Izvješće o provedenom savjetovanju - Savjetovanje s javnošću o Nacrtu prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o elektroničkim komunikacijama

Redni broj
Korisnik
Područje
Komentar
Status odgovora
Odgovor
1 TELEMACH HRVATSKA D.O.O. ZA TELEKOMUNIKACIJSKE USLUGE ., Članak 28. Nastavno na članak 28. Nacrta prijedloga Zakona kojim se predlažu izmjene članka 169. ZEK-a, Telemach se očituje na način kako slijedi; Ovakav prijedlog suprotan je podjeli nadležnosti AZTN-a i HAKOM-a te onemogućuje učinkovito provođenje mjera HAKOM-a. Svrha ex-ante regulacije je unaprijed definirati neprihvatljiva ponašanja operatora sa značajnom tržišnom snagom. Pitanje je li do narušavanja tržišnog natjecanja doista došlo, pogotovo značajnog, nije u nadležnosti HAKOM-a, već spada u ex-post nadležnost AZTN-a. Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
2 IVO PLETIKOSA ., Članak 28. Izmjena kojom se definira potreba nastanka značajne štete i značajnog narušavanja tržišnog natjecanja da bi prekršaj bio kažnjiv najstrožim novčanim kaznama je apsolutno neprihvatljiv za pravnoregulatorni okvir ovog tržišta i ex-ante regulaciju Prvenstveno je bitno istaknuti da je predložena izmjena direktno suprotna podjeli nadležnosti između Hrvatske regulatorne agencije za mrežne djelatnosti (dalje: HAKOM) i Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja (dalje: AZTN), odnosno temeljnim postulatima ex-ante i ex-post regulacije. Naime, ex-ante regulacija u nadležnosti je HAKOM, a postoji da bi djelovala preventivno, dakle prije nego djelovanjem operatora sa značajnom tržišnom snagom nastupi narušavanje tržišnog natjecanja. To joj je osnovna svrha – spriječiti štetno djelovanje operatora sa značajnom tržišnom snagom na tržišno natjecanje. Upravo zato postoji postupak analize tržišta elektroničkih komunikacija u nadležnosti regulatornog tijela (u ovom slučaju HAKOM-a) koji se primjenjuje u Hrvatskoj, ali i cijeloj Europi (i šire), a kojim nadležno tijelo (HAKOM) unaprijed analizira tržište po definiranim pravilima, u definiranom procesu i vremenskim periodima. Ako nadležno tijelo (HAKOM) utvrdi da tržišno natjecanje nije djelotvorno (niti će biti u budućem promatranom periodu), onda unaprijed definira ponašanja operatora sa značajnom tržišnom snagom koja na tržištu nisu prihvatljiva te utvrđuje regulatorne obveze, odnosno mjere nužne da bi tržište funkcioniralo. Skrećemo pažnju da finalni rezultati te analize, kao i utvrđene regulatorne obveze i mjere, provjerava i potvrđuje Europska komisija. Jedini logičan i pravno ispravan zaključak je da do postupanja koja su temeljem ex-ante regulacije unaprijed definirana kao suprotna tržišnom natjecanju ne smije uopće dolaziti. Stoga, za ex-ante regulaciju, odnosno počinjenje prekršaje iz članka 169. ZEK-a, ne može biti od važnosti je li određenim postupanjem došlo do „značajnog narušavanja tržišnog natjecanja“. Do počinjenja prekršaja dolazi samim činom postupanja suprotno ex-ante regulaciji, odnosno utvrđenoj regulatornoj obvezi/mjeri. A utvrđenje je li takvo postupanje dovelo i do narušavanja tržišnog natjecanja, u domeni je reaktivne regulacije, dakle ex-post regulacije, odnosno u nadležnosti AZTN-a, a ne HAKOM-a. Dodatno, osim što predložene izmjene predstavljaju apsolutno sporni prijedlog koji je suprotan svim poznatim postulatima ex-ante i ex-post regulacije te uvode (bez pravne osnove) paralelnu ili preklapajuću nadležnost HAKOM-a i AZTN-a, postavlja se i pitanje i što je to točno značajno narušavanje tržišnog natjecanja? Tko je ovlašten isto tumačiti i utvrđivati? Inspektori HAKOM-a prilikom provođenja nadzora iz domene elektroničkih komunikacija? Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
3 IVO PLETIKOSA ., Članak 28. Izmjena kojom se definira potreba nastanka značajne štete i značajnog narušavanja tržišnog natjecanja da bi prekršaj bio kažnjiv najstrožim novčanim kaznama je apsolutno neprihvatljiv za pravnoregulatorni okvir ovog tržišta i ex-ante regulaciju Prvenstveno je bitno istaknuti da je predložena izmjena direktno suprotna podjeli nadležnosti između Hrvatske regulatorne agencije za mrežne djelatnosti (dalje: HAKOM) i Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja (dalje: AZTN), odnosno temeljnim postulatima ex-ante i ex-post regulacije. Naime, ex-ante regulacija u nadležnosti je HAKOM, a postoji da bi djelovala preventivno, dakle prije nego djelovanjem operatora sa značajnom tržišnom snagom nastupi narušavanje tržišnog natjecanja. To joj je osnovna svrha – spriječiti štetno djelovanje operatora sa značajnom tržišnom snagom na tržišno natjecanje. Upravo zato postoji postupak analize tržišta elektroničkih komunikacija u nadležnosti regulatornog tijela (u ovom slučaju HAKOM-a) koji se primjenjuje u Hrvatskoj, ali i cijeloj Europi (i šire), a kojim nadležno tijelo (HAKOM) unaprijed analizira tržište po definiranim pravilima, u definiranom procesu i vremenskim periodima. Ako nadležno tijelo (HAKOM) utvrdi da tržišno natjecanje nije djelotvorno (niti će biti u budućem promatranom periodu), onda unaprijed definira ponašanja operatora sa značajnom tržišnom snagom koja na tržištu nisu prihvatljiva te utvrđuje regulatorne obveze, odnosno mjere nužne da bi tržište funkcioniralo. Skrećemo pažnju da finalni rezultati te analize, kao i utvrđene regulatorne obveze i mjere, provjerava i potvrđuje Europska komisija. Jedini logičan i pravno ispravan zaključak je da do postupanja koja su temeljem ex-ante regulacije unaprijed definirana kao suprotna tržišnom natjecanju ne smije uopće dolaziti. Stoga, za ex-ante regulaciju, odnosno počinjenje prekršaje iz članka 169. ZEK-a, ne može biti od važnosti je li određenim postupanjem došlo do „značajnog narušavanja tržišnog natjecanja“. Do počinjenja prekršaja dolazi samim činom postupanja suprotno ex-ante regulaciji, odnosno utvrđenoj regulatornoj obvezi/mjeri. A utvrđenje je li takvo postupanje dovelo i do narušavanja tržišnog natjecanja, u domeni je reaktivne regulacije, dakle ex-post regulacije, odnosno u nadležnosti AZTN-a, a ne HAKOM-a. Dodatno, osim što predložene izmjene predstavljaju apsolutno sporni prijedlog koji je suprotan svim poznatim postulatima ex-ante i ex-post regulacije te uvode (bez pravne osnove) paralelnu ili preklapajuću nadležnost HAKOM-a i AZTN-a, postavlja se i pitanje i što je to točno značajno narušavanje tržišnog natjecanja? Tko je ovlašten isto tumačiti i utvrđivati? Inspektori HAKOM-a prilikom provođenja nadzora iz domene elektroničkih komunikacija? Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
4 A1 HRVATSKA DRUŠTVO S OGRANIČENOM ODGOVORNOŠĆU ZA USLUGE JAVNIH TELEKOMUNIKACIJA ., Članak 28. Člankom 28. Nacrta prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o elektroničkim komunikacijama (dalje: Nacrt prijedloga Zakona) predlažu se izmjene članka 169. Zakona o elektroničkim komunikacijama (»Narodne novine«, br. 76/22.; dalje: ZEK). Predmetnim člankom ZEK-a propisuju se prekršajne kazne za osobito teške povrede ZEK-a. Radi se o zaštićenim vrednotama za koje je zakonodavac propisao najteže kazne i to na način da je iskoristio mogućnost propisivanja novčanih kazni većih od redovnog zakonskog minimuma i maksimuma koji su određeni odredbama članka 33. stavci 1. do 6. Prekršajnog zakona (»Narodne novine«, br. 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.; dalje: Prekršajni zakon) te je u skladu s odredbama stavka 7 i 9. istoga članka propisao novčane kazne za osobito teške povrede ZEK-a u rasponu od 1 do 10% ukupnog godišnjeg prihoda koji je počinitelj prekršaja ostvario u prethodnoj kalendarskoj godini. Naime, odredbom članka 33. stavak 7. Prekršajnog zakona propisana je mogućnost da se za najteže prekršaje u području telekomunikacija (elektroničkih komunikacija) može propisati i izreći novčana kazna u visini najviše do dvostrukih općih maksimuma propisanim stavcima 1. do 3. istoga članka. Nadalje, odredbom stavka 9. istoga članka Prekršajnog zakona propisano je: "(9) Uz naznaku posebnog minimuma i maksimuma postotka novčane kazne, propisom o prekršaju može se za najteže prekršaje iz stavka 7. ovoga članka propisati i izreći novčana kazna u postotku od 1 % do 10 % prema povrijeđenoj zaštićenoj vrijednosti ili u postotku od 1 % do 10 % ukupnog prihoda počinitelja prekršaja ostvarenog u godini počinjenja prekršaja, a koji je utvrđen službenim financijskim izvješćima za tu godinu, a ako izvješća za tu godinu nema, uzet će se posljednje dostupno službeno godišnje financijsko izvješće. U tim slučajevima ne vrijede ograničenja o maksimumu novčane kazne iz stavaka 1. – 8. ovoga članka, ni prigodom utvrđivanja kazne ni prigodom izricanja ukupne novčane kazne." Međutim, suprotno navedenoj odredbi članka 33. stavak 9. Prekršajnog zakona, nositelj stručne izrade Nacrta prijedloga Zakona svojim prijedlogom izmjene članka 169. stavka 1. ZEK-a briše postojeći poseban minimum od 1% ukupnog prihoda. Ako bi se usvojila, navedena izmjena imala bi za posljedicu da se za bilo koji od prekršaja iz članka 169. ZEK-a koji su definirani kao osobito teški, prekršitelja može kazniti najnižom kaznom od 0,1% ukupnog prihoda ili, ako se ne mora primijeniti određivanje kazne po postotku od ukupnog prihoda (što nije jasno iz same odredbe), to znači da se može primijeniti i opći zakonski minimum iz članka 33. stavak 1. Prekršajnog zakona, a koji iznosi 260,00 eura. Ističemo da su člankom 169. ZEK-a propisane novčane kazne za prekršaje kojima se štite nacionalni interesi u području nacionalne sigurnosti, tajni nadzor elektroničkih komunikacija, sigurnosni rizik proizvođača i dobavljača opreme za elektroničke komunikacijske mreže, zaštita tržišnog natjecanja u području elektroničkih komunikacija i druge zaštićene vrednote. Radi se o iznimno osjetljivim područjima od posebnog značaja za Republiku Hrvatsku te stoga visine novčane kazne za povrede tih obveza moraju biti takve da budu učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće, kako bi se na taj način osiguralo da se takvi prekršaji svedu na najmanju moguću mjeru. Držimo da je nesporno se nositelj stručne izrade Nacrta prijedloga Zakona u određivanju iznosa novčane kazne mora držati raspona kazni i pravila u propisivanju kazni koji su određeni Prekršajnim zakonom. Navedeno je propisano i člankom 18. stavak 1. Jedinstvenih metodološko-nomotehničkih pravila za izradu akata koje donosi Hrvatski sabor (»Narodne novine«, br. 74/15.; dalje: Jedinstvena metodološko-nomotehnička pravila): "(1) Prilikom utvrđivanja kaznenih odredaba valja posebno voditi brigu o tome da se kaznena djela i kaznene sankcije propisuju kaznenim zakonom, a samo iznimno drugim zakonom, a prigodom utvrđivanja prekršajnih radnji i prekršajnih sankcija treba poštivati opći propis kojim se uređuju prekršaji. Dodatno ukazujemo i na nedosljednost stručnog nositelja izrade Nacrta prijedloga Zakona u primjeni predmetne odredbe članka 33. Prekršajnog zakona. Naime, u komentarima u javnoj raspravi o prijedlogu Zakona o izmjenama i dopunama ZEK-a 2017. godine operatori Hrvatski Telekom d.d. i njegovo povezano društvo Iskon Internet d.d. predlagali su brisanje minimuma novčane kazne od 1% ukupnog prihoda (radi pojašnjenja, napominjemo da je u predmetnom prijedlogu Zakona o izmjenama i dopunama ZEK-a bilo predloženo povećanje maksimuma novčane kazne s postojećih 5% na 10% ukupnog prihoda): "U odnosu na predloženo povećanje maksimuma novčane kazne iz članka 118. stavka 1. ZEK-a Predlaže se izmijeniti članak 118. stavak 1. tako da isti sada glasi: „Novčanom kaznom u iznosu do najviše 5% vrijednosti ukupnog godišnjeg bruto prihoda od pružanja konkretne elektroničke komunikacijske usluge u okviru koje je počinjen prekršaj, ostvarenog u posljednjoj godini za koju postoje zaključena godišnja financijska izvješća, kaznit će se za prekršaj pravna osoba:“ Obrazloženje: U odnosu na predloženo povećanje maksimuma novčane kazne za osobito teške povrede ZEK-a, HT ističe kako nisu nastupile nikakve nove okolnosti u nacionalnom i europskom zakonodavstvu, kao niti u sudskoj praksi, a koje bi ukazivale na potrebu ovako drastičnog povećanja predviđenog maksimuma novčane kazne. Ako se uzmu u obzir višemilijunski prihodi operatora na tržištu, onda je razvidno da je posebni maksimum novčane kazne od 5% godišnjeg bruto prihoda razmjeran i učinkovit te da se njime već sada postiže opća svrha prekršajno-pravnih sankcija - odvraćanje od počinjenja prekršaja. Stoga se HT protivi ovako predloženoj izmjeni članka 118. stavka 1. ZEK-a. HT predlaže unutar važećeg članka 118. stavka 1. ZEK-a ukloniti trenutno propisan posebni minimum novčane kazne od 1% godišnjeg bruto prihoda. Nepropisivanje posebnog minimuma novčane kazne omogućuje širi raspon u dosuđivanju novčane kazne, sukladno odredbama Prekršajnog zakona, te isto tako predstavlja pravni standard u komparativnom pravu, ali i u srodnim granama prava, poput prava tržišnog natjecanja. Također, način određivanja novčane kazne potrebno je dovesti u vezu s prihodom ostvarenim od konkretne usluge uz koju je vezana povreda ZEK-a. Time bi se sukladno članku 33. stavku 9. Prekršajnog zakona razradilo što čini ukupni prihod poduzetnika te upravo na taj način osiguralo pravičnije kažnjavanje. Stoga, HT predlaže izmijeniti članak 118. stavka 1. ZEK-a na način kako je to gore navedeno." Ovaj prijedlog stručni nositelj izrade prijedloga ZID ZEK-a iz 2017. odbio je uz sljedeće obrazloženje: "Primjedbe se ne prihvaćaju. U odnosu na novopredloženu odredbu članka 118. Zakona o elektroničkim komunikacijama o rasponu novčane kazne, koja se izriče u postotku ukupnoga godišnjeg bruto prihoda, primjedba se ne prihvaća jer je propisana kazna usklađena s mjerodavnom odredbom Prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Prekršajnog zakona, koji je u postupku donošenja. Posebno se ističe neprihvatljivim predloženo brisanje posebnog minimuma novčane kazne od 1%, budući da važeći Prekršajni zakon (Narodne novine, br. 107/07, 39/13, 157/13 i 110/15), kao i Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Prekršajnog zakona, u mjerodavnom članku 33. stavku 9. izričito propisuju navođenje minimuma postotka novčane kazne, i to u visini od 1%." Predmetna odredba članka 33. stavak 9. Prekršajnog zakona nije izmijenjena od 2017. godine do danas te stoga nije bilo niti osnove da stručni nositelj izrade ZID ZEK-a ovako radikalno promijeni svoj stav o pravnoj osnovi brisanja minimuma novčane kazne, tj. da predloženu izmjenu koju je u 2017. godini odbio kao neprihvatljivu zbog njezine neusklađenosti s odredbama Prekršajnog zakona, u 2025. godini sam predloži u postupku javnog savjetovanja. Opreza radi, ukazujemo na drugi propis kojim je propisana novčana kazna po postotku ukupnog prihoda, a to je Zakon o zaštiti tržišnog natjecanja (»Narodne novine«, br. 79/09., 80/13., 41/21., 155/23. - Zakon o plaćama u državnoj službi i javnim službama; dalje: ZZTN). Člankom 61. i 62. ZZTN-a propisuju se novčane kazne po postotku ukupnog prihoda, pri čemu nije određen minimum novčane kazne. Međutim, odstupanje od članka 33. stavak 9. Prekršajnog zakona u pogledu nepropisivanja minimuma novčane kazne ne može biti razlog da se isto primijeni na prekršajne odredbe ZEK-a budući da se povrede propisa o zaštiti tržišnog natjecanja od 1. 10. 2010. godine ne smatraju prekršajima već povredama sui generis. To znači da za povrede ZZTN-a, AZTN izriče upravno-kaznene mjere (od 24. travnja 2021. godine nazivaju se novčanim kaznama) i na taj način u jedinstvenom postupku utvrđuje istodobno i povredu i sankciju za tu povredu. Ovo zakonsko rješenje donekle odstupa od postojećeg pravnog okvira Republike Hrvatske, ali je isto bilo nužno kako bi se ispunile sve obveze koje je Republika Hrvatska preuzela Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju, ne samo u normativnom smislu nego i osiguravanju učinkovite provedbe preuzetog zakonodavstva. U uvodnom obrazloženju Prijedloga Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja koji je Vlada Republike Hrvatske uputila Hrvatskom Saboru u lipnju 2009. godine, pod točkom II. Ocjena stanja i osnovna pitanja koja se trebaju urediti zakonom, te posljedice koje će proisteći donošenjem zakona, obrazlaže se potreba uvođenja drugačijeg načina određivanja povreda predmetnog propisa i ovlasti Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja (dalje: AZTN): "Premda je važeći Zakon u svojoj glavnini usklađen s pravnom stečevinom EZ-a, tijekom njegove provedbe pokazalo se da ipak postoji niz problema u primjeni čiji je krajnji rezultat nedovoljno učinkovit sustav zaštite tržišnog natjecanja u Republici Hrvatskoj koji ne potiče jačanje poduzetničke aktivnosti, a ne donosi ni koristi potrošačima u mjeri u kojoj je to slučaj u državama članicama EU. Naime, Zakonom su uređena pravila u području zaštite tržišnog natjecanja, propisane kazne za njihovo kršenje te date ovlasti Agenciji za zaštitu tržišnog natjecanja za utvrđivanje povreda Zakona. Odluke Agencije su konačne u upravnom postupku i protiv njih nije dopuštena žalba, ali nezadovoljna stranka može pred Upravnim sudom Republike Hrvatske tužbom pokrenuti upravni spor. Istodobno, kažnjavanje poduzetnika za učinjene povrede, koje Zakon karakterizira kao prekršaj, dato je u nadležnost lokalnim prekršajnim sudovima prema sjedištu svakog poduzetnika. Upravo u tome se nalazi i najveći nedostatak važećeg Zakona što potvrđuju i slijedeći podaci: u razdoblju od 2004. do kraja 2008. godine Agencija je ustanovila povrede Zakona u više od stotinu slučajeva, podnijela isto toliko prekršajnih prijava (optužnih prijedloga) nadležnim prekršajnim sudovima pretežito za teške povrede Zakona kod kojih je propisana kazna i do 10 posto ukupnog prihoda poduzetnika, a sudovi su u razdoblju od 5 godina izrekli kazne u ukupnom iznosu od oko milijun kuna. … Predlagatelj je svjestan činjenice da pojedina rješenja ovog prijedloga Zakona predstavljaju novost u važećem pravnom sustavu Republike Hrvatske, ali imajući u vidu potrebu za učinkovitim sustavom zaštite tržišnog natjecanja, kao i činjenicu da je pravo tržišnog natjecanja područje koje se prioritetno mora uskladiti s pravnom stečevinom EU, izrađen je prijedlog Zakona koji u ovom trenutku za Republiku Hrvatsku predstavlja optimum s aspekta svrhe koja se njegovim donošenjem želi postići." Stoga je jasno da odstupanje od odredaba članka 33. Prekršajnog zakona u odredbama ZZTN-a ima za podlogu pravnu stečevinu Europske unije i bilo je nužno u cilju potpunog ispunjavanja obveza koje je Republika Hrvatska preuzela Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju, dok u slučaju prekršajnih odredaba ZEK-a ne postoji takav razlog, tj. prekršajne odredbe ZEK-a moraju biti u cijelosti usklađene s odredbama Prekršajnog zakona. Slijedom navedenog, smatramo da je nužno zadržati postojeću odredbu članka 169. stavak 1. ZEK-a kojom je propisan zakonski minimum novčane kazne u iznosu od 1% ukupnog prihoda. Nadalje, predloženim izmjenama članka 169. ZEK-a, u stavku 1. u novim točkama 6. do 9. proširuje se opis prekršajne odredbe na način da se dodaju dodatni uvjeti kojima se definira opis prekršaja: 6. u svojstvu operatora sa značajnom tržišnom snagom ne postupa u skladu s regulatornim obvezama koje mu je odredila Agencija, pri čemu je mogla nastati značajna šteta i značajno je narušeno tržišno natjecanje (članak 101. stavak 2.) 7. u svojstvu operatora sa značajnom tržišnom snagom ne postupa u skladu s obvezama u vezi s pristupom ili međupovezivanjem koje mu je odredila Agencija, pri čemu je mogla nastati značajna šteta i značajno je narušeno tržišno natjecanje (članak 101. stavak 4.) 8. u svojstvu operatora koji pruža uslugu završavanja govornih poziva u pokretnim ili nepokretnim mrežama ne postupi u skladu s propisom Komisije kojim se određuje najviša cijena završavanja govornih poziva u pokretnim i nepokretnim mrežama, pri čemu je mogla nastati značajna šteta i značajno je narušeno tržišno natjecanje (članak 108. stavak 1.) 9. ne postupi u skladu s odlukom Agencije o određivanju ponuđenih obveza operatora sa značajnom tržišnom snagom obvezujućima, pri čemu je mogla nastati značajna šteta i značajno je narušeno tržišno natjecanje (članak 112. stavak 7.) Smatramo da predmetno proširenje opisa bića prekršajnog djela dovodi do toga da postojeće odredbe koje su bile potpuno jasne i u skladu sa svim normativnim pravilima, postaju potpuno nerazumljive i neprovedive, kako u postupku utvrđivanja prekršaja tako i prilikom izricanja prekršajne kazne. Ovdje ukazujemo i na odredbu članka 18. stavak 2. Jedinstvenih metodološko-nomotehničkih pravila: (2) U kaznenim odredbama na jasan način treba razgraničiti kaznena djela od prekršajnih radnji, te nedvojbeno odrediti subjekt odgovornosti, a posebno precizno odrediti biće kaznenog djela i radnje koje čine prekršaj." Pojmovi kao što je "značajna šteta" i "značajno narušeno tržišno natjecanje" u potpunosti su neodređeni i ovise o subjektivnoj ocjeni, a ne o objektivnoj procjeni okolnosti. Isto se odnosi i na prijedlog novog stavka 5. u članku 169. ZEK-a, a kojim se propisuje novčana kazna u iznosu 150.000,00 do 500.000,00 eura ako je prekršaj iz stavka 1. točke 6. do 9. počinjen na način da nije mogla nastati značajna šteta ili da nije značajno narušeno tržišno natjecanje. Nije moguće utvrditi što znači da je mogla ili nije mogla nastati neka šteta niti na čijoj imovini bi takva šteta mogla nastati, a osobito koja je granica između značajne i obične štete. Navedeni uvjeti ne bi trebali ulaziti u opis prekršajnog djela već su to okolnosti koje će sud kod izricanja prekršajne kazne uzeti kao otegotne ili olakotne za počinitelja prekršaja i na temelju tako utvrđenih okolnosti izreći veću ili manju novčanu kaznu. Pored svega navedenog, ističemo da bi usvajanje ovakvih izmjena onemogućilo Hrvatsku regulatornu agenciju za mrežne djelatnosti (dalje: HAKOM) u učinkovitom nadzoru tržišta elektroničkih komunikacija. Jedna od glavnih zadaća i ciljeva HAKOM-a kao neovisnog regulatora u području elektroničkih komunikacija je osiguranje učinkovitog i održivog tržišnog natjecanja u interesu krajnjih korisnika, a koje se između ostalog osigurava provođenjem postupka analize mjerodavnih tržišta na temelju kojeg HAKOM utvrđuje je li tržišno natjecanje na određenom tržištu elektroničkih komunikacija učinkovito te ako nije, HAKOM određuje operatore sa značajnom tržišnom snagom i izriče im regulatorne obveze. Postupak analize mjerodavnih tržišta provodi se svakih pet godina, što znači da se na to razdoblje određuju i regulatorne obveze operatorima sa značajnom snagom. Analiza tržišta koju provodi HAKOM i regulatorne obveze koje određuje u tom postupku predstavljaju tzv. ex ante regulaciju koja se upravo zasniva na modelu kojim se utvrđuje ne samo postojeće stanje na određenom tržištu nego se procjenjuje teži li to tržište razvoju djelotvornog tržišnog natjecanja u budućnosti bez regulacije. Dakle, osnova određivanja regulatornih obveza je preventivno djelovanje kojim bi se spriječilo ostvarenje rizika koji su utvrđeni analizom tržišta. Da bi takva regulacija bila učinkovita, prekršajne kazne moraju biti jasne i precizno definirane, a kako bi operatore sa značajnom snagom unaprijed odvratile od zapriječenih postupanja. Bitno je naglasiti da za ostvarenje bića ovakvih prekršajnih djela nije bitno je li doista došlo do poremećaja na tržištu, odnosno je li nastala bilo kakva šteta na bilo čijoj imovini i je li došlo do narušavanja tržišnog natjecanja. Takve posljedice predmet su tzv. ex post regulacije i u nadležnosti su Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja. Neovisno o prethodno navedenom, opreza radi, ističemo da u hrvatskom zakonodavstvu postoji primjer definicije znatnog narušavanja tržišnog natjecanja prema članku 4. stavak 1. točka 27. Zakona o minimalnom globalnom porezu na dobit (»Narodne novine«, br. 155/23.): "27. znatno narušavanje tržišnog natjecanja znači, u pogledu primjene posebnog načela ili postupka iz skupa općeprihvaćenih računovodstvenih načela, primjena tog načela ili postupka koja rezultira agregiranom promjenom prihoda ili rashoda većom od 75.000.000,00 eura u određenoj fiskalnoj godini u odnosu na iznos koji bi bio utvrđen primjenom odgovarajućeg načela ili postupka u skladu s međunarodnim standardima financijskog izvještavanja (MSFI ili MSFI kako ga je donijela Unija na temelju Uredbe (EZ) br. 1606/2002)" Ako bi se ova definicija uzela mjerodavnom za utvrđivanje povrede prema predloženim izmjenama članka 169. stavak 1. točke 6. do 9. ZEK-a, to bi značilo da bi se u postupku utvrđivanja prekršaja moralo dokazati da je prekršitelj počinjenjem prekršaja ostvario prihod veći od 75.000.000,00 eura. Ovako enormno visoki iznosi prihoda, čak i za najveće operatore elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga, praktično eliminiraju bilo kakvu mogućnost kažnjavanja jer povezuju povredu regulatornih obveza određenih ex ante regulacijom s konkretnim povećanjem prihoda, kao posljedicom prekršaja. Još jednom ističemo da smisao ex ante regulacije nije utvrđivanje posljedica iskorištavanja značajne tržišne snage koju bi operator s takvim statusom mogao počiniti, već određivanje regulatornih obveza koje takav operator mora poštivati sve dok ima status operatora sa značajnom snagom. Osnova kažnjavanja po ex ante regulaciji je nepoštivanje regulatornih obveza. Ako bi se pak, kao uvjet za utvrđivanje prekršaja po ex ante regulaciji odredilo postojanje konkretne posljedice u vidu konkretne povrede tržišnog natjecanja, tada bi zapravo ex ante regulacija prestala postojati i izjednačila bi se s ex post regulacijom. Kako je već prethodno navedeno, ex post regulacija propisana je ZZTN-om i u nadležnosti je AZTN-a, a njen cilj je djelovanje nakon što su se već dogodili konkretni poremećaji na tržištu i određivanje odgovarajućih kazni za počinitelje. Osiguranje učinkovite ex ante regulacije je preduvjet zaštite tržišnog natjecanja i zaštite interesa ne samo ostalih operatora na tržištu nego prije svega interesa krajnjih korisnika jer bi u odsustvu učinkovite ex ante regulacije nastali poremećaji na tržištu, a sve na štetu krajnjih korisnika. Ovdje ukazujemo i na objavljene komentare u postupku javnog savjetovanja. U komentaru na članak 28. Nacrta prijedloga zakona Hrvatska udruga za zaštitu potrošača i Udruga za zaštitu prava potrošača "SPLITSKI POTROŠAČ" – SPLIT izjavili su svoje protivljenje ukidanju zakonskog minimuma u članku 169. ZEK-a. Slijedom svega navedenog, smatramo da su predložene izmjene članka 169. ZEK-a protivne ne samo Prekršajnom zakonu nego i neovisnom i učinkovitom radu HAKOM-a kao nacionalnog regulatornog tijela te ih treba izostaviti u Konačnom Prijedlogu Zakona. Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
5 MARKO RAKAR ., Članak 15. Članak 59. stavak 5 i stavak 7 eksplicitno definiraju obvezu operatera da omoguće pristup i besplatnu prednost u pružanju elektroničkih komunikacijskih usluga korisnicima kritičnih komunikacija (u situacijama koje su vrlo široko definirane i podložne subjektivnoj interpretaciji). A stavak 8 vrlo precizno definira da cijena pristupa mreži smije sadržavati isključivo "stvarne troškove održavanja" čime se u cijelosti ignoriraju CAPEX/OPEX troškovi operatera, dok se u slučaju osiguravanja prednosti pridodaju i stvarni troškovi uključivo i "razumne stope povrata ulaganja". Ovim stavkom se u cijelosti briše element tržišne utakmice za usluge koje po svoj prirodi spadaju u tu kategoriju. Prevedeno i pojednostavljeno, ova tri stavka nacrta prijedloga zakona definiraju vrlo niske ulazne troškove "jedinstvenog pružatelja kritičnih komunikacija", te mu otvaraju prostor da direktnom pogodbom i mimo mehanizama tržišnog natjecanja korisnicima "kritičnih komunikacija" naplaćuje po vlastitom nahođenju što će u naravi biti zakonom i EU direktivama zabranjenu subvenciju novonastalom jedinstvenom pružatelju kritičnih komunikacija. Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
6 MARKO RAKAR ., Članak 3. Prijedlog izmjena zakona uvodi sasvim novu i do sada nepoznatu kategoriju "kritičnih komunikacija", gdje odmah u prvoj novoj točci definiramo novog i do sada nepostojećeg "jedinstvenog pružatelja kritičnih komunikacija", a što je defacto eufemizam za novi državni telekom koji će nastati odlukom Vlade RH (promatrajući opis, očigledno se radi o subjektu Odašiljači i veze d.o.o.). RH već ima nekoliko paradržavnih telekoma tj. javnih ustanova i agencija koje dijelom već godinama u dijelu svojih aktivnosti imaju obilježja telekoma (npr. FINA i Carnet, uz već spomenuti OiV). Obzirom da OiV ionako već upravlja većinom ako ne i svim radio mrežama osim one koje se odnose na telekome izvjesno je kako je namjera zakonodavca kreirati alternativni i državno kontrolirani telekom koji će silom zakona biti izuzet iz mnogobrojnih ograničenja i tehničkih preduvjeta koji su postavljeni pred komercijalne telekome. Nadalje, sama činjenica da postoji takav telekom ima negativni utjecaj na postojeće pružatelje usluga budući da su dužni osigurati tehničke i druge preduvjete novostvorenom "jedinstvenom pružatelju kritičnih komunikacija", a što neminovno sa sobom nosi niz troškova koje moraju snositi telekomi (čija odluka o koncesiji vjerojatno nije uključivala takvu moguću obvezu, pa se otvara put za arbitražne i druge postupke naknade štete). A također izdvajanjem kritičnih korisnika osobito u pokretnim mrežama, izuzima se vrlo veliki broj platežnih korisnika u ovaj paradržavni telekom, pa ti korisnici više neće biti izloženi tržišnoj utakmici što će neminovno dovesti da se kroz egidu "kritičnih komunikacija" provuku tržišno neopravdani troškovi koji će u stvarnosti predstavljati zakonom i EU direktivama zabranjenu subvenciju novonastalom jedinstvenom pružatelju kritičnih komunikacija. Za primijetiti je i kako se zakonom kodificira jedinstveni pružatelj usluga što ga ujedno čini i sigurnosnim rizikom prvog reda budući da smo se tekstom zakona odrekli redundancije kroz korištenje tržišno dostupnih pružatelja usluga. U vrijeme povećanih sigurnosnih rizika (osobito rizika od terorizma i potencijalne ratne ugroze) nejasno je zašto se zakonodavac odlučio na ovakvo za EU neuobičajeno rješenje. Primljeno na znanje Namjera ovoga Nacrta prijedloga zakona nije stvaranje nikakvog "državno kontroliranog telekoma".
7 MARKO RAKAR PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ELEKTRONIČKIM KOMUNIKACIJAMA U obrascu obrazloženja procjena učinaka propisa površno je i pogrešno napravljena procjena učinka propisa, osobito u odnosu na segment gospodarstva. Naime nacrt prijedloga zakona propisuje kreiranje novog paradržavnog telekoma, te obvezuje postojeće pružatelje usluga na osiguravanje pristupa svojoj mreži po povlaštenim uvjetima i to na razini stvarnog troška održavanja (ne uvažavajući pritom stvarne troškove CAPEX/OPEX-a kojeg su telekomi imali prilikom gradnje mreže). Nadalje, procjena učinka propisa u cijelosti propušta detektirati formiranje novog paradržavnog telekoma što će neminovno utjecati na tržišnu utakmicu budući da će budući korisnici "kritičnih komunikacija" biti izuzeti iz uobičajenih tržišnih tokova, pa će dijelom telekomi biti oštećeni za značajnu grupu (poslovnih) korisnika, dok će istovremeno nastati obveza investiranja novca poreznih obveznika u (redundantnu) infrastrukturu budućeg pružatelja kritičnih usluga. Povijesno gledano, promatrajući državne pružatelje infrastrukturnih usluga (FINA, Carnet, APIS IT), radi se o nizu pravnih osoba koje su zakonom izuzete iz tržišnih tokova, politički kadrovirani te kao svoju posljedicu pružaju nepotrebno skupe usluge te su po definiciji leglo korupcije. Izdvajanjem kritičnih korisnika na zasebnog pružatelja kritičnih usluga je s pozicije kibernetičke sigurnosti loša odluka budući da ih je vrlo jednostavno identificirati u odnosu na ostale korisnike, što znači da se rizik koncentrira u jednom pružatelju usluga te se efektivno zakonom kodificira single point of failure (a koji je osobito bitan u situacijama elementarnih i drugih nepogoda, a osobito potencijalne ratne opasnosti). Mimo gornjega, iako treba pohvaliti namjeru zakonodavca za usklađivanje s EU direktivama, osobito EU 2024/1309, iz nacrta prijedloga zakona osim izražavanja lijepih želja kroz obrazloženje, nije jasno kako će se točno crpiti pozitivni efekti ili kako će širokopojasne mreže postati dostupnije i jeftinije, osobito ako znamo da smo već imali slične programe koji su neslavno propali. Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
8 MIHAEL MIŠO MUDRIĆ ., Članak 28. Podržavam ranije izneseno mišljenje kako predložene izmjene i dopune ne vode računa o odredbama Prekršajnog zakona obzirom da se ne navodi minimum novčane kazne kako to odredba čl. 33., st. 9. Prekršajnog zakona zahtijeva, a sve sukladno st. 7. istog članka. Obzirom da je riječ o, kako sam podnaslov članka 169. navodi, teškim povredama Zakona, potrebno je pridržavati se okvira koji zadaje lex generalis. Specifikacija „mogla nastati značajna šteta i značajno je narušeno tržišno natjecanje“ je izrazito problematična jer nužno dovodi do diskrecijske ocijene jednog ili više nadležnih tijela (praksa Suda EU je prihvatila mogućnost da o problematici zaštite tržišnog natjecanja u specifičnom sektoru odlučuju, uz nadležna regulatorna tijela, i tijela sa općom nadležnosti za zaštitu tržišnog natjecanja) što dva odvojena pojma zasebno odnosno kumulativnog podrazumijevaju. Time se u Zakon nepotrebno uvodi pravna nesigurnost obzirom da izmjene i dopune ne nude pojašnjenje ovog kompleksno sročenog uvjeta koji mora biti ispunjen kako bi se određene mjere uopće mogle razmotriti. Također se postavlja i pitanje u kojoj mjeri ovako sročeni prijedlozi izmjena i dopuna utječu na dosadašnju praksu uvjeta koji moraju biti ispunjeni kako bi se izricale prekršajne mjere (odnosno, hoće li u praksi uopće biti moguće dokazati kumulativni nastup značajne štete i značajnog negativnog utjecaja na tržišno natjecanje). Kao što je u prethodnom komentaru već pojašnjeno, problematika ocjene razine štete i razine narušenja tržišnog natjecanja predstavlja zasebno pitanje koje zahtjeva zasebnu procjenu i ocjenu. Ideja iza članka 169. kako trenutačno glasi jest omogućavanje izricanja prekršajnih mjera u slučaju teških povreda samog Zakona, pri čemu su same povrede (manje-više) jasno određene. Pozdravljam intenciju zakonodavca da vodi računa o široj problematici tržišta, no čini mi se da navedena dobra intencija zaslužuje zasebnu odredbu sa zasebnih prekršajnim mjerama, obzirom da isto nije nužno spojivo sa trenutačnim sadržajem članka 169. Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
9 MARTINA ŠIMUNOVIĆ LEPOŠA ., Članak 28. Izmjenama čl. 169. ZEK-a ( čl. 28. Nacrta prijedloga ZiD ZEK-a) predloženo je ukidanje propisanog posebnog minimuma novčane kazne („od 1% bruto prihoda“), te je uvedena kvalifikacija „značajne štete i/ili značajnog narušavanja tržišnog natjecanja“, a za što smatramo da će, ne samo dovesti i do nejasnoća oko nadležnost dvije državne agencije- HAKOMA i Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja, već će znatno umanjiti učinke prekršajnog kažnjavanja, posebice za najteže prekršaje. Prije svega, predložena izmjena ukidanja propisanog zakonskog minimuma u izravnoj je suprotnosti sa odredbom čl. 33. st. 9. Prekršajnog zakona ( NN br. 107/2007, 39/2013, 157/2013, 110/2015, 70/2017, 118/2018, 114/2022) koji propisuje određivanje posebnog minimuma ako se novčane kazne određuju u ovisnosti o prihodima i to za najteže prekršaje. Dodatno, osim neusklađenosti sa odredbama Prekršajnog zakona, predloženo ukidanje posebnog minimuma od 1% bruto prihoda, otvara mogućnost izricanju neprimjereno niskih novčanih kazni. Time se narušavaju dvije temeljene svrhe kažnjavanja u suvremenim pravnim sustavima- prevencija i odvraćanje od počinjenja djela, pri čemu se skreće pozornost kako predložena izmjena nije sukladna niti europskom pravnom okviru, odnosno Zakoniku elektroničkih komunikacija ( EEC) koji propisuje da sankcije moraju biti primjerene, učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće, te unutar ograničenja nacionalnog prava. Dodatno, predloženim izmjenama uvedena je potreba nastanka „značajne štete i/ili značajnog narušavanja tržišnog natjecanja“ kao uvjeta koji se moraju kumulativno ispuniti kako bi se na počinitelje mogle primijeniti najstrože sankcije, a što je svakako neprihvatljivo u okviru ex- ante regulacije. Ističe se da je svrha ex-ante regulacije da se unaprijed definiraju neprihvatljiva ponašajna operatera sa značajnom tržišnom snagom, a sve u cilju sprječavanja narušavanja tržišnog natjecanja na tržištu koje nije učinkovito. U tom smislu prekršaji u okviru ex-ante regulacije ne temelje se i ne smiju se temeljiti na eventualnim posljedicama ( pa tako niti nastanku značajne štete ili značajnog narušavanja tržišnog natjecanja), već se isti ostvaruju ( nastaju) samim činom kršenja propisane regulatorne mjere i/ili obveze, bez potrebe daljnjeg utvrđivanja da li su nastale posljedice i u čemu se iste sastoje. Štoviše, u okviru postojeće regulacije i djelokruga Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja, uvođenje kriterija „ značajnog narušavanja tržišnog natjecanja“ za primjenu prekršajnih sankcija iz domene elektroničkih telekomunikacija, krši jasnu podjelu nadležnosti između dviju državnih agencija, uvodi netransparentan paralelan regulatorni okvir, te u konačnici onemogućuje učinkovito provođenje mjera HAKOM-a. Dodatno, uvođenjem nejasnog i pravno neodređenih kriterija „značajne štete i/ili značajnog narušavanja tržišnog natjecanja“, otvara se prostor proizvoljnom tumačenju istih, te se postavlja pitanje pod kojim kriterijima bi se šteta ili narušavanje tržišnog natjecanja smatralo „ značajnim“ i tko bi bio ovlašten isto procjenjivati. Zaključno, predloženim brisanjem posebnog minimuma, uz dodatnu relativizaciju sankcioniranja uvođenjem dodatnih kriterija za primjenu najstrožih prekršajnih sankcija u vidu nastanka „značajne štete i/ili značajnog narušavanja tržišnog natjecanja“, pri čemu su predloženi kriteriji posve nejasni i pravno neodređeni, gubi se smisao prekršajnog kažnjavanja za najteže prekršaje, te se ozbiljno dovodi u pitanje ostvarenje ciljeva koji se istim pokušavaju postići u suvremenim pravnim sustavima, pri čemu se slabi sustav zaštite tržišta elektroničkih komunikacija, ugrožava njegova dosljednost, učinkovitost, te usklađenost sa nacionalnim i EU pravom. Slijedom svega navedenog, predlaže se odustati od intervencija u dosadašnji čl. 169 ZEK-a, podredno brisati kvalifikaciju „značajne štete i/ili značajnog narušavanja tržišnog natjecanja“ iz gore navedenih razloga. Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
10 IVA CIBULIĆ BLAŽEVIĆ Donošenje provedbenog propisa, Članak 33. U ime Hrvatskog Telekoma podnosim komentar u nastavku. U članku 33. Nacrta prijedloga Zakona predlaže se iza stavka 1. dodati novi stavak 2. koji glasi: "(2) Vijeće Agencije donijet će pravilnik iz članka 59. stavka 15., koji je dodan člankom 15. ovoga Zakona, u roku od godinu dana od stupanja na snagu ovoga Zakona." Obrazloženje: Nastavno na predložene izmjene članka 15. Nacrta prijedloga Zakona, a kojim se mijenjaju odredbe članka 59. ZEK-a, nužno je propisati rok za donošenje pravilnika koji je dodan novim stavkom 14. u istome članku. Člankom 184. stavak 2. ZEK-a propisana je obveza Vijeća HAKOM-a prema kojoj je Vijeće trebalo donijeti pravilnik iz članka 59. u roku od godinu dana od stupanja na snagu ZEK-a. Kako predmetni pravilnik nije donesen, a uz to je promijenjen opseg obveza i predmet samog pravilnika, potrebno je u prijelaznim i završnim odredbama propisati novi rok i ovlast Vijeća HAKOM-a na donošenje ovakvog pravilnika. Iza članka 33. Nacrta prijedloga Zakona predlaže se dodati članak 33.a koji glasi: "Članak 33.a Operatori pokretnih elektroničkih komunikacijskih mreža moraju osigurati pristup svojim mrežama jedinstvenom pružatelju usluga kritičnih komunikacija, a jedinstveni pružatelj usluga kritičnih komunikacija usluga mora započeti s pružanjem usluga kritičnih komunikacija u roku od šest mjeseci od stupanja na snagu pravilnika iz članka 59. stavka 15., koji je dodan člankom 15. ovoga Zakona, a koji rok ovisi o konačnom tehničkom rješenju realizacije pristupa mrežama." Obrazloženje: u skladu s predloženim dopunama članka 33. Nacrta prijedloga Zakona, predlaže se propisati rok u kojemu jedinstveni pružatelj usluga kritičnih komunikacija i operatori elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga moraju osigurati pristup odnosno započeti s pružanjem usluga kritičnih komunikacija, a sve ovisno o tehničkom rješenju realizacije pristupa mrežama. Navedeni rok je nužan kako bi svi adresati ovih obveza imali dovoljno vremena za implementaciju i prilagodbe svojih sustava. Djelomično prihvaćen Komentar u odnosu na rok za donošenje Pravilnika iz članka 59. stavka 14. je prihvaćen. Komentar u odnosu na konkretan rok za početak pružanja usluga kritičnih komunikacija jedinstvenog pružatelja usluga kritičnih komunikacija nije prihvaćen jer isto ovisi upravo o uspostavi tehničko-tehnoloških pretpostavki za pružanje usluga kritičnih komunikacija.
11 IVA CIBULIĆ BLAŽEVIĆ ., Članak 3. U ime Hrvatskog Telekoma podnosim komentare u nastavku. U članku 3. Nacrta prijedloga izmjena i dopuna Zakona o elektroničkim komunikacijama (ZEK) kojim se predlažu izmjene članka 5. ZEK-a, predlaže se izmijeniti postojeći ZEK na način da se dodaju definicije pojmova vezano za kritične komunikacije. Hrvatski Telekom u nastavku dostavlja svoje prijedloge dorada predmetnih definicija pojmova. 1. Prijedlog dorade pojma „jedinstveni pružatelj usluga kritičnih komunikacija“: "29. jedinstveni pružatelj usluga kritičnih komunikacija: pravna osoba koju je Republika Hrvatska odredila pružateljem usluga kritičnih komunikacija za potrebe obavljanja poslova obrane, nacionalne sigurnosti, unutarnjih poslova, poslova civilne zaštite, sigurnosno-obavještajnih poslova, poslova sigurnosti zračnog prometa, pomorskog prometa i plovidbe unutarnjim vodama te poslova hitnih služba.“ Obrazloženje: predlaže se brisati dio rečenice koji glasi: "te drugih poslova uz prethodnu suglasnost tijela nadležnog za sustav kritičnih komunikacija" s obzirom da bi eventualno proširenje poslova koje obavlja jedinstveni pružatelj usluga kritičnih komunikacija moralo biti predmet zakonskih izmjena a ne diskrecione odluke određenog tijela. 2. Prijedlog dorade pojma „korisnici kritične komunikacije“ "34. korisnici kritičnih komunikacija: tijela državne uprave koja su nadležna za poslove obrane i nacionalne sigurnosti, unutarnje poslove te poslove civilne zaštite, nadležne sigurnosno-obavještajne agencije, pravne osobe nadležne za sigurnost zračnog prometa, pomorskog prometa i plovidbe unutarnjim vodama te hitne službe.“. Obrazloženje: predlaže se brisati dio rečenice koji glasi: "te druga tijela i pravne osobe koje imaju potrebu za uslugama kritičnih komunikacija, uz prethodnu suglasnost tijela nadležnog za sustav kritičnih komunikacija". Smatramo da korisnici usluga kritičnih komunikacija moraju biti točno unaprijed navedeni i krug tih korisnika treba obuhvaćati samo one službe koje imaju potrebu koristiti kritične komunikacije. 3. Prijedlog dorade pojma „kritične komunikacije“ "37. kritične komunikacije: specijalizirani komunikacijski sustavi i rješenja ključni za javnu sigurnost, koordinaciju odgovora na hitne slučajeve i komunikaciju u kriznim situacijama (kao što su velike nesreće ili prirodne nepogode, zdravstvene i sigurnosne prijetnje i dr.) te širenje informacija u vezi sa zaštitom života i ljudskog zdravlja, ili imovine veće vrijednosti ili okoliša, a obuhvaćaju niz tehnologija i usluga koje omogućuju sigurnu glasovnu i podatkovnu komunikaciju u stvarnom vremenu namijenjenu brzom i učinkovitom odgovoru hitnih i sigurnosnih služba u kriznim situacijama. Javne elektroničke komunikacijske usluge koje se koriste od strane korisnika kritičnih komunikacija ne smatraju se uslugama kritičnih komunikacija.". Obrazloženje: predlaže se u točki 37. iza prve rečenice dodati drugu rečenicu kako bi se podrobnije utvrdila razlika između usluga kritičnih komunikacija od javnih komunikacijskih usluga koje se pružaju istim korisnicima. 4. Prijedlog dorade pojma „tijelo nadležno za sustav kritičnih komunikacija“ "86. tijelo nadležno za sustav kritičnih komunikacija: tijelo koje se osniva odlukom Vlade Republike Hrvatske u svrhu nadzora i koordinacije rada jedinstvenog pružatelja usluga kritičnih komunikacija te unaprjeđenja sustava kritičnih komunikacija u Republici Hrvatskoj". Obrazloženje: predlaže se iza riječi: "jedinstvenog pružatelja" dodati riječi: "usluga kritičnih komunikacija" kako bi se izričaj uskladio s člankom 5. stavak 1. točka 29. ZEK-a. Djelomično prihvaćen Komentar se ne prihvaća u odnosu na točke 29. i 34. članka 3. Nacrta prijedloga zakona. Budući da tijelo nadležno za sustav kritičnih komunikacija određuje Vlada Republike Hrvatske smatra se prihvatljivim da eventualno proširenje poslova, koje obavlja jedinstveni pružatelj usluga kritičnih komunikacija, neće biti predmet diskrecijske odluke pojedinog tijela. Komentari u odnosu na dopunu točaka 37. 86. članka 3. Nacrt prijedloga zakona prihvaćaju se.
12 TELEMACH HRVATSKA D.O.O. ZA TELEKOMUNIKACIJSKE USLUGE ., Članak 15. Nastavno na članak 15. Nacrta prijedloga Zakona kojim se predlažu izmjene članka 59. ZEK-a, i to stavka 7. koji se mijenja i glasi: (7) Operatori moraju korisnicima kritičnih komunikacija osigurati usluge kritičnih komunikacija putem jedinstvenog pružatelja usluga kritičnih komunikacija kojeg je svojom odlukom odredila Vlada Republike Hrvatske. Telemach se očituje na način kako slijedi; Ovo rješenje pretpostavlja da postoji dogovor operatora i jedinstvenog pružatelja kritičnih komunikacija u pogledu tehničkog rješenja. Slijedom toga, prijedlog je izmijeniti odredbu stavka 7. članka 59. ZEK-a na način kao slijedi; "Korisnicima kritičnih komunikacija usluge kritičnih komunikacija pruža jedinstveni pružatelj usluga kritičnih komunikacija kojeg je svojom odlukom odredila Vlada Republike Hrvatske." Nije prihvaćen Smatramo da predloženi komentar ne donosi bitne izmjene u odnosu na predloženu odredbu.
13 TELEMACH HRVATSKA D.O.O. ZA TELEKOMUNIKACIJSKE USLUGE ., Članak 15. Radi izbjegavanja dvojbi u tumačenju dopunjenih odredbi ZEK-a koje se odnose na kritičnu infrastrukturu kao i radi sprječavanja zlouporabe u korištenju usluga kritičnih komunikacija, prijedlog je dopuniti članak 59. ZEK-a s novom odredbom koja glasi: "Jedinstveni pružatelj usluga kritičnih komunikacija i korisnici kritičnih komunikacija moraju osigurati da se usluge kritičnih komunikacija koriste isključivo za potrebe poslova koji su izravno povezani s poslovima obrane, nacionalne sigurnosti, unutarnjih poslova, poslova civilne zaštite, sigurnosno-obavještajnih poslova, poslova sigurnosti zračnog prometa, pomorskog prometa, plovidbe unutarnjim vodama i poslova hitnih službi te da ih koriste samo pojedinačni državni službenici i zaposlenici korisnika kritičnih komunikacija koji rade na operativnim poslovima prevencije, upravljanja i otklanjanja kriznih i hitnih situacija, uključujući i tehničke sustave podatkovne komunikacije." Nije prihvaćen Podrobnije odredbe o korisnicima kritičnih komunikacija uredit će se odlukom Vlade Republike Hrvatske.
14 IVA CIBULIĆ BLAŽEVIĆ ., Članak 29. U ime Hrvatskog Telekoma podnosim komentar u nastavku. 1. U članku 29. Nacrta prijedloga Zakona stavak 4. mijenja se i glasi: "Iza točke 39. dodaje se nova točka 40. koja glasi: 40. ne pruža jedinstvenom pružatelju usluga kritičnih komunikacija pristup svojoj pokretnoj elektroničkoj komunikacijskoj mreži, elektroničkoj komunikacijskoj infrastrukturi ili drugoj povezanoj opremi, ili ne pruža po cijeni koja uključuje samo stvarne troškove održavanja, ili ne utvrđuje cijenu usluge osiguravanja prednosti u uporabi određenih elektroničkih komunikacijskih usluga te specifičnih usluga i funkcionalnosti prema stvarnim troškovima, uključujući razumnu stopu povrata ulaganja, u skladu s pravilnikom Vijeća Agencije (članak 59. stavak 15.)". Obrazloženje: u skladu s predloženim izmjenama članka 15. Nacrta prijedloga Zakona, a kojim se mijenjaju odredbe članka 59. ZEK-a, potrebno je izmijeniti i članak 29. stavak 4. Nacrta prijedloga Zakona kojim se u članku 170. stavku 1. ZEK-a dodaje nova točka 40. 2. U članku 29. Nacrta prijedloga Zakona stavak 3. mijenja se i glasi: "Dosadašnje točke 43., 44. i 45., koje postaju točke 37., 38. i 39., mijenjaju se i glase: "37. u slučaju ratnog stanja ili neposredne ugroženosti neovisnosti i jedinstvenosti države, kao i u slučaju velikih nesreća ili prirodnih nepogoda besplatno ne omogući prednost u pružanju elektroničkih komunikacijskih usluga jedinstvenom pružatelju usluga kritičnih komunikacija (članak 59. stavak 8.) 38. svoju pokretnu elektroničku komunikacijsku mrežu, elektroničku komunikacijsku infrastrukturu ili drugu povezanu opremu ili radijsku postaju u potpunosti ne stavi na raspolaganje ili besplatno ne da na uporabu jedinstvenom pružatelju usluga kritičnih komunikacija, ili ne omogući besplatan prijenos poruka i obavijesti, ili ne poduzme sve nužne mjere za osiguravanje neprekinutog pristupa svih korisnika brojevima hitnih služba (članak 59. stavak 8.) 39. ne osigura korisnicima kritičnih komunikacija usluge kritičnih komunikacija putem jedinstvenog pružatelja usluga kritičnih komunikacija kojeg je svojom odlukom odredila Vlada Republike Hrvatske (članak 59. stavak 7.)". Obrazloženje: U skladu s predloženim izmjenama članka 15. Nacrta prijedloga Zakona, a kojim se mijenjaju odredbe članka 59. ZEK-a, potrebno je izmijeniti i članak 29. stavak 3. Nacrta prijedloga Zakona kojim se u članku 170. stavku 1. ZEK-a mijenjaju dosadašnje točke 43., 44. i 45., koje postaju točke 37., 38. i 39. Nije prihvaćen Komentar se ne prihvaća zbog neprihvaćanja komentara u odnosu na materijalne odredbe članka 59. Zakona o elektroničkim komunikacijama.
15 IVA CIBULIĆ BLAŽEVIĆ ., Članak 15. U ime Hrvatskog Telekoma podnosim komentare kako slijedi. 1. U članku 15. Nacrta prijedloga Zakona kojim se predlažu izmjene članka 59. ZEK-a, predlaže se izmijeniti stavak 1. tako da glasi: "U članku 59. stavci 5. do 14. mijenjaju se i glase: (5) Korisnicima kritičnih komunikacija usluge kritičnih komunikacija pruža jedinstveni pružatelj usluga kritičnih komunikacija kojeg je svojom odlukom odredila Vlada Republike Hrvatske. (6) Jedinstveni pružatelj usluga kritičnih komunikacija i korisnici kritičnih komunikacija moraju osigurati da se usluge kritičnih komunikacija koriste isključivo za potrebe poslova koji su izravno povezani s poslovima obrane, nacionalne sigurnosti, unutarnjih poslova, poslova civilne zaštite, sigurnosno-obavještajnih poslova, poslova sigurnosti zračnog prometa, pomorskog prometa, plovidbe unutarnjim vodama i poslova hitnih službi te da ih koriste samo pojedinačni državni službenici i zaposlenici korisnika kritičnih komunikacija koji rade na operativnim poslovima prevencije, upravljanja i otklanjanja kriznih i hitnih situacija, uključujući i tehničke sustave podatkovne komunikacije. (7) U slučaju ratnog stanja ili neposredne ugroženosti neovisnosti i jedinstvenosti države, kao i u slučaju velikih nesreća ili prirodnih nepogoda, korisnici kritičnih komunikacija imaju prednost u korištenju elektroničkih komunikacijskih usluga. (8) Operatori i vlasnici ili korisnici radijskih postaja moraju u slučajevima iz stavka 7. ovoga članka svoju elektroničku komunikacijsku mrežu, elektroničku komunikacijsku infrastrukturu i drugu povezanu opremu ili radijsku postaju u potpunosti staviti na raspolaganje i besplatno dati na uporabu jedinstvenom pružatelju usluga kritičnih komunikacija te besplatno omogućiti prijenos poruka i obavijesti u slučaju opasnosti za život i ljudsko zdravlje, ili imovinu veće vrijednosti ili okoliš, u skladu s posebnim propisima, kao i poduzimati sve nužne mjere za osiguravanje neprekinutog pristupa svih korisnika brojevima hitnih služba. (9) Operatori moraju jedinstvenom pružatelju usluga kritičnih komunikacija u svrhu pružanja usluga kritičnih komunikacija osigurati pristup svojoj pokretnoj elektroničkoj komunikacijskoj mreži, elektroničkoj komunikacijskoj infrastrukturi i drugoj povezanoj opremi po cijeni koja uključuje samo stvarne troškove održavanja, dok se cijena usluge osiguravanja prednosti u uporabi određenih elektroničkih komunikacijskih usluga te specifičnih usluga i funkcionalnosti utvrđuje prema stvarnim troškovima, uključujući razumnu stopu povrata ulaganja. (10) Upravitelji općeg dobra i vlasnici nekretnina moraju, radi osiguravanja neprekinutog pristupa korisnicima kritičnih komunikacija, ili uklanjanja opasnosti za život i ljudsko zdravlje te imovinu veće vrijednosti, bez odgode osigurati operatorima nesmetan pristup općem dobru ili svojim nekretninama na kojima je postavljena elektronička komunikacijska infrastruktura i druga povezana oprema, u svrhu njezina hitnog popravljanja ili hitnog održavanja. (11) Operatori moraju u svakom trenutku osigurati nesmetani pristup svojoj elektroničkoj komunikacijskoj mreži te elektroničkoj komunikacijskoj infrastrukturi i drugoj povezanoj opremi u svrhu njezina korištenja, popravljanja i održavanja te neprekinutog pružanja elektroničkih komunikacijskih usluga ugovorene kakvoće. (12) Operatori moraju održavati svoju elektroničku komunikacijsku mrežu te elektroničku komunikacijsku infrastrukturu i drugu povezanu opremu u svrhu osiguravanja sigurnosti i cjelovitosti ugovorenih elektroničkih komunikacijskih usluga. (13) Za zahvate u prostoru, unutar zone elektroničke komunikacijske infrastrukture i druge povezane opreme te zaštitne zone i radijskog koridora određenih radijskih postaja, Agencija u skladu sa zakonima, kojima se uređuje prostorno uređenje i gradnja te postupanje i uvjeti gradnje radi poticanja ulaganja, utvrđuje i izdaje: - zahtjeve, podatke i uvjete za izradu prostornog plana iz stavka 3. ovoga članka i mišljenja u tijeku javne rasprave u postupku izrade i donošenja prostornog plana, u skladu sa zakonom kojim se uređuje prostorno uređenje - posebne uvjete, uvjete priključenja i potvrde glavnih projekata, koje se odnose na usklađenost s odredbama ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju ovoga Zakona, u skladu sa zakonom kojim se uređuje gradnja. (14) U slučaju neusklađenosti dokumenata prostornog uređenja iz stavka 2. ovoga članka s uredbom iz stavka 3. ovoga članka, primjenjuju se odredbe te uredbe.“ Obrazloženje: U članku 59. ZEK-a novim stavkom 5. predlaže se definirati da usluge kritičnih komunikacija uvijek pruža jedinstveni pružatelj usluga kritičnih komunikacija te na temelju takve definicije utvrditi da obvezu pružanja prednosti u korištenju usluga operatori ispunjavaju prema tom jedinstvenom pružatelju, a ne prema svakom pojedinačnom korisniku kritičnih komunikacija. Uzimajući u obzir definiciju pojma jedinstveni pružatelj usluga kritičnih komunikacija, smatramo da se predloženom izmjenom stavka 5. podrobnije definiraju obveze svih adresata ove odredbe. U stavku 6. istoga članka predlaže se odrediti obvezu korisnicima kritičnih komunikacija kojom bi se ograničilo pravo na korištenje usluga kritičnih komunikacija isključivo na one osobe koje po svojoj dužnosti odnosno zaposlenju obavljaju poslove za koje je nužno osigurati prednost u korištenju elektroničkih komunikacijskih usluga, a sve kako bi se osigurala razmjernost između ostvarivanju javnog interesa i obveza i troškova koje će nastati operatorima elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga. Nastavno na dodavanje novih stavaka 5. i 6., predloženi stavak 5. postaje stavak 7. U stavku 8. i 9. predlaže se izmjena kako bi se definiralo da se prednost daje jedinstvenom pružatelju usluga kritičnih komunikacija, a u skladu s prethodnim komentarima. 2. U članku 15. Nacrta prijedloga Zakona kojim se predlažu izmjene članka 59. ZEK-a, predlaže se izmijeniti stavak 2. tako da glasi: "Iza stavka 14. dodaju se stavci 15. do 18. koji glase: (15) Opseg, postupak i uvjeti pružanja usluga kritičnih komunikacija pobliže se propisuju pravilnikom koji donosi Vijeće Agencije, uz prethodno pribavljeno mišljenje ministra i ministra nadležnog za unutarnje poslove. (16) Postupak utvrđivanja uvjeta priključenja iz stavka 13. podstavka 2. ovoga članka te pobliže obveze investitora propisuju se pravilnikom koji donosi Vijeće Agencije, uz prethodnu suglasnost ministra nadležnog za prostorno uređenje i graditeljstvo. (17) Iznimno od odredaba ovoga članka, kada na drugi način nije moguće osigurati zadovoljavajuću raspoloživost i kakvoću usluga kritičnih komunikacija za potrebe obavljanja poslova obrane i nacionalne sigurnosti, unutarnjih poslova, poslova civilne zaštite, sigurnosno-obavještajnih poslova, poslova sigurnosti zračnog prometa, pomorskog prometa i plovidbe unutarnjim vodama, poslova hitnih služba, za elektroničku komunikacijsku mrežu, elektroničku komunikacijsku infrastrukturu i drugu povezanu opremu koja će se upotrebljavati za pružanje usluga kritičnih komunikacija, prigodom izdavanja akta za građenje neće se provjeravati usklađenost s dokumentima prostornog uređenja iz stavka 2. ovoga članka. (18) Radi ostvarivanja prava iz stavka 17. ovoga članka investitor je u postupku izdavanja akta za građenje obvezan dostaviti potvrdu tijela nadležnog za sustav kritičnih komunikacija, kojom se dokazuje postojanje okolnosti zbog kojih je nužno izdavanje akta za građenje bez provjere usklađenosti s dokumentima prostornog uređenja iz stavka 2. ovoga članka.“. Obrazloženje: u članku 59. ZEK-a postojeći stavci 13. do 17. postaju stavci 15. do 18., a u novom stavku 17. predlaže se brisati riječi: "te drugih poslova uz prethodnu suglasnost tijela nadležnog za sustav kritičnih komunikacija", a u skladu s komentarima na članak 3. Nacrta prijedloga Zakona, tj. nužnosti ograničenja kruga korisnika usluga kritičnih komunikacija. U stavku 16. i 18. predlažu se nomotehnička usklađenja radi promjene numeracije stavaka na koje se predmetne odredbe pozivaju. Nije prihvaćen Smatra se da su predložene izmjene odredaba članka 59. Zakona o elektroničkim komunikacijama uređene na zadovoljavajući I razumljiv način. Dodatno, budući da tijelo nadležno za sustav kritičnih komunikacija određuje Vlada Republike Hrvatske, smatramo prihvatljivim da eventualno proširenje poslova, koje obavlja jedinstveni pružatelj usluga kritičnih komunikacija, neće biti predmet diskrecijske odluke pojedinog tijela.
16 TELEMACH HRVATSKA D.O.O. ZA TELEKOMUNIKACIJSKE USLUGE ., Članak 15. Nastavno na članak 15. Nacrta prijedloga Zakona kojim se predlažu izmjene članka 59. ZEK-a, i to stavka 5. koji se mijenja i glasi: "(5) U slučaju ratnog stanja ili neposredne ugroženosti neovisnosti i jedinstvenosti države, kao i u slučaju velikih nesreća ili prirodnih nepogoda, operatori moraju besplatno omogućiti prednost u pružanju elektroničkih komunikacijskih usluga korisnicima kritičnih komunikacija." Telemach se očituje na način kako slijedi; Vrlo su široko definirane okolnosti u kojima bi se bez naknade davala prednost pri pružanju elektroničkih komunikacijskih usluga. Okolnosti u kojima bi se bez ikakve naknade ikome pružala usluga moraju biti zaista izvanredne. Nadalje, termin "besplatno" nije ni u skladu sa poreznim propisima. Niti jedna usluga ne može se pružati besplatno jer je onda pitanje obveze podmirenja poreza za tako pruženu uslugu. Ako je intencija bila naglasiti da korisnici kritičnih komunikacija (koji onda moraju biti vrlo precizno i usko definirani) bez posebnih dodatnih troškova imaju pravo prednosti u pružanju usluga, onda bi na taj način trebalo formulirati odredbu. Istovremeno, da bi operatori mogli dati nekome prednost u pružanju svojih usluga, mora se osigurati da oni sami imaju prednost kao poslovni subjekti koji su važni za funkcioniranje sustava kritične komunikacije. Primjerice, mogu li operatori imati prednost pri isporuci električne energije u takvim situacijama? Slijedom toga, prijedlog je izmijeniti odredbu stavka 5 članka 59. ZEK-a na način kao slijedi; "U slučaju ratnog stanja ili neposredne ugroženosti neovisnosti i jedinstvenosti države, kao i u slučaju velikih nesreća ili prirodnih nepogoda, korisnici kritičnih komunikacija imaju prednost u korištenju elektroničkih komunikacijskih usluga." Nije prihvaćen Obveza besplatnog omogućivanja prednosti u zakonom propisanim okolnostima uređena je Zakonom o elektroničkim komunikacijama već dulji niz godina.
17 TELEMACH HRVATSKA D.O.O. ZA TELEKOMUNIKACIJSKE USLUGE ., Članak 12. U članku 12. Nacrta prijedloga Zakona kojim se predlažu izmjene članka 55. ZEK-a, predlaže se izmjeniti stavak 7. na način da se iza riječi "Hrvatske" izvrši dopuna sa tekstom "u suradnji i temeljem stručnog mišljenja Agencije". Nije prihvaćen Hrvatska regulatorna agencija za mrežne djelatnosti (HAKOM) ne može preuzeti prerogative Sigurnosno-obavještajne agencije.
18 A1 HRVATSKA DRUŠTVO S OGRANIČENOM ODGOVORNOŠĆU ZA USLUGE JAVNIH TELEKOMUNIKACIJA ., Članak 29. 3) Člankom 29. stavak 12. Nacrta prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o elektroničkim komunikacijama (dalje: Nacrt prijedloga Zakona) predlažu se izmjene članka 170. Zakona o elektroničkim komunikacijama (»Narodne novine«, br. 76/22.; dalje: ZEK) na način da se u stavku 1. dodaje nova točka 89. kojom se propisuje novi prekršaj i novčana kazna za povrede obveza iz članka 141. stavak 1. ZEK-a. Protivimo se predloženoj dopuni te ukazujemo na naše komentare na članak 24. stavak 1. Nacrta prijedloga Zakona. Dodatno ističemo da se člankom 141. stavak 2. i 3. ZEK-a propisuje da se razmjena podataka o dužnicima obavlja posredovanjem Financijske agencije na način da operatori Financijskoj agenciji moraju dostaviti ili omogućiti pristup nužnim podacima o svojim korisnicima. Za povrede predmetnih obveza iz članka 141. stavak 3. ZEK-a već postoji prekršajna odredba u članku 170. stavak 1. postojeća točka 94. koja postaje točka 90. koja glasi: "90. Financijskoj agenciji ne dostavlja ili ne omogućuje pristup nužnim podacima svojih korisnika (članak 141. stavak 3.)" Kako je prethodno navedeno, razmjena podataka iz članka 141. stavak 1. ZEK-a provodi se slanjem odnosno preuzimanjem podataka posredovanjem Financijske agencije, što znači da se radi o istoj obvezi. Iz odredaba članka 141. stavaka 1. do 3. ZEK-a jasno je da se radi o istom, povezanom postupku te da operatori ne mogu međusobno razmjenjivati podatke o dužnicima na bilo koji drugi način nego posredovanjem Financijske agencije. Stoga se protivimo uvođenju dodatne prekršajne obveze za istu faktičnu i materijalnu obvezu te predlažemo brisati 29. stavak 12. Nacrta prijedloga Zakona. Nije prihvaćen Svaka obveza propisana materijalnom odredbom zakona povlači obvezu propisivanja odgovarajuće prekršajne sankcije.
19 A1 HRVATSKA DRUŠTVO S OGRANIČENOM ODGOVORNOŠĆU ZA USLUGE JAVNIH TELEKOMUNIKACIJA ., Članak 24. Člankom 24. stavak 1. Nacrta prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o elektroničkim komunikacijama (dalje: Nacrt prijedloga Zakona) predlažu se izmjene članka 141. Zakona o elektroničkim komunikacijama (»Narodne novine«, br. 76/22.; dalje: ZEK). Postojećim člankom 141. ZEK-a propisuje se postupak procjene platežne sposobnosti korisnika, a predloženom izmjenom se u stavku 1. propisuje da operatori imaju obvezu prikupljati i razmjenjivati podatke o dužnicima u svrhu provjere platežne sposobnosti, umjesto postojeće odredbe kojom je bila propisana mogućnost takvog postupanja. Predlažemo zadržati postojeću odredbu, a podredno, ako se ovaj prijedlog ne usvoji, predlažemo članak 24. Nacrta prijedloga Zakona izmijeniti tako da glasi: "U članku 141. stavak 1. mijenja se i glasi: (1) Operatori javno dostupnih elektroničkih komunikacijskih usluga prikupljaju i elektronički razmjenjuju nužne podatke o korisnicima iz stavka 4. ovoga članka u svrhu procjene platežne sposobnosti podnositelja zahtjeva za sklapanje ugovora iz članka 140. stavka 1. ovoga Zakona. Iznimno, operator može sklopiti ugovor s korisnikom na temelju samostalne procjene platežne sposobnosti, bez razmjene podataka iz stavka 2. i 3. ovoga članka. " Obrazloženje: Smatramo da bi postupak prikupljanja i razmjene podataka o dužnicima između operatora, kao i procjena platežne sposobnosti na temelju razmijenjenih podataka trebao biti samostalna odluka svakog operatora, a ne obvezni postupak kod svakog sklapanja novog ili produljenja postojećeg ugovora. Ovdje ukazujemo na primjere kada postojeći korisnik zatraži produljenje ugovora ili kada novi korisnik sklapa ugovor za neku cjenovno nižu tarifu, bez kupnje uređaja. U slučaju produljenja ugovora s postojećim korisnikom, operator nema potrebu provjeravati je li taj korisnik uredno podmirivao obveze drugim operatorima jer je u izravnom ugovornom odnosu s korisnikom i može na temelju dosadašnjeg ponašanja korisnika procijeniti njegovu platežnu sposobnost. U slučaju sklapanja ugovora s novim korisnikom koji ne kupuje uređaj uz tarifu, rizik naplate je znatno manji te ne postoji potreba provjere urednosti u podmirivanju obveza takvog korisnika. Predmetnim odredbama štite se obje ugovorne strane, krajnji korisnik i operator te je za krajnjeg korisnika povoljnije da mu operator omogući sklapanje ugovora u određenim situacijama i bez provjere platežne sposobnosti, dok bi za operatora predloženo proširenje obveze bilo nepotrebno opterećenje i produljenje postupka sklapanja ugovora nepotrebnim upitom o platežnoj sposobnosti krajnjeg korisnika za kojeg već postoje opravdani poslovni razlozi za sklapanje ugovora i bez procjene platežne sposobnosti. U konačnici, stavkom 7. predmetnog članka utvrđuje se da operator donosi odluku o prihvaćanju zahtjeva za sklapanje ugovora na temelju samostalne procjene platežne sposobnosti te stoga nema smisla obvezivati operatora na provjeru tih podataka, ako se već unaprijed može prihvatiti zahtjev za sklapanje ugovora, bez provjere s drugim operatorima. Nije prihvaćen Predložene izmjene članka 141. Zakona o elektroničkim komunikacijama posljedica su nemogućnosti primjene prvobitnih odredaba istog članka, a u cilju što učinkovitijeg upravljanja rizicima naplate potraživanja I smanjenja ukupnog broja blokiranih dužnika na razini države. Nadalje, operatori nisu obvezni provjeravati svoje korisnike prigodom produljenja pretplatničkog ugovora.
20 A1 HRVATSKA DRUŠTVO S OGRANIČENOM ODGOVORNOŠĆU ZA USLUGE JAVNIH TELEKOMUNIKACIJA ., Članak 12. A1 podsjeća naslovno tijelo da je člankom 115. Zakona o kibernetičkoj sigurnosti (»Narodne novine«, br. 14/24., dalje u tekstu: ZKS) brisan članak 41. Zakona o elektroničkim komunikacijama (»Narodne novine«, br. 76/22.; dalje: ZEK) . Navedena izmjena uvedena je temeljem članka 43. Direktive (EU) 2022/2555 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. prosinca 2022. o mjerama za visoku zajedničku razinu kibersigurnosti širom Unije, izmjeni Uredbe (EU) br. 910/2014 i Direktive (EU) 2018/1972 i stavljanju izvan snage Direktive (EU) 2016/1148 (dalje u tekstu: Direktiva NIS2) u kojem je definirano da se brišu članci 40. i 41. Direktive (EU) 2018/1972 s učinkom od 18. listopada 2024. Tekst brisanog članka 41. glasio je kako slijedi: Sigurnost elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga Članak 41. (1) Operatori javnih elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga te mreža koje se upotrebljavaju kao potpora sustavima kritičnih infrastruktura moraju poduzeti odgovarajuće tehničke i ustrojstvene mjere kako bi se zaštitila sigurnost njihovih mreža i usluga. Poduzete mjere moraju osigurati razinu sigurnosti koja odgovara postojećoj razini opasnosti za sigurnost mreže i usluga, vodeći računa o raspoloživim tehničkim i tehnološkim rješenjima. Osobito se poduzimaju mjere, koje uključuju i kodiranje (enkripciju) kada je to primjereno, kojima se sprječava i umanjuje utjecaj sigurnosnih incidenata na korisnike i na druge elektroničke komunikacijske mreže i usluge. (2) Operatori iz stavka 1. ovoga članka obvezni su odrediti odgovornu osobu za provedbu mjera iz ovoga članka. (3) Mjere iz stavka 1. ovoga članka moraju: 1. osigurati da osobnim podacima mogu pristupati samo ovlaštene osobe u zakonom dopuštene svrhe 2. štititi prenošene ili pohranjene osobne podatke od slučajnog ili nezakonitog uništenja, slučajnog gubitka ili izmjene te neovlaštene ili nezakonite pohrane, obrade, pristupa ili razotkrivanja 3. osigurati primjenu sigurnosne politike u odnosu na obradu osobnih podataka 4. osigurati odgovarajuću razinu kibernetičke sigurnosti, u skladu s ishodom revizije iz stavka 10. ovoga članka, kako bi se u najvećoj mogućoj mjeri spriječili sigurnosni incidenti. (4) Operatori iz stavka 1. ovoga članka moraju bez odgode izvijestiti Agenciju pisanim putem o sigurnosnom incidentu od značajnog utjecaja na rad njihovih mreža ili obavljanje njihovih usluga. Agencija može obavijestiti javnost, ili zahtijevati od operatora da obavijeste javnost o sigurnosnom incidentu, ako utvrdi da je takva obavijest u javnom interesu. (5) Agencija će o sigurnosnom incidentu iz stavka 4. ovoga članka, ako je to primjereno, izvijestiti ENISA-u i nadležna nacionalna regulatorna tijela drugih država članica Europske unije. Jedanput godišnje Agencija će dostaviti Komisiji i ENISA-i sažeto izvješće o obavijestima koje je zaprimila u tijeku protekle kalendarske godine, u skladu sa stavkom 4. ovoga članka, te o poduzetim mjerama. (6) Vijeće Agencije pravilnikom propisuje mjere za ispunjenje obveza operatora iz stavka 1. ovoga članka te način, rokove i mjerila za sprječavanje i prijavu sigurnosnih incidenata iz stavka 4. ovoga članka, uzimajući u obzir sljedeće: − broj korisnika na koje sigurnosni incident utječe − trajanje sigurnosnog incidenta − zemljopisni obuhvat područja na koje sigurnosni incident utječe − mjeru u kojoj sigurnosni incident utječe na rad mreže ili pružanje usluge − opseg utjecaja na gospodarstvo i društveno djelovanje. (7) U slučaju posebne i znatne prijetnje od sigurnosnog incidenta u javnim elektroničkim komunikacijskim mrežama ili uslugama, operatori iz stavka 1. ovoga članka obavijestit će svoje korisnike, na koje bi takva prijetnja mogla utjecati, o svim mogućim mjerama zaštite ili pravnim sredstvima koja mogu uporabiti. Operatori će o vlastitom trošku poduzeti odgovarajuće i hitne mjere u svrhu sprječavanja nastanka štete u slučaju sigurnosnog incidenta te, ako je to primjereno, obavijestiti korisnike i o samoj prijetnji. (8) Agencija i tijelo nadležno za zaštitu osobnih podataka, u okviru svojih nadležnosti, nadziru mjere koje u provedbi odredaba ovoga članka poduzimaju operatori iz stavka 1. ovoga članka, te mogu predlagati zaštitne mjere u skladu s odgovarajućom razinom sigurnosti. (9) Agencija u svrhu provedbe odredaba ovoga članka može donositi obvezujuće upute, što uključuje i mogućnost naloga operatorima iz stavka 1. ovoga članka za poduzimanje mjera sprječavanja sigurnosnih incidenata kada se utvrdi znatna prijetnja, te mjera za uklanjanje posljedica sigurnosnih incidenata, kao i rokove provedbe tih mjera. (10) Pravilnikom iz stavka 6. ovoga članka propisuje se i obveza provedbe godišnje revizije mjera sigurnosti mreža i usluga operatora iz stavka 1. ovoga članka, te mjerila i način certificiranja pravnih osoba koje je za provedbu te revizije ovlastila Agencija, u skladu s preporukama ENISA-e o certificiranju u području kibernetičke sigurnosti. (11) Operatori iz stavka 1. ovoga članka obvezni su pravnoj osobi, koja provodi reviziju iz stavka 10. ovoga članka, omogućiti pristup svim svojim podacima i sustavima, te snositi troškove takve revizije. Ishod revizije je povjerljiv i dostavlja se Agenciji i odgovornoj osobi iz stavka 2. ovoga članka. (12) Agencija u svrhu provedbe odredaba ovoga članka ima ovlast zatražiti i dobiti pomoć nacionalnog tijela nadležnog za prevenciju i zaštitu od računalno-sigurnosnih incidenata (CERT) te nacionalnog tijela nadležnog za upravljanje kibernetičkim krizama. Agencija prema potrebi surađuje i s drugim tijelima nadležnima za sigurnost mrežnih i informacijskih sustava, tijelom nadležnim za zaštitu osobnih podataka te drugim nadležnim tijelima. (13) Provedba odredaba ovoga članka ne utječe na primjenu propisa o zaštiti osobnih podataka, propisa o obradi osobnih podataka i zaštiti privatnosti u području elektroničkih komunikacija te propisa iz područja kibernetičke sigurnosti. Brisanjem navedenog članka 41. ZEK-a kojem naslov nije kibernetička sigurnost nego Sigurnost elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga ukinuto je, između ostalog, pravo Vijeća Hrvatske regulatorne agencije za mrežne djelatnosti (dalje u tekstu: Agencija) da donosi pravilnik kojim se detaljnije opisuju bilo kakve obveze operatorima elektroničkih komunikacija u dijelu zaštite sigurnosti njihovih mreža i usluga. Međutim, člankom12. Nacrta prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o elektroničkim komunikacijama (dalje: Nacrt prijedloga Zakona)pod ovlastima Vijeća Agencije u članku 55. ZEK-a koji ima naslov Temeljni zahtjevi za elektroničku komunikacijsku infrastrukturu i drugu povezanu opremu, uvodi se neko novo pravo Vijeća Agencije da pravilnikom pobliže propisuje sektorski specifične zahtjeve koji se odnose na sigurnost elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga, a koji navodno ne utječu na primjenu propisa iz područja kibernetičke sigurnosti te opseg ovog pravilnika. Potpuno je nejasno i nije razvidno niti iz jedne odredbe Nacrta prijedloga Zakona po kojoj osnovi Vijeće Agencije ima pravo provedbenim propisom propisivati bilo kakve dodatne obveze vezane za sigurnost mreža i usluga. Tim više što se člankom 1. Nacrta prijedloga Zakona u članku 1. ZEK-a kojim se propisuje predmet ZEK-a, brišu riječi "sigurnost elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga" te se isto tako odredbom članka 3. Nacrta prijedloga Zakona u članku 5. stavak 1. ZEK-a brišu postojeće točke 76. i 77. kojima se definiraju pojmovi "sigurnosni incident" i "sigurnost elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga". U skladu s navedenim, člankom 28. Nacrta prijedloga Zakona briše se i prekršajna odredba propisana člankom 169. stavak 1. točka 1. ZEK-a. Dakle, s jedne strane u cijelom tekstu ZEK-a sustavno se brišu sve odredbe vezane za sigurnost elektroničkih mreža i usluga, dok se s druge strane predlažu nove ovlasti Vijeća Agencije u donošenju provedbenih propisa koji su opet vezani za pojam sigurnosti mreža usluga i obveze operatora elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga, iako sad pod nazivom sektorski specifične obveze. Međutim, Nacrtom prijedloga Zakona ne definira se pojam sigurnost elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga niti se pobliže određuje pojam sektorski specifični zahtjevi. Kako se istovremeno člankom 30. Nacrta prijedloga Zakona u članku 171. stavak 1. ZEK-a dodaje nova točka 27. kojom se propisuje novčana kazna za povrede obveza iz novog pravilnika iz članka 55. stavak 9. ZEK-a, nastaje pravna nesigurnost i opravdana zabrinutost operatora elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga zbog ovako vrlo općenite ovlasti za donošenje pravilnika i posljedično uvođenja novih obveza, odnosno proširenja postojećih obveza koje su propisane ZKS-om i UKS-om. Dodatno, u članku 34. Nacrta prijedloga Zakona navodi se da je Pravilnik o sigurnosti još uvijek na snazi i to sve do trenutka dok Vijeće Agencije sukladno članku 33. ZID ZEK-a ne donese pravilnik iz članka12. Nacrta prijedloga Zakona, a kojim se u članku 55. ZEK-a dodaje novi stavak 9.. Navedeno smatramo pravno neutemeljenim jer brisanjem članka 41. ZEK-a, s obzirom na članak 43. Direktive NIS2, izvan snage stavljen je i Pravilnik o načinu i rokovima provedbe mjera zaštite sigurnosti mreža i usluga (»Narodne novine«, br. 55/23., dalje u tekstu: Pravilnik o sigurnosti) jer je brisanjem navedenog članka ukinuta i pravna osnova za donošenje tog pravilnika. Naime, u samom Pravilniku o sigurnosti kao pravna osnova naveden je članak 41. stavak 6. ZEK-a koji je brisan i ne proizvodi pravne učinke. Ako bi Pravilnik o sigurnosti i dalje bio na snazi, ne bismo mogli govoriti da je NIS2 Direktiva u cijelosti transponirana u Republici Hrvatskoj. Podsjećamo, jedine iznimne situacije u kojima je i dalje bila dopuštena primjena članka 41. ZEK-a pa samim time i Pravilnika o sigurnosti, definirane su člankom 106. stavak 1. i člankom 109. stavak 2. ZKS-a koji glase kako slijedi: Članak 106. stavak 1. ZKS-a glasi: „Pružatelji javnih elektroničkih komunikacijskih mreža i pružatelji javno dostupnih elektroničkih komunikacijskih usluga koji su do stupanja na snagu ovoga Zakona provodili sigurnosne zahtjeve u svrhu zaštite sigurnosti elektroničkih komunikacijskih mreža i elektroničkih komunikacijskih usluga prema odredbama članka 41. Zakona o elektroničkim komunikacijama (»Narodne novine«, br. 76/22.) nastavljaju s provedbom zahtjeva na temelju članka 41. toga Zakona do dostave obavijesti o provedenoj kategorizaciji subjekta iz članka 19. stavka 1. ovoga Zakona.“ Članak 109. stavak 2. ZKS-a glasi: „(2) Postupci započeti prema odredbama članka 41. Zakona o elektroničkim komunikacijama (»Narodne novine«, br. 76/22.) dovršit će se prema odredbama toga Zakona i propisa donesenih na temelju toga Zakona.“ Kao nadležnom tijelu za provedbu obveza prema ZKS-u, Agenciji je poznat status provođenja postupka kategorizacije prema čl. 19. stavak 1. ZKS-a kao i činjenica jesu li su postupci započeti prema ZEK-u dovršeni. Neovisno o tome, navodimo kao primjer javno objavljeno rješenje Agencije (KLASA: UP/I-344-07/24-01/55; URBROJ: 376-05-24-04 od 13. studenog 2024.) (https://www.hakom.hr/UserDocsImages/2024/odluke_rjesenja_presude/Rje%C5%A1enje_inspektora_o_obustavi_A1%20Hrvatska%20d.o.o._vanjska%20revizija_20241113.pdf?vel=552648 ) u kojem se Agencija upravo poziva na članak 106. ZKS-a. Nadalje, donošenjem Uredbe o kibernetičkoj sigurnosti (»Narodne novine«, br. 135/24., dalje u tekstu: UKS) precizno su u prilogu II. UKS-a definirane mjere upravljanja kibernetičkim sigurnosnim rizicima koje su primjenjuju i na sektor digitalne infrastrukture koji uključuje i sektor elektroničkih komunikacija. Također, Prilogom III. UKS-a uvedene su posebne mjere fizičke sigurnosti za subjekte iz sektora digitalne infrastrukture, a koji, kako je već rečeno, uključuje i sektor elektroničkih komunikacija. Naime, prema članku 5. Zakona o kritičnoj infrastrukturi (»Narodne novine«, br. 89/25., dalje u tekstu: ZKI) sektor digitalne infrastrukture izuzet je od primjene članka 20., članaka od 22. do 43. i članaka od 45. do 48. ZKI. Stoga su u svrhu podizanja razine sigurnosti i otpornosti sektora digitalne infrastrukture definirane dodatne mjere u Prilogu III. UKS-a, a sve u skladu sa člankom 8. Direktive (EU) 2022/2557 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. prosinca 2022. o otpornosti kritičnih subjekata i o stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 2008/114/EZ (dalje u tekstu: CER direktiva). Dodatno, još jedna poveznica između ZKI i ZKS-a nalazi se u odredbi članka 9. stavak 1. podstavak 5. ZKS-a koji kroz opće kriterije za provedbu kategorizacije ključnih subjekata definira da će u kategoriju ključnih subjekata biti razvrstani subjekti koji su utvrđeni kao kritični subjekti na temelju zakona kojim se uređuje područje kritične infrastrukture (u ovom slučaju ZKI), neovisno o njihovoj veličini. Drugim riječima, kritični subjekti iz sektora digitalne infrastrukture prema ZKI postaju ključni prema ZKS-u i na njih se primjenjuju Prilog II. I Prilog III. UKS-a. Slijedom svega navedenog, A1 je stava da ne postoji pravna osnova za uvođenje novog stavka 9. u članku 55. ZEK-a, da je Pravilnik o sigurnosti izvan snage jer je bio donesen na temelju članka 41. ZEK-a koji je brisan donošenjem ZKS-a te da je sektor elektroničkih komunikacija u dijelu sigurnosti dovoljno reguliran uzimajući u obzir odredbe Priloga II. i Priloga III. UKS-a. Podredno, ako prema mišljenju naslova ipak postoji pravna osnova za uvođenje novog stavka 9. u članku 55. stavak 9. ZEK-a, A1 moli pojašnjenje iste kao i toga u kojem dijelu se na operatore primjenjuje Pravilnik o sigurnosti u odnosu na mjere iz Priloga II. i III. UKS-a jer je do sada operatorima elektroničkih komunikacija bilo komunicirano da se ZKS-om odnosno UKS-om pokrivaju sve obveze iz područja kako mrežne tako i informacijske sigurnosti. Također, A1 moli pojašnjenje obveza koje se planiraju definirati pravilnikom iz predloženog novog stavka 9. u članku 55. ZEK-a s obzirom na sve već postojeće obveze koje operatori elektroničkih komunikacija imaju, a kako je sve detaljno prethodno pojašnjeno. Čak i ako se pravilnikom propišu bilo kakve dodatne obveze, iste se moraju zasnivati na načelu transparentnosti i reciprociteta, što mora biti jasno definirano samim ZEK-om. Uzimajući u obzir i da se prema članku 55. stavak 6. ZEK-a treba donijeti pravilnik kojim se utvrđuju mjerila za procjenu sigurnosnog rizika proizvođača i dobavljača opreme za elektroničke komunikacijske mreže, zaista je potpuno nejasno koja su to dodatna očekivanja u pogledu sigurnosti za operatore elektroničkih komunikacija, a koje se planiranju nametnuti uvođenjem novog pravilnika Vijeća Agencije. Nije prihvaćen Budući da propisima o kibernetičkoj sigurnosti nisu obuhvaćena sva sektorski specifična pitanja, potrebno je propisati zakonsku osnovu za donošenje posebnog pravilnika. Nadalje, tim pravilnikom neće se zadirati u područje propisivanja pravilnika iz članka 55. stavka 6. Zakona o elektroničkim komunikacijama.
21 A1 HRVATSKA DRUŠTVO S OGRANIČENOM ODGOVORNOŠĆU ZA USLUGE JAVNIH TELEKOMUNIKACIJA Donošenje provedbenog propisa, Članak 33. Iza članka 33. Nacrta prijedloga Zakona predlaže se dodati članak 33.a koji glasi: "Članak 33.a Operatori pokretnih elektroničkih komunikacijskih mreža moraju osigurati pristup svojim mrežama jedinstvenom pružatelju usluga kritičnih komunikacija, a jedinstveni pružatelj usluga kritičnih komunikacija usluga mora započeti s pružanjem usluga kritičnih komunikacija u roku od šest mjeseci od stupanja na snagu pravilnika iz članka 59. stavka 15., koji je dodan člankom 15. ovoga Zakona, a koji rok ovisi o konačnom tehničkom rješenju realizacije pristupa mrežama." Obrazloženje: U skladu s predloženim dopunama članka 33. Nacrta prijedloga Zakona, predlaže se propisati rok u kojemu jedinstveni pružatelj usluga kritičnih komunikacija i operatori elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga moraju osigurati pristup odnosno započeti s pružanjem usluga kritičnih komunikacija, a sve ovisno o tehničkom rješenju realizacije pristupa mrežama. Navedeni rok je nužan kako bi svi adresati ovih obveza imali dovoljno vremena za implementaciju i prilagodbe svojih sustava. Nije prihvaćen Komentar u odnosu na konkretan rok za početak pružanja usluga kritičnih komunikacija jedinstvenog pružatelja usluga kritičnih komunikacija nije prihvaćen jer isto ovisi upravo o uspostavi tehničko-tehnoloških pretpostavki za pružanje usluga kritičnih komunikacija.
22 A1 HRVATSKA DRUŠTVO S OGRANIČENOM ODGOVORNOŠĆU ZA USLUGE JAVNIH TELEKOMUNIKACIJA ., Članak 29. 2) U članku 29. Nacrta prijedloga Zakona stavak 4. mijenja se i glasi: "Iza točke 39. dodaje se nova točka 40. koja glasi: 40. ne pruža jedinstvenom pružatelju usluga kritičnih komunikacija pristup svojoj pokretnoj elektroničkoj komunikacijskoj mreži, elektroničkoj komunikacijskoj infrastrukturi ili drugoj povezanoj opremi, ili ne pruža po cijeni koja uključuje samo stvarne troškove održavanja, ili ne utvrđuje cijenu usluge osiguravanja prednosti u uporabi određenih elektroničkih komunikacijskih usluga te specifičnih usluga i funkcionalnosti prema stvarnim troškovima, uključujući razumnu stopu povrata ulaganja, u skladu s pravilnikom Vijeća Agencije (članak 59. stavak 15.)". Obrazloženje: U skladu s predloženim izmjenama članka 15. Nacrta prijedloga Zakona, a kojim se mijenjaju odredbe članka 59. ZEK-a, potrebno je izmijeniti i članak 29. stavak 4. Nacrta prijedloga Zakona kojim se u članku 170. stavku 1. ZEK-a dodaje nova točka 40. Nije prihvaćen Komentar se ne prihvaća zbog neprihvaćanja komentara u odnosu na materijalne odredbe članka 59. Zakona o elektroničkim komunikacijama.
23 A1 HRVATSKA DRUŠTVO S OGRANIČENOM ODGOVORNOŠĆU ZA USLUGE JAVNIH TELEKOMUNIKACIJA ., Članak 29. 1) U članku 29. Nacrta prijedloga Zakona stavak 3. mijenja se i glasi: "Dosadašnje točke 43., 44. i 45., koje postaju točke 37., 38. i 39., mijenjaju se i glase: "37. u slučaju ratnog stanja ili neposredne ugroženosti neovisnosti i jedinstvenosti države, kao i u slučaju velikih nesreća ili prirodnih nepogoda besplatno ne omogući prednost u pružanju elektroničkih komunikacijskih usluga jedinstvenom pružatelju usluga kritičnih komunikacija (članak 59. stavak 8.) 38. svoju pokretnu elektroničku komunikacijsku mrežu, elektroničku komunikacijsku infrastrukturu ili drugu povezanu opremu ili radijsku postaju u potpunosti ne stavi na raspolaganje ili besplatno ne da na uporabu jedinstvenom pružatelju usluga kritičnih komunikacija, ili ne omogući besplatan prijenos poruka i obavijesti, ili ne poduzme sve nužne mjere za osiguravanje neprekinutog pristupa svih korisnika brojevima hitnih služba (članak 59. stavak 8.) 39. ne osigura korisnicima kritičnih komunikacija usluge kritičnih komunikacija putem jedinstvenog pružatelja usluga kritičnih komunikacija kojeg je svojom odlukom odredila Vlada Republike Hrvatske (članak 59. stavak 7.)" Obrazloženje: U skladu s predloženim izmjenama članka 15. Nacrta prijedloga Zakona, a kojim se mijenjaju odredbe članka 59. ZEK-a, potrebno je izmijeniti i članak 29. stavak 3. Nacrta prijedloga Zakona kojim se u članku 170. stavku 1. ZEK-a mijenjaju dosadašnje točke 43., 44. i 45., koje postaju točke 37., 38. i 39. Nije prihvaćen Komentar se ne prihvaća zbog neprihvaćanja komentara u odnosu na materijalne odredbe članka 59. Zakona o elektroničkim komunikacijama.
24 A1 HRVATSKA DRUŠTVO S OGRANIČENOM ODGOVORNOŠĆU ZA USLUGE JAVNIH TELEKOMUNIKACIJA ., Članak 15. 2) U članku 15. Nacrta prijedloga Zakona kojim se predlažu izmjene članka 59. ZEK-a, predlaže se izmijeniti stavak 2. tako da glasi: "Iza stavka 14. dodaju se stavci 15. do 18. koji glase: (15) Opseg, postupak i uvjeti pružanja usluga kritičnih komunikacija pobliže se propisuju pravilnikom koji donosi Vijeće Agencije, uz prethodno pribavljeno mišljenje ministra i ministra nadležnog za unutarnje poslove. (16) Postupak utvrđivanja uvjeta priključenja iz stavka 13. podstavka 2. ovoga članka te pobliže obveze investitora propisuju se pravilnikom koji donosi Vijeće Agencije, uz prethodnu suglasnost ministra nadležnog za prostorno uređenje i graditeljstvo. (17) Iznimno od odredaba ovoga članka, kada na drugi način nije moguće osigurati zadovoljavajuću raspoloživost i kakvoću usluga kritičnih komunikacija za potrebe obavljanja poslova obrane i nacionalne sigurnosti, unutarnjih poslova, poslova civilne zaštite, sigurnosno-obavještajnih poslova, poslova sigurnosti zračnog prometa, pomorskog prometa i plovidbe unutarnjim vodama, poslova hitnih služba, za elektroničku komunikacijsku mrežu, elektroničku komunikacijsku infrastrukturu i drugu povezanu opremu koja će se upotrebljavati za pružanje usluga kritičnih komunikacija, prigodom izdavanja akta za građenje neće se provjeravati usklađenost s dokumentima prostornog uređenja iz stavka 2. ovoga članka. (18) Radi ostvarivanja prava iz stavka 17. ovoga članka investitor je u postupku izdavanja akta za građenje obvezan dostaviti potvrdu tijela nadležnog za sustav kritičnih komunikacija, kojom se dokazuje postojanje okolnosti zbog kojih je nužno izdavanje akta za građenje bez provjere usklađenosti s dokumentima prostornog uređenja iz stavka 2. ovoga članka." Obrazloženje: U članku 59. ZEK-a postojeći stavci 13. do 17. postaju stavci 15. do 18., a u novom stavku 17. predlaže se brisati riječi: "te drugih poslova uz prethodnu suglasnost tijela nadležnog za sustav kritičnih komunikacija", a u skladu s komentarima na članak 3. Nacrta prijedloga Zakona, tj. nužnosti ograničenja kruga korisnika usluga kritičnih komunikacija. U stavku 16. i 18. predlažu se nomotehnička usklađenja radi promjene numeracije stavaka na koje se predmetne odredbe pozivaju. Nije prihvaćen Smatra se da su predložene izmjene odredaba članka 59. Zakona o elektroničkim komunikacijama uređene na zadovoljavajući I razumljiv način. Dodatno, budući da tijelo nadležno za sustav kritičnih komunikacija određuje Vlada Republike Hrvatske, smatramo prihvatljivim da eventualno proširenje poslova, koje obavlja jedinstveni pružatelj usluga kritičnih komunikacija, neće biti predmet diskrecijske odluke pojedinog tijela.
25 A1 HRVATSKA DRUŠTVO S OGRANIČENOM ODGOVORNOŠĆU ZA USLUGE JAVNIH TELEKOMUNIKACIJA ., Članak 15. 1) U članku 15. Nacrta prijedloga Zakona kojim se predlažu izmjene članka 59. ZEK-a, predlaže se izmijeniti stavak 1. tako da glasi: "U članku 59. stavci 5. do 14. mijenjaju se i glase: (5) Korisnicima kritičnih komunikacija usluge kritičnih komunikacija pruža jedinstveni pružatelj usluga kritičnih komunikacija kojeg je svojom odlukom odredila Vlada Republike Hrvatske. (6) Jedinstveni pružatelj usluga kritičnih komunikacija i korisnici kritičnih komunikacija moraju osigurati da se usluge kritičnih komunikacija koriste isključivo za potrebe poslova koji su izravno povezani s poslovima obrane, nacionalne sigurnosti, unutarnjih poslova, poslova civilne zaštite, sigurnosno-obavještajnih poslova, poslova sigurnosti zračnog prometa, pomorskog prometa, plovidbe unutarnjim vodama i poslova hitnih službi te da ih koriste samo pojedinačni državni službenici i zaposlenici korisnika kritičnih komunikacija koji rade na operativnim poslovima prevencije, upravljanja i otklanjanja kriznih i hitnih situacija, uključujući i tehničke sustave podatkovne komunikacije. (7) U slučaju ratnog stanja ili neposredne ugroženosti neovisnosti i jedinstvenosti države, kao i u slučaju velikih nesreća ili prirodnih nepogoda, korisnici kritičnih komunikacija imaju prednost u korištenju elektroničkih komunikacijskih usluga. (8) Operatori i vlasnici ili korisnici radijskih postaja moraju u slučajevima iz stavka 7. ovoga članka svoju elektroničku komunikacijsku mrežu, elektroničku komunikacijsku infrastrukturu i drugu povezanu opremu ili radijsku postaju u potpunosti staviti na raspolaganje i besplatno dati na uporabu jedinstvenom pružatelju usluga kritičnih komunikacija te besplatno omogućiti prijenos poruka i obavijesti u slučaju opasnosti za život i ljudsko zdravlje, ili imovinu veće vrijednosti ili okoliš, u skladu s posebnim propisima, kao i poduzimati sve nužne mjere za osiguravanje neprekinutog pristupa svih korisnika brojevima hitnih služba. (9) Operatori moraju jedinstvenom pružatelju usluga kritičnih komunikacija u svrhu pružanja usluga kritičnih komunikacija osigurati pristup svojoj pokretnoj elektroničkoj komunikacijskoj mreži, elektroničkoj komunikacijskoj infrastrukturi i drugoj povezanoj opremi po cijeni koja uključuje samo stvarne troškove održavanja, dok se cijena usluge osiguravanja prednosti u uporabi određenih elektroničkih komunikacijskih usluga te specifičnih usluga i funkcionalnosti utvrđuje prema stvarnim troškovima, uključujući razumnu stopu povrata ulaganja. (10) Upravitelji općeg dobra i vlasnici nekretnina moraju, radi osiguravanja neprekinutog pristupa korisnicima kritičnih komunikacija, ili uklanjanja opasnosti za život i ljudsko zdravlje te imovinu veće vrijednosti, bez odgode osigurati operatorima nesmetan pristup općem dobru ili svojim nekretninama na kojima je postavljena elektronička komunikacijska infrastruktura i druga povezana oprema, u svrhu njezina hitnog popravljanja ili hitnog održavanja. (11) Operatori moraju u svakom trenutku osigurati nesmetani pristup svojoj elektroničkoj komunikacijskoj mreži te elektroničkoj komunikacijskoj infrastrukturi i drugoj povezanoj opremi u svrhu njezina korištenja, popravljanja i održavanja te neprekinutog pružanja elektroničkih komunikacijskih usluga ugovorene kakvoće. (12) Operatori moraju održavati svoju elektroničku komunikacijsku mrežu te elektroničku komunikacijsku infrastrukturu i drugu povezanu opremu u svrhu osiguravanja sigurnosti i cjelovitosti ugovorenih elektroničkih komunikacijskih usluga. (13) Za zahvate u prostoru, unutar zone elektroničke komunikacijske infrastrukture i druge povezane opreme te zaštitne zone i radijskog koridora određenih radijskih postaja, Agencija u skladu sa zakonima, kojima se uređuje prostorno uređenje i gradnja te postupanje i uvjeti gradnje radi poticanja ulaganja, utvrđuje i izdaje: - zahtjeve, podatke i uvjete za izradu prostornog plana iz stavka 3. ovoga članka i mišljenja u tijeku javne rasprave u postupku izrade i donošenja prostornog plana, u skladu sa zakonom kojim se uređuje prostorno uređenje - posebne uvjete, uvjete priključenja i potvrde glavnih projekata, koje se odnose na usklađenost s odredbama ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju ovoga Zakona, u skladu sa zakonom kojim se uređuje gradnja. (14) U slučaju neusklađenosti dokumenata prostornog uređenja iz stavka 2. ovoga članka s uredbom iz stavka 3. ovoga članka, primjenjuju se odredbe te uredbe." Obrazloženje: U članku 59. ZEK-a novim stavkom 5. predlaže se definirati da usluge kritičnih komunikacija uvijek pruža jedinstveni pružatelj usluga kritičnih komunikacija te na temelju takve definicije utvrditi da obvezu pružanja prednosti u korištenju usluga operatori ispunjavaju prema tom jedinstvenom pružatelju, a ne prema svakom pojedinačnom korisniku kritičnih komunikacija. Uzimajući u obzir definiciju pojma jedinstveni pružatelj usluga kritičnih komunikacija, smatramo da se predloženom izmjenom stavka 5. podrobnije definiraju obveze svih adresata ove odredbe. U stavku 6. istoga članka predlaže se odrediti obvezu korisnicima kritičnih komunikacija kojom bi se ograničilo pravo na korištenje usluga kritičnih komunikacija isključivo na one osobe koje po svojoj dužnosti odnosno zaposlenju obavljaju poslove za koje je nužno osigurati prednost u korištenju elektroničkih komunikacijskih usluga, a sve kako bi se osigurala razmjernost između ostvarivanju javnog interesa i obveza i troškova koje će nastati operatorima elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga. Nastavno na dodavanje novih stavaka 5. i 6., predloženi stavak 5. postaje stavak 7. U stavku 8. i 9. predlaže se izmjena kako bi se definiralo da prednost daje jedinstvenom pružatelju usluga kritičnih komunikacija, a u skladu s prethodnim komentarima. Nije prihvaćen Smatra se da su predložene izmjene odredaba članka 59. Zakona o elektroničkim komunikacijama uređene na zadovoljavajući I razumljiv način.
26 A1 HRVATSKA DRUŠTVO S OGRANIČENOM ODGOVORNOŠĆU ZA USLUGE JAVNIH TELEKOMUNIKACIJA ., Članak 3. 2) U članku 3. Nacrta prijedloga Zakona kojim se predlažu izmjene članka 5. ZEK-a, predlaže se izmijeniti stavak 3. tako da glasi: Iza točke 33. dodaje se nova točka 34. koja glasi: "34. korisnici kritičnih komunikacija: tijela državne uprave koja su nadležna za poslove obrane i nacionalne sigurnosti, unutarnje poslove te poslove civilne zaštite, nadležne sigurnosno-obavještajne agencije, pravne osobe nadležne za sigurnost zračnog prometa, pomorskog prometa i plovidbe unutarnjim vodama, te hitne službe". Obrazloženje: Predlaže se brisati dio rečenice koji glasi: "te druga tijela i pravne osobe koje imaju potrebu za uslugama kritičnih komunikacija, uz prethodnu suglasnost tijela nadležnog za sustav kritičnih komunikacija". Smatramo da korisnici usluga kritičnih komunikacija moraju biti točno navedeni i krug tih korisnika treba obuhvaćati samo one službe koje imaju potrebu koristiti kritične komunikacije. Nije prihvaćen Budući da tijelo nadležno za sustav kritičnih komunikacija određuje Vlada Republike Hrvatske, smatramo prihvatljivim da eventualno proširenje poslova, koje obavlja jedinstveni pružatelj usluga kritičnih komunikacija, neće biti predmet diskrecijske odluke pojedinog tijela.
27 A1 HRVATSKA DRUŠTVO S OGRANIČENOM ODGOVORNOŠĆU ZA USLUGE JAVNIH TELEKOMUNIKACIJA ., Članak 3. 1) U članku 3. Nacrta prijedloga Zakona kojim se predlažu izmjene članka 5. ZEK-a, predlaže se izmijeniti stavak 1. tako da glasi: U članku 5. stavku 1. iza točke 28. dodaje se nova točka 29. koja glasi: "29. jedinstveni pružatelj usluga kritičnih komunikacija: pravna osoba koju je Republika Hrvatska odredila pružateljem usluga kritičnih komunikacija za potrebe obavljanja poslova obrane, nacionalne sigurnosti, unutarnjih poslova, poslova civilne zaštite, sigurnosno-obavještajnih poslova, poslova sigurnosti zračnog prometa, pomorskog prometa i plovidbe unutarnjim vodama, poslova te hitnih služba,". Obrazloženje: Predlaže se brisati dio rečenice koji glasi: "te drugih poslova uz prethodnu suglasnost tijela nadležnog za sustav kritičnih komunikacija". Smatramo da korisnici usluga kritičnih komunikacija moraju biti točno navedeni i krug tih korisnika treba obuhvaćati samo one službe koje imaju potrebu koristiti kritične komunikacije. Nije prihvaćen Budući da tijelo nadležno za sustav kritičnih komunikacija određuje Vlada Republike Hrvatske, smatramo prihvatljivim da eventualno proširenje poslova, koje obavlja jedinstveni pružatelj usluga kritičnih komunikacija, neće biti predmet diskrecijske odluke pojedinog tijela.
28 MARKO RAKAR ., Članak 12. Predložene promjene u članku 55. tj. dodavanjem stavka 9. stvaraju novi prostor konfuzije. Naime, od prethodnih promjena i nadopuna ZEK-a, dobili smo u Zakon o kibernetičkoj sigurnosti, te Uredbu o kibernetičkoj sigurnosti (NN135/2024) koji velikim dijelom definiraju obveze subjekata kritične infrastrukture u pogledu kibernetičke sigurnosti. Prethodnim promjenama ZEK-a omogućilo se tijelu zaduženom za provođenje i praćenje kibernetičke sigurnosti (SOA) da propisuje sigurnosne rizike za lance dobave tj. dobavljače opreme, a po kriterijima koji nisu nužno tehničke prirode nego uključuju i političke kriterije. Ovim prijedlogom dodatka u tekst Zakona, dodaje se sektorski tj. za telekome specifični pravilnik koji pokriva tehnički aspekt mreža ali samo u dijelovima koji nisu pokriveni ZKS-om, odnosno uredbom. Obzirom da je zakonodavac odlučio kreirati vlastiti i jedinstveni subjekt zadužen za kritičnu komunikaciju, postavlja se pitanje koji je točno smisao i svrha postojanja stavaka 6 i 7 na infrastrukturu javno dostupnih mreža ako smo iz njih izdvojili kritičnu komunikaciju? Nadalje, opće je pitanje zašto nadležno tijelo nema obvezu uzimanja u obzir tehnoloških obrazloženja koja nude operateri i/ili HAKOM? Kao i zašto je uopće moguće da zaduženo nacionalno tijelo ignorira ili ne uzima u obzir odluke i stavove koje na razini EU proizlaze iz 5G toolboxa, odnosno ENISA preporuka? Podsjećam još jednom da je zakonsko rješenje koje je primijenjeno kod nas u pogledu ocjena sigurnosnih rizika jedinstveno u Europi te ga treba smatrati anomalijom, a ovo je prilika da se to ispravi. Prijedlog je stoga da se stavci 6 i 7 promijene na način da se usklade s dominantnom europskom praksom, te da se uvede obveza nacionalnog tijela za provedbu i praćenje iz područja kibernetičke sigurnosti da prilikom odlučivanja o sigurnosnim rizicima mora tražiti i uzeti u obzir preporuke koje proizlaze iz 5G toolboxa, preporuke ENISA-e odnosno tehnoloških obrazloženja operatera tj. HAKOM-a. Nije prihvaćen Budući da propisima o kibernetičkoj sigurnosti nisu obuhvaćena sva sektorski specifična pitanja, potrebno je propisati zakonsku osnovu za donošenje posebnog pravilnika. Nadalje, tim pravilnikom neće se zadirati u područje propisivanja pravilnika iz članka 55. stavka 6. Zakona o elektroničkim komunikacijama.
29 MARKO RAKAR ., Članak 24. Iako je jasan motiv i namjera zakonodavca da omogući razmjenu podataka između operatera o korisnicima neplatišama koja je uostalom postojala i do sada, nejasno je zašto se u tržišno orijentiranom društvu propisuje obveza razmjene tih podataka, osobito u smislu Uredbe o zaštiti osobnih podataka. Budući da je ta mogućnost postojala i ranije, bilo bi zanimljivo razumjeti zašto i s kojom svrhom je to odjednom dignuto na razinu obveze. Budući da iz ovako šture promjene samog teksta nije nužno jasno o čemu s radi, vrijedi naglasiti i tekst iz obrazloženja koji doslovce glasi: "utvrđivanje obveze operatora javno dostupnih elektroničkih komunikacijskih usluga za prikupljanje i elektroničku razmjenu podataka o korisnicima, u svrhu procjene platežne sposobnosti podnositelja zahtjeva za sklapanje ugovora kojim se uređuju prava i obveze između operatora i krajnjih korisnika". Nije prihvaćen Predložene izmjene članka 141. Zakona o elektroničkim komunikacijama posljedica su nemogućnosti primjene prvobitnih odredaba istog članka, a u cilju što učinkovitijeg upravljanja rizicima naplate potraživanja I smanjenja ukupnog broja blokiranih dužnika na razini države.
30 MIHAEL MIŠO MUDRIĆ ., Članak 12. Navedeni prijedlog izmjena i dopuna također svjedoči i intenciji zakonodavca da prepozna i ojača ulogu Agencije. U tom smislu bi također vrijedilo razmisliti o aktivnijoj ulozi Agencije u postupku procjene sigurnosnog rizika obzirom na usku specijalizaciju Agencije, kao regulatornog tijela, u navedenom području. Nejasno je zašto se kao osnovni kriterij provođenja sigurnosne procjene rizika postavlja problematika nacionalne sigurnosti obzirom na brojne izazove sa kojima se čisto komercijalni sustavi suočavaju (neovisno o njihovoj namjeni), a koji nisu nužno izravno povezivi sa problematikom nacionalne sigurnosti. Drugim riječima, visoki sigurnosni rizik iz st. 8. postojećeg članka 55. nije isključivo vezan uz problematiku nacionalne sigurnosti iz postojećeg st. 7. istog članka, pa se postavlja opravdano pitanje zašto se Vijeću Agencije onemogućava da donosi odluke, u skladu sa postojećim st. 8. istog članka, i u vezi onih procjena sigurnosnog rizika koji ukazuju na visoki sigurnosni rizik, a da nije riječ o problematici nacionalne sigurnosti, a sve u skladu sa postojećim st. 9. istog članka, osobito imajući na umu prethodni komentar, odnosno potrebu zaštita tržišta (ulazak na tržište). Nije prihvaćen Budući da propisima o kibernetičkoj sigurnosti nisu obuhvaćena sva sektorski specifična pitanja, potrebno je propisati zakonsku osnovu za donošenje posebnog pravilnika. Nadalje, tim pravilnikom neće se zadirati u područje propisivanja pravilnika iz članka 55. stavka 6. Zakona o elektroničkim komunikacijama.
31 MIHAEL MIŠO MUDRIĆ ., Članak 12. U izmjenama i dopunama Zakona predlaže se da Vijeće Agencije pravilnikom pobliže propisuje sektorski specifične zahtjeve koji se odnose na sigurnost elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga, a koji ne utječu na primjenu propisa iz područja kibernetičke sigurnosti. Problematika sigurnosti elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga već se uređuje u st. 6. postojećeg članka 55. u kojem je Ministarstvo (uz mišljenje Vijeća Agencije i nadležnog tijela iz st. 7.) imenovano kao tijelo nadležno za donošenje pravilnika u kojem se utvrđuju mjerila za procjenu sigurnosnog rizika te obveze na strani relevantnih dionika. Procjena sigurnosnog rizika podrazumijeva pripravnost subjekata da se nose sa sigurnosnim izazovima, a što samo po sebi podrazumijeva udovoljavanje specifičnim zahtjevima koji se odnose na sigurnost elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga. Stoga je nejasno na što predlagatelj točno misli kada predlaže da Vijeće Agencije propisuje nešto što tematski, barem potencijalno, već ulazi u djelokrug onoga što prema tekućem Zakonu provodi Ministarstvo. U slučaju da je intencija predlagatelja pobliže specificirati ovlasti odnosno zaduženja Vijeća Agencije u smislu tekućeg st. 9. istog članka, korisno je za razmotriti nadopunu postojećeg st. 9. istog članka na način da se uz pojam tehničkih uvjeta nadoda i pojam sigurnosnih uvjeta. Pozdravlja se intencija predlagatelja da u tekst Zakona uvede jasnu odrednicu razlikovanja područja koje pokrivaju (novi) propisi iz područja kibernetičke sigurnosti. Ako je prethodno navedeno osnovna intencija predlagatelja, potrebno je razmotriti svrsishodnost postojećih st. 6. i 7. istog članka obzirom na Zakon o kritičnoj infrastrukturi i Zakon o kibernetičkoj sigurnosti. Nije prihvaćen Budući da propisima o kibernetičkoj sigurnosti nisu obuhvaćena sva sektorski specifična pitanja, potrebno je propisati zakonsku osnovu za donošenje posebnog pravilnika. Nadalje, tim pravilnikom neće se zadirati u područje propisivanja pravilnika iz članka 55. stavka 6. Zakona o elektroničkim komunikacijama.
32 ANA KNEŽEVIĆ ., Članak 30. Podržavamo prijedlog i obrazloženja udruge "Splitski potrošač" da se u članku 171. ne brišu točke 23. i 24. i točke 0d 25. do 29. Hrvatska udruga za zaštitu potrošača Nije prihvaćen Komentar nije prihvaćen zbog neprihvaćanja komentara u odnosu na materijalne odredbe članaka 56. i 57. Zakona o elektroničkim komunikacijama.
33 ANA KNEŽEVIĆ ., Članak 28. Podržavamo prijedlog udruge "Splitski potrošač" za izmjenama u članku 169. jer se ne slažemo sa predloženim iznimkama i smanjenjem gornje granice novčane kazne. Hrvatska udruga za zaštitu potrošača Nije prihvaćen Predložena iznimka u dodanom stavku 5. članka 169. Zakona o elektroničkim komunikacijama posljedica je izmjena u drugim odredbama istog članka.
34 ANA KNEŽEVIĆ ., Članak 14. Podržavamo prijedlog i obrazloženje udruge "Splitski potrošač" da se članak 57. ne briše. Hrvatska udruga za zaštitu potrošača Nije prihvaćen Odredbe o pristupu fizičkoj infrastrukturi unutar zgrade propisane su Uredbom (EU) 2024/1309 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2024. o mjerama za smanjenje troškova postavljanja gigabitnih elektroničkih komunikacijskih mreža, izmjeni Uredbe (EU) 2015/2120 i stavljanju izvan snage Direktive 2014/61/EU (Akt o gigabitnoj infrastrukturi) koja je izravno primjenjiva te se njezine odredbe ne prenose u nacionalno zakonodavstvo.
35 ANA KNEŽEVIĆ ., Članak 3. Podržavamo prijedlog udruge "Splitski potrošač" da se točka 49. ne briše. Hrvatska udruga za zaštitu potrošača Nije prihvaćen Pojam "opsežni radovi na obnovi" definiran je člankom 2. točkom 9. Uredbe (EU) 2024/1309 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2024. o mjerama za smanjenje troškova postavljanja gigabitnih elektroničkih komunikacijskih mreža, izmjeni Uredbe (EU) 2015/2120 i stavljanju izvan snage Direktive 2014/61/EU (Akt o gigabitnoj infrastrukturi) koja je izravno primjenjiva te se ni definicije, ni druge odredbe ne prenose u nacionalno zakonodavstvo.
36 ANA KNEŽEVIĆ ., Članak 13. Podržavamo prijedlog "Splitskog potrošača" da se lanak 56. ne briše. Hrvatska udruga za zaštitu potrošača Nije prihvaćen Odredbe o fizičkoj infrastrukturi unutar zgrade propisane su Uredbom (EU) 2024/1309 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2024. o mjerama za smanjenje troškova postavljanja gigabitnih elektroničkih komunikacijskih mreža, izmjeni Uredbe (EU) 2015/2120 i stavljanju izvan snage Direktive 2014/61/EU (Akt o gigabitnoj infrastrukturi) koja je izravno primjenjiva te se njezine odredbe ne prenose u nacionalno zakonodavstvo.
37 UDRUGA ZA ZAŠTITU PRAVA POTROŠAČA "SPLITSKI POTROŠAČ" - SPLIT ., Članak 30. U članku 171. “Ostale povrede ovoga Zakona” Dosadašnje točke 23. i 24. brišu se. PRIMJEDBA: ne slažemo se sa brisanjem toč. 23. i 24. jer se time smanjuju obveze investitora zgrade i pogoduje građevinskom lobiju. Dosadašnje točke 25. do 29. brišu se. PRIMJEDBA: ne slažemo se sa brisanjem točaka 25.-28. jer se time ponovo vraća na prethodno nedefinirano stanje prava i obveza operatora i vlasnika/suvlasnika u zgradi kod postavljanja nove mreže ili pristupa postojećoJ fizičkoj infrastrukturi u zgradi. Nije prihvaćen Komentar nije prihvaćen zbog neprihvaćanja komentara u odnosu na materijalne odredbe članaka 56. i 57. Zakona o elektroničkim komunikacijama.
38 UDRUGA ZA ZAŠTITU PRAVA POTROŠAČA "SPLITSKI POTROŠAČ" - SPLIT ., Članak 28. U članku 169. “PREKRŠAJNE ODREDBE U EURIMA Osobito teške povrede ovoga Zakona” Iza stavka 4. : “ Iznimno od odredaba ovoga članka, ako je prekršaj počinjen iz koristoljublja kojim je ostvarena imovinska korist, pravna osoba kaznit će se novčanom kaznom u dvostrukom iznosu određenom na temelju stavka 1. ovoga članka, a odgovorna osoba u pravnoj osobi ili fizička osoba kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 5300,00 do 26.540,00 eura.” dodaje se stavak 5. koji glasi: "(5) Iznimno od odredaba stavka 1. ovoga članka, ako je prekršaj iz stavka 1. točaka 6., 7., 8. i 9. ovoga članka počinjen na način da nije mogla nastati značajna šteta ili da nije značajno narušeno tržišno natjecanje, pravna osoba kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 150.000,00 do 500.000,00 eura.". PRIMJEDBA: Ne slažemo se sa predloženim iznimkama i smanjenjem gornje granice novčane kazne. Nije prihvaćen Predložena iznimka u dodanom stavku 5. članka 169. Zakona o elektroničkim komunikacijama posljedica je izmjena u drugim odredbama istog članka.
39 UDRUGA ZA ZAŠTITU PRAVA POTROŠAČA "SPLITSKI POTROŠAČ" - SPLIT ., Članak 14. Naslov iznad članka i članak 57. “Pristup fizičkoj infrastrukturi unutar zgrade” brišu se. Primjedba: Ne slažemo se sa brisanjem članka 57. Jer se tim člankom definiraju međusobne obveze i prava operatora i vlasnika-suvlasnika zgrade o pravima korištenja pristupne točke i fizičke infrastructure unutar zgrade. Nije prihvaćen Odredbe o pristupu fizičkoj infrastrukturi unutar zgrade propisane su Uredbom (EU) 2024/1309 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2024. o mjerama za smanjenje troškova postavljanja gigabitnih elektroničkih komunikacijskih mreža, izmjeni Uredbe (EU) 2015/2120 i stavljanju izvan snage Direktive 2014/61/EU (Akt o gigabitnoj infrastrukturi) koja je izravno primjenjiva te se njezine odredbe ne prenose u nacionalno zakonodavstvo.
40 UDRUGA ZA ZAŠTITU PRAVA POTROŠAČA "SPLITSKI POTROŠAČ" - SPLIT ., Članak 13. Naslov iznad članka i članak 56.: “ Fizička infrastruktura unutar zgrade” brišu se. Primjedba: Ne slažemo se sa brisanjem članka 56. jer se tim člankom definiraju obveze investitora da u „svakoj novoizgrađenoj zgradi investitor zgrade je obvezan izgraditi elektroničku komunikacijsku infrastrukturu za postavljanje pristupne elektroničke komunikacijske mreže velike brzine do granice građevne čestice, te izgraditi i postaviti pristupnu točku i fizičku infrastrukturu unutar zgrade prilagođenu mreži velike brzine za potrebe te zgrade. Fizička infrastruktura unutar zgrade prilagođena mreži velike brzine obvezno obuhvaća cijevi promjera i kapaciteta primjerenih potrebama te zgrade“. Nije prihvaćen Odredbe o fizičkoj infrastrukturi unutar zgrade propisane su Uredbom (EU) 2024/1309 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2024. o mjerama za smanjenje troškova postavljanja gigabitnih elektroničkih komunikacijskih mreža, izmjeni Uredbe (EU) 2015/2120 i stavljanju izvan snage Direktive 2014/61/EU (Akt o gigabitnoj infrastrukturi) koja je izravno primjenjiva te se njezine odredbe ne prenose u nacionalno zakonodavstvo.
41 UDRUGA ZA ZAŠTITU PRAVA POTROŠAČA "SPLITSKI POTROŠAČ" - SPLIT ., Članak 3. Dosadašnja točka 49. “ opsežni radovi na obnovi: građenje ili rekonstrukcija građevine na lokaciji krajnjeg korisnika koja obuhvaća strukturne izmjene cijele fizičke infrastrukture unutar zgrade ili njezina značajnog dijela, a za koje je potrebna građevinska dozvola, u skladu sa zakonom kojim se uređuje gradnja” briše se. Primjedba: Ne slažemo se sa brisanjem točke 49., jer ovako definirani „opsežni radovi na obnovi“ zgrada će i dalje postojati. Nije prihvaćen Pojam "opsežni radovi na obnovi" definiran je člankom 2. točkom 9. Uredbe (EU) 2024/1309 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2024. o mjerama za smanjenje troškova postavljanja gigabitnih elektroničkih komunikacijskih mreža, izmjeni Uredbe (EU) 2015/2120 i stavljanju izvan snage Direktive 2014/61/EU (Akt o gigabitnoj infrastrukturi) koja je izravno primjenjiva te se ni definicije, ni druge odredbe ne prenose u nacionalno zakonodavstvo.
42 TELEMACH HRVATSKA D.O.O. ZA TELEKOMUNIKACIJSKE USLUGE Donošenje provedbenog propisa, Članak 33. U članku 33. Nacrta prijedloga Zakona predlaže se iza stavka 1. dodati novi stavak 2. koji glasi: "Vijeće Agencije donijet će pravilnik iz članka 59. stavka 14., koji je dodan člankom 15. ovoga Zakona, u roku od godinu dana od stupanja na snagu ovoga Zakona." Prihvaćen Prihvaćen.
43 TELEMACH HRVATSKA D.O.O. ZA TELEKOMUNIKACIJSKE USLUGE ., Članak 15. Nastavno na članak 15. Nacrta prijedloga Zakona kojim se predlažu izmjene članka 59. ZEK-a, i to stavka 8. koji se mijenja i glasi: "(8) Operatori moraju korisnicima kritičnih komunikacija pružati pristup svojoj elektroničkoj komunikacijskoj mreži, elektroničkoj komunikacijskoj infrastrukturi i drugoj povezanoj opremi po cijeni koja uključuje samo stvarne troškove održavanja, dok se cijena usluge osiguravanja prednosti u uporabi određenih elektroničkih komunikacijskih usluga te specifičnih usluga i funkcionalnosti utvrđuje prema stvarnim troškovima, uključujući razumnu stopu povrata ulaganja." Telemach se očituje na način kako slijedi; Ova odredba je nejasna jer implicira da operatori direktno pružaju uslugu korisnicima kritičnih komunikacija, a shvaćanje ranijih odredaba i definicija iz zakona jest da će tu uslugu pružati jedinstveni pružatelj? Slijedom toga, prijedlog je izmijeniti odredbu stavka 8. članka 59. ZEK-a na način kao slijedi; "Operatori moraju jedinstvenom pružatelju usluga kritičnih komunikacija u svrhu pružanja usluga kritičnih komunikacija osigurati pristup svojoj pokretnoj elektroničkoj komunikacijskoj mreži, elektroničkoj komunikacijskoj infrastrukturi i drugoj povezanoj opremi po cijeni koja uključuje samo stvarne troškove održavanja, dok se cijena usluge osiguravanja prednosti u uporabi određenih elektroničkih komunikacijskih usluga te specifičnih usluga i funkcionalnosti utvrđuje prema stvarnim troškovima, uključujući razumnu stopu povrata ulaganja." Prihvaćen Prihvaćen.
44 TELEMACH HRVATSKA D.O.O. ZA TELEKOMUNIKACIJSKE USLUGE ., Članak 3. Nastavno na članak 3. Nacrta prijedloga Zakona kojim se predlažu izmjene članka 5. stavka 1 ZEK-a, i to na način da se iza točke 91. dodaje nova točka 92. koja glasi: "92. usluge kritičnih komunikacija: usluge pristupa elektroničkoj komunikacijskoj mreži, elektroničkoj komunikacijskoj infrastrukturi i drugoj povezanoj opremi, prednost u uporabi određenih elektroničkih komunikacijskih usluga te specifične usluge i funkcionalnosti sa svrhom osiguravanje komunikacije za korisnike kritičnih komunikacija", Telemach se očituje na način kako slijedi; Iako čl. 59 predviđa donošenje pravilnika kojim će se rješenja detaljno razraditi, važno je već u ovoj fazi usvajanja novih zakonski odredbi voditi računa da se javno dostupne elektroničke komunikacijske usluge moraju jasno razlikovati od usluga koje su namijenjene za potrebe kritičnih komunikacija. javno dostupne elektroničke komunikacijske usluge moraju se i dalje ugovarati s operatorima na komercijalnoj razini te se mora izbjeći uključivanje istih u sustav kritičnih komunikacija. U suprotnom, između ostalog, postoji rizik da jedinstveni pružatelj usluga kritičnih komunikacija ostvari mogućnost ulaska na tržište javnih komunikacijskih usluga kao konkurent operatorima, ali pod znatno povoljnijim uvjetima, s nižim troškovima i regulatornim opterećenjem. Takva situacija može dovesti do narušavanja tržišne ravnoteže obzirom da postojeći operatori nemaju mogućnost djelovati pod istim uvjetima. Prihvaćen Komentar je prihvaćen na odgovarajući način, prihvaćanjem dijela komentara br. 2.
45 A1 HRVATSKA DRUŠTVO S OGRANIČENOM ODGOVORNOŠĆU ZA USLUGE JAVNIH TELEKOMUNIKACIJA Donošenje provedbenog propisa, Članak 33. U članku 33. Nacrta prijedloga Zakona predlaže se iza stavka 1. dodati novi stavak 2. koji glasi: "(2) Vijeće Agencije donijet će pravilnik iz članka 59. stavka 15., koji je dodan člankom 15. ovoga Zakona, u roku od godinu dana od stupanja na snagu ovoga Zakona." Obrazloženje: Nastavno na predložene izmjene članka 15. Nacrta prijedloga Zakona, a kojim se mijenjaju odredbe članka 59. ZEK-a, nužno je propisati rok za donošenje pravilnika koji je dodan novim stavkom 14. u istome članku. Člankom 184. stavak 2. ZEK-a propisana je obveza Vijeća HAKOM-a prema kojoj je Vijeće trebalo donijeti pravilnik iz članka 59. u roku od godinu dana od stupanja na snagu ZEK-a. Kako predmetni pravilnik nije donesen, a uz to je promijenjen opseg obveza i predmet samog pravilnika, potrebno je u prijelaznim i završnim odredbama propisati novi rok i ovlast Vijeća HAKOM-a na donošenje ovakvog pravilnika. Prihvaćen Komentar u odnosu na rok za donošenje Pravilnika iz članka 59. stavka 14. je prihvaćen.
46 A1 HRVATSKA DRUŠTVO S OGRANIČENOM ODGOVORNOŠĆU ZA USLUGE JAVNIH TELEKOMUNIKACIJA ., Članak 3. 4) U članku 3. Nacrta prijedloga Zakona kojim se predlažu izmjene članka 5. ZEK-a, predlaže se izmijeniti stavak 10. tako da glasi: "86. tijelo nadležno za sustav kritičnih komunikacija: tijelo koje se osniva odlukom Vlade Republike Hrvatske u svrhu nadzora i koordinacije rada jedinstvenog pružatelja usluga kritičnih komunikacija te unaprjeđenja sustava kritičnih komunikacija u Republici Hrvatskoj". Obrazloženje: Predlaže se u točki 86. iza riječi: "jedinstvenog pružatelja" dodati riječi: "usluga kritičnih komunikacija" kako bi se izričaj uskladio s člankom 5. stavak 1. točka 29. ZEK-a. Prihvaćen Prihvaćen.
47 A1 HRVATSKA DRUŠTVO S OGRANIČENOM ODGOVORNOŠĆU ZA USLUGE JAVNIH TELEKOMUNIKACIJA ., Članak 3. 3) U članku 3. Nacrta prijedloga Zakona kojim se predlažu izmjene članka 5. ZEK-a, predlaže se izmijeniti stavak 5. tako da se iza prve rečenice dodaje druga rečenica te isti glasi: Iza točke 36. dodaje se nova točka 37. koja glasi: "37. kritične komunikacije: specijalizirani komunikacijski sustavi i rješenja ključni za javnu sigurnost, koordinaciju odgovora na hitne slučajeve i komunikaciju u kriznim situacijama (kao što su velike nesreće ili prirodne nepogode, zdravstvene i sigurnosne prijetnje i dr.) te širenje informacija u vezi sa zaštitom života i ljudskog zdravlja, ili imovine veće vrijednosti ili okoliša, a obuhvaćaju niz tehnologija i usluga koje omogućuju sigurnu glasovnu i podatkovnu komunikaciju u stvarnom vremenu namijenjenu brzom i učinkovitom odgovoru hitnih i sigurnosnih služba u kriznim situacijama. Javne elektroničke komunikacijske usluge koje se koriste od strane korisnika kritičnih komunikacija ne smatraju se uslugama kritičnih komunikacija." Obrazloženje: Predlaže se u točki 37. iza prve rečenice dodati drugu rečenicu kako bi se podrobnije utvrdila razlika između usluga kritičnih komunikacija od javnih komunikacijskih usluga koje se pružaju istim korisnicima. Prihvaćen Prihvaćen.
48 ODAŠILJAČI I VEZE DRUŠTVO S OGRANIČENOM ODGOVORNOŠĆU, ZA PRIJENOS I ODAŠILJANJE RADIJSKIH I TELEVIZIJSKIH PROGRAMA ZA RAČUN DRUGIH ., Članak 30. Predlažemo da se u skladu s obrazloženjem kod članka 13. posljedično zadrži točka 24. postojećeg čl. 171. ZEK-a. u dijelu u kojem se odnosi na zajednički antenski sustav za prijam zemaljskih radijskih i televizijskih programa (ZAS). Prihvaćen Prihvaćen.
49 ODAŠILJAČI I VEZE DRUŠTVO S OGRANIČENOM ODGOVORNOŠĆU, ZA PRIJENOS I ODAŠILJANJE RADIJSKIH I TELEVIZIJSKIH PROGRAMA ZA RAČUN DRUGIH ., Članak 13. Brisanjem cijelog članka 56. ukinule bi se obveze investitora vezane uz zajedničke antenske sustave (ZAS) u stambenim i poslovnim zgradama te bi se građanima onemogućio besplatni prijam hrvatskih televizijskih i radijskih programa putem zemaljskih radiodifuzijskih mreža. Stavak 2., iz članka 56. postojećeg ZEK-a među ostalim, precizno propisuje da je investitor zgrade obvezan izgraditi i zajednički antenski sustav za prijam zemaljskih radijskih i televizijskih programa, izvesti vertikalno i horizontalno kabliranje od pristupne točke do svake pojedine stambene ili poslovne jedinice. Ukidanjem obveze investitorima vezanim za ZAS znači da se ZAS neće ugrađivati u novim zgradama ili postojećim zgradama koje se rekonstruiraju, ali i to da će postojeći ZAS-ovi vrlo brzo postati neuporabljivi jer neće biti obveze njihova održavanja. To će posebice negativno utjecati na one građane koji za prijam nacionalnih, regionalnih i lokalnih televizijskih programa koriste ZAS, a ne žele ili si ne mogu priuštiti dodatnu pretplatu na neki drugi način prijma (npr. putem interneta). DVB-T2 televizijski zemaljski odašiljački sustav projektiran je sukladno dozvoli izdanoj od regulatora (HAKOM) za prijam programa vanjskim antenama zbog čega je kvalitetan prijam sobnim antenama najčešće nemoguć, osobito kod novogradnje gdje signali teže prodiru u zgrade. Uzimajući u obzir da gotovo 70 % kućanstava RH koristi DVB-T2 sustav zemaljske televizije, da oko 45 % kućanstava RH koristi isključivo taj sustav za prijam hrvatskih televizijskih programa (nemaju nikakav drugi način prijama televizijskih programa) te da nijedan drugi propis ne regulira ZAS-ove, molimo da u ZEK-u zadržite obveze vezane za ZAS na način kako su određene postojećim ZEK-om. Zadržavanje obveza vezanih za ZAS u ZEK-u nije u suprotnosti s Uredbom (EU) 2024/1309 zbog koje se obveze vezane uz gigabitne mreže iz ZEK-a prenose u druge propise. Naprotiv, time će se zadržati postojeća razina tržišnog natjecanja te poduprijeti daljnji razvoj zemaljske platforme u narednom desetljeću. Napominjemo da u tehničkom smislu za ZAS-ove praktično nema alternative: - odašiljačke signale nije moguće pojačati do te mjere da bi se mogao ostvariti prijam sobnim antenama u zgradama na cijelom području sadašnjeg pokrivanja, zbog ograničenja snage odašiljača, ograničenja razine neionizirajućeg zračenja, ograničenja prostornih planova za izgradnju novih odašiljačkih lokacija te niza drugih tehničkih razloga - građani sami ne mogu ugrađivati svoje vlastite vanjske antene zbog propisanih ograničenja vezanih za pročelja zgrada kao i zbog nemogućnosti pristupa povoljnoj poziciji na zgradi s obzirom na potrebnu orijentaciju antene prema odašiljaču. Digitalna zemaljska televizija DVB-T2 najjača je i najvažnija digitalna platforma za distribuciju audiovizualnog sadržaja u Hrvatskoj koja pokriva više od 99 % kućanstava RH. Atraktivna, pristupačna i lako dostupna besplatna zemaljska televizijska platforma za prijenos HRT-ovih programa i programa komercijalnih nakladnika ključ je audiovizualnog suvereniteta i sistemske otpornosti, poglavito u vrijeme rastućih globalnih i regionalnih geopolitičkih zbivanja te prirodnih i drugih katastrofa. Prihvaćen Prihvaćen.
50 ANA KNEŽEVIĆ ., Članak 5. Podržavamo prijedlog udruge "Splitski potrošač" da se u članku 16. “Nadležnost Agencije” u stavku 1. iza točke 10. doda nova točka 11. koja glasi: "11. rješavanje sporova između investitora građevine i operatora elektroničke komunikacijske infrastrukture i/ili mreže u vezi s tehničkim rješenjem za izvedbu priključka nove građevine na elektroničku komunikacijsku infrastrukturu i/ili mrežu". Hrvatska udruga za zaštitu potrošača Prihvaćen Prihvaćen.
51 UDRUGA ZA ZAŠTITU PRAVA POTROŠAČA "SPLITSKI POTROŠAČ" - SPLIT ., Članak 5. U članku 16. “Nadležnost Agencije” stavku 1. iza točke 10. dodaje se nova točka 11. koja glasi: "11. rješavanje sporova između investitora građevine i operatora elektroničke komunikacijske infrastrukture i/ili mreže u vezi s tehničkim rješenjem za izvedbu priključka nove građevine na elektroničku komunikacijsku infrastrukturu i/ili mrežu". Primjedba: dodati “ I postojeće gradjevine” (ne samo nove) Prihvaćen Prihvaćen.