i 93/96/EEZ, i - Uredbom (EU) 2019/1157 Europskog Parlamenta i Vijeća od 20. lipnja 2019. o jačanju sigurnosti osobnih iskaznica građana Unije i boravišnih isprava koje se izdaju građanima Unije i članovima njihovih obitelji koji ostvaruju pravo na slobodno kretanje. Naime, premda se navodi da je prijedlog izmjena i dopuna usklađen sa EU zakonodavstvom, uključujući navedena dva propisa, izgleda da nije provedeno cjelovito usklađivanje, na način da ostvari osnovna namjera EU propisa, koja uključuje ujednačenje propisa i upravnih praksi u svim državama članicama EU. Konkretno, vezano uz dužinu trajanja iskaznica, čl. 4. st. 1. Uredbe (EU) 2019/1157 jasno da je najkraći rok važenja osobnih iskaznica pet godina, a najduži deset godina. Ostatak članka navodi iznimke. Naše je razumijevanje da se ti rokovi odnose i na državljane treće zemlje kojima se u svrhu spajanja obitelji ili životnog partnerstva s hrvatskim državljaninom izdaje iskaznica. Ako to nije ispravno, molimo vas da, uz navođenje relevantnih odredbi EU zakonodavstva, navedete koji je EU propis relevantan u pogledu roka važenja iskaznice privremenog boravka državljana treće zemlje koji je u braku sa hrvatskim državljaninom, i koji je u kontinuitetu u statusu privremenog boravka po istoj osnovi. Nažalost u obrazloženju čl. 9., koji se odnosi na izmjene i dopune čl. 61. ZoS-a, nema informacija o EU zakonodavstvu. Ako imamo ispravan podatak, u ranijim verzijama ZoS-a je iskaznica važila pet godina. | Nije prihvaćen | Članak Nacrta kojim je izmijenjen članak 61. stavak 5. ne rezultira restriktivnijim pravilima, budući da se i po važećem Zakonu o strancima privremeni boravak u svrhu spajanja obitelji ili životnog partnerstva s hrvatskim državljaninom, odobravao s rokom važenja do dvije godine. Niti sadašnji Zakon, a niti Nacrt ne sprječava produženje privremenog boravka u svrhu spajanja obitelji. Nadalje, Zakonom o strancima niti ovim Nacrtom se ne provodi transponiranje Direktive 2004/38/EZ, koja se u hrvatsko zakonodavstvo preuzeta Zakonom o državljanima država članica Europskog gospodarskog prostora i članovima njihovih obitelji, kao niti provedba Uredbe 2019/1157. Oba propisa odnose se na državljane država članica Europskog gospodarskog prostora koji se koriste pravom na slobodu kretanja u drugu državu članicu i članove njihovih obitelji. Na članove obitelji hrvatskih državljana koji su statični (dakle kada je u pitanju interna situacija hrvatskih državljana koji žive u Republici Hrvatskoj i koji nisu koristili pravo na slobodu kretanja, a kojima se pridružuju članovi obitelji-državljani trećih zemalja u Republici Hrvatskoj) ne odnose se navedena dva propisa. Stoga je u tom slučaju relevantno nacionalno zakonodavstvo, a to je Zakon o strancima kao propis koji uređuje postupak i uvjete te rok važenja privremenog boravka članovima obitelji hrvatskih državljana, kao i rok važenja dozvole boravka. Pravila koja se primjenjuju su propisana u Glavi V. Zakona koja se općenito primjenjuju na reguliranje privremenog boravka državljana trećih zemalja, a kako bi se izbjegle pravne nesigurnosti te dvostruke procedure za državljane trećih zemalja. Ukazujemo da su Zakonom o strancima pravila za reguliranje privremenog boravka za članove obitelji ipak povoljnija od općih pravila za spajanje obitelji te se tako u postupku ne moraju dokazivati sredstva za uzdržavanje. |
| 192 | Love Carpe Diem d.o.o. | III.OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 8. | Prijedlog LCD-a: Predlažemo da se u čl. 58. st. 2. i st. 3. izbriše tekst iza riječi „podnijeti“ te se unese tekst koji bi glasio: „…ili prema mjestu namjeravanog boravka ili rada državljanina treće zemlje, ili prema sjedištu ili podružnici poslodavca.“. Obrazloženje: U okolnostima velikog broja zahtjeva za izdavanjem dozvola za privremeni boravak, odnosno značajno dužeg rješavanja zahtjeva, predloženim načinom bi se omogućilo podnošenje zahtjeva u mjestima gdje ne postoji pritisak velikog broja zahtjeva. Primjer: Čak je sam MUP zadnjim izmjenama i dopunama Zakona o osobnoj iskaznici, koje su već stupile na snagu, dao mogućnost podnošenja zahtjeva za izdavanje osobne u bilo kojoj PP/PU neovisno od mjesta prebivališta. Osnovna svrha tih izmjena je rasterećenje onih PP/PU u kojima se podnosi najviše zahtjeva, a na način da se zahtjevi mogu podnositi i manjim sredinama gdje ne postoji pritisak velikog broja zahtjeva. Takav pristup je sada moguć pošto su u primjenu uvedena odgovarajuća digitalna rješenja. | Nije prihvaćen | Iako članak 58. stavak 2. i 3. koji je izmijenjen Nacrtom uređuje nadležnu policijsku upravu odnosnu policijsku postaju za zaprimanje zahtjeva za odobrenje privremenog boravka državljanina treće zemlje kojem za ulazak u Republiku Hrvatsku nije potrebna viza, odnosno iznimke od tog pravila, specifično pravilo o podnošenju zahtjeva za izdavanje dozvole za boravak i rad propisano je člankom 90. stavkom 1. Zakona o strancima. Navedeni prijedlog da se zahtjevi podnose i prema podružnici poslodavca, neće dovesti do rasterećenja policijskih uprava, odnosno policijskih postaja, budući da i sada postoji zakonom propisana mogućnost podnošenja zahtjeva prema mjestu namjeravanog boravka ili rada državljanina treće zemlje; ili sjedištu poslodavca, nadležne policijske uprave odnosno postaje za rješavanje zahtjeva su one po mjestu boravišta, odnosno namjeravanog boravišta državljanina treće zemlje. |
| 193 | Love Carpe Diem d.o.o. | III.OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 6. | Prijedlog LCD-a: Predlaže se brisanje dijela teksta iza prvog zareza predloženog teksta; „…a nije mu potrebna viza za ulazak u Republiku Hrvatsku,…“ Umjesto izbrisanog teksta se predlaže unijeti slijedeći tekst: „uključujući državljana treće zemlje kojemu je isteklo važenje privremenog boravka u svrhu rada,…“ Obrazloženje: Najveći broj privremenih boravaka u RH je ostvaren u svrhu rada. Stoga je i najveći broj zahtjeva za izdavanje nove dozvole za boravak i rad, što ujedno znači i zahtjeva za produženje boravka. Slijed toga dolazi do situacija da ponekad PP/PU nisu u stanju unutar zakonskog roka riješiti pravovremeno podnesene zahtjeve, te državljanin treće države de jure postaje nezakoniti migrant, koji bi morao napustiti teritorij RH. Potrebno je aktualnim izmjenama i dopunama dokinuti sadašnju situaciju legalizirane nezakonitosti, kojom se onemogućava slobodno kretanje državljana trećih zemalja, kako u RH tako i izvan RH. To dokinuće sadašnje situacije treba biti za sve državljane trećih zemalja, bez obzira da li postoji obveza pribavljanja vize ili ne. Primjer: Premda se sadašnja situacija uvelike prešutno tolerira od policije, odnosno ne pokreću se postupci protiv državljana trećih zemalja koji su imali status u svrhu rada, imali smo slučaj pokretanja prekršajnog postupka, premda je svima bilo jasno da je državljanin treće zemlje ostao bez zakonski reguliranog statusa zbog sporosti administracije u rješavanju pravovremeno podnesenog zahtjeva. | Nije prihvaćen | Imajući u vidu članak 55. stavak 2. točku 2. Zakona o strancima, za planirani kratkotrajni boravak na području Republike Hrvatske do 90 dana, državljanin treće zemlje mora imati vizu, ako mu je viza potrebna na temelju Uredbe Vijeća (EZ) br. 539/2001, osim kad ima važeću dozvolu boravka. Budući da se u navedenoj situaciji, uređuje kratkotrajni boravak državljana trećih zemalja kojima je istekao privremeni boravak te nemaju važeću dozvolu boravka, omogućuje se nastavak boravka do 90 dana bez da napuste Republiku Hrvatsku. Nastavak boravka na opisani način moguće je samo za državljane trećih zemalja kojima nije potrebna viza, stoga prijedlog nije moguće prihvatiti. Ukazujemo da je člankom 92. Zakona o strancima, propisano da se zahtjev za produženje podnosi najkasnije 30 dana prije isteka važenja dozvole za boravak i rad. U praksi se na slučajeve produljenja primjenjivalo isto pravilo kao i kod produljenja privremenog boravka, te je državljanin treće zemlje mogao u tom slučaju boraviti u Republici Hrvatskoj do izvršnosti odluke o zahtjevu. Člankom Nacrta kojim se mijenja članak 92., sada je izričito propisano da u slučaju produljenja dozvole za boravak i rad za istog poslodavca i u istom zanimanju, državljanin treće zemlje može ostati i raditi u Republici Hrvatskoj do izvršnosti odluke o zahtjevu (ako je zahtjev za produljenje podnijet najkasnije 30 dana prije isteka dozvole za boravak i rad). Ako se ne radi o produljenju, državljanin treće zemlje za kojeg je podnesen zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad prije isteka važenja dozvole za boravak i rad ili privremenog boravka, može ostati u Republici Hrvatskoj do izvršnosti odluke o zahtjevu. U slučaju produljenja privremenog boravka, odnosno dozvole za boravak i rad ne radi se o kratkotrajnom boravku, pa se na njih ne odnosi članak 55. Zakona. |
| 194 | Love Carpe Diem d.o.o. | III.OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 5. | Prijedlog LCD-a: U čl. 54. se predlaže novi stavak - st. 2. - koji bi glasio: „Pri odobravanju zahtjeva za dugotrajno boravište i zahtjeva za stalnim boravkom, osim znanja hrvatskog jezika i latiničnog pisma, u obzir će se uzeti stupanj povezanosti sa hrvatskim društvom.“ Obrazloženje: ZoS mora biti jedan od ključnih alata za uključenje stranaca i državljana trećih zemalja u hrvatsko društvo. Ta povezanost mora biti stvarna, što se u suvremenim uvjetima ne osigurava samo znanjem hrvatskog jezika i latiničnog pisma. Primjereno integrirane osobe postaju kontributivni hrvatski građani, te stoga nisu sklone zloupotrebi prava iz socijalnog područja. To navodimo jer se uspješnom integracijom izbjegavaju situacije zloupotrebi prava iz socijalnog područja i transferiranje tih sredstava u države podrijetla državljana trećih zemalja. Kao stvarna veza mora biti priznat brak sa hrvatskim državljaninom, dugogodišnji boravak u RH, zajednička djeca, hrvatsko državljanstvo djece, njihov boravak i obrazovanje u RH. U tom pravcu ide razvoj koncepta građanina EU, koji se najjasnije iskazuje u Direktivi 2004/38/EZ Europskog parlamenta i vijeća o pravu građana Unije i članova njihovih obitelji na slobodno kretanje i boravište na području države članice. | Nije prihvaćen | Uvjeti za odobrenje dugotrajnog boravišta i stalnog boravka, propisani člankom 153. Zakona o strancima, odnosno člankom 157. nisu bili predmet izmjena i dopuna Zakona. Naime, za odobrenje dugotrajnog boravišta državljaninu treće zemlje, koji status je uređen i transponiran u hrvatsko nacionalno zakonodavstvo sukladno Direktivi 2003/ 109/EZ o statusu državljana trećih zemalja s dugotrajnim boravkom, kao uvjet za odobrenje propisan je boravak u Republici Hrvatskoj neprekidno 5 godina te integracijski uvjet poznavanja hrvatskog jezika i latiničnog pisma. Uvjetom da osoba ima kontinuirani boravak od 5 godina u Republici Hrvatskoj i ispunjavanjem integracijskog uvjeta poznavanja hrvatskog jezika i latiničnog pisma, osigurava se da osoba ima određeni stupanj povezanosti s Republikom Hrvatskom te da se trajno nastanila, kao i da je integracija u visokom stadiju (uvjet poznavanja hrvatskog jezika i latiničnog pisma, kao ključne odrednice i svakodnevne komunikacije, ima izuzetno bitan značaj i dokaz je procesa integracije). Budući da su dopušteni statusi trajnije naravi u okviru nacionalnog prava, Zakonom o strancima uređen je i isključivo nacionalni status trajnije naravi „stalni boravak“, za točno određene kategorije državljana trećih zemalja (npr. članovi obitelji hrvatskih državljana nakon 4 godine boravka u Republici Hrvatskoj, hrvatski iseljenici nakon 3 godine boravka u Republici Hrvatskoj), sa posebnostima i uvjetima koje je propisano isključivo nacionalnim zakonodavstvom. Pretpostavka je da navedena kategorija osoba kojoj se može odobriti stalni boravak, a osobito članovi obitelji hrvatskih državljana, te hrvatski iseljenici (koji imaju identitetsku poveznicu s hrvatskim narodom i Republikom Hrvatskom), imaju neraskidivu poveznicu s hrvatskim društvom. Tako oba koncepta trajnijeg boravka (status „dugotrajnog boravišta“ i status „dugotrajnog boravka“) već sada uzimaju u obzir stupanj povezanosti sa hrvatskim društvom, bilo propisivanjem uvjeta godina neprekidnog boravka i integracijskog uvjeta, odnosno uzimajući u obzir činjenicu da se radi o članovima obitelji hrvatskih državljana ili hrvatskim iseljenicima. |
| 195 | TEO GILJEVIĆ | III.OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 64. | Predlaže se stavak 1. izmjeniti na način da se produlji rok za prijavu boravišta i adrese stanovanja te promjenu boravišta i adrese stanovanja te da se umjesto tri radna dana propiše 5 radnih dana od ulaska u Republiku Hrvatsku odnosno od dana promjene boravišta ili adrese stanovanja. | Nije prihvaćen | Predloženo produženje rokova nije ničim obrazloženo. Ukoliko zadnji dan roka pada na neradni dan, prijava će se izvršiti prvi radni dan. |
| 196 | TEO GILJEVIĆ | III.OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 10. | Predlaže se produljiti navedeni rok na 15 radnih dana od dana saznanja o nastupu okolnosti obzirom da je rok nedovoljan za državljane trećih zemalja koji u pravilu ne razumiju hrvatski jezik te se u pravilu otežano snalaze u razumijevanju i ispunjavanju svojih administrativnih obveza. Uz to rok bi trebao započeti od kad državljanin treće zemlje za takvu okolnost sazna. | Nije prihvaćen | U većini slučajeva, riječ je o objektivnim okolnostima, kao što je prestanak braka ili studiranja, ili prestanak ugovora o radu, a ne o činjenicama koje su nepredvidive ili nepoznate. Stoga je rok od 5 dana ocijenjen dostatnim za dostavu obavijesti nadležnom tijelu, a s obzirom na mogućnosti dostave podnesaka sukladno Zakonu o općem upravnom postupku (poštom, elektroničkim putem…). Nacrtom Zakona sada će se precizirati da se radi o 5 radnih dana |
| 197 | Love Carpe Diem d.o.o. | MINISTARSTVO UNUTARNJIH POSLOVA, II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE TREBAJU UREDITI ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI | Prijedlog LCD-a (Love Carpe Diem d.o.o.): U članku 36. sadašnjeg ZoS-a predlaže se novi stavak - st. 4. - koji bi glasio: „Iznimno, u slučaju podnošenja zahtjeva za izdavanje dugotrajne vize u svrhu rada, kada je državljaninu treće države već bila izdana dugotrajna viza u svrhu rada u proteklih 24 mjeseca, kao mišljenje iz stavka 3. može se koristiti mišljenje koje je zatraženo u postupku izdavanja dozvole za boravak i rad.“ Obrazloženje: Namjera je izbjeći da se u ograničenom broju slučajeva radnika trećih zemalja koji su tzv. povratnici provode duple provjere u istom produženom postupku (postupku u nadležnosti MUP-a i zatim postupku u nadležnosti MVEP-a). Time bi se izbjeglo nepotrebno upravno opterećenje i značajno ubrzao postupak. Primjer: Sadašnju situaciju obilježava sporost postupka, kojeg obilježavaju opetovane sigurnosne provjere. Stoga smo stava da je nužno pojednostavljenje, posebno ako se sustavni nedostaci ne mogu riješiti u kraćem roku. Ti nedostaci ne smiju biti ograničavajući čimbenik poslovanju poduzeća. Prijedlog LCD-a: U članku 36. se predlaže nadopuna st. 6., s tekstom koji bi glasio: „…te se taj rok može iznimno produžiti do najviše 45 dana, ako za to postoje razlozi iz stavka 3.“. Obrazloženje: Nadopunom bi se izbjegla sadašnja situacija da vizni postupak redovito traje 45 dana, a u izrazito velikom broju slučajeva i duže. Sasvim je jasno da se ne radi o nikakvim „opravdanim razlozima“, nego o nedovoljnim administrativnim sposobnostima ministarstava koja sudjeluju u viznom postupku. Sadašnji rok od 45 dana se ne bi smio koristiti za opravdanje tog stanja. Primjer: Nakon travnja 2023. postupci za izdavanje D viza u svrhu zapošljavanja su u Veleposlanstvu RH u Indoneziji, Veleposlanstvu RH u Indiji i Veleposlanstvu RH u Egiptu su na redovitoj osnovi trajali 60 dana i duže. Zbog takve sporosti, koja dovodi u pitanje svaki smisao postupka, su vjerujemo neki poslodavci odbijali preuzeti državljane trećih zemalja u Zračnoj luci "Dr. Franjo Tuđman". Poslodavac radi na tržištu, pa stoga ne može preuzeti neprihvatljivi i dodatni trošak koji nastaje uslijed neučinkovitosti državne uprave. | Nije prihvaćen | Obzirom da se zahtjevi za izdavanje dozvola za boravak i rad podnose elektroničkim putem, da niti jedno tijelo državne uprave u tom postupku nema neposrednog kontakta s državljanima trećih zemalja a u ovom slučaju se odnosi na državljane zemalja visokog migracijskog rizika te u većini slučajeva niti sami poslodavci nemaju neposredni kontakt kod selekcijskog postupka ocjenjujemo da potrebno prije izdavanja dugotrajne vize zatražiti mišljenje MUP-a, pa i SOA-e. S tim u vezi, tijekom razdoblja provedbe Zakona o strancima za izdavanje dugotrajne vize D, uočeno je da državljani trećih zemalja dostavljaju krivotvorene isprave, u tom postupku se dođe do saznanja da namjera te osobe nije rad u Republici Hrvatskoj već ishođenje dozvole radi sekundarnih migracija u druge države članice. Također, određeni broj poslodavaca odustaje od zapošljavanja tih državljana trećih zemalja nakon izdavanja dozvole za boravak i rad, pa i na samom ulasku tih stranaca u RH itd. Nejasan je prijedlog s obzirom na pravni učinak koji bi se trebao postići. Člankom 36. stavkom 1. Zakona o strancima utvrđuje se kako dugotrajnu vizu izdaje diplomatska misija odnosno konzularni ured (DM/KU) Republike Hrvatske, stavkom 2. se utvrđuje obveza DM/KU da prije izdavanja dugotrajne vize zatraži prethodnu suglasnost ministarstva nadležnog za vanjske poslove, dok se stavkom 3. istoga članka propisuje kako je prije davanja suglasnosti iz stavka 2. članka 36. MVEP dužno zatražiti mišljenja MUP-a i SOAe koja su obvezujuća. Navedenim odredbama se utvrđuje obveza da se u svim slučajevima podnošenja zahtjeva za izdavanje dugotrajne vize ima provesti postupak pribavljanja prethodne suglasnosti, odnosno mišljenja od strane nadležnih tijela Republike Hrvatske, te se ne utvrđuju „nikakvi razlozi iz stavka 3.“ kako se to navodi u samom komentaru. Člankom 37. uređuje se podnošenje zahtjeva za dugotrajnu vizu te je između ostaloga u stavku 6. istoga članka propisano kako se o zahtjevu za izdavanje dugotrajne vize koji je dopušten odlučuje u roku od 15 dana od dana podnošenja zahtjeva te se taj rok može produžiti do najviše 45 dana, ako za to postoje opravdani razlozi. Dakle, samim Zakonom je već utvrđen primarni rok od 15 dana za rješavanje podnesenog zahtjeva za dugotrajnu vizu. Postojeći rokovi komplementarni su i sa rokovima za rješavanje zahtjeva za schengensku vizu sukladno odredbama Uredbe (EZ) br. 810/2009 Europskoga parlamenta I Vijeća od 13. srpnja 2009. o uspostavi Zakonika Zajednice o vizama (Zakonik o vizama) (SL L 243, 15.9.2009.) i schengenske pravne stečevine. |
| 198 | TEO GILJEVIĆ | III.OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 3. | Predlaže se revidirati članak 35. i članak 36. Propisati mogućnost izdavanja vize članovima obitelji osobe pod međunarodnom zaštitu po dolasku u Republiku Hrvatsku uz predočenje važeće putne isprave, uvažavajući pritom mogućnost da se viza unese i u alternativne putne dokumente. Predlaže se u takvim slučajevima, uz priznavanje UNHCR-ove konvencijske putovnice za izbjeglice i konvencijske putovnice za osobe bez državljanstva, također priznati i hitne putne isprave koje izdaje Međunarodni odbor Crvenog križa (ICRC). Navedeno je u skladu s Komunikacijom Komisije Vijeću i Europskom parlamentu o smjernicama za primjenu Direktive 2003/86/EZ o pravu na spajanje obitelji. Smjernice navode da „ako je pristup putnim ispravama i vizama posebno težak ili opasan te bi stoga mogao biti neproporcionalan rizik ili praktična prepreka učinkovitom izvršenju prava na spajanje obitelji, države članice potiče se da razmotre posebnosti slučaja i okolnosti u zemlji podrijetla. U iznimnim okolnostima, na primjer u slučaju država u raspadu ili zemalja s visokim rizikom za unutarnju sigurnost, države članice potiče se da prihvaćaju hitne putne isprave koje izdaje Međunarodni odbor Crvenog križa (ICRC), da izdaju jednosmjerne propusnice laissez-passer ili da nude članovima obitelji mogućnost izdavanja vize po dolasku u državu članicu“. | Nije prihvaćen | Odgovor dan uz primjedbu HPC-a pod brojem 44. |
| 199 | Love Carpe Diem d.o.o. | III.OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 4. | Prijedlog LCD-a: U članku 37a se predlaže se novi stavak - st. 3. - koji bi glasio: „Za eventualne pritužbe na rad vanjskog pružatelja usluga je nadležno ministarstvo nadležno za vanjske poslove.“ Obrazloženje: Čl. 12. st. 1. određuje da je ministarstvo nadležno za vanjske poslove središnje tijelo nadležno za pitanje viza. To znači da MVEP potpisuje ugovore sa vanjskim pružateljima usluga, pa je stoga i nadležno za nadzor rada i rješavanje eventualnih teškoća, a ispred RH. Naime, vanjski pružatelj usluga je plaćen za obavljanje svojih usluga od RH, preko MVEP-a, a temeljem ugovora. Stoga MVEP treba biti unošenjem odgovarajuće odredbe izrijekom zadužen za primanje pritužbi podnositelja zahtjeva za izdavanje viza. Primjeri: Poslovnica VFS-a i Bankoku se u proteklih godinu dana u više navrata ponašala kao entitet nad kojim se ne provodi nikakva kontrola i koji nikome ne odgovara za svoj loš rad. Pritužbe podnositelja zahtjeva za izdavanje viza su kontrolni mehanizam koji bi MVEP trebao koristiti s blagonaklonošću. Nažalost, povodom pritužbi MVEP-u smo dobivali odgovore iz kojih se jasno može zaključiti da se nadležni misli baviti kvalitetom rada VFS-a, kao važnog čimbenika u viznom procesu. Prijedlog LCD-a: Predlaže se novi članak - čl. 37.b, koji bi imao naslov: „Suradnja sa akreditiranim posrednicima u postupku podnošenja zahtjeva za izdavanje dugotrajnih viza u svrhu rada“. Tekst novog članka bi glasio: „(1) U svrhu posredovanja u postupku podnošenja zahtjeva za izdavanje dugotrajnih viza u svrhu rada, kada se za tim ukaže potreba, može se uspostaviti suradnja ministarstva nadležnog za vanjske poslove odnosno DM/KU s komercijalnim posrednicima, osim kod uzimanja biometrijskih podataka. Takva suradnja zasniva se na prethodno provedenom postupku akreditacije. (2) Naplatu viznih pristojbi, razmatranje zahtjeva, moguće razgovore sa podnositeljima, odlučivanje o zahtjevima te tiskanje i unošenje naljepnica vize provodi isključivo nadležna DM/KU. (3) Akreditirani komercijalni posrednik nema pristup HVIS-u.” Obrazloženje: S obzirom na važnost specijaliziranih poduzeća za pribavljanje strane radne snage za potrebe hrvatske ekonomije, opravdano je proširiti sadašnje određenje komercijalnog posrednika na način da oni mogu obavljati poslove vezane uz podnošenje zahtjeva za izdavanje dugotrajne vize u svrhu rada. Naravno, ti posrednici bi bili isključeni iz dijela postupka te bi bili subjekt prethodnog akreditiranja. Na takav način bi se postupak za D vize podigao na viši nivo profesionalnosti, te time i ubrzao. Takav pristup bi bio u skladu sa čl. 4. Zakona o općem upravnom postupku, koji određuje da je stranka u postupku fizička ili pravna osoba na zahtjev koje je pokrenut postupak, protiv koje se vodi postupak ili koja radi zaštite svojih prava ili pravnih interesa ima pravo sudjelovati u postupku. Nadalje, Zakonik EU o vizama poznaje termin „komercijalnog posrednika“ za poslove izdavanja kratkotrajnih viza (čl. 2 st.1 toč. 11 – definicija komercijalnog posrednika). Nadalje, čl. 9. Pravilnika MVEP-a o vizama regulira suradnju s komercijalnim posrednicima. | Nije prihvaćen | Dostavljeni prijedlog ne doprinosi postizanju dodatne efikasnosti u rješavanju eventualnih pritužbi s obzirom kako je isto već sadržano, i to znatno detaljnije, u odredbama Pravilnika o vizama te aktualnom ugovoru koji je Ministarstvo vanjskih i europskih poslova sklopilo sa vanjskim pružateljem usluge. Vanjski pružatelj usluga ne naplaćuje svoje usluge Republici Hrvatskoj ili nadležnom DM/KU kako se navodi u komentaru, nego naplaćuje pruženu uslugu podnositelju zahtjeva za vizu kroz naplatu pristojbe za uslugu. Nadalje, člankom 37.a Zakona o strancima se propisuje mogućnost suradnje s vanjskim pružateljem usluga koji može sudjelovati u prikupljanju zahtjeva za izdavanje dugotrajne vize (i to kod svakog zahtjeva za dugotrajnu vizu kada je državljaninu treće zemlje odobren privremeni boravak u svrhe iz članka 57. Zakona o strancima odnosno izdana dozvola za boravak i rad i ako mu je za ulazak u Republiku Hrvatsku potrebna kratkotrajna viza), te prikupljati i biometrijske podatke od podnositelja zahtjeva za izdavanje dugotrajne vize, a sve sukladno odredbama Pravilnika o vizama kojim se između ostaloga propisuje i postupak i uvjeti izdavanja dugotrajne vize državljanima trećih zemalja, dok se člankom 8. stavkom 1. Pravilnika utvrđuje kako se suradnja s vanjskim pružateljem usluga zasniva na ugovoru koji mora udovoljavati uvjetima propisanim u Dodatku 7. Pravilnika. Dodatkom 7. Pravilnika utvrđuju se uvjeti i obveze koje mora zadovoljiti vanjski pružatelj usluge, a između ostaloga uključuju odredbe vezano uz obavljanje nadzora i izravnog pristupa ovlaštenom osoblju DM/KU prostorijama vanjskog pružatelja usluge, u svako doba i bez prethodne najave kao i izvješćivanja DM/KU bez odgode, o svakom kršenju sigurnosti ili pritužbi podnositelja zahtjeva glede zlouporabe ili neovlaštenog pristupa podacima te surađivati u pronalaženju rješenja i davanja žurnih odgovora na pritužbe podnositelja. Dodatno, vanjski pružatelj usluga obvezan je postupati u skladu s uputama DM/KU te je obvezan u potpunosti poštovati odredbe ugovora koji sadrži klauzulu o privremenoj obustavi ili okončanju, osobito u slučaju kršenja uspostavljenih pravila. Samim ugovorom utvrđeno je pravo ovlaštenog osoblja DM/KU pristupa bazi podataka, dokumentima i informacijskim sustavima vanjskog pružatelja usluga u bilo koje vrijeme. Nadalje, ovlašteni DM/KU ili Ministarstvo ima pravo pisanim putem zahtijevati da se procedure odgovarajuće izmijene ako se ne poštuju zahtjevi sadržani u Ugovoru, dok se vanjski pružatelj usluge sukladno odredbama ugovora obvezao kako će odmah obavijestiti nadležno Veleposlanstvo o svim nepravilnostima ili pritužbama podnositelja zahtjeva, kao i svim poduzetim mjerama za otklanjanje nepravilnosti ili rješavanje pritužbi. Završno, ističemo kako je rad vanjskih pružatelja usluga čije usluge posredovanja koriste sve države članice Schengenskog područja, predmetom dodatne evaluacije i kontrole Europske komisije, te stručnjaka drugih država članica. |
| 200 | HRVOJE PAVLOVIĆ | III.OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 30. | Poštovani, dajem svoj komentar na članak 30. - izmjena članka 100., stavak 2. koji sugerira da agencija i korisnik moraju ispunjavati uvjete iz članka 97. i 99. ovoga Zakona. Navedenom izmjenom se postavlja ograničenje na rad agencija za privremeno zapošljavanje državljana trećih zemalja koje predstavljaju sasvim novi oblik gospodarske aktivnosti. Ograničenje se odnosi na članak 29. - izmjene članka 99., stavak 9. i 10. koji propisuje omjer zaposlenih državljana RH (uklj. i EGP-a te Švicarske Konfederacije) na 8 % i 16 % ovisno o vrsti zanimanja. Navedenom izmjenom se onemogućuje nastavak rada agencija za privremeno zapošljavanje državljana trećih zemalja s obzirom da u poslovnoj praksi ne mogu ispunjavati navedene uvjete jer je njihova djelatnost zapošljavanje stranih radnika. Navedena izmjena će se nepovoljno odraziti na strukturu tržišta rada za što je dano obrazloženje u nastavku. Obrazloženje: 1) Navedenom izmjenom se postavlja ograničenje na gospodarsku djelatnost čiji statistički pokazatelji govore da ju nije potrebno ograničavati: Prema izvješću Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike ukupan broj agencijskih radnika iznosio je 17.157 u 2022. godini, dok je ukupan broj zaposlenih u Hrvatskoj iznosio u rujnu 1.621.308 (podatak Državnog zavoda za statistiku). Prema navedenom udio agencijskih radnika je samo 1.05 % što je daleko manje od prosjeka EU koji je iznosio 2.6 % u 2020. godini (sada je veći) ili Njemačke koji je iznosio 5.4 % u 2020. godini (sada je također veći). Od navedene brojke, samo 6 % je ustupljeno u inozemstvo. Od 17.157 agencijskih radnika, samo 5.105 radnika su bili strani radnici - pretežito državljani regionalnog područja zaposleni na sezonski rad u turizmu. Broj izdanih dozvola za boravak i rad je bio 124.121 u 2022. godini što ukazuje da je je udio agencijskih radnika bio samo 4.11 %. Što nam govore navedeni podaci? U Republici Hrvatskoj nije zastupljena praksa zapošljavanja preko agencija za zapošljavanje među domicilnim stanovništvom. U Republici Hrvatskoj je samo 4.11 % stranih radnika koji su zaposleni preko agencija za zapošljavanje. 2) Navedena izmjena zakona postavlja ograničenje na rad agencija za privremeno zapošljavanje državljana trećih zemalja čiju poslovnu aktivnost treba poticati, dok se ide u korist dosadašnjem procvatu agencija za posredovanje pri zapošljavanju koje uvoze strane radnike bez ikakve odgovornosti te stvaraju nered na tržištu rada te čiju bi poslovnu aktivnost trebalo ograničiti: Uloga agencije za privremeno zapošljavanje državljana trećih zemalja nije samo regrutacija i selekcija niti je obračun plaća niti je administrativni postupak dovođenja stranih radnika već pružanje cjelokupne skrbi za strane radnike. Ona uključuje pronalazak smještaja, organizaciju prehrane stranih radnika, organizaciju čišćenja i održavanja prostora u kojima isti borave, organizaciju zdravstvene skrbi, pomaganje pri procesu asimilacije u hrvatsko društvo - od upućivanja kako da se koristi javnim prijevozom do toga kakvu odjeću mora nositi tijekom zimskih mjeseci kako bi sačuvao zdravlje. Iako Zakon državljana treće zemlje tretira kao osobu koja odgovara sama za sebe, on niti isti poznaje niti razumije te mu je potreban profesionalan tim ljudi koji na određen profesionalan način postaje "skrbnik" tog radnika. Uz navedenu ulogu, agencija za privremeno zapošljavanje snosi odgovornost za stranog radnika u slučaju nezadovoljavanja na probnom roku ili poslovno uvjetovanog otkaza koji je često uzrokovan promjenom u kapacitetima poslodavca koji je radnika otkazao zbog dugog administrativnog postupka. Također, poslovna praksa je pokazala da pojedini strani radnici promjene nekoliko korisnika unutar 6 mjeseci da bi pronašli odgovarajuće radno mjesto. Radnici koji ostanu bez posla, a dovedeni su preko agencije za posredovanje pri zapošljavanju u navedenoj situaciji ostaju na ulici dok agencije za privremeno zapošljavanje snose odgovornost zbrinuti tog radnika kod novog korisnika. Valja istaknuti kako agencija za privremeno zapošljavanje ne može izbjeći odgovornost za tog radnika jer će u budućnosti mehanizmi koje provode MVEP, SOA i MUP spriječiti istu da dovodi nove državljane trećih zemalja, stoga je istoj u interesu da ima visoku stopu uspješnosti plasmana državljana trećih zemalja kod korisnika te da uspješno zadrži stranog radnika na radnom mjestu, prvenstveno poštujući tržišna kretanja vezana uz primitak radnika. S obzirom na potrebe gospodarstva i trendove koje očekujemo u budućnosti, u nacionalnom je interesu da broj agencija za privremeno zapošljavanje bude veći, dok broj posrednika bude manji. Trenutni pokazatelji govore da se agencije odlučuju uglavnom za posredovanje pri zapošljavanju jer porast broja agencija i izdanih dozvola za boravak i rad nije popraćen brojem ustupljenih radnika. Razlog tomu je vrlo jednostavan, privremeno zapošljavanje je izuzetno odgovorna i složena poslovna aktivnost kojom se ne može baviti netko tko nema dovoljno znanja i kompetencija. Najveći korisnici ustupljenih državljana trećih zemalja su upravo veliki poduzetnici - koji imaju prevelike sustave da bi se efikasno brinuli o stranim radnicima. Navedene izmjene zakona će prvenstveno ugroziti njihove postojeće planove zapošljavanja državljana trećih zemalja koje se pripremaju i godinu dana unaprijed u suradnji sa agencijama za privremeno zapošljavanje. Na što želimo ukazati navedenim tvrdnjama? Potrebno je poticati privremeno zapošljavanje, a ograničavati posredovanje pri zapošljavanju državljana trećih zemalja. Navedena izmjena Zakona nije donesena uzimanjem u obzir stvarne situacije na tržištu rada niti statističkih podataka već pokušajem ograničavanja neozbiljnih poduzetnika koji daje potpuno drugačiji efekt: ograničavaju se ozbiljni poslodavci, a uklanjaju se ograničenja neozbiljnim poduzetnicima. 3) Navedena izmjena će imati negativan efekt na iseljavanje domicilnog stanovništva i prava hrvatskog stanovništva: Hrvati ne žele raditi preko agencija za zapošljavanje ako na isto nisu primorani. Ono što je vrlo česta uloga agencija za privremeno zapošljavanje hrvatskih državljana jest administriranje - zapošljavanje radnika koje je pronašao sam poslodavac kako bi isti skinuo zakonsku odgovornost sa sebe. Navedena izmjena zakona će primorati agencije za privremeno zapošljavanje državljana trećih zemalja da vrše istu uslugu, rušeći cijene usluga na tržištu kako bi mogle nastaviti nesmetano obavljati svoju gospodarsku aktivnost. To će kao rezultat imati povećanje broja Hrvata u agencijskom radu na radnim mjestima gdje to nije potrebno čime će se uskratiti njihova prava koja bi dobili direktnim zaposlenjem i ugroziti poslovanje agencija koje su se specijalizirale za navedenu djelatnost. S obzirom da interes hrvatskih državljana za rad preko agencije za zapošljavanje u Republici Hrvatskoj ne postoji, agencije će se okrenuti zapošljavanju Hrvata s namjerom izaslanja u inozemstvo - što će rezultirati s povećanjem ulaganja u pronalazak atraktivnih inozemnih poslodavaca i oglašavanje inozemnih poslova. Povećanje ponude ili razvoj same kvalitete ponude vrlo često rezultira povećanjem potražnje, stoga Zakonodavac mora imati na umu da njegove nepromišljene izmjene Zakona mogu imati suprotan učinak od onoga koji želi postići. Koje su potencijalne posljedice izmjena Zakona na kretanja domaćeg stanovništva na tržištu rada? Agencije za zapošljavanje državljana trećih zemalja će uništiti poslovanje agencija za zapošljavanje hrvatskih državljana puno nižim cijenama prema poslodavcima - to je neizbježan efekt jer uvijek manji sustav lakše odgovara na tržišne promjene od velikog sustava. Povećati će se broj ustupljenih hrvatskih državljana te će se onemogućiti ostvarenje isključivo njihovih prava jer će se povećati broj agencija koje će vršiti navedenu uslugu - trenutno nema dovoljno agencija koje se time žele baviti, a puno je poslodavaca koji žele takvu uslugu. Navedene izmjene uzrokovati će potencijalno iseljavanje domaćeg stanovništva koje se možda nikada neće vratiti - jedna profesionalna agencija će uvijek lakše pronaći dobrog poslodavca u inozemstvu od samog radnika. Agencija nije korisnik agencijskih radnika već isključivo poslodavac koji se koristi njihovim radom, agenciju čini 2-4 % administrativnog, operativnog, HR i financijskog osoblja koji upravljaju cjelokupnim poslovanjem stoga bi se za istog trebala izvršiti provjera, a ne za agenciju. Privremeno zapošljavanje Hrvata i stranaca su dvije potpuno različite poslovne aktivnosti sa potpuno različitim poslovnim procesima te je potrebno uzeti u obzir mišljenje iz poslovne prakse. Prijedlog dopune zakona: isključiti u članku 100. obvezu agencije da ispunjava uvjete iz članka 99. stavak 9. i 10. koji se odnose na obvezujući omjer domaćih i stranih radnika. | Nije prihvaćen | Vezano uz rad agencija, potrebno je jasno uočiti da jedne obavljaju samo poslove posredovanja, dok druge imaju ulogu poslodavca te stoga im ni zadaće ni odgovornosti nisu iste. Agencije za posredovanje pri zapošljavanju mogu isključivo posredovati pri zapošljavanju stranih radnika te nisu ovlaštene podnijeti zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad. Navedeni zahtjev podnosi poslodavac i on mora ispunjavati sve zakonom propisane uvjete, a agencija je samo posrednik. Međutim, kada je riječ o privremenom zapošljavanju, agencija je poslodavac koji ustupa radnika korisniku za privremeno obavljanje poslova. Ako se ustupa strani radnik, i agencija za privremeno zapošljavanje (kao poslodavac) i korisnik kojem agencija ustupa svog radnika moraju ispunjavati zakonom propisane uvjete. Napominjemo, sve uvjete koje mora ispunjavati poslodavac za zapošljavanje stranih radnika, mora ispunjavati i agencija za privremeno zapošljavanje te korisnik kojem se ustupaju strani radnici. Nadzor nad radom agencija za posredovanje pri zapošljavanju te za privremeno zapošljavanje provodi Državni inspektorat -Inspekcija rada. Stoga je nesporno da agencija za privremeno zapošljavanje jer je poslodavac mora ispunjavati sve propisane uvjete za zapošljavanje stranaca, pa i uvjet omjera broja zaposlenih i domaćih stranih radnika, kao i svaki drugi poslodavac. |
| 201 | DAMIR BIJELIĆ | III.OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 30. | U stavku (2) treća alineja isključuje mogućnost rada stranaca kod korisnika (čitaj: poslodavaca) koji ne ispunjavaju uvjete iz članka 99. Zakona. To znači da bi, prema odredbama predloženih izmjena, poslodavci koji posluju sezonski, te ne ispunjavaju uvjet prometa od najmanje 10.000 EUR/mjesečno, odnosno koji nemaju zaposlenog hrvatskog državljana u stalnom radnom odnosu na puno radno vrijeme, bili onemogućeni sklopiti s Agencijom ugovor u korištenju rada stranaca, a što je prema odredbama trenutno važećeg Zakona moguće. Mišljenja sam da će, ukoliko se ova odredba usvoji u predloženom obliku, mnogi segmenti poslovanja u djelatnosti ugostiteljstva i turizma (restorani, kafići, iznajmljivanje plažnih rekvizita i sl.) koji su kako je poznato sezonskog karaktera, biti dovedeni u pitanje jer neće imati tko raditi. | Nije prihvaćen | Prema važećem Zakonu, i agencija za privremeno zapošljavanje kao poslodavac i korisnik kojem se radnik ustupa, moraju ispunjavati sve zakonom propisane uvjete. Drugim riječima, uvjete koje mora ispunjavati agencija (poslodavac) za zapošljavanje stranaca, mora ispunjavati i korisnik. Obveza ispunjavanja propisanih uvjeta za zapošljavanje stranaca (između ostalog i prometa i da ima najmanje zaposlenog jednog istog radnika RH/EU) ostaje i nadalje obveza i agencije i korisnika. |
| 202 | Tomislav Filjak | III.OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 74. | Predlažem ovaj prijedlog izmjene obrisati i zadržati obvezu donošenja imigracijske politike. Ukoliko se obveza bar nekakve imigracijske politike ukine na djelu je potpuna stihija u useljavanju nekvalificirane, najjeftinije i pokorne radne snage. Budući da je iz izjave g. Ničena jasno da je na imigracijskoj politici rađeno, znači li ovaj odustanak kako je izabrana linija manjeg otpora, neka stvari idu kako idu, a odredbe ćemo prilagoditi na, kako DT Katić kaže, dobrobit ''naših poslodavaca''. Naravno, razumno je da se razmotri nositelja izrade te politike i logično bi bilo da to bude ured zadužen za demografiju. Izgovor da će sveobuhvatna migracijska politika biti temeljena na Strategiji demografske revitalizacije Republike Hrvatske do 2031. godine je samo izgovor i zato što je to odlaganje u neodređenu budućnost, a kad se i uz sve muke i izrodi nešto, samo će moći ustanoviti kako je MUP u suradnji s Hrvatskim zavodom za zapošljavanje po ovom Zakonu već uvezao nekoliko stotina tisuća radnika iz Nepala, Indije i s Filipina s članovima užih obitelji i iselio vidjet ćemo koliko hrvatskih građana. Takvo postupanje stvara neuravnoteženo društvo s usporednim zajednicama i s mnogobrojnim nama novim problemima u svakodnevnom funkcioniranju. Premda su objavljeni podatci nepouzdani, jasno je kako stranih radnika ima 3-6 % ukupnog stanovništva ili 6-11% svih zaposlenih. No treba pogledati i udjel u dobnim skupinama te kako se čini da su strani radnici uglavnom muškarci u 20-im godinama, a po popisu stanovništva 2021. u RH ima 216.000 mladića u toj dobi, ispada da je broj stranih radnika od polovice do broja koji je jednak broju njihovih vršnjaka koji žive u RH. Dakle stvaramo skupinu useljenika koja je kad se uspoređuje po dobi po redu brojnosti već jednaka domaćem stanovništvu, a daljnjim takvim postupanjem taj broj će se proširiti. Dakle, nije važan samo ukupan broj koji ne mora izgledati pretjeran, već i činjenica da uvozimo uglavnom mlade u uskom dobnom rasponu, koji su već činjenicom da se sele probrani unutar ishodišnog stanovništva, dolaze iz siromašnijih slojeva vlastitog društva i u načelu imaju prosječno više djece no Hrvati. Zbog tog učinka mladosti, odabira pri iseljavanju i veće plodnosti već u sljedećem naraštaju u udjelima djece mogu nastupiti dramatične promjene koje potpuno mijenjaju strukturu hrvatskog stanovništva i kraj svih demografskih strategija to bi mogla biti jedina zamjetljiva demografska promjena. Istodobno mladi Hrvati se iseljavaju što te promjene još ubrzava. Ovo su promjene koje bi inače zasluživale referendum, no nužna je bar nekakva uobličena politika makar da prati što se događa sa strukturom stanovništva i izvješćuje o tomu, a ne da svi uključeni imaju alibi neupućenosti i nenadležnosti, dok nam se ne pojave problemi veći no u Švedskoj ili Francuskoj. Ako je u prošloj godini izdano preko 170.000 radnih dozvola, a početkom ove imamo 60% povećanja u odnosu na prošlu godinu, kako biste vi nazvali brisanje bilo kakve obveze planiranja u postupanju? | Nije prihvaćen | Strategija demografske revitalizacije Republike Hrvatske do 2033. godine, koju je donio Hrvatski sabor na sjednici 14. ožujka 2024. godine, šireg je obuhvata i pokriva pitanja koja su ključna za budući razvoj Republike Hrvatske. Dokument koji se odnosi na relevantne politike useljavanja planira se donijeti unutar Strateškog cilja 2. Uravnotežena mobilnost stanovništva, Ključno područje intervencije 2.2. Mobilnost stanovništva, u formatu Nacionalnog plana migracije RH. |
| 203 | Tomislav Filjak | III.OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 35. | Ako je državljanin treće zemlje prijavljen kao nezaposlen naravno da je spreman prihvatiti nižu plaću i lošije radne uvjete čak i od onih koje je početno imao. Prema dosadašnjim iskustvima s etičnošću onih koji zapošljavaju i smještaju strane radnike, očitim izrabljivanjem stranaca i uočenom lakom pronalaženju načina za izigravanje sustava, moguće je očekivati različite zloporabe, primjerice ciklično i dogovorno ciljano povremeno otpuštanje stranih radnika kako bi ih povremeno tjerali na rad na crno ili omogućili međusobnu ''razmjenu'' radnika pri čemu će radnici biti prisiljeni na lošiju plaću i lošije uvjete rada. Time osim što postaje dodatno izrabljivan strani radnik na HZZZ konkurira domaćim radnicima. Samo ako će morati platiti povratak stranog radnika doma ili imati druge troškove zbog otpuštanja stranca, poslodavac neće izmišljati neke oblike ''ušteda'' i rada u sivoj zoni tijekom ''nezaposlenosti''. Predlažem stoga ovaj prijedlog izmjena izbrisati. | Nije prihvaćen | Sadašnje zakonodavno uređenje rada državljana trećih zemalja koji imaju izdane dozvole za boravak i rad sukladno članku 97. Zakona o strancima, uopće ne dozvoljava vrijeme nezaposlenosti, već bi se po saznanju o prestanku ugovora o radu (obveza javljanja je na strani i poslodavca i državljanina treće zemlje) pokretao postupak prestanka važenja dozvole za boravak i rad. Člankom Nacrta kojim je dodan novi članak 103.a Zakona, omogućava se stranim radnicima da nakon prestanka radnog odnosa određeno vrijeme nezaposlenosti u kojem im neće biti ukinuta važeća dozvola za boravak i rad. Navedeno je propisano upravo radi zaštite prava stranih radnika kako bi im se omogućilo određeno vrijeme u kojem mogu boraviti na teritoriju RH bez ukidanja važeće dozvole za boravak i rad, i tražiti novo zaposlenje. |
| 204 | Tomislav Filjak | III.OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 31. | Kao i cijeli ovaj sustav i ove odredbe su nedorečene i podložne tumačenju koje će ići u smjeru liberalizacije useljavanja. Trebalo bi pojasniti u kojem roku je moguće podnijeti propisani broj zahtjeva za stranim radnicima. Inače, kako god se tumači i ove su odredbe stvorene za istiskivanje domaćih i zapošljavanje stranih radnika, jer ovako domaće radnike poslodavac ne treba uopće zapošljavati već samo gomila strance dok oni ne dođu na 92%, a u međuvremenu će MUP onim prvozaposlenim strancima već podijeliti državljanstvo, pa tako su svi problemi poslodavca s domaćim radnicima riješeni. Čitajući ono što piše u ovom članku, netko tko ima 50 ''domaćih radnika'' može svaki sljedeći dan podnositi po 50 novih zahtjeva za zapošljavanje državljana trećih zemalja do 575 stranaca, a s 250 ''domaćih radnika'' do 2875 radnika iz trećih zemalja, a onaj s 251 ''domaćim radnikom'' neograničen broj radnika iz trećih zemalja. Čime se može baviti i na kojoj tehnološkoj razini poduzeće koje od 625 zaposlenih ima 575 niskokvalificiranih stranaca koji hrvatski niti čitaju niti pišu, a možda ga malo natucaju. Stoga je jednostavnije rješenje kako stranih radnika može biti isti ili manji broj od ''domaćih'', a da se u jednoj godini može podnijeti zahtjev za zapošljavanje državljana trećih zemalja do 20% od broja stalno zaposlenih radnika. | Nije prihvaćen | Intencija predmetne odredbe je ograničiti broj zahtjeva za dozvolu za boravak i rad kod onih poslodavaca na koje se ne primjenjuje omjer broja zaposlenih domaćih i stranih radnika. Radi se dakle, o poslodavcima koji zapošljavaju isključivo hrvatske državljane te se iz tog razloga na njih ne može primijeniti omjer, ali se može primijeniti ograničenje broja zahtjeva za dozvolu za boravak i rad. Ovime je definirano razdoblje, a odnosi se na razdoblje do zapošljavanja prvog stranca kada u primjenu dolazi omjer broja domaćih i stranih radnika. |
| 205 | Tomislav Filjak | III.OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 29. | Sustav s testom tržišta rada u kojem HZZZ daje pozitivno mišljenje na 90% zahtjeva i poslodavci mogu imati zaposlenih preko 90% stranaca iz trećih zemalja je prešao u apsurd u kojem neki ''poslodavci'' ustvari osnivaju tvrtke prikladne samo za stranu najjeftiniju slabo kvalificiranu radnu snagu. Stoga cijeli sustav treba napustiti i vratiti na prethodni s kvotama radnih dozvola, a broj stranih radnika u tvrtkama bitnije ograničiti. Alternativni prijedlog: Ukoliko smo dio jedinstvenog tržišta rada s EU, prije razmatranja zapošljavanja državljana trećih zemalja HZZZ bi trebao provesti i test tržišta rada u EU. Stoga predlažem kako treba uvesti test tržišta rada u prvom stupnju u RH, u drugom u EU, a tek zatim razmatrati treće zemlje. Iz suprotnog kuta gledano prijedlog o udjelima stranih radnika znači da poslodavac može imati 92% ili 84% zaposlenih državljana trećih zemalja. Po čemu je to onda hrvatski poslodavac i kakvim se poslom bavi ako u Hrvatskoj između 100.000 do 120.000 nezaposlenih i u EU s preko 10 milijuna nezaposlenih ne može naći nikoga da mu radi? Logičnije bi bilo da onda osnuje tvrtku u trećoj zemlji i tamo otvori pogon ili u Hrvatskoj radi s izaslanim radnicima. A ako je tvrtka hrvatska, udjeli domaćih radnika bi morali biti znatno viši, bar 1/2 te predlažem da udjel domaćih radnika mora biti najmanje 50%. S predloženim postotcima stranaca od 92% i 84% stimulira se stvaranje niskotehnoloških radnointezivnih tvrtki čiji su zaposlenici iskorištavani preko svake mjere, žive u vrlo lošim uvjetima i u vrlo dogledno vrijeme su veći socijalni trošak no gospodarska ili bilo kakva dobit. | Nije prihvaćen | Test tržišta rada osigurava zaštitu domaćih radnika jer se prvo provjerava stanje na domaćem tržištu rada te ukoliko se potrebe poslodavca ne mogu namiriti s domaćeg tržišta rada, dopušta se zapošljavanje stranaca. Kako bi nadomjestili nedostatak domaće radne snage sa stranim radnicima, ovim izmjenama i dopunama Zakona predlažu se dodatni mehanizmi koji će osigurati domaćem tržištu rada kvalificirane strane radnike i zadovoljiti potrebe onih poslodavaca kojima su radnici nužni za obavljanje djelatnosti u Republici Hrvatskoj. U tom smislu, uz obvezu poslodavca prema kojoj je dužan priložiti dokaz o kompetencijama stranca koji se zapošljava u deficitarnom zanimanju, uvodi se i omjer broja domaćih i stranih radnika u deficitarnim zanimanjima. Također, uz važeće uvjete, propisani su dodatni uvjeti koje mora ispunjavati poslodavac koji namjerava zapošljavati stranca. |
| 206 | Tomislav Filjak | III.OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 25. | U stavku 1. kod riječi ''…poslodavac ili državljanin treće zemlje dužan je…'', predlažem riječ ''ili'' zamijeniti s ''i''. Ako je dužan jedan ili drugi, ne mora niti jedan. | Nije prihvaćen | S obzirom na odredbe važećeg Zakona o strancima koji je propisivao obvezu i poslodavca i državljanina treće zemlje da obavijeste policijsku upravu odnosno postaju o prestanku ugovora o radu ili prestanka drugih uvjeta na temelju kojih je izdana dozvola za boravak i rad, navedena alternativna obveza propisana je u cilju smanjenja administrativnog opterećenja; te s obzirom na prirodu uvjeta temeljem kojih je izdana dozvola za boravak i rad. |
| 207 | ČEDOMIR TATALOVIĆ | MINISTARSTVO UNUTARNJIH POSLOVA | Sama direktiva EU zbog koje mijenjamo zakon spominje smanjivanje administrativnih opterećenja za trgovačka društva i ostvarivanja boljeg usklađivanja ponude na tržištu rada i potražnje za radnom snagom, međutim, čitajući sam prijedlog Zakona, stječemo dojam da se sve dodatno vrlo komplicira te da nema šanse da se držimo zakona kao pijan plota pa da sve normalno funkcionira. Direktiva ima 33 članka, a sam Zakon o strancima oko 260 članaka, predlaže se čak 88 izmjena. Očekuje se da Zakon u potpunosti poštuju kako trgovačka društva, tako i eventualni strani radnici, što je u praksi nemoguće. Postoje i brojne nelogičnosti, ovako na prvi pogled. Pa se tako npr. traži od poslodavca da nije prekršajno kažnjavan ukoliko želi zaposliti stranca. Taj uvjet se ne traži ako se zapošljava domaći radnik. Nemoguće je naći veće trgovačko društvo koje nema u evidenciji sankcija vezanih uz radne odnose i druge prekršaje. Traži se od potencijalnog radnika da dostavi da nije pravomoćno kazneno odgovarao u matičnoj zemlji, tj. zemlji gdje je boravio određeno vrijeme, a da nije sigurno ima li ta zemlja uopće pravni sustav koji sadrži takovu evidenciju. Dobar dio tih ljudi dolazi iz razorenih zemalja u kojima neke institucije jednostavno ne funkcioniraju. Govori se o kvalifikacijama radnika, uvjeti koje valja priznati, ali se nigdje ne spominje poznavanje jezika, te upućenost u sigurnost na radu. Kako npr. upozoriti na propise sigurnosti na radu čovjeka koji je u školi učio posve drukčije pismo (da o jeziku i ne govorim) da ne tura prste tamo gdje bi mogao ostati bez njih? Člankom 6 se spominje pravilnik koji regulira boravak stranih radnika. Tu je navedeno da se jednom radniku mora osigurati 14 kvadrata prostora? Znači, u jednom 6-metarskom kontejneru (sad radnici imaju kontejnere, ne barake) bi trebao živjeti jedan čovjek? Teško za vjerovati, naročito ako se sjećamo radničkih baraka građenih sedamdesetih prošlog stoljeća i tadašnjeg smještaja. I još se navodi da poslodavac može strancu naplatiti 30% od plaće za boravak u tom prostoru. Kako je u obavezi dati 1,5% bruto prosječne plaće u RH, to bi značilo da ima pravo naplatiti nekih tristotinjak eura za smještaj. Jel to sa komunalijama ili bez, to ne znamo. Nekako mi se čini da to neće svakako biti manje od te cifre, ali na tv-u već vidimo da su radnici smješteni u prilično skromnim uvjetima, kreveti na kat, više ljudi od jednog na 14 kvadrata, a ne odgovara nitko. Također se ne spominje bujanje, tj bolje rečeno - divljanje brojnih agencija za zapošljavanje stranih radnika. Oni se čak međusobno sukobljavaju oko terena, polja djelovanja poput slučaja u Karlovcu: https://radio-mreznica.hr/brazilcu-u-karlovcu-prijetila-dvojica-stranaca-u-igri-su-bili-i-nozevi-spasio-se-bijegom-u-dvorista-zgrada/?fbclid=IwAR1m38tGHr2ejJLuP4zKru0N-VHtRF3C3fNyZi0c0c3Wz46V0UUSuCVcidE To je veliki problem a zakon to ne regulira. | Nije prihvaćen | Vezano za uvjet da poslodavac nije prekršajno kažnjavan, ukoliko želi zaposliti stranca, ukazuje se da je neupitna ravnopravna zaštita, kako domaćih, tako i stranih radnika. Ako se radi o poslodavcu koji učestalo krši prava iz područja radnih odnosa i socijalnog osiguranja, smatramo da nije prihvatljivo da takav poslodavac zapošljava strane radnike, pa ni domaće. U cilju izdavanja dozvola za boravak i rad urednim poslodavcima, potrebno je na strani poslodavca utvrditi i činjenicu pravomoćno izrečene prekršajnopravne sankcije. Državni inspektorat je nadležan i postupa po dojavama. Poslodavac ne može biti pravomoćno osuđen za kazneno djelo iz područja radnih odnosa i socijalnog osiguranja te opće sigurnosti, niti mu smije biti pravomoćno izrečena prekršajnopravna sankcija za najteže prekršaje iz područja radnih odnosa te prekršaje iz područja socijalnog osiguranja i zaštite na radu. Stoga je potrebno takvom poslodavcu, bez obzira na njegovu veličinu, onemogućiti zapošljavanje stranaca. Stoga je uvjet proširen i na područje zaštite na radu te na odgovarajući način i na prekršaje. Vezano za navedeni uvjet, provjera sigurnosnog aspekta u prihvatu državljana trećih zemalja je neupitna. Također, iz dosadašnje prakse koja se primjenjuje od 01.01.2021. godine, odnosno od stupanja na snagu važećeg Zakona, nisu zabilježeni slučajevi u kojima državljani trećih zemalja nisu bili u mogućnosti ishoditi navedeno uvjerenje zbog neuređenog pravnog sustava određene treće zemlje, već su se izazovi u praksi javili zbog nepridržavanja propisa o legalizaciji javnih isprava ili nepoznavanja pravnog sustav te treće zemlje o tome koje je tijelo nadležno za izdavanje takvog uvjerenja. Vezano uz provođenje zaštite na radu za strane radnike, ističemo da je poslodavac obvezan organizirati i provoditi mjere zaštite na radu i zaštite zdravlja radnika sukladno Zakonu o zaštiti na radu i njegovim provedbenim propisima za sve radnike, uključujući i strane radnike. Obzirom da je poslodavac obvezan organizirati i provoditi zaštitu na radu te obavješćivati i savjetovati se s radnicima, odnosno njihovim predstavnicima o pitanjima zaštite na radu, dokumentacija za organizaciju i provođenje zaštite na radu vezana za rizike na mjestu rada i u vezi s radom stranog radnika mora biti prevedena na jezik i pismo koji strani radnik razumije. Poslodavac je obvezan osigurati stranom radniku da su mjesta rada koja koristi u svakom trenutku sigurna, održavana, prilagođena za rad i ispravna u skladu s pravilima zaštite na radu. Osim navedenog, poslodavac je obvezan stranom radniku osigurati da sredstva rada i osobna zaštitna oprema u uporabi budu u svakom trenutku sigurni, održavani, prilagođeni za rad i u ispravnom stanju te ih koristi u skladu s pravilima zaštite na radu, tehničkim propisima i uputama proizvođača tako da u vrijeme rada ne ugrožava sebe ili druge radnike. Vezano za smještaj stranih radnika, odredba o primjerenom smještaju propisana je radi zaštite stranih radnika, kada im smještaj osigurava poslodavac. Vezano uz rad agencija, ističemo kako agencije za posredovanje pri zapošljavanju mogu isključivo posredovati pri zapošljavanju stranih radnika te nisu ovlaštene podnijeti zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad. Navedeni zahtjev podnosi poslodavac i on mora ispunjavati sve zakonom propisane uvjete, a agencija je samo posrednik. Međutim, kada je riječ o privremenom zapošljavanju, agencija je poslodavac koji ustupa radnika korisniku za privremeno obavljanje poslova. Ako se ustupa strani radnik, i agencija za privremeno zapošljavanje (kao poslodavac) i korisnik kojem agencija ustupa svog radnika moraju ispunjavati zakonom propisane uvjete. Napominjemo, sve uvjete koje mora ispunjavati poslodavac za zapošljavanje stranih radnika, mora ispunjavati i agencija za privremeno zapošljavanje te korisnik kojem se ustupaju strani radnici. Nadzor nad radom agencija za posredovanje pri zapošljavanju te za privremeno zapošljavanje provodi Državni inspektorat -Inspekcija rada. |
| 208 | Hrvatski pravni centar | III.OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 64. | Predlaže se stavak 1. izmjeniti na način da se produži rok za prijavu boravišta i adrese stanovanja te promjenu boravišta i adrese stanovanja u roku od pet radnih dana od ulaska u Republiku Hrvatsku odnosno od dana promjene boravišta ili adrese stanovanja. | Nije prihvaćen | Predloženo produženje rokova nije ničim obrazloženo. Ukoliko zadnji dan roka pada na neradni dan, prijava će se izvršiti prvi radni dan. |
| 209 | Hrvatski pravni centar | III.OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 62. | Nije potpuno jasno iz kojeg razloga je formulacija "do dana" iz trenutno važećeg teksta Zakona o strancima, u ovom prijedlogu zamijenjena riječi "neposredno". Smatramo da je formulacija "neposredno" puno neodređenija i da unosi pravnu nesigurnost u odredbu. | Nije prihvaćen | Člankom Nacrta kojim je izmijenjen članak 156. stavak 1. Zakona o strancima, uvodi pojam „neposredno“, kako bi se jamčila pravna jasnoća u smislu vremenske odrednice da potrebne godine neprekidno odobrenog privremenog boravka moraju neposredno prethoditi podnošenju zahtjeva za stalni boravak. Ovo iz razloga što su se u praksi javljala tumačenja da se uvjet potrebnih godina neprekidno odobrenog boravka može odnositi i na boravak koji je započeo i završio u prošlosti (zbog izričaja „do dana“) te da ne mora biti vezan neposredno uz dan podnošenja zahtjeva, što nije intencija. |
| 210 | Hrvatski pravni centar | III.OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 59. | Nije potpuno jasno iz kojeg razloga je formulacija "do dana" iz trenutno važećeg teksta Zakona o strancima, u ovom prijedlogu zamijenjena riječi "neposredno". Smatramo da je formulacija "neposredno" u članku 150. stavku 1.puno neodređenija i da unosi pravnu nesigurnost u odredbu. | Nije prihvaćen | Člankom Nacrta kojim je izmijenjen članak 150. stavak 1. Zakona o strancima, uvodi pojam „neposredno“, kako bi se jamčila pravna jasnoća u smislu vremenske odrednice da pet godina neprekidno odobrenog privremenog boravka, azila ili supsidijarne zaštite, mora neposredno prethoditi podnošenju zahtjeva za dugotrajno boravište. Ovo iz razloga što su se u praksi javljala tumačenja da se pet godina neprekidno odobrenog boravka može odnositi i na boravak koji je započeo i završio u prošlosti (zbog izričaja „do dana“) te da ne mora biti vezan neposredno uz dan podnošenja zahtjeva, što nije intencija niti Direktive Vijeća 2003/109/EZ od 25. studenog 2003. o statusu državljana trećih država s dugotrajnim boravištem. |
| 211 | Hrvatski pravni centar | III.OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 10. | Predlaže se produljiti navedeni rok na 15 radnih dana od dana saznanja o nastupu okolnosti.Naime, smatramo da je predmetni rok određen suviše kratko, posebice ako se uzme u obzir da državljani trećih zemalja u pravilu ne razumiju hrvatski jezik te se u pravilu otežano snalaze u razumijevanju i ispunjavanju svojih administrativnih obveza. Dodatno, izuzetno nepovoljnim smatramo da bi takav rok tekao od "nastupa okolnosti", a ne od trenutka kad bi državljanin treće zemlje za takvu okolnost saznao. Time se otvara mogućnost da se državljane trećih zemalja sankcionira i za "tuđe propuste" (primjerice, ako državljanin treće zemlje nije uredno i pravovremeno obaviješten na jeziku koji razumije o nastupu određene okolnosti bitne za odobrenje/važenje privremenog boravka). Dakle, imajući u vidu predloženu izmjenu članka 251. kojom se predviđa prekršajna odgovornost u slučaju ne ispunjavanja obveze iz članka 62.a. smatramo da se odredbom ovakvog sadržaja državljane trećih zemalja nepotrebno izlaže prekršajnoj odgovornosti, a bez da za to postoje konkretni razlozi. Sukladno navedenome, predlaže se izmijeniti navedenu odredbu na način da glasi : Državljanin treće zemlje dužan je obavijestiti policijsku upravu odnosno policijsku postaju o prestanku postojanja uvjeta na temelju kojih je odobren privremeni boravak u roku od 15 dana od dana saznanja o nastupu takve okolnosti. | Nije prihvaćen | U većini slučajeva, riječ je o objektivnim okolnostima, kao što je prestanak braka ili studiranja, ili prestanak ugovora o radu, a ne o činjenicama koje su nepredvidive ili nepoznate. Kod izdane dozvole za boravak i rad (članak 25. Prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama kojima se mijenja članak 95. stavak 1.) propisano je da obavijest dostavlja ili poslodavac ili državljanin treće zemlje. Stoga je rok od 5 dana ocijenjen dostatnim za dostavu obavijesti nadležnom tijelu, a s obzirom na mogućnosti dostave podnesaka sukladno Zakonu o općem upravnom postupku (poštom, elektroničkim putem…). Nacrtom Zakona sada će se precizirati da se radi o 5 radnih dana. |
| 212 | Hrvatski pravni centar | III.OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 4. | Iako se navedenim izmjenama, ne predviđa izmjena stavka 2. članka 37. predlaže se također zakonodavno urediti iznimke od pravila da osoba mora osobno pristupiti u postupku ishođenja vize, s obzirom na prepreke s kojima se pojedine stranke (članovi obitelji osoba kojima je u RH odobrena međunarodna zaštita) u postupku susreću (primjerice zbog zdravstvenih, financijskih, administrativnih, sigurnosnih ili logističkih razloga). Stoga se predlaže u Zakonu o strancima predvidjeti iznimke od podnošenja zahtjeva za vizu osobnim pristupanjem u veleposlanstvo ili kod vanjskog pružatelja usluga tj. mogućnost podnošenja zahtjeva za vizu bez uzimanja otisaka prstiju barem za neke kategorije stranaka (primjerice u slučaju teškog zdravstvenog stanja ili bolesti, drugih ranjivih skupina i slično). Kao primjer dobre prakse navodimo slovensko zakonodavstvo koje propisuje i izuzeće od osobnog pristupanja, kao i mogućnost da se članovima obitelji korisnika međunarodne zaštite uzimaju otisci prstiju po dolasku u Sloveniju. Navedeno je u skladu s Komunikacijom Komisije Vijeću i Europskom parlamentu o smjernicama za primjenu Direktive 2003/86/EZ o pravu na spajanje obitelji | Nije prihvaćen | Člankom 37. stavkom 2. propisano je kako je državljanin treće zemlje dužan osobno podnijeti zahtjev za izdavanje dugotrajne vize u DM/KU Republike Hrvatske radi uzimanja biometrijskih podataka u skladu s člankom 22. Zakona o strancima. Osobno podnošenje zahtjeva i prikupljanje biometrijskih podataka (otisci prstiju) u postupcima podnošenja zahtjeva za dugotrajnu vizu nužno je za identificiranje osobe podnositelja zahtjeva čime se dodatno doprinosi općoj sigurnosti te se sprječavaju moguće zlouporabe instituta dugotrajne vize i posredno privremenog boravka, odnosno dozvole za boravak i rad. Osobno podnošenje zahtjeva za dugotrajnu vizu te uzimanje biometrije važno je i s obzirom na činjenicu kako većinu odobrenih privremenih boravaka čine oni odobreni u svrhu rada iz članka 57. stavka 1. točke 7. u kojima poslodavci sukladno odredbi članka 90. i 58. Zakona o strancima podnose zahtjeve za boravak i rad u PU/PP u ime, ali bez osobne nazočnosti, državljanina treće zemlje. Uzimanjem biometrije se osiguravaju uvjeti za obavljanje potrebne kontrole od strane PU/PP nadležne za kontrolu prelaska vanjske granice Schengenskog područja, kao i od strane PU/PP u svrhu provjere unutar državnoga područja Republike Hrvatske, a koje imaju pristup pretraživanju podataka u HVIS-u, isključivo u svrhu provjere identiteta osobe i/ili vjerodostojnosti vize, na osnovi serijskog broja naljepnice vize u kombinaciji s provjerom otisaka prstiju nositelja vize. Nadalje, odredbom članka 22. stavka 4. predviđene su iznimke od uzimanja otisaka prstiju te se oni ne uzimaju od: - djece mlađe od 12 godina, - osoba od kojih je uzimanje otisaka prstiju fizički nemoguće, a ako nije moguće uzimanje otisaka svih deset prstiju, uzima se najveći mogući broj otisaka prstiju, te je u slučaju privremene nemogućnosti državljanin treće zemlje dužan dati otiske prstiju prilikom podnošenja sljedećeg zahtjeva, - čelnika države i članova vlade i bračnih drugova u njihovoj pratnji te članova izaslanstava ako ih je Vlada ili međunarodna organizacija pozvala u službeni posjet. Navedeno je komplementarno i sa izuzećima od uzimanja otisaka prstiju u postupcima podnošenja zahtjeva za schengensku vizu sukladno odredbama Uredbe (EZ) br. 810/2009 Europskoga parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o uspostavi Zakonika Zajednice o vizama (Zakonik o vizama) (SL L 243, 15.9.2009.) i schengenske pravne stečevine. Naglašavamo kako se u slučaju pojedinih ranjivih skupina poput osoba sa invaliditetom gdje postoji fizička nemogućnost uzimanja otisaka prstiju postupa u skladu s Poveljom o temeljnim pravima EU. |
| 213 | Hrvatski pravni centar | III.OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 3. | Iako se predloženim izmjenama ne predviđa izmjena cijelog članka 35., pa tako ni stavka 5. (kao niti članka 36.), predlaže se razmotriti mogućnost izdavanja vize članovima obitelji osobe pod međunarodnom zaštitu po dolasku u RH uz predočenje važeće putne isprave, uvažavajući pritom mogućnost da se viza unese i u alternativne putne dokumente. Predlaže se u takvim slučajevima, uz priznavanje UNHCR-ove konvencijske putovnice za izbjeglice i konvencijske putovnice za osobe bez državljanstva, također priznati i hitne putne isprave koje izdaje Međunarodni odbor Crvenog križa (ICRC). Navedeno je u skladu s Komunikacijom Komisije Vijeću i Europskom parlamentu o smjernicama za primjenu Direktive 2003/86/EZ o pravu na spajanje obitelji. Smjernice navode da „ako je pristup putnim ispravama i vizama posebno težak ili opasan te bi stoga mogao biti neproporcionalan rizik ili praktična prepreka učinkovitom izvršenju prava na spajanje obitelji, države članice potiče se da razmotre posebnosti slučaja i okolnosti u zemlji podrijetla. U iznimnim okolnostima, na primjer u slučaju država u raspadu ili zemalja s visokim rizikom za unutarnju sigurnost, države članice potiče se da prihvaćaju hitne putne isprave koje izdaje Međunarodni odbor Crvenog križa (ICRC), da izdaju jednosmjerne propusnice laissez-passer ili da nude članovima obitelji mogućnost izdavanja vize po dolasku u državu članicu“. Nastavno na prethodni komentar iako navedenim izmjenama nisu predviđene izmjene članaka 6. i 7. Zakona o strancima, predlažemo izmjenu i u tom dijelu. Naime ishođenje putovnica u koje je potrebno uljepiti vizu može predstavljati veliku prepreku za članove izbjegličkih obitelji, pogotovo ako se član obitelji nalazi u području koje zahvaćeno sukobima i gdje nadležne institucije ne funkcioniraju, te se stoga zbog ishođenja putne isprave može izložiti riziku, ali isto tako to može predstavljati prepreku i ako je član obitelji već napustio zemlju podrijetla te se primjerice nalazi u izbjeglištvu u nekoj drugoj zemlji. Stoga se predlaže i izmjena u pogledu izdavanja putnog lista (članak 7. Zakona o strancima) i/ili drugog odgovarajućeg putnog dokumenta i to na način da omogući izdavanje punog lista /drugog putnog dokumenta i za članove obitelji koji se žele spojiti s osobom pod međunarodnom zaštitom, ako ne posjeduju putovnicu zemlje podrijetla. Upućujemo na dobru komparativnu praksu Republike Slovenije (Vidjeti članak 98. stavak 6. slovenskog Zakona o strancima) | Nije prihvaćen | Ovim se Nacrtom sada omogućava osobi koja ima u Republici Hrvatskoj odobren azil ili supsidijarnu zaštitu sukladno propisu kojim se uređuje međunarodna zaštita, podnošenje zahtjeva za spajanje obitelji za člana uže obitelji u policijskoj upravi odnosno postaji, imajući i vidu životne okolnosti članova obitelji i njihovu specifičnu situaciju. Po odobrenju privremenog boravka, članovi obitelji će biti dužni ishoditi vizu D radi ulaska u Republiku Hrvatsku (članak 11. Nacrta). Stoga nije prihvaćen prijedlog o propisivanju posebnih odredbi o tome da se članovima obitelji vize izdaju na graničnom prijelazu. Naime, izdavanje vize na graničnom prijelazu propisano je člankom 35. Uredbe 810/2009 (Zakonik o vizama) te se one mogu izdavati samo u iznimnim slučajevima, ako su ispunjeni uvjeti propisani tom Uredbom. U skladu sa čl. 6. st. 5. t. (c) Zakonika o schengenskim granicama, može se dopustiti ulazak na državno područje iz primjerice humanitarnih razloga. Međutim, u ovim slučajevima se ne radi o humanitarnim razlozima, već o situaciji spajanja obitelji što je uređeno Direktivom 86/2003 o pravu na spajanje obitelji, slijedom čega su članovi obitelji po odobrenju privremenog boravka dužni ishoditi vizu D u diplomatskim misijama/konzularnim uredima radi ulaska u Republiku Hrvatsku. |
| 214 | Tomad centar usluge d.o.o. | III.OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 29. | Članak 29. točka 7.a: Poštovani, smatramo da je propisani uvjet za poslodavca-pravnu osobu u najmanjem iznosu od 10.000 eura mjesečno diskriminatoran prema mikro i malim poduzetnicima te suprotan članku 49. st.1 i st. 2 Ustava Republike Hrvatske koji navodi da "Država osigurava svim poduzetnicima jednak pravni položaj na tržištu". Naime, navedenim prijedlogom se upravo mikro i male poduzetnike stavlja u nepovoljniji položaj u odnosu na druge tržišne sudionike te nije jasno što zakonodavac zapravo želi postići uvođenjem ovog praga? Ukoliko poslodavac zapošljava 2 ili 3 strana državljana i uredno isplaćuje plaće i ostale obveze uključujući javna davanja, a ne postiže promet od 10.000 eura mjesečno zašto bi navedeno predstavljalo problem i stavljalo ga u nepovoljniji položaj u odnosu na druge tržišne sudionike? Predlažemo da članak 29. točka 7a glasi: 7. u zadnjih šest mjeseci: a) poslodavac – pravna osoba b) poslodavac – fizička osoba nemaju evidentiranih dugovanja na osnovu javnih davanja te isplaćenih plaća. Vjerujemo da će navedeno postići cilj koji zakonodavac želi (da strani radnici budu zaposleni kod stabilnih poslodavaca), a da se u isto vrijeme takvi mikro i mali poduzetnici ne stavljaju u nepovoljniji položaj u odnosu na druge tržišne sudionike što je i u suprotnosti s Ustavom RH kako je već ranije navedeno. | Nije prihvaćen | Propisani uvjet koji mora ispunjavati poslodavac za zapošljavanje stranca predstavlja minimalnu garanciju da se radi o poslodavcu koji uredno posluje u RH, zapošljava domaće radnike te doprinosi gospodarskom razvitku. Imajući u vidu da se radi o poslodavcu koji obavlja gospodarsku aktivnost u RH i doprinosi njezinom gospodarskom rastu i razvoju, mišljenja smo da je propisani uvjet prometa od 10.000 eura mjesečno u zadnjih šest mjeseci realan za poslodavca pravnu osobu. Napominjemo da poslodavac uz uvjet prometa mora ispunjavati i druge uvjete za zapošljavanje stranih radnika, poput podmirene obveze po osnovi javnih davanja te ne smije biti na popisu poslodavaca kod kojeg je utvrđeno postojanje neprijavljenog rada, tzv. crnoj listi. Uvjet prema kojem poslodavac za zapošljavanje stranog radnika mora ostvariti određeni promet, dodano je propisan uvjet kojim se nastoji spriječiti zapošljavanje stranih radnika kod onih poslodavca koji nemaju realnu potrebu. |
| 215 | Tomislav Vidas | III.OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 31. | Članak 100.a (1) Totalno nepotrebno ograničavanje rada agencija. Što se ovime pokušava postići? Diskriminira se i ograničava rad agencija. | Nije prihvaćen | Ograničenje broja zahtjeva za izdavanje dozvola za boravak i rad ovisno o veličini poslodavca smatramo prihvatljivim rješenjem u slučajevima kada poslodavac zapošljava samo radnike državljane RH/EU, a dok se na njega ne primjenjuje uvjet omjera broja domaćih i stranih radnika. Ovako postavljeno ograničenje prati rast poslodavca i njegove realne potrebe za zapošljavanjem. |
| 216 | Tomislav Vidas | III.OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 29. | Članak 29. točka 7 a; Uvjet ostvarenog prometa u zadnjih 6 mjeseci za pravnu osobu u iznosu od 10.000 eura mjesečno, znači da "male" tvrtke, obrti i OPGi nemaju mogućnost dobivanja pozitivnog mišljenja HZZa tj da nikako ne mogu zaposliti radnika trećih zemalja. Imamo puno tvrtki, obrta i OPGa kojima godišnji promet ne prelazi 100.000 eura, a u potrebi su za stranim radnicima. To su potrebe za do 4 radnika bez kojih posao tj poslovanje nije moguće i takve tvrtke, obrti i OPGi će se morati ugasiti, osjetno smanjiti svoju proizvodnju ili zaposliti strane radnike na "crno" bez doprinosa. Ovime se u najmanju ruku potiče i povećava rad na "crno", što se novim zakonom pokušava smanjiti. Predlažem da se briše "mjesečno" te da se promatra iznos od 10.000 eura u posljednjih 6 mjeseci ili još kvalitetnije zbog sezonskih tvrtki i obrta 20.000 eura u protekloj godini. | Nije prihvaćen | Propisani uvjet koji mora ispunjavati poslodavac za zapošljavanje stranca predstavlja minimalnu garanciju da se radi o poslodavcu koji uredno posluje u RH, zapošljava domaće radnike te doprinosi gospodarskom razvitku. Imajući u vidu da se radi o poslodavcu koji obavlja gospodarsku aktivnost u RH i doprinosi njezinom gospodarskom rastu i razvoju, mišljenja smo da je propisani uvjet prometa od 10.000 eura mjesečno u zadnjih šest mjeseci realan za poslodavca pravnu osobu. Ujedno, poslodavac koji je fizička osoba mora ispuniti uvjet prometa od najmanje 15.000 eura u zadnjih šest mjeseci, s tim da poslodavac-fizička osoba čiji obrt posluje sezonski mora imati promet u najmanjem iznosu od 15.000 eura u prethodnoj sezoni. |
| 217 | Vilma Tolić | III.OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 29. | Uvjet ostvarenog prometa za pravnu osobu - od 10.000 eura u prethodnih 6 mjeseci je diskriminatoran u odnosu na poslodavca - fizičku osobu, jer i pravne osobe često obavljaju djelatnost samo tokom sezone, šta je vrlo uobičajena praksa na obali i otocima, a ovom odredbom bi im bilo onemogućeno zapošljavanje stranih radnika za vrijeme sezone. Promijenite odredbu, te i pravnoj osobi omogućite dokaz prometa u odnosu na prethodnu godinu, a ne na temelju zadnjih 6 mjeseci. U suprotnom ste im zapravo onemogućili rad. | Nije prihvaćen | Propisani uvjet koji mora ispunjavati poslodavac za zapošljavanje stranca predstavlja minimalnu garanciju da se radi o poslodavcu koji uredno posluje u RH, zapošljava domaće radnike te doprinosi gospodarskom razvitku. Imajući u vidu da se radi o poslodavcu koji obavlja gospodarsku aktivnost u RH i doprinosi njezinom gospodarskom rastu i razvoju, mišljenja smo da je propisani uvjet realan za poslodavca pravnu osobu. Napominjemo da se samo obrti mogu registrirati kao sezonski obrti, dok činjenica sezonskog poslovanja pravne osobe nije relevantna u ovom slučaju. |
| 218 | DINO HADŽALIĆ | MINISTARSTVO UNUTARNJIH POSLOVA | Poštovani, podržavamo prijedlog novog zakona no jedino što mislimo da bi se trebalo promijeniti su kvote za nedeficitarna zanimanja buduci da nam i u tom sektoru nedostaje radne snage, predlažemo da za taj sektor bude smanjena kvota domacih radnika na 8 posto domacih radnika, buduci da sami iste nemozemo kao tvrtke pronaci ili ih jako tesko nalazimo, a i u tom sektoru imamo manjak radne snage. Također mislimo da ukoliko poslodavac radi 3 godine ili više te uredno podmiruje obaveze prema javnim davanjima države, i ima valjane poslove i dokaze gdje ce stranci raditi mislimo da mu se nebi trebao ogranicavati broj stranih radnika jer ionako preko testa tržišta rada poslodavci prvo traže domacu radnu snagu te im vrlo teško i hzz pronalazi domace radnike ili ih uopce ne nađe jer nema zainteresiranih kandidata s cim je dokazano da je poslodavcu vrlo teško doci do neke propisane kvote domacih radnika ako mu ni hzz nemoze pronaci iste. | Nije prihvaćen | Omjer broja domaćih i stranih radnika od 8% za deficitarna zanimanja predstavlja minimalnu garanciju da se radi o poslodavcu koji uredno posluje u RH, zapošljava domaće radnike te doprinosi gospodarskom razvitku. Napominjemo da je omjer za zapošljavanje u deficitarnim zanimanjima manji u odnosu na omjer broja zaposlenih domaćih i stranih radnika za zanimanja koja nisu deficitarna |
| 219 | Andrey Troitskiy | MINISTARSTVO UNUTARNJIH POSLOVA | Poštovani, Podržavam ovaj zakon, posebno izmjene oko Plave Karte EU, ali imam jedan konstruktivan prijedlog. 28 veljače tijekom predstavljanja izmjena Zakona o strancima, ministar Davor Božinović istaknuo je važnost privlačenja i zadržavanja visokokvalificirane radne snage u Hrvatskoj, uključujući i u ICT sektor. Slažem se s izjavom gospodina Božinovića i želim posebno napomenuti da je za stvaranje atraktivnih uvjeta za visokokvalificirane radnike također poželjno smanjiti rok za dobivanje stalnog boravka s 5 godina na najviše 3. U protivnom će biti vrlo teško natjecati se s njemačkim tržištem rada, gdje visokokvalificirani radnici nakon 21-og mjeseca dobivaju pravo na stalni boravak, a nakon 3 godine imaju pravo podnijeti zahtjev za državljanstvom. Stoga još jednom želim naglasiti važnost smanjenja razdoblja stjecanja prava na stalni boravak na najviše 3 godine za nositelje Plave Karte EU. | Nije prihvaćen | Nova Direktiva (EU) 2021/1883 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. listopada 2021. o uvjetima za ulazak i boravak državljana trećih zemalja u svrhu zapošljavanja visokokvalificiranih radnika, ne predviđa iznimke od ukupno pet godina boravka za stjecanje dugotrajnog boravka za nositelje Plave karte EU-a. U slučaju kumulacije boravka, moguće je zbrajati razdoblja boravka u drugim državama članicama EU-a u trajanju od tri godine, s time da u Republici Hrvatskoj mora boraviti najmanje dvije godine kao nositelj Plave karte EU-a, međutim ukupno razdoblje boravka je i dalje 5 godina. |
| 220 | Ranko Čop | IV. OBRAZLOŽENJE POJEDINAČNIH ODREDABA, Članak 29. | 16% je premali omjer državljana RH i EU. Predlažem da se zakonodavac ugleda na irski model koji propisuje najmanje 50% domaćih (EU) državljana i 50% iz trećih zemalja. Prijedlog od 16% će omogućiti uvoz prevelikog broja ne naročito nužnih radnika, gdje prvenstveno mislim na dostavne službe koje nisu esencijalne za funkcioniranje društvene zajednice, koje ne pridonose rastu ekonomije i koje zapravo stvaraju probleme i gužve po većim gradovima. Osim toga, uvozom velikog broja stranih radnika koji općenito rade za najniže plaće ili djelomično na crno, produbit će se već ionako kritični problemi hrvatskog društva: 1) Mirovinski sustav: niske plaće nekvalificiranih radnika imaju male ili nikakve doprinose, i samim time nisu od velike pomoći mirovinskom sustavu. 2) Pitanje smještaja radnika: u stambenoj smo krizi jer velik broj nekretnina stoji prazan, hrvatski građani si uglavnom ne mogu priuštiti rješavanje stambenog pitanja. Već se pokazalo da određeni poduzetnici u stambenim zgradama preuređuju stanove i u kojima u neljudskim uvjetima stanuje po desetak ili dvadesetak stranih radnika. 3) Rušenje tržišta radne snage: domaći niže kvalificirani radnici ponovno izvlače deblji kraj jer uvozimo radnu snagu koja radi za manju plaću i, ponavljam, ponekad i na crno. Ovo će dodatno povećati migracije hrvatskih državljana u druge zemlje EU. 4) Zdravstveni sustav: jednako kao i za mirovinski sustav, zdravstveni je preopterećen, a dovest ćemo stotine tisuća novih radnika koji minimalno ili ništa ne uplaćuju u zdravstvo, a koriste ga. Predlažem dvije mjere koje ovaj zakon obavezno mora definirati: 1) Pravilo 50/50 - 50% zaposlenika mora biti iz Hrvatske i/li EU 2) Najniža ponuđena bruto plaća mora biti barem 30% veća od bruto minimalne plaće u RH. | Nije prihvaćen | Imajući u vidu da se radi samo o jednom od uvjeta koje poslodavac mora ispunjavati za zapošljavanje državljana trećih zemalja, mišljenja smo da je visina propisanog omjera od 16% za zanimanja koja nisu deficitarna priklana za ostvarenje svrhe predmetne odredbe, a kojom se prije svega štiti domaće radnike. Napominjemo da omjer broja domaćih i stranih radnika mora ispunjavati svaki poslodavac, bez obzira koju djelatnost obavlja. Također, napominjemo da se uvodi i omjer broja domaćih i stranih radnika od 8% i za deficitarna zanimanja. U odnosu na plaće stranih radnika, izričito se propisuje da plaća koju prima državljanin treće zemlje ne smije biti manja od plaće koju primaju zaposleni u RH koji rade na usporedivim radnim mjestima u skladu s posebnim zakonima i kolektivnim ugovorima. U odnosu na smještaj, izričito se propisuje da smještaj mora biti primjeren ako ga osigurava poslodavac ili je on posrednik u osiguravanju smještaja državljaninu treće zemlje, dok će se pravilnikom propisati tehnički uvjeti primjerenog smještaja. Napominjemo da test tržišta rada štiti domaće radnike, pa se izričito propisuje da opseg zahtijevanih uvjeta za obavljanje poslova radnog mjesta naveden u testu tržišta rada ne može biti veći od uvjeta na usporedivim radnim mjestima niti plaća može biti manja od plaće zaposlenih u RH koji rade na usporedivim radnim mjestima u skladu s posebnim zakonima i kolektivnim ugovorima. Na ovaj način štite se domaći radnici u slučaju kada poslodavci na testu tržišta rada postavljaju nerealne uvjete za zapošljavanje i na taj način zaobilaze zapošljavanje domaćih radnika. Također, u slučaju uvođenja uvjeta najniže bruto plaće barem 30% veće od minimalne plaće u RH, došlo bi do diskriminacije domaćih radnika. |
| 221 | Damir Antonić | MINISTARSTVO UNUTARNJIH POSLOVA | Znanje hrvatskog jezik je osnova i obaveza zbog sigurnosti svih radnika, a posebno bi napomenuo radnike na gradilištima. Što vrijedi stranom radniku znanje engleskog ili nekog drugog jezika, kad radi pored našeg radnika ili radnika iz regije npr. tesara koji nit hrvatskim baš ne vlada. Tu je upitna sigurnost za zdravlje i život radnika, te tko će preuzet odgovornost u slučaju incidenta zbog nerazumijevanja među radnicima. Bez znanja hrvatskog jezika na poslovima s posebnim uvjetima rada stranim radnicima zabraniti raditi dok ne nauče hrvatski jezik. Ili neka rade, ali da država bude odgovorna i kažnjena što je dopustila stranim radnicima da obavljaju poslove s posebnim uvjetima rada. Ujedno dokaz struke, koji dokumentom će strani radnik dokazati struku, tko će potvrditi da je važeći dokument i da radniku je u RH priznata struka, te u kojem roku će dobiti tu potvrdu, što da radnik do tada radi i na čiju odgovornost i na čiji trošak? Kako na medicini rada prolazi psiho test, nacrta kravu ili spoji dvije točke, što napravi? Koji jezik znaju naši doktori na medicini rada, jel su službeni prevodioci? Jezik, jezik i jezik to bi dao da je jedini uvjet, a onda ako i nema struku može ići polagati, ali opet problem, da bi polagao strani radnik za motornu pilu lančanicu mora imati minimum osnovnu školu kao dokaz da zna čitati i osnove matematike i fizike, te kad uzme upute da razumije što piše u uputama za motornu pilu, a kad krene rušiti drvo da zna na koju stranu će pasti, za to mu treba osnovno znanje matematike i fizike. Prilikom osposobljavanja za rad na siguran način, treba radnika upoznati i sa zakonima i pravilnicima vezanim za zaštitu na radu i njegova prava koja su navedena u tim zakonima, kako to bez jezika mu objasniti bez službenog prevoditelja, a rad prevoditelja se plaća. Opet se vračamo na osnovno, a to je jezik kad su u pitanju poslovi s posebnim uvjetima rada, za trgovinu nije bitan jezik to se lako dogovori, ali za rad na rizičnim radnim mjestima gdje je mogućnost ozljede i smrtnih slučajeva velika jezik, komunikacija je bitna. Uzeti u obzir npr. ljude iz Bednja i ljude na Visu jel se oni u svakodnevnom govoru mogu razumjeti? | Nije prihvaćen | Iako su već pokrenute aktivnosti da se što širem krugu stranih radnika omogući učenje hrvatskog jezika, nepoznavanje istog nije prepreka početku rada. Kada je radnik strani državljanin koji ne poznaje hrvatski jezik, tada bi ugovor o radu trebao biti sastavljen na dva jezika, hrvatskom i jeziku kojeg stranac razumije. Nadalje, prije stupanja na rad poslodavac je radnika dužan upoznati s propisima u vezi s radnim odnosima, kao i organizacijom rada i zaštitom zdravlja i sigurnosti na radu. Člankom 25. Zakona o zaštiti na radu propisana je objektivna odgovornost poslodavca za ozljedu na radu koju radnik pretrpi obavljajući poslove za poslodavca. |
| 222 | Melior Vita j.d.o.o. | III.OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 25. | Poštovani, U moru svih dobrih prijedloga, jedino nam je zadužnica zapela za oko kao mogući "problem". U već dovoljno dugim probijanjima rokova pri izdavanju radnih dozvola, pogotovo od 4. do 10. mjeseca te čekanja viza za državljane trećih zemalja (praksa je da traje oko 4 mjeseca) koji su u viznom sustavu, smatramo da bi ovo donijelo dodatne komplikacije poslodavcima i dodatno odužilo sve navedene procese koji već dovoljno dugo traju. Predlažemo da se obveza plaćanja u slučaju prekršaja članka prenese na poreznu upravu ili neku drugu javnu instituciju koja takve stvari može odraditi i kada za to bude potrebe, pokrenuti ovrhu. Obzirom da se svi poslodavci već provjeravaju u poreznoj upravi plaćaju li mirovinsko, zdravstveno, pdv, pd i ostale obveze, smatramo kako ovo ne bi bio dodatan i prevelik teret te kako isto ne bi prouzročilo dodatne troškove u radu. Također smatramo kako bi se cijeli proces izdavanja radnih dozvola trebao ubrzati zapošljavanjem dodatnih ljudi koji bi isto odrađivali, kako ne bi imali situaciju da se u Slavoniji dozvole izdaju u roku od 3 tjedna, a da se za iste u Istri čeka po 6 mjeseci, pogotovo za sezonske radnike. Isto se može odraditi modelom kojim funkcionira Zavod za zapošljavanje - zahtjev za ocjenu zahtjeva za izdavanje dozvole za boravak i rad se ne raspoređuje po mjestu rada već svakom savjetniku u HZZ-u koji u tom trenutku ima najmanje posla. | Nije prihvaćen | Institut zadužnice uveden je radi uočenih izazova u praksi, slijedom čega se državljani trećih zemalja zatiču u neizvjesnim situacijama, pa i u nezakonitom boravku, kada poslodavac neposredno po dolasku državljana treće zemlje odustaje od njegova zapošljavanja, ili državljanin treće zemlje odustane od zapošljavanja, što je rezultat neprovedenog ili nepotpuno provedenog selekcijskog postupka od strane poslodavca. Poslodavac je taj koji provodi i odgovoran je za provedeni selekcijski postupak radi odabira stranog radnika, pri čemu je dužan državljaninu treće zemlje dati jasnu informaciju o uvjetima rada, opisu poslova te podatak o plaći. Kako bi se osiguralo da se radi o urednom i ozbiljnom poslodavcu te kako bi se takvim poslodavcima izdale dozvole za boravak i rad za strane radnike, uveden je institut zadužnice. Budući da se zadužnica aktivira u zakonom propisanim slučajevima, a ne tijekom podnošenja zahtjeva za izdavanje dozvole za boravak i rad, nije opravdana primjedba o financijskom opterećenju poslodavaca. Uvođenjem instituta zadužnice želi se spriječiti nelojalna konkurencija te osigurati da se državljani trećih zemalja ne zateknu u neizvjesnim situacijama ili nezakonitom boravku, slijedom čega se njihov povratak provodi na teret Republike Hrvatske. Stoga je obveza dostave zadužnice, ocijenjena kao srazmjerna cilju koji se time postiže. Postupak naplate zadužnice bit će propisan pravilnikom koji donosi ministar unutarnjih poslova. Vidjeti odgovor dan pod primjedbom 102. |
| 223 | Kristina T | MINISTARSTVO UNUTARNJIH POSLOVA | Veliki je problem s Eu plavom kartom da ne možete imati zdravstveno osiguranje za svoju obitelj nego ga morate dodatno plaćati. Također, najveći problem je što ne možete upisati djete u vrtić jer imate samo ˝boravište˝a ne prebivalište˝pa morate platiti punu ekonomsku cijenu. U slučaju eu plave karte, molimo vas da uzmete u obzir jednu od sljedećih opcija: dugoročni boravak nakon manje od 5 godina ili da smatrate ˝boraviste i prebivaliste˝- ravnopravnim kada su u pitanju izjave o vrtiću. Cilj eu plave karte je olakšati migraciju visokoobrazovanih radnika zajedno s obitelji. U ovom slučaju to je dosta teško, pogotovo ako imate malo dijete koje treba ići u vrtić. | Nije prihvaćen | Nova Direktiva (EU) 2021/1883 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. listopada 2021. o uvjetima za ulazak i boravak državljana trećih zemalja u svrhu zapošljavanja visokokvalificiranih radnika, ne predviđa iznimke od ukupno pet godina boravka za stjecanje dugotrajnog boravka za nositelje Plave karte EU-a. U slučaju kumulacije boravka, moguće je zbrajati razdoblja boravka u drugim državama članicama EU-a u trajanju od tri godine, s time da u Republici Hrvatskoj mora boraviti najmanje dvije godine kao nositelj Plave karte EU-a, međutim ukupno razdoblje boravka je i dalje 5 godina. Pitanje upisa djece u vrtić nije predmet uređenja ovoga Nacrta, budući da je navedeno u nadležnosti drugih tijela. |
| 224 | Lejla Barić | MINISTARSTVO UNUTARNJIH POSLOVA | Poštovani, Sugeriram da se napravi dodatna distinkcija u određenim pravima kada je riječ o braku s hrvatskim državljaninom. Naime, kao bračni drug, s privremenim boravkom, ne možete koristiti, primjerice, zdravstveno osiguranje supruga, čak iako ste u drugom stanju, jer imate privremeni boravak, što je izuzetno komplicirano. Cijenimo da je pravo na zdravstveno osiguranje, a osnov ulaska spajanje obitelji, moguće bolje definirati. Jedan od načina svakako jeste da, dok traje bračna zajednica, imate i pravo na zdravstveno, bez obzira da li je privremeni ili stalni boravak. Mnoge žene su prošle ovu agoniju, trudne i nezaposlene, jer su se udale prije nego su pronašle posao u Hrvatskoj. A naravno, nije lako naći posao u drugom stanju. Hvala. | Nije prihvaćen | Pitanje zdravstvenog osiguranja nije predmet uređenja ovoga Nacrta, budući da je navedeno u nadležnosti drugih tijela. |
| 225 | BISAZZA d.o.o. | III.OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 29. | Članak 29. točka 7 (a) Prijedloga-izmjena članka 99. ZOS (NN 151/22) -uvjet prometa za poslodavce-pravne osobe od 10.000 eur mjesečno u zadnjih 6 mjeseci nije realan, jer mnogi poslodavci (ugostitelji)-pravne osobe također ostvaruju godišnji promet sezonski (u periodu ljetne sezone), jednako kao i poslodavci-fizičke osobe. U istom tom sezonskom (ljetnom) periodu i poslodavci-pravne osobe podnose zahtjeve za sezonske radne dozvole za deficitarna zanimanja, pa bi i poslodavcima-pravnim osobama trabalo biti omogućeno dokazivanje navedenog uvjeta uzimajući u obzir promet prethodne sezone, umjesto zadnjih 6 mjeseci kako se predlaže. | Nije prihvaćen | Propisani uvjet koji mora ispunjavati poslodavac za zapošljavanje stranca predstavlja minimalnu garanciju da se radi o poslodavcu koji uredno posluje u RH, zapošljava domaće radnike te doprinosi gospodarskom razvitku. Imajući u vidu da se radi o poslodavcu koji obavlja gospodarsku aktivnost u RH i doprinosi njezinom gospodarskom rastu i razvoju, mišljenja smo da je propisani uvjet realan za poslodavca pravnu osobu. Napominjemo da se samo obrti mogu registrirati kao sezonski obrti, dok činjenica sezonskog poslovanja pravne osobe nije relevantna u ovom slučaju. |
| 226 | EDI VLAŠE DAUTOVIĆ | MINISTARSTVO UNUTARNJIH POSLOVA | nakon što strani državljani žive i rade najmanje tri godine u RH i ako ne počine nikakav prekršaj ili kazneno djelo onda trebaju dobiti dozvolu za stalni boravak i rad i također položiti B1 razinu Hrvatskog jezika | Nije prihvaćen | Direktivom 2003 /109/EZ o statusu državljana trećih zemalja s dugotrajnim boravkom propisuje uvjete za stjecanje trajnijeg statusa stranca u državama članicama EU, pa tako i u Republici Hrvatskoj. Uvjet za stjecanje statusa dugotrajnog boravka je 5 godina neprekidnog boravka te, između ostalog, i poznavanje hrvatskog jezika i latiničnog pisma. Nova Direktiva (EU) 2021/1883 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. listopada 2021. o uvjetima za ulazak i boravak državljana trećih zemalja u svrhu zapošljavanja visokokvalificiranih radnika, ne predviđa iznimke od ukupno pet godina boravka za stjecanje dugotrajnog boravka za nositelje Plave karte EU-a. Moguće je zbrajati razdoblja boravka u drugim državama članicama EU-a u trajanju od tri godine, s time da u Republici Hrvatskoj mora boraviti najmanje dvije godine kao nositelj Plave karte EU-a, međutim ukupno razdoblje boravka je i dalje 5 godina. Uz navedeni status dugotrajnog boravka, uveden je i status stalnog boravka za točno određene kategorije državljana trećih zemalja (npr. članovi obitelji hrvatskih državljana nakon 4 godine boravka u Republici Hrvatskoj, hrvatski iseljenici nakon 3 godine boravka u Republici Hrvatskoj). |
| 227 | ARMANDO ZENZEROVIĆ | VI. RAD DRŽAVLJANA TREĆIH ZEMALJA, Članak 110. | "4. visokokvalificiranom državljaninu treće zemlje koji ispunjava uvjete za izdavanje EU plave karte" To bi trebalo vrijediti i za agencije za privremeno zapošljavanje ako visokokvalificirani radnih ispunjava uvjete. Neovisno o krajnjem korisniku jer poanta agencije je ustupanje radnika za privremeno obavljanje posla. | Prihvaćen | Članak Nacrta kojim se dodaje članak 126. je izmijenjen na način da se na postupak izdavanja ne primjenjuje članak 100. Na postupak izdavanja „plave karte EU-a“ primjenjuju se članci 126. i 127. Zakona. |
| 228 | ARMANDO ZENZEROVIĆ | VI. RAD DRŽAVLJANA TREĆIH ZEMALJA, Članak 100. | DODATI: Iznimka u Članku 100. su visokokvalificirani radnici koji ispunjavaju sve stavke u članku 126. | Prihvaćen | Članak Nacrta kojim se dodaje članak 126. je izmijenjen na način da se na postupak izdavanja ne primjenjuje članak 100. Na postupak izdavanja „plave karte EU-a“ primjenjuju se članci 126. i 127. Zakona. |
| 229 | ARMANDO ZENZEROVIĆ | III.OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 43. | 9. poslodavac ne obavlja gospodarsku aktivnost u registriranoj djelatnosti Ako je agencija za privremeno zapošljavanje obavlja aktivnost ustupanje radnika korisnicima za privremeno obavljanje poslova, gleda se gdje je radnik prijavljen odnosno tko radniku isplaćuje plaću i doprinose (mirovinsko i zdravstveno), a ne Korisnik u ovom slučaju. Pravi poslodavac je, u ovom slučaju, Agencija za privremeno zapošljavanje jer je radnik prijavljen kod poslodavca, a ne kod korisnika. Kod korisnika obavlja "radne zadatke". | Prihvaćen | Odgovor dan na primjedbu broj 159., budući da se u konkretnom slučaju radi se o primjedbi na postupak izdavanja „plave karte EU-a“. |
| 230 | ARMANDO ZENZEROVIĆ | III.OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 30. | Poštovani, ukoliko agencija za privremeno zapošljavanje zapošljava visokokvalificirane radnike i ako isti visokokvalificirani radnici ispunjava uvjete iz članka 126. "Izdavanje plave karte EU-a" ne bi trebali tražiti pozitivno mišljenje od HZZ-a. Jer ako radnik dokaže da posjeduje visoke stručne kvalifikacije i/ili kvalifikacije u visokom obrazovanju i/ili stručne vještine visoke razine, nema potrebe da Agencija za privremeno zapošljavanje traži pozitivno mišljenje od HZZ-a. Samim time se visokokvalificirani radnici stavljaju u istu kategoriju kao i radnici koji nemaju visoke kvalifikacije (poput diplome stječene kvalifikacije u visokom obrazovanju). Potrebno je dodati tu stavku unutar ovog članka jer ako visokokvalificirani radnici ispunjavaju uvjete iz članka 126. ovog Zakona, a zapošljava agencija za privremeno zapošljavanje, stvorit će samo prepreku u dolasku visokokvalificiranog radnika u RH. Također, od stavke 4 do stavke 12 bi trebalo u potpunosti izbrisati ili izmijeniti jer se onda gubi smisao samog rada agencija za privremeno zapošljavanje, te se otežava sam postupak kod izmjene radnika i krajnjeg korisnika. Agencije bi trebale, sukladno Zakonu o radu, bez navedenih stavaka, obavljati svoju djelatnost jer za to i agencije za privremeno zapošljavanje i služe. | Prihvaćen | Članak Nacrta kojim se dodaje članak 126. je izmijenjen na način da se na postupak izdavanja ne primjenjuje članak 100. Na postupak izdavanja „plave karte EU-a“ primjenjuju se članci 126. i 127. Zakona. Sadašnji Zakon o strancima, rad preko agencija za privremeno zapošljavanje uređuje na način da se kod svake promjene korisnika, mora ishoditi nova dozvola za boravak i rad, što znači provođenje novog upravnog postupka te ishođenje nove biometrijske dozvole boravka. Ovim Nacrtom kojim je izmijenjen članak 100. uređuje se olakšana promjena korisnika kada su u pitanju agencije za zapošljavanje privremeno (ne podnosi se novi zahtjev za dozvolu za boravak i rad niti se provodi cjelokupni upravni postupak, već se unutar važenja iste dozvole za boravak i rad, traži mišljenje HZZ-a u odnosu na drugog korisnika, koje se daje u roku od 5 dana, strani radnik može kod drugog korisnika započeti s radom od dana pozitivnog mišljenja HZZ-a). Navedena olakšana promjena korisnika propisana je upravo imajući u vidu specifičnosti rada agencija za privremeno zapošljavanje (ustupanje radnika), ali uz dodatna propisana jamstva. |
| 231 | Ured pučke pravobraniteljice | III.OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 23. | Predlažemo da se u članku 23. Prijedloga Zakona, kojim se mijenja članak 93. ZOS-a, u stavku 1. točki 4. iza riječi „kaznena“ doda riječ „djela“. | Prihvaćen | Prihvaćen. |
| 232 | Ured pučke pravobraniteljice | III.OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 18. | Predlažemo da se u članku 18. Prijedloga Zakona kojim se mijenja članak 88. ZOS-a, isti uskladi s pojmovnikom kojim je izraz „biometrijska dozvola boravka“ promijenjen u „dozvola boravka“. | Prihvaćen | Prihvaćen. |
| 233 | Ured pučke pravobraniteljice | III.OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 5. | S obzirom da je u pojmovniku u članku 3. stavku 1. točki 44. ZOS-a navedeno da će se u tekstu koristiti izraz „sustav ETIAS“ predlažemo da se isto primjeni i u članku 5. Prijedloga Zakona u kojem se koristi izraz „ETIAS“. | Prihvaćen | Prihvaćen. |
| 234 | HGK | III.OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 59. | Članica s područja Županijske komore Rijeka predlaže u stavku 2. povećati broj mjeseci za kojih strani radnik može izbivati iz Republike Hrvatske, u pet godina višekratno. Naime, uvjetovanih 10 mjeseci predstavlja problem posebno radnicima iz susjedne BiH, s obzirom da oni češće od ostalih stranih radnika odlaze kući. | Prihvaćen | Člankom 59. Nacrta kojim se mijenja članak 150. Zakona o strancima propisana je iznimka u slučajevima poslovno uvjetovanog izbivanja iz Republike Hrvatske. U slučaju izbivanja iz privatnih razloga, sada je Nacrtom propisano da kraća izbivanja do 3 dana u kalendarskom mjesecu neće utjecati na razdoblje izbivanja. U svim ostalim slučajevima, kada osoba slobodno bira hoće li ili ne izbivati iz RH, državljani trećih zemalja izbivanja iz Republike Hrvatske moraju prilagoditi zakonom propisanom roku. |
| 235 | HGK | III.OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 22. | Zbog sporosti procesa produljenja dozvole potrebno je omogućiti rad kod istog poslodavca na istom radnom mjestu. Zajednica agencija za zapošljavanje HGK predlaže da stavak 5.glasi: „Državljanin treće zemlje za kojeg je podnesen zahtjev za produljenje dozvole za boravak i rad prije isteka roka važeće dozvole za boravak i rad, može ostati u Republici Hrvatskoj te može nastaviti raditi kod istog poslodavca i u istom zanimanju do izvršnosti odluke o zahtjevu.“ | Prihvaćen | Sukladno članku Nacrta kojim se mijenja članak 92. Zakona sada je propisano da ako se radi o produljenju dozvole za boravak i rad za istog poslodavca i za isto zanimanje, državljanin treće zemlje može ostati i nastaviti raditi kod tog poslodavca do izvršnosti odluke (pod uvjetom da je zahtjev za produljenje podnijet najkasnije 30 dana prije isteka važeće dozvole za boravak i rad). |
| 236 | Drago Župarić-Iljić | III.OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 62. | Slažem se i podržavam komentar Marka Vukičevića. | Prihvaćen | Prihvaćen. |
| 237 | Love Carpe Diem d.o.o. | III.OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 10. | Prijedlog LCD-a: Ovaj novi članak se nalazi u skupini članaka koji se odnose na privremeni boravak te se tekst članka odnosi na državljane trećih zemalja kojima je odobren privremeni boravak. Stoga predlažemo da promjeni naziv članka tako da on odražava sadržaj članka. Prijedlog LCD-a: Predlažemo da riječ "u roku od pet dana od dana nastupa okolnosti." izbriše i da se unese novi tekst: "...što je prije moguća, a najkasnije 15 dana od dana nastupa okolnosti." | Prihvaćen | Prihvaćem: Primjedba se prihvaća na način da je u članku Nacrta kojim se dodaje novi članak 62.a izmijenjen naziv članka kako slijedi: „Obveze državljanina treće zemlje kojem je odobren privremeni boravak“. Odbijen: U većini slučajeva, riječ je o objektivnim okolnostima, kao što je prestanak braka ili studiranja, ili prestanak ugovora o radu, a ne o činjenicama koje su nepredvidive ili nepoznate. Stoga je rok od 5 dana ocijenjen dostatnim za dostavu obavijesti nadležnom tijelu, a s obzirom na mogućnosti dostave podnesaka sukladno Zakonu o općem upravnom postupku (poštom, elektroničkim putem…). Nacrtom Zakona sada će se precizirati da se radi o 5 radnih dana. |
| 238 | TEA VUKIĆEVIĆ | MINISTARSTVO UNUTARNJIH POSLOVA | Snažno podržavam odluku vlade da dopunama i izmjenama zakona o strancima olakša život strancima u Republici Hrvatskoj. Posebno me raduje članak 62. stavak 3. koji olakšava dobivanje stalnog boravka za pomorce i brodare. Međutim, smatram da je rok izbivanja do 18 mjeseci prekratak za pomorce. Zbog prirode posla, pomorci su u većini slučajeva duže na brodu nego doma, što znači da će im biti nemoguće ispuniti taj uvjet. To ih nepravedno degradira i otežava im život. Stoga predlažem da se rok izbivanja za pomorce produži na realniji period, uz prilaganje dokaza o dužini plovidbe iz pomorske knjižice i putovnice. Vjerujem da je ovo nužna korekcija koja će olakšati život ovoj vrijednoj grupi ljudi koji rade u zahtjevnim uvjetima i doprinose hrvatskoj privredi. | Prihvaćen | Izmijenjen je članak 156. stavak 3. Zakona o strancima te se dopušteno vrijeme izbivanja povećava s 18 na 24 mjeseca, ako se radi o višekratnom izbivanju. |
| 239 | MARKO VUKIĆEVIĆ | III.OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 62. | Pozdravljam inicijativu da se određene osobne poslovne aktivnosti kao što su poslovi pomorca / brodarca prepoznaju kao opravdano izbivanje iz RH. Međutim, smatram kako predlog o duljini izbivanja od 18 mjeseci višekratno ili 12 mjeseci jednokratno neće riješiti problem. Naime, član sam obitelji hrvatske državljanke, pomorac, na privremenom boravku u RH već 7 godina. Zahtjevi za odobrenje stalnog boravka su odbijeni više puta čak i uz presudu Upravnog suda koja je bila u moju korist. I dalje sam u postupku. Smatram da se određivanjem trajanja izbivanja od 18 / 12 mjeseci nisu uzele u obzir realne životne prilike pomoraca. Činjenica je da se ovdje radi o državljanima trećih zemalja koji u velikoj većini plove na slabije rangiranim inozemnim kompanijama i pod lošijim uvjetima nego kolege iz Hrvatske / EU. Lošiji uvjeti znače i duljina ugovora koja nerijetko prelazi i 6 mjeseci. Također, nije se vodilo računa o nižim pomorskim rankovima kao što su vježbenici, mornari i ostala posada koja ostaje na brodu puno dulje. Ovim se jasno dokazuje da će se uvjet od 18 mjeseci u toku 4 godine lako prekoračiti te da će pomorci nižeg ranka ili zaposleni pod slabijim uvjetima biti na neki način diskriminirani. Stoga, predlažem da se svako izbivanje iz RH, koje pomorac uvidom u pomorsku knjižicu može prikazati kao izbivanje u svrhu zaposlenja na brodu, uzme u obzir kao opravdano izbivanje bez ograničenja u trajanju ili pak razumnim ograničenjima koja su u skladu sa realnim stanjem i radnim obvezama pomoraca. | Prihvaćen | Sada je Nacrtom vrijeme dopuštenog izbivanja propisano u trajanju od 24 mjeseca višekratno, ako član obitelji hrvatskog državljanina radi obavljanja osobnih poslovnih aktivnosti boravi u inozemstvu. |