Izvješće o provedenom savjetovanju - Nacrt prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o strancima i Obrazac iskaza o procjeni učinaka propisa

Redni broj
Korisnik
Područje
Komentar
Status odgovora
Odgovor
1 ŠIME VALIDŽIĆ N A C R T PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA Treba kažnjavati poslodavce koji na neki način izigraju strane radnike koje su doveli u Hrvatsku, na primjer ako ih ne plate ili ako im daju otkaz. Neptihvatljivo je takvog radnika deportirati ili tražiti da ponovi cijeli postupak da dobivanje prava na boravak u Hrvatskoj. Do pronalaska novog zapošljenja, takak radnik treba imati pravo na naknadu koja je dostatna za život koju mu isplaćuje država a državne institucije ju naplate od poslodavca koji je izigrao radnika. Treba puno oštrije kažnjavati bilo kakvo nasilje ili poticanje na nasilje koje je usmjereno protiv stranaca. Na poslu od kolega pa i nadređenih često slušam mržnju protiv stranaca pa čak i zagovaranje nasilja ili priželjkivanja da se dogodi neko zlo (na primjer, nesreća na radu ili urušavanje zgrade u kojima stanuju) strancima. Radim u tvrtci koja je u državniom vlasništvu a neki od tih kolega sebe smatraju uglednim građanima i imaju plaće od 2.000 eura do 4.000 eura. Neprihvatljivo je da su Hrvati netolerantni prema useljavanju Azijata ili Afrikanaca u Hrvatsku ali nemaju ništa protiv toga da milijuna Hrvati i stotine milijuna Europljanja žive u zemljama koje su nastale kao rezultat genocida kojeg su bijelci počinili protiv američkih i australskih domorodačkih naroda. Kao povratnik iz Australije sam na poslu doživio neprihvaćanje i, nakon što mi je ukinuto dotadašnje radno mjesto, ponuđeno mi je drugo radno mjesto ali nisam prošao ispit jer je na njemu bilo pitanja iz gradiva koje nije bilo na predavanjima. Žalba mi nije prihvaćena pa mi je ponuđeno radno mjesto s plaćom koja je 30% niža od dotadašnje. Otišao sam kod nekoliko odvjetnika i ispada da ne mogu poduzeti ništa da ostvarim pravdu. Primljeno na znanje Strani radnici zaštićeni su člankom 94. stavkom 5. važećeg Zakona o strancima na način da u slučaju da postoje uvjeti za ukidanje dozvole za boravak i rad na strani poslodavca (npr. ne isplaćuje plaću, ne prijavljuje radnike na obvezna osiguranja), prije ukidanja navedene dozvole državljanin treće zemlje bit će upozoren da će se dozvola ukinuti, osim ako koristi dopušteno vrijeme nezaposlenosti kada može tražiti novog poslodavca. Također, temeljem članka 103.a važećeg Zakona o strancima, državljanima trećih zemalja je unutar važenja dozvole za boravak i rad omogućena dopuštena nezaposlenost od 60 dana kada može tražiti novog poslodavca, a ovim Nacrtom se dopuštena nezaposlenost produžava na 3 mjeseca (ako je strani radnik boravio temeljem dozvole za boravak i rad u Republici Hrvatskoj do 2 godine) odnosno 6 mjeseci (ako je strani radnik boravio u Republici Hrvatskoj temeljem dozvole za boravak i rad dulje od 2 godine). Navedena razdoblja dopuštene nezaposlenosti produžuju se za dodatna 3 mjeseca ako je radnik bio izložen posebno iskorištavajućim radnim uvjetima kod poslodavca. Slijedom navedenoga, strani radnik neće biti deportiran ako ga poslodavac ne plati ili mu da otkaz, već može unutar važenja dozvole za boravak i rad koristiti dopuštenu nezaposlenost.
2 IGOR LUKIĆ O B R A Z L O Ž E NJ E , Članak 63. Škola stranih jezika Intellecta (Omnia intellecta d.o.o.) predlaže razmotriti dodatno jačanje sustava vaučera za učenje hrvatskoga jezika, s ciljem povećanja njegove dostupnosti, učinkovitosti i stvarne iskorištenosti u praksi, osobito u kontekstu uvođenja obveze poznavanja hrvatskoga jezika za strane radnike. S obzirom na dosadašnje iskustvo i razinu iskorištenosti vaučera, predlaže se razmotriti sljedeće mjere u području edukacije, koje se mogu urediti kroz provedbene propise i postojeće mehanizme: – razmotriti povećanje stope sufinanciranja programa učenja hrvatskoga jezika kroz sustav vaučera, osobito za mala i srednja poduzeća, – razmotriti uvođenje mogućnosti sufinanciranja dijela edukacije od strane samih zaposlenika, kao dodatnog fleksibilnog modela, uz zadržavanje osnovne strukture sufinanciranja putem Hrvatskog zavoda za zapošljavanje i poslodavaca, – omogućiti provođenje programa učenja hrvatskoga jezika u online obliku kroz sustav vaučera, uz jasno definirane pedagoške i tehničke standarde, radi povećanja regionalne dostupnosti programa, osobito u sredinama s ograničenim brojem fizičkih provoditelja, – u slučaju online izvođenja programa, predvidjeti obvezu poslodavca da osigura radnicima odgovarajuće uvjete za nesmetano pohađanje nastave, – omogućiti školama stranih jezika i ustanovama za obrazovanje odraslih koje zadovoljavaju uvjete za izvođenje neformalnih, sektorskih programa kroz sustav vaučera, izvođenje verificiranih programa hrvatskog jezika za stupnjeve A1.2 na dalje, online ili uživo, ukoliko posjeduju odobrenje nadležnog ministra, također sufinancirano kroz sustav vaučera, – pojednostaviti administrativne procedure za prijavu u sustav vaučera te uvesti jednostavnije i proporcionalno izvještavanje o provedbi programa, uz zadržavanje kontrole nad namjenskim korištenjem sredstava. Predložene mjere doprinose većem korištenju sustava vaučera, povećanju obuhvata i kvalitete programa učenja hrvatskoga jezika te učinkovitijoj provedbi ciljeva Zakona, uz istodobno administrativno rasterećenje poslodavaca, obrazovnih ustanova i nadležnih tijela. Primljeno na znanje PRIMLJENO NA ZNANJE U vezi pitanja povećanja stope sufinanciranja od strane HZZ-a, važno je istaknuti kako uključivanje poslodavaca u financiranje u postojećim omjerima osigurava održivost sustava, racionalno korištenje javnih sredstava te potiče poslodavce da odgovorno planiraju potrebe za radnom snagom i ulaganja u njezine kompetencije. Istodobno, sadašnje stope sufinanciranja već predstavljaju značajnu podršku radnicima i poslodavcima, čineći programe učenja hrvatskog jezika financijski dostupnima. Vezano uz uvođenje mogućnosti sufinanciranja od strane samih zaposlenika, valja napomenuti kako državljanin treće zemlje dolazi na rad u RH zbog potrebe domaćeg poslodavca te bi isti trebao i snositi troškove polaganja ispita poznavanja hrvatskog jezika. U kontekstu osiguravanja integracije stranih radnika pohađanje programa učenja hrvatskog jezika na osnovnoj razini u učionici pokazuje se učinkovitijim od online oblika jer omogućuje neposrednu komunikaciju, bržu jezičnu prilagodbu te stvarno uključivanje stranih radnika u društveno okruženje, što je ključno za njihovu uspješnu integraciju. Programi učenja hrvatskog jezika na višim razinama predstavljaju iznimku te se mogu provoditi online, budući da polaznici na tim razinama već posjeduju temeljnu jezičnu kompetenciju koja im omogućuje učinkovito praćenje nastave na daljinu, samostalniji rad i kvalitetnu interakciju u virtualnom okruženju, pri čemu se ne umanjuje obrazovni ishod ni razina postignutog znanja. Što se tiče regionalne dostupnosti obrazovnih programa za učenje hrvatskog jezika ističemo kako trenutno u RH ima 85 ustanova za obrazovanje odraslih koje imaju suglasnost MZOM-a za provođenje ispita hrvatskog jezika za strance, 17 škola stranih jezika koje imaju suglasnost MROSP-a te 6 visokih učilišta s odobrenim studijskim programima hrvatskog jezika i književnosti. Svakako je u interesu poslodavaca da radnici savladaju poznavanje osnova hrvatskog jezika s ciljem kako zadržavanja radnika tako i integracije na radnom mjestu. Vezano uz sustav vaučera za učenje hrvatskoga jezika, MROSP u suradnji s HZZ-om neprestano radi na unapređenju sustava i poboljšanju njegove pristupačnosti. S tim u vezi, aplikacija Moj vaučer prevedena je na engleski jezik, a za strane radnike uz osiguranu podršku savjetnika HZZ-a i CISOK centara napravljena je prilagodba koja omogućuje jednostavnije podnošenje zahtjeva.
3 TOMISLAV FILJAK II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE TREBAJU UREDITI ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI, Pitanja koja se trebaju urediti Zakonom Izvor: https://www.vecernji.hr/vijesti/rijetki-slucaj-gube-u-splitu-hzjz-prati-situaciju-1915969 U Hrvatskoj potvrđen slučaj gube: 'Stvar je pod kontrolom' ''...U Hrvatskoj je potvrđen izolirani slučaj gube, i to u Splitu. Informacija do nedavno nije bila službeno objavljena. Prije desetak dana u splitskoj epidemiologiji javio se pacijent sa simptomima ove rijetke bolesti. Voditelj Službe za epidemiologiju HZJZ-a Bernard Kaić izjavio je: "O tome se nije ništa pričalo i pisalo, zato što je otkriven. Čovjek se liječi, njegovi bliski kontakti su dobili terapiju, postekspozijsku, oni čak nisu ni zaraženi. Daje se profilaksa i prate se, i stvar je pod kontrolom." Iz Ministarstva zdravstva navode da je riječ o stranom radniku iz Nepala koji već dvije godine živi u Hrvatskoj s obitelji, obavještava RTL Danas. ...'' ''...HZJZ potiče regulaciju kojom bi se od stranih radnika tražilo dokazivanje cijepljenosti. Kaić pojašnjava: "Riječ je o nekim od onih osnovnih cjepiva koja su važna za kolektiv i imunitet da se spriječi širenje bolesti među stanovništvom, da im se da ako im nedostaje. I to je sada, kaže, u postupku donošenja." Dodaje i da bi se uz cijepljenja trebali uvesti i pregledi na neke rijetke bolesti kako bi se spriječilo njihovo širenje: "Ne samo za cijepljenja, već da se uvedu i pregledi na neke bolesti kojih kod nas nema, a kako bi se otkrile na vrijeme i zaustavilo njihovo širenje." Ne treba raditi od muhe slona, ali ako do sada u pripravi i izmjenama ovog Zakona, a sada su to već godine i koja, peta izmjena (?), za to nije bilo vremena, sluha, razumijevanja, spremnosti (čega?) ne bi li MUP trebao prihvatiti poticaje HZJZ i uvrstiti ih u izmjene ovog Zakona? Držim kako je ovo i neosporivi argument kako predlagač ovog i ovakvih zakona treba biti ministarstvo zaduženo za demografiju, za očekivati je da njima nije u fokusu samo administrativno rasterećenje MUP-ovih šaltera i poslodavaca. Naravno, PREDLAŽEM ono što je jedino logično, preglede i cijepljenja treba obavljati na trošak poslodavca, prije dodjele radne dozvole. Troškovi liječenja su vjerojatno zamršenije pitanje, no ako nisu drugačije riješeni, svakako ih treba snositi poslodavac. Primljeno na znanje Prijedlogom pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o boravku državljana trećih zemalja u Republici Hrvatskoj, u cilju zaštite javnog zdravlja, propisuje se obveza državljaninu treće zemlje iz viznog režima da uz zahtjev za odobrenje prvog privremenog boravka (sve svrhe, ne samo dozvole za boravak i rad) priloži i Potvrdu o zdravstvenom stanju i cijepnom statusu (novi dvojezični Obrazac 18a), koji ne smije biti stariji od 90 dana. Uz zahtjev za produženje privremenog boravka, državljanin treće zemlje iz viznog režima obavezan je priložiti i dokaz o obavljenom zdravstvenom pregledu pri županijskim zavodima za javno zdravstvo prema mjestu boravka i/ili Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo, ako boravi u Republici Hrvatskoj kraće od tri godine.
4 IDEMO - INSTITUT ZA DEMOKRACIJU VI. RAD DRŽAVLJANA TREĆIH ZEMALJA, Članak 91. Status boravka i rada primarno se odnosi na samog državljanina treće zemlje; poslodavac je samo jedan od sudionika. Osiguravanje da i radnik dobije elektroničku obavijest smanjuje rizik zlouporabe (npr. poslodavac ne prosljeđuje informaciju) i jača pravnu sigurnost radnika, u skladu s načelom dobre uprave. Samo u ovoj godini zaprimili smo preko 250 prijava radnika koji nisu znali jesu li ih poslodavci zapravo predali zahtjev za dozvolu za boravak i rad (i velikom broju slučajave nisu, ili su povukli što je stranke dovelo do nezakonitog boravka). Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
5 PUČKI PRAVOBRANITELJ N A C R T PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA Prije svega, pozdravljamo donošenje izmjena i dopuna Zakona, pri čemu smo na potrebu usklađivanja Zakona s Direktivom (EU) 2024/1233 Europskog parlamenta i Vijeća o jedinstvenom postupku obrade zahtjeva za izdavanje jedinstvene dozvole za boravak i rad državljanima trećih zemalja na državnom području države članice te o zajedničkom skupu prava za radnike iz trećih zemalja koji zakonito borave u državi članici (dalje u tekstu: Direktiva (EU) 2024/1233) ukazivali i u prošlom postupku donošenja izmjena i dopuna Zakona o strancima koje su stupile na snagu 15. ožujka 2025. godine, s obzirom da je Direktiva (EU) 2024/1233 donesena 24. travnja 2024. godine te ju je bilo moguće prenijeti u Zakon već tom prilikom, a što bi išlo u korist državljana trećih zemalja. Slijedom navedenog, posebno pozdravljamo mogućnost olakšane promjene poslodavca, pri čemu se ne mora raditi o istom zanimanju, te mogućnost da se poslodavca promijeni nakon šest mjeseci u slučaju dozvole za boravak i rad na temelju koje državljanin treće zemlje dolazi u Republiku Hrvatsku (koju je ishodio prvi poslodavac), uz iznimku promjene poslodavca i prije isteka roka od šest mjeseci u posebno otegotnim slučajevima za državljanina treće zemlje. Također pozdravljamo i produženo vrijeme dopuštene nezaposlenosti, koja prema važećem Zakonu traje do 60 dana, dok je Prijedlogom Zakona propisano trajanje nezaposlenosti višekratno ili jednokratno do tri mjeseca, u slučaju dozvole za boravak i rad kraće od dvije godine, ili do šest mjeseci, u slučaju dozvole za boravak i rad duže od dvije godine, te mogućnost produljenja nezaposlenosti za dodatna tri mjeseca u slučaju da je državljanin treće zemlje bio izložen posebno iskorištavajućim radnim uvjetima. Navedene izmjene, osim što predstavljaju usklađivanje s Direktivom (EU) 2024/1233, pokazale su se nužnima jer ukazuju na ključne probleme koji proizlaze i iz pritužbi stranih radnika, državljana trećih zemalja, pučkoj pravobraniteljici, osobito u situacijama rada za poslodavca koji ne poštuje prava radnika. Iz pritužbi također proizlazi da veliki broj stranih radnika nema informaciju o statusu i ishodu postupka po podnesenom zahtjevu za izdavanjem dozvole za boravak i rad, prepuštajući u cijelosti postupak poslodavcu i imajući povjerenje u poslodavca da je postupak u tijeku, stoga pozdravljamo i dopunu Zakona na način da je poslodavac koji podnosi zahtjev za izdavanjem dozvole za boravak i rad dužan obavještavati državljanina treće zemlje o statusu zahtjeva, a o ishodu istoga dužan ga je obavijestiti pisanim putem u roku od 3 dana pisanim putem, uz prekršaju odgovornost poslodavca u slučaju neobavještavanja državljanina treće zemlje. U postupku donošenja izmjena i dopuna Zakona o strancima koje su stupile na snagu u ožujku ove godine ukazivali smo i na problematičnost odredbe prema kojoj je poslodavac, ali i državljanin treće zemlje, dužan obavijestiti policijsku upravu odnosno policijsku postaju o prestanku ugovora o radu ili prestanku postojanja drugih uvjeta na temelju kojih je izdana dozvola za boravak i rad, uz prekršajnu odgovornost poslodavca, ali i državljanina treće zemlje. Stoga pozdravljamo i predloženu izmjenu prema kojoj je samo poslodavac dužan obavijestiti policijsku upravu odnosno policijsku postaju o postojanju navedenih okolnosti, budući da je poslodavac taj koji je dužan odjaviti radnika s obveznih osiguranja. S obzirom da smatramo da ima mjesta poboljšanju pojedinih dijelova Prijedloga Zakona, u nastavku ćemo iznijeti mišljenje i prijedloge ispod svake konkretne odredbe Prijedloga Zakona. Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
6 HRVATSKA OBRTNIČKA KOMORA PRIJEDLOG ZAKONA   O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 31. Zahvaljujemo na prepoznatoj problematici i uvaženim prijedlozima da se omogući poslodavcima za sezonske radnike ishodovati dozvole za boravak i rad s rokom važenja do tri godine, unutar kojih bi državljani trećih zemalja mogli raditi do 90 dana ili do devet mjeseci za istog poslodavca, što će značajno smanjiti administrativno opterećenje svih u postupku izdavanja odobrenja dozvola za boravak i rad za sezonski rad. Molimo da se u praksi omoguće uvjeti da se već tijekom traženja dozvola za 2026. godinu vodi računa o poslodavcima koji ponavljaju zahtjeve za radnike koje su već zapošljavali u prijašnjim godinama, kako bi se rokovi izdavanja skratili, posebice u ugostiteljskoj djelatnosti. Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
7 SARA JAPELJ PRIJEDLOG ZAKONA   O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 15. Obzirom da je u praksi zabilježeno daleko probijanje rokova, duljina roka odlučivanja nije toliko relevantna koliko organizacijski aspekt nadležnih uprava koje imaju povećan opseg posla. Radi se o izrazito bitnom propisu za gospodarstvo te je potreban dovoljan broj educiranih, stručnih i odgvornih službenika. Primljeno na znanje Ministarstvo unutarnjih poslova kontinuirano radi na poboljšanju poslovnih procesa. Mjere koje se poduzimaju su, između ostalog, dodatno opremanje policijskih uprava odnosno policijskih postaja informatičkom opremom, dodatno jačanje ljudskih kapaciteta u policijskim upravama/postajama, kao i u sjedištu Ministarstva te reorganizacija poslovnih procesa kako bi oni bili učinkovitiji.
8 HRVATSKI PRAVNI CENTAR N A C R T PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA Složenost Zakona o strancima u kombinaciji s EU uredbama i direktivama koje uređuju područje migracija dodatno otežava njegovu provedbu u praksi i povećava rizik od pravne nesigurnosti. S obzirom da je Zakon mijenjan 2020., 2022. (dva puta) te 2025. godine, a imajući u vidu odredbe članka 48. Jedinstvenih metodološko-nomotehničkih pravila za izradu akata koje donosi Hrvatski sabor(NN 74/2015), prema kojima je potrebno pristupiti donošenju novog propisa ako se više od polovine članaka osnovnog zakona mijenja ili ako se zakon mijenja više puta (u pravilu nakon treće izmjene), predlaže se donošenje novog Zakona o strancima. Podredno se predlaže i podjela postojećeg propisa na dva odvojena zakonska akta, pri čemu bi se posebno izdvojila područja vezana uz rad stranaca. Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
9 HRVATSKI PRAVNI CENTAR PRIJEDLOG ZAKONA   O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 59. Pozdravljamo predloženu izmjenu. Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
10 HRVATSKI PRAVNI CENTAR PRIJEDLOG ZAKONA   O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 40. Pozdravljamo predloženu zakonsku izmjenu u odnosu na stavak 4. Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
11 HRVATSKI PRAVNI CENTAR PRIJEDLOG ZAKONA   O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 26. Pozdravljamo zakonsku izmjenu u odnosu na stavak dva. Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
12 VIŠNJA KATALINIĆ N A C R T PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA Komentar u ime Saveza samostalnih sindikata Hrvatske Obavještavanje stranog radnika o statusu dozvole Strani radnici trenutno nemaju mogućnost samostalnog uvida u to je li poslodavac pravovremeno podnio zahtjev za izdavanje ili produljenje dozvole za boravak i rad. Time se radnika stavlja u izrazito nesiguran položaj jer nema način da sam provjeri svoj pravni status, već je u potpunosti ovisan o informacijama koje mu daje poslodavac. Posljedice takvog sustava mogu biti vrlo ozbiljne. Državljanin treće zemlje može se naći u situaciji nezakonitog boravka u Republici Hrvatskoj, a da toga uopće nije svjestan, jer ga je poslodavac uvjeravao da je zahtjev podnesen na vrijeme. Na taj način odgovornost za eventualni propust poslodavca u praksi snosi isključivo radnik. Jedini način na koji strani radnik danas može provjeriti je li zahtjev uopće podnesen jest osobni odlazak u policijsku upravu. Međutim, ako se pritom utvrdi da poslodavac zahtjev nije podnio, radniku se može uručiti rješenje o obvezi napuštanja države. To znači da sam pokušaj provjere vlastitog statusa može dovesti do trenutačnog gubitka prava na boravak i rad. Smatramo da je posebno problematično rješenje prema kojem bi radnik tek 30 dana prije isteka dozvole, do kada zahtjev mora biti podnesen, trebao samostalno provjeravati u MUP-u je li poslodavac podnio zahtjev. U tom trenutku je već prekasno: radnik više nema realnu mogućnost pronaći drugog poslodavca, započeti novi postupak niti pravodobno regulirati svoj status. Takav sustav proizvodi nesigurnost, stres i pravnu neizvjesnost te dovodi do gubitka prava zbog okolnosti na koje radnik nema stvaran utjecaj. Zaključno, smatramo da je nužno osigurati transparentan i siguran mehanizam kojim bi strani radnici imali pravovremen i samostalan uvid u status svog zahtjeva, bez rizika da provjera vlastitih prava rezultira sankcijama. Pravna sigurnost ne može postojati ako je radnik prisiljen birati između neznanja i rizika od gubitka boravka i rada. Primljeno na znanje Člankom 13. Nacrta kojim je mijenjan članak 88. stavkom 20. propisana je obveza poslodavca da obavještava državljanina treće zemlje o statusu zahtjeva za izdavanje ili produljenje dozvole za boravak i rad, odnosno promjenu korisnika, olakšanu promjenu zanimanja, olakšanu promjenu poslodavca ili dodatni rad, te je također propisana prekršajna odgovornost poslodavca ako ne poštuje navedenu odredbu. Državljani trećih zemalja mogu se obratiti nadležnim policijskim upravama odnosno policijskim postajama putem telefona, pošte ili e-maila radi provjere statusa zahtjeva. Rok za predaju zahtjeva za produljenje dozvole za boravak i rad je najkasnije 30 dana prije isteka roka, te ne postoji zapreka da poslodavac, pa i sami državljanin treće zemlje, podnese zahtjev za produljenje dozvole za boravak i rad i ranije. Odredbom članka 29. kojim se mijenja članak 103.d propisano je da državljanin treće zemlje unutar važenja dozvole za boravak i rad može nakon 6 mjeseci olakšano promijeniti poslodavca, čime je osiguran dodatni zakonski okvir zaštite državljanina treće zemlje, koji nije zadovoljan poslodavcem osobito u situacijama kada nije siguran hoće li poslodavac nastaviti suradnju s njime ili ne. Po pitanju obavještavanja stranih radnika o statusu naprijed navedenih zahtjeva radit će se na daljnjem tehničkom rješenju.
13 TOMISLAV FILJAK N A C R T PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE TREBAJU UREDITI ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI Naravno da netko tko ne rukovodi administrativnom stranom uvoza (dalekoistočnih) stranaca u RH ne može shvatiti sve tehničke aspekte ovog Zakona i da će na sve primjedbe koje ne slijede zacrtanu politiku odgovor biti ismijavajuće ''primljeno na znanje'' ili ''prijedlog je odbijen''. Pa zašto onda pišem. Zato jer mi je u zgradi netko nepoznat kupio jedan stan, u tom dvosobnom stanu oko godinu dana držao ''prijavljenih na vodu'' 10 stranaca, pa sam vidio kako izgleda suživot s njih najmanje 10 muških ili ženskih, ponekad i djece, koji se stalno mijenjaju. Uz to u bliskom susjedstvu mi je MUP-ov odjel koji se bavi uvozom stranaca i pred kojim se vidi sav jad u koji nam pretvarate državu. Po kiši i hladnoći svaki dan prije 7 ujutro u redu stoji više desetaka ljudi, niste našli ni prostor u koji bi ih stavili pod krov, a kemijski WC uz policijsku zgradu je donijet tek nakon peticije iz susjedstva. Uz to na banderama su oglasi ''Beds for workers'' (ne stan ili soba), a okolo se deru i papirima mašu valjda domaći ''agenti'' i ''poslodavci'', ili tko već, koji te zbunjene ljude dovoze, parkiraju svugdje, vodaju ih okolo preko zelenih površina i po sredini ceste u poštu, do fotografa itd. No, za Zakon je vama to vjerojatno sve nebitno pa da ukratko iznesem osnovne primjedbe: 1. Nositelj i predlagač ovog zakona ustvari treba umjesto MUP-a biti ministarstvo demografije. Naime, prema podacima DZS jedini vidljivi demografski pomak u smjeru povećanja broja stanovništva je useljavanje iz dalekoistočnih azijskih nerazvijenijih država. Tim dubinskim i nepovratnim promjenama Hrvatske bi bar na razini opisa događaja, dalje očito nikog ne zanima, trebalo pokušati upravljati ministarstvo demografije, kad ga već imamo. No, umjesto da je to prebačeno ministarstvu demografije, MUP je pri prošlim izmjenama Zakona uspješno izbrisao obvezu priprave imigracijske politike, pa je to nakon 1,5-2 godine kao zamijenjeno planom i provedbenim akcijskim planom, koji su doduše donijeti, ali ne baš i objavljeni, u Narodnim novinama ni ne trebaju biti, jer je to kao nekakav administrativni papir, možda uđu u provedbu za malo više od pola godine, a po onom što se vidi pisano je u duhu politike Angele Merkel, najavljuju se neki strateški dokumenti iz ministarstva demografije…, a ako i kad se pojave život i MUP će već stvoriti, ustvari već su stvorili novu stvarnost. A da su u MUP-u potpuno svjesni posljedica ovakvih propisa govore riječi načelnika Uprave za granicu u MUP-u u ''Otvoreno'', emisiji HTV-a od 10. siječnja 2024. ''Međutim, točno je MUP radi vrlo intenzivno u suradnji s drugima na toj migracijskoj politici, ali je jako čudno da Ministarstvo unutarnjih poslova kao represivno tijelo, dakle policija i kolege naši iz onog dijela koji se bave azilom, su određeni da bi radili imigracijsku politiku. Dakle, mislim da bi imigracijska politika trebala biti u rukama ljudi koji se profesionalno bave time, demografa. Ovo što je kolega Hajduković rekao, da se odrede poslodavcima neke razine do koje se to ljudi, dakle mi, koji ljudi dolaze da rade u Hrvatskoj. Mi naime imamo strašno povećanje, objektivno zbog manjka radne snage, izdavanje dozvola za boravak i rad od 2021. 81.000, 2022. 124.000, 2023. 172.000. Dakle u 2024. možemo očekivati barem toliki isti broj, ali bi bilo puno lakše kada bi se odredio nekakav stupanj, koje su to države koje mogu doći, koji su to minimalni uvjeti koje ti ljudi trebaju poštovati i da ne dobivamo dakle one koji su samo najjeftiniji. Pitanja najjeftinije radne snage pogoduje samo poslodavcima, ali država bi trebala na neki način odrediti taj minimum.'' Ako je rukovodećim ljudima u MUP-u jasno kuda vode ovakvi propisi, tko onda briše potrebu migracijske politike i ne uvodi ministarstvu demografije čak ni obvezu jasnog uvida u stanje. 2. Zakon treba propisati obveze jasnog vođenja podataka o stranim radnicima i svim drugim skupinama stranaca osim kod MUP-a i za Državni zavod za statistiku, Hrvatski zavod za zapošljavanje, Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje i Poreznu upravu te ministarstvo demografije. Osim donekle jasne MUP-ove statistike o broju izdanih radnih dozvola, trebalo bi brojčane preglede jasno objavljivati bar još i Državni zavod za statistiku, Hrvatski zavod za zapošljavanje, Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje i Porezna uprava (koja si je uostalom prisvojila ubuduće vođenje popisa stanovništva), a cjelokupnu sliku te temeljem nje cjelokupno bar godišnje izvješće o useljavanju ili sličan dokument bi trebalo pripremati ministarstvo demografije. Broj stranih radnika ustvari je nepoznat, jer MUP stalno ističe kako broj novih radnih dozvola nije jednak broju osoba, dakle ne govori ništa bitno, osim statistike rada MUP-ovih šaltera, koja je zavidna. Stoga predlažem svakako navesti obvezu iskazivanja broja koliko stvarnih stranih radnika ima dozvole, a ne prikazivati zbroj koji predstavlja dodavanje udarenih pečata u policijskim upravama u nekom razdoblju, što naravno uključuje i višestruke dozvole pojedincima. a ne obuhvaća one koji više radne dozvole u toj godini ne trebaju, budući da zbog produljenja na tri godine već sada mnogi od njih ne trebaju ishoditi nove dozvole u 2025. S novim prijedlozima i dozvolama na tri godine, potpuno će se izgubiti uvid u približan broj stranaca useljenih preko MUP-a, te će MUP i neslužbeni savez ''poslodavaca uvoznika radnika'' za taj posao dobiti mira još par godina skrivajući se iza ''smanjenog'' broja radnih dozvola. Uz to statistika prijelaza s radnih dozvola na druge oblike boravka kao i dijeljenje državljanstava je potpuno nejasna i nerazvidna. Stoga PREDLAŽEM u ovaj Zakon uvrstiti obvezu izdavanje jasne statistike o svim kategorijama stranaca u RH te koliko njih dobiva državljanstvo RH. Pored toga, radi jasnije slike ovog područja odgovorni predlagač bi trebao prikazati šire službene podatke o stanju sa stranim radnicima, o potrebama za stranom radnom snagom i usporediti stanje s usporedivim državama u EU (npr. Slovenija, Češka, Slovačka, baltičke zemlje ...), a što sve oslikava stanje do kojeg su dovele zakonske odredbe za koje MUP svake godine predlaže promjene. Naravno, usporedbu uvoza stranih radnika (ali i drugih skupina useljenih stranaca) s usporedivim državama u EU bi trebalo redovito objavljivati i ministarstvo demografije. Valjda bi takve usporedbe, pogotovo ako bi bile praćene demografskim projekcijama, smirile ozračje panike o nužnom uvozu jeftine azijske radne snage bez koje će sve stati i bar ublažilo uvredljive izjave kako Hrvati uopće ne žele raditi ili ne žele raditi neke poslove. 3. Ako je tržište rada jedinstveno u EU, zašto test tržišta rada po ovom Zakonu nije za cijelu EU, nego samo za RH, ustvari nije ni za cijelu RH već samo za županije? Ustvari se radnici uvoze zbog potreba na razini županije, a dozvola se izdaje za cijelu RH, dok je tržište rada Europsko? Kad je stanje već takvo kakvo je, test tržišta rada bi trebalo provoditi za RH, pa zatim za EU, a tek onda otvarati tržište rada trećim državama. 4. Nužna je jasna raščlamba demografskih posljedica ovog Zakona, a nju bi po logici nezavisnog promatrača trebalo pripremiti ministarstvo demografije, ne MUP. Projekcije su vrlo jasne. HUP je zacrtao 500.000 stranih radnika do kraja desetljeća, a kad u obzir uzmemo azilante, masovna spajanja obitelji koja će tek uslijediti te podjele državljanstva i sve druge kategorije stranaca taj cilj uopće ne zvuči neostvariv. Uostalom MUP je dokazao da ima administrativni kapacitet to provesti i u kraćem roku. A ovdje nekoliko savjetnika naklapa o izazovima, administrativnom rasterećenju, olakšanju postupka poslodavcima i zadržavanju radnika. Dakle, vi koji to pišete ste odlučili zadržati u zemlji sadašnjih vjerojatnih 200.000 ljudi (ili koliko?), povećavati taj broj dokle ide i držati ih uglavnom na minimalnoj plaći, vezane raznim ugovorima s poslodavcima, agentima i drugim posrednicima u stanju polukmetstva, dok nam to na srednji rok ne izazove neslućene (ustvari slućene, vidimo ih po Njemačkoj, Francuskoj, Velikoj Britaniji, Švedskoj…, može biti samo gore nego u tim zemljama) probleme ili kako bi vi rekli ''izazove'', a o stvarnim novčanim i drugim troškovima i svim drugim društvenim napetostima da ne govorimo. 5. Učinci Zakona su pozitivni za neke poslodavce, a za radnike i društvo negativni. Potpora ovakvom pristupu među građanima je izrazito niska. Vrijeme je da se ovakav pristup u potpunosti napusti. Primjer onog što se događa na tržištu rada najvidljiviji je u području dostave. Korona krizu smo preživjeli samo s domaćim dostavljačima koji su početkom 2023. organizirali prosvjed, a samo 2 godine kasnije prosvjed su organizirali strani dostavljači pod vodstvo useljenika iz Sirije. Usporedba ta dva prosvjeda može se sažeti u sljedećem: 2023. — “Početak pobune radnika platformi” • Dana 14. veljače 2023. dostavljači Wolt a prosvjedovali su u Zagrebu. Razlog: tvrde da im je zarada smanjena, da trpe diskriminaciju i da imaju dojam da ih žele “zamijeniti s jeftinijom uvoznom radnom snagom”. Tražili su pregovore s upravom. Glas Istre HR+2HINA+2 • Među zahtjevima su bili: povećanje naknade za dostavu, veća prava, mogućnost rada preko vlastitog obrta (ili tvrtke), regulacija rada stranih državljana, ukidanje ili regulacija uloge “agregatora” (posredničkih firmi). Glas Istre HR+2Netokracija+2 • Prosvjed je izazvao pozornost: iz Vlade su najavili da će — kroz regulaciju platformskog rada — pokušati urediti status radnika platformi (radno vrijeme, prava, evidencija, socijalna sigurnost). tportal.hr+1 • Prelazak na eurozonu (2023.) i novi zakonski okvir navodno su pogodili zaradu dostavljača — dostavljači su iskazivali da su prihodi pali. Faktograf.hr+2Dnevnik.hr+2 Kao što znamo, umjesto da prihvati prijedloge da ovo bude posao rezerviran za dodatnu zaradu srednjoškolcima i studentima i ponekom umirovljeniku ili obrtniku, Vlada je čvrsto stala uz Svemrežne platforme. Izmišljanja o nedostatku domaćih radnika i njihovom iseljavanju ovdje ne drže vodu, jer većina onih koji su dostavljali prije dvije godine, još nije ni završila školovanje niti su svi umirovljenici poumirali. Uglavnom, platforme su u samo 2 godine domaće zamijenili uglavnom stranim dostavljačima, koji su 2025. pod vodstvom useljenika iz Sirije organizirali, manji i nepodržan prosvjed: 2025. — Novi prosvjedi, nove kritike • U srpnju 2025. opet je organiziran prosvjed dostavljača Wolta u Zagrebu. Razlog: “drastičan pad prihoda, smanjenje i ukidanje bonusa, nepodnošljivi radni uvjeti i pritisak posrednika (agregatora)”. Portal.hr+2Glas Slavonije+2 • Među zahtjevima: vraćanje startne cijene po dostavi na 2 eura, pravednija naknada po kilometru, plaćanje stvarnog radnog vremena (od prijave do odjave u aplikaciji), bolja zaštita radničkih prava, regulacija posrednika/agregatora, kolektivno pregovaranje. Hrvatska radiotelevizija+2Hrvatska radiotelevizija+2 • Dostavljači tvrde da su im prihodi pali “oko 40 %” u odnosu na ranije. Glas Slavonije+2Glas Slavonije+2 • Prema izjavama organizatora, među prosvjednicima su i strani radnici koji rade preko agregatora, te se upozorava na “sustavnu ucjenu”: posrednici im, navodno, kroz visoke provizije, uzimaju velik dio zarade. Glas Slavonije+2Jutarnji+2 Odaziv i reakcija: iako su organizatori najavljivali “stotine dostavljača”, u jednom izvješću o prosvjedu 2025. navodi se da je stiglo “20-ak” dostavljača, što ukazuje na značajan pad odaziva — organizatori to pripisuju pritiscima posrednika. Dnevnik.hr+1 Takva zamjena i obespravljivanje se vjerojatno događa i u građevini, trgovini i ugostiteljstvu, naravno ipak nešto sporije i manje uočljivo. Istodobno, potpora ovakvom modelu uvoza radnika kopni, pa je veliko zanimanje izazvala najnovijoja anketa Institut za istraživanje migracija u suradnji s agencijom Medianet (studeni 2025.), samo oko 3 % ispitanika izjavilo je da su u potpunosti ili djelomično zadovoljni prisutnošću stranih radnika u Hrvatskoj. Portal.hr+2Hrvatska radiotelevizija+2; značajan broj ispitanika izrazio je strah da “strani radnici smanjuju mogućnosti zapošljavanja domaćih” (~51,7 %) ili da “snižavaju plaće i standard rada” (~47,7 %). Croatia Week+1; Uspoređujući s ranijim valovima, bilježi se porast udjela potpuno nezadovoljnih (s ~16,5 % na ~20,6 %). Hrvatska radiotelevizija+1 • Model je u samo 2 godine u području dostave pokazao do karikature svoje loše strane, zamjena domaćih stranim radnicima, pad radničkih prava i zarada, smanjena mogućnost radničkog organiziranja i pregovaranja • Niske razine prihvaćanja stranih radnika znače da politika masovnog uvoza radne snage — osobito niskokvalificirane — ima vrlo nizak društveni legitimitet. • Strahovi vezani uz zapošljavanje, plaće i radne uvjete odražavaju velike rizike za domaće radnike — što daje dodatnu težinu argumentima da uvoz mora biti selektivan, kontroliran i praćen socijalnom i demografskom strategijom. • Ako zakon ili praksa zanemare te stavove — postoji opasnost društvene polarizacije, otpora i pritiska na vlast da ograniči uvoz radne snage. U raspravu PREDLAŽEM što žurnije staviti model koji je bliži uvozu radnika iz trećih zemalja u drugim, uzornijim državama EU. Brzim pregledom je lako naći kako primjerice Njemačka uvozi radnike u nekoliko razreda stručnosti, a u svim razredima radnici moraju za produljenje radne dozvole imati evidentiranu plaću znatno iznad minimalne. Ovo je vjerojatno i ključna izmjena koju treba uvesti u hrvatski način uvoza radnika iz trećih zemalja: ZA PRODUŽENJE RADNE DOZVOLE HZMO MORA IZDATI POTVRDU O PRIMANJIMA KOJA SU BAR 50% IZNAD PROPISANE MINIMALNE PLAĆE. Samo bi takav izravni materijalni interes pridonio uvozu stručnih radnika, smanjenju pritiska na domaće radnike na najslabije plaćenim poslovima i privukao na povratak bar dio iseljenih 400.000 građana. Priča da radnika nema je, naravno laž, nema radnika za minimalne i još niže plaće. Čak i kad bi svi strani radnici nestali i da poslodavci zaposle i pošteno plate domaće radnike na njihova mjesta, još uvijek bi nam stopa zaposlenosti bila ispod EU. Ako su u građevini, trgovini i ugostiteljstvu, koji prednjače u uvozu stranih radnika, cijene sasvim usporedive s njemačkim, talijanskim i drugim zapadnim, nema nikakvog zdravorazumskog razloga da i plaće radnika ne budu usporedive. Priče HUP-a o produktivnosti i nužnosti niske minimalne plaće se mogu nastaviti u drugim granama, no oni koji ostvaruju profite na ''europskim'' cijenama bi trebali i radnike, domaće i uvozne, plaćati ''europski'', a ne ostvarivati ekstraprofit na uvozu jeftinih i nekvalificiranih radnika, koje bi još za sve socijalne i integracijske troškove prepustili državi. 6. Krajnje je neobično da širina ekspertize koju si MUP uzima obuhvaća i jezik. Pitanje jezika je jasno od prvog dana ovakve pomame za jeftinom uvoznom dalekoistočnom radnom snagom, ali je gurano u stranu, a sad kad nakon par godina većina njih ni ne natuca hrvatski, planira se velika ''kulturna integracija'', koja će prije dovesti do toga da ćemo loš engleski miješan s hrvatskim i ponekim dalekoazijskim riječima prihvatiti u svakodnevnim uslugama i javnoj upravi, no što će biti vraćen hrvatski. Normalno bi bilo da na uslužnim poslovima sa strankama, kupcima, gostima i sl. mogu raditi samo domaći radnici ili oni s nedvojbenim poznavanjem hrvatskog. Međutim, takav je prijedlog pri raspravi o Zakonu o hrvatskom jeziku odbijen. Ako već nije prošao tamo, predlažem da se ovdje uvede takva odredba. Dakle, načelo bi trebalo biti da na svim poslovima u kojima je neizostavan razgovor sa strankama, kupcima, gostima i sl. mogu raditi samo državljani RH ili osobe s konverzacijskom razinom hrvatskog jezika. Krajnji je bezobrazluk i nepoštivanje korisnika vlastitih usluga, imati u trgovinama i ugostiteljstvu cijene kao u Njemačkoj i Italiji, a ne platiti pristojno konobare ili blagajnice koji mogu razgovarati s kupcima i gostima, nego i na ta mjesta postavljati jeftinije azijske radnike. Inače nas se gura u prihvaćanje stanja u kojem sve češće na blagajnama i u ugostiteljskim objektima moramo prihvatiti komunikaciju na lošem engleskom miješanim s ponekom hrvatskom riječi. Naravno da ogromna većina ljudi koji su odrasli na azijskim jezicima neće nikada naučiti više od koje stotine riječi hrvatskoga s lošom i nikakvom gramatikom i lošim razumijevanjem, ali će dobiti potvrdu pa će se inspektori rada čuditi nezadovoljnim korisnicima takvih usluga kad ljudi imaju papire, a ''poslodavci'' nastaviti kuknjavu o silnim troškovima koje im takvo jezično sitničarenje izaziva i uporno će nastojati uvaliti plaćanje tih uglavnom neuspjelih tečajeva tim ionako potplaćenim radnicima ili državi, dakle svima nama. Prijedlozi o ukidanju obveze polaganja poznavanja hrvatskog jezika i latiničkog pisma kako je ovdje oblikovano (čl. 16. odnosno novi 92.a stavak 6 točka 2 ''govore jezikom iz podskupine južnoslavenskih jezika.'') izgleda u potpunosti kao ozakonjenje, ustvari uključenjem makedonskog čak i nadilazi, više točaka koje zahtijeva Deklaracija o zajedničkom jeziku iz 2017. godine; izdvojit ću samo neke: - ukidanje svih oblika jezične segregacije i jezične diskriminacije u obrazovnim i javnim ustanovama; - prestanak rigidnog definiranja standardnih varijanti; - i, konačno, slobodu miješanja, uzajamnu otvorenost te prožimanje različitih oblika i izričaja zajedničkog jezika na sveopću korist svih njegovih govornika. Osim toga u obrazloženju se navodi kako bi se kod oslobođenja bilo kakve provjere poznavanja hrvatskog ''… radilo bi se o državljanima Bosne i Hercegovine, Republike Srbije, Crne Gore i Sjeverne Makedonije.'' Radi li se onda o ''govornicima'' ili ''državljanima''. U Makedoniji, primjerice, sasvim sigurno ima njihovih državljana koji su govornici albanskog i ne znaju ni makedonski, a kamoli hrvatski. Nadalje, među državljanima Kosova sasvim sigurno ima govornika MUP-ovih ''jezika iz podskupine južnoslavenskih jezika'', jednako kao i među državljanima još nekih trećih zemalja. A kako ćete među ''državljanima'' izlučiti ''govornike'' bez provjere? PREDLAŽEM da MUP odustane od promicanja zamisli zacrtanih u Deklaraciji o zajedničkom jeziku, već da pitanje provjere poznavanja hrvatskog jezika prepusti ministarstvu kulture. Ni oni nisu neko jamstvo, ali možda se domisle nekom obliku promicanje i zaštite hrvatskog jezika i kulture. Mogući pristupi su jednostavni i pošteni, ali bi bilo pretjerano razrađivati ih ovdje. No, osim odredbi u duhu Deklaracije o zajedničkom jeziku, ovaj dokument pojam ''jezik'' spominje na niz drugih mjesta, sveukupno 53 puta. Riječ je stoga očito i o zakonu koji uređuje jezičnu politiku u RH. Stoga PREDLAŽEM brisanje odredbi koje propisuju razine poznavanja i načine provjere znanja hrvatskog jezika te uređenje tih pitanja u potpunosti u Zakonu o hrvatskom jeziku, uz uključivanje odgovarajućih hrvatskih ustanova (HAZU, hrvatskog jezičnog instituta, Matice hrvatske…) i ministarstva nadležnog za kulturu. U ovom Zakonu primjereno je propisati koji su dokumenti vezani uz poznavanje hrvatskog jezika potrebni pri izdavanju ili produženju radnih dozvola za pojedine vrste radnih mjesta. Načelo bi trebalo biti da tamo gdje je to nužno radnici prije dolaska steknu najnužniju razinu hrvatskog, što je moguće raznim mrežnim načinima, koje će uvoznici radne snage lako organizirati. Pri tomu bi logično bilo poslove razvrstati u nekoliko razreda prema potrebnoj razini poznavanja hrvatskog jezika, a samo za razred na poslovima gdje nema komunikacije s nekim korisnicima usluga bi bilo prihvatljivo stjecanje potvrde o znanju hrvatskog jezika nakon dolaska u Hrvatsku, pri produženju radne dozvole. No, sve to bi trebalo riješiti tamo gdje se rješava pitanje jezika u javnoj uporabi, a ne ovdje. Kad su već i entuzijasti korištenja zbunjenih, u razne obveze upregnutih, jeftinih stranih radnika, počeli govoriti o potrebi ''očuvanja autentičnosti destinacije'' i kad zbunjenost i pristojno prešućivanje nije jedina reakcija prema konobarima koji govore loš engleski ili neengleski (južnoslavenski?) nude kafu, pririnač, sirće… možda je došlo vrijeme da MUP jezičnu politiku prepusti nadležnijima. Ili je već kasno za sve i stvari idu kako idu, pa i jezik. Primljeno na znanje Činjenica je da je Republika Hrvatska suočena s problemom nedostatka kvalificirane radne snage, što umanjuje konkurentnost hrvatskog gospodarstva, ali i stvara poteškoće za daljnji razvoj i ulaganja. Stoga je osiguranje potrebne radne snage gospodarstvu nužnost, uz maksimalnu zaštitu domaćeg tržišta rada. S ovim ciljem uveden je test tržišta rada kojim se prvenstveno štite domaći radnici, jer tek ako nema raspoloživih osoba na Hrvatskom zavodu za zapošljavanje koje ispunjavaju zahtjeve poslodavaca, dopušta se zapošljavanje stranaca sukladno potrebama gospodarstva. Također, ovim Nacrtom povećan je omjer zaposlenih domaćih i stranih radnika kao uvjeta za pozitivno mišljenje Hrvatskog zavoda za zapošljavanje (20% za nedeficitarna zanimanja i 10% za deficitarna zanimanja). Strategija demografske revitalizacije Republike Hrvatske do 2033. godine (NN, broj: 36/24) donesena je u ožujku 2024. godine, kojoj je strateški cilj uravnotežena mobilnost stanovništva, te stavlja fokus na povratne migracije hrvatskih državljana koji su se odselili nakon ulaska u Europsku uniju s ciljem osiguranja njihovog povratka u Republiku Hrvatsku, kao i suradnja s pripadnicima hrvatske dijaspore te osiguravanje povoljnih uvjeta i mogućnosti za povratak hrvatskih iseljenika i njihovih potomaka. U odnosu na pitanje migracijske i integracijske politike, važna sastavnica Strategije demografske revitalizacije je i oblikovanje migracijske politike koja doprinosi uravnoteženim migracijskim kretanjima u skladu s potrebama tržišta rada i poželjnog razvoja društva u sklopu kojega je predviđena i izrada Nacionalnog plana sveobuhvatne migracijske politike.
14 HRVATSKA GOSPODARSKA KOMORA PRIJEDLOG ZAKONA   O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 20. Članice Zajednice agencija za zapošljavanje HGK pozdravljaju digitalizaciju sustava, s tim da ostaje nedorečeno na koji način poslodavac dostavlja potvrdu o uplaćenoj administrativnoj pristojbi (mailom, osobno u PU/PP) odnosno dolazi li do stvarnog rasterećenja sustava s obzirom na obvezu dostave zadužnice Primljeno na znanje Po pitanju dostave potvrde o uplaćenoj administrativnoj pristojbi radit će se na tehničkom rješenju.
15 HRVATSKA GOSPODARSKA KOMORA PRIJEDLOG ZAKONA   O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 15. Vezano uz predloženi stavak 5 članka 91, članice Zajednice agencija za zapošljavanje HGK postavljaju pitanje što se događa u slučaju da Upravno vijeće HZZ-a promijeni listu deficitarnih zanimanja, kako će to utjecati na izdano rješenje? Primljeno na znanje Rješenje o dozvoli za boravak i rad donosi se na temelju Odluke Upravnog vijeća Hrvatskog zavoda za zapošljavanje o zanimanjima za koja nije potrebno provoditi test tržišta, a koja je na snazi u trenutku podnošenja zahtjeva za izdavanje dozvole za boravak i rad. Nakon pravomoćnosti rješenja, isto se može poništiti ili ukinuti samo pod uvjetima propisanim Zakonom o općem upravnom postupku. Slijedom navedenoga, državljani trećih zemalja nastavit će raditi prema uvjetima koje su ispunjavali kada je odobrena dozvola za boravak i rad i kako je navedeno u potvrdi iz članka 91. stavaka 3. i 4. Zakona.
16 HRVATSKA OBRTNIČKA KOMORA PRIJEDLOG ZAKONA   O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 46. Pozdravljamo produljenje predmetnog roka. Predlažemo mogućnost predaje prijave digitalnim putem, što bi uvelike ubrzalo i olakšalo cjelokupni postupak. Primljeno na znanje Razmotrit će se opcije za olakšanje prijave promjene adrese boravišta (elektroničkom poštom i sl.).
17 ARIANA NIKOLIĆ N A C R T PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA Radnici iz 3. zemalja trebaju dostaviti potvrdu o nekažnjavanju iz matične zemlje i/ili potvrdu da se protiv njih ne vodi kazneni postupak. Ako nemaju/ne dostave, poslodavac solidarno odgovara za štetu koju napravi takav radnik. Ako takav radnik bude osuđen na kaznu zatvora, poslodavac snosi bar 50% troškova . Primljeno na znanje Člankom 59. stavkom 1. točkom 5. važećeg Zakona o strancima propisano je da će se prvi privremeni boravak odobriti državljaninu treće zemlje, ako između ostaloga, uz zahtjev priloži dokaz da nije pravomoćno osuđen za kaznena djela iz matične države ili države u kojoj je boravio duže od godine dana neposredno prije dolaska u Republiku Hrvatsku.
18 ARIANA NIKOLIĆ N A C R T PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA Radnici iz 3. zemalja trebaju dostaviti potvrdu o nekažnjavanju iz matične zemlje i/ili potvrdu da se protiv njih ne vodi kazneni postupak. Ako nemaju/ne dostave, poslodavac solidarno odgovara za štetu koju napravi takav radnik. Ako takav radnik bude osuđen na kaznu zatvora, poslodavac snosi bar 50% troškova . Primljeno na znanje Člankom 59. stavkom 1. točkom 5. važećeg Zakona o strancima propisano je da će se prvi privremeni boravak odobriti državljaninu treće zemlje, ako između ostaloga, uz zahtjev priloži dokaz da nije pravomoćno osuđen za kaznena djela iz matične države ili države u kojoj je boravio duže od godine dana neposredno prije dolaska u Republiku Hrvatsku.
19 DRAGANA ZELENKOVIĆ N A C R T PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA Predlažemo žurno rješavanje problema dugotrajnih postupaka produženja dozvola za boravak i rad, jer se u pojedinim policijskim upravama čeka 4–5 mjeseci. Takva kašnjenja stvaraju ozbiljne probleme poslodavcima i radnicima. Iako stranac smije raditi dok je postupak u tijeku, u praksi nastaju brojne prepreke: 1. Nemogućnost putovanja u matičnu državu Stranci koji su u viznom režimu ne mogu napustiti Hrvatsku, jer bi im povratak bio onemogućen. To dovodi do situacija da ljudi mjesecima ne mogu posjetiti obitelj. 2. Nemogućnost registracije vozila Bez važeće dozvole boravka i rada, stranci ne mogu registrirati automobil, što otežava svakodnevni život i obavljanje posla. 3. Problemi s bankama Banke ne prihvaćaju potvrdu o podnesenom zahtjevu. Stranci ne mogu otvoriti račun, produžiti kartice, koristiti kreditne proizvode ili uredno raspolagati svojim sredstvima. 4. Problemi s mobilnim operaterima i drugim pružateljima usluga Stranci ne mogu produžiti mobilne ugovore, internet usluge ili pretplate jer operateri traže važeći dokument, ne potvrdu o predanom zahtjevu. 5. Otežano svakodnevno funkcioniranje Bez važeće dozvole postaju im onemogućene mnoge osnovne radnje – od podizanja preporučenih pošiljki do sklapanja ugovora. Primljeno na znanje U odnosu na prijedlog ubrzanja procesa izdavanja dozvola za boravak i rad državljanima trećih zemalja, primjedba je primljena na znanje. Povećanje broja zahtjeva za dozvole za boravak i rad te za izdavanje viza, u jednom broju slučajeva uzrokuje dulje rokove izdavanja dozvola za boravak i rad. To je osobito vidljivo u situacijama kada je riječ o nepotpunoj dokumentaciji ili onoj koja nije podnijeta na vrijeme. Ministarstvo unutarnjih poslova kontinuirano poduzima mjere kako bi se postupci po zahtjevima za dozvole za boravak i rad proveli u što je moguće kraćim rokovima. Mjere koje se poduzimaju su, između ostalog, dodatno opremanje policijskih uprava odnosno policijskih postaja informatičkom opremom, dodatno jačanje ljudskih kapaciteta u policijskim upravama odnosno policijskim postajama, kao i u sjedištu Ministarstva te reorganizacija poslovnih procesa kako bi oni bili učinkovitiji. U cilju administrativnog rasterećenja svih dionika izdavanja dozvola za boravak i rad (poslodavaca, stranih radnika i službenika policijskih uprava odnosno policijskih postaja) ovim izmjenama i dopunama predviđa se olakšana promjena zanimanja kod istog poslodavca u svim zanimanjima (sada samo deficitarnim), olakšana promjena poslodavca u svim zanimanjima (a ne samo istom), te omogućavanje izdavanja sezonskih dozvola za boravak i rad s rokom važenja do 3 godine. Zakonom o strancima propisan je rok za podnošenje zahtjeva za produljenje dozvole za boravak i rad ako se radi o istom poslodavcu, istom stranom radniku i istom zanimanju (najkasnije 30 dana prije isteka roka važenja), što znači da se zahtjev može podnijeti i ranije (npr. 3. mjeseca prije isteka roka važeće dozvole za boravak i rad). Državljani trećih zemalja koji su u viznom režimu mogu izaći iz Republike Hrvatske, ali će biti dužni ishoditi dugotrajnu vizu D u diplomatskoj misiji odnosno konzularnom uredu Republike Hrvatske nakon odobrenja dozvole za boravak i rad.
20 HRVATSKA UDRUGA TURIZMA PRIJEDLOG ZAKONA   O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 31. U članku 104. iza stavka 11. dodaju se novi stavci 12. – 19. koje PREDLAŽEMO DOPUNITI na način da glase: „(12) Državljaninu treće zemlje može se izdati dozvola za boravak i rad za sezonski rad s rokom važenja do tri godine za istog poslodavca i istog korisnika u zanimanju unutar propisanih djelatnosti za koje se izdaje dozvola za boravak i rad za sezonski rad odnosno u sličnom i srodnom zanimanju, a državljanin treće zemlje unutar važenja dozvole za boravak i rad može raditi do 90 dana u kalendarskoj godini ili do devet mjeseci godišnje. (13) U PRVOM ugovoru o radu koji se prilaže uz zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad iz stavka 12. ovoga članka navest će se razdoblja u kojima će državljanin treće zemlje raditi do 90 dana u kalendarskoj godini ili do devet mjeseci godišnje. (14) U potvrdi iz članka 91. stavka 3. podstavka 1. i stavka 4. ovoga Zakona navest će se da se dozvola za boravak i rad iz stavka 12. ovoga članka izdaje na rok do tri godine, te će se navesti razdoblja tijekom kojih je državljaninu treće zemlje dopušten rad do 90 dana ili do devet mjeseci godišnje. (15) Državljanin treće zemlje kojem je izdana dozvola za boravak i rad na rok do tri godine sukladno stavku 12. ovoga članka može raditi u Republici Hrvatskoj tijekom razdoblja rada kako je navedeno u potvrdi iz članka 91. stavka 3. podstavka 1. i stavka 4. ovoga Zakona, nakon čega je dužan napustiti Republiku Hrvatsku. (16) U slučaju da se mijenja početak razdoblja rada kako je navedeno u potvrdi iz članka 91. stavka 3. podstavka 1. i stavka 4. ovoga Zakona za najviše 30 dana, takva nova razdoblja rada ne smiju prelaziti ograničenje od 90 dana u kalendarskoj godini ili do devet mjeseci godišnje, te će policijska uprava odnosno policijska postaja na temelju aneksa PRVOG ugovora o radu, ODNOSNO UGOVORA O RADU ZA RAZDOBLJE OD SLJEDEĆE DVIJE GODINE, izdati novu potvrdu iz članka 91. stavka 3. podstavka 1. i stavka 4. ovoga Zakona s novim datumima razdoblja rada. (17) Unutar važenja dozvole za boravak i rad koja je izdana na temelju stavka 12. ovoga članka ne može se naknadno tražiti produljenje vremena važenja razdoblja rada s 90 dana na 9 mjeseci. (18) Državljanin treće zemlje iz stavka 12. ovoga članka je za tekuće razdoblje rada kako je navedeno u potvrdi iz članka 91. stavka 3. podstavka 1. i stavka 4. ovoga Zakona dužan ishoditi dozvolu boravka sukladno članku 168. ovoga Zakona, a iznimno od stavka 4. ovoga članka i državljanin treće zemlje je za tekuće razdoblje rada od 90 dana kako je navedeno u potvrdi iz članka 91. stavka 3. podstavka 1. i stavka 4. ovoga Zakona dužan ishoditi dozvolu boravka sukladno članku 168. ovoga Zakona. (19) Ako državljanin treće zemlje prestane raditi prije isteka zadnjeg razdoblja rada navedenog u potvrdi iz članka 91. stavka 3. podstavka 1. i stavka 4. ovoga članka, dozvola za boravak i rad neće prestati važiti kako je propisano člankom 107. stavkom 6. ovoga Zakona, ali dozvola boravka prestat će važiti danom prestanka radnog odnosa te je državljanin treće zemlje dužan vratiti dozvolu boravka nadležnoj policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji u roku od osam dana od dana prestanka rada.“. Obrazloženje: U ime poslodavaca u turizmu pozdravljamo uvođenje mogućnosti izdavanja trogodišnjih sezonskih radnih dozvola čime će se povećati stabilnost radnih odnosa sezonskih radnika i smanjiti administrativna opterećenja i poslodavaca i djelatnika MUP-a/HZZ-a. Predložene dopune izrazito su važne kako bi predmetna odredba bila procesno jasnija i olakšala primjenu te da se naglasi da se u prvom ugovoru o radu ugovara rad za prvu sezonu i navode periodi u kojima poslodavac i radnik imaju namjeru sklopiti nove ugovore o radu za sljedeće dvije sezone. Djelomično prihvaćen U stavku 13. nije potrebno navesti da se radi o „prvom“ ugovoru o radu, već će stavak 16. (u slučaju promjene početka ili kraja rada kako je navedeno u potvrdi) glasiti: „(16) U slučaju da se mijenja početak ili kraj razdoblja rada kako je navedeno u potvrdi iz članka 91. stavka 3. podstavka 1. i stavka 4. ovoga Zakona za najviše 30 dana, takva nova razdoblja rada ne smiju prelaziti ograničenje od 90 dana u kalendarskoj godini ili do devet mjeseci godišnje, te će policijska uprava odnosno policijska postaja na temelju aneksa ugovora o radu iz stavka 13. ovoga članka, izdati novu potvrdu iz članka 91. stavka 3. podstavka 1. i stavka 4. ovoga Zakona s novim datumima razdoblja rada.“. Ako dođe do promjene početka ili kraja rad poslodavac će nadležnoj policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji dostaviti aneks ugovora o radu temeljem kojeg je izdana dozvola za boravak i rad iz stavka 13. u kojem će aneksu biti korigiran podatak o datumima. Promjena početka i kraja rada neće se rješavati sasvim novim ugovorom o radu, jer za isto nema potrebe.
21 UDRUGA PODUZETNIKA U HOTELIJERSTVU HRVATSKE PRIJEDLOG ZAKONA   O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 31.  U članku 104. iza stavka 11. dodaju se novi stavci 12. – 19. koje PREDLAŽEMO DOPUNITI na način da glase: „(12) Državljaninu treće zemlje može se izdati dozvola za boravak i rad za sezonski rad s rokom važenja do tri godine za istog poslodavca i istog korisnika u zanimanju unutar propisanih djelatnosti za koje se izdaje dozvola za boravak i rad za sezonski rad odnosno u sličnom i srodnom zanimanju, a državljanin treće zemlje unutar važenja dozvole za boravak i rad može raditi do 90 dana u kalendarskoj godini ili do devet mjeseci godišnje. (13) U PRVOM ugovoru o radu koji se prilaže uz zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad iz stavka 12. ovoga članka navest će se razdoblja u kojima će državljanin treće zemlje raditi do 90 dana u kalendarskoj godini ili do devet mjeseci godišnje. (14) U potvrdi iz članka 91. stavka 3. podstavka 1. i stavka 4. ovoga Zakona navest će se da se dozvola za boravak i rad iz stavka 12. ovoga članka izdaje na rok do tri godine, te će se navesti razdoblja tijekom kojih je državljaninu treće zemlje dopušten rad do 90 dana ili do devet mjeseci godišnje. (15) Državljanin treće zemlje kojem je izdana dozvola za boravak i rad na rok do tri godine sukladno stavku 12. ovoga članka može raditi u Republici Hrvatskoj tijekom razdoblja rada kako je navedeno u potvrdi iz članka 91. stavka 3. podstavka 1. i stavka 4. ovoga Zakona, nakon čega je dužan napustiti Republiku Hrvatsku. (16) U slučaju da se mijenja početak razdoblja rada kako je navedeno u potvrdi iz članka 91. stavka 3. podstavka 1. i stavka 4. ovoga Zakona za najviše 30 dana, takva nova razdoblja rada ne smiju prelaziti ograničenje od 90 dana u kalendarskoj godini ili do devet mjeseci godišnje, te će policijska uprava odnosno policijska postaja na temelju aneksa PRVOG ugovora o radu, ODNOSNO UGOVORA O RADU ZA RAZDOBLJE OD SLJEDEĆE DVIJE GODINE, izdati novu potvrdu iz članka 91. stavka 3. podstavka 1. i stavka 4. ovoga Zakona s novim datumima razdoblja rada. (17) Unutar važenja dozvole za boravak i rad koja je izdana na temelju stavka 12. ovoga članka ne može se naknadno tražiti produljenje vremena važenja razdoblja rada s 90 dana na 9 mjeseci. (18) Državljanin treće zemlje iz stavka 12. ovoga članka je za tekuće razdoblje rada kako je navedeno u potvrdi iz članka 91. stavka 3. podstavka 1. i stavka 4. ovoga Zakona dužan ishoditi dozvolu boravka sukladno članku 168. ovoga Zakona, a iznimno od stavka 4. ovoga članka i državljanin treće zemlje je za tekuće razdoblje rada od 90 dana kako je navedeno u potvrdi iz članka 91. stavka 3. podstavka 1. i stavka 4. ovoga Zakona dužan ishoditi dozvolu boravka sukladno članku 168. ovoga Zakona. (19) Ako državljanin treće zemlje prestane raditi prije isteka zadnjeg razdoblja rada navedenog u potvrdi iz članka 91. stavka 3. podstavka 1. i stavka 4. ovoga članka, dozvola za boravak i rad neće prestati važiti kako je propisano člankom 107. stavkom 6. ovoga Zakona, ali dozvola boravka prestat će važiti danom prestanka radnog odnosa te je državljanin treće zemlje dužan vratiti dozvolu boravka nadležnoj policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji u roku od osam dana od dana prestanka rada.“. Obrazloženje: U ime poslodavaca u turizmu pozdravljamo uvođenje mogućnosti izdavanja trogodišnjih sezonskih radnih dozvola čime će se povećati stabilnost radnih odnosa sezonskih radnika i smanjiti administrativna opterećenja i poslodavaca i djelatnika MUP-a/HZZ-a. Predložene dopune izrazito su važne kako bi predmetna odredba bila procesno jasnija i olakšala primjenu te da se naglasi da se u prvom ugovoru o radu ugovara rad za prvu sezonu i navode periodi u kojima poslodavac i radnik imaju namjeru sklopiti nove ugovore o radu za sljedeće dvije sezone. Djelomično prihvaćen U stavku 13. nije potrebno navesti da se radi o „prvom“ ugovoru o radu, već će stavak 16. (u slučaju promjene početka ili kraja rada kako je navedeno u potvrdi) glasiti: „(16) U slučaju da se mijenja početak ili kraj razdoblja rada kako je navedeno u potvrdi iz članka 91. stavka 3. podstavka 1. i stavka 4. ovoga Zakona za najviše 30 dana, takva nova razdoblja rada ne smiju prelaziti ograničenje od 90 dana u kalendarskoj godini ili do devet mjeseci godišnje, te će policijska uprava odnosno policijska postaja na temelju aneksa ugovora o radu iz stavka 13. ovoga članka, izdati novu potvrdu iz članka 91. stavka 3. podstavka 1. i stavka 4. ovoga Zakona s novim datumima razdoblja rada.“. Ako dođe do promjene početka ili kraja rad poslodavac će nadležnoj policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji dostaviti aneks ugovora o radu temeljem kojeg je izdana dozvola za boravak i rad iz stavka 13. u kojem će aneksu biti korigiran podatak o datumima. Promjena početka i kraja rada neće se rješavati sasvim novim ugovorom o radu, jer za isto nema potrebe.
22 ISUSOVAČKA SLUŽBA ZA IZBJEGLICE PRIJEDLOG ZAKONA   O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 40. Brisanje dosadašnjeg stavka 5. članka 151. smatramo problematičnim jer narušava pravnu sigurnost i legitimna očekivanja osoba koje su zakonito boravile u Republici Hrvatskoj pod privremenom zaštitom, oslanjajući se na važeće zakonsko rješenje. Riječ je o odredbi koja je uvedena nedavno te je omogućila predvidljiv put prema dugotrajnom boravku osobama koje su se u međuvremenu integrirale kroz rad, obrazovanje i život u lokalnoj zajednici. Uklanjanjem ove mogućnosti zanemaruje se stvarni i kontinuirani zakoniti boravak velikog broja osoba, bez jasnog obrazloženja razloga za takvu promjenu. Smatramo da bi zadržavanje dosadašnjeg stavka 5. ili barem uvođenje prijelaznih odredbi bilo nužno kako bi se spriječilo pogoršanje pravnog položaja osoba koje su postupale u dobroj vjeri i u skladu s važećim propisima. Nije prihvaćen ODBIJEN Direktiva 109/2003/EZ od 25. studenog 2003. o statusu državljana trećih država s dugotrajnim boravkom člankom 3. stavkom 2. točkom (b) propisuje da se ne primjenjuje na državljane trećih zemalja koji borave na temelju privremene zaštite ili su zatražili dozvolu da borave na temelju iste i čekaju odluku o tom zahtjevu, što znači da osoba koja ima privremenu zaštitu ne može podnijeti zahtjev za dugotrajni boravak. Na sastanku Solidarnosti o Ukrajini (Solidarity Platform Ukraine) koji se je održao 27. ožujka 2025. godine u Briselu u organizaciji Europske komisije istaknuto je da je Pravna služba Vijeća EU razjasnila da se periodi boravka provedeni na privremenoj zaštiti ne mogu računati za potrebnih pet godina boravka za dugotrajni boravak, i u slučaju ako osoba naknadno regulira status boravka koji spada u okvir primjene Direktive. Slijedom navedenog mišljenja, ovim izmjenama i dopunama Zakona o strancima odredba kojom je propisano da se privremena zaštita računa u vrijeme potrebno za odobrenje dugotrajnog boravka mora se brisati. Vijeće EU donijelo je Preporuku Vijeća od 16. rujna 2025. o koordiniranom pristupu postupnom izlasku iz statusa privremene zaštite raseljenih osoba iz Ukrajine (C/2025/5129). Vijeće preporučuje, između ostaloga mjere za održivu reintegraciju u Ukrajini, kao i mjere za promicanje prelaska na druge pravne statuse i prije prestanka privremene zaštite (reguliranje boravka sukladno nacionalnim pravnim statusima npr. zapošljavanje, samozapošljavanje, obiteljski ili drugi razlozi, pod uvjetom da te osobe ispunjavaju uvjete utvrđene u nacionalnom pravu). Ako nije moguć pristup nacionalnim pravnim statusima, osobe mogu regulirati drugi status utvrđen pravom Unije (Direktiva (EU) 2016/801 o uvjetima ulaska i boravka državljana trećih zemalja u svrhu istraživanja, studija, osposobljavanja, volonterstva, razmjena učenika ili obrazovnih projekata, i obavljanja poslova au pair, Direktiva (EU) 2021/1883 o uvjetima za ulazak i boravak državljana trećih zemalja u svrhu zapošljavanja visokokvalificiranih radnika i Direktiva (EU) 2024/1233 o jedinstvenom postupku obrade zahtjeva za izdavanje jedinstvene dozvole za boravak i rad državljanima trećih zemalja). Osobe ne mogu istodobno uživati privremenu zaštitu te imati odobrenje privremenog boravka odnosno dozvole za boravak i rad temeljem Zakona o strancima.
23 TOMISLAV FILJAK II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE TREBAJU UREDITI ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI,     Ocjena stanja Sljedeće 2 rečenice nisu opisne, već daju i ocjenu stanja: ''Zakonom koji je stupio na snagu 1. siječnja 2021. propisani su uvjeti izdavanja dozvola za boravak i rad državljanima trećih zemalja. Zakonom je uveden fleksibilan model zapošljavanja stranaca u Republici Hrvatskoj koji može brzo i adekvatno odgovoriti na potrebe tržišta rada.'' Kako ocjena stanja sadržana u drugoj rečenici sasvim sigurno nije točna, predlažem je izbrisati i zamijeniti točnijom, primjerice: ''Zakonom je uveden neselektivan model za hrvatske uvjete neograničenog zapošljavanja uglavnom nekvalificiranih stranaca u Republici Hrvatskoj bez obrazovnih, jezičnih ili zdravstvenih provjera, koji stvara pritisak na tržišta rada, osobito snižava cijenu za inače slabije plaćene poslove, otežava ili onemogućava radničko organiziranje te je doveo, u nekim sektorima, poput dostave, do gotovo potpune, a u drugim sektorima, poput građevinarstva, ugostiteljstva i trgovine, do djelomične zamjene domaćih radnika strancima te već do sada izazvao zamjetne demografske promjene u stanovništvu Republike Hrvatske, kao i ponovno otvorio i dijelom unazadio brojna radnopravna, sindikalna, stambena, demografska, jezična, sanitarna, zdravstvena i slična pitanja.'' Nije prihvaćen Imajući uvidu da je do 2021. godine bio na snazi kvotni sustav koji je pokazao nedostatke u provedbi i kontroli zapošljavanja stranih radnika, Zakonom iz 2021. godine uveden je fleksibilan model zapošljavanja stranih radnika jer može adekvatno i brzo odgovoriti na potrebe tržišta rada. Njime je uveden institut testa tržišta rada temeljem kojega se ispituje stanje na domaćem tržištu i ovisno o rezultatu testa dopušta zapošljavanje stranih radnika. Po prvi puta ispituje se urednost poslovanja poslodavca koji traži zapošljavanje stranih radnika te se rade provjere i na strani samog radnika. Stoga je neprihvatljiva tvrdnja o neselektivnom i neograničenom modelu zapošljavanja stranih radnika što dokazuju pozitivni trendovi na domaćem tržištu rada koji su omogućili održiv gospodarski rast.
24 IGOR LUKIĆ PRIJEDLOG ZAKONA   O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 16. Škola stranih jezika Intellecta (Omnia intellecta d.o.o.) tijekom četrnaest godina provela je nekoliko tisuća testiranja iz poznavanja stranih jezika, među kojima i hrvatskoga jezika. Kao organizacija s bogatim iskustvom u ovom području, ujedno članica Zajednice za strane jezike (CALS), pozdravljamo i podržavamo predložene zakonske izmjene. Uvođenjem obveze poznavanja osnova hrvatskoga jezika ovaj Zakon potiče integraciju stranih radnika u hrvatsko društvo, doprinosi očuvanju hrvatskoga jezika kao kulturne baštine, koji je, među ostalim, zaštićen zakonima Republike Hrvatske. U nastavku predlažemo izmjene i dopune kako bi se osigurala visoka razina kvalitete i transparentnosti provjere znanja hrvatskoga jezika. Predlaže se izmjena stavka 1. članka 92.a radi nedvosmislenog normativnog određenja vrste i razine ispita koji državljanin treće zemlje mora položiti radi ispunjenja zakonske obveze i jasnog razgraničenja novog ispita od ispita u postupku odobrenja dugotrajnog boravišta iz članka 154. Prijedlog novog teksta: (1) Državljanin treće zemlje koji u Republici Hrvatskoj boravi najmanje godinu dana na temelju dozvole za boravak i rad izdane sukladno članku 97. ovoga Zakona ili čije je važenje produljeno, dužan je položiti standardizirani ispit poznavanja hrvatskog jezika i latiničnog pisma za osnovnu razinu (A1.1). Predlaže se izmjena stavka 2. članka 92.a radi preciznog i transparentnog utvrđivanja kruga ovlaštenih provoditelja standardiziranog ispita, uz oslanjanje na postojeće obrazovne kapacitete i već uspostavljene sustave odobravanja programa. Prijedlog novog teksta: (2) Standardizirani ispit poznavanja hrvatskoga jezika i latiničnog pisma za osnovu razinu (A1.1) provode: 1. škole stranih jezika koje imaju suglasnost ministra nadležnog za rad za izvođenje programa učenja hrvatskog jezika za strance kroz sustav vaučera, 2. sveučilišta ili sastavnice sveučilišta koje izvode programe hrvatskog jezika za strance i provode ispite, 3. ustanove koje imaju registriranu djelatnost obrazovanja odraslih ako imaju suglasnost za provođenje ispita iz hrvatskoga jezika i latiničnog pisma u postupku odobrenja dugotrajnog boravišta iz članka 154. stavka 5. ovoga Zakona te rješenje nadležnog ministarstva za izvođenje odobrenog programa učenja hrvatskog jezika. Predlaže se dopuna stavka 6. članka 92.a radi priznavanja prethodno stečenog znanja hrvatskoga jezika. Prijedlog dopune teksta: 3. su završili program neformalnog učenja hrvatskoga jezika za strance kroz sustav vaučera i posjeduju potvrdu o položenom završnom ispitu razine A1.1., 4. neovisno o pohađanju programa posjeduju potvrdu o poznavanju hrvatskoga jezika razine A1.1 ili A1 ne stariju od dvije godine, razine A2 ne stariju od tri godine, odnosno razine B1 ili više, pod uvjetom da je takvu potvrdu izdala škola stranih jezika, ustanova za obrazovanje odraslih ili visokoškolska ustanova koja ima suglasnost ministra nadležnog za rad za izvođenje programa učenja hrvatskoga jezika za strance kroz sustav vaučera. Predlaže se brisanje stavka 8. članka 92.a radi izbjegavanja normativne redundancije i preklapanja s već postojećim zakonskim odredbama koje uređuju polaganje ispita iz hrvatskoga jezika i latiničnog pisma u drugim postupcima. S obzirom na to da se način provedbe ispita, ispitni standard te osiguranje kvalitete i nadzor razlikuju od Ispit iz znanja hrvatskog jezika i latiničnog pisma u postupku odobrenja dugotrajnog boravišta iz članka 154., dodatno upućivanje na donošenje podzakonskih akata u ovom članku nije nužno te bi moglo dovesti do pravne nejasnoće ili različite primjene propisa u praksi. Iako predložene zakonske izmjene izrijekom ne obuhvaćaju članak 154., smatramo nužnim uskladiti njegove odredbe s novim člankom 92.a radi očuvanja jasnoće i dosljednosti zakonskog okvira. Predložene dopune stavaka 1., 4. i 5. usmjerene su na nedvosmisleno normativno razgraničenje ispita koji se provodi u postupku odobrenja dugotrajnog boravišta od novog standardiziranog ispita za osnovnu razinu (A1.1) uvedenog za potrebe produljenja dozvole za boravak i rad. Time se jasno razlikuju dvije različite pravne situacije, svrhe i razine ispita, sprječava pravna nejasnoća i neujednačena primjena Zakona u praksi te se osigurava da se provedbeni propisi iz članka 154. primjenjuju isključivo na ispite dugotrajnog boravišta, bez mogućnosti njihova proširenog tumačenja na ispit iz članka 92.a, koji je uređen posebnim zakonskim odredbama. Prijedlog dopune teksta stavaka 1., 4. i 5. članka 154. glasi: (1) Ispit iz znanja hrvatskog jezika i latiničnog pisma u postupku odobrenja dugotrajnog boravišta mogu provoditi sveučilišta ili sastavnice sveučilišta koje izvode programe iz hrvatskoga jezika i provode ispite, a srednjoškolske ustanove, Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje obrazovanja i ustanove za obrazovanje odraslih ako imaju suglasnost za provođenje ispita iz hrvatskog jezika i latiničnog pisma iz stavka 5. ovoga članaka. (4) Ministar, uz prethodnu suglasnost ministra nadležnog za znanost i obrazovanje, donosi pravilnik o načinu polaganja ispita iz hrvatskog jezika i latiničnog pisma u postupku odobrenja dugotrajnog boravišta te o visini troškova koje su obvezni snositi polaznici. (5) Ministarstvo nadležno za znanost i obrazovanje na svojim mrežnim stranicama objavljuje popis ustanova koje imaju suglasnost za provođenje ispita iz hrvatskog jezika i latiničnog pisma u postupku odobrenja dugotrajnog boravišta. Nije prihvaćen Predloženim nacrtom zakona uvodi se obveza polaganja standardiziranog ispita hrvatskoga jezika i latiničnog pisma za osnovnu razinu (A1.1), dok se razrada provedbenih pitanja propisuje podzakonskim aktima radi osiguranja fleksibilnosti i ujednačene primjene. Standardizirani ispit za razinu A1.1 izradit će Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje obrazovanja, a Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih nastavit će objavljivati i ažurirati popis ustanova koje ispunjavaju zakonom propisane materijalne i kadrovske uvjete za izvođenje programa i provedbu ispita. Time se osigurava jasno razgraničenje ispita prema svrsi i razini, transparentnost sustava te pravna sigurnost u primjeni Zakona.
25 IDEMO - INSTITUT ZA DEMOKRACIJU VI. RAD DRŽAVLJANA TREĆIH ZEMALJA, Članak 151. Privremena zaštita ne odobrava se diskrecijski pojedincima, nego isključivo na temelju odluke Vijeća Europske unije koju preuzima Vlada RH, i to za jasno određene skupine koje su na najvišoj razini priznate kao posebno ugrožene; u hrvatskom kontekstu to su danas gotovo isključivo državljani Ukrajine koji već godinama žive, rade i školuju djecu u Hrvatskoj te su se faktično integrirali. U takvim okolnostima razdoblje privremene zaštite predstavlja stvaran i trajan zakoniti boravak pod jurisdikcijom RH i stoga je logično i pravno opravdano da se uračunava u rok za dugotrajni boravak, kako odluka o ostanku ili povratku nakon rata ne bi bila rezultat automatizma prestanka mjere, nego slobodna odluka samih osoba. Istodobno, ukidanje ove mogućnosti bilo bi ustavnopravno dvojbeno jer bi zadiralo u stečena prava koja se u načelu ne smiji olako gubiti. Tu su i legitimna očekivanja osoba koje su svoje životne odluke gradile na važećem pravnom okviru, suprotno načelu pravne sigurnosti, razmjernosti i stajalištima ESLJP-a o zaštiti legitimnih očekivanja. Nije prihvaćen Direktiva 109/2003/EZ od 25. studenog 2003. o statusu državljana trećih država s dugotrajnim boravkom člankom 3. stavkom 2. točkom (b) propisuje da se ne primjenjuje na državljane trećih zemalja koji borave na temelju privremene zaštite ili su zatražili dozvolu da borave na temelju iste i čekaju odluku o tom zahtjevu, što znači da osoba koja ima privremenu zaštitu ne može podnijeti zahtjev za dugotrajni boravak. Na sastanku Solidarnosti o Ukrajini (Solidarity Platform Ukraine) koji se je održao 27. ožujka 2025. godine u Briselu u organizaciji Europske komisije istaknuto je da je Pravna služba Vijeća EU razjasnila da se periodi boravka provedeni na privremenoj zaštiti ne mogu računati za potrebnih pet godina boravka za dugotrajni boravak, i u slučaju ako osoba naknadno regulira status boravka koji spada u okvir primjene Direktive. Slijedom navedenog mišljenja, ovim izmjenama i dopunama Zakona o strancima odredba kojom je propisano da se privremena zaštita računa u vrijeme potrebno za odobrenje dugotrajnog boravka mora se brisati. Vijeće EU donijelo je Preporuku Vijeća od 16. rujna 2025. o koordiniranom pristupu postupnom izlasku iz statusa privremene zaštite raseljenih osoba iz Ukrajine (C/2025/5129). Vijeće preporučuje, između ostaloga mjere za održivu reintegraciju u Ukrajini, kao i mjere za promicanje prelaska na druge pravne statuse i prije prestanka privremene zaštite (reguliranje boravka sukladno nacionalnim pravnim statusima npr. zapošljavanje, samozapošljavanje, obiteljski ili drugi razlozi, pod uvjetom da te osobe ispunjavaju uvjete utvrđene u nacionalnom pravu). Ako nije moguć pristup nacionalnim pravnim statusima, osobe mogu regulirati drugi status utvrđen pravom Unije (Direktiva (EU) 2016/801 o uvjetima ulaska i boravka državljana trećih zemalja u svrhu istraživanja, studija, osposobljavanja, volonterstva, razmjena učenika ili obrazovnih projekata, i obavljanja poslova au pair, Direktiva (EU) 2021/1883 o uvjetima za ulazak i boravak državljana trećih zemalja u svrhu zapošljavanja visokokvalificiranih radnika i Direktiva (EU) 2024/1233 o jedinstvenom postupku obrade zahtjeva za izdavanje jedinstvene dozvole za boravak i rad državljanima trećih zemalja). Osobe ne mogu istodobno uživati privremenu zaštitu te imati odobrenje privremenog boravka odnosno dozvole za boravak i rad temeljem Zakona o strancima.
26 IDEMO - INSTITUT ZA DEMOKRACIJU VI. RAD DRŽAVLJANA TREĆIH ZEMALJA, Članak 151. OBAVEZNO ZADRŽATI I PREOBLIKOVATI U JASNIJU MJERU: (5) U vrijeme potrebno za odobrenje dugotrajnog boravka iz članka 150. stavka 1. ovoga Zakona državljaninu treće zemlje kojem je odobrena privremena zaštita sukladno propisu kojim se uređuje međunarodna zaštita uračunat će se i vrijeme tijekom kojega mu je u Republici Hrvatskoj bila odobrena privremena zaštita. Nije prihvaćen Direktiva 109/2003/EZ od 25. studenog 2003. o statusu državljana trećih država s dugotrajnim boravkom člankom 3. stavkom 2. točkom (b) propisuje da se ne primjenjuje na državljane trećih zemalja koji borave na temelju privremene zaštite ili su zatražili dozvolu da borave na temelju iste i čekaju odluku o tom zahtjevu, što znači da osoba koja ima privremenu zaštitu ne može podnijeti zahtjev za dugotrajni boravak. Na sastanku Solidarnosti o Ukrajini (Solidarity Platform Ukraine) koji se je održao 27. ožujka 2025. godine u Briselu u organizaciji Europske komisije istaknuto je da je Pravna služba Vijeća EU razjasnila da se periodi boravka provedeni na privremenoj zaštiti ne mogu računati za potrebnih pet godina boravka za dugotrajni boravak, i u slučaju ako osoba naknadno regulira status boravka koji spada u okvir primjene Direktive. Slijedom navedenog mišljenja, ovim izmjenama i dopunama Zakona o strancima odredba kojom je propisano da se privremena zaštita računa u vrijeme potrebno za odobrenje dugotrajnog boravka mora se brisati. Vijeće EU donijelo je Preporuku Vijeća od 16. rujna 2025. o koordiniranom pristupu postupnom izlasku iz statusa privremene zaštite raseljenih osoba iz Ukrajine (C/2025/5129). Vijeće preporučuje, između ostaloga mjere za održivu reintegraciju u Ukrajini, kao i mjere za promicanje prelaska na druge pravne statuse i prije prestanka privremene zaštite (reguliranje boravka sukladno nacionalnim pravnim statusima npr. zapošljavanje, samozapošljavanje, obiteljski ili drugi razlozi, pod uvjetom da te osobe ispunjavaju uvjete utvrđene u nacionalnom pravu). Ako nije moguć pristup nacionalnim pravnim statusima, osobe mogu regulirati drugi status utvrđen pravom Unije (Direktiva (EU) 2016/801 o uvjetima ulaska i boravka državljana trećih zemalja u svrhu istraživanja, studija, osposobljavanja, volonterstva, razmjena učenika ili obrazovnih projekata, i obavljanja poslova au pair, Direktiva (EU) 2021/1883 o uvjetima za ulazak i boravak državljana trećih zemalja u svrhu zapošljavanja visokokvalificiranih radnika i Direktiva (EU) 2024/1233 o jedinstvenom postupku obrade zahtjeva za izdavanje jedinstvene dozvole za boravak i rad državljanima trećih zemalja). Osobe ne mogu istodobno uživati privremenu zaštitu te imati odobrenje privremenog boravka odnosno dozvole za boravak i rad temeljem Zakona o strancima.
27 IDEMO - INSTITUT ZA DEMOKRACIJU VI. RAD DRŽAVLJANA TREĆIH ZEMALJA, Članak 91. Prijedlog izmjene teksta (čl. 92.a st. 2): Umjesto sadašnjeg stavka 2., predlaže se: (2) Standardizirani ispit znanja za osnovnu razinu poznavanja hrvatskog jezika i latiničnog pisma (A1.1) provode: – škole stranih jezika koje imaju suglasnost ministra nadležnog za rad za izvođenje programa učenja hrvatskog jezika za strance kroz sustav vaučera, – sveučilišta ili njihove sastavnice koje izvode programe iz hrvatskog jezika i provode ispite, – ustanove koje imaju registriranu djelatnost obrazovanja odraslih, – nevladine organizacije koje imaju registriranu djelatnost obrazovanja i odobren kurikulum učenja hrvatskog jezika za strance. Svi provoditelji iz ovoga stavka moraju imati prethodnu suglasnost ministra nadležnog za znanost i obrazovanje za provođenje ispita iz hrvatskog jezika i latiničnog pisma. Nije prihvaćen Ispit za razinu A1.1 provodit će ustanove koje ispunjavaju zakonom i podzakonskim aktima propisane materijalne i kadrovske uvjete te za to imaju suglasnost Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih, a njihov se popis javno objavljuje i kontinuirano ažurira, čime se osigurava ujednačena primjena propisa, kvaliteta provedbe i učinkovit nadzor sustava.
28 IDEMO - INSTITUT ZA DEMOKRACIJU VI. RAD DRŽAVLJANA TREĆIH ZEMALJA, Članak 91. Članak 92.a propisuje da standardizirani ispit A1.1 provode škole stranih jezika, sveučilišta i ustanove za obrazovanje odraslih uz suglasnost nadležnog ministarstva, ali ne prepoznaje nevladine organizacije koje već imaju razvijene i kvalitetne programe učenja hrvatskog jezika za migrante, a koji se financiraju i iz EU sredstava. Nevladine organizacije su ključni provoditelji integracijskih programa, često bliže potrebama samih stranih radnika i njihovom radnom vremenu. Uključivanje NGO-a formalizira postojeću praksu, povećava dostupnost ispita i smanjuje rizik da obveza polaganja ispita postane nerazmjerno opterećenje. Nije prihvaćen ODBIJEN Vezano za ustanove koje mogu provoditi ispit poznavanja hrvatskog jezika, uz ustanove koje imaju suglasnost ministarstva nadležnog za obrazovanje ispit mogu provoditi i škole stranih jezika koje imaju suglasnost ministra nadležnog za rad za izvođenje programa učenja hrvatskog jezika; a nisu nužno registrirane kao ustanove već mogu biti i drugi organizacijski oblici (trgovačka društva, nevladine organizacije i sl.) ukoliko ispunjavaju kriterije propisane Uvjetima i načinima korištenja sredstava za provedbu Obrazovanja za stjecanje kompetencija potrebnih za rad putem vaučera.
29 IDEMO - INSTITUT ZA DEMOKRACIJU VI. RAD DRŽAVLJANA TREĆIH ZEMALJA, Članak 91. Poslodavcu i korisniku iz članka 100. ovoga Zakona policijska uprava odnosno policijska postaja će potvrdu o predaji zahtjeva, zaključke i pozive izdati u elektroničkom obliku i dostaviti u korisnički pretinac sustava e-Građani, a državljaninu treće zemlje na kojega se zaključak ili poziv odnosi obavijest će se automatski dostaviti putem korisničkog pretinca sustava e-Građani (uključujući pristup na niskoj razini sigurnosti) ili, ako nije korisnik sustava e-Građani, putem elektroničke pošte naznačene u zahtjevu. Nije prihvaćen ODBIJEN Člankom 13. Nacrta kojim je mijenjan članak 88. stavkom 20. propisana je obveza poslodavca da obavještava državljanina treće zemlje o statusu zahtjeva, te je također propisana prekršajna odgovornost poslodavca ako ne poštuje navedenu odredbu. Ništa ne sprečava državljane trećih zemalja da se obrate nadležnim policijskim upravama odnosno policijskim postajama putem telefona, e-maila, pošte radi provjere je li poslodavac podnio zahtjev za produljenje dozvole za boravak i rad. Rok za predaju zahtjeva za produljenje dozvole za boravak i rad je najkasnije 30 dana prije isteka roka, te ne postoji zapreka da poslodavac, pa i sami državljanin treće zemlje, podnese zahtjev za produljenje dozvole za boravak i rad i ranije. Odredbom članka 29. kojim se mijenja članak 103.d propisano je da državljanin treće zemlje unutar važenja dozvole za boravak i rad može nakon 6 mjeseci olakšano promijeniti poslodavca, čime je osiguran dodatni zakonski okvir zaštite državljanina treće zemlje, koji nije zadovoljan poslodavcem osobito u situacijama kada nije siguran hoće li poslodavac nastaviti suradnju s njime ili ne.
30 IDEMO - INSTITUT ZA DEMOKRACIJU VI. RAD DRŽAVLJANA TREĆIH ZEMALJA, Članak 178. Ovo rješenje potiče formalnu prijavu adresa (umjesto faktičnog neprijavljivanja), olakšava postupak strancima i rasterećuje policijske uprave. Ujedno se koristi postojeća infrastruktura javnih bilježnika, uz jasnu naknadu i elektroničku komunikaciju. U Zagrebu se prijava adrese za radnike čeka i po 6 tjedana, što onemogućuje okončanje postupaka, kao i prijavu djece koja često ne mogu upisati školu zbog nedostatka prijavljene adrese. Javni bilježnici već imaju pravo uvida u prijave prebivališta, ovo je samo dodatno ovlaštenje i znatno rasterećenje sustava. Nije prihvaćen Ovim Nacrtom ne može se propisivati nadležnost javnih bilježnika.
31 IDEMO - INSTITUT ZA DEMOKRACIJU VI. RAD DRŽAVLJANA TREĆIH ZEMALJA, Članak 178. (1a) Prijavu kratkotrajne adrese boravišta ili prebivališta državljanina treće zemlje može u njegovo ime podnijeti i javni bilježnik elektroničkim putem, uz suglasnost vlasnika stana ili uz predočenje ugovora o najmu, naknadu sukladno posebnom propisu. Nije prihvaćen Ovim Nacrtom ne može se propisivati nadležnost javnih bilježnika.
32 IDEMO - INSTITUT ZA DEMOKRACIJU VI. RAD DRŽAVLJANA TREĆIH ZEMALJA, Članak 97. U člancima 98., 99. i 111. uskladiti formulacije tako da se jasno naznači da se za zanimanja s liste deficitarnih zanimanja ni test tržišta rada ni mišljenje HZZ-a ne provode, nego se provjeravaju samo uvjeti iz Zakona (ugovor o radu, kvalifikacije, sigurnosne provjere i sl.). Nije prihvaćen Deficitarna zanimanja izuzeta su od provedbe testa tržišta rada, ali se dozvola za boravak i rad može izdati na temelju pozitivnog mišljenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje ako su ispunjeni svi propisani uvjeti na strani poslodavca i stranog radnika. Mišljenja smo da izdavanje dozvole za boravak i rad bez mišljenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje kod deficitarnih zanimanja nije moguće jer je provjera poslodavca nužna kroz određene uvjete koji predstavljaju garanciju njegovog urednog poslovanja u RH.
33 IDEMO - INSTITUT ZA DEMOKRACIJU VI. RAD DRŽAVLJANA TREĆIH ZEMALJA, Članak 97. Ovo rješenje rasterećuje HZZ od velikog broja predmeta u kojima i sam zakon već polazi od deficita radne snage i potrebe za bržim zapošljavanjem. Ujedno ubrzava postupke za poslodavce i radnike, bez ugrožavanja zaštite domaćih radnika, jer se lista deficitarnih zanimanja ionako utvrđuje na temelju stanja tržišta rada. Provjeru poslodavca može se provesti i umrežavanjem elektroničkih baza, tako da se cijeli postupak automatizira. Nije prihvaćen Činjenica da je neko zanimanje deficitarno ne utječe na obvezu provjere poslodavca koji zapošljava stranog radnika u deficitarnom zanimanju, a o čemu Hrvatski zavod za zapošljavanje daje mišljenje. Mišljenja smo da izdavanje dozvole za boravak i rad bez mišljenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje kod deficitarnih zanimanja nije moguće jer je provjera poslodavca nužna kroz određene uvjete koji predstavljaju garanciju njegovog urednog poslovanja u RH. Osim toga, Hrvatski zavod za zapošljavanje u okviru razmjene podataka elektroničkim putem po službenoj dužnosti pribavlja sve dokaze o ispunjavanju propisanih uvjeta poslodavca.
34 IDEMO - INSTITUT ZA DEMOKRACIJU VI. RAD DRŽAVLJANA TREĆIH ZEMALJA, Članak 97. dodati: (1a) Za zanimanja koja su u odluci iz članka 101. stavka 1. ovoga Zakona utvrđena kao deficitarna, dozvola za boravak i rad izdaje se bez provedbe testa tržišta rada i bez pribavljanja mišljenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje. Policijska uprava odnosno policijska postaja u tim slučajevima samostalno ocjenjuju ispunjenost uvjeta iz ovoga Zakona. Nije prihvaćen Deficitarna zanimanja izuzeta su od provedbe testa tržišta rada, ali se dozvola za boravak i rad može izdati na temelju pozitivnog mišljenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje ako su ispunjeni svi propisani uvjeti na strani poslodavca i stranog radnika. Mišljenja smo da izdavanje dozvole za boravak i rad bez mišljenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje kod deficitarnih zanimanja nije moguće jer je provjera poslodavca nužna kroz određene uvjete koji predstavljaju garanciju njegovog urednog poslovanja u RH.
35 IDEMO - INSTITUT ZA DEMOKRACIJU VI. RAD DRŽAVLJANA TREĆIH ZEMALJA, Članak 138. Maloljetno dijete državljanina treće zemlje kojem je odobren privremeni boravak u svrhu spajanja obitelji s državljaninom treće zemlje koji ima odobren privremeni boravak ili dozvolu za boravak i rad, ima pravo na zdravstvenu zaštitu u obujmu i pod uvjetima kao i dijete osigurane osobe u sustavu obveznog zdravstvenog osiguranja. Poslodavac državljanina treće zemlje iz stavka 4. ovoga članka dužan je omogućiti prijavu djeteta kao člana obitelji u sustav obveznog zdravstvenog osiguranja u skladu s posebnim propisima. Nije prihvaćen Pitanje zdravstvenog osiguranja stranaca nije predmet ovog Nacrta, već Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju i zdravstvenoj zaštiti stranaca u Republici Hrvatskoj (Narodne novine, broj: 80/13, 15/18, 26/21, 46/22).
36 BERISLAV BOŽANOVIĆ PRIJEDLOG ZAKONA   O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 16. KOMENTAR NA ČLANAK 92.a Nacrta prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o strancima Uvodno predstavljanje Zajednica za strane jezike (CALS) nacionalno je strukovno tijelo koje je izradilo nacionalni Metodološki okvir za programe učenja stranih jezika A1–C2, sektorske programe hrvatskog jezika za strane radnike izrađene na poziv Ministarstva rada, kao i referentne dokumente na temelju kojih je izrađen formalni program hrvatskog jezika za odrasle (A1–C1). CALS je u hrvatski obrazovni sustav uveo i standarde Zajedničkog europskog referentnog okvira za jezike. Pozdravljamo uvođenje standardiziranog ispita hrvatskog jezika kao važnog nacionalnog cilja kojim se jača zaštita i promicanje hrvatskog jezika i baštine, poboljšava integracija stranih radnika, povećava vjerodostojnost provjere znanja i osigurava učinkovito korištenje sredstava EU fondova. Elementi koje je potrebno jasnije urediti Kako bi sustav bio stabilan, protočan i pouzdan, potrebno je dodatno urediti elemente koji u nacrtu nisu razrađeni: – tko izrađuje ispitni standard i katalog zadataka – tko izrađuje i održava ispitne materijale – tko provodi fizički i mrežni ispit i pod kojim uvjetima – kako se osigurava nadzor i provjera identiteta kandidata – kako se provodi certifikacija rezultata izvan sukoba interesa – kako se unificira forma certifikata – kako se osigurava ujednačena kvaliteta ispitnih centara – kako se sprječava sukob interesa ako bi ista ustanova istodobno izvodila nastavu, sudjelovala u izradi ili prilagodbi ispitnog materijala, provodila ispit, ocjenjivala kandidate i izdavala certifikate U funkcionalnom modelu tehnička provedba mrežnog ispita može uključivati specijalizirane infrastrukturne partnere (primjerice NCVVO, CARNET ili SRCE), dok sadržajni dio (standard, zadaci, metodologija) mora biti u nadležnosti sveučilišta i jezične struke. Ovaj primjer služi isključivo ilustraciji te ne prejudicira rješenja pravilnika iz čl. 154. st. 4. Na temelju navedenoga predlažemo sljedeće izmjene članka 92.a: ________________________________________ 1) Izmjena stavka 2 „(2) Standardizirani ispit znanja hrvatskoga jezika i latiničnoga pisma (A1.1) izrađuje se na temelju ispitnog standarda i ispitnog kataloga koje, u suradnji, izrađuju sveučilišta koja imaju sveučilišni studij, katedru ili odsjek hrvatskoga jezika te strukovne udruge iz područja jezičnog obrazovanja koje su izradile nacionalne metodološke okvire, standarde ili programe na temelju kojih je ustrojen sustav učenja hrvatskoga jezika za odrasle.“ 2) Uvođenje novog stavka 2.a „(2.a) Standardizirani ispit iz stavka 2 ovoga članka može se provoditi u fizičkom ili mrežnom obliku, uz osiguranje tehničkih i sigurnosnih uvjeta nadzora, provjere identiteta kandidata i zaštite ispitnog materijala.“ 3) Dopuna u dijelu koji se odnosi na ispitne centre „Ispit se provodi u ispitnim centrima koji ispunjavaju tehničke i organizacijske uvjete propisane pravilnikom iz članka 154. stavka 4. ovoga Zakona, uključujući škole stranih jezika registrirane za djelatnost poduke jezika, ustanove za obrazovanje odraslih koje izvode programe učenja hrvatskoga jezika te sveučilišta čije sastavnice imaju studij, katedru ili odsjek hrvatskoga jezika. Provedba ispita i ocjenjivanje rezultata moraju biti organizacijski odvojeni od izvođenja nastave na način koji onemogućava sukob interesa.“ 4) Novi stavak o mrežnom ispitu „(10) Ministar nadležan za unutarnje poslove pravilnikom propisuje tehničke i sigurnosne uvjete za provedbu mrežnog ispita, uključujući digitalne alate, sustav nadzora, provjeru identiteta kandidata i pohranu podataka.“ ________________________________________ Što se postiže predloženim izmjenama – jasna stručna podloga za izradu ispita – prepoznatost jezične struke kao nositelja metodološke kvalitete i standardizacije – sprječavanje sukoba interesa – pouzdano i ujednačeno ocjenjivanje – veća protočnost sustava (fizički + mrežni ispit) – bolja integracija radnika i veća vjerodostojnost sustava – promicanje kvalitete učenja hrvatskoga jezika – održiva i standardizirana provedba ispita Nije prihvaćen Predloženi nacrt zakona postavlja temeljni normativni okvir, dok se detaljna razrada pojedinih elemenata uređuje podzakonskim aktom. Standardizirani ispit za razinu A1.1 izradit će Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje obrazovanja, čime se osigurava stručna utemeljenost, neovisnost i ujednačenost ispitivanja na nacionalnoj razini. Popis ovlaštenih ustanova kontinuirano će objavljivati i ažurirati Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih, uz jasno propisane materijalne i kadrovske uvjete, nadzor provedbe i jedinstvenu formu potvrde, čime se osigurava stabilan, transparentan i vjerodostojan sustav, bez sukoba interesa.
37 NATALIIA LOZKO N A C R T PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA VII. DUGOTRAJNI BORAVAK I STALNI BORAVAK Trajanje boravka za dugotrajni boravak Članak 150. (1) Dugotrajni boravak može se odobriti državljaninu treće zemlje koji neposredno prije podnošenja zahtjeva u Republici Hrvatskoj ima neprekidno pet godina odobren privremeni boravak, privremena zaštita, azil ili supsidijarnu zaštitu. Nije prihvaćen Direktiva 109/2003/EZ od 25. studenog 2003. o statusu državljana trećih država s dugotrajnim boravkom člankom 3. stavkom 2. točkom (b) propisuje da se ne primjenjuje na državljane trećih zemalja koji borave na temelju privremene zaštite ili su zatražili dozvolu da borave na temelju iste i čekaju odluku o tom zahtjevu, što znači da osoba koja ima privremenu zaštitu ne može podnijeti zahtjev za dugotrajni boravak. Na sastanku Solidarnosti o Ukrajini (Solidarity Platform Ukraine) koji se je održao 27. ožujka 2025. godine u Briselu u organizaciji Europske komisije istaknuto je da je Pravna služba Vijeća EU razjasnila da se periodi boravka provedeni na privremenoj zaštiti ne mogu računati za potrebnih pet godina boravka za dugotrajni boravak, i u slučaju ako osoba naknadno regulira status boravka koji spada u okvir primjene Direktive. Slijedom navedenog mišljenja, ovim izmjenama i dopunama Zakona o strancima odredba kojom je propisano da se privremena zaštita računa u vrijeme potrebno za odobrenje dugotrajnog boravka mora se brisati. Vijeće EU donijelo je Preporuku Vijeća od 16. rujna 2025. o koordiniranom pristupu postupnom izlasku iz statusa privremene zaštite raseljenih osoba iz Ukrajine (C/2025/5129). Vijeće preporučuje, između ostaloga mjere za održivu reintegraciju u Ukrajini, kao i mjere za promicanje prelaska na druge pravne statuse i prije prestanka privremene zaštite (reguliranje boravka sukladno nacionalnim pravnim statusima npr. zapošljavanje, samozapošljavanje, obiteljski ili drugi razlozi, pod uvjetom da te osobe ispunjavaju uvjete utvrđene u nacionalnom pravu). Ako nije moguć pristup nacionalnim pravnim statusima, osobe mogu regulirati drugi status utvrđen pravom Unije (Direktiva (EU) 2016/801 o uvjetima ulaska i boravka državljana trećih zemalja u svrhu istraživanja, studija, osposobljavanja, volonterstva, razmjena učenika ili obrazovnih projekata, i obavljanja poslova au pair, Direktiva (EU) 2021/1883 o uvjetima za ulazak i boravak državljana trećih zemalja u svrhu zapošljavanja visokokvalificiranih radnika i Direktiva (EU) 2024/1233 o jedinstvenom postupku obrade zahtjeva za izdavanje jedinstvene dozvole za boravak i rad državljanima trećih zemalja). Osobe ne mogu istodobno uživati privremenu zaštitu te imati odobrenje privremenog boravka odnosno dozvole za boravak i rad temeljem Zakona o strancima.
38 PUČKI PRAVOBRANITELJ PRIJEDLOG ZAKONA   O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 48. Člankom 48. Prijedloga Zakona uvodi se novi čl. 180.b kojim se uređuje mehanizam zaštite temeljenih prava (dalje u tekstu: Mehanizam) iz čl. 10. Uredbe (EU) 2024/1356 i čl. 43. st. 4. Uredbe (EU) 2024/1348. Odredbama tog novog članka Zakona o strancima predviđa se da Mehanizam djeluje nepristrano i neovisno, imajući u vidu da je čl. 10. Uredbe (EU) 2024/1356 propisano da države članice uvode odgovarajuće zaštitne mjere kako bi zajamčile neovisnost neovisnog mehanizma praćenja. Uredba (EU) 2024/1356 ne propisuje izričito kako se ta neovisnost ostvaruje, međutim točkom 27. Preambule se razjašnjava što zaštitne mjere podrazumijevaju, kao što su poštivanja Pariških načela, usvojenih Rezolucijom Opće skupštine Ujedinjenih naroda 48/134 od 20. prosinca 1993., Venecijanskih načela, usvojenih od strane Venecijanske komisije na njezinom plenarnom zasjedanju 15. i 16. ožujka 2019. (Venecijanska načela o promicanju i zaštiti ombudsmanskih institucija), Rezolucije Opće skupštine Ujedinjenih naroda od 28. prosinca 2020. o ulozi ombudsmana i posredničkih institucija, dobrom upravljanju i vladavini prava i Fakultativnog protokola uz Konvenciju protiv mučenja i drugih okrutnih, neljudskih ili ponižavajućih postupaka ili kažnjavanja donesenog na 57. zasjedanju Opće skupštine Ujedinjenih naroda Rezolucijom A/RES/57/199 od 18. prosinca 2002. (OPCAT). Pri tome, svi ovi navedeni međunarodni standardi odnose se neovisnost mandata koji su mandati institucije pučke pravobraniteljice, koja je nacionalna institucija za zaštitu ljudskih prava Republike Hrvatske s A statusom u skladu s Pariškim načelima, Ombudsmanska (pravobraniteljska) institucija u skladu s Venecijanskim načelima VE, kao i na Nacionalni preventivni mehanizam (NPM) u skladu s OPCAT-om. Izvjesno je da Mehnizam s obzirom na ono što se uvodi zakonom neće imati najvišu razinu neovisnosti kakvu prema Ustavu, navedenim međunarodnim standardima i nacionalnim zakonima ima institucija pučke pravobraniteljice, ukazujemo da nije previđena niti razina neovisnosti kakva je nacionalnim zakonodavstvom osigurana u odnosu na neke druge već postojeće mehanizme koji trenutno djeluju u Republici Hrvatskoj. Tako je u odnosu na Povjerenstvo za rad po pritužbama (u pogledu postupanja policije) uspostavljeno temeljem čl. 5.c i 5.d Zakona o policiji, te Povjerenstvo osnovano temeljem čl. 150. do 161. Zakona o socijalnoj skrbi, već predmetnim zakonima propisan mandat ovih tijela, njihov sastav te način izbora članova kroz Hrvatski sabor. S druge strane, u slučaju ovog Mehanizma to je propušteno napraviti zakonskim tekstom već je predviđeno da će Vlada, na prijedlog Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina (dalje u tekstu: Ured), uredbom propisati sastav Mehanizma, način rada, financiranje, odabir provoditelja, ovlasti, zadaće i osposobljavanje provoditelja. Također se predviđa da će Ured, koji je stručna služba Vlade RH, osiguravati provođenje Mehanizma te sklapati sporazume s drugim državnim tijelima, međunarodnim organizacijama i organizacijama civilnog društva. S obzirom na važnost neovisnosti za učinkovitost neovisnog mehanizma praćenja predlažemo zakonski tekst doraditi sukladno navedenom, uključujući zakonom, a ne naknadno uredbom, jasno propisati ovlasti, sastav, kao i način izbora za koji predlažemo da bude kroz Hrvatski sabor, kako bi ovaj Mehanizam bio uređen na sličan način kao drugi već postojeći nacionalni mehanizmi. Nije prihvaćen Članak 180.b je usklađen s člankom 10. Uredbe 2024/1356, koji propisuje mehanizam zaštite temeljenih prava. Navedeni članak ispunjava kriterij neovisnosti iz članka 10. Uredbe 2024/1356, osobito odredbu da Mehanizam mora biti neovisan od tijela koja provode dubinsku provjeru, kao i odredbu iz općih smjernica koje je temeljem članka 10. stavka 2. izradila Agencija za temeljena prava, u kojoj je navedeno da Mehanizam mora biti neovisan od tijela za zaštitu granice, migracije i azil. Mandat Mehanizma je propisan člankom 10. Uredbe 2024/1356, kao i člankom 180.b.
39 PUČKI PRAVOBRANITELJ PRIJEDLOG ZAKONA   O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 49. Uz čl. 48., 49., 51. i 52. Prijedloga Zakona Člancima 48., 49., 51. i 52 Prijedloga Zakona - vezano uz čl. 180.a st. 3., 5. i 6., čl. 200.a st. 1. i 3., čl. 212. st. 1. i čl. 313. st. 5. Zakona o strancima – osigurava se provedba odredbi iz Uredbe (EU) 2024/1356 i Uredbe (EU) 2024/1349 koje uređuju lišenje slobode i ograničenje slobode kretanja u postupcima dubinske provjere i povrataka na granici. Kao osobito važno međutim ističemo da instituti predviđeni člancima 48., 49. 51. i 52. Prijedloga Zakona nisu dovoljno jasno i precizno definirani u tekstu zakona, a što je potrebno radi pravne sigurnosti. S obzirom na važnost i specifičnosti zaštite ljudskih prava osoba u kontekstu lišenja slobode, dodatno ukazujemo da pravni sustav RH već sadrži različite termine kojima se označava lišenje slobode i ograničenje slobode kretanja, a ovim putem se sada terminologija i dodatno usložnjava, pri čemu se i brojni različiti izrazi u ovom kontekstu migracija ujedno nalaze u dva zakona, i to koji se paralelno donose (Zakonu o strancima i Zakonu o međunarodnoj i privremenoj zaštiti), a sve može voditi nejasnoćama u provedbi koje mogu rezultirati povredama prava. Istovremeno upravo je precizno definiranje svake pojedine mjere nužan preduvjet za postavljanje adekvatnih pravnih jamstava za svaku od njih i mehanizama nadzora njihovoj primjeni. Konkretno, čl. 180.a st. 3. i 4. kojim se uređuje dubinska provjera navodi se da državljaninu treće zemlje nije dopušteno, bez prethodnog odobrenja, napustiti objekt u kojem se provodi provjera te da će ga se spriječiti u neodobrenom napuštanju, odnosno vratiti. Stavkom 6. istog članka propisuje se da se državljaninu treće zemlje može ograničiti sloboda kretanja smještajem u prihvatni centar za strance, sukladno Zakonu o strancima i zakonu kojim se uređuje međunarodna i privremena zaštita, ako je isti tijekom dubinske provjere izrazio namjeru za međunarodnu zaštitu. Nadalje, člankom 200.a stavkom 1. predviđa se da državljanin treće zemlje u vezi kojeg se provodi postupak na granici ne smije bez odobrenja napustiti objekt u kojem se provodi postupak povratka na granici. Također se čl. 49. i 51. Prijedloga Zakona predviđa da se prema državljanima trećih zemalja prema kojima se provodi dubinska provjera, kao i prema onima koji su postupku povratka na granici na odgovarajući se način primjenjuju odredbe Zakona o strancima o blažim mjerama i smještaju u prihvatni centar za strance, te se čl. 52. Prijedloga Zakona predlaže među blaže mjere uvrstiti i zabranu napuštanja objekta u kojem se provodi dubinska provjera. Gore navedeno pitanje je prava na slobodu i sigurnost zajamčenog čl. 6. Povelje EU o temeljnim pravima i čl. 5. EKLJP, kao i u slobodu kretanja koja je zajamčena čl. 2. Protokola br. 4. uz EKLJP. Svako zadiranje ova prava mora biti predviđeno zakonom, a u slučajevima lišavanja slobode osobito je važno zadovoljiti opće načelo pravne sigurnosti. Da bi bio ispunjen standard “zakonitosti” postavljen EKLJP, nužno je da uvjeti za lišavanje slobode prema nacionalnom pravu budu jasno definirani kako bi osoba mogla u razumnoj mjeri predvidjeti posljedice koje određena radnja može imati (Khlaifia i drugi protiv Italije [GV], 2016., § 92; Del Río Prada protiv Španjolske [GV], 2013., § 125; Creangă protiv Rumunjske, 2012., § 120; Medvedyev i drugi protiv Francuske [GV], 2010., § 80). Međutim, ovim izmjenama uvode se razne mjere ograničenja/lišenja slobode (kretanja) bez jasnog definiranja svake konkretne, njihovog međusobnog odnosa i razlika. U odnosu na pojedine mjere nejasno je u koja prava zadiru, odnosno lišava li se tim mjerama sloboda ili ograničava sloboda kretanja. Primjerice, nije jasno hoće li se u praksi po stupnju zadiranja u pravo na slobodu (kretanja) izjednačiti zabrana napuštanja objekta s ograničenjem slobode kretanja smještajem u prihvatni centar za strance. Pri tome treba imati na umu da je razlika između ograničenja slobode kretanja koja su dovoljno ozbiljna da bi potpala pod pojam lišenja slobode u smislu članka 5. stavka 1. EKLJP te ograničenja slobode koja podliježu samo čl. 2. Protokola br. 4. uz EKLJP - razlika u stupnju ili intenzitetu, a ne u njihovoj naravi ili biti (De Tommaso protiv Italije [VV], 2017., § 80; Guzzardi protiv Italije, 1980., § 93; Rantsev protiv Cipra i Rusije, 2010., § 314; Stanev protiv Bugarske [VV], 2012., § 115). Stoga je precizno definiranje svake pojedine mjere važno za postavljanje adekvatnih pravnih jamstava i mehanizama nadzora njihove primjene. Pri tome se novi instituti kojima se ograničava pravo na slobodu (kretanja) uvode i Nacrtom prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti (za koji je istovremeno otvoreno savjetovanje s javnošću). Njime se, naime, predviđaju instituti ograničenja slobode kretanja i zadržavanja, te se reguliraju situacije u kojima tražitelji međunarodne zaštite nemaju pravo na slobodu kretanja (čl. 34. i 35.) također bez da su jasno određeni i precizno međusobno razgraničeni. Stoga preporučamo urediti ovo područje na način da se, kako terminološki, tako i sadržajno, jasno definiraju instituti kojima se ograničava pravo na slobodu (kretanja), odrede njihove razlike imajući na umu zahtjeve i prava EU i međunarodnog prava. Pri uređivanju ove materije, odnosno utvrđivanju što se ima smatrati lišenjem slobode, a što ne, valja imati na umu da čl. 4. st. 2. Fakultativnog protokola uz Konvenciju protiv mučenja i drugih okrutnih, neljudskih ili ponižavajućih postupaka ili kažnjavanja (OPCAT) definira pojam lišavanje slobode kao bilo kakvog zadržavanja ili zatvaranja ili smještaja osobe u mjesto pod javnim ili privatnim nadzorom koje ne smije napustiti po svojoj volji zbog naredbe bilo kakve sudske, administrativne ili druge vlasti. Nedavno usvojeni Opći komentar br. 1 (2024.) uz članak 4. OPCAT-a (mjesta lišavanja slobode) predviđa da odlučujući čimbenik za kvalifikaciju nekog mjesta, objekta ili prostora kao mjesta lišavanja slobode nije naziv ili titula koja mu je dodijeljena ili njegova kategorizacija u nacionalnom zakonodavstvu, već jesu li ga pojedinci slobodni po volji napustiti (točka 42.). Pojedinac može slobodno napustiti mjesto, objekt ili prostor po volji, ali možda, iz fizičkih, medicinskih, ekonomskih ili drugih razloga, neće moći ostvariti tu slobodu te je stoga prisiljen ostati. To stvara situaciju u kojoj, unatoč teoretskom pravu na odlazak po volji, osoba u praksi ne može otići. Kod određenih mjesta, objekata ili prostora nemogućnost odlaska pojedinca može biti povezana s visokim stupnjem ranjivosti. To je posebno vidljivo kod osoba u ranjivim situacijama, uključujući djecu, žene, osobe koje su preživjele traumu, starije osobe i osobe s invaliditetom (točka 44.). Stoga, ako bi mogućnost napuštanja takvog mjesta, objekta ili prostora bila na neki način ograničena ili izložila osobu teškim povredama ljudskih prava, to mjesto, objekt ili prostor također treba shvatiti kao mjesto lišavanja slobode u smislu čl. 4. OPCAT-a (točka 45.). Nije prihvaćen Članak 180.a stavak 3. je usklađen s člankom 6. Uredbe 2024/1356, koji propisuje da tijekom dubinske provjere nije dopušten ulazak te da države članice trebaju propisati mjere za osiguranje ostanka osobe na lokaciji dubinske provjere. Izraz da „nije dopušten ulazak“ znači da se osoba ima isti status kao i osoba na ulaznoj graničnoj kontroli kojoj još nije odobren niti odbijen ulazak. Obije kategorije osoba de iure još nisu ušle u Republiku Hrvatsku, prema obije kategorije primjenjuju se mjere osiguranja ostanka na vanjskoj granici s time da im je uvijek dopušten povratak u susjednu državu iz koje su došli na vanjsku granicu, a o mjeri se ne donosi rješenje. Za razliku od mjere osiguranja ostanka na lokaciji dubinske provjere, Uredba 2024/1356 u članku 8. stavku 7. propisuje mogućnost primjene mjere detencije sukladno Direktivi 2008/115, o čemu se mora donijeti rješenje. Zbog toga, postoji jasna distinkcija između mjere osiguranja ostanka na vanjskoj granici i mjere detencije koja je implementirana u članak 180.a stavak 6.
40 PUČKI PRAVOBRANITELJ PRIJEDLOG ZAKONA   O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 40. Čl. 40. Prijedloga Zakona predlaže s brisati dosadašnji st. 5. čl. 151. Zakona, prema kojem će se državljaninu treće zemlje kojem je odobrena privremena zaštita, sukladno propisu kojim se uređuje međunarodna zaštita, u vrijeme potrebno za odobrenje dugotrajnog boravka uračunati vrijeme odobrene privremene zaštite u Republici Hrvatskoj, ako državljanin treće zemlje u trenutku podnošenja zahtjeva za odobrenje dugotrajnog boravka ima odobren privremeni boravak, azil ili supsidijarnu zaštitu. U svezi predloženog brisanja navedene odredbe, u obrazloženju Prijedloga Zakona samo se navodi da se privremena zaštita ne uzima u izračun za odobrenje dugotrajnog boravka iz čl. 150. st. 1. Zakona. Ukazujemo da nedostatak sadržajnog obrazloženja onemogućuje komentiranje ovog prijedloga, budući da nisu razvidni razlozi iz kojih se privremena zaštita ne uzima u izračun za odobrenje dugotrajnog boravka. Prijedlog je tim više nejasan uzimajući u obzir da je odredba koja se sada predlaže brisati dodana u Zakon izmjenama i dopunama Zakona koje su stupile na snagu u ožujku ove godine. Nije prihvaćen Direktiva 109/2003/EZ od 25. studenog 2003. o statusu državljana trećih država s dugotrajnim boravkom člankom 3. stavkom 2. točkom (b) propisuje da se ne primjenjuje na državljane trećih zemalja koji borave na temelju privremene zaštite ili su zatražili dozvolu da borave na temelju iste i čekaju odluku o tom zahtjevu, što znači da osoba koja ima privremenu zaštitu ne može podnijeti zahtjev za dugotrajni boravak. Na sastanku Solidarnosti o Ukrajini (Solidarity Platform Ukraine) koji se je održao 27. ožujka 2025. godine u Briselu u organizaciji Europske komisije istaknuto je da je Pravna služba Vijeća EU razjasnila da se periodi boravka provedeni na privremenoj zaštiti ne mogu računati za potrebnih pet godina boravka za dugotrajni boravak, i u slučaju ako osoba naknadno regulira status boravka koji spada u okvir primjene Direktive. Slijedom navedenog mišljenja, ovim izmjenama i dopunama Zakona o strancima odredba kojom je propisano da se privremena zaštita računa u vrijeme potrebno za odobrenje dugotrajnog boravka mora se brisati. Vijeće EU donijelo je Preporuku Vijeća od 16. rujna 2025. o koordiniranom pristupu postupnom izlasku iz statusa privremene zaštite raseljenih osoba iz Ukrajine (C/2025/5129). Vijeće preporučuje, između ostaloga mjere za održivu reintegraciju u Ukrajini, kao i mjere za promicanje prelaska na druge pravne statuse i prije prestanka privremene zaštite (reguliranje boravka sukladno nacionalnim pravnim statusima npr. zapošljavanje, samozapošljavanje, obiteljski ili drugi razlozi, pod uvjetom da te osobe ispunjavaju uvjete utvrđene u nacionalnom pravu). Ako nije moguć pristup nacionalnim pravnim statusima, osobe mogu regulirati drugi status utvrđen pravom Unije (Direktiva (EU) 2016/801 o uvjetima ulaska i boravka državljana trećih zemalja u svrhu istraživanja, studija, osposobljavanja, volonterstva, razmjena učenika ili obrazovnih projekata, i obavljanja poslova au pair, Direktiva (EU) 2021/1883 o uvjetima za ulazak i boravak državljana trećih zemalja u svrhu zapošljavanja visokokvalificiranih radnika i Direktiva (EU) 2024/1233 o jedinstvenom postupku obrade zahtjeva za izdavanje jedinstvene dozvole za boravak i rad državljanima trećih zemalja). Osobe ne mogu istodobno uživati privremenu zaštitu te imati odobrenje privremenog boravka odnosno dozvole za boravak i rad temeljem Zakona o strancima.
41 PUČKI PRAVOBRANITELJ PRIJEDLOG ZAKONA   O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 26. Čl. 26. Prijedloga Zakona mijenja se čl. 103.a Zakona te se st. 4. istog članka propisuje da je o činjenici nezaposlenosti državljanin treće zemlje dužan obavijestiti Hrvatski zavod za zapošljavanje u roku od pet dana od dana prestanka radnog odnosa. Navedeni rok od pet dana smatramo prekratkim, posebno uzimajući u obzir ozbiljnu posljedicu koju za stranog radnika ima prekoračenje ovog kratkog roka, odnosno prestanak dopuštene nezaposlenosti i ukidanje dozvole za boravak i rad. Pri tome treba uzeti u obzir da mnogi strani radnici, državljani trećih zemalja, nisu dovoljno informirani o svojim pravima i obvezama koja proizlaze iz radnog odnosa. Uvažavajući nužnost obavijesti kako bi se Hrvatski zavod za zapošljavanje mogao aktivno uključiti u postupak traženja zaposlenja državljanina treće zemlje, predlažemo propisivanje dužeg roka, kako bi državljanin treće zemlje, koji nije nužno upoznat s ovom obvezom, imao dovoljno vremena upoznati se sa svojim pravima i obvezama za vrijeme nezaposlenosti, uslijed otegotne situacije koju predstavlja prestanak radnog odnosa. Nije prihvaćen Mišljenja smo da je rok od pet dana primjeren za obavijestiti Hrvatski zavod za zapošljavanje o nezaposlenosti, jer je u interesu državljanina treće zemlje da što prije pronađe novo zaposlenje. Glede informiranosti o pravima i obvezama vezanim uz radni odnos, pozivamo sve relevantne institucije da se uključe s ciljem zaštite radnika kao slabije strane u radnopravnom odnosu.
42 ARMANDO ZENZEROVIĆ PRIJEDLOG ZAKONA   O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 30. Smatram da je pojam „primjeren smještaj” potrebno dodatno pojasniti kako bi njegova primjena u praksi bila ujednačena, ali i pravno sigurna. Pod primjerenim smještajem trebalo bi se smatrati stanovanje koje osigurava dostojanstvene i humane uvjete života tijekom boravka državljanina treće zemlje u Hrvatskoj, uključujući zakonito korišten stambeni prostor, odgovarajuće veličine u odnosu na broj osoba te osigurane osnovne sanitarne i higijenske uvjete. Smatram da bi jasnije propisivanje minimalnih standarda i načina provjere primjerenosti smještaja doprinijelo sprječavanju različitih tumačenja i osiguralo jednaku primjenu propisa u praksi. Nije prihvaćen Važeći Zakonom o strancima propisuje da se pod osiguranim primjerenim smještajem smatra smještaj koji državljaninu treće zemlje osigurava primjeren životni standard tijekom cjelokupnog boravka, dok se pravilnikom propisuju tehnički uvjeti primjerenog smještaja. Tehničke uvjete primjerenog smještaja, način plaćanja najamnine i dokumentaciju kojom se dokazuje primjeren smještaj propisivat će Pravilnik o boravku državljana trećih zemalja u Republici Hrvatskoj (članak 103.f stavak 4. važećeg Zakona o strancima) čija je izmjena u tijeku. U slučaju sezonskih radnika važećim Pravilnikom o boravku državljana trećih zemalja u Republici Hrvatskoj (Narodne novine, broj: 20/22 i 155/22) već je propisano što se smatra primjerenim smještajem za sezonske radnike.
43 ARMANDO ZENZEROVIĆ PRIJEDLOG ZAKONA   O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 16. Podržavam cilj ove odredbe da se strani radnici potaknu na učenje hrvatskog jezika i latiničnog pisma radi lakše integracije i sigurnijeg rada. Međutim, smatram da bi provedbu ove obveze trebalo dodatno prilagoditi stvarnim okolnostima u kojima strani radnici žive i rade. Predlažem da se omogući učenje hrvatskog jezika i priprema za ispit putem online platformi, uz zadržavanje obveze polaganja standardiziranog ispita. Na taj bi se način stranim radnicima osigurao fleksibilniji i dostupniji način učenja, osobito za one koji rade u smjenama, borave u udaljenijim ili ruralnim područjima te zbog prometnih i organizacijskih ograničenja nemaju redovit pristup klasičnim oblicima nastave hrvatskog jezika. Uvođenje digitalnih i online programa učenja hrvatskog jezika pridonijelo bi većoj dostupnosti, bržem usvajanju osnovnog znanja jezika te učinkovitijoj provedbi zakonske obveze, bez dodatnog administrativnog i organizacijskog opterećenja za poslodavce i radnike. Dodatno, ovisno o vrsti djelatnosti, osobito u poslovima koji uključuju neposredan rad s korisnicima i klijentima (trgovina, ugostiteljstvo i slično), trebalo bi postupno propisati polaganje viših razina znanja hrvatskog jezika tijekom vremena. Nije prihvaćen Od 2024. godine Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike je osiguralo provedbu i sufinanciranje učenja hrvatskog jezika stranim radnicima iz trećih zemalja putem sustava vaučera za obrazovanje odraslih kroz kraće neformalne programe učenja hrvatskog kao stranog jezika. U kontekstu osiguravanja integracije stranih radnika pohađanje programa učenja hrvatskog jezika na osnovnoj razini u učionici pokazuje se učinkovitijim od online oblika jer omogućuje neposrednu komunikaciju, bržu jezičnu prilagodbu te stvarno uključivanje stranih radnika u društveno okruženje, što je ključno za njihovu uspješnu integraciju. Programi učenja hrvatskog jezika na višim razinama predstavljaju iznimku te se mogu provoditi online, budući da polaznici na tim razinama već posjeduju temeljnu jezičnu kompetenciju koja im omogućuje učinkovito praćenje nastave na daljinu, samostalniji rad i kvalitetnu interakciju u virtualnom okruženju, pri čemu se ne umanjuje obrazovni ishod ni razina postignutog znanja. Provjera znanja/testiranje poznavanja hrvatskog jezika provodit će se na jedinstvenom standardiziranom testu. Načini provedbe (uživo ili online), kao i ostali elementi testiranja, propisat će se standardizacijom testa. Programi za učenje hrvatskog jezika koji se financiraju putem sustava vaučera već su prilagođeni potrebama pojedinih sektora/djelatnosti (građevinarstvo, turizam i ugostiteljstvo, prerađivačka industrija, prehrambena industrija, zdravstvena i socijalna skrb, promet i telekomunikacija). Također za obrazovanje u zanimanju za koje se traži obrazovna kvalifikacija na razini visokog obrazovanja te u zanimanju u području reguliranih profesija omogućeno učenje hrvatskog jezika čak do razine C1.
44 ARMANDO ZENZEROVIĆ PRIJEDLOG ZAKONA   O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 15. Smatram da je propisani rok od 90 dana za donošenje odluke o zahtjevu za izdavanje dozvole za boravak i rad pretjerano dug, osobito u kontekstu aktualnih potreba tržišta rada i izraženog nedostatka radne snage kod poslodavaca. Ovako dugotrajan postupak otežava pravodobno planiranje poslovnih aktivnosti, usporava zapošljavanje te mogućnost gubitka radnika. Istodobno, produljenje postupka negativno se odražava i na same radnike, koji su tijekom razdoblja čekanja izloženi pravnoj, ali i egzistencijalnoj nesigurnosti. Slijedom navedenoga, predlažem skraćivanje roka za odlučivanje na najviše 60 dana, uključujući i provođenje testa tržišta rada u trajanju do najviše 15 dana, čime bi se postupak učinilo učinkovitijim, predvidljivijim i bolje prilagođenim stvarnim potrebama gospodarstva, uz zadržavanje odgovarajuće razine kontrole i zakonitosti. Nije prihvaćen Direktivom 2024/1233 propisan je rok od 90 dana za rješavanje zahtjeva za izdavanje dozvole za boravak i rad. Navedeno razdoblje obuhvaća i provođenje testa tržišta rada iz članka 98. Zakona. Važećim Zakonom o strancima propisan je rok od 15 dana za kojeg je u praksi utvrđeno da policijske uprave odnosno policijske postaje objektivno ne mogu izvršiti sve potrebne provjere u cilju izdavanja dozvola za boravak i rad samo onim poslodavcima koji uredno posluju u Republici Hrvatskoj, zapošljavaju domaće radnike te doprinose gospodarskom razvitku. Uzimajući u obzir pristupanje Republike Hrvatske schengenskom prostoru, u postupku odobrenja dozvola za boravak i rad potrebno je spriječiti zlouporabu navedenog postupka, prije svega državljana određenih država koje predstavljaju migracijski rizik, kao i krijumčara ili fiktivnih poslodavaca kojima za cilj nije obavljanje gospodarske djelatnosti u Republici Hrvatskoj nego je glavna svrha njihovog osnivanja ili djelovanja olakšavanje ulaska državljana trećih zemalja na teritorij Europske unije bez stvarne želje ili potrebe za radom u Republici Hrvatskoj. U tekstu Nacrta propisano je da će zahtjev riješiti što je prije moguće, a najkasnije u roku od 90 dana.
45 HRVATSKA OBRTNIČKA KOMORA PRIJEDLOG ZAKONA   O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 34. Predlažemo da u st. 32. bude navedeno "kako se državljaninu treće zemlje čiji poslodavac izvodi radove na obnovi zgrada oštećenih potresom (...)" bez navođenja županija. Nadamo se da neće doći do novih katastrofa, ali ako dođe, nema smisla da se ponovno mijenja odredba ovog zakona, a da poslodavci i radnici čekaju. Nije prihvaćen Imajući u vidu da je u članak 110. nova točka 32. dodana temeljem zakona kojim se uređuje obnova zgrada oštećenih potresom na području Grada Zagreba, Krapinsko-zagorske županije, Zagrebačke županije, Sisačko-moslavačke županije i Karlovačke županije, nema osnove za brisanje navedenih područja iz zakonske odredbe.
46 CENTAR ZA MIROVNE STUDIJE PRIJEDLOG ZAKONA   O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 40. 9. S obzirom da se briše sljedeća odredba: "(5) Državljaninu treće zemlje kojem je odobrena privremena zaštita sukladno propisu kojim se ureduje međdunarodna zaštita u vrijeme potrebno za odobrenje dugotrajnog boravka iz članka 150. stavka 1. ovoga Zakona uračnat će se vrijeme odobrene privremene zaštite u Republici Hrvatskoj, ako državljanin treće zemlje u trenutku podnošenja zahtjeva za odobrenje dugotrajnog boravka ima odobren privremeni boravak, azil ili supsidijarnu zaštitu." Predlažemo da se svim osobama pod privremenom zaštitom po isteku privremne zaštite omogući stjecanje stalnog boravka te stoga predlažemo da se u članak 151. stavak 1. dodaju točke 10. i 11. te da stoga navedene točke glase na sljedeći način: (1) Stalni boravak može se odobriti državljaninu treće zemlje koji je: 10. pod privremenom zaštitom priznatom sukladno Zakonu o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, ili je pod njom bio, ako je u trenutku podnošenja zahtjeva za odobrenje stalnog boravka zaposlen te je u Hrvatskoj ostvario radni staž u trajanju duljem od 12 mjeseci; 11. pod privremenom zaštitom priznatom sukladno Zakonu o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, ili je pod njom bio, ako je u trenutku podnošenja zahtjeva za odobrenje stalnog boravka u Hrvatskoj proveo više od 3 godine; Nije prihvaćen ODBIJEN Direktiva 109/2003/EZ od 25. studenog 2003. o statusu državljana trećih država s dugotrajnim boravkom člankom 3. stavkom 2. točkom (b) propisuje da se ne primjenjuje na državljane trećih zemalja koji borave na temelju privremene zaštite ili su zatražili dozvolu da borave na temelju iste i čekaju odluku o tom zahtjevu, što znači da osoba koja ima privremenu zaštitu ne može podnijeti zahtjev za dugotrajni boravak. Na sastanku Solidarnosti o Ukrajini (Solidarity Platform Ukraine) koji se je održao 27. ožujka 2025. godine u Briselu u organizaciji Europske komisije istaknuto je da je Pravna služba Vijeća EU razjasnila da se periodi boravka provedeni na privremenoj zaštiti ne mogu računati za potrebnih pet godina boravka za dugotrajni boravak, i u slučaju ako osoba naknadno regulira status boravka koji spada u okvir primjene Direktive. Slijedom navedenog mišljenja, ovim izmjenama i dopunama Zakona o strancima odredba kojom je propisano da se privremena zaštita računa u vrijeme potrebno za odobrenje dugotrajnog boravka mora se brisati. Vijeće EU donijelo je Preporuku Vijeća od 16. rujna 2025. o koordiniranom pristupu postupnom izlasku iz statusa privremene zaštite raseljenih osoba iz Ukrajine (C/2025/5129). Vijeće preporučuje, između ostaloga mjere za održivu reintegraciju u Ukrajini, kao i mjere za promicanje prelaska na druge pravne statuse i prije prestanka privremene zaštite (reguliranje boravka sukladno nacionalnim pravnim statusima npr. zapošljavanje, samozapošljavanje, obiteljski ili drugi razlozi, pod uvjetom da te osobe ispunjavaju uvjete utvrđene u nacionalnom pravu). Ako nije moguć pristup nacionalnim pravnim statusima, osobe mogu regulirati drugi status utvrđen pravom Unije (Direktiva (EU) 2016/801 o uvjetima ulaska i boravka državljana trećih zemalja u svrhu istraživanja, studija, osposobljavanja, volonterstva, razmjena učenika ili obrazovnih projekata, i obavljanja poslova au pair, Direktiva (EU) 2021/1883 o uvjetima za ulazak i boravak državljana trećih zemalja u svrhu zapošljavanja visokokvalificiranih radnika i Direktiva (EU) 2024/1233 o jedinstvenom postupku obrade zahtjeva za izdavanje jedinstvene dozvole za boravak i rad državljanima trećih zemalja). Osobe ne mogu istodobno uživati privremenu zaštitu te imati odobrenje privremenog boravka odnosno dozvole za boravak i rad temeljem Zakona o strancima. ODBIJEN Predlagatelj je vjerojatno mislio na izmjenu članka 156. stavka 1. Zakona kojim se propisuju uvjeti za odobrenje stalnog boravka, a ne članka 151. stavka 1. Zakona kojim su definirani statusi koji se ne uzimaju u izračun za odobrenje dugotrajnog boravka. Vijeće EU donijelo je Preporuku Vijeća od 16. rujna 2025. o koordiniranom pristupu postupnom izlasku iz statusa privremene zaštite raseljenih osoba iz Ukrajine (C/2025/5129). Vijeće preporučuje, između ostaloga mjere za održivu reintegraciju u Ukrajini, kao i mjere za promicanje prelaska na druge pravne statuse i prije prestanka privremene zaštite (reguliranje boravka sukladno nacionalnim pravnim statusima npr. zapošljavanje, samozapošljavanje, obiteljski ili drugi razlozi, pod uvjetom da te osobe ispunjavaju uvjete utvrđene u nacionalnom pravu). Ako nije moguć pristup nacionalnim pravnim statusima, osobe mogu regulirati drugi status utvrđen pravom Unije (Direktiva (EU) 2016/801 o uvjetima ulaska i boravka državljana trećih zemalja u svrhu istraživanja, studija, osposobljavanja, volonterstva, razmjena učenika ili obrazovnih projekata, i obavljanja poslova au pair, Direktiva (EU) 2021/1883 o uvjetima za ulazak i boravak državljana trećih zemalja u svrhu zapošljavanja visokokvalificiranih radnika i Direktiva (EU) 2024/1233 o jedinstvenom postupku obrade zahtjeva za izdavanje jedinstvene dozvole za boravak i rad državljanima trećih zemalja). Osobe ne mogu istodobno uživati privremenu zaštitu te imati odobrenje privremenog boravka odnosno dozvole za boravak i rad temeljem Zakona o strancima. Iz naprijed navedenog vidljivo je da Vijeće EU donijelo preporuku o prijelazu s privremene zaštite na reguliranje privremenog boravka pod nacionalnim uvjetima ili pod pravom Unije, slijedom čega nije prihvaćen prijedlog o mogućnosti reguliranja stalnog boravka za navedenu kategoriju osoba.
47 CENTAR ZA MIROVNE STUDIJE PRIJEDLOG ZAKONA   O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 20. Neophodno je osigurati da migranti čiji su zahtjevi za izdavanje ili produljenje dozvole boravka i rada u tijeku imaju brz i učinkovit pristup informacijama o statusu svojih zahtjeva putem sustava e-građani ili putem pošte. Trenutno su radnici potpuno ovisni o poslodavcu, što stvara pravnu nesigurnost i rizik od gubitka prava, uključujući izdavanje rješenja o napuštanju države. Jedini način da provjere status postupka je osobni dolazak u policijsku postaju, što često dolazi prekasno za pravodobno reguliranje statusa. Predlaže se uspostava transparentnog i sigurnog mehanizma koji omogućuje migrantskim radnicima pravovremen i samostalan uvid u status zahtjeva, uključujući razloge prihvaćanja ili odbijanja, čime se osigurava zaštita temeljnih prava, pravna sigurnost i jednaka primjena zakona. Nije prihvaćen Člankom 13. Nacrta kojim je mijenjan članak 88. stavkom 20. propisana je obveza poslodavca da obavještava državljanina treće zemlje o statusu zahtjeva za izdavanje ili produljenje dozvole za boravak i rad, odnosno promjenu korisnika, olakšanu promjenu zanimanja, olakšanu promjenu poslodavca ili dodatni rad, te je također propisana prekršajna odgovornost poslodavca ako ne poštuje navedenu odredbu. Državljani trećih zemalja mogu se obratiti nadležnim policijskim upravama odnosno policijskim postajama putem telefona, pošte ili e-maila radi provjere statusa zahtjeva.
48 CENTAR ZA MIROVNE STUDIJE PRIJEDLOG ZAKONA   O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 16. Iako se načelno pozdravlja omogućavanje učenja hrvatskog jezika većem broju ljudi izostanak položenog ispita nikako ne bi smio biti sankcioniran gubitkom dozvole za boravak i rad. Ističemo kako predložena odredba ne osigurava stvarnu provedbu integracije. Integracija je širi proces od samog polaganja ispita, a u Hrvatskoj trenutno ne postoji cjelovita integracijska politika, uključujući integracijske centre, sustavno planirane tečajeve jezika i dovoljne kapacitete za sve strane radnike. U tom kontekstu, obveza polaganja ispita stavlja teret integracije isključivo na pojedinca, bez osigurane institucionalne podrške. Iskustvo s tečajevima jezika i kulture za osobe s odobrenom međunarodnom zaštitom od 2015. godine pokazuje nam da nadležna tijela nisu bila u mogućnosti osigurati propisane programe ni za manji broj osoba nego što se predviđa ovim zakonskim izmjenama. Podsjećamo, statistički podaci MUP-a pokazuju da je do 31. listopada izdano 67.777 dozvola za boravak i rad osobama koje ne dolaze iz zemalja u kojima se ne govore južnoslavenski jezici, pri čemu u velikom dijelu tih zemalja nije uobičajeno ni latinično pismo. Predložena odredba stoga stvara znatno administrativno i organizacijsko opterećenje uz realan rizik da mnogim radnicima objektivno neće biti omogućeno pohađanje tečaja u zadanom roku. Predložena odredba uvodi obvezu polaganja ispita, ali ne osigurava niti stvarnu obvezu niti dostupnost tečaja, čime se stvara situacija u kojoj se od radnika zahtijeva ishod koji u praksi možda nije ostvariv. Takva regulacija posebno nepovoljno pogađa ranjive skupine, uključujući žene koje u tradicionalnim društvima preuzimaju skrb za djecu nakon radnog vremena, samohrane roditelje ili druge osobe bez sustava podrške, te osobe s invaliditetom ili intelektualnim teškoćama. Posljedice neispunjavanja ove obveze - čak i kada za to odgovornost nije na raadniku - su ozbiljne i nepopravljive: radnik koji ne položi ispit ne može produljiti dozvolu boravka i rada, gubi zaposlenje i pravni status boravka u zemlji. Bez uzimanja u obzir radnih uvjeta, smjenskog i prekovremenog rada, životnih i stambenih okolnosti te raspoloživosti termina ispita, primjena ove mjere u praksi rezultirala bi povećanom pravnom nesigurnošću, rastom broja radnika u iregularnom statusu koji jednom kada izgube dozvolu ne mogu regulirati status te povećanim rizikom rada “na crno”, s ograničenim mogućnostima prijave radnih zloupotreba i drugih kaznenih djela kojima bi mogli biti izloženi. Zbog svega navedenog pozivamo da se zakonska formulcija izmjeni na način da omogući dodatne besplatne tečajeve jezika no ne sankcionira radnika ako ne bude umogućnosti iste poađati i položiti tečaj hrvatskog jezika i pisma. Nije prihvaćen Integracija je svakako širi proces od samog polaganja ispita, a kako bi se olakšala ključno je otkloniti jezične barijere i poticati učenje hrvatskoga jezika. Slijedom navedenog Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike je od 2024. godine osiguralo provedbu i sufinanciranje učenja hrvatskog jezika stranim radnicima iz trećih zemalja putem sustava vaučera za obrazovanje odraslih kroz kraće neformalne programe učenja hrvatskog kao stranog jezika. Kako bi se strani radnici, a i poslodavci, pravovremeno pripremili na novu obvezu polaganja ispita poznavanja hrvatskoga jezika i latiničnog pisma, predloženo je u završnoj odredbi Nacrta prijedloga zakona da se obveza polaganja ispita primjenjuje nakon godinu dana od dana stupanja na snagu izmjena i dopuna Zakona slijedom čega uz korištenje vaučera strani radnici imaju dovoljno vremena savladati osnovu razinu poznavanja hrvatskog jezika. Iskustva provedbe programa učenja hrvatskoga jezika za osobe s odobrenom međunarodnom zaštitom uzeta su u obzir pri izradi ovih zakonskih izmjena. Upravo se ovim prijedlogom uspostavlja jasniji i sustavniji okvir provedbe, uz definirane uvjete za ustanove, javno objavljen i kontinuirano ažuriran popis ovlaštenih provoditelja te standardizaciju ispita. Time se jačaju kapaciteti sustava i stvaraju preduvjeti za učinkovitiju i kvalitetniju provedbu programa za veći broj korisnika. U vezi pitanja dostupnosti obrazovnih programa za učenje hrvatskog jezika ističemo kako trenutno u RH ima 85 ustanova za obrazovanje odraslih koje imaju suglasnost MZOM-a za provođenje ispita hrvatskog jezika za strance, 17 škola stranih jezika koje imaju suglasnost MROSP-a te 6 visokih učilišta s odobrenim studijskim programima hrvatskog jezika i književnosti. Nadalje, napominjemo kako škole stranih jezika u većini slučajeva, kada je riječ o potrebama radnika kod poslodavaca, provode tečajeve izvan svojih sjedišta, odnosno u prostorima samih poslodavaca, pri čemu su spremne prilagoditi se radnom vremenu te mogućnostima radnika i poslodavaca. U odnosu na iznesene primjedbe vezane uz dostupnost i provedbu ispita znanja hrvatskog jezika, ističemo da će pristupanje ispitu biti organizirano na način koji u najvećoj mogućoj mjeri uvažava potrebe i okolnosti osoba koje mu trebaju pristupiti. Planirano je osiguravanje široke mreže ispitnih mjesta na području cijele Republike Hrvatske, fleksibilnih termina te mogućnosti polaganja ispita u različitim vremenskim razdobljima, uključujući i termine prilagođene smjenskom i prekovremenom radu.
49 CENTAR ZA MIROVNE STUDIJE PRIJEDLOG ZAKONA   O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 15. Neophodno je osigurati da migranti čiji su zahtjevi za izdavanje ili produljenje dozvole boravka i rada u tijeku imaju brz i učinkovit pristup informacijama o statusu svojih zahtjeva putem sustava e-građani ili putem pošte. Trenutno su radnici potpuno ovisni o poslodavcu, što stvara pravnu nesigurnost i rizik od gubitka prava, uključujući izdavanje rješenja o napuštanju države. Jedini način da provjere status postupka je osobni dolazak u policijsku postaju, što često dolazi prekasno za pravodobno reguliranje statusa. Predlaže se uspostava transparentnog i sigurnog mehanizma koji omogućuje migrantskim radnicima pravovremen i samostalan uvid u status zahtjeva, uključujući razloge prihvaćanja ili odbijanja, čime se osigurava zaštita temeljnih prava, pravna sigurnost i jednaka primjena zakona. Nije prihvaćen ODBIJEN Člankom 13. Nacrta kojim je mijenjan članak 88. stavkom 20. propisana je obveza poslodavca da obavještava državljanina treće zemlje o statusu zahtjeva za izdavanje ili produljenje dozvole za boravak i rad, odnosno promjenu korisnika, olakšanu promjenu zanimanja, olakšanu promjenu poslodavca ili dodatni rad, te je također propisana prekršajna odgovornost poslodavca ako ne poštuje navedenu odredbu. Državljani trećih zemalja mogu se obratiti nadležnim policijskim upravama odnosno policijskim postajama putem telefona, pošte ili e-maila radi provjere statusa zahtjeva. Rok za predaju zahtjeva za produljenje dozvole za boravak i rad je najkasnije 30 dana prije isteka roka, te ne postoji zapreka da poslodavac, pa i sami državljanin treće zemlje, podnese zahtjev za produljenje dozvole za boravak i rad i ranije. Odredbom članka 29. kojim se mijenja članak 103.d propisano je da državljanin treće zemlje unutar važenja dozvole za boravak i rad može nakon 6 mjeseci olakšano promijeniti poslodavca, čime je osiguran dodatni zakonski okvir zaštite državljanina treće zemlje, koji nije zadovoljan poslodavcem osobito u situacijama kada nije siguran hoće li poslodavac nastaviti suradnju s njime ili ne.
50 CENTAR ZA MIROVNE STUDIJE PRIJEDLOG ZAKONA   O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 15. U odnosu na stavak 8 smatramo da bi produljenje rokova moglo ugroziti učinkovitost postupka i pravnu sigurnost stranaka. U praksi su postojeći rokovi već višestruko kršeni, što bi se moglo riješiti donošenjem novog, protočnijeg zakonskog teksta i povećanjem broja službenika zaduženih za izdavanje dozvola za boravak i rad. Produljenje rokova također nije u skladu s načelima razmjernosti (čl. 6. ZUP) i učinkovitosti (čl. 10. ZUP), koja zahtijevaju jednostavno, brzo i troškovno učinkovito postupanje uz potpuno utvrđivanje svih relevantnih činjenica. Nije prihvaćen Direktivom 2024/1233 propisan je rok od 90 dana za rješavanje zahtjeva za izdavanje dozvole za boravak i rad. Navedeno razdoblje obuhvaća i provođenje testa tržišta rada iz članka 98. Zakona. Važećim Zakonom o strancima propisan je rok od 15 dana za kojeg je u praksi utvrđeno da policijske uprave odnosno policijske postaje objektivno ne mogu izvršiti sve potrebne provjere u cilju izdavanja dozvola za boravak i rad samo onim poslodavcima koji uredno posluju u Republici Hrvatskoj, zapošljavaju domaće radnike te doprinose gospodarskom razvitku. Uzimajući u obzir pristupanje Republike Hrvatske schengenskom prostoru, u postupku odobrenja dozvola za boravak i rad potrebno je spriječiti zlouporabu navedenog postupka, prije svega državljana određenih država koje predstavljaju migracijski rizik, kao i krijumčara ili fiktivnih poslodavaca kojima za cilj nije obavljanje gospodarske djelatnosti u Republici Hrvatskoj nego je glavna svrha njihovog osnivanja ili djelovanja olakšavanje ulaska državljana trećih zemalja na teritorij Europske unije bez stvarne želje ili potrebe za radom u Republici Hrvatskoj. U tekstu Nacrta propisano je da će zahtjev riješiti što je prije moguće, a najkasnije u roku od 90 dana.
51 CENTAR ZA MIROVNE STUDIJE PRIJEDLOG ZAKONA   O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 12. Ograničenje boravka na tri godine ne uzima u obzir četverogodišnje preddiplomske studije te integrirane studijske programe u trajanju od pet godina. Radi administrativnog rasterećenja i boljeg usklađivanja sa stvarnim trajanjem studija, predlažemo da se u predloženim izmjenama Zakona umjesto roka od 3 godine uvede maksimalni rok od 5 godina. Nije prihvaćen Nacrtom je predviđeno da se privremeni boravak u svrhu studiranja može odobriti u trajanju do tri godine (sada samo do godine dana). Državljanin treće zemlje svake godine je dužan do 31. listopada policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji dostaviti potvrdu visokog učilišta da je upisan u tekuću akademsku godinu, kako bi se vršila kontrola boravka državljana trećih zemalja u Republici Hrvatskoj. Ako državljanin treće zemlje nakon tri godine želi nastaviti sa studijem u Republici Hrvatskoj, može podnijeti zahtjev za produljenjem privremenog boravka, koji se opet može produljiti do tri godine. Uvidom u evidencije za čije je vođenje nadležno ovo Ministarstvo utvrđeno je da je u 2024. godini odobreno 1111 privremenih boravaka u svrhu studiranja, dok ih je 409 produljeno. Iz navedenog proizlazi da 36,8 % studenata produljuje privremeni boravak u svrhu studiranja. Slijedom navedenoga, ocjenjujemo da je rok od tri godine za odobrenje privremenog boravka u svrhu studiranja primjeren.
52 CENTAR ZA MIROVNE STUDIJE PRIJEDLOG ZAKONA   O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 8. Predlažemo da se u članak 58. stavak 3. doda nova točka kojom bi se propisalo sljedeće: "10. državljanin treće zemlje kojem je istekla dozvola za boravak i rad izdana na temeju članka 97. ovog Zakona, a koji je za vrijeme trajanja dozvole za boravak postao nezaposlen ako nezaposlenost višekratno ili jednokratno ne traje dulje od 60 dana u prethodnih 12 mjeseci;" S obzirom na hvalevrijedno uvođenje dopuštene nezaposlenosti za vrijeme trajanja važeće dozvole za boravak i rad, smatramo da je također potrebno proširiti takvu odredbu i za situacije u kojima državljani treće zemlje dobiju otkaz u razdoblju neposredno prije isteka dozvole za boravak i rad. S tim u vezi predlažemo da ako je dopuštena nezaposlenost započela za vrijeme trajanja važeće dozvole za boravak i rad te je nastavila trajati i nakon isteka dozvole za boravak i rad, da se takvoj osobi omogući podnošenje novog zahtjeva za odobrenje privremenog boravka pod uvjetom da nezaposlenost ne traje dulje od 60 dana u prethodnih 12 mjeseci. Nije prihvaćen Dopušteno razdoblje nezaposlenosti vezano je za izdanu dozvolu za boravak i rad i moguće je samo unutar njezinog važenja, kako bi se radniku iz treće zemlje omogućilo da ostane na teritoriju temeljem važeće dozvole boravka i traži novi posao te se zaposli.
53 CENTAR ZA MIROVNE STUDIJE PRIJEDLOG ZAKONA   O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 8. S obzirom da je Hrvatska posljednjih nekoliko godina regularizirala i otvorila puteve dolaska do Hrvatske za veći broj stranih radnika i radnica, predlažemo da se taj smjer prema uključivom društvu nastavi otvaranjem dodatnih mogućnosti reguliranja boravka za osobe kojima je odbijen zahtjev za međunarodnom zaštitom. Naime, 1.4.2023. stupile su na snagu izmjene Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti na temelju kojih tražitelji međunarodne zaštite mogu po proteku 3 mjeseca zapošljavati se na tržištu rada zbog čega je sada povećan broj tražitelja međunarodne zaštite koji se zapošljavaju na području Zagreba. To su osobe koje su u Hrvatskoj godinu, dvije ili čak tri godine, a za koje postoje velike šanse, da s obzirom na postojeće brojke odobrenih azila, im azil neće biti odobren te da će zbog toga morati napustiti područje Hrvatske. Za one osobe koje su za vrijeme postupka traženja međunarodne zaštite započele svoje zaposlenje u Hrvatskoj te time već stekle aktivne poveznice s hrvatskim društvom i kulturom predlažemo otvaranje mogućnosti reguliranja svojeg boravka na području Hrvatske, a kako bi mogle nastaviti doprinositi društvu svojim radom, a kao alternativu povratku odnosno njihovoj deportaciji natrag u državu podrijetla. Predlažemo da se u članak 58. stavku 3. doda nova točka 9. kojom bi se propisalo sljedeće: " je državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva kojoj je odbijen zahtjev za međunarodnom zaštitom, a koja je u trenutku zaprimanja rješenja ili presude o odbijanju zahtjeva za međunarodnom zaštitom radila na temelju potvrde o stjecanju prava na rad u minimalnom trajanju od 12 mjeseca kod jednog ili više poslodavaca" Nije prihvaćen Sukladno članku 61. stavak 5. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, tražitelj ostvaruje pravo na rad bez dozvole za boravak i rad ili potvrde o prijavi rada do izvršnosti odluke o zahtjevu. Sukladno članku 4. točki 21. toga Zakona, izvršnost odluke o zahtjevu nastupa dostavom odluke tražitelju, ako tužba nije podnesena ili podnesena tužba nema odgodi učinak. Ako podnesena tužba ima odgodni učinak, odluka o zahtjevu postaje izvršna dostavom prvostupanjske presude upravnog suda. Članak 53. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti određuje da tražitelj međunarodne zaštite ima pravo na boravak u Republici Hrvatskoj od dana izražene namjere do izvršnosti odluke o zahtjevu. Ako je tražitelj podnio tužbu koja sadržava zahtjev za odgodim učinkom sukladno članku 51. stavku 2. tog Zakona, ima pravo na boravak do dostave presude o odgodnom učinku. Državljanin treće zemlje boravi nezakonito ako nema pravo na zakonit boravak sukladno propisu kojim se uređuje međunarodna zaštita (članak 183. stavak 1. točka 3. Zakona o strancima). Stavkom 3. toga članka Zakona o strancima propisano je da je državljanin treće zemlje, koji boravi nezakonito, kojem je izdano rješenje o povratku, dužan napustiti EGP u roku koji mu je određen. S obzirom na obvezu državljana treće zemlje na napuštanje teritorija EGP-a, koja je izrečena rješenjem o povratku te kako državljanin treće zemlje više nema pravo na zakonit boravak (a iz primjedbe je razvidno da se radi o osobama iz viznog sustava), primjedba je odbijena. Ističe se da je međunarodna zaštita instrument kojim se osigurava zaštita osoba kojima je ista potrebna sukladno Zakonu o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, a ne instrument kojim se može legalizirati boravak i rad osoba kojima nije potrebna međunarodna zaštita.
54 CENTAR ZA MIROVNE STUDIJE PRIJEDLOG ZAKONA   O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 2. Definicija radnika predložena u točki 58) stvara konfuziju i nelogičnosti u odnosu na one državljane trećih zemalja koji mogu raditi bez dozvole. Dodatna konfuzija se stvara da se "državljanin treće zemlje" definira kroz značenje riječi radnik . Također smatramo da priznavanje statusa radnika isključivo onim osobama koje su zaposlene kod "hrvatskih" poslodavaca krši odredbe EU o zabrani diskriminacije po osnovi državljanstva. Dakle, predlažemo ukidanje točke 58) ili definiranje riječi radnik sukladno Zakonu o radu i sudskoj praksi koja nedvosmisleno utvrđuje taj pojam. Stoga, alternativno predlažemo da točka 58) preformulira na sljedeći način: 58) radnik iz treće zemlje je državljanin treće zemlje koji je sklopio ugovor o radu s poslodavcem, sukladno općem propisu o radu. Nije prihvaćen Definicija radnika predložena točkom 58. u skladu je s definicijom radnika kako je propisano člankom 2. točkom 2. Direktive 2024/1233, imajući u vidu da se ta Direktiva ne odnosi, između ostaloga, na upućene radnike jer su zaposleni kod poslodavca s poslovnim nastanom u drugoj državi članici i na osobe premještene unutar društva jer su zaposleni kod poslodavca s poslovnim nastanom u trećoj zemlji. Slijedom navedenoga, točkom 58. definirano je da se mora raditi o hrvatskom poslodavcu (pravnoj ili fizičkoj osobi s poslovnim nastanom u Republici Hrvatskoj) kod kojeg se zapošljava državljanin treće zemlje sukladno općem propisu o radu. Navedena definicija povezana je i s pravima propisanim izmijenjenim člankom 138. Zakona pravima koje imaju državljani trećih zemalja kojima je izdana dozvola za boravak i rad temeljem ugovora o radu s hrvatskim poslodavcem, kao i državljani trećih zemlje koji mogu raditi bez dozvole za boravak i rad iz članka 89. stavka 1. točaka 1. do 6. te točaka 9., 12., 15. i 16. toga Zakona, koji su sklopili ugovor o radu s hrvatskim poslodavcem i s kojima se postupa na jednak način kao i s državljanima Republike Hrvatske u definiranim područjima, a koja prava nemaju npr. upućeni radnici ili radnici premješteni unutar društva iz trećih zemalja.
55 CENTAR ZA MIROVNE STUDIJE N A C R T PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, PRIJEDLOG ZAKONA   O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA OPĆI KOMENTAR: Složenost Zakona o strancima, kojemu je ovo već peta izmjena u posljednjih pet godina, zahtijeva temeljitu doradu i izradu novog, prohodnijeg teksta, u skladu s Jedinstvenim metodološko-nomotehničkim pravilima za izradu akata koje donosi Hrvatski sabor (NN 74/2015). Bez sveobuhvatne revizije, zakonski tekst ostaje teško primjenjiv ne samo za strane državljane i njihove poslodavce već i djelatnike MUP-a, otežavajući pravovremeno i učinkovito donošenje rješenja. Osim teškog snalaženja u zakonu posebno je problematično što migrantski radnici nisu stavljeni u poziciju stranaka u postupku izdavanja ili produljenja dozvole za boravak i rad koja brzo i efikasno može saznati sve informacije o upravnom postupku, već su stavljeni u podređen položaj u odnosu na poslodavce, koji jedini imaju pristup informacijama. Naime, radnici nemaju mogućnost samostalnog uvida u status zahtjeva, čime su u potpunosti ovisni o poslodavcu. Takav sustav dovodi do pravne nesigurnosti i rizika od gubitka prava zbog okolnosti na koje radnik nema utjecaj, uključujući mogućnost izricanja rješenja o napuštanju države u slučaju da zahtjev nije podnesen. Naime, jedini način da radnik sazna u kojoj je fazi njegov postupak je da ode u policijsku postaju gdje će mu - ako je zahtjev bio odbijen - biti izdano i rješenje o dobrovoljnom povratku ili protjerivanju. U tom trenutku radnik više nema realnu mogućnost pravodobno regulirati svoj status ili pronaći novog poslodavca. Stoga predlažemo uspostavu transparentnog i sigurnog mehanizma koji omogućuje migrantima pravovremen i samostalan uvid u status svojih zahtjeva, uz pristup informacijama na temelju kojeg je zahtjev za boravak i rad dopušten ili odbijen. Takav pristup osigurava zaštitu temeljnih prava, pravnu sigurnost i jednaku primjenu zakona u postupcima koji izravno utječu na prava i interese migrantskih radnika i drugih stranaca. Nije prihvaćen ODBIJEN Člankom 13. Nacrta kojim je mijenjan članak 88. stavkom 20. propisana je obveza poslodavca da obavještava državljanina treće zemlje o statusu zahtjeva za izdavanje ili produljenje dozvole za boravak i rad, odnosno promjenu korisnika, olakšanu promjenu zanimanja, olakšanu promjenu poslodavca ili dodatni rad, te je također propisana prekršajna odgovornost poslodavca ako ne poštuje navedenu odredbu. Državljani trećih zemalja mogu se obratiti nadležnim policijskim upravama odnosno policijskim postajama putem telefona, pošte ili e-maila radi provjere statusa zahtjeva. Rok za predaju zahtjeva za produljenje dozvole za boravak i rad je najkasnije 30 dana prije isteka roka, te ne postoji zapreka da poslodavac, pa i sami državljanin treće zemlje, podnese zahtjev za produljenje dozvole za boravak i rad i ranije. Odredbom članka 29. kojim se mijenja članak 103.d propisano je da državljanin treće zemlje unutar važenja dozvole za boravak i rad može nakon 6 mjeseci olakšano promijeniti poslodavca, čime je osiguran dodatni zakonski okvir zaštite državljanina treće zemlje, koji nije zadovoljan poslodavcem osobito u situacijama kada nije siguran hoće li poslodavac nastaviti suradnju s njime ili ne. Po pitanju obavještavanja stranih radnika o statusu naprijed navedenih zahtjeva radit će se na daljnjem tehničkom rješenju.
56 SARA JAPELJ PRIJEDLOG ZAKONA   O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 13. Određene djelatnosti obavljaju se povremeno i privremeno na područjima različitih županija, neke od njih jesu deficitarne, neke nisu. Predmetna izmjena je kvalitetna, no u praksi ostavlja prostor pretjeranom formalizmu. Predmetno se može premostiti odredbom o obvezi predočenja nadležnoj upravi isprave na temelju koje se poslovi obavljaju izvan županije, trajanju te obavezi prijave adrese smještaja u vremenu obavljanja tih poslova. Nije prihvaćen Temeljem članka 101. Zakona o strancima Upravno vijeće Hrvatskog zavoda za zapošljavanje na temelju stanja na nacionalnom, regionalnom i lokalnom tržištu rada u pogledu broja i strukture nezaposlenih osoba te potreba pojedinih gospodarskih djelatnosti, donosi odluku o zanimanjima za koja poslodavac nije dužan zatražiti provedbu testa tržišta rada iz članka 98. stavka 1. istoga Zakona. Odlukom je određeno da su neka zanimanja deficitarna na području cijele Republike Hrvatske (npr. u djelatnosti graditeljstva: zidar, tesar, armirač, fasader itd.; u djelatnosti prijevoza: vozač teretnog vozila, vozač teretnog vozila s prikolicom), određena zanimanja su deficitarna na području samo nekih županija (npr. zanimanje konobara i kuhara na području Istarske, Primorsko – goranske, Zadarske, Ličko – senjske, Šibensko – kninske, Splitsko – dalmatinske, Dubrovačko – neretvanske, Zagrebačke, Međimurske, Krapinsko – zagorske i Varaždinske županije i Grada Zagreba), dok su određena zanimanja deficitarna na području određenih županija u samo određenom vremenskom razdoblju (npr. prodavač - samo za period rada od 01.05.-30.09. na području Istarske i Dubrovačko – neretvanske županije). U primjeni važećeg modela izdavanja dozvola za boravak i rad uočeni su određeni izazovi u smislu da poslodavci ishoduju dozvole za boravak i rad na području određene policijske uprave odnosno policijske postaje gdje je određeno zanimanje deficitarno, a šalju državljanina treće zemlje na rad na područje policijskih uprava odnosno policijskih postaja gdje to zanimanje nije deficitarno, već je potrebno provesti test tržišta rada. Na navedeni način zaobilazi se institut testa tržišta rada i narušava tržište rada. Ističemo da nije točno da je propisano ograničenje obavljanja djelatnosti stranih radnika samo na područja policijskih uprava koje su izdale dozvole, budući da strani radnici imaju mogućnost rada na području svih policijskih uprava gdje je zanimanje za koje je izdana dozvola za boravak i rad također deficitarno. Tako npr. državljanin treće zemlje kojem je izdana dozvola za boravak i rad za zanimanje zidara ili vozača teretnog vozila u PU zagrebačkoj temeljem te dozvole može raditi na području cijele Republike Hrvatske budući da je zanimanje zidar i vozač teretnog vozila deficitarno na području cijele Republike Hrvatske. U slučaju da je dozvola za boravak i rad izdana za zanimanje konobar u PU zagrebačkoj gdje je to zanimanje deficitarno, taj državljanin treće zemlje pod uvjetima iz ovoga Nacrta za istog poslodavca može raditi i u ostalim policijskim upravama odnosno policijskim postajama gdje je to zanimanje također deficitarno (Istarska, Primorsko – goranska, Zadarska, Ličko – senjska, Šibensko – kninska, Splitsko – dalmatinska, Dubrovačko – neretvanska, Međimurska, Krapinsko – zagorska i Varaždinska županija), međutim ne smije raditi na području npr. PU vukovarsko –srijemske bez provedenog testa tržišta rada. U slučaju npr. zanimanja vozača autobusa koji će obavljati poslove vožnje redovne linije na području RH, ako im je boravište na području policijske uprave odnosno policijske postaje za koju je tražena dozvola (npr. vozač autobusa je dobio dozvolu za boravak i rad u PU primorsko-goranskoj, te može voziti stalnu liniju Rijeka-Vukovar, međutim ne može voziti stalnu liniju Vukovar-Osijek, jer tada ne može imat boravište na području PU primorsko-goranske, a i isto tako možda na području Vukovara i Osijeka ima domaćih radnika, pa strani radnici na tom području nisu ni potrebni). Izmjenom članka 98. bit će moguće napraviti test tržišta rada za više županija koje su od interesa poslodavcu, no svaki područni ured ili služba HZZ-a odlučivat će i dati obavijest o testu tržišta rada za područje koje je u njihovoj nadležnosti, ovisno o stanju na lokalnom tržištu rada.
57 SARA JAPELJ PRIJEDLOG ZAKONA   O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 23. Stavak "poslodavac aktivno obavlja registriranu gospodarsku djelatnost u Republici Hrvatskoj, a koja je povezana sa zanimanjem za koje je podnesen zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad" potrebno je uskladiti s tržišnim slobodama EU, a strože regulirati upućivanje zaposlenih drž. trećih zemalja na rad u prostor EGP-a. Predmetni kriterij dovodi do nelogičnih rješenja pogotovo za poduzetnike koji se bave međunarodnim prijevozom robe, a gospodarsku aktivnost obavljaju u RH, jer ovdje plaćaju javna davanja. Najbitniji kriterij koji razlikuje poželjne poslodavce koji doprinose gospodarstvu, od fiktivnog zapošljavanja radi omogućavanja ulaska u EGP ili poslodavaca s posebno iskorištavajućim uvjetima rada je fluktuacija radnika po poslovnoj godini, broj i osnovanost primjerice izvanrednih otkaza. U odnosu na dugovanje po javnim davanjima, također je uoćen pretjerani formalizam u ocjeni kriterija, tako poslodavac s zateznim kamatama od 0.56 eura prema PU dobiva negativno mišljenje HZZ-a. Propisani uvjeti moraju omogućiti efikasan postupak zapošljavanja strane radne snage, no pretjerana regulacija dovodi do nelogičnog formalizma te je zabilježen izostanak analitičnog pristupa službenika prilikom ocjene ispunjavanja uvjeta za ishođenje pozitivnog mišljenja, a što može biti posljedica pretjerane regulacije. Nije prihvaćen Predmetnom odredbom tržišne slobode EU nisu ugrožene, ali se štiti domaće tržište rada, što je sasvim legalno. Intencija predmetne zakonske odredbe usmjerena je prema tome da procjena potreba za radnom snagom bude izvršena isključivo prema potrebama tržišta rada u Republici Hrvatskoj, a ne EU. Napominjemo da se na upućivanje radnika između država članica Europske unije primjenjuje Uredba (EZ) 883/2004 Europskog Parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti i Uredba (EZ) 987/2009 Europskog Parlamenta i Vijeća od 16. rujna 2009., kojom se utvrđuje postupak provedbe Uredbe (EZ) 883/2004 o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti, a koje se izravno primjenjuju te stoga drugačija pravila nisu moguća. U odnosu na uvjete koje mora ispunjavati poslodavac za zapošljavanje stranih radnika, valja istaknuti kako se radi minimalnim uvjetima na temelju kojih se može ocijeniti poslovanje poslodavca u RH i njegovu realnu potrebu za zapošljavanjem stranih radnika u RH. Glede formalizma u ocjenjivanju zahtjeva, ističemo kako je uobičajena praksa Hrvatskog zavoda za zapošljavanje da u slučaju postojanja duga po osnovi javnih davanja, ne daje negativno mišljenje, već prethodno upozori poslodavca da podmiri dug.
58 SAVEZ UDRUGA - HRVATSKI SABOR KULTURE VI. RAD DRŽAVLJANA TREĆIH ZEMALJA, Članak 89. Predmet: Izuzimanje članova amaterskih kulturno-umjetničkih udruga iz trećih zemalja od obveze prijave rada i boravka pri kratkotrajnim gostovanjima na isti način kao što je u postojećem Zakonu spomenuto uređeno za državljane trećih zemalja koji u Republici Hrvatskoj nastupaju na sportskim priredbama i natjecanjima kao predstavnici stranih ekipa, klubova ili državnih reprezentacija. 1. Sažetak prijedloga Predlaže se izmjena Zakona o strancima na način da se članovi amaterskih kulturnih i umjetničkih udruga iz trećih zemalja, koji bez naknade sudjeluju u kratkotrajnim kulturnim manifestacijama u Republici Hrvatskoj, izuzmu od obveze prijave rada, jer se njihovo sudjelovanje ne može smatrati radom u gospodarskom ili materijalnom smislu. 2. Važeće stanje i problem Prema važećim propisima, svaki državljanin treće zemlje koji sudjeluje u organiziranom nastupu u Republici Hrvatskoj smatra se osobom koja „radi“, neovisno o tome: prima li ikakvu naknadu, je li profesionalni ili amaterski umjetnik, ostvaruje li organizator ili izvođač gospodarsku korist. Zbog toga su organizatori festivala, kulturne ustanove i udruge obvezni podnositi prijavu rada MUP-u i za amaterske skupine kao što su: folklorna društva, zborovi, puhački orkestri, kazališne udruge i druge amaterske skupine, čiji se nastupi odvijaju bez honorara, radi kulturne razmjene i iz nematerijalnih motiva. Spomenuto se često puta i ne stigne prijaviti MUP-u jer se gostovanje udruge ponekad dogovara u zadnji tren pogotovo ukoliko udruga s kojom se prethodno dogovorila suradnja zbog bolesti svojih članova ne može nastupiti na festivalu pa ju zamjenjuje druga. Štoviše, postoje odluke nadležnih prekršajnih sudova (primjerice Prekršajnog suda u Belom Manastiru) kojima su udruge novčano kažnjene kao i njihove odgovorne osobe upravo zbog toga što nisu prijavili rad i boravak svim članovima gostujuće amaterske skupine iz treće zemlje. Takva obveza prijave predstavlja: nesrazmjerno administrativno i značajno materijalno opterećenje organizatorima festivala (od nekoliko stotina eura jer se prijava mora napraviti za sve članove amaterske udruge), odvraćajući učinak na međunarodnu kulturnu suradnju te prepreku kulturnoj razmjeni amaterskih kulturno-umjetničkih udruga civilnog društva. 3. Razlozi za izmjenu propisa 3.1. Nepostojanje gospodarske aktivnosti Amatersko kulturno djelovanje: ne obavlja se radi stjecanja prihoda, ne zamjenjuje domaću radnu snagu, ne stvara nelojalnu konkurenciju na tržištu rada. Time ne ispunjava temeljni ekonomski smisao pojma „rad“ kakav se štiti migracijskim i radnim zakonodavstvom. 3.2. Nesrazmjernost mjere Administrativna obveza prijave rada: ima smisla kod profesionalnih angažmana, ali je neproporcionalna kod kratkotrajnih, volonterskih i amaterskih nastupa. U praksi: jedan nastup (npr. 45–90 minuta) rezultira složenijom administracijom nego višednevne turističke aktivnosti, mali organizatori i udruge često odustaju od gostovanja upravo zbog te prepreke. 3.3. Poticanje međunarodne kulturne suradnje Republika Hrvatska u kulturnim strategijama potiče međunarodnu razmjenu, ima snažan interes za suradnju s organizacijama iz susjednih zemalja, posebno kroz amatersku kulturu, folklor i lokalne festivale. Zadržavanje obveze prijave rada za neplaćene amaterske nastupe ide suprotno tim ciljevima. 4. KOMPARATIVNI DODATAK – PRAKSA U EUROPI U više europskih država razlikuje se profesionalni rad od amaterskog/volonterskog kulturnog sudjelovanja: Njemačka – kratkotrajno sudjelovanje u kulturnim manifestacijama bez honorara (npr. amaterski zborovi, folklor, kazališne skupine) u pravilu se ne smatra radom koji zahtijeva radnu dozvolu, već kulturnom razmjenom. Austrija – amaterski nastupi bez naknade i bez tržišnog učinka često su izuzeti iz režima zapošljavanja stranaca; naglasak je na nepostojanju gospodarske koristi. Slovenija – razlikuje se „rad“ od kulturnog sudjelovanja bez naknade; za kratke amaterske nastupe ne primjenjuju se pravila o zapošljavanju stranaca. EU praksa općenito – migracijska pravila primarno štite tržište rada; aktivnosti bez ekonomskog učinka (volonterstvo, amaterska kultura) često su izuzete ili pod posebnim, pojednostavljenim režimom. Hrvatski propisi trenutno ne prave tu razliku, što dovodi do pravne fikcije da je svaki kulturni nastup „rad“. 5. Prijedlog rješenja Predlaže se uvođenje izričite iznimke, primjerice: „Obvezom prijave rada i kratkotrajnog boravka do 7 dana nisu obuhvaćeni državljani trećih zemalja koji kao članovi amaterskih kulturnih umjetničkih udruga bez naknade sudjeluju u kulturnim manifestacijama u Republici Hrvatskoj u trajanju do 7 dana, pod uvjetom da se ne radi o gospodarskoj djelatnosti niti zasnivanju radnog odnosa.“ 6. Očekivani učinci -rasterećenje MUP-a i organizatora -povećanje broja kulturnih razmjena -jačanje civilnog društva i amaterske kulture -uklanjanje pravne fikcije da je svaki kulturni nastup „rad“ 7. Zaključak Amatersko kulturno djelovanje, koje se ne obavlja radi stjecanja materijalne koristi nego iz entuzijazma i ljubavi prema umjetnosti, ne bi trebalo biti predmet režima radnih migracija. Predložena izmjena bila bi razmjerna jer je nemaju ni amaterski sportaši, društveno korisna i u skladu s kulturnim politikama Republike Hrvatske. Nije prihvaćen Državljani treće zemlje koji rade u Republici Hrvatskoj moraju imati izdanu dozvolu za boravak i rad ili potvrdu o prijavi rada, budući da bi se u protivnom stvorilo pravno shvaćanje kako nisu potrebne nikakve dozvole za rad državljana trećih zemalja u Republici Hrvatskoj. Stoga nije prihvatljivo pravno shvaćanje da neke kategorije državljana trećih zemalja mogu raditi bez bilo kakvih odobrenja za rad. Potvrda o prijavi rada se može ishoditi za cijelu kalendarsku godinu (1 potvrda o prijavi rada, unutar čijeg važenja može raditi 90 dana, ovisno o kratkotrajnom boravku) te temeljem koje može raditi na cijelom području Republike Hrvatske (za istog korisnika usluge).
59 HRVATSKI PRAVNI CENTAR PRIJEDLOG ZAKONA   O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 49. S obzirom na to da se postupak povratka na granici uvodi kao nova procedura, predlažemo da se dodatno pojasni njegova svrha, kategorije državljana trećih zemalja na koje se odnosi te rokovi za njegovo provođenje. Time bi se osiguralo osnovno razumijevanje postupka i njegova dosljedna primjena u praksi. Nacionalni propis treba u dovoljnoj mjeri biti samodostatan kako bi jasno predočio postupak, prava i obveze koje uređuje. Prijedlog je u pojmovnik unijeti pojašnjenje postupka povratka na granici te u sam članak 200.a unijeti rokove u kojima se mora provesti. Nije prihvaćen Uredbe EU se ne bi smjele prenositi u nacionalno zakonodavstvo, a nacionalnim zakonima se samo osigurava njihova provedba. Uredba 2024/1356 propisuje svrhu, državljane trećih zemalja, faze postupka i rokove, pa isto nije potrebno posebno propisati Zakonom o strancima radi osiguranja provedbe Uredbe.
60 HRVATSKI PRAVNI CENTAR PRIJEDLOG ZAKONA   O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 48. S obzirom na to da se dubinska provjera uvodi kao nova procedura, predlažemo da se dodatno pojasni njezina svrha, kategorije državljana trećih zemalja na koje se odnosi, elementi postupka te rokovi za njegovo provođenje. Time bi se osiguralo osnovno razumijevanje postupka i njegova dosljedna primjena u praksi. Nacionalni propis treba u dovoljnoj mjeri biti samodostatan kako bi jasno predočio prava i obveze koje uređuje. Isključivo upućivanje na uredbe EU ostavlja bitne dijelove postupka nedovoljno određenima, što može dovesti do različitih tumačenja u provedbi. Dodatnim pojašnjenjem u zakonu smanjio bi se rizik neujednačene prakse te bi se osigurala veća pravna jasnoća i bolja informiranost osoba na koje se dubinska provjera odnosi. Prijedlog je da se u pojmovnik unese pojašnjenje dubinske provjere te da se u samom članku 180.a propišu rokovi za provođenje dubinske provjere. Nije prihvaćen Uredbe EU se ne bi smjele prenositi u nacionalno zakonodavstvo, a nacionalnim zakonima se samo osigurava njihova provedba. Uredba 2024/1356 propisuje svrhu, državljane trećih zemalja, faze postupka i rokove, pa isto nije potrebno posebno propisati Zakonom o strancima radi osiguranja provedbe Uredbe.
61 HRVATSKI PRAVNI CENTAR PRIJEDLOG ZAKONA   O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 40. S obzirom na veliki broj osoba raseljenih iz Ukrajine koje su se nastanile u Republici Hrvatskoj i aktivno uključile u društvo – kroz pronalazak smještaja, zaposlenje, učenje hrvatskog jezika i druge oblike integracije – brisanje stavka 5. članka izaziva ozbiljnu zabrinutost. Uklanjanjem ove odredbe stvara se značajna pravna nesigurnost za velik broj osoba. Dodatno, izostanak obrazloženja za njeno iznenadno uklanjanje, s obzirom na to da je odredba uvedena zakonskim izmjenama tek u ožujku ove godine, izaziva dodatne dvojbe o svrsi takve promjene. Također, izmjena može stvoriti dojam smanjenja dosadašnjih nadstandarda u području zaštite i integracije raseljenih osoba. Stoga se predlaže se zadržavanje stavka 5. kako bi se osigurala pravna sigurnost i kontinuitet primjene prava osoba s odobrenim statusom privremene zaštite. Nije prihvaćen Direktiva 109/2003/EZ od 25. studenog 2003. o statusu državljana trećih država s dugotrajnim boravkom člankom 3. stavkom 2. točkom (b) propisuje da se ne primjenjuje na državljane trećih zemalja koji borave na temelju privremene zaštite ili su zatražili dozvolu da borave na temelju iste i čekaju odluku o tom zahtjevu, što znači da osoba koja ima privremenu zaštitu ne može podnijeti zahtjev za dugotrajni boravak. Na sastanku Solidarnosti o Ukrajini (Solidarity Platform Ukraine) koji se je održao 27. ožujka 2025. godine u Briselu u organizaciji Europske komisije istaknuto je da je Pravna služba Vijeća EU razjasnila da se periodi boravka provedeni na privremenoj zaštiti ne mogu računati za potrebnih pet godina boravka za dugotrajni boravak, i u slučaju ako osoba naknadno regulira status boravka koji spada u okvir primjene Direktive. Slijedom navedenog mišljenja, ovim izmjenama i dopunama Zakona o strancima odredba kojom je propisano da se privremena zaštita računa u vrijeme potrebno za odobrenje dugotrajnog boravka mora se brisati. Vijeće EU donijelo je Preporuku Vijeća od 16. rujna 2025. o koordiniranom pristupu postupnom izlasku iz statusa privremene zaštite raseljenih osoba iz Ukrajine (C/2025/5129). Vijeće preporučuje, između ostaloga mjere za održivu reintegraciju u Ukrajini, kao i mjere za promicanje prelaska na druge pravne statuse i prije prestanka privremene zaštite (reguliranje boravka sukladno nacionalnim pravnim statusima npr. zapošljavanje, samozapošljavanje, obiteljski ili drugi razlozi, pod uvjetom da te osobe ispunjavaju uvjete utvrđene u nacionalnom pravu). Ako nije moguć pristup nacionalnim pravnim statusima, osobe mogu regulirati drugi status utvrđen pravom Unije (Direktiva (EU) 2016/801 o uvjetima ulaska i boravka državljana trećih zemalja u svrhu istraživanja, studija, osposobljavanja, volonterstva, razmjena učenika ili obrazovnih projekata, i obavljanja poslova au pair, Direktiva (EU) 2021/1883 o uvjetima za ulazak i boravak državljana trećih zemalja u svrhu zapošljavanja visokokvalificiranih radnika i Direktiva (EU) 2024/1233 o jedinstvenom postupku obrade zahtjeva za izdavanje jedinstvene dozvole za boravak i rad državljanima trećih zemalja). Osobe ne mogu istodobno uživati privremenu zaštitu te imati odobrenje privremenog boravka odnosno dozvole za boravak i rad temeljem Zakona o strancima.
62 HRVATSKI PRAVNI CENTAR PRIJEDLOG ZAKONA   O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 35. Predlaže se preciznije definirati o kojem se točno obliku odgovarajućeg ugovora radi. Nije prihvaćen Člankom 110. Zakona omogućeno je izdavanje dozvole za boravak i rad raznim kategorijama osoba koje ne sklapaju ugovor o radu npr. državljaninu treće zemlje radi obavljanja prakse u diplomatskoj misiji odnosno konzularnom uredu akreditiranom u Republici Hrvatskoj; državljanima trećih zemalja koji dolaze na određeno razdoblje za obavljanje određenih poslova sukladno sporazumima koje je Vlada zaključila s trećim zemljama; državljaninu treće zemlje premještenom unutar društva u svrhu dugoročne mobilnosti; civilnom i vojnom dužnosniku vlada drugih zemalja koji u Republiku Hrvatsku dolaze raditi na temelju ugovora o suradnji s Vladom. Slijedom navedenoga, svaka od tih kategorija prilažu specifičnu dokumentaciju kojom dokazuju ispunjenje zakonskih uvjeta, a koja se ne može decidirano pobrojati.
63 HRVATSKI PRAVNI CENTAR PRIJEDLOG ZAKONA   O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 30. Nejasno je što se podrazumijeva pod pojmom primjerenog životnog standarda te na koji se način utvrđuje ispunjenje navedenih uvjeta, budući da predloženi tekst ne sadrži jasna mjerila ni kriterije za njegovo određivanje. Izostanak preciznije definicije može dovesti do neujednačene primjene u praksi i različitih tumačenja od strane nadležnih tijela. Radi osiguravanja pravne sigurnosti i ujednačene primjene propisa, predlaže se u članku 3. Zakona (pojmovnik) izričito propiše definicija pojma primjereni životni standard. Nije prihvaćen Važeći Zakonom o strancima propisuje da se pod osiguranim primjerenim smještajem smatra smještaj koji državljaninu treće zemlje osigurava primjeren životni standard tijekom cjelokupnog boravka, dok se pravilnikom propisuju tehnički uvjeti primjerenog smještaja. Tehničke uvjete primjerenog smještaja, način plaćanja najamnine i dokumentaciju kojom se dokazuje primjeren smještaj propisivat će Pravilnik o boravku državljana trećih zemalja u Republici Hrvatskoj (članak 103.f stavak 4. važećeg Zakona o strancima) čija je izmjena u tijeku.
64 HRVATSKI PRAVNI CENTAR PRIJEDLOG ZAKONA   O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 29. Uzimajući u obzir provedbu testa tržišta rada, predloženi rok od 45 dana čini se neopravdano dugim, osobito imajući u vidu da je prema odredbama važećeg zakona, konkretno člancima 103.c, 103.d i 103.e, Hrvatski zavod za zapošljavanje bio dužan dostaviti mišljenje u roku od pet dana od zaprimanja urednog zahtjeva. S obzirom na dosadašnju praksu i znatno kraće rokove koji su se primjenjivali, produljenje roka na 45 dana ne može se smatrati razmjernim niti operativno opravdanim. Takvo produljenje nije u skladu s načelom razmjernosti iz članka 6. Zakona o općem upravnom postupku, kao ni s načelom učinkovitosti i ekonomičnosti iz članka 10. ZUP-a. Produljenje roka u ovom opsegu moglo bi dovesti do nepotrebnog odugovlačenja postupaka, povećanja administrativnog opterećenja te negativnih posljedica za poslodavce i strane radnike, bez jasnog opravdanja u pogledu postizanja ciljeva propisa. Nije prihvaćen Izvršeno je usklađivanje s Direktivom 2024/1233 kojom je propisan rok od 45 dana u kojem se država članica može usprotiviti olakšanoj promjeni poslodavca. Nacrtom je decidirano propisano da će se za novog poslodavca provjeriti postoje li zapreke iz članka 93. Zakona, kako bi se olakšana promjena poslodavca omogućila samo onim poslodavcima koji uredno posluju u Republici Hrvatskoj, zapošljavaju domaće radnike te doprinose gospodarskom razvitku.
65 VIŠNJA KATALINIĆ PRIJEDLOG ZAKONA   O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 16. Komentar u ime Saveza samostalnih sindikata Hrvatske Podržavamo učenje hrvatskog jezika jer je ono važno i za strane i domaće radnike. Zajednički jezik doprinosi sigurnosti na radu, lakšoj komunikaciji i smanjenju zlouporaba. Međutim, integracija je znatno širi proces od samog polaganja ispita i ne može se svesti na administrativni uvjet za produljenje dozvole za boravak i rad. Posebno upozoravamo da u Republici Hrvatskoj ne postoji cjelovita integracijska politika. Ne postoje integracijski centri, sustavno planirani programi učenja jezika niti dovoljni kapaciteti koji bi omogućili da svi strani radnici imaju stvarnu priliku naučiti jezik. U takvom kontekstu obveza polaganja ispita predstavlja ozbiljan rizik jer se teret integracije prebacuje na pojedinca, bez osigurane institucionalne podrške. Prema upozorenjima udruga i ustanova koje provode tečajeve hrvatskog jezika, razina A1.1. nije dostižna bez formalne nastave. Za uspješno polaganje ispita hrvatskog jezika potreban je strukturirani način učenja, koji ne može zamijeniti učenje kroz neformalni razgovor s kolegama na poslu. Istodobno, predložena odredba uvodi obvezu polaganja ispita, ali ne osigurava obvezu ili dostupnost tečaja. Time se stvara situacija u kojoj se od radnika zahtijeva ishod koji u praksi možda nije moguće ostvariti. Dodatni problem predstavlja činjenica da razina A1.1. i način provjere znanja još nisu standardizirani što dodatno otežava pripremu radnika za ispit i prilagodbu sustava novim zahtjevima. Posljedica nepolaganja ispita je izuzetno teška - radnik koji ne položi ispit ne može produljiti dozvolu za boravak i rad, gubi posao i pravo na boravak. Bez uzimanja u obzir radnih uvjeta, smjenskog i prekovremenog rada, životnih i stambenih okolnosti te dostupnosti termina za ispite, ova mjera može dovesti do povećanja nesigurnosti, rada na crno te veće fluktuacije stranih radnika, što šteti cijelom tržištu rada. Ako se učenje jezika ne osigura sustavno, teret integracije u praksi pada i na domaće radnike, koji preuzimaju ulogu neplaćenih mentora, prevoditelja i posrednika u svakodnevnoj komunikaciji, što dugoročno narušava odnose među radnicima i dodatno opterećuje radna mjesta. Pozitivnim smatramo što je zakonom predviđeno da trošak polaganja ispita snosi poslodavac, jer ako je znanje jezika nužno za siguran i učinkovit rad, ono mora biti shvaćeno kao dio osposobljavanja za rad. Ipak, bez paralelnog ulaganja u dostupne i kvalitetne tečajeve jezika, sama obveza polaganja ispita neće postići deklarirani cilj integracije. Zaključno, izražavamo ozbiljnu bojazan da će se, bez prethodnog uspostavljanja integracijske politike, standardizacije razine A1.1. i osiguravanja stvarnih uvjeta za učenje jezika, ova mjera pretvoriti u administrativni filter, a ne u alat uključivanja. Integracija se postiže sustavnom politikom i ulaganjima, a ne uvjetovanjem prava bez osiguranih preduvjeta, u interesu i stranih i domaćih radnika te stabilnosti tržišta rada. Nije prihvaćen ODBIJEN U cilju osiguravanja institucionalne podrške učenje hrvatskog jezika Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike je od 2024. godine osiguralo provedbu i sufinanciranje učenja hrvatskog jezika stranim radnicima iz trećih zemalja putem sustava vaučera za obrazovanje odraslih kroz kraće strukturirane neformalne programe učenja hrvatskog kao stranog jezika trajanju od 70 sati što uključuje opće poznavanje jezika i poznavanje „jezika struke“ pri čemu se sufinancira dio troška pohađanja programa, ovisno o veličini poslodavca, od 50% do 70%. Navedeni programi prilagođeni su potrebama određenih sektora – turizam i ugostiteljstvo, prerađivačka industrija, prehrambena industrija, zdravstvena i socijalna skrb, promet i telekomunikacije te se kroz tako krojene tečajeve osigurava stjecanje općeg znanja jezika ali i jezik struke. Nadalje, u zanimanjima za koje se traži obrazovna kvalifikacija na razini visokog obrazovanja te u zanimanjima u području reguliranih profesija omogućeno je učenje hrvatskog jezika čak do razine C1. Po pitanju dostupnosti tečajeva hrvatskog jezika, ističemo kako trenutno u RH ima 85 ustanova za obrazovanje odraslih koje imaju suglasnost MZOM-a za provođenje ispita hrvatskog jezika za strane radnike, 17 škola stranih jezika koje imaju suglasnost MROSP-a te 6 visokih učilišta s odobrenim studijskim programima hrvatskog jezika i književnosti. Također, napominjemo da škole stranih jezika u većini slučajeva, kada je riječ o potrebama radnika kod poslodavaca, provode tečajeve izvan svojih sjedišta, odnosno u prostorima samih poslodavaca, pri čemu su spremne prilagoditi se radnom vremenu te mogućnostima radnika i poslodavaca. Vezano uz osiguravanje kvalitete postupka provjere poznavanja hrvatskog jezika, isti će se provoditi putem standardiziranog ispita. Sama standardizacija ima svoje zakonitosti koje se odnose na sadržaj i način provođenja testiranja. Kako bi se strani radnici, a i poslodavci, pravovremeno pripremili na novu obvezu polaganja ispita poznavanja hrvatskoga jezika i latiničnog pisma, predloženo je u završnoj odredbi Nacrta prijedloga zakona da se obveza polaganja ispita primjenjuje nakon godinu dana od dana stupanja na snagu izmjena i dopuna Zakona./
66 HRVATSKI PRAVNI CENTAR PRIJEDLOG ZAKONA   O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 26. Potencijalni problem u praksi mogao bi nastati u pogledu tereta dokazivanja od strane državljanina trećih zemalja. Uzimajući u obzir jezične barijere, nepoznavanje pravnog sustava te ograničen pristup pravodobnim i razumljivim informacijama, postoji realan rizik da bi ostvarivanje prava i ispunjavanje propisanih obveza za ovu skupinu stranaka bilo znatno otežano. U tom kontekstu osobito je važno osigurati dosljednu primjenu načela pomoći neukoj stranci iz članka 7. Zakona o općem upravnom postupku, prema kojem je ovlaštena službena osoba dužna upozoriti stranku na mogućnost ostvarivanja njezinih prava, kao i na posljedice njezinih radnji ili propuštanja, te brinuti da neznanje ili neukost stranke ne budu na štetu prava koja joj po zakonu pripadaju. Navedeno je osobito relevantno u situacijama u kojima strani radnik podnosi prijavu zbog posebno iskorištavajućih radnih uvjeta, pri čemu bi, radi učinkovitije zaštite prava i sprječavanja dodatne viktimizacije, teret dokazivanja trebao biti na poslodavcu. Takav pristup pridonosi pravednijem vođenju postupka i osigurava stvarnu, a ne samo formalnu zaštitu prava stranaka. Nije prihvaćen Primjena načela pomoći neukoj stranci je neupitna i Hrvatski zavod za zapošljavanje ima dugogodišnje iskustvo primjene ovoga načela. Nadalje, nije prihvatljivo da teret dokazivanja izloženosti posebno iskorištavajućim radnim uvjetima bude na poslodavcu, jer je isto u suprotnosti njegovim pravnim interesima. Osim toga, nakon prestanka radnog odnosa, ugovorni odnos između poslodavca i stranog radnika više ne postoji te je dopuštena nezaposlenost isključivo stvar stranog radnika.
67 HRVATSKI PRAVNI CENTAR PRIJEDLOG ZAKONA   O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 24. Državljani trećih zemalja imaju pravo na razdoblje nezaposlenosti od 60 dana unutar roka važenja dozvole za boravak i rad. Tijekom tog razdoblja dužni su tražiti posao. Ako pak je poslodavac agencija za privremeno zapošljavanje i državljanin treće zemlje ne bude ustupljen drugom korisniku u roku 30 dana od dana prestanka ugovora o ustupanju s prvim korisnikom, dozvola za boravak i rad mu se ukida. Ova odredba 'agencijske' radnike dovodi u znatno nepovoljniji položaj obzirom da je agencija dužna tražiti posao i ustupiti radnika te za navedeno na raspolaganju ima upola manji rok od prvonavedene situacije. Isto tako, državljaninu treće zemlje se ne omogućuje da po obavijesti agencije o nemogućnosti ustupanja sam pronađe posao na način da mu se odredi rok u kojem bi to mogao učiniti, npr. rok od 60 dana nezaposlenosti unutar razdoblja valjanosti dozvole za boravak i rad (odnosno tri/šest mjeseci kako je predviđeno ovim prijedlogom zakonskih izmjena). Nije prihvaćen Točno je da prema važećem Zakonu državljani trećih zemalja imaju pravo na razdoblje od 60 dana nezaposlenosti unutar roka važenja dozvole za boravak i rad. Dodatno, ovim se izmjenama i dopunama Zakona produžuje razdoblje nezaposlenosti i to na 3 mjeseca ako državljanin treće zemlje ima dozvolu za boravak i rad kraće od dvije godine, odnosno na 6 mjeseci ako ima dozvolu duže od dvije godine. Kod agencija za privremeno zapošljavanje, u razdoblju dok nije ustupljen korisniku državljanin treće zemlje nije nezaposlen, a dozvola za boravak i rad će se ukinuti tek ako ne bude ustupljen drugom korisniku u roku od 30 dana. To znači da se nakon statusa zaposlenosti ukida dozvola za boravak i rad, slijedom čega nema osnove za nastupanjem razdoblja nezaposlenosti. Razdoblje nezaposlenosti može nastupiti ako agencija za privremeno zapošljavanje kao poslodavac otkaže ugovor o radu, slijedom čega nastupa razdoblje nezaposlenosti ali unutar roka važenja dozvole za boravak i rad.
68 HRVATSKI PRAVNI CENTAR PRIJEDLOG ZAKONA   O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 18. Prema važećem zakonskom okviru, dozvola za boravak i rad državljanima trećih zemalja može biti ukinuta ukoliko na strani poslodavca nisu ispunjeni određeni propisani uvjeti (primjerice, minimalni mjesečni promet, nepostojanje kaznene evidencije i sl.). Smatramo da je ovakvo rješenje izrazito nepovoljno za državljane trećih zemalja, koji zbog propusta ili nepravilnosti poslodavca snose posljedice u vidu ukidanja radne dozvole, iako na te okolnosti ne mogu ni utjecati, niti biti o njima pravodobno informirani. Strani radnici u pravilu nemaju pristup podacima relevantnim za ispunjavanje zakonom propisanih uvjeta na strani poslodavca, a poslodavci iste često prikrivaju ili ne komuniciraju transparentno. Time se radnici dovode u izrazito neravnopravan i pravno nesiguran položaj, bez stvarne mogućnosti zaštite vlastitog statusa i boravka. Prijedlog je da se, u slučaju negativnog mišljenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje koje proizlazi iz nedostatnosti uvjeta na strani poslodavca, omogući državljanima trećih zemalja podnošenje novog zahtjeva za izdavanje radne dozvole u primjerenom roku, bez negativnih posljedica po njihov boravak i radni status zbog nepravilnosti na strani poslodavca. Na taj bi se način osigurala načela pravne sigurnosti i razmjernosti te zaštitili radnici, osobito imajući u vidu njihovu objektivnu ovisnost o poslodavcu i ograničenu mogućnost uvida u relevantne podatke. Prijedlog je da se državljanima trečih zemalja omogući podnošenje novog zahtjeva za izdavanje radne dozvole u primjerenom roku i za situacije iz članka 93. u kojima se zahtjev za dozvolu za boravak i rad odbija zbog razloga na strani poslodavca. Nije prihvaćen Člankom 13. Nacrta kojim je mijenjan članak 88. stavkom 20. propisana je obveza poslodavca da obavještava državljanina treće zemlje o statusu zahtjeva za izdavanje ili produljenje dozvole za boravak i rad, odnosno promjenu korisnika, olakšanu promjenu zanimanja, olakšanu promjenu poslodavca ili dodatni rad, te je također propisana prekršajna odgovornost poslodavca ako ne poštuje navedenu odredbu. Državljani trećih zemalja mogu se obratiti nadležnim policijskim upravama odnosno policijskim postajama putem telefona, pošte ili e-maila radi provjere statusa zahtjeva. Također, člankom 94. stavkom 5. važećeg Zakona o strancima štiti se strani radnik na način da ako se utvrdi da postoje uvjeti za ukidanje dozvole za boravak i rad na strani poslodavca, prije ukidanja navedene dozvole državljanin treće zemlje bit će upozoren da će se dozvola ukinuti, osim ako koristi dopušteno vrijeme nezaposlenosti kada može tražiti novog poslodavca. Po pitanju obavještavanja stranih radnika o statusu naprijed navedenih zahtjeva radit će se na daljnjem tehničkom rješenju.
69 HRVATSKI PRAVNI CENTAR PRIJEDLOG ZAKONA   O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 16. Iako se načelno pozdravlja intencija integracije stranih radnika u hrvatsko društvo putem učenja i polaganja ispita iz hrvatskog jezika, nameće se pitanje može li se predloženim rješenjem uistinu ostvariti navedena svrha. Posebno je upitno postavljanje razine A1.1 kao uvjeta, bez istodobnog razmatranja sustavnog i dugoročnog ulaganja u radnike te njihov daljnji integracijski put. Dodatnu zabrinutost potvrđuju i javno dostupni statistički podaci Ministarstva unutarnjih poslova, prema kojima je zaključno s danom 31. listopada izdano 149.166 dozvola za boravak i rad, od čega 67.777 osoba dolazi iz zemalja u kojima se ne govore južnoslavenski jezici. To čini oko 45,4 % ukupnog broja izdanih dozvola. Time se dodatno naglašava razmjer potencijalnog obuhvata ove obveze. Predloženo rješenje stoga bi moglo predstavljati znatno administrativno i organizacijsko opterećenje kako za poslodavce, tako i za ustanove koje provode poučavanje hrvatskog jezika, osobito u situacijama u kojima veći broj stranih radnika ne bi bio obuhvaćen propisanim iznimkama. U takvim okolnostima postoji realna bojazan da bi se provedba ove obveze u praksi mogla pokazati otežanom, uz moguće dodatne troškove, produljenje postupaka te smanjenje učinkovitosti sustava. Dodatno se postavlja pitanje postupanja u slučajevima u kojima, zbog nedostatnih organizacijskih ili kapacitetnih mogućnosti, stranim državljanima objektivno nije omogućeno pohađanje tečaja i ispunjenje propisane obveze u zadanom roku. Stoga se predlaže razmatranje uvođenja iznimke za takve situacije, odnosno mogućnosti produljenja roka za ispunjenje obveze, kako bi se spriječile negativne posljedice za strane državljane koje proizlaze iz okolnosti na koje nemaju stvaran utjecaj. Nije prihvaćen Nacrtom prijedloga zakona obvezuje se minimalna A1.1 razina poznavanja hrvatskog jezika. Međutim, za strane radnike koji obavljaju poslove za koje se traži obrazovna kvalifikacija na razini visokog obrazovanja te za obavljanje poslova u zanimanju u području reguliranih profesija, već propisana obveza više razine poznavanja hrvatskog jezika i pisma, i to sve do C1 razine po Zajedničkom europskom referentnom okviru za jeziku. U svrhu osiguravanja integracije stranih radnika učenje hrvatskog jezika je jedan od ključnih elemenata. Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike je od 2024. godine osiguralo provedbu i sufinanciranje učenja hrvatskog jezika stranim radnicima iz trećih zemalja putem sustava vaučera za obrazovanje odraslih kroz kraće neformalne programe učenja hrvatskog kao stranog jezika koji uključuju stjecanje općeg poznavanja jezika, ali i dijela “jezika struke“. U zanimanjima za koje se traži obrazovna kvalifikacija na razini visokog obrazovanja te u zanimanjima u području reguliranih profesija omogućeno je učenje hrvatskog jezika čak do razine C1. U odnosu na kapacitete za provođenje poučavanja hrvatskog jezika ističemo kako trenutno u RH ima 85 ustanova za obrazovanje odraslih koje imaju suglasnost MZOM-a za provođenje ispita hrvatskog jezika za strane radnike, 17 škola stranih jezika koje imaju suglasnost MROSP-a te 6 visokih učilišta s odobrenim studijskim programima hrvatskog jezika i književnosti. Imajući u vidu navedeno, nema bojazni za provedbu ispita poznavanja hrvatskoga jezika. Vezano za strane radnike iz zemalja u kojima se ne govore južnoslavenski jezici, većina ih već duže vrijeme boravi u RH te su kroz razni proces svladali osnove hrvatskog jezika slijedom čega moraju samo pristupiti ispitu. Kako bi se strani radnici, a i poslodavci, pravovremeno pripremili na novu obvezu polaganja ispita poznavanja hrvatskoga jezika i latiničnog pisma, u završnoj odredbi Nacrta prijedloga zakona predloženo je da se obveza polaganja ispita primjenjuje nakon godinu dana od dana stupanja na snagu izmjena i dopuna Zakona. Po pitanju organizacije učenja hrvatskoga jezika napominjemo da škole stranih jezika u većini slučajeva, kada je riječ o potrebama radnika kod poslodavaca, provode tečajeve izvan svojih sjedišta, odnosno u prostorima samih poslodavaca, pri čemu su spremne prilagoditi se radnom vremenu te mogućnostima radnika i poslodavaca.
70 HRVATSKI PRAVNI CENTAR PRIJEDLOG ZAKONA   O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 15. Iako Direktiva (EU) 2024/1233 propisuje mogućnost produljenja roka, smatramo da bi takvo produljenje moglo negativno utjecati na učinkovitost postupka i pravnu sigurnost stranaka. Naime, produljenje rokova ne bi bilo u skladu s načelima upravnog postupka propisanima Zakonom o općem upravnom postupku, osobito s načelom razmjernosti iz članka 6., prema kojem se prava stranaka mogu ograničiti samo ako je to nužno i razmjerno svrsi propisa, kao ni s načelom učinkovitosti iz članka 10. ZUP-a, prema kojem se u upravnim stvarima mora postupati što je moguće jednostavnije, bez odgode i uz što manje troškova, uz istodobno potpuno utvrđivanje svih činjenica bitnih za rješavanje upravne stvari. Nije prihvaćen Direktivom 2024/1233 propisan je rok od 90 dana za rješavanje zahtjeva za izdavanje dozvole za boravak i rad. Navedeno razdoblje obuhvaća i provođenje testa tržišta rada iz članka 98. Zakona. Važećim Zakonom o strancima propisan je rok od 15 dana za kojeg je u praksi utvrđeno da policijske uprave odnosno policijske postaje objektivno ne mogu izvršiti sve potrebne provjere u cilju izdavanja dozvola za boravak i rad samo onim poslodavcima koji uredno posluju u Republici Hrvatskoj, zapošljavaju domaće radnike te doprinose gospodarskom razvitku. Uzimajući u obzir pristupanje Republike Hrvatske schengenskom prostoru, u postupku odobrenja dozvola za boravak i rad potrebno je spriječiti zlouporabu navedenog postupka, prije svega državljana određenih država koje predstavljaju migracijski rizik, kao i krijumčara ili fiktivnih poslodavaca kojima za cilj nije obavljanje gospodarske djelatnosti u Republici Hrvatskoj nego je glavna svrha njihovog osnivanja ili djelovanja olakšavanje ulaska državljana trećih zemalja na teritorij Europske unije bez stvarne želje ili potrebe za radom u Republici Hrvatskoj. U tekstu Nacrta propisano je da će zahtjev riješiti što je prije moguće, a najkasnije u roku od 90 dana.
71 HRVATSKI PRAVNI CENTAR PRIJEDLOG ZAKONA   O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 13. U praksi je uočeno da poslodavci nerijetko ne prenose informacije radnicima ili to čine s odgodom, što može dovesti do zlouporaba, neinformiranosti ili pojačane ovisnosti radnika o poslodavcu. Radnik se nalazi u statusno i informacijski ranjivijem položaju, stoga je izravna komunikacija između Ministarstva i stranke nužna radi zaštite slabije strane u postupku. Odsutnost informacija dovodi do rizika od prekoračenja rokova, nezakonitog rada ili nezakonitog boravka. Strani radnici često ne govore hrvatski jezik, dok su policijske postaje, zbog preopterećenosti službenika, ograničeno dostupne za davanje usmenih obavijesti. U takvim uvjetima radnik je praktično spriječen ostvariti komunikaciju s nadležnim tijelom. Izravna i pisana obavijest uklanja ovu prepreku i osigurava da prava stranke nisu ovisna o volji poslodavca, znanju jezika ili dostupnosti službenika. Digitalno ili automatizirano obavještavanje znatno smanjuje broj dolazaka stranih radnika u policijske postaje radi osnovnih informacija. Time se rasterećuje upravno tijelo, ubrzava postupanje i podiže kvaliteta usluge javne uprave. Stranka mora imati mogućnost uvida u vlastiti postupak. Trenutni model, u kojem obavještavanje ovisi o poslodavcu, stvara pravnu nesigurnost i ugrožava načelo transparentnosti. Prijedlog je da Ministarstvo izravno pisanim putem obavještava državljanina treće zemlje o statusu zahtjeva, a o njegovom ishodu dužno ga je obavijestiti u roku od tri dana pisanim putem. Nije prihvaćen Člankom 13. Nacrta kojim je mijenjan članak 88. stavkom 20. propisana je obveza poslodavca da obavještava državljanina treće zemlje o statusu zahtjeva za izdavanje ili produljenje dozvole za boravak i rad, odnosno promjenu korisnika, olakšanu promjenu zanimanja, olakšanu promjenu poslodavca ili dodatni rad, te je također propisana prekršajna odgovornost poslodavca ako ne poštuje navedenu odredbu. Državljani trećih zemalja mogu se obratiti nadležnim policijskim upravama odnosno policijskim postajama putem telefona, pošte ili e-maila radi provjere statusa zahtjeva. Rok za predaju zahtjeva za produljenje dozvole za boravak i rad je najkasnije 30 dana prije isteka roka, te ne postoji zapreka da poslodavac, pa i sami državljanin treće zemlje, podnese zahtjev za produljenje dozvole za boravak i rad i ranije. Odredbom članka 29. kojim se mijenja članak 103.d propisano je da državljanin treće zemlje unutar važenja dozvole za boravak i rad može nakon 6 mjeseci olakšano promijeniti poslodavca, čime je osiguran dodatni zakonski okvir zaštite državljanina treće zemlje, koji nije zadovoljan poslodavcem osobito u situacijama kada nije siguran hoće li poslodavac nastaviti suradnju s njime ili ne. Po pitanju obavještavanja stranih radnika o statusu naprijed navedenih zahtjeva radit će se na daljnjem tehničkom rješenju.
72 TOMISLAV STOJANOV PRIJEDLOG ZAKONA   O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 16. Potreba za jezičnom integracijom stranih radnika iz trećih zemalja danas je izrazito važna u hrvatskom društvu, te pozdravljam sve mjere koje nastoje urediti to područje. Međutim, uvođenje obveze stjecanja certifikata o poznavanju hrvatskoga jezika nosi određene rizike. Postoji mogućnost sive zone u kojoj bi se certifikati mogli naručiti i izdavati mimo propisanih kriterija. Poslodavcima bi taj certifikat mogao postati još jedna administrativna obveza koji otežava poslovanje. Radnici koji ne uspiju položiti ispit predstavljao bi im ne samo očit trošak, nego i gubitak resursa jer u tom slučaju ne bi mogli dobiti produljenje radne dozvole. U takvim okolnostima dio bi poslodavaca mogao tražiti jezične škole s minimalnim ispitnim zahtjevima kako bi zaštitili vlastita ulaganja, dok bi ranjivije obrazovne ustanove mogle podleći pritiscima i sniziti kriterije. Drugim riječima, postoji realan rizik od snažnoga pritiska poslodavaca na škole da osiguraju željeni ishod, neovisno o stvarnom znanju polaznika. Kako bi se takvi problemi izbjegli, predlažem sljedeće izmjene radnoga teksta: 1. Radnici trebaju sudjelovati u trošku svoga obrazovanja. Poslodavci ne bi smjeli biti jedini koji snose financijski rizik ako radnik ne uspije savladati jezik u predviđenom vremenu. Sudjelovanje radnika u trošku ujedno povećava njihovu motivaciju i ozbiljnost u procesu učenju. 2. Ne bi trebalo prihvatiti prijedlog s e-Savjetovanja da sve jezične škole smiju izdavati certifikate o poznavanju hrvatskoga jezika. Takvo bi rješenje dodatno snizilo standarde i otvorilo prostor zlouporabama. 3. Potrebno je uvesti strože kriterije za ustanove koje mogu certificirati poznavanje hrvatskoga jezika. Popis ustanova koje imaju suglasnost Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih trenutačno broji čak 94 subjekta, a broj se stalno povećava, što upućuje na preširoko postavljene uvjete. To je u raskoraku s kriterijima za jezične ustanove koje žele biti dio sustava vaučera. 4. Jezična škola koja provodi poduku ne bi smjela istodobno provoditi ispit i izdavati potvrde. Razdvajanje poduke i evaluacije smanjilo bi sukobe interesa i povećalo vjerodostojnost sustava. 5. Potrebna je snažnija kontrola ispitnoga procesa, po uzoru na praksu razvijenih europskih država. Testovi bi trebali biti standardizirani, a ispitivanje provedeno putem softverskog sustava koji smanjuje subjektivnost i omogućuje neovisni, naknadni nadzor. Članovi ispitnih povjerenstava trebaju biti iz različitih ustanova. Također, potrebno je uvesti središnju evidenciju izdanih certifikata, osobito na A1/1 razini, kako bi se smanjila mogućnost zlouporaba. 6. Poslodavci moraju osigurati radnicima dovoljno vremena za odmor prije učenja jezika. Prečesto se nastava održava nakon dugih radnih smjena, kada radnici više nisu u mogućnosti kvalitetno pratiti nastavu. 7. Sustav vaučera za učenje jezika potrebno je znatno poboljšati. Prema dostupnim analizama, sustav vaučera za učenje hrvatskoga u 2024. nije ispunio svoja očekivanja, te ga je potrebno unaprijediti. Primjerice, zahtjev da prijavitelj mora priložiti životopis na hrvatskom potpuno je neprimjeren, osobito jer se radnik za vaučer prijavljuje kako bi tek počeo učiti hrvatski. 8. Razina A1/1 nije dostatna za stvarnu komunikaciju. Ako se želi postići osnovna funkcionalna integracija, potrebno je razmotriti višu minimalnu razinu jezične kompetencije, te poticati nastavak učenja onih radnika koji za to pokazuju interes. 9. Potrebno je certificirati ispitivače hrvatskoga kao drugog jezika. Jasno treba odrediti tko može biti ispitivač u postupcima koji izravno utječu na status boravka i rada stranih radnika. 10. Treba uvesti obvezu da radnici koji upisuju A1/1 razinu moraju imati osnovno poznavanje engleskoga jezika. Trenutačna praksa pokazuje da dio polaznika ne može pratiti nastavu jer nemaju dostatnu razinu engleskoga. Nije prihvaćen Kako bi se radnike pravovremeno pripremilo za poznavanje hrvatskog jezika i time smanjili rizici vezani uz samo polaganje ispita, Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike je od 2024. godine osiguralo provedbu i sufinanciranje učenja hrvatskog jezika za strane radnike iz trećih zemalja putem sustava vaučera za obrazovanje odraslih, pri čemu je osigurano sufinanciranje od 50% do 70% troškova učenja hrvatskog jezika. S obzirom na to da je obveza polaganja ispita poznavanja hrvatskoga jezika i latiničnog pisma, prema predloženoj završnoj odredbi Nacrta prijedloga zakona, predviđena za primjenu godinu dana nakon stupanja na snagu izmjena i dopuna Zakona, mišljenja smo da se pravovremenim uključivanjem stranih radnika u sustav vaučera za učenje hrvatskog jezika može osigurati stjecanje znanja na razini A1.1. Vezano uz osiguravanje kvalitete postupka provjere poznavanja hrvatskog jezika, isti će se provoditi putem standardiziranog ispita. Sama standardizacija ima svoje zakonitosti koje se odnose na sadržaj i način provođenja testiranja. Vezano uz trošak ispita, valja napomenuti kako državljanin treće zemlje dolazi na rad u RH zbog potrebe domaćeg poslodavca te bi isti trebao i snositi troškove polaganja ispita poznavanja hrvatskog jezika. Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih objavljuje i kontinuirano ažurira popis ustanova koje imaju suglasnost za provođenje ispita iz hrvatskoga jezika i latiničnog pisma za strance te koje udovoljavaju svim zakonski i podzakonski propisanim materijalnim i kadrovskim uvjetima za izvođenje programa učenja hrvatskoga jezika, kao i provedbu ispita. Ustanove koje imaju suglasnost Ministarstva podliježu jasno propisanim uvjetima i nadzoru. Standardizacija ispitivanja je predviđena. Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje obrazovanja izradit će standardizirani ispit hrvatskoga jezika za razinu A1.1, čime se jača objektivnost i vjerodostojnost ispitivanja, neovisno o ustanovi u kojoj se provodi poduka. Time će se osigurati ujednačeni kriteriji, smanjiti subjektivnost u vrednovanju te omogućiti učinkovitiji nadzor i usporedivost rezultata, u skladu s dobrom europskom praksom. Po pitanju organizacije učenja hrvatskoga jezika napominjemo da škole stranih jezika u većini slučajeva, kada je riječ o potrebama radnika kod poslodavaca, provode tečajeve izvan svojih sjedišta, odnosno u prostorima samih poslodavaca, pri čemu su spremne prilagoditi se radnom vremenu te mogućnostima radnika i poslodavaca. Vezano uz sustav vaučera za učenje hrvatskoga jezika, MROSP u suradnji s HZZ-om neprestano radi na unapređenju sustava i poboljšanju njegove pristupačnosti. S tim u vezi, aplikacija Moj vaučer prevedena je na engleski jezik, a za strane radnike uz osiguranu podršku savjetnika HZZ-a i CISOK centara napravljena je prilagodba koja omogućuje jednostavnije podnošenje zahtjeva. Po pitanju dostatne razine poznavanja hrvatskog jezika, Nacrtom prijedloga zakona propisuje se minimalna razina A1.1. Napominjemo da je za strane radnike koji obavljaju poslove za koje se traži obrazovna kvalifikacija na razini visokog obrazovanja, kao i za obavljanje poslova u reguliranim profesijama, već propisana obveza više razine poznavanja hrvatskog jezika i pisma, i to sve do razine C1 prema Zajedničkom europskom referentnom okviru za jezike. Ustanove koje imaju suglasnost Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih za provođenje programa učenja hrvatskoga jezika i ispita iz hrvatskoga jezika i latiničnog pisma za strance udovoljavaju propisanim materijalnim i kadrovskim uvjetima za provedbu, čime se osigurava kvaliteta i zakonitost provedbe programa i ispita. Za učenje hrvatskog jezika nije potrebno poznavanje engleskog jezika, slijedom čega takav uvjet ne može biti propisan.
73 TOMISLAV FILJAK PRIJEDLOG ZAKONA   O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 16. Krajnje je neobično da širina ekspertize koju si MUP uzima obuhvaća i jezik. Pitanje jezika je jasno od prvog dana ovakve pomame za jeftinom uvoznom dalekoistočnom radnom snagom, ali je gurano u stranu, a sad kad nakon par godina ogromna većina njih ni ne natuca hrvatski, planira se velika ''kulturna integracija'', koja će prije dovesti do toga da ćemo loš engleski miješan s hrvatskim i ponekim dalekoazijskim riječima prihvatiti u svakodnevnim uslugama i javnoj upravi, no što će biti vraćen hrvatski. Normalno bi bilo da na uslužnim poslovima sa strankama, kupcima, gostima i sl. mogu raditi samo domaći radnici ili oni s nedvojbenim poznavanjem hrvatskog. Međutim, takav je prijedlog pri raspravi o Zakonu o hrvatskom jeziku odbijen. Ako već nije prošao tamo, predlažem da se ovdje uvede takva odredba. PREDLAŽEM dakle, na svim poslovima u kojima je neizostavan razgovor sa strankama, kupcima, gostima i sl. mogu raditi samo državljani RH ili osobe s konverzacijskom razinom hrvatskog jezika. Inače nas se gura u prihvaćanje stanja u kojem sve češće na blagajnama i u ugostiteljskim objektima moramo prihvatiti komunikaciju na lošem engleskom miješanim s ponekom hrvatskom riječi. Naravno da ogromna većina ljudi koji su odrasli na azijskim jezicima neće nikada naučiti više od koje stotine riječi hrvatskoga s lošom i nikakvom gramatikom i lošim razumijevanjem, ali će dobiti potvrdu pa će se inspektori rada čuditi nezadovoljnim korisnicima takvih usluga kad ljudi imaju papire, a ''poslodavci'' nastaviti kuknjavu o silnim troškovima koje im takvo sitničarenje izaziva i uporno će nastojati uvaliti plaćanje tih uglavnom neuspjelih tečajeva tim ionako potplaćenim radnicima ili državi, dakle svima nama. Prijedlozi o ukidanju obveze polaganja poznavanja hrvatskog jezika i latiničkog pisma kako je ovdje oblikovano (čl. 16. odnosno novi 92.a stavak 6 točka 2 ''govore jezikom iz podskupine južnoslavenskih jezika.'') izgleda u potpunosti kao ozakonjenje, ustvari uključenjem makedonskog čak i nadilazi, više točaka koje zahtijeva Deklaracija o zajedničkom jeziku iz 2017. godine; izdvojit ću samo neke: - ukidanje svih oblika jezične segregacije i jezične diskriminacije u obrazovnim i javnim ustanovama; - prestanak rigidnog definiranja standardnih varijanti; - i, konačno, slobodu miješanja, uzajamnu otvorenost te prožimanje različitih oblika i izričaja zajedničkog jezika na sveopću korist svih njegovih govornika. Osim toga u obrazloženju se navodi kako bi se kod oslobođenja bilo kakve provjere poznavanja hrvatskog ''… radilo bi se o državljanima Bosne i Hercegovine, Republike Srbije, Crne Gore i Sjeverne Makedonije.'' Radi li se onda o ''govornicima'' ili ''državljanima''. U Makedoniji, primjerice, sasvim sigurno ima njihovih državljana koji su govornici albanskog i ne znaju ni makedonski, a kamoli hrvatski. Nadalje, među državljanima Kosova sasvim sigurno ima govornika MUP-ovih ''jezika iz podskupine južnoslavenskih jezika'', jednako kao i među državljanima još nekih trećih zemalja. A kako ćete među ''državljanima'' izlučiti ''govornike'' bez provjere? PREDLAŽEM da MUP odustane od promicanja zamisli zacrtanih u Deklaraciji o zajedničkom jeziku, već da pitanje provjere poznavanja hrvatskog jezika prepusti ministarstvu kulture. Ni oni nisu neko jamstvo, ali možda se domisle nekom obliku promicanje i zaštite hrvatskog jezika i kulture. Mogući pristupi su jednostavni i pošteni, ali bi bilo pretjerano razrađivati ih ovdje. No, osim odredbi u duhu Deklaracije o zajedničkom jeziku, ovaj dokument pojam ''jezik'' spominje na niz drugih mjesta, sveukupno 53 puta. Riječ je stoga očito i o zakonu koji uređuje jezičnu politiku u RH. Stoga PREDLAŽEM brisanje iz ovog Zakona odredbi koje propisuju razine poznavanja i načine provjere znanja hrvatskog jezika te uređenje tih pitanja u potpunosti u Zakonu o hrvatskom jeziku, uz uključivanje odgovarajućih hrvatskih ustanova (HAZU, hrvatskog jezičnog instituta, Matice hrvatske…) i ministarstva nadležnog za kulturu. U ovom Zakonu primjereno je propisati koji su dokumenti vezani uz poznavanje hrvatskog jezika potrebni pri izdavanju ili produženju radnih dozvola za pojedine vrste radnih mjesta. Načelo bi trebalo biti da tamo gdje je to nužno radnici prije dolaska steknu najnužniju razinu hrvatskog, što je moguće raznim mrežnim načinima, koje će uvoznici radne snage lako organizirati. Pri tomu bi logično bilo poslove razvrstati u nekoliko razreda prema potrebnoj razini poznavanja hrvatskog jezika, a samo za razred na poslovima gdje nema komunikacije s nekim korisnicima usluga bi bilo prihvatljivo stjecanje potvrde o znanju hrvatskog jezika nakon dolaska u Hrvatsku, pri produženju radne dozvole. No, sve to bi trebalo riješiti tamo gdje se rješava pitanje jezika u javnoj uporabi, a ne ovdje. Kad su već i entuzijasti korištenja zbunjenih, u razne obveze upregnutih, jeftinih stranih radnika, počeli govoriti o potrebi ''očuvanja autentičnosti destinacije'' i kad zbunjenost i pristojno prešućivanje nije jedina reakcija prema konobarima koji govore loš engleski ili neengleski (južnoslavenski?) nude kafu, pririnač, sirće… možda je došlo vrijeme da MUP jezičnu politiku prepusti nadležnijima. Ili je već kasno za sve i stvari idu kako idu, pa i jezik. Nije prihvaćen Predloženim odredbama ovoga Zakona ne želi se uređivati pitanje hrvatskog jezika i kulture. Prvenstveno je naglasak na funkcionalnom poznavanju jezika u radnom okruženju na tržištu rada koje je suočeno s nedostatkom radne snage, a koji se kompenzira uvozom stranih radnika. Što se tiče uvoza stranih radnika za obavljanje poslova za koje se traži obrazovna kvalifikacija na razini visokog obrazovanja te za obavljanje poslova u zanimanju u području reguliranih profesija, za iste su već propisane više razine poznavanja hrvatskog jezika i pisma, i to sve do C1 razine po Zajedničkom europskom referentnom okviru za jeziku. Po pitanju isključivanja državljana trećih zemalja koji govore jezik iz podskupine južnoslavenskih jezika iz obveze polaganja ispita poznavanja hrvatskog jezika i latiničnog pisma, napominjemo da se navedene odredbe vezane uz hrvatski jezik odnose na radnu snagu koja pri dolasku mora imati najmanje minimalnu strukovnu osposobljenost, odnosno u obrazovnom smislu osnovno obrazovanje s dijelom strukovnih vještina. Samim time, ako govorimo o državljanima susjednih država u kojima se govore jezici iz podskupine južnoslavenskih jezika, logično je da će i govornici manje srodnih južnoslavenskih jezika u razdoblju do godine dana u radnom procesu jednostavnije savladati, pa čak i usavršiti hrvatski jezik na višim razinama od A1.1. Napominjemo da se predmetna odredba ne odnosi na zahtjeve za stjecanje državljanstva nego isključivo na poznavanje hrvatskog jezika u cilju bolje osposobljenosti za tržište rada.
74 ANDRII OSTRYZHNYI PRIJEDLOG ZAKONA   O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 40. Poštovani, želim izraziti svoje mišljenje kao državljanin Ukrajine koji je već od prvog tjedna boravka u Hrvatskoj počeo raditi, uredno plaćati sve poreze i aktivno se integrirati u hrvatsko društvo. Ja, kao i većina mojih sunarodnjaka, očekivao sam da će se godine poštenog rada, poreznih doprinosa i neprekinutog boravka pod privremenom zaštitom uračunati u rok potreban za dobivanje dugotrajnog boravka, što je i bilo prihvaćeno zakonom početkom 2025. godine, čime je uklonjena potreba prelaska na radnu dozvolu. Predložena izmjena prema kojoj se vrijeme pod privremenom zaštitom više ne bi uračunavalo za dobivanje stalnog boravka dovodi mnoge Ukrajince koji marljivo rade i integriraju se u neizvjesnu i nepravednu situaciju. Već nekoliko godina pošteno živimo ovdje, doprinosimo gospodarstvu, društvenoj zajednici i lokalnim sredinama, i nadam se da će taj doprinos biti prepoznat. Upravo zato smatram da točka 5. članka 151. ne bi trebala biti brisana iz predloženog Zakona o strancima, jer njezino uklanjanje uskraćuje mogućnost stjecanja stabilnog i zakonitog statusa onim osobama koje najaktivnije i najodgovornije grade svoj život u Hrvatskoj. Nakon nekoliko godina života ovdje mnogi Ukrajinci doživljavaju Hrvatsku kao svoj drugi dom, stoga se nadam da zakonodavne izmjene neće dodatno otežati put do stabilnog statusa onima koji planiraju ostati u Hrvatskoj. Izražavam iskrenu nadu da će se ova odredba ponovno razmotriti. Hvala na pozornosti. Nije prihvaćen Direktiva 109/2003/EZ od 25. studenog 2003. o statusu državljana trećih država s dugotrajnim boravkom člankom 3. stavkom 2. točkom (b) propisuje da se ne primjenjuje na državljane trećih zemalja koji borave na temelju privremene zaštite ili su zatražili dozvolu da borave na temelju iste i čekaju odluku o tom zahtjevu, što znači da osoba koja ima privremenu zaštitu ne može podnijeti zahtjev za dugotrajni boravak. Na sastanku Solidarnosti o Ukrajini (Solidarity Platform Ukraine) koji se je održao 27. ožujka 2025. godine u Briselu u organizaciji Europske komisije istaknuto je da je Pravna služba Vijeća EU razjasnila da se periodi boravka provedeni na privremenoj zaštiti ne mogu računati za potrebnih pet godina boravka za dugotrajni boravak, i u slučaju ako osoba naknadno regulira status boravka koji spada u okvir primjene Direktive. Slijedom navedenog mišljenja, ovim izmjenama i dopunama Zakona o strancima odredba kojom je propisano da se privremena zaštita računa u vrijeme potrebno za odobrenje dugotrajnog boravka mora se brisati. Vijeće EU donijelo je Preporuku Vijeća od 16. rujna 2025. o koordiniranom pristupu postupnom izlasku iz statusa privremene zaštite raseljenih osoba iz Ukrajine (C/2025/5129). Vijeće preporučuje, između ostaloga mjere za održivu reintegraciju u Ukrajini, kao i mjere za promicanje prelaska na druge pravne statuse i prije prestanka privremene zaštite (reguliranje boravka sukladno nacionalnim pravnim statusima npr. zapošljavanje, samozapošljavanje, obiteljski ili drugi razlozi, pod uvjetom da te osobe ispunjavaju uvjete utvrđene u nacionalnom pravu). Ako nije moguć pristup nacionalnim pravnim statusima, osobe mogu regulirati drugi status utvrđen pravom Unije (Direktiva (EU) 2016/801 o uvjetima ulaska i boravka državljana trećih zemalja u svrhu istraživanja, studija, osposobljavanja, volonterstva, razmjena učenika ili obrazovnih projekata, i obavljanja poslova au pair, Direktiva (EU) 2021/1883 o uvjetima za ulazak i boravak državljana trećih zemalja u svrhu zapošljavanja visokokvalificiranih radnika i Direktiva (EU) 2024/1233 o jedinstvenom postupku obrade zahtjeva za izdavanje jedinstvene dozvole za boravak i rad državljanima trećih zemalja). Osobe ne mogu istodobno uživati privremenu zaštitu te imati odobrenje privremenog boravka odnosno dozvole za boravak i rad temeljem Zakona o strancima.
75 HRVATSKA UDRUGA TURIZMA PRIJEDLOG ZAKONA   O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 32. Izvršena je dopuna članka 105. stavka 2. točke 4. Zakona prema kojoj se zahtjev za odobrenje dozvole za boravak i rad za sezonski rad može odbiti samo ako je poslodavac na popisu poslodavaca kod kojeg je utvrđeno postojanje neprijavljenoga rada sukladno posebnom propisu godinu dana od dana kada je zapisnikom nadležnog inspektora utvrđeno postojanje neprijavljenoga rada Predlažemo brisati predviđenu dopunu čl. 105. st.2. t.4 odnosno tekst „godinu dana od dana kada je zapisnikom nadležnog inspektora utvrđeno postojanje neprijavljenoga rada" Ukoliko ne bi bilo prihvatljivo brisati navedene odredbe onda je svakako nužno predvidjeti pravomoćnu sudsku odluku za neprijavljeni rad kao valjanu osnovu odbijanja izdavanja dozvole za boravak i rad, a ne zapisnik nadležnog inspektora. Naime, zapisnikom se samo konstatira zatečeno stanje bez utvrđivanja svih činjenica i dolazi do presumpcije krivnje. Obrazloženje: Turistička djelatnost po svojoj prirodi ima izrazito sezonski karakter te je obilježena naglim i kratkotrajnim povećanjem opsega posla, zbog čega poslodavci u vrlo kratkom roku moraju osigurati dovoljan broj radnika kako bi uopće mogli obavljati djelatnost. U takvim uvjetima zapošljavanje se često odvija ubrzanim tempom, što povećava mogućnost nenamjernih administrativnih pogrešaka ili tehničkih omaški, koje nemaju obilježja sustavnog ili namjernog neprijavljivanja rada. Predmetna odredba – kojom se poslodavac automatski uvrštava na popis poslodavaca kod kojih je utvrđeno postojanje neprijavljenoga rada na rok od godinu dana, na temelju zapisnika nadležnog inspektora, bez ikakve sudske provjere – za turistički sektor predstavlja neproporcionalno strogu sankciju iz sljedećih razloga: 1. Ne uzima u obzir sezonalnost i potrebu za promptnim zapošljavanjem, gdje i manja administrativna pogreška može dovesti do teške posljedice, iako nije posljedica namjere ili svjesnog kršenja propisa. 2. Nema mehanizam diferencijacije između teže povrede i obične omaške, što poslodavce u turizmu izlaže previsokim rizicima. 3. Automatska i dugotrajna posljedica (1 godina) primjenjuje se čak i prije mogućnosti sudskog preispitivanja zakonitosti nalaza inspektora, što je u suprotnosti s načelima pravne sigurnosti i razmjernosti. 4. Takvo rješenje može otežati ili onemogućiti daljnje zapošljavanje, osobito stranih radnika, koje je u turističkom sektoru nužno radi nedostatka domaće radne snage. 5. Poslodavac može biti teško pogođen iako nije počinio namjerno i svjesno nezakonito zapošljavanje, što stvara dodatne poteškoće u obavljanju njegove osnovne djelatnosti u razdoblju kada mu radna snaga najviše treba. Nije prihvaćen Vezano uz tzv. „crnu listu“ valja naglasiti da se na istu upisuju poslodavci kod kojih je utvrđen neprijavljeni rad sukladno Zakonu o suzbijanju neprijavljenog rada. Smatramo da nije prihvatljivo omogućiti poslodavcima koji na najteži mogući način krše propise u području zapošljavanja i rada, ne uplaćuju javna davanja u državni proračun i predstavljaju nelojalnu konkurenciju drugim gospodarskim subjektima, izdavanje dozvola za sezonski rad. Osim toga, napominjemo da je protiv rješenja nadležnog inspekcijskog tijela zajamčena sudska kontrola pokretanjem upravnog spora sukladno odredbi članka 7. stavka 9. Zakona o suzbijanju neprijavljenog rada.
76 HRVATSKA UDRUGA TURIZMA PRIJEDLOG ZAKONA   O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 23. Povećanje kvota domaćih radnika i uračunavanje pozitivnih mišljenja HZZ-a u kvotu stranih radnika - Predlaže se brisati dio koji se odnosi na izdana pozitivna mišljenja. Obrazloženje: Dodaje se novi stavak 15. kojim se propisuje da se prilikom utvrđivanje kvote kod svakog novog zahtjeva za izdavanje DBR uračunavaju pozitivna mišljenja HZZ-a. Predlažemo brisati dio koji se odnosi na izdana pozitivna mišljenja jer pozitivno mišljenje HZZ-a ne znači da je radnik i započeo s radom. U ovoj fazi se radni odnos ne realizira prvenstveno zbog razloga na strani radnika, a ne poslodavca. Nije prihvaćen Propisivanjem minimalnog udjela zaposlenih domaćih radnika štiti se domaće tržište radne snage i rast plaća te je zahtjev prema poslodavcima povećati prilike za zapošljavanje domaćih radnika, neovisno iz kojeg sektora dolazi poslodavac. Nadalje, u praksi je uočeno da neki poslodavci podnose nove zahtjeve za izdavanje dozvole za boravak i rad prije realizacije prethodno danih pozitivnih mišljenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, čime izlaze iz okvira udjela. Po realizaciji prethodno danih mišljenja tj. zapošljavanjem stranih radnika na temelju prethodno podnesenih zahtjeva, uvjet udjela je često narušen i poslodavac više ne ispunjava predmetni uvjet. Stoga je potrebno kod svakog novog zahtjeva za izdavanje dozvole za boravak i rad uračunavati i pozitivna mišljenja odnosno onemogućiti podnošenje novih zahtjeva za dozvolu za boravak i rad prije nego što su realizirana zapošljavanja temeljem prethodno izdanih pozitivnih mišljenja.
77 HRVATSKA UDRUGA TURIZMA PRIJEDLOG ZAKONA   O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 23. Predlažemo brisati predviđene dopune čl. 99. st. 11. odnosno tekst „godinu dana od dana kada je zapisnikom nadležnog inspektora utvrđeno postojanje neprijavljenoga rada" Ukoliko ne bi bilo prihvatljivo brisati navedene odredbe onda je svakako nužno predvidjeti pravomoćnu sudsku odluku za neprijavljeni rad kao valjanu osnovu odbijanja izdavanja dozvole za boravak i rad, a ne zapisnik nadležnog inspektora. Naime, zapisnikom se samo konstatira zatečeno stanje bez utvrđivanja svih činjenica i dolazi do presumpcije krivnje. Obrazloženje: Turistička djelatnost po svojoj prirodi ima izrazito sezonski karakter te je obilježena naglim i kratkotrajnim povećanjem opsega posla, zbog čega poslodavci u vrlo kratkom roku moraju osigurati dovoljan broj radnika kako bi uopće mogli obavljati djelatnost. U takvim uvjetima zapošljavanje se često odvija ubrzanim tempom, što povećava mogućnost nenamjernih administrativnih pogrešaka ili tehničkih omaški, koje nemaju obilježja sustavnog ili namjernog neprijavljivanja rada. Predmetna odredba – kojom se poslodavac automatski uvrštava na popis poslodavaca kod kojih je utvrđeno postojanje neprijavljenoga rada na rok od godinu dana, na temelju zapisnika nadležnog inspektora, bez ikakve sudske provjere – za turistički sektor predstavlja neproporcionalno strogu sankciju iz sljedećih razloga: 1. Ne uzima u obzir sezonalnost i potrebu za promptnim zapošljavanjem, gdje i manja administrativna pogreška može dovesti do teške posljedice, iako nije posljedica namjere ili svjesnog kršenja propisa. 2. Nema mehanizam diferencijacije između teže povrede i obične omaške, što poslodavce u turizmu izlaže previsokim rizicima. 3. Automatska i dugotrajna posljedica (1 godina) primjenjuje se čak i prije mogućnosti sudskog preispitivanja zakonitosti nalaza inspektora, što je u suprotnosti s načelima pravne sigurnosti i razmjernosti. 4. Takvo rješenje može otežati ili onemogućiti daljnje zapošljavanje, osobito stranih radnika, koje je u turističkom sektoru nužno radi nedostatka domaće radne snage. 5. Poslodavac može biti teško pogođen iako nije počinio namjerno i svjesno nezakonito zapošljavanje, što stvara dodatne poteškoće u obavljanju njegove osnovne djelatnosti u razdoblju kada mu radna snaga najviše treba. Nije prihvaćen ODBIJEN Vezano uz tzv. „crnu listu“ valja naglasiti da se na istu upisuju poslodavci kod kojih je utvrđen neprijavljeni rad sukladno Zakonu o suzbijanju neprijavljenog rada. Smatramo da nije prihvatljivo omogućiti poslodavcima koji na najteži mogući način krše propise u području zapošljavanja i rada, ne uplaćuju javna davanja u državni proračun i predstavljaju nelojalnu konkurenciju drugim gospodarskim subjektima, izdavanje dozvola za boravak i rad odnosno pozitivnog mišljenja. Osim toga, napominjemo da je protiv rješenja nadležnog inspekcijskog tijela zajamčena sudska kontrola pokretanjem upravnog spora sukladno odredbi članka 7. stavka 9. Zakona o suzbijanju neprijavljenog rada. Međutim, kako ne bi doveli u pitanje realnu potrebu poslodavaca za zapošljavanje stranih radnika i tako ugrozili njegovo poslovanje, predloženo je da se zapošljavanje stranih radnika omogući i onim poslodavcima koji su na tzv. crnoj listi, ali tek nakon isteka razdoblja od godinu dana od dana utvrđenog neprijavljenog rada.
78 VLADYSLAV TYMOSHENKO PRIJEDLOG ZAKONA   O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 40. Poštovani, kao državljanin Ukrajine koji boravi u Hrvatskoj pod statusom privremene zaštite, želim izraziti zabrinutost zbog predloženih izmjena Zakona o strancima. Predložene izmjene ne uzimaju u obzir godine provedene pod privremenom zaštitom, što umanjuje iskustvo i doprinos Ukrajinaca koji ovdje žive i rade već dugi niz godina. Tijekom tog razdoblja mi nismo samo boravili na području Hrvatskoj — većina nas radi legalno, plaća poreze, uplaćuje doprinose za mirovinsko i zdravstveno osiguranje, integrira se u društvo i sudjeluje u razvoju lokalnih zajednica. To su stvarne godine života, rada i doprinosa hrvatskom gospodarstvu. Zbog toga smatram da točka 5. članka 151. ne bi trebala biti uklonjena iz predloženog Zakona o strancima. Ova odredba je važna jer omogućuje pravedno priznavanje godina boravka i rada u Hrvatskoj pod privremenom zaštitom. Nije prihvaćen Direktiva 109/2003/EZ od 25. studenog 2003. o statusu državljana trećih država s dugotrajnim boravkom člankom 3. stavkom 2. točkom (b) propisuje da se ne primjenjuje na državljane trećih zemalja koji borave na temelju privremene zaštite ili su zatražili dozvolu da borave na temelju iste i čekaju odluku o tom zahtjevu, što znači da osoba koja ima privremenu zaštitu ne može podnijeti zahtjev za dugotrajni boravak. Na sastanku Solidarnosti o Ukrajini (Solidarity Platform Ukraine) koji se je održao 27. ožujka 2025. godine u Briselu u organizaciji Europske komisije istaknuto je da je Pravna služba Vijeća EU razjasnila da se periodi boravka provedeni na privremenoj zaštiti ne mogu računati za potrebnih pet godina boravka za dugotrajni boravak, i u slučaju ako osoba naknadno regulira status boravka koji spada u okvir primjene Direktive. Slijedom navedenog mišljenja, ovim izmjenama i dopunama Zakona o strancima odredba kojom je propisano da se privremena zaštita računa u vrijeme potrebno za odobrenje dugotrajnog boravka mora se brisati. Vijeće EU donijelo je Preporuku Vijeća od 16. rujna 2025. o koordiniranom pristupu postupnom izlasku iz statusa privremene zaštite raseljenih osoba iz Ukrajine (C/2025/5129). Vijeće preporučuje, između ostaloga mjere za održivu reintegraciju u Ukrajini, kao i mjere za promicanje prelaska na druge pravne statuse i prije prestanka privremene zaštite (reguliranje boravka sukladno nacionalnim pravnim statusima npr. zapošljavanje, samozapošljavanje, obiteljski ili drugi razlozi, pod uvjetom da te osobe ispunjavaju uvjete utvrđene u nacionalnom pravu). Ako nije moguć pristup nacionalnim pravnim statusima, osobe mogu regulirati drugi status utvrđen pravom Unije (Direktiva (EU) 2016/801 o uvjetima ulaska i boravka državljana trećih zemalja u svrhu istraživanja, studija, osposobljavanja, volonterstva, razmjena učenika ili obrazovnih projekata, i obavljanja poslova au pair, Direktiva (EU) 2021/1883 o uvjetima za ulazak i boravak državljana trećih zemalja u svrhu zapošljavanja visokokvalificiranih radnika i Direktiva (EU) 2024/1233 o jedinstvenom postupku obrade zahtjeva za izdavanje jedinstvene dozvole za boravak i rad državljanima trećih zemalja). Osobe ne mogu istodobno uživati privremenu zaštitu te imati odobrenje privremenog boravka odnosno dozvole za boravak i rad temeljem Zakona o strancima.
79 HRVATSKA UDRUGA TURIZMA PRIJEDLOG ZAKONA   O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 19. Obveze obavještavanja o prestanku ugovora o radu nadležnu PP/PU – članak 95. – isključivo obveza poslodavca Prijedlog: potrebno je propisati iznimku od članka 95. stavka 1. te propisanu obvezu poslodavca uskladiti s predloženim izmjenama u članku 107. (novi stavak 6. i novi stavak 11.) a sve vezano uz prestanak ugovora o radu za sezonske poslove i ex lege prestanak dozvole za boravak i rad za sezonske poslove budući je novom izmjenom članka 107. propisano da će u svrhu utvrđivanja prestanka radnog odnosa iz stavka 6. (članka 107) podatke o radnopravnom odnosu dostavio HZMO a ne poslodavac. U takvim situacijama, nepotrebno se administrativno opterećuje poslodavac pozivom na usklađivanje s Direktivom dok se istovremeno od HZMO-a pribavlja dokaz o radnopravnom statusu za istu svrhu (utvrđivanje prestanka ugovora o radu za sezonske poslove). Nije prihvaćen Izvršeno je usklađivanje s Direktivom 2024/1233 kojom je propisano da se nadležna tijela dotične države članice obavješćuju o početku i, ako je primjenjivo, završetku svakog razdoblja nezaposlenosti, te je određeno da je o istome obvezan obavijestiti poslodavac (budući da je u slučaju prestanka radnog odnosa poslodavac taj koji je dužan odjaviti radnika s obveznih osiguranja). Člankom 95. stavkom 1. Zakona propisana je šira obveza obavještavanja nadležnih policijskih uprava odnosno policijskih postaja, budući da je obuhvaćeno i prestajanje postojanja drugih uvjeta na temelju kojih je izdana dozvola za boravak i rad.
80 HRVATSKA UDRUGA TURIZMA PRIJEDLOG ZAKONA   O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 17. Odbijanje izdavanja DBR ako se poslodavac nalazi na tzv. crnoj listi Predlažemo promjenu čl . 93. t.8., odnosno brisati tekst „godinu dana od dana kada je zapisnikom nadležnog inspektora utvrđeno postojanje neprijavljenoga rada". Ukoliko ne bi bilo prihvatljivo brisati navedene odredbe onda je svakako nužno predvidjeti pravomoćnu sudsku odluku za neprijavljeni rad kao valjanu osnovu odbijanja izdavanja dozvole za boravak i rad, a ne zapisnik nadležnog inspektora. Naime, zapisnikom se samo konstatira zatečeno stanje bez utvrđivanja svih činjenica i dolazi do presumpcije krivnje. Obrazloženje: Turistička djelatnost po svojoj prirodi ima izrazito sezonski karakter te je obilježena naglim i kratkotrajnim povećanjem opsega posla, zbog čega poslodavci u vrlo kratkom roku moraju osigurati dovoljan broj radnika kako bi uopće mogli obavljati djelatnost. U takvim uvjetima zapošljavanje se često odvija ubrzanim tempom, što povećava mogućnost nenamjernih administrativnih pogrešaka ili tehničkih omaški, koje nemaju obilježja sustavnog ili namjernog neprijavljivanja rada. Predmetna odredba – kojom se poslodavac automatski uvrštava na popis poslodavaca kod kojih je utvrđeno postojanje neprijavljenoga rada na rok od godinu dana, na temelju zapisnika nadležnog inspektora, bez ikakve sudske provjere – za turistički sektor predstavlja neproporcionalno strogu sankciju iz sljedećih razloga: 1. Ne uzima u obzir sezonalnost i potrebu za promptnim zapošljavanjem, gdje i manja administrativna pogreška može dovesti do teške posljedice, iako nije posljedica namjere ili svjesnog kršenja propisa. 2. Nema mehanizam diferencijacije između teže povrede i obične omaške, što poslodavce u turizmu izlaže previsokim rizicima. 3. Automatska i dugotrajna posljedica (1 godina) primjenjuje se čak i prije mogućnosti sudskog preispitivanja zakonitosti nalaza inspektora, što je u suprotnosti s načelima pravne sigurnosti i razmjernosti. 4. Takvo rješenje može otežati ili onemogućiti daljnje zapošljavanje, osobito stranih radnika, koje je u turističkom sektoru nužno radi nedostatka domaće radne snage. 5. Poslodavac može biti teško pogođen iako nije počinio namjerno i svjesno nezakonito zapošljavanje, što stvara dodatne poteškoće u obavljanju njegove osnovne djelatnosti u razdoblju kada mu radna snaga najviše treba. Nije prihvaćen Vezano uz tzv. „crnu listu“ valja naglasiti da se na istu upisuju poslodavci kod kojih je utvrđen neprijavljeni rad sukladno Zakonu o suzbijanju neprijavljenog rada. Smatramo da nije prihvatljivo omogućiti poslodavcima koji na najteži mogući način krše propise u području zapošljavanja i rada, ne uplaćuju javna davanja u državni proračun i predstavljaju nelojalnu konkurenciju drugim gospodarskim subjektima, izdavanje dozvola za boravak i rad odnosno pozitivnog mišljenja. Osim toga, napominjemo da je protiv rješenja nadležnog inspekcijskog tijela zajamčena sudska kontrola pokretanjem upravnog spora sukladno odredbi članka 7. stavka 9. Zakona o suzbijanju neprijavljenog rada. Međutim, kako ne bi doveli u pitanje realnu potrebu poslodavca za zapošljavanje stranih radnika i tako ugrozili njegovo poslovanje, predloženo je da se zapošljavanje stranih radnika omogući i onim poslodavcima koji su na tzv. crnoj listi, ali tek nakon isteka razdoblja od godinu dana od dana utvrđenog neprijavljenog rada.
81 HRVATSKA UDRUGA TURIZMA PRIJEDLOG ZAKONA   O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 16. Polaganje ispita poznavanja hrvatskog jezika i latiničnog pisma - razina A1 – kod boravka najmanje godinu dana i kod postupka produljivanja DBR. Predlaže se u predloženom čl. 92.a st. 3 razmotriti izmjenu da troškove ispita ne snosi isključivo poslodavac već da se predvidi neki razmjeran princip (primjerice po uzoru na inicijativu Istarske županije – 1/3 poslodavac, 1/3 JLS, 1/3 RH). Nije prihvaćen Činjenica je da državljanin treće zemlje dolazi na rad u RH zbog potrebe domaćeg poslodavca te bi isti trebao i snositi troškove polaganja ispita poznavanja hrvatskog jezika.
82 HRVATSKA UDRUGA TURIZMA PRIJEDLOG ZAKONA   O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 15. Predlaže se zadržati izdavanje dozvola za boravak i rad... u roku od 15 dana... Obrazloženje: S obzirom na aktualno uređenje roka izdavanja dozvola za boravak i rad „… dužno odlučiti u roku od 15 dana od dana podnošenja urednog zahtjeva.” u odnosu na prijedlog novog stavka: „… dužno odlučiti što je prije moguće, a najkasnije u roku od 90 dana od dana podnošenja urednog zahtjeva, a koje razdoblje obuhvaća i provođenje testa tržišta rada…” izražavamo ozbiljnu zabrinutost te smatramo da je ovakav prijedlog neprihvatljiv, osobito za poslodavce u sektorima koji ovise o sezonskom radu, poput turizma, ugostiteljstva i poljoprivrede. Produljenje maksimalnog roka odlučivanja na šest puta duži rok (s 15 na 90 dana) predstavlja dramatično povećanje administrativnog opterećenja i stvara ozbiljne poslovne rizike. Umjesto da se ubrza postupanje i digitalizacija procesa, predložena izmjena legalizira višemjesečno čekanje koje je za realni sektor – osobito onaj koji ovisi o kontinuitetu radne snage – neodrživo. Turizam, koji čini jedan od ključnih sektora hrvatskog gospodarstva, funkcionira sezonski i ovisan je o iznimno kratkim rokovima. Predloženi rok od 90 dana izravno ugrožava poslovanje i onemogućava pravovremeno zapošljavanje radnika te stoga apeliramo da se zadrži važeći rok od 15 dana. Alternativno predlažemo razmotriti iznimku za skraćivanje roka od 90 dana za izdavanje DBR za sezonske radnike za zanimanja iz turističkih djelatnosti (kuhari, konobari, sobarice i sl.) na rok od 30 dana s obrazloženjem da davanje mišljenja HZZ traje maksimalno 15 dana a dosadašnje iskustvo ide u prilog tome da su PP u pravilu i postupale u okviru propisanog roka od 15 dana uz dodatno pojašnjenje da usklađivanje s odredbama o rokovima iz Direktive ne znači dosljednu primjenu najduljeg roka (Direktiva kaže do 90 dana) budući da države članice mogu osigurati nacionalnim zakonodavstvom implementaciju i kraćih rokova. Naime, provođenje testa tržišta iz čl. 98. predstavlja prethodan uvjet urednog zahtjeva pa se ovaj rok nikako ne može uzeti kao razlog pripisivanju duljeg roka budući da je odredbom jasno propisano kako rok od 15 dana teče od uredno postavljenog zahtjeva. Nije prihvaćen Direktivom 2024/1233 propisan je rok od 90 dana za rješavanje zahtjeva za izdavanje dozvole za boravak i rad. Navedeno razdoblje obuhvaća i provođenje testa tržišta rada iz članka 98. Zakona. Važećim Zakonom o strancima propisan je rok od 15 dana za kojeg je u praksi utvrđeno da policijske uprave odnosno policijske postaje objektivno ne mogu izvršiti sve potrebne provjere u cilju izdavanja dozvola za boravak i rad samo onim poslodavcima koji uredno posluju u Republici Hrvatskoj, zapošljavaju domaće radnike te doprinose gospodarskom razvitku. Uzimajući u obzir pristupanje Republike Hrvatske schengenskom prostoru, u postupku odobrenja dozvola za boravak i rad potrebno je spriječiti zlouporabu navedenog postupka, prije svega državljana određenih država koje predstavljaju migracijski rizik, kao i krijumčara ili fiktivnih poslodavaca kojima za cilj nije obavljanje gospodarske djelatnosti u Republici Hrvatskoj nego je glavna svrha njihovog osnivanja ili djelovanja olakšavanje ulaska državljana trećih zemalja na teritorij Europske unije bez stvarne želje ili potrebe za radom u Republici Hrvatskoj. U tekstu Nacrta propisano je da će zahtjev riješiti što je prije moguće, a najkasnije u roku od 90 dana.
83 HRVATSKA UDRUGA TURIZMA PRIJEDLOG ZAKONA   O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 13. Predlaže se zadržavanje sadašnjeg koncepta po kojem se ne ograničava rad na područje pojedinih policijskih uprava, posebno za zanimanja za koja se provodi test tržišta rada. Obrazloženje: Veliki poslodavci posluju u više destinacija i rotacije su uobičajene pa se predloženom izmjenom ovog članka dodatno otežava poslovanje i povećava administrativno opterećenje. U slučaju postojanja važeće dozvole za boravak i rad, DTZ može raditi za istog poslodavca u svim poslovnim objektima u kojima poslodavac obavlja djelatnost na poslovima u skladu sa sklopljenim ugovorom o radu i u skladu sa do sada propisanim uvjetima, uz novi uvjet teritorijalnog ograničenja za deficitarna zanimanja (novi stavci 11. do 18) - na ovaj način onemogućeno je ustupanje (promjena mjesta rada) državljanina trećih zemalja između različitih objekata istog poslodavca, a koja nisu na području iste PP/PU (odnosno bez provođenja novog testa tržišta rada). Stoga, alternativno predlažemo iznimku od teritorijalnog ograničenja za deficitarna zanimanja u situaciji postojanja važeće dozvole za rad za zanimanja iz (istih) turističkih djelatnosti (kuhari, konobari, sobarice i sl.) bez dodatnog provođenja testa tržišta rada u slučaju ustupanja (promjene mjesta rada): između različitih objekata istog poslodavca a koji se teritorijalno nalaze na različitim područjima PP/PU te između povezanih pravnih osoba registriranih za obavljanje djelatnosti 55.10 i srodnih djelatnosti Na taj način bi se olakšalo konstantno administriranje poslodavca (iz turističke djelatnosti) da u situaciji postojanja važeće dozvole za boravak i rad ima mogućnost promjene mjesta rada iz jedne destinacije u drugu bez dodatnih administrativnih zahtjeva (provođenja testa tržišta rada). Nije prihvaćen Temeljem članka 101. Zakona o strancima Upravno vijeće Hrvatskog zavoda za zapošljavanje na temelju stanja na nacionalnom, regionalnom i lokalnom tržištu rada u pogledu broja i strukture nezaposlenih osoba te potreba pojedinih gospodarskih djelatnosti, donosi odluku o zanimanjima za koja poslodavac nije dužan zatražiti provedbu testa tržišta rada iz članka 98. stavka 1. istoga Zakona. Odlukom je određeno da su neka zanimanja deficitarna na području cijele Republike Hrvatske (npr. u djelatnosti graditeljstva: zidar, tesar, armirač, fasader itd.; u djelatnosti prijevoza: vozač teretnog vozila, vozač teretnog vozila s prikolicom), određena zanimanja su deficitarna na području samo nekih županija (npr. zanimanje konobara i kuhara na području Istarske, Primorsko – goranske, Zadarske, Ličko – senjske, Šibensko – kninske, Splitsko – dalmatinske, Dubrovačko – neretvanske, Zagrebačke, Međimurske, Krapinsko – zagorske i Varaždinske županije i Grada Zagreba), dok su određena zanimanja deficitarna na području određenih županija u samo određenom vremenskom razdoblju (npr. prodavač - samo za period rada od 01.05.-30.09. na području Istarske i Dubrovačko – neretvanske županije). U primjeni važećeg modela izdavanja dozvola za boravak i rad uočeni su određeni izazovi u smislu da poslodavci ishoduju dozvole za boravak i rad na području određene policijske uprave odnosno policijske postaje gdje je određeno zanimanje deficitarno, a šalju državljanina treće zemlje na rad na područje policijskih uprava odnosno policijskih postaja gdje to zanimanje nije deficitarno, već je potrebno provesti test tržišta rada. Na navedeni način zaobilazi se institut testa tržišta rada i narušava tržište rada. Navedeno se odnosi i na poslodavce koji posluju na više destinacija, jer se radi o nelojalnoj konkurenciji ako takav poslodavac na jednoj destinaciji ishoduje više desetaka dozvola za boravak i rad za deficitarna zanimanja i zatim želi radnike premjestiti u dugu destinaciju gdje ta zanimanja nisu deficitarna, nego je potrebno provesti test tržišta rada. Ističemo da nije točno da je propisano ograničenje obavljanja djelatnosti stranih radnika samo na područja policijskih uprava koje su izdale dozvole, budući da strani radnici imaju mogućnost rada na području svih policijskih uprava gdje je zanimanje za koje je izdana dozvola za boravak i rad također deficitarno. U slučaju da je dozvola za boravak i rad izdana za zanimanje konobar u PU zagrebačkoj gdje je to zanimanje deficitarno, taj državljanin treće zemlje pod uvjetima iz ovoga Nacrta za istog poslodavca može raditi i u ostalim policijskim upravama odnosno policijskim postajama gdje je to zanimanje također deficitarno (Istarska, Primorsko – goranska, Zadarska, Ličko – senjska, Šibensko – kninska, Splitsko – dalmatinska, Dubrovačko – neretvanska, Međimurska, Krapinsko – zagorska i Varaždinska županija), međutim ne smije raditi na području npr. PU vukovarsko –srijemske bez provedenog testa tržišta rada. Izmjenom članka 98. bit će moguće napraviti test tržišta rada za više županija koje su od interesa poslodavcu, no svaki područni ured ili služba HZZ-a odlučivat će i dati obavijest o testu tržišta rada za područje koje je u njihovoj nadležnosti, ovisno o stanju na lokalnom tržištu rada.
84 HRVATSKA UDRUGA TURIZMA N A C R T PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA Uvodno želimo istaknuti prijedlog koji nije obuhvaćen predmetnim Nacrtom izmjena i dopuna, ali je bitan iz perspektive poslodavaca u turizmu kako bi procesi reguliranja boravka stranih radnika bili regulirani sukladno realnim uvjetima poslovanja i stanju na tržištu rada. Prekršaji iz radnih odnosa - članak 93. stavak 1. točka 4. i članak 99. stavak 1 točka 6. - predlažemo brisanje u dijelu koji se odnosi na prekršajnopravne sankcije. Obrazloženje: Prema navedenim odredbama policijska uprava može odbiti izdavanje DBR ako je pravnoj osobi (poslodavcu) pravomoćno izrečena prekršajnopravna sankcija za najteže prekršaje protiv radnih odnosa, odnosno pravomoćno izrečena prekršajnopravna sankcija protiv socijalnog osiguranja ili zaštite na radu. Također, Hrvatski zavod za zapošljavanje neće dati pozitivno mišljenje za izdavanje DBR ako je poslodavcu pravomoćno izrečena prekršajnopravna sankcija za najteže prekršaje protiv radnih odnosa, odnosno pravomoćno izrečena prekršajnopravna sankcija protiv socijalnog osiguranja ili zaštite na radu. S obzirom na veliki broj zakonom propisanih teških prekršaja iz radnih odnosa i zaštite na radu, koji mogu biti i na razini administrativnih pogrešaka te je isto izrazito teško kontrolirati u svim situacijama poglavito kod poslodavaca s velikim brojem organizacijskih jedinica i radnika, smatramo da su posljedice u ograničavanju zapošljavanja potrebnih radnika u nesrazmjeru s navedenim prekršajima te iste predlažemo brisati. Nije prihvaćen Nedvojbeno je da je sud utvrdio prekršajno pravnu odgovornost poslodavca i to je činjenica koja je relevantna kod utvrđivanja urednog poslovanja poslodavca. Važećim Zakonom stupanje na snagu predmetne odredbe bilo je prolongirano do 01.01.2026. godine.
85 UDRUGA PODUZETNIKA U HOTELIJERSTVU HRVATSKE PRIJEDLOG ZAKONA   O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 23. Predlažemo brisati predviđene dopune čl. 99. st. 11. odnosno tekst „godinu dana od dana kada je zapisnikom nadležnog inspektora utvrđeno postojanje neprijavljenoga rada" Ukoliko ne bi bilo prihvatljivo brisati navedene odredbe onda je svakako nužno predvidjeti pravomoćnu sudsku odluku za neprijavljeni rad kao valjanu osnovu odbijanja izdavanja dozvole za boravak i rad, a ne zapisnik nadležnog inspektora. Naime, zapisnikom se samo konstatira zatečeno stanje bez utvrđivanja svih činjenica i dolazi do presumpcije krivnje. Obrazloženje: Turistička djelatnost po svojoj prirodi ima izrazito sezonski karakter te je obilježena naglim i kratkotrajnim povećanjem opsega posla, zbog čega poslodavci u vrlo kratkom roku moraju osigurati dovoljan broj radnika kako bi uopće mogli obavljati djelatnost. U takvim uvjetima zapošljavanje se često odvija ubrzanim tempom, što povećava mogućnost nenamjernih administrativnih pogrešaka ili tehničkih omaški, koje nemaju obilježja sustavnog ili namjernog neprijavljivanja rada. Predmetna odredba – kojom se poslodavac automatski uvrštava na popis poslodavaca kod kojih je utvrđeno postojanje neprijavljenoga rada na rok od godinu dana, na temelju zapisnika nadležnog inspektora, bez ikakve sudske provjere – za turistički sektor predstavlja neproporcionalno strogu sankciju iz sljedećih razloga: 1. Ne uzima u obzir sezonalnost i potrebu za promptnim zapošljavanjem, gdje i manja administrativna pogreška može dovesti do teške posljedice, iako nije posljedica namjere ili svjesnog kršenja propisa. 2. Nema mehanizam diferencijacije između teže povrede i obične omaške, što poslodavce u turizmu izlaže previsokim rizicima. 3. Automatska i dugotrajna posljedica (1 godina) primjenjuje se čak i prije mogućnosti sudskog preispitivanja zakonitosti nalaza inspektora, što je u suprotnosti s načelima pravne sigurnosti i razmjernosti. 4. Takvo rješenje može otežati ili onemogućiti daljnje zapošljavanje, osobito stranih radnika, koje je u turističkom sektoru nužno radi nedostatka domaće radne snage. 5. Poslodavac može biti teško pogođen iako nije počinio namjerno i svjesno nezakonito zapošljavanje, što stvara dodatne poteškoće u obavljanju njegove osnovne djelatnosti u razdoblju kada mu radna snaga najviše treba. Nije prihvaćen Vezano uz tzv. „crnu listu“ valja naglasiti da se na istu upisuju poslodavci kod kojih je utvrđen neprijavljeni rad sukladno Zakonu o suzbijanju neprijavljenog rada. Smatramo da nije prihvatljivo omogućiti poslodavcima koji na najteži mogući način krše propise u području zapošljavanja i rada, ne uplaćuju javna davanja u državni proračun i predstavljaju nelojalnu konkurenciju drugim gospodarskim subjektima, izdavanje dozvola za boravak i rad odnosno pozitivnog mišljenja. Osim toga, napominjemo da je protiv rješenja nadležnog inspekcijskog tijela zajamčena sudska kontrola pokretanjem upravnog spora sukladno odredbi članka 7. stavka 9. Zakona o suzbijanju neprijavljenog rada. Međutim, kako ne bi doveli u pitanje realnu potrebu poslodavaca za zapošljavanje stranih radnika i tako ugrozili njegovo poslovanje, predloženo je da se zapošljavanje stranih radnika omogući i onim poslodavcima koji su na tzv. crnoj listi, ali tek nakon isteka razdoblja od godinu dana od dana utvrđenog neprijavljenog rada.
86 UDRUGA PODUZETNIKA U HOTELIJERSTVU HRVATSKE N A C R T PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA Uvodno želimo istaknuti prijedlog koji nije obuhvaćen predmetnim Nacrtom izmjena i dopuna, ali je bitan iz perspektive poslodavaca u turizmu kako bi procesi reguliranja boravka stranih radnika bili regulirani sukladno realnim uvjetima poslovanja i stanju na tržištu rada. Prekršaji iz radnih odnosa - članak 93. stavak 1. točka 4. i članak 99. stavak 1 točka 6. - predlažemo brisanje u dijelu koji se odnosi na prekršajnopravne sankcije. Obrazloženje: Prema navedenim odredbama policijska uprava može odbiti izdavanje DBR ako je pravnoj osobi (poslodavcu) pravomoćno izrečena prekršajnopravna sankcija za najteže prekršaje protiv radnih odnosa, odnosno pravomoćno izrečena prekršajnopravna sankcija protiv socijalnog osiguranja ili zaštite na radu. Također, Hrvatski zavod za zapošljavanje neće dati pozitivno mišljenje za izdavanje DBR ako je poslodavcu pravomoćno izrečena prekršajnopravna sankcija za najteže prekršaje protiv radnih odnosa, odnosno pravomoćno izrečena prekršajnopravna sankcija protiv socijalnog osiguranja ili zaštite na radu. S obzirom na veliki broj zakonom propisanih teških prekršaja iz radnih odnosa i zaštite na radu, koji mogu biti i na razini administrativnih pogrešaka te je isto izrazito teško kontrolirati u svim situacijama poglavito kod poslodavaca s velikim brojem organizacijskih jedinica i radnika, smatramo da su posljedice u ograničavanju zapošljavanja potrebnih radnika u nesrazmjeru s navedenim prekršajima te iste predlažemo brisati. Nije prihvaćen Nedvojbeno je da je sud utvrdio prekršajno pravnu odgovornost poslodavca i to je činjenica koja je relevantna kod utvrđivanja urednog poslovanja poslodavca. Važećim Zakonom stupanje na snagu predmetne odredbe bilo je prolongirano do 01.01.2026. godine.
87 UDRUGA PODUZETNIKA U HOTELIJERSTVU HRVATSKE PRIJEDLOG ZAKONA   O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 32. Izvršena je dopuna članka 105. stavka 2. točke 4. Zakona prema kojoj se zahtjev za odobrenje dozvole za boravak i rad za sezonski rad može odbiti samo ako je poslodavac na popisu poslodavaca kod kojeg je utvrđeno postojanje neprijavljenoga rada sukladno posebnom propisu godinu dana od dana kada je zapisnikom nadležnog inspektora utvrđeno postojanje neprijavljenoga rada Predlažemo brisati predviđenu dopunu čl. 105. st.2. t.4 odnosno tekst „godinu dana od dana kada je zapisnikom nadležnog inspektora utvrđeno postojanje neprijavljenoga rada" Ukoliko ne bi bilo prihvatljivo brisati navedene odredbe onda je svakako nužno predvidjeti pravomoćnu sudsku odluku za neprijavljeni rad kao valjanu osnovu odbijanja izdavanja dozvole za boravak i rad, a ne zapisnik nadležnog inspektora. Naime, zapisnikom se samo konstatira zatečeno stanje bez utvrđivanja svih činjenica i dolazi do presumpcije krivnje. Obrazloženje: Turistička djelatnost po svojoj prirodi ima izrazito sezonski karakter te je obilježena naglim i kratkotrajnim povećanjem opsega posla, zbog čega poslodavci u vrlo kratkom roku moraju osigurati dovoljan broj radnika kako bi uopće mogli obavljati djelatnost. U takvim uvjetima zapošljavanje se često odvija ubrzanim tempom, što povećava mogućnost nenamjernih administrativnih pogrešaka ili tehničkih omaški, koje nemaju obilježja sustavnog ili namjernog neprijavljivanja rada. Predmetna odredba – kojom se poslodavac automatski uvrštava na popis poslodavaca kod kojih je utvrđeno postojanje neprijavljenoga rada na rok od godinu dana, na temelju zapisnika nadležnog inspektora, bez ikakve sudske provjere – za turistički sektor predstavlja neproporcionalno strogu sankciju iz sljedećih razloga: 1. Ne uzima u obzir sezonalnost i potrebu za promptnim zapošljavanjem, gdje i manja administrativna pogreška može dovesti do teške posljedice, iako nije posljedica namjere ili svjesnog kršenja propisa. 2. Nema mehanizam diferencijacije između teže povrede i obične omaške, što poslodavce u turizmu izlaže previsokim rizicima. 3. Automatska i dugotrajna posljedica (1 godina) primjenjuje se čak i prije mogućnosti sudskog preispitivanja zakonitosti nalaza inspektora, što je u suprotnosti s načelima pravne sigurnosti i razmjernosti. 4. Takvo rješenje može otežati ili onemogućiti daljnje zapošljavanje, osobito stranih radnika, koje je u turističkom sektoru nužno radi nedostatka domaće radne snage. 5. Poslodavac može biti teško pogođen iako nije počinio namjerno i svjesno nezakonito zapošljavanje, što stvara dodatne poteškoće u obavljanju njegove osnovne djelatnosti u razdoblju kada mu radna snaga najviše treba. Nije prihvaćen ODBIJEN Vezano uz tzv. „crnu listu“ valja naglasiti da se na istu upisuju poslodavci kod kojih je utvrđen neprijavljeni rad sukladno Zakonu o suzbijanju neprijavljenog rada. Smatramo da nije prihvatljivo omogućiti poslodavcima koji na najteži mogući način krše propise u području zapošljavanja i rada, ne uplaćuju javna davanja u državni proračun i predstavljaju nelojalnu konkurenciju drugim gospodarskim subjektima, izdavanje dozvola za sezonski rad. Osim toga, napominjemo da je protiv rješenja nadležnog inspekcijskog tijela zajamčena sudska kontrola pokretanjem upravnog spora sukladno odredbi članka 7. stavka 9. Zakona o suzbijanju neprijavljenog rada.
88 UDRUGA PODUZETNIKA U HOTELIJERSTVU HRVATSKE PRIJEDLOG ZAKONA   O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 23. Povećanje kvota domaćih radnika i uračunavanje pozitivnih mišljenja HZZ-a u kvotu stranih radnika - Predlaže se brisati dio koji se odnosi na izdana pozitivna mišljenja. Obrazloženje: Dodaje se novi stavak 15. kojim se propisuje da se prilikom utvrđivanje kvote kod svakog novog zahtjeva za izdavanje DBR uračunavaju pozitivna mišljenja HZZ-a. Predlažemo brisati dio koji se odnosi na izdana pozitivna mišljenja jer pozitivno mišljenje HZZ-a ne znači da je radnik i započeo s radom. U ovoj fazi se radni odnos ne realizira prvenstveno zbog razloga na strani radnika, a ne poslodavca. Nije prihvaćen Propisivanjem minimalnog udjela zaposlenih domaćih radnika štiti se domaće tržište radne snage i rast plaća te je zahtjev prema poslodavcima povećati prilike za zapošljavanje domaćih radnika, neovisno iz kojeg sektora dolazi poslodavac. Nadalje, u praksi je uočeno da neki poslodavci podnose nove zahtjeve za izdavanje dozvole za boravak i rad prije realizacije prethodno danih pozitivnih mišljenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, čime izlaze iz okvira udjela. Po realizaciji prethodno danih mišljenja tj. zapošljavanjem stranih radnika na temelju prethodno podnesenih zahtjeva, uvjet udjela je često narušen i poslodavac više ne ispunjava predmetni uvjet. Stoga je potrebno kod svakog novog zahtjeva za izdavanje dozvole za boravak i rad uračunavati i pozitivna mišljenja odnosno onemogućiti podnošenje novih zahtjeva za dozvolu za boravak i rad prije nego što su realizirana zapošljavanja temeljem prethodno izdanih pozitivnih mišljenja.
89 SEVIE YERMAK PRIJEDLOG ZAKONA   O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 40. Poštovani, predloženo brisanje točke 5. članka 151. Zakona o strancima dovelo bi do pogoršanja pravnog položaja osoba pod privremenom zaštitom koje su se oslanjale na važeće zakonodavstvo. Riječ je o odredbi koja je nedavno usvojena u Hrvatskom saboru, zbog čega njezino brzo ukidanje narušava načela pravne sigurnosti i legitimnih očekivanja. Posebno je važno istaknuti načelo zabrane retroaktivnosti nepovoljnog zakona, prema kojem se novi propisi ne smiju primjenjivati na štetu osoba u odnosu na razdoblje u kojem su postupale u skladu s ranije važećim pravilima. Brisanjem ove odredbe takav bi se učinak ostvario upravo prema osobama koje su već dulje vrijeme zakonito boravile u Republici Hrvatskoj. Zadržavanje točke 5. članka 151. nije u suprotnosti s Direktivom 2001/55/EZ, budući da države članice imaju diskrecijsko pravo urediti status osoba pod privremenom zaštitom. Stoga smatram da navedenu odredbu ne bi trebalo brisati iz Zakona o strancima. Nije prihvaćen Direktiva 109/2003/EZ od 25. studenog 2003. o statusu državljana trećih država s dugotrajnim boravkom člankom 3. stavkom 2. točkom (b) propisuje da se ne primjenjuje na državljane trećih zemalja koji borave na temelju privremene zaštite ili su zatražili dozvolu da borave na temelju iste i čekaju odluku o tom zahtjevu, što znači da osoba koja ima privremenu zaštitu ne može podnijeti zahtjev za dugotrajni boravak. Na sastanku Solidarnosti o Ukrajini (Solidarity Platform Ukraine) koji se je održao 27. ožujka 2025. godine u Briselu u organizaciji Europske komisije istaknuto je da je Pravna služba Vijeća EU razjasnila da se periodi boravka provedeni na privremenoj zaštiti ne mogu računati za potrebnih pet godina boravka za dugotrajni boravak, i u slučaju ako osoba naknadno regulira status boravka koji spada u okvir primjene Direktive. Slijedom navedenog mišljenja, ovim izmjenama i dopunama Zakona o strancima odredba kojom je propisano da se privremena zaštita računa u vrijeme potrebno za odobrenje dugotrajnog boravka mora se brisati. Vijeće EU donijelo je Preporuku Vijeća od 16. rujna 2025. o koordiniranom pristupu postupnom izlasku iz statusa privremene zaštite raseljenih osoba iz Ukrajine (C/2025/5129). Vijeće preporučuje, između ostaloga mjere za održivu reintegraciju u Ukrajini, kao i mjere za promicanje prelaska na druge pravne statuse i prije prestanka privremene zaštite (reguliranje boravka sukladno nacionalnim pravnim statusima npr. zapošljavanje, samozapošljavanje, obiteljski ili drugi razlozi, pod uvjetom da te osobe ispunjavaju uvjete utvrđene u nacionalnom pravu). Ako nije moguć pristup nacionalnim pravnim statusima, osobe mogu regulirati drugi status utvrđen pravom Unije (Direktiva (EU) 2016/801 o uvjetima ulaska i boravka državljana trećih zemalja u svrhu istraživanja, studija, osposobljavanja, volonterstva, razmjena učenika ili obrazovnih projekata, i obavljanja poslova au pair, Direktiva (EU) 2021/1883 o uvjetima za ulazak i boravak državljana trećih zemalja u svrhu zapošljavanja visokokvalificiranih radnika i Direktiva (EU) 2024/1233 o jedinstvenom postupku obrade zahtjeva za izdavanje jedinstvene dozvole za boravak i rad državljanima trećih zemalja). Osobe ne mogu istodobno uživati privremenu zaštitu te imati odobrenje privremenog boravka odnosno dozvole za boravak i rad temeljem Zakona o strancima.
90 UDRUGA PODUZETNIKA U HOTELIJERSTVU HRVATSKE PRIJEDLOG ZAKONA   O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 19. Obveze obavještavanja o prestanku ugovora o radu nadležnu PP/PU – članak 95. – isključivo obveza poslodavca Prijedlog: potrebno je propisati iznimku od članka 95. stavka 1. te propisanu obvezu poslodavca uskladiti s predloženim izmjenama u članku 107. (novi stavak 6. i novi stavak 11.) a sve vezano uz prestanak ugovora o radu za sezonske poslove i ex lege prestanak dozvole za boravak i rad za sezonske poslove budući je novom izmjenom članka 107. propisano da će u svrhu utvrđivanja prestanka radnog odnosa iz stavka 6. (članka 107) podatke o radnopravnom odnosu dostavio HZMO a ne poslodavac. U takvim situacijama, nepotrebno se administrativno opterećuje poslodavac pozivom na usklađivanje s Direktivom dok se istovremeno od HZMO-a pribavlja dokaz o radnopravnom statusu za istu svrhu (utvrđivanje prestanka ugovora o radu za sezonske poslove). Nije prihvaćen Izvršeno je usklađivanje s Direktivom 2024/1233 kojom je propisano da se nadležna tijela dotične države članice obavješćuju o početku i, ako je primjenjivo, završetku svakog razdoblja nezaposlenosti, te je određeno da je o istome obvezan obavijestiti poslodavac (budući da je u slučaju prestanka radnog odnosa poslodavac taj koji je dužan odjaviti radnika s obveznih osiguranja). Člankom 95. stavkom 1. Zakona propisana je šira obveza obavještavanja nadležnih policijskih uprava odnosno policijskih postaja, budući da je obuhvaćeno i prestajanje postojanja drugih uvjeta na temelju kojih je izdana dozvola za boravak i rad.
91 UDRUGA PODUZETNIKA U HOTELIJERSTVU HRVATSKE PRIJEDLOG ZAKONA   O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 17. Odbijanje izdavanja DBR ako se poslodavac nalazi na tzv. crnoj listi Predlažemo promjenu čl . 93. t.8., odnosno brisati tekst „godinu dana od dana kada je zapisnikom nadležnog inspektora utvrđeno postojanje neprijavljenoga rada". Ukoliko ne bi bilo prihvatljivo brisati navedene odredbe onda je svakako nužno predvidjeti pravomoćnu sudsku odluku za neprijavljeni rad kao valjanu osnovu odbijanja izdavanja dozvole za boravak i rad, a ne zapisnik nadležnog inspektora. Naime, zapisnikom se samo konstatira zatečeno stanje bez utvrđivanja svih činjenica i dolazi do presumpcije krivnje. Obrazloženje: Turistička djelatnost po svojoj prirodi ima izrazito sezonski karakter te je obilježena naglim i kratkotrajnim povećanjem opsega posla, zbog čega poslodavci u vrlo kratkom roku moraju osigurati dovoljan broj radnika kako bi uopće mogli obavljati djelatnost. U takvim uvjetima zapošljavanje se često odvija ubrzanim tempom, što povećava mogućnost nenamjernih administrativnih pogrešaka ili tehničkih omaški, koje nemaju obilježja sustavnog ili namjernog neprijavljivanja rada. Predmetna odredba – kojom se poslodavac automatski uvrštava na popis poslodavaca kod kojih je utvrđeno postojanje neprijavljenoga rada na rok od godinu dana, na temelju zapisnika nadležnog inspektora, bez ikakve sudske provjere – za turistički sektor predstavlja neproporcionalno strogu sankciju iz sljedećih razloga: 1. Ne uzima u obzir sezonalnost i potrebu za promptnim zapošljavanjem, gdje i manja administrativna pogreška može dovesti do teške posljedice, iako nije posljedica namjere ili svjesnog kršenja propisa. 2. Nema mehanizam diferencijacije između teže povrede i obične omaške, što poslodavce u turizmu izlaže previsokim rizicima. 3. Automatska i dugotrajna posljedica (1 godina) primjenjuje se čak i prije mogućnosti sudskog preispitivanja zakonitosti nalaza inspektora, što je u suprotnosti s načelima pravne sigurnosti i razmjernosti. 4. Takvo rješenje može otežati ili onemogućiti daljnje zapošljavanje, osobito stranih radnika, koje je u turističkom sektoru nužno radi nedostatka domaće radne snage. 5. Poslodavac može biti teško pogođen iako nije počinio namjerno i svjesno nezakonito zapošljavanje, što stvara dodatne poteškoće u obavljanju njegove osnovne djelatnosti u razdoblju kada mu radna snaga najviše treba. Nije prihvaćen Vezano uz tzv. „crnu listu“ valja naglasiti da se na istu upisuju poslodavci kod kojih je utvrđen neprijavljeni rad sukladno Zakonu o suzbijanju neprijavljenog rada. Smatramo da nije prihvatljivo omogućiti poslodavcima koji na najteži mogući način krše propise u području zapošljavanja i rada, ne uplaćuju javna davanja u državni proračun i predstavljaju nelojalnu konkurenciju drugim gospodarskim subjektima, izdavanje dozvola za boravak i rad odnosno pozitivnog mišljenja. Osim toga, napominjemo da je protiv rješenja nadležnog inspekcijskog tijela zajamčena sudska kontrola pokretanjem upravnog spora sukladno odredbi članka 7. stavka 9. Zakona o suzbijanju neprijavljenog rada. Međutim, kako ne bi doveli u pitanje realnu potrebu poslodavca za zapošljavanje stranih radnika i tako ugrozili njegovo poslovanje, predloženo je da se zapošljavanje stranih radnika omogući i onim poslodavcima koji su na tzv. crnoj listi, ali tek nakon isteka razdoblja od godinu dana od dana utvrđenog neprijavljenog rada.
92 UDRUGA PODUZETNIKA U HOTELIJERSTVU HRVATSKE PRIJEDLOG ZAKONA   O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 16. Polaganje ispita poznavanja hrvatskog jezika i latiničnog pisma - razina A1 – kod boravka najmanje godinu dana i kod postupka produljivanja DBR. Predlaže se u predloženom čl. 92.a st. 3 razmotriti izmjenu da troškove ispita ne snosi isključivo poslodavac već da se predvidi neki razmjeran princip (primjerice po uzoru na inicijativu Istarske županije – 1/3 poslodavac, 1/3 JLS, 1/3 RH). Nije prihvaćen Činjenica je da državljanin treće zemlje dolazi na rad u RH zbog potrebe domaćeg poslodavca te bi isti trebao i snositi troškove polaganja ispita poznavanja hrvatskog jezika.
93 SANJA SMOLJANIĆ PRIJEDLOG ZAKONA   O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 40. Poštovani, za tražitelje stalnog boravka u Republici Hrvatskoj je integracija ključna. Budući da ukrajinski državljani izuzetno brzo nauče jezik i brzo se uklope u zajednicu, a većina njih radi i plaća porez te njihova djeca sudjeluju u obrazovnom sustavu, smatram da bi se barem za njih trebalo maksimalno olakšati dobivanje stalnog boravka. Velika većina Ukrajinaca kod nas su već dio zajednice i ovdje su počeli graditi svoj život od nule. Mnogi od njih se nemaju kamo vratiti te su silom prilika možda proveli neko vrijeme u drugim državama članicama te su i tamo naučili kako neke stvari funkcioniraju u Europskoj uniji, a kod nas ċe se svakako bolje uklopiti nego u nekim manje sličnim članicama te bi im se stoga vrijeme provedeno pod zaštitom EU trebalo računati u vrijeme potrebno za dobivanje stalnog boravka u Republici Hrvatskoj. Nije prihvaćen Direktiva 109/2003/EZ od 25. studenog 2003. o statusu državljana trećih država s dugotrajnim boravkom člankom 3. stavkom 2. točkom (b) propisuje da se ne primjenjuje na državljane trećih zemalja koji borave na temelju privremene zaštite ili su zatražili dozvolu da borave na temelju iste i čekaju odluku o tom zahtjevu, što znači da osoba koja ima privremenu zaštitu ne može podnijeti zahtjev za dugotrajni boravak. Na sastanku Solidarnosti o Ukrajini (Solidarity Platform Ukraine) koji se je održao 27. ožujka 2025. godine u Briselu u organizaciji Europske komisije istaknuto je da je Pravna služba Vijeća EU razjasnila da se periodi boravka provedeni na privremenoj zaštiti ne mogu računati za potrebnih pet godina boravka za dugotrajni boravak, i u slučaju ako osoba naknadno regulira status boravka koji spada u okvir primjene Direktive. Slijedom navedenog mišljenja, ovim izmjenama i dopunama Zakona o strancima odredba kojom je propisano da se privremena zaštita računa u vrijeme potrebno za odobrenje dugotrajnog boravka mora se brisati. Vijeće EU donijelo je Preporuku Vijeća od 16. rujna 2025. o koordiniranom pristupu postupnom izlasku iz statusa privremene zaštite raseljenih osoba iz Ukrajine (C/2025/5129). Vijeće preporučuje, između ostaloga mjere za održivu reintegraciju u Ukrajini, kao i mjere za promicanje prelaska na druge pravne statuse i prije prestanka privremene zaštite (reguliranje boravka sukladno nacionalnim pravnim statusima npr. zapošljavanje, samozapošljavanje, obiteljski ili drugi razlozi, pod uvjetom da te osobe ispunjavaju uvjete utvrđene u nacionalnom pravu). Ako nije moguć pristup nacionalnim pravnim statusima, osobe mogu regulirati drugi status utvrđen pravom Unije (Direktiva (EU) 2016/801 o uvjetima ulaska i boravka državljana trećih zemalja u svrhu istraživanja, studija, osposobljavanja, volonterstva, razmjena učenika ili obrazovnih projekata, i obavljanja poslova au pair, Direktiva (EU) 2021/1883 o uvjetima za ulazak i boravak državljana trećih zemalja u svrhu zapošljavanja visokokvalificiranih radnika i Direktiva (EU) 2024/1233 o jedinstvenom postupku obrade zahtjeva za izdavanje jedinstvene dozvole za boravak i rad državljanima trećih zemalja). Osobe ne mogu istodobno uživati privremenu zaštitu te imati odobrenje privremenog boravka odnosno dozvole za boravak i rad temeljem Zakona o strancima.
94 UDRUGA PODUZETNIKA U HOTELIJERSTVU HRVATSKE PRIJEDLOG ZAKONA   O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 15. Predlaže se zadržati izdavanje dozvola za boravak i rad... u roku od 15 dana... Obrazloženje: S obzirom na aktualno uređenje roka izdavanja dozvola za boravak i rad „… dužno odlučiti u roku od 15 dana od dana podnošenja urednog zahtjeva.” u odnosu na prijedlog novog stavka: „… dužno odlučiti što je prije moguće, a najkasnije u roku od 90 dana od dana podnošenja urednog zahtjeva, a koje razdoblje obuhvaća i provođenje testa tržišta rada…” izražavamo ozbiljnu zabrinutost te smatramo da je ovakav prijedlog neprihvatljiv, osobito za poslodavce u sektorima koji ovise o sezonskom radu, poput turizma, ugostiteljstva i poljoprivrede. Produljenje maksimalnog roka odlučivanja na šest puta duži rok (s 15 na 90 dana) predstavlja dramatično povećanje administrativnog opterećenja i stvara ozbiljne poslovne rizike. Umjesto da se ubrza postupanje i digitalizacija procesa, predložena izmjena legalizira višemjesečno čekanje koje je za realni sektor – osobito onaj koji ovisi o kontinuitetu radne snage – neodrživo. Turizam, koji čini jedan od ključnih sektora hrvatskog gospodarstva, funkcionira sezonski i ovisan je o iznimno kratkim rokovima. Predloženi rok od 90 dana izravno ugrožava poslovanje i onemogućava pravovremeno zapošljavanje radnika te stoga apeliramo da se zadrži važeći rok od 15 dana. Alternativno predlažemo razmotriti iznimku za skraćivanje roka od 90 dana za izdavanje DBR za sezonske radnike za zanimanja iz turističkih djelatnosti (kuhari, konobari, sobarice i sl.) na rok od 30 dana s obrazloženjem da davanje mišljenja HZZ traje maksimalno 15 dana a dosadašnje iskustvo ide u prilog tome da su PP u pravilu i postupale u okviru propisanog roka od 15 dana uz dodatno pojašnjenje da usklađivanje s odredbama o rokovima iz Direktive ne znači dosljednu primjenu najduljeg roka (Direktiva kaže do 90 dana) budući da države članice mogu osigurati nacionalnim zakonodavstvom implementaciju i kraćih rokova. Naime, provođenje testa tržišta iz čl. 98. predstavlja prethodan uvjet urednog zahtjeva pa se ovaj rok nikako ne može uzeti kao razlog pripisivanju duljeg roka budući da je odredbom jasno propisano kako rok od 15 dana teče od uredno postavljenog zahtjeva. Nije prihvaćen Direktivom 2024/1233 propisan je rok od 90 dana za rješavanje zahtjeva za izdavanje dozvole za boravak i rad. Navedeno razdoblje obuhvaća i provođenje testa tržišta rada iz članka 98. Zakona. Važećim Zakonom o strancima propisan je rok od 15 dana za kojeg je u praksi utvrđeno da policijske uprave odnosno policijske postaje objektivno ne mogu izvršiti sve potrebne provjere u cilju izdavanja dozvola za boravak i rad samo onim poslodavcima koji uredno posluju u Republici Hrvatskoj, zapošljavaju domaće radnike te doprinose gospodarskom razvitku. Uzimajući u obzir pristupanje Republike Hrvatske schengenskom prostoru, u postupku odobrenja dozvola za boravak i rad potrebno je spriječiti zlouporabu navedenog postupka, prije svega državljana određenih država koje predstavljaju migracijski rizik, kao i krijumčara ili fiktivnih poslodavaca kojima za cilj nije obavljanje gospodarske djelatnosti u Republici Hrvatskoj nego je glavna svrha njihovog osnivanja ili djelovanja olakšavanje ulaska državljana trećih zemalja na teritorij Europske unije bez stvarne želje ili potrebe za radom u Republici Hrvatskoj. U tekstu Nacrta propisano je da će zahtjev riješiti što je prije moguće, a najkasnije u roku od 90 dana.
95 UDRUGA PODUZETNIKA U HOTELIJERSTVU HRVATSKE PRIJEDLOG ZAKONA   O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 13. Predlaže se zadržavanje sadašnjeg koncepta po kojem se ne ograničava rad na područje pojedinih policijskih uprava, posebno za zanimanja za koja se provodi test tržišta rada. Obrazloženje: Veliki poslodavci posluju u više destinacija i rotacije su uobičajene pa se predloženom izmjenom ovog članka dodatno otežava poslovanje i povećava administrativno opterećenje. U slučaju postojanja važeće dozvole za boravak i rad, DTZ može raditi za istog poslodavca u svim poslovnim objektima u kojima poslodavac obavlja djelatnost na poslovima u skladu sa sklopljenim ugovorom o radu i u skladu sa do sada propisanim uvjetima, uz novi uvjet teritorijalnog ograničenja za deficitarna zanimanja (novi stavci 11. do 18) - na ovaj način onemogućeno je ustupanje (promjena mjesta rada) državljanina trećih zemalja između različitih objekata istog poslodavca, a koja nisu na području iste PP/PU (odnosno bez provođenja novog testa tržišta rada). Stoga, alternativno predlažemo iznimku od teritorijalnog ograničenja za deficitarna zanimanja u situaciji postojanja važeće dozvole za rad za zanimanja iz (istih) turističkih djelatnosti (kuhari, konobari, sobarice i sl.) bez dodatnog provođenja testa tržišta rada u slučaju ustupanja (promjene mjesta rada): između različitih objekata istog poslodavca a koji se teritorijalno nalaze na različitim područjima PP/PU te između povezanih pravnih osoba registriranih za obavljanje djelatnosti 55.10 i srodnih djelatnosti Na taj način bi se olakšalo konstantno administriranje poslodavca (iz turističke djelatnosti) da u situaciji postojanja važeće dozvole za boravak i rad ima mogućnost promjene mjesta rada iz jedne destinacije u drugu bez dodatnih administrativnih zahtjeva (provođenja testa tržišta rada). Nije prihvaćen ODBIJEN Temeljem članka 101. Zakona o strancima Upravno vijeće Hrvatskog zavoda za zapošljavanje na temelju stanja na nacionalnom, regionalnom i lokalnom tržištu rada u pogledu broja i strukture nezaposlenih osoba te potreba pojedinih gospodarskih djelatnosti, donosi odluku o zanimanjima za koja poslodavac nije dužan zatražiti provedbu testa tržišta rada iz članka 98. stavka 1. istoga Zakona. Odlukom je određeno da su neka zanimanja deficitarna na području cijele Republike Hrvatske (npr. u djelatnosti graditeljstva: zidar, tesar, armirač, fasader itd.; u djelatnosti prijevoza: vozač teretnog vozila, vozač teretnog vozila s prikolicom), određena zanimanja su deficitarna na području samo nekih županija (npr. zanimanje konobara i kuhara na području Istarske, Primorsko – goranske, Zadarske, Ličko – senjske, Šibensko – kninske, Splitsko – dalmatinske, Dubrovačko – neretvanske, Zagrebačke, Međimurske, Krapinsko – zagorske i Varaždinske županije i Grada Zagreba), dok su određena zanimanja deficitarna na području određenih županija u samo određenom vremenskom razdoblju (npr. prodavač - samo za period rada od 01.05.-30.09. na području Istarske i Dubrovačko – neretvanske županije). U primjeni važećeg modela izdavanja dozvola za boravak i rad uočeni su određeni izazovi u smislu da poslodavci ishoduju dozvole za boravak i rad na području određene policijske uprave odnosno policijske postaje gdje je određeno zanimanje deficitarno, a šalju državljanina treće zemlje na rad na područje policijskih uprava odnosno policijskih postaja gdje to zanimanje nije deficitarno, već je potrebno provesti test tržišta rada. Na navedeni način zaobilazi se institut testa tržišta rada i narušava tržište rada. Navedeno se odnosi i na poslodavce koji posluju na više destinacija, jer se radi o nelojalnoj konkurenciji ako takav poslodavac na jednoj destinaciji ishoduje više desetaka dozvola za boravak i rad za deficitarna zanimanja i zatim želi radnike premjestiti u dugu destinaciju gdje ta zanimanja nisu deficitarna, nego je potrebno provesti test tržišta rada. Ističemo da nije točno da je propisano ograničenje obavljanja djelatnosti stranih radnika samo na područja policijskih uprava koje su izdale dozvole, budući da strani radnici imaju mogućnost rada na području svih policijskih uprava gdje je zanimanje za koje je izdana dozvola za boravak i rad također deficitarno. U slučaju da je dozvola za boravak i rad izdana za zanimanje konobar u PU zagrebačkoj gdje je to zanimanje deficitarno, taj državljanin treće zemlje pod uvjetima iz ovoga Nacrta za istog poslodavca može raditi i u ostalim policijskim upravama odnosno policijskim postajama gdje je to zanimanje također deficitarno (Istarska, Primorsko – goranska, Zadarska, Ličko – senjska, Šibensko – kninska, Splitsko – dalmatinska, Dubrovačko – neretvanska, Međimurska, Krapinsko – zagorska i Varaždinska županija), međutim ne smije raditi na području npr. PU vukovarsko –srijemske bez provedenog testa tržišta rada. Izmjenom članka 98. bit će moguće napraviti test tržišta rada za više županija koje su od interesa poslodavcu, no svaki područni ured ili služba HZZ-a odlučivat će i dati obavijest o testu tržišta rada za područje koje je u njihovoj nadležnosti, ovisno o stanju na lokalnom tržištu rada.
96 DOMINIK KRANJČEC PRIJEDLOG ZAKONA   O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 40. Očuvanje članka 151. stavka 5. je razumno i pravno utemeljeno rješenje koje osigurava predvidljivost i pravnu sigurnost za osobe pod privremenom zaštitom. Brisanjem ove odredbe stvorila bi se pravna praznina: osobe koje su godinama zakonito boravile, radile i doprinosile hrvatskom društvu ostale bi bez perspektive stabilnog statusa. Stoga predlažem zadržati odredbu koja uračunava vrijeme privremene zaštite u rok za dugotrajni boravak. Izmijenjeni posljednji stavak članka 40. ovog nacrta prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o strancima bi glasio: "Dosadašnji stavak 5. postaje stavak 6." Nije prihvaćen Direktiva 109/2003/EZ od 25. studenog 2003. o statusu državljana trećih država s dugotrajnim boravkom člankom 3. stavkom 2. točkom (b) propisuje da se ne primjenjuje na državljane trećih zemalja koji borave na temelju privremene zaštite ili su zatražili dozvolu da borave na temelju iste i čekaju odluku o tom zahtjevu, što znači da osoba koja ima privremenu zaštitu ne može podnijeti zahtjev za dugotrajni boravak. Na sastanku Solidarnosti o Ukrajini (Solidarity Platform Ukraine) koji se je održao 27. ožujka 2025. godine u Briselu u organizaciji Europske komisije istaknuto je da je Pravna služba Vijeća EU razjasnila da se periodi boravka provedeni na privremenoj zaštiti ne mogu računati za potrebnih pet godina boravka za dugotrajni boravak, i u slučaju ako osoba naknadno regulira status boravka koji spada u okvir primjene Direktive. Slijedom navedenog mišljenja, ovim izmjenama i dopunama Zakona o strancima odredba kojom je propisano da se privremena zaštita računa u vrijeme potrebno za odobrenje dugotrajnog boravka mora se brisati. Vijeće EU donijelo je Preporuku Vijeća od 16. rujna 2025. o koordiniranom pristupu postupnom izlasku iz statusa privremene zaštite raseljenih osoba iz Ukrajine (C/2025/5129). Vijeće preporučuje, između ostaloga mjere za održivu reintegraciju u Ukrajini, kao i mjere za promicanje prelaska na druge pravne statuse i prije prestanka privremene zaštite (reguliranje boravka sukladno nacionalnim pravnim statusima npr. zapošljavanje, samozapošljavanje, obiteljski ili drugi razlozi, pod uvjetom da te osobe ispunjavaju uvjete utvrđene u nacionalnom pravu). Ako nije moguć pristup nacionalnim pravnim statusima, osobe mogu regulirati drugi status utvrđen pravom Unije (Direktiva (EU) 2016/801 o uvjetima ulaska i boravka državljana trećih zemalja u svrhu istraživanja, studija, osposobljavanja, volonterstva, razmjena učenika ili obrazovnih projekata, i obavljanja poslova au pair, Direktiva (EU) 2021/1883 o uvjetima za ulazak i boravak državljana trećih zemalja u svrhu zapošljavanja visokokvalificiranih radnika i Direktiva (EU) 2024/1233 o jedinstvenom postupku obrade zahtjeva za izdavanje jedinstvene dozvole za boravak i rad državljanima trećih zemalja). Osobe ne mogu istodobno uživati privremenu zaštitu te imati odobrenje privremenog boravka odnosno dozvole za boravak i rad temeljem Zakona o strancima.
97 DOMINIK KRANJČEC PRIJEDLOG ZAKONA   O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 40. Predlažem brisanje dijela nacrta prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o strancima kojim se briše čl. 151. st. 5. Zakona o strancima te zadržavanje postojeće odredbe kojom se vrijeme privremene zaštite uračunava u rok za dugotrajni boravak, uz uvjete iz čl. 150. Brisanje uračunavanja vremena provedenog pod statusom koji je propisno priznat i produžen EU odlukama, stvorilo bi pravnu nesigurnost i narušilo bi svrhu privremene zaštite: stabilizirati položaj raseljenih i rasteretiti nacionalne sustave azila, uz stvaranje predvidljivih prijelaznih puteva prema trajnijim statusima kada se integracija već odvija. Od veljače 2025. Zakon o strancima izričito priznaje uračunavanje vremena privremene zaštite u staž za dugotrajni boravak. Te izmjene su naglasile težnju za predvidljivošću i sustavnošću režima boravka. Nagla izmjena tog uređenja bez prijelaznih jamstava narušava legitimna očekivanja osoba koje su, oslanjajući se na Zakon, ulagale u integraciju (rad, doprinos lokalnoj zajednici, učenje jezika, obrazovanje djece). Osobe pod privremenom zaštitom žive, doprinose lokalnoj zajednici, rade i odgajaju djecu u RH. Negirati vrijednost tih godina provedenih pod privremenom zaštitom potkopava integraciju i pravednost. EU i analitičari već upozoravaju da je potrebno predvidljivo i zajedničko rješenje za prijelaz iz privremene zaštite u stabilnije statuse. Očuvanje članka 151. stavka 5. je razumno i pravno utemeljeno rješenje koje osigurava predvidljivost i pravnu sigurnost za osobe pod privremenom zaštitom. Brisanjem ove odredbe stvorila bi se pravna praznina: osobe koje su godinama zakonito boravile, radile i doprinosile hrvatskom društvu ostale bi bez perspektive stabilnog statusa. Zato predlažem zadržati odredbu koja uračunava vrijeme privremene zaštite u vrijeme potrebno za dugotrajni boravak. Nije prihvaćen Direktiva 109/2003/EZ od 25. studenog 2003. o statusu državljana trećih država s dugotrajnim boravkom člankom 3. stavkom 2. točkom (b) propisuje da se ne primjenjuje na državljane trećih zemalja koji borave na temelju privremene zaštite ili su zatražili dozvolu da borave na temelju iste i čekaju odluku o tom zahtjevu, što znači da osoba koja ima privremenu zaštitu ne može podnijeti zahtjev za dugotrajni boravak. Na sastanku Solidarnosti o Ukrajini (Solidarity Platform Ukraine) koji se je održao 27. ožujka 2025. godine u Briselu u organizaciji Europske komisije istaknuto je da je Pravna služba Vijeća EU razjasnila da se periodi boravka provedeni na privremenoj zaštiti ne mogu računati za potrebnih pet godina boravka za dugotrajni boravak, i u slučaju ako osoba naknadno regulira status boravka koji spada u okvir primjene Direktive. Slijedom navedenog mišljenja, ovim izmjenama i dopunama Zakona o strancima odredba kojom je propisano da se privremena zaštita računa u vrijeme potrebno za odobrenje dugotrajnog boravka mora se brisati. Vijeće EU donijelo je Preporuku Vijeća od 16. rujna 2025. o koordiniranom pristupu postupnom izlasku iz statusa privremene zaštite raseljenih osoba iz Ukrajine (C/2025/5129). Vijeće preporučuje, između ostaloga mjere za održivu reintegraciju u Ukrajini, kao i mjere za promicanje prelaska na druge pravne statuse i prije prestanka privremene zaštite (reguliranje boravka sukladno nacionalnim pravnim statusima npr. zapošljavanje, samozapošljavanje, obiteljski ili drugi razlozi, pod uvjetom da te osobe ispunjavaju uvjete utvrđene u nacionalnom pravu). Ako nije moguć pristup nacionalnim pravnim statusima, osobe mogu regulirati drugi status utvrđen pravom Unije (Direktiva (EU) 2016/801 o uvjetima ulaska i boravka državljana trećih zemalja u svrhu istraživanja, studija, osposobljavanja, volonterstva, razmjena učenika ili obrazovnih projekata, i obavljanja poslova au pair, Direktiva (EU) 2021/1883 o uvjetima za ulazak i boravak državljana trećih zemalja u svrhu zapošljavanja visokokvalificiranih radnika i Direktiva (EU) 2024/1233 o jedinstvenom postupku obrade zahtjeva za izdavanje jedinstvene dozvole za boravak i rad državljanima trećih zemalja). Osobe ne mogu istodobno uživati privremenu zaštitu te imati odobrenje privremenog boravka odnosno dozvole za boravak i rad temeljem Zakona o strancima.
98 PETRA DEŽNIK PRIJEDLOG ZAKONA   O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 40. Budući da se građani Ukrajine uglavnom odlično integriraju kod nas, oni nikako ne bi trebali biti u istoj općoj kategoriji već bi se za njih trebala uvesti iznimka da im se maksimalno olakša dobivanje stalnog boravka. Brzo nauče jezik, kulturološki su nam najsličniji i brzo se uključuju u rad i obrazovanje. Ako su već bili u nekoj drugoj članici ovdje će se još bolje uklopiti jer su već navikli na EU, a daleko im se lakše integrirati kod nas nego u nekim drugim članicama. Kao što sam navela u drugom komentaru, ukrajinski državljani pod privremenom zaštitom su izuzetno dobro integrirani u naše društvo, naučili su jezik, plaćaju porez i njihova djeca sudjeluju u našem obrazovnom sustavu. Vrijeme provedeno u Republici Hrvatskoj pod privremenom zaštitom se apsolutno mora računati pod vrijeme potrebno za dobivanje trajnog boravka jer su za to vrijeme aktivno pokazali kako se integriraju u naše društvo i kako će biti dio našeg društva ako ostanu. Nije prihvaćen Direktiva 109/2003/EZ od 25. studenog 2003. o statusu državljana trećih država s dugotrajnim boravkom člankom 3. stavkom 2. točkom (b) propisuje da se ne primjenjuje na državljane trećih zemalja koji borave na temelju privremene zaštite ili su zatražili dozvolu da borave na temelju iste i čekaju odluku o tom zahtjevu, što znači da osoba koja ima privremenu zaštitu ne može podnijeti zahtjev za dugotrajni boravak. Na sastanku Solidarnosti o Ukrajini (Solidarity Platform Ukraine) koji se je održao 27. ožujka 2025. godine u Briselu u organizaciji Europske komisije istaknuto je da je Pravna služba Vijeća EU razjasnila da se periodi boravka provedeni na privremenoj zaštiti ne mogu računati za potrebnih pet godina boravka za dugotrajni boravak, i u slučaju ako osoba naknadno regulira status boravka koji spada u okvir primjene Direktive. Slijedom navedenog mišljenja, ovim izmjenama i dopunama Zakona o strancima odredba kojom je propisano da se privremena zaštita računa u vrijeme potrebno za odobrenje dugotrajnog boravka mora se brisati. Vijeće EU donijelo je Preporuku Vijeća od 16. rujna 2025. o koordiniranom pristupu postupnom izlasku iz statusa privremene zaštite raseljenih osoba iz Ukrajine (C/2025/5129). Vijeće preporučuje, između ostaloga mjere za održivu reintegraciju u Ukrajini, kao i mjere za promicanje prelaska na druge pravne statuse i prije prestanka privremene zaštite (reguliranje boravka sukladno nacionalnim pravnim statusima npr. zapošljavanje, samozapošljavanje, obiteljski ili drugi razlozi, pod uvjetom da te osobe ispunjavaju uvjete utvrđene u nacionalnom pravu). Ako nije moguć pristup nacionalnim pravnim statusima, osobe mogu regulirati drugi status utvrđen pravom Unije (Direktiva (EU) 2016/801 o uvjetima ulaska i boravka državljana trećih zemalja u svrhu istraživanja, studija, osposobljavanja, volonterstva, razmjena učenika ili obrazovnih projekata, i obavljanja poslova au pair, Direktiva (EU) 2021/1883 o uvjetima za ulazak i boravak državljana trećih zemalja u svrhu zapošljavanja visokokvalificiranih radnika i Direktiva (EU) 2024/1233 o jedinstvenom postupku obrade zahtjeva za izdavanje jedinstvene dozvole za boravak i rad državljanima trećih zemalja). Osobe ne mogu istodobno uživati privremenu zaštitu te imati odobrenje privremenog boravka odnosno dozvole za boravak i rad temeljem Zakona o strancima.
99 VESNA PAVIĆ N A C R T PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA Poštovani, obraćam vam se kao državljanka Republike Hrvatske kako bih izrazila svoju zabrinutost zbog prijedloga kojim se briše stavak 5. članka 151. važećeg Zakona o strancima (u prijedlogu zakona – članak 40.). Spomenuti stavak, koji je već ranije usvojen u Hrvatskom saboru, omogućuje uračunavanje razdoblja provedenog pod privremenom zaštitom u uvjet za stjecanje dugotrajnog boravka. Smatram da je riječ o odredbi koja ima važnu ulogu u osiguravanju pravne predvidljivosti za osobe pod zaštitom. S obzirom na to da osobe pod privremenom zaštitom zakonito borave u Republici Hrvatskoj, držim da bi bilo opravdano zadržati mogućnost da se njihovo vrijeme provedeno pod zaštitom i dalje priznaje kao dio roka potrebnog za dugotrajni boravak (dugotrajni boravak). Mnogi od njih aktivno sudjeluju u društvenom i gospodarskom životu Hrvatske te doprinose zajednici u kojoj žive. Uklanjanje navedene odredbe bez prijelaznog rješenja moglo bi kod velikog broja osoba pod privremenom zaštitom izazvati dodatnu neizvjesnost, osobito kod onih koji su ovdje već izgradili svakodnevicu i dugoročne planove. Stoga ljubazno molim da se ovaj prijedlog još jednom preispita te da se zadrže prava koja su tim osobama već prethodno osigurana. Nije prihvaćen Direktiva 109/2003/EZ od 25. studenog 2003. o statusu državljana trećih država s dugotrajnim boravkom člankom 3. stavkom 2. točkom (b) propisuje da se ne primjenjuje na državljane trećih zemalja koji borave na temelju privremene zaštite ili su zatražili dozvolu da borave na temelju iste i čekaju odluku o tom zahtjevu, što znači da osoba koja ima privremenu zaštitu ne može podnijeti zahtjev za dugotrajni boravak. Na sastanku Solidarnosti o Ukrajini (Solidarity Platform Ukraine) koji se je održao 27. ožujka 2025. godine u Briselu u organizaciji Europske komisije istaknuto je da je Pravna služba Vijeća EU razjasnila da se periodi boravka provedeni na privremenoj zaštiti ne mogu računati za potrebnih pet godina boravka za dugotrajni boravak, i u slučaju ako osoba naknadno regulira status boravka koji spada u okvir primjene Direktive. Slijedom navedenog mišljenja, ovim izmjenama i dopunama Zakona o strancima odredba kojom je propisano da se privremena zaštita računa u vrijeme potrebno za odobrenje dugotrajnog boravka mora se brisati. Vijeće EU donijelo je Preporuku Vijeća od 16. rujna 2025. o koordiniranom pristupu postupnom izlasku iz statusa privremene zaštite raseljenih osoba iz Ukrajine (C/2025/5129). Vijeće preporučuje, između ostaloga mjere za održivu reintegraciju u Ukrajini, kao i mjere za promicanje prelaska na druge pravne statuse i prije prestanka privremene zaštite (reguliranje boravka sukladno nacionalnim pravnim statusima npr. zapošljavanje, samozapošljavanje, obiteljski ili drugi razlozi, pod uvjetom da te osobe ispunjavaju uvjete utvrđene u nacionalnom pravu). Ako nije moguć pristup nacionalnim pravnim statusima, osobe mogu regulirati drugi status utvrđen pravom Unije (Direktiva (EU) 2016/801 o uvjetima ulaska i boravka državljana trećih zemalja u svrhu istraživanja, studija, osposobljavanja, volonterstva, razmjena učenika ili obrazovnih projekata, i obavljanja poslova au pair, Direktiva (EU) 2021/1883 o uvjetima za ulazak i boravak državljana trećih zemalja u svrhu zapošljavanja visokokvalificiranih radnika i Direktiva (EU) 2024/1233 o jedinstvenom postupku obrade zahtjeva za izdavanje jedinstvene dozvole za boravak i rad državljanima trećih zemalja). Osobe ne mogu istodobno uživati privremenu zaštitu te imati odobrenje privremenog boravka odnosno dozvole za boravak i rad temeljem Zakona o strancima.
100 OREHOVEC, VINTER, KIŠ, ŠIMUNOVIĆ, ODVJETNIČKO DRUŠTVO D.O.O. PRIJEDLOG ZAKONA   O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 31. U članku 104. iza stavka 11. dodaju se novi stavci 12. – 19. koji glase: „(12) Državljaninu treće zemlje može se izdati dozvola za boravak i rad za sezonski rad s rokom važenja do tri godine za istog poslodavca i istog korisnika u zanimanju unutar propisanih djelatnosti za koje se izdaje dozvola za boravak i rad za sezonski rad odnosno u sličnom i srodnom zanimanju, a državljanin treće zemlje unutar važenja dozvole za boravak i rad može raditi do 90 dana u kalendarskoj godini ili do devet mjeseci godišnje. (13) U ugovoru o radu koji se prilaže uz zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad iz stavka 12. ovoga članka navest će se razdoblja u kojima će državljanin treće zemlje raditi do 90 dana u kalendarskoj godini ili do devet mjeseci godišnje. (14) U potvrdi iz članka 91. stavka 3. podstavka 1. i stavka 4. ovoga Zakona navest će se da se dozvola za boravak i rad iz stavka 12. ovoga članka izdaje na rok do tri godine, te će se navesti razdoblja tijekom kojih je državljaninu treće zemlje dopušten rad do 90 dana ili do devet mjeseci godišnje. (15) Državljanin treće zemlje kojem je izdana dozvola za boravak i rad na rok do tri godine sukladno stavku 12. ovoga članka može raditi u državama članicama Europskog gospodarskog prostora tijekom razdoblja rada kako je navedeno u potvrdi iz članka 91. stavka 3. podstavka 1. i stavka 4. ovoga Zakona, nakon čega je dužan napustiti navedeni prostor. (16) U slučaju da se mijenja početak razdoblja rada kako je navedeno u potvrdi iz članka 91. stavka 3. podstavka 1. i stavka 4. ovoga Zakona za najviše 30 dana, takva nova razdoblja rada ne smiju prelaziti ograničenje od 90 dana u kalendarskoj godini ili do devet mjeseci godišnje, te će policijska uprava odnosno policijska postaja na temelju aneksa ugovora o radu izdati novu potvrdu iz članka 91. stavka 3. podstavka 1. i stavka 4. ovoga Zakona s novim datumima razdoblja rada. (17) Unutar važenja dozvole za boravak i rad koja je izdana na temelju stavka 12. ovoga članka ne može se naknadno tražiti produljenje vremena važenja razdoblja rada s 90 dana na 9 mjeseci. (18) Državljanin treće zemlje iz stavka 12. ovoga članka je za tekuće razdoblje rada kako je navedeno u potvrdi iz članka 91. stavka 3. podstavka 1. i stavka 4. ovoga Zakona dužan ishoditi dozvolu boravka sukladno članku 168. ovoga Zakona, a iznimno od stavka 4. ovoga članka i državljanin treće zemlje je za tekuće razdoblje rada od 90 dana kako je navedeno u potvrdi iz članka 91. stavka 3. podstavka 1. i stavka 4. ovoga Zakona dužan ishoditi dozvolu boravka sukladno članku 168. ovoga Zakona. (19) Ako državljanin treće zemlje prestane raditi prije isteka zadnjeg razdoblja rada navedenog u potvrdi iz članka 91. stavka 3. podstavka 1. i stavka 4. ovoga članka, dozvola za boravak i rad neće prestati važiti kako je propisano člankom 107. stavkom 6. ovoga Zakona, ali dozvola boravka prestat će važiti danom prestanka radnog odnosa te je državljanin treće zemlje dužan vratiti dozvolu boravka nadležnoj policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji u roku od osam dana od dana prestanka rada.“. Dosadašnji stavak 12. postaje stavak 20. Nije prihvaćen DIREKTIVA 96/71/EZ EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA od 16. prosinca 1996. o upućivanju radnika u okviru pružanja usluga omogućuje upućivanje radnika na privremenoj i povremenoj osnovi u druge države članice, te poslodavac upućuje radnike u druge države članice pod uvjetima propisanima tom Direktivom. Zakonom o strancima ne može se propisivati da dozvola za boravak i rad izdana u Republici Hrvatskoj vrijedi u drugim državama članicama.
101 VALERII SHYLO PRIJEDLOG ZAKONA   O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 40. Republika Hrvatska pružila je značajnu i nužnu potporu osobama pogođenima ratom u Ukrajini kroz institut privremene zaštite, čime su osigurani pravna sigurnost i stabilnost, na čemu su mnogi korisnici iskreno zahvalni. Od uvođenja privremene zaštite, osobe su zakonito boravile u Republici Hrvatskoj na temelju različitih boravišnih statusa. Neki su privremenu zaštitu ostvarili odmah, dok su drugi u početku imali odobren privremeni boravak, primjerice kao digitalni nomadi ili na temelju privremenog boravka u svrhu spajanja obitelji. Kako su rat i povezane okolnosti potrajali, mnogi su kasnije prešli na privremenu zaštitu, kao najsigurniji raspoloživi oblik zakonitog boravka. Tijekom tog razdoblja osobe pod privremenom zaštitom ostale su u Hrvatskoj, radile, gradile svoje živote te ulagale stvarne napore u integraciju, uključujući planiranje budućeg boravka i dugoročnog ostanka. Izmjena donesena u veljači 2025., kojom je omogućeno uzimanje u obzir razdoblja privremene zaštite prema članku 151. stavku 5., bila je široko shvaćena kao jasan signal interesa Vlade Republike Hrvatske za poticanje dugoročnog boravka i integracije tih osoba, kao i da takvo razdoblje može biti relevantno za buduće planiranje boravišnog statusa. Oslanjajući se na taj pravni okvir, mnoge su osobe prilagodile svoja očekivanja te započele planirati ili već pokrenule prijelaz na druge oblike boravka s ciljem dugoročnog zakonitog ostanka u Hrvatskoj. Predloženo brisanje članka 151. stavka 5. uklonilo bi tu mogućnost i značajno pogoršalo položaj osoba koje su se oslanjale na važeća pravila. Time bi se narušila pravna sigurnost i legitimna očekivanja te bi se pogođene osobe dovele u ranjiviji i nestabilniji pravni položaj. U praksi bi to moglo prisiliti osobe da napuste već započeti put legalizacije boravka. Primjerice, samozaposlene osobe ili vlasnici poslovanja čija poslovna uspješnost još nije dostatna mogli bi biti prisiljeni zatvoriti poslovanje i prijeći na boravak temeljen na zaposlenju, iako bi im za ispunjenje uvjeta za dugotrajni boravak bilo potrebno još samo kratko razdoblje. Time bi se njihov boravišni put praktično resetirao, uz stvaranje nekoliko dodatnih godina ovisnosti o sigurnosti zaposlenja, što bi utjecalo ne samo na glavne podnositelje zahtjeva, već i na njihove uzdržavane članove obitelji. Takvi učinci povećavaju nesigurnost i čine put prema dugotrajnom boravku manje predvidivim, bez doprinosa boljoj integraciji ili pravnoj jasnoći. Iz navedenih razloga predlažem da se članak 151. stavak 5. Zakona o strancima ne briše. Nije prihvaćen ODBIJEN Direktiva 109/2003/EZ od 25. studenog 2003. o statusu državljana trećih država s dugotrajnim boravkom člankom 3. stavkom 2. točkom (b) propisuje da se ne primjenjuje na državljane trećih zemalja koji borave na temelju privremene zaštite ili su zatražili dozvolu da borave na temelju iste i čekaju odluku o tom zahtjevu, što znači da osoba koja ima privremenu zaštitu ne može podnijeti zahtjev za dugotrajni boravak. Na sastanku Solidarnosti o Ukrajini (Solidarity Platform Ukraine) koji se je održao 27. ožujka 2025. godine u Briselu u organizaciji Europske komisije istaknuto je da je Pravna služba Vijeća EU razjasnila da se periodi boravka provedeni na privremenoj zaštiti ne mogu računati za potrebnih pet godina boravka za dugotrajni boravak, i u slučaju ako osoba naknadno regulira status boravka koji spada u okvir primjene Direktive. Slijedom navedenog mišljenja, ovim izmjenama i dopunama Zakona o strancima odredba kojom je propisano da se privremena zaštita računa u vrijeme potrebno za odobrenje dugotrajnog boravka mora se brisati. Vijeće EU donijelo je Preporuku Vijeća od 16. rujna 2025. o koordiniranom pristupu postupnom izlasku iz statusa privremene zaštite raseljenih osoba iz Ukrajine (C/2025/5129). Vijeće preporučuje, između ostaloga mjere za održivu reintegraciju u Ukrajini, kao i mjere za promicanje prelaska na druge pravne statuse i prije prestanka privremene zaštite (reguliranje boravka sukladno nacionalnim pravnim statusima npr. zapošljavanje, samozapošljavanje, obiteljski ili drugi razlozi, pod uvjetom da te osobe ispunjavaju uvjete utvrđene u nacionalnom pravu). Ako nije moguć pristup nacionalnim pravnim statusima, osobe mogu regulirati drugi status utvrđen pravom Unije (Direktiva (EU) 2016/801 o uvjetima ulaska i boravka državljana trećih zemalja u svrhu istraživanja, studija, osposobljavanja, volonterstva, razmjena učenika ili obrazovnih projekata, i obavljanja poslova au pair, Direktiva (EU) 2021/1883 o uvjetima za ulazak i boravak državljana trećih zemalja u svrhu zapošljavanja visokokvalificiranih radnika i Direktiva (EU) 2024/1233 o jedinstvenom postupku obrade zahtjeva za izdavanje jedinstvene dozvole za boravak i rad državljanima trećih zemalja). Osobe ne mogu istodobno uživati privremenu zaštitu te imati odobrenje privremenog boravka odnosno dozvole za boravak i rad temeljem Zakona o strancima.
102 OREHOVEC, VINTER, KIŠ, ŠIMUNOVIĆ, ODVJETNIČKO DRUŠTVO D.O.O. PRIJEDLOG ZAKONA   O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 31. Tekst zakona je potrebno uskladiti sa Uredbom (EZ) br. 883/2004, Uredbom (EU) br. 492/2011, Uredbom (EU) 2016/ 679, te Direktivom - 96/71/EZ i Direktivom 2008/104/EZ. Nije prihvaćen Uredba (EZ) br. 883/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti odnosi se na zaštitu prava građana državljana država članica Europske unije koji su zaposleni ili borave u drugoj državi članici, a na koje se primjenjuje ili se primjenjivalo zakonodavstvo jedne ili više država članica EU, također odnosi se i na članove njihovih obitelji. Svrha Uredbe(EZ) br. 883/2004 je osigurati koordinaciju nacionalnih sustava socijalne sigurnosti kako bi se građanima EU koji su zaposleni ili borave u drugoj državi članici EU i članovima njihovih obitelji osiguralo ostvarivanje prava na temelju rada, odnosno osigurava im se zaštita u slučaju nastanka socijalnih rizika u smislu ostvarivanja davanja povodom nastanka tih rizika, kako osoba koja je koristila svoje pravo kretanja i rada u više država članica zbog korištenja tog prava ne bi bila zakinuta u ostvarivanju prava iz socijalne sigurnosti. Obuhvaćena su davanja za slučaj bolesti, davanja za majčinstvo i istovjetna davanja za očinstvo, invalidska davanja, davanja za slučaj starosti, davanja za nadživjele osobe, davanja za ozljede na radu i profesionalne bolesti, davanja za nezaposlenost, obiteljska davanja. UREDBA (EU) br. 492/2011 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA od 5. travnja 2011. o slobodi kretanja radnika u Uniji odnosi na državljane država članica. Provedba UREDBE (EU) 2016/679 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka) osigurana je Zakonom o provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka (Narodne novine, broj: 42/18). DIREKTIVA 96/71/EZ EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA od 16. prosinca 1996. o upućivanju radnika u okviru pružanja usluga prenesena je Zakonom o upućivanju radnika u Republiku Hrvatsku i prekograničnoj provedbi odluka o novčanoj kazni (Narodne novine, br. 128/20, 114/22.), dok se važećim Zakonom uređuje svrha privremenog boravka za upućene radnike iz drugih članica. DIREKTIVA 2008/104/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 19. studenoga 2008. o radu preko poduzeća za privremeno zapošljavanje prenesena je Zakonom o radu (Narodne novine, br. 93714, 127/17, 98719, 151/22 i 64/23 -Odluka USRH).
103 OREHOVEC, VINTER, KIŠ, ŠIMUNOVIĆ, ODVJETNIČKO DRUŠTVO D.O.O. PRIJEDLOG ZAKONA   O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 23. Članak 99. mijenja se i glasi: „(1) Pozitivno mišljenje Hrvatskog zavoda za zapošljavanje iz članka 97. stavka 1. ovoga Zakona dostavit će se nadležnoj policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji ako: 1. su ispunjeni uvjeti iz članka 97. stavka 3. točaka 1. i 2. te stavaka 4., 6., 8. i 9. ovoga Zakona 2. poslodavac aktivno obavlja gospodarsku aktivnost u svezi registrirane djelatnosti, a koja je povezana sa zanimanjem za koje je podnesen zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad 3. poslodavac ima podmirene obveze po osnovi javnih davanja o kojima službenu evidenciju vodi ministarstvo nadležno za financije te dostavljena sva propisana izvješća sukladno posebnim poreznim propisima 4. poslodavac u posljednjih godinu dana ima zaposlenog u kontinuitetu najmanje jednog istog radnika državljanina Republike Hrvatske odnosno državljanina države članice EGP-a ili Švicarske Konfederacije na neodređeno i puno radno vrijeme 5. poslodavac nije pravomoćno osuđen za kaznena djela protiv radnih odnosa i socijalnog osiguranja ili opće sigurnosti 6. poslodavcu nije pravomoćno izrečena prekršajnopravna sankcija za najteže prekršaje protiv radnih odnosa ili prekršajnopravna sankcija protiv socijalnog osiguranja ili zaštite na radu 7. u posljednjih 12 mjeseci ima priljev po transakcijskom računu: a) poslodavac - pravna osoba u najmanjem iznosu od 100.000 eura b) poslodavac - fizička osoba u najmanjem iznosu od 40.000 eura 8. u posljednjih šest mjeseci poslodavcu nije bio blokiran račun duže od 30 dana u kontinuitetu. (2) Iznimno od odredbe stavka 1. točke 4. ovoga članka, poslodavac - fizička osoba čiji obrt posluje sezonski mora zapošljavati na području Republike Hrvatske najmanje jednog radnika državljanina Republike Hrvatske odnosno državljanina države članice EGP-a ili Švicarske Konfederacije u prethodnoj sezoni. (3) U smislu ovoga Zakona, poslodavac - fizička osoba ubraja se u broj zaposlenih iz stavka 1. točke 4. i stavka 2. ovoga članka. (4) U smislu ovoga Zakona, priljevom iz stavka 1. točke 7. ovoga članka smatraju se sve uplate izvršene na transakcijski račun poslodavca. (5) Razdoblje od 12 mjeseci iz stavka 1. točke 7. ovoga članka računa se od mjeseca koji prethodi mjesecu podnošenja zahtjeva. (6) Dokaze iz stavka 1. ovoga članka Hrvatski zavod za zapošljavanje pribavit će po službenoj dužnosti i/ili putem odgovarajućih potvrda od poslodavca. (7) Dokaz o podmirenim obvezama i dostavljenim propisanim izvješćima sukladno posebnim poreznim propisima iz stavka 1. točke 3. ovoga članka utvrdit će se na temelju potvrde o stanju duga po osnovi javnih davanja o kojima službenu evidenciju vodi Ministarstvo financija, Porezna uprava. (8) Na zahtjev Hrvatskog zavoda za zapošljavanje ministarstvo nadležno za pravosuđe dužno je dostaviti dokaze o činjenicama iz stavka 1. točaka 5. i 6. ovoga članka. (9) Na zahtjev Hrvatskog zavoda za zapošljavanje Ministarstvo financija, Porezna uprava dužna je dostaviti dokaze o činjenicama iz stavka 1. točke 7. ovoga članka. (10) Na zahtjev Hrvatskog zavoda za zapošljavanje Financija agencija dužna je dostaviti dokaze o činjenicama iz stavka 1. točke 8. ovoga članka. (11) Hrvatski zavod za zapošljavanje neće izdati pozitivno mišljenje ako je poslodavac na popisu poslodavaca kod kojeg je utvrđeno postojanje neprijavljenoga rada sukladno posebnom propisu kojim se uređuje suzbijanje neprijavljenoga rada, godinu dana od dana kada je zapisnikom nadležnog inspektora utvrđeno postojanje neprijavljenoga rada. (12) Hrvatski zavod za zapošljavanje izdat će pozitivno mišljenje ako je broj zaposlenih radnika državljana Republike Hrvatske odnosno državljana države članice EGP-a ili Švicarske Konfederacije zaposlenih na puno radno vrijeme kod poslodavca u trenutku podnošenja zahtjeva najmanje 20 % broja zaposlenih radnika državljana trećih zemalja. (13) U slučaju zapošljavanja državljana treće zemlje u zanimanju navedenom u odluci iz članka 101. stavka 1. ovoga Zakona Hrvatski zavod za zapošljavanje izdat će pozitivno mišljenje ako je broj zaposlenih radnika državljana Republike Hrvatske odnosno državljana države članice EGP-a ili Švicarske Konfederacije zaposlenih na puno radno vrijeme kod poslodavca u trenutku podnošenja zahtjeva najmanje 10 % broja zaposlenih radnika državljana trećih zemalja. (14) U broj zaposlenih radnika državljana Republike Hrvatske iz stavka 1. točke 4., stavaka 2., 12. i 13. ovoga članka uračunavaju se i hrvatski iseljenici, članovi obitelji hrvatskog iseljenika, potomci hrvatskog iseljenika i članovi obitelji potomka hrvatskog iseljenika kojima je na temelju potvrde ministarstva nadležnog za demografiju i useljeništvo odobren privremeni boravak u svrhu useljavanja i povratka hrvatskog iseljeništva. (15) Za utvrđivanje broja zaposlenih radnika državljana trećih zemalja iz stavaka 12. i 13. ovoga članka, kod svakog novog zahtjeva za izdavanje dozvole za boravak i rad uračunavaju se pozitivna mišljenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje. (16) Na zahtjev Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje dužan je dostaviti podatke o radnopravnom statusu zaposlenih radnika iz stavka 1. točke 4. te stavaka 2., 12. i 13. ovoga članka. (17) Na zahtjev Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Ministarstvo će dostaviti podatak o odobrenom privremenom boravku u svrhu useljavanja i povratka hrvatskog iseljeništva iz stavka 14. ovoga članka. (18) Ministar nadležan za rad pravilnikom kojim se uređuje vođenje evidencija Hrvatskog zavoda za zapošljavanje propisuje način, sadržaj i postupak izdavanja mišljenja iz stavka 1. ovoga članka.“. Nije prihvaćen Pitanje zapošljavanja stranih radnika u nacionalnoj je ingerenciji. Hrvatski zavod za zapošljavanje može utvrditi ispunjava li poslodavac uvjete za zapošljavanje stranih radnika u RH samo ako obavlja registriranu djelatnost u RH i nema ovlasti za utvrđivanje propisanih uvjeta izvan RH. Stoga je bitno da poslodavac obavlja aktivno gospodarsku djelatnost u RH, jer upravo po toj osnovi ima potrebu zapošljavanja stranih radnika i to u RH, a ne izvan RH. Pritom nema zapreke za poslodavca koji obavlja djelatnost izvan RH da zaposli strane radnike sukladno pravilima države članice u kojoj stvarno obavlja djelatnost.
104 OREHOVEC, VINTER, KIŠ, ŠIMUNOVIĆ, ODVJETNIČKO DRUŠTVO D.O.O. PRIJEDLOG ZAKONA   O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 23. Tekst zakona je potrebno uskladiti sa Uredbom (EZ) br. 883/2004, Uredbom (EU) br. 492/2011, Uredbom (EU) 2016/ 679, te Direktivom - 96/71/EZ i Direktivom 2008/104/EZ. Nije prihvaćen Uredba (EZ) br. 883/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti odnosi se na zaštitu prava građana državljana država članica Europske unije koji su zaposleni ili borave u drugoj državi članici, a na koje se primjenjuje ili se primjenjivalo zakonodavstvo jedne ili više država članica EU, također odnosi se i na članove njihovih obitelji. Svrha Uredbe(EZ) br. 883/2004 je osigurati koordinaciju nacionalnih sustava socijalne sigurnosti kako bi se građanima EU koji su zaposleni ili borave u drugoj državi članici EU i članovima njihovih obitelji osiguralo ostvarivanje prava na temelju rada, odnosno osigurava im se zaštita u slučaju nastanka socijalnih rizika u smislu ostvarivanja davanja povodom nastanka tih rizika, kako osoba koja je koristila svoje pravo kretanja i rada u više država članica zbog korištenja tog prava ne bi bila zakinuta u ostvarivanju prava iz socijalne sigurnosti. Obuhvaćena su davanja za slučaj bolesti, davanja za majčinstvo i istovjetna davanja za očinstvo, invalidska davanja, davanja za slučaj starosti, davanja za nadživjele osobe, davanja za ozljede na radu i profesionalne bolesti, davanja za nezaposlenost, obiteljska davanja. UREDBA (EU) br. 492/2011 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA od 5. travnja 2011. o slobodi kretanja radnika u Uniji odnosi na državljane država članica. Provedba UREDBE (EU) 2016/679 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka) osigurana je Zakonom o provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka (Narodne novine, broj: 42/18). DIREKTIVA 96/71/EZ EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA od 16. prosinca 1996. o upućivanju radnika u okviru pružanja usluga prenesena je Zakonom o upućivanju radnika u Republiku Hrvatsku i prekograničnoj provedbi odluka o novčanoj kazni (Narodne novine, br. 128/20, 114/22.), dok se važećim Zakonom uređuje svrha privremenog boravka za upućene radnike iz drugih članica. DIREKTIVA 2008/104/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 19. studenoga 2008. o radu preko poduzeća za privremeno zapošljavanje prenesena je Zakonom o radu (Narodne novine, br. 93714, 127/17, 98719, 151/22 i 64/23 -Odluka USRH).
105 OREHOVEC, VINTER, KIŠ, ŠIMUNOVIĆ, ODVJETNIČKO DRUŠTVO D.O.O. PRIJEDLOG ZAKONA   O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 22. U članku 98. na kraju stavka 6. briše se točka te se dodaju riječi: „i to za onaj broj državljana trećih zemalja koji odgovara udjelu iz članka 99. stavka 12. ovoga Zakona.“. Iza stavka 6. dodaju se novi stavci 7. i 8. koji glase: „(7) Hrvatski zavod za zapošljavanje neće provoditi test tržišta rada ako poslodavac: 1. ne obavlja aktivno registriranu gospodarsku djelatnost u državama članicama Europskog gospodarskog prostora, a koja je povezana sa zanimanjem za koje traži provedbu testa tržišta rada 2. ponovno traži provedbu testa tržišta rada za zanimanje za koje je u zadnjih 90 dana utvrđeno da ima raspoloživih osoba na tržištu rada. (8) Provedbu testa tržišta rada poslodavac može zatražiti za područje više policijskih uprava sukladno stavku 1. ovoga članka ili nakon izdavanja dozvole za boravak i rad koja je izdana na temelju članka 97. ovoga Zakona ili koja je produljena, a Hrvatski zavod za zapošljavanje dat će obavijest o provedenom testu tržišta rada za određeno područje, te će se isto upisati u potvrdu sukladno članku 91. stavku 5. ovoga Zakona.“. Dosadašnji stavak 7. postaje stavak 9. Nije prihvaćen Pitanje zapošljavanja stranih radnika u nacionalnoj je ingerenciji i ne utječe na slobodu kretanja radnika kao jednu od temeljnih vrednota EU. S te pozicije nije prihvatljivo da test tržišta rada koji se provodi sukladno nacionalnim propisima i ispituje stanje na domaćem tržištu rada, omogućava zapošljavanje stranih radnika na prostoru EGP-a tj. za poslodavca koji obavlja aktivno registriranu djelatnost na prostoru EGP-a. Postavlja se pitanje svrhe provedbe testa tržišta rada u RH i utvrđivanja stanja na domaćem tržištu rada, ako strani radnici neće raditi na domaćem tržištu rada, već u nekoj drugoj državi članici za potrebe njezinog gospodarstva.
106 OREHOVEC, VINTER, KIŠ, ŠIMUNOVIĆ, ODVJETNIČKO DRUŠTVO D.O.O. PRIJEDLOG ZAKONA   O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 22. Tekst zakona je potrebno uskladiti sa Uredbom (EZ) br. 883/2004, Uredbom (EU) br. 492/2011, Uredbom (EU) 2016/ 679, te Direktivom - 96/71/EZ i Direktivom 2008/104/EZ. Nije prihvaćen Uredba (EZ) br. 883/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti odnosi se na zaštitu prava građana državljana država članica Europske unije koji su zaposleni ili borave u drugoj državi članici, a na koje se primjenjuje ili se primjenjivalo zakonodavstvo jedne ili više država članica EU, također odnosi se i na članove njihovih obitelji. Svrha Uredbe(EZ) br. 883/2004 je osigurati koordinaciju nacionalnih sustava socijalne sigurnosti kako bi se građanima EU koji su zaposleni ili borave u drugoj državi članici EU i članovima njihovih obitelji osiguralo ostvarivanje prava na temelju rada, odnosno osigurava im se zaštita u slučaju nastanka socijalnih rizika u smislu ostvarivanja davanja povodom nastanka tih rizika, kako osoba koja je koristila svoje pravo kretanja i rada u više država članica zbog korištenja tog prava ne bi bila zakinuta u ostvarivanju prava iz socijalne sigurnosti. Obuhvaćena su davanja za slučaj bolesti, davanja za majčinstvo i istovjetna davanja za očinstvo, invalidska davanja, davanja za slučaj starosti, davanja za nadživjele osobe, davanja za ozljede na radu i profesionalne bolesti, davanja za nezaposlenost, obiteljska davanja. UREDBA (EU) br. 492/2011 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA od 5. travnja 2011. o slobodi kretanja radnika u Uniji odnosi na državljane država članica. Provedba UREDBE (EU) 2016/679 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka) osigurana je Zakonom o provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka (Narodne novine, broj: 42/18). DIREKTIVA 96/71/EZ EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA od 16. prosinca 1996. o upućivanju radnika u okviru pružanja usluga prenesena je Zakonom o upućivanju radnika u Republiku Hrvatsku i prekograničnoj provedbi odluka o novčanoj kazni (Narodne novine, br. 128/20, 114/22.), dok se važećim Zakonom uređuje svrha privremenog boravka za upućene radnike iz drugih članica. DIREKTIVA 2008/104/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 19. studenoga 2008. o radu preko poduzeća za privremeno zapošljavanje prenesena je Zakonom o radu (Narodne novine, br. 93714, 127/17, 98719, 151/22 i 64/23 -Odluka USRH).
107 OREHOVEC, VINTER, KIŠ, ŠIMUNOVIĆ, ODVJETNIČKO DRUŠTVO D.O.O. PRIJEDLOG ZAKONA   O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 17. U članku 93. stavku 1. točka 3. mijenja se i glasi: „3. poslodavac odnosno subjekt domaćin aktivno ne obavlja gospodarsku aktivnost za koju je registriran, a koja je povezana sa zanimanjem za koje je podnesen zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad“. U točki 8. iza riječi: „kojim se uređuje suzbijanje neprijavljenoga rada“ dodaju se riječi: „godinu dana od dana kada je zapisnikom nadležnog inspektora utvrđeno postojanje neprijavljenoga rada“. Na kraju točke 14. briše se točka te se dodaju točke 15., 16. i 17. koje glase: „15. poslodavac u propisanom roku iz članka 95. stavka 2. ovoga Zakona ne uplati u državni proračun propisani iznos 16. državljanin treće zemlje iz članka 92.a stavka 1. ovoga Zakona ne priloži dokaz o položenom ispitu iz hrvatskog jezika i latiničnog pisma 17. su u trgovačkom društvu osobe ovlaštene za vođenje i zastupanje društva samo državljani treće zemlje, a niti jedan državljanin treće zemlje nema dozvolu za boravak i rad sukladno članku 110. točki 2. ovoga Zakona odnosno ne radi se o državljaninu treće zemlje iz članka 89. stavka 1. ovoga Zakona, osim ako se radi o zahtjevu za izdavanje dozvole za boravak i rad iz članka 111. stavka 6. ovoga Zakona.“. Nije prihvaćen Predlagatelj u izmijenjenoj točki 3. predlaže brisanje riječi: „u Republici Hrvatskoj“. Zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad može se odbiti ako poslodavac registriranu djelatnost ne obavlja aktivno na području RH. Naime, neki poslodavci rade prikriveno ustupanje u druge države članice EU, jer djelatnost za koju su registrirani uopće ne obavljaju u RH. Bitno je da u trenutku podnošenja zahtjeva za izdavanje dozvole za boravak i rad poslodavac dokaže da aktivno obavlja registriranu djelatnost u RH, neovisno o tome kada je započeo s obavljanjem iste.
108 OREHOVEC, VINTER, KIŠ, ŠIMUNOVIĆ, ODVJETNIČKO DRUŠTVO D.O.O. PRIJEDLOG ZAKONA   O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 17. Tekst zakona je potrebno uskladiti sa Uredbom (EZ) br. 883/2004, Uredbom (EU) br. 492/2011, Uredbom (EU) 2016/ 679, te Direktivom - 96/71/EZ i Direktivom 2008/104/EZ. Nije prihvaćen Uredba (EZ) br. 883/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti odnosi se na zaštitu prava građana državljana država članica Europske unije koji su zaposleni ili borave u drugoj državi članici, a na koje se primjenjuje ili se primjenjivalo zakonodavstvo jedne ili više država članica EU, također odnosi se i na članove njihovih obitelji. Svrha Uredbe(EZ) br. 883/2004 je osigurati koordinaciju nacionalnih sustava socijalne sigurnosti kako bi se građanima EU koji su zaposleni ili borave u drugoj državi članici EU i članovima njihovih obitelji osiguralo ostvarivanje prava na temelju rada, odnosno osigurava im se zaštita u slučaju nastanka socijalnih rizika u smislu ostvarivanja davanja povodom nastanka tih rizika, kako osoba koja je koristila svoje pravo kretanja i rada u više država članica zbog korištenja tog prava ne bi bila zakinuta u ostvarivanju prava iz socijalne sigurnosti. Obuhvaćena su davanja za slučaj bolesti, davanja za majčinstvo i istovjetna davanja za očinstvo, invalidska davanja, davanja za slučaj starosti, davanja za nadživjele osobe, davanja za ozljede na radu i profesionalne bolesti, davanja za nezaposlenost, obiteljska davanja. UREDBA (EU) br. 492/2011 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA od 5. travnja 2011. o slobodi kretanja radnika u Uniji odnosi na državljane država članica. Provedba UREDBE (EU) 2016/679 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka) osigurana je Zakonom o provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka (Narodne novine, broj: 42/18). DIREKTIVA 96/71/EZ EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA od 16. prosinca 1996. o upućivanju radnika u okviru pružanja usluga prenesena je Zakonom o upućivanju radnika u Republiku Hrvatsku i prekograničnoj provedbi odluka o novčanoj kazni (Narodne novine, br. 128/20, 114/22.), dok se važećim Zakonom uređuje svrha privremenog boravka za upućene radnike iz drugih članica. DIREKTIVA 2008/104/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 19. studenoga 2008. o radu preko poduzeća za privremeno zapošljavanje prenesena je Zakonom o radu (Narodne novine, br. 93714, 127/17, 98719, 151/22 i 64/23 -Odluka USRH).
109 OREHOVEC, VINTER, KIŠ, ŠIMUNOVIĆ, ODVJETNIČKO DRUŠTVO D.O.O. PRIJEDLOG ZAKONA   O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 13. „(1) Državljanin treće zemlje može raditi, a poslodavac može zaposliti ili se koristiti radom državljanina treće zemlje: – na temelju dozvole boravka iz članka 91. stavka 2. ovoga Zakona odnosno na temelju stavka 5. toga članka – na temelju dozvole boravka iz članka 91. stavka 2. ovoga Zakona i pozitivnog mišljenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje iz članka 100. stavka 6. ili članka 103.c stavka 5. ili članka 103.d stavka 6. ili članka 103.e stavka 5. ovoga Zakona – na temelju potvrde iz članka 91. stavka 3. podstavka 1. odnosno stavka 4. ovoga Zakona, ako se radi o sezonskom radniku do 90 dana – na temelju potvrde o prijavi rada ili – bez dozvole za boravak i rad ili potvrde o prijavi rada u slučajevima propisanim ovim Zakonom. (2) Radom se, u smislu ovoga Zakona, ne smatra obavljanje prethodnih radnji za osnivanje i registraciju trgovačkog društva ili obrta. (3) Državljanin treće zemlje može raditi: – samo na onim poslovima navedenim u potvrdi iz članka 91. stavka 3. podstavka 1. i stavka 4. ovoga Zakona, osim ako ovim Zakonom nije drukčije propisano – samo na onim poslovima za koje je dano pozitivno mišljenje Hrvatskog zavoda za zapošljavanje iz članka 100. stavka 6. ili članka 103.c stavka 5. ili članka 103.d stavka 6. ili članka 103.e stavka 5. ovoga Zakona odnosno koji su navedeni u potvrdi iz članka 91. stavka 3. podstavaka 2. do 4. ovoga Zakona, osim ako ovim Zakonom nije drukčije propisano ili – samo na onim poslovima navedenim u potvrdi o prijavi rada, osim ako ovim Zakonom nije drukčije propisano. (4) Državljanin treće zemlje može raditi: – samo kod onoga poslodavca koji je naveden u potvrdi iz članka 91. stavka 3. podstavka 1. ovoga Zakona, osim ako ovim Zakonom nije drukčije propisano – samo kod onoga poslodavca za kojeg je dano pozitivno mišljenje Hrvatskog zavoda za zapošljavanje iz članka 103.c stavka 5. ili članka 103.d stavka 6. ili članka 103.e stavka 5. ovoga Zakona odnosno koji je naveden u potvrdi iz članka 91. stavka 3. podstavaka 2. do 4. ovoga Zakona, osim ako ovim Zakonom nije drukčije propisano – samo kod onoga poslodavca i korisnika koji su navedeni u potvrdi iz članka 91. stavka 4. ovoga Zakona, osim ako ovim Zakonom nije drukčije propisano – samo kod onoga korisnika za kojeg je dano pozitivno mišljenje Hrvatskog zavoda za zapošljavanje iz članka 100. stavka 6. ovoga Zakona, osim ako ovim Zakonom nije drukčije propisano ili – samo kod poslodavca koji je naveden u potvrdi o prijavi rada, osim ako ovim Zakonom nije drukčije propisano. (5) Poslodavac ne smije zapošljavati državljanina treće zemlje koji nezakonito boravi u Republici Hrvatskoj niti se koristiti njegovim radom. (6) Poslodavac može zaposliti ili se koristiti radom državljanina treće zemlje iz stavka 1. podstavaka 1. do 4. ovoga članka: – samo na onim poslovima odnosno za poslodavca navedenog u potvrdi iz članka 91. stavka 3. podstavka 1. i stavka 4. ovoga Zakona, osim ako ovim Zakonom nije drukčije propisano – samo na onim poslovima odnosno za poslodavca za koje je dano pozitivno mišljenje Hrvatskog zavoda za zapošljavanje iz članka 100. stavka 6. ili članka 103.c stavka 5. ili članka 103.d stavka 6. ili članka 103.e stavka 5. ovoga Zakona odnosno koji su navedeni u potvrdi iz članka 91. stavka 3. podstavaka 2. do 4. ovoga Zakona, osim ako ovim Zakonom nije drukčije propisano – samo na onim poslovima odnosno za poslodavca navedenog u potvrdi o prijavi rada, osim ako ovim Zakonom nije drukčije propisano. (7) Korisnik iz članka 100. ovoga Zakona može se koristiti radom državljanina treće zemlje: – na temelju dozvole boravka iz članka 91. stavka 2. ovoga Zakona odnosno na temelju stavka 5. toga članka – na temelju dozvole boravka iz članka 91. stavka 2. ovoga Zakona i pozitivnog mišljenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje iz članka 100. stavka 6. ili članka 103.c stavka 5. ili članka 103.d stavka 6. ili članka 103.e stavka 5. ovoga Zakona – na temelju potvrde iz članka 91. stavka 4. ovoga Zakona, ako se radi o sezonskom radniku do 90 dana – samo na onim poslovima odnosno za korisnika navedenog u potvrdi iz članka 91. stavka 4. ovoga Zakona, osim ako ovim Zakonom nije drukčije propisano – samo na onim poslovima odnosno za korisnika za kojeg je dano pozitivno mišljenje Hrvatskog zavoda za zapošljavanje iz članka 100. stavka 6. ovoga Zakona odnosno koji su navedeni u potvrdi iz članka 91. stavka 4. ovoga Zakona, osim ako ovim Zakonom nije drukčije propisano – bez dozvole za boravak i rad ili potvrde o prijavi rada u slučajevima propisanim ovim Zakonom. (8) Prije zasnivanja radnog odnosa poslodavac mora od državljanina treće zemlje iz članka 89. stavka 1. ovoga Zakona zatražiti na uvid valjano odobrenje boravka u Republici Hrvatskoj. (9) Ako je državljanin treće zemlje predočio nevaljano odobrenje boravka iz stavka 8. ovoga članka, poslodavac se neće smatrati odgovornim za zapošljavanje državljanina treće zemlje koji nezakonito boravi u Republici Hrvatskoj, osim ako je poslodavac znao da je dokument koji je predočen kao odobrenje boravka iz stavka 8. ovoga članka bio krivotvoren. (10) Odredbe ovoga članka koje se odnose na poslodavca na odgovarajući se način primjenjuju i na podizvođača. (11) Državljanin treće zemlje kojem je izdana potvrda iz članka 91. stavka 3. podstavka 1. i stavka 4. ovoga Zakona odnosno dano pozitivno mišljenje Hrvatskog zavoda za zapošljavanje iz članka 100. stavka 6. ili članka 103.c stavka 5. ili članka 103.d stavka 6. ili članka 103.e stavka 5. ovoga Zakona odnosno koji su navedeni u potvrdi iz članka 91. stavka 3. podstavaka 2. do 4. ovoga Zakona za obavljanje deficitarnog zanimanja iz članka 101. ovoga Zakona, može raditi pod uvjetima iz ovoga članka samo na području onih policijskih uprava za koje je to zanimanje deficitarno. (12) Poslodavac kojem je izdana potvrda iz članka 91. stavka 3. podstavka 1. i stavka 4. ovoga Zakona odnosno dano pozitivno mišljenje Hrvatskog zavoda za zapošljavanje iz članka 100. stavka 6. ili članka 103.c stavka 5. ili članka 103.d stavka 6. ili članka 103.e stavka 5. ovoga Zakona odnosno koji su navedeni u potvrdi iz članka 91. stavka 3. podstavaka 2. do 4. ovoga Zakona za obavljanje deficitarnog zanimanja iz članka 101. ovoga Zakona, može zaposliti ili se koristiti radom državljanina treće zemlje pod uvjetima iz ovoga članka samo na području onih policijskih uprava za koje je to zanimanje deficitarno. (13) Korisnik kojem je izdana potvrda iz članka 91. stavka 4. ovoga Zakona odnosno dano pozitivno mišljenje Hrvatskog zavoda za zapošljavanje iz članka 100. stavka 6. ovoga Zakona odnosno koji su navedeni u potvrdi iz članka 91. stavka 4. ovoga Zakona za obavljanje deficitarnog zanimanja iz članka 101. ovoga Zakona, može se koristiti radom državljanina treće zemlje pod uvjetima iz ovoga članka samo na području onih policijskih uprava za koje je to zanimanje deficitarno. (14) Državljanin treće zemlje kojemu je izdana dozvola za boravak i rad sukladno članku 110. točki 32. ovoga Zakona može raditi pod uvjetima iz ovoga članka i samo na području onih policijskih uprava koje su navedene u toj točki. (15) Poslodavac može zaposliti ili se koristiti radom državljanina treće zemlje kojemu je izdana dozvola za boravak i rad sukladno članku 110. točki 32. ovoga Zakona pod uvjetima iz ovoga članka i samo na području onih policijskih uprava koje su navedene u toj točki. (16) Državljanin treće zemlje kojem je izdana potvrda iz članka 91. stavka 3. podstavka 1. i stavka 4. ovoga Zakona odnosno dano pozitivno mišljenje Hrvatskog zavoda za zapošljavanje iz članka 100. stavka 6. ili članka 103.c stavka 5. ili članka 103.d stavka 6. ili članka 103.e stavka 5. ovoga Zakona odnosno koji su navedeni u potvrdi iz članka 91. stavka 3. podstavaka 2. do 4. ovoga Zakona na temelju testa tržišta rada iz članka 98. ovoga Zakona, može raditi samo na području one policijske uprave u kojoj je tražen test tržišta rada i gdje je Hrvatski zavod za zapošljavanje utvrdio da u evidenciji nezaposlenih osoba nema raspoloživih osoba koje ispunjavaju zahtjeve poslodavca za zapošljavanje ili se oni ne mogu ispuniti migracijama nezaposlenih osoba u zemlji kako je propisano člankom 98. stavkom 6. ovoga Zakona. (17) Poslodavac kojem je izdana potvrda iz članka 91. stavka 3. podstavka 1. i stavka 4. ovoga Zakona odnosno dano pozitivno mišljenje Hrvatskog zavoda za zapošljavanje iz članka 100. stavka 6. ili članka 103.c stavka 5. ili članka 103.d stavka 6. ili članka 103.e stavka 5. ovoga Zakona odnosno koji su navedeni u potvrdi iz članka 91. stavka 3. podstavaka 2. do 4. ovoga Zakona može zaposliti ili se koristiti radom državljanina treće zemlje pod uvjetima iz ovoga članka samo na području one policijske uprave u kojoj je tražen test tržišta rada i gdje je Hrvatski zavod za zapošljavanje utvrdio da u evidenciji nezaposlenih osoba nema raspoloživih osoba koje ispunjavaju zahtjeve poslodavca za zapošljavanje ili se oni ne mogu ispuniti migracijama nezaposlenih osoba u zemlji kako je propisano člankom 98. stavkom 6. ovoga Zakona. (18) Korisnik kojem je izdana potvrda iz članka 91. stavka 4. ovoga Zakona odnosno dano pozitivno mišljenje Hrvatskog zavoda za zapošljavanje iz članka 100. stavka 6. ovoga Zakona odnosno koji su navedeni u potvrdi iz članka 91. stavka 4. ovoga Zakona za obavljanje deficitarnih zanimanja iz članka 101. ovoga Zakona, može se koristiti radom državljanina treće zemlje pod uvjetima iz ovoga članka samo na području one policijske uprave u kojoj je tražen test tržišta rada i gdje je Hrvatski zavod za zapošljavanje utvrdio da u evidenciji nezaposlenih osoba nema raspoloživih osoba koje ispunjavaju zahtjeve poslodavca za zapošljavanje ili se oni ne mogu ispuniti migracijama nezaposlenih osoba u zemlji kako je propisano člankom 98. stavkom 6. ovoga Zakona. (19) Državljanin treće zemlje koji ima važeću dozvolu za boravak i rad može raditi za istog poslodavca, a poslodavac državljanina treće zemlje može zaposliti u svim poslovnim objektima u kojima poslodavac obavlja djelatnost na poslovima u skladu sa sklopljenim ugovorom o radu i sukladno stavcima 3. i 6. ovoga članka, ako nije u suprotnosti sa stavcima 11., 12., 14., 15., 16. i 17. ovoga članka. (20) Poslodavac koji je podnio zahtjev: - za izdavanje dozvole za boravak i rad iz članka 97. ovoga Zakona ili koja se produljuje ili članka 110. ovoga Zakona koja se izdaje na temelju ugovora o radu s hrvatskim poslodavcem, osim u slučaju iz točaka 3., 4. i 11. toga članka, obavještavat će državljanina treće zemlje o statusu zahtjeva, a o njegovom ishodu dužan ga je obavijestiti u roku od tri dana pisanim putem - iz članka 100. stavka 4., članka 103.c stavka 3., članka 103.d stavaka 4. i 8. ili članka 103.e stavka 3. ovoga Zakona dužan je o mišljenju Hrvatskog zavoda za zapošljavanje u roku od tri dana obavijestiti državljanina treće zemlje pisanim putem. (21) Ako upravnu pristojbu za odobrenje dozvole za boravak i rad plaća poslodavac, nema pravo tražiti povrat pristojbe od državljanina treće zemlje.“. Nije prihvaćen Budući da se Zakonom regulira boravak i rad državljana trećih zemalja u Republici Hrvatskoj, nije prihvaćeno da se u članku brišu riječi: „u Republici Hrvatskoj“. Direktiva 96/71/EZ od 16. prosinca 1996. o upućivanju radnika u okviru pružanja usluga omogućuje upućivanje radnika na privremenoj i povremenoj osnovi u druge države članice, te poslodavac upućuje radnike u druge države članice pod uvjetima propisanima tom Direktivom, a ovim člankom propisuju se pod kojim uvjetima državljanin treće zemlje može raditi u Republici Hrvatskoj.
110 OREHOVEC, VINTER, KIŠ, ŠIMUNOVIĆ, ODVJETNIČKO DRUŠTVO D.O.O. PRIJEDLOG ZAKONA   O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 13. Tekst zakona je potrebno uskladiti sa Uredbom (EZ) br. 883/2004, Uredbom (EU) br. 492/2011, Uredbom (EU) 2016/ 679, te Direktivom - 96/71/EZ i Direktivom 2008/104/EZ. Nije prihvaćen Uredba (EZ) br. 883/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti odnosi se na zaštitu prava građana državljana država članica Europske unije koji su zaposleni ili borave u drugoj državi članici, a na koje se primjenjuje ili se primjenjivalo zakonodavstvo jedne ili više država članica EU, također odnosi se i na članove njihovih obitelji. Svrha Uredbe(EZ) br. 883/2004 je osigurati koordinaciju nacionalnih sustava socijalne sigurnosti kako bi se građanima EU koji su zaposleni ili borave u drugoj državi članici EU i članovima njihovih obitelji osiguralo ostvarivanje prava na temelju rada, odnosno osigurava im se zaštita u slučaju nastanka socijalnih rizika u smislu ostvarivanja davanja povodom nastanka tih rizika, kako osoba koja je koristila svoje pravo kretanja i rada u više država članica zbog korištenja tog prava ne bi bila zakinuta u ostvarivanju prava iz socijalne sigurnosti. Obuhvaćena su davanja za slučaj bolesti, davanja za majčinstvo i istovjetna davanja za očinstvo, invalidska davanja, davanja za slučaj starosti, davanja za nadživjele osobe, davanja za ozljede na radu i profesionalne bolesti, davanja za nezaposlenost, obiteljska davanja. UREDBA (EU) br. 492/2011 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA od 5. travnja 2011. o slobodi kretanja radnika u Uniji odnosi na državljane država članica. Provedba UREDBE (EU) 2016/679 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka) osigurana je Zakonom o provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka (Narodne novine, broj: 42/18). DIREKTIVA 96/71/EZ EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA od 16. prosinca 1996. o upućivanju radnika u okviru pružanja usluga prenesena je Zakonom o upućivanju radnika u Republiku Hrvatsku i prekograničnoj provedbi odluka o novčanoj kazni (Narodne novine, br. 128/20, 114/22.), dok se važećim Zakonom uređuje svrha privremenog boravka za upućene radnike iz drugih članica. DIREKTIVA 2008/104/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 19. studenoga 2008. o radu preko poduzeća za privremeno zapošljavanje prenesena je Zakonom o radu (Narodne novine, br. 93714, 127/17, 98719, 151/22 i 64/23 -Odluka USRH).
111 OREHOVEC, VINTER, KIŠ, ŠIMUNOVIĆ, ODVJETNIČKO DRUŠTVO D.O.O. PRIJEDLOG ZAKONA   O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 2. „56) jedinstveni postupak obrade zahtjeva je postupak podnošenja jedinstvenog zahtjeva poslodavca ili državljanina treće zemlje za odobrenje ili produljenje boravka i rada, sukladno članku 90. stavku 1., članku 92. stavku 1. i članku 111. stavku 1. ovoga Zakona, na temelju kojeg se izdaje jedinstvena dozvola Nije prihvaćen Budući da se Zakonom regulira boravak i rad državljana trećih zemalja u Republici Hrvatskoj, nije prihvaćeno da se u točki 56. brišu riječi: „na području Republike Hrvatske“. Navedeno je u skladu s definicijom radnika kako je propisano člankom 2. točkom 4. Direktive 2024/1233: „jedinstveni postupak obrade zahtjeva” znači svaki postupak koji, na temelju jedinstvenog zahtjeva državljanina treće zemlje ili poslodavca tog državljanina treće zemlje za odobrenje boravka i rada na državnom području države članice, dovodi do odluke o tom zahtjevu za jedinstvenu dozvolu. Direktiva 96/71/EZ od 16. prosinca 1996. o upućivanju radnika u okviru pružanja usluga omogućuje upućivanje zakonito zaposlenih radnika na privremenoj i povremenoj osnovi u druge države članice, te poslodavac upućuje radnike u druge države članice pod uvjetima propisanima tom Direktivom, neovisno piše li u tekstu da se jedinstveni postupak obrade zahtjeva na području Republike Hrvatske.
112 OREHOVEC, VINTER, KIŠ, ŠIMUNOVIĆ, ODVJETNIČKO DRUŠTVO D.O.O. PRIJEDLOG ZAKONA   O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 2. Tekst zakona je potrebno uskladiti sa Uredbom (EZ) br. 883/2004, Uredbom (EU) br. 492/2011, Uredbom (EU) 2016/ 679, te Direktivom - 96/71/EZ i Direktivom 2008/104/EZ. Nije prihvaćen Uredba (EZ) br. 883/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti odnosi se na zaštitu prava građana državljana država članica Europske unije koji su zaposleni ili borave u drugoj državi članici, a na koje se primjenjuje ili se primjenjivalo zakonodavstvo jedne ili više država članica EU, također odnosi se i na članove njihovih obitelji. Svrha Uredbe(EZ) br. 883/2004 je osigurati koordinaciju nacionalnih sustava socijalne sigurnosti kako bi se građanima EU koji su zaposleni ili borave u drugoj državi članici EU i članovima njihovih obitelji osiguralo ostvarivanje prava na temelju rada, odnosno osigurava im se zaštita u slučaju nastanka socijalnih rizika u smislu ostvarivanja davanja povodom nastanka tih rizika, kako osoba koja je koristila svoje pravo kretanja i rada u više država članica zbog korištenja tog prava ne bi bila zakinuta u ostvarivanju prava iz socijalne sigurnosti. Obuhvaćena su davanja za slučaj bolesti, davanja za majčinstvo i istovjetna davanja za očinstvo, invalidska davanja, davanja za slučaj starosti, davanja za nadživjele osobe, davanja za ozljede na radu i profesionalne bolesti, davanja za nezaposlenost, obiteljska davanja. UREDBA (EU) br. 492/2011 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA od 5. travnja 2011. o slobodi kretanja radnika u Uniji odnosi na državljane država članica. Provedba UREDBE (EU) 2016/679 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka) osigurana je Zakonom o provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka (Narodne novine, broj: 42/18). DIREKTIVA 96/71/EZ EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA od 16. prosinca 1996. o upućivanju radnika u okviru pružanja usluga prenesena je Zakonom o upućivanju radnika u Republiku Hrvatsku i prekograničnoj provedbi odluka o novčanoj kazni (Narodne novine, br. 128/20, 114/22.), dok se važećim Zakonom uređuje svrha privremenog boravka za upućene radnike iz drugih članica. DIREKTIVA 2008/104/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 19. studenoga 2008. o radu preko poduzeća za privremeno zapošljavanje prenesena je Zakonom o radu (Narodne novine, br. 93714, 127/17, 98719, 151/22 i 64/23 -Odluka USRH).
113 PROJEKT GRAĐANSKIH PRAVA SISAK PRIJEDLOG ZAKONA   O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 40. Moramo istaknuti važnost članka 151. stavka 5. Zakona o strancima, koji omogućuje uračunavanje vremena provedenog pod privremenom zaštitom u razdoblje za stjecanje dugotrajnog boravka. Odredba je potvrđena odlukom Hrvatskoga sabora u veljači 2025. godine, te njezino brisanje predstavljalo bi povredu načela pravne sigurnosti i zaštite ostavljajući osobe u neizvjesnosti i nemogućnosti povratka u zemlju/e u kojima politička situacija nije stabilna. Naime, u RH ima gotovo 29.000 ljudi s produženom zaštitom koji su se integrirali u hrvatsko društvo kroz obrazovanje, rad, proširenje obitelji. Stoga PGP Sisak sugerira da se članak 151. stavak 5. zadrži u Zakonu o strancima kako bi se poštovala pravna sigurnost, integracija i humanitarni interes. Nije prihvaćen ODBIJEN Direktiva 109/2003/EZ od 25. studenog 2003. o statusu državljana trećih država s dugotrajnim boravkom člankom 3. stavkom 2. točkom (b) propisuje da se ne primjenjuje na državljane trećih zemalja koji borave na temelju privremene zaštite ili su zatražili dozvolu da borave na temelju iste i čekaju odluku o tom zahtjevu, što znači da osoba koja ima privremenu zaštitu ne može podnijeti zahtjev za dugotrajni boravak. Na sastanku Solidarnosti o Ukrajini (Solidarity Platform Ukraine) koji se je održao 27. ožujka 2025. godine u Briselu u organizaciji Europske komisije istaknuto je da je Pravna služba Vijeća EU razjasnila da se periodi boravka provedeni na privremenoj zaštiti ne mogu računati za potrebnih pet godina boravka za dugotrajni boravak, i u slučaju ako osoba naknadno regulira status boravka koji spada u okvir primjene Direktive. Slijedom navedenog mišljenja, ovim izmjenama i dopunama Zakona o strancima odredba kojom je propisano da se privremena zaštita računa u vrijeme potrebno za odobrenje dugotrajnog boravka mora se brisati. Vijeće EU donijelo je Preporuku Vijeća od 16. rujna 2025. o koordiniranom pristupu postupnom izlasku iz statusa privremene zaštite raseljenih osoba iz Ukrajine (C/2025/5129). Vijeće preporučuje, između ostaloga mjere za održivu reintegraciju u Ukrajini, kao i mjere za promicanje prelaska na druge pravne statuse i prije prestanka privremene zaštite (reguliranje boravka sukladno nacionalnim pravnim statusima npr. zapošljavanje, samozapošljavanje, obiteljski ili drugi razlozi, pod uvjetom da te osobe ispunjavaju uvjete utvrđene u nacionalnom pravu). Ako nije moguć pristup nacionalnim pravnim statusima, osobe mogu regulirati drugi status utvrđen pravom Unije (Direktiva (EU) 2016/801 o uvjetima ulaska i boravka državljana trećih zemalja u svrhu istraživanja, studija, osposobljavanja, volonterstva, razmjena učenika ili obrazovnih projekata, i obavljanja poslova au pair, Direktiva (EU) 2021/1883 o uvjetima za ulazak i boravak državljana trećih zemalja u svrhu zapošljavanja visokokvalificiranih radnika i Direktiva (EU) 2024/1233 o jedinstvenom postupku obrade zahtjeva za izdavanje jedinstvene dozvole za boravak i rad državljanima trećih zemalja). Osobe ne mogu istodobno uživati privremenu zaštitu te imati odobrenje privremenog boravka odnosno dozvole za boravak i rad temeljem Zakona o strancima.
114 PROJEKT GRAĐANSKIH PRAVA SISAK PRIJEDLOG ZAKONA   O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 16. Vezano uz st. 3 predmetnih izmjena predlažemo da se polaganje ispita poznavanja hrvatskog jezika i latiničnog pisma za strance koji traže boravak po osnovu rada, financira iz državnog proračuna iz razloga što su isti socijalno osjetljiva kategorija, i taj trošak nisu u mogućnosti podmiriti, a s druge stranke država koja propisuje obavezu mora istu i omogućiti tj. financirati. Vezano uz st. (6) izmjena i dopuna, ispit poznavanja hrvatskog jezika i latiničnog pisma ne moraju položiti državljani trećih zemalja koji: 1. su završili osnovno, srednje ili visoko obrazovanje u Republici Hrvatskoj ili 2. govore jezikom iz podskupine južnoslavenskih jezika. Predlažemo da se u predmetni st. 6 uključi i element nepismenosti, kao u postupcima primitka u hrvatsko državljanstvo jer nepismena osoba može poznavati hrvatski jezik i kulturu, ali ne i latinično pismo. Isto tako predlažemo dodavanje toč. 3, koja glasi: boravi na području Republike Hrvatske tri godine ili više. Nije prihvaćen Vezano uz trošak polaganja ispita poznavanja hrvatskog jezika i latiničnog pisma, ističemo kako je izričito propisano da je to trošak poslodavca, a ne stranog radnika. Naime, činjenica je da državljanin treće zemlje dolazi na rad u RH zbog potrebe domaćeg poslodavca te isti treba snositi troškove polaganja ispita poznavanja hrvatskog jezika i latiničnog pisma. Poznavanje hrvatskoga jezika i latiničnog pisma ključna je pretpostavka integracije stranih radnika na tržite rada i minimum uvjeta za uspješnu radnu integraciju. Također, ako strani radnik boravi na području RH dulje od tri godine, navedeno nije garancija da poznaje hrvatski jezik i latinično pismo.
115 PROJEKT GRAĐANSKIH PRAVA SISAK PRIJEDLOG ZAKONA   O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 15. Vezano uz dosadašnji stavak 7., koji postaje stavak 8., smatramo da je predloženi rok od 90 dana, predugačak, te predlažemo da isti bude 30 dana; odnosno 60 dana u hitnim postupcima sukladno Zakonu o općem upravnom postupku. To posebno iz razloga jer u praksi isti upravni postupci traju i do godinu dana i više. Nije prihvaćen Direktivom 2024/1233 propisan je rok od 90 dana za rješavanje zahtjeva za izdavanje dozvole za boravak i rad. Navedeno razdoblje obuhvaća i provođenje testa tržišta rada iz članka 98. Zakona. Važećim Zakonom o strancima propisan je rok od 15 dana za kojeg je u praksi utvrđeno da policijske uprave odnosno policijske postaje objektivno ne mogu izvršiti sve potrebne provjere u cilju izdavanja dozvola za boravak i rad samo onim poslodavcima koji uredno posluju u Republici Hrvatskoj, zapošljavaju domaće radnike te doprinose gospodarskom razvitku. Uzimajući u obzir pristupanje Republike Hrvatske schengenskom prostoru, u postupku odobrenja dozvola za boravak i rad potrebno je spriječiti zlouporabu navedenog postupka, prije svega državljana određenih država koje predstavljaju migracijski rizik, kao i krijumčara ili fiktivnih poslodavaca kojima za cilj nije obavljanje gospodarske djelatnosti u Republici Hrvatskoj nego je glavna svrha njihovog osnivanja ili djelovanja olakšavanje ulaska državljana trećih zemalja na teritorij Europske unije bez stvarne želje ili potrebe za radom u Republici Hrvatskoj. U tekstu Nacrta propisano je da će zahtjev riješiti što je prije moguće, a najkasnije u roku od 90 dana.
116 PROJEKT GRAĐANSKIH PRAVA SISAK N A C R T PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA PGP Sisak uočio je u dugogodišnjoj praksi da određeni broj državljana trećih zemalja koji veći dio života žive u Republici Hrvatskoj i nastavljaju i dalje tu živjeti, te imaju i reguliran privremeni boravak iz humanitarnih razloga 10 i više godina (neki i s prekidima), ali zbog neispunjavanja zakonskih uvjeta (zdravstveno osiguranje i sredstva za uzdržavanje) ne mogu regulirati stalni ili dugotrajni boravak. Isto tako, ističemo kako Ministarstvo unutarnjih poslova /u nastavku MUP/, učestalo samoinicijativno vrši preimenovanje zahtjeva stranaka i samim time direktno krši odredbu čl. 7 Zakona o općem upravnom postupku /načelo pomoći stranci/. Primjer: zahtjev za stalni, preimenuje se u zahtjev za dugotrajno boravište što je nepovoljnije za samu stranku. Nije prihvaćen ODBIJEN Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o strancima (Narodne novine, broj: 40/25) koji je stupio na snagu 15.03.2025. godine omogućeno je odobrenje stalnog boravka državljanima trećih zemalja koji su veći dio života živjeli i nastavljaju živjeti u Republici Hrvatskoj, a imali su najmanje pet godina odobren privremeni boravak iz humanitarnih razloga (članak 156. stavak 1. točka 9. Zakona). Navedenoj kategoriji osoba odobrit će se stalni boravak ako imaju valjanu stranu putnu ispravu (ne traži se dokaz o zdravstvenom osiguranju ili sredstvima za uzdržavanje, članak 157. stavak 2. Zakona). Državljanin treće zemlje na zahtjevu (Obrazac 1a) naznačuje traži li odobrenje stalnog ili dugotrajnog boravka, te ovo Ministarstvo rješava zahtjev temeljem članka 156. ili članka 150. Zakona o strancima. U praksi se može dogoditi da stranka koja ima npr. 5 godina odobrene dozvole za boravak i rad i koja bi trebala naznačiti da se radi o zahtjevu za dugotrajni boravak (koji se rješava temeljem članka 150. Zakona) na Obrascu naznači da traži odobrenje stalnog boravka (koji se rješava temeljem članka 156. Zakona). Imajući u vidu načelo učinkovitosti i ekonomičnosti, kao i načelo pomoći stranci kako je propisano Zakonom o općem upravnom postupku, službena osoba brinut će se da neznanje odnosno neukost stranke ne budu na štetu prava koja mu po zakonu pripadaju, te stoga neće odbiti takav zahtjev jer stranka ne ispunjava uvjete za odobrenje stalnog boravka, već će ga riješiti kao zahtjev za dugotrajno boravište temeljem članka 150. Zakona o strancima.
117 HRVATSKA GOSPODARSKA KOMORA PRIJEDLOG ZAKONA   O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 18. Članice Zajednice agencija za zapošljavanje, iako načelno pozdravljaju fleksibilnost postupanja, smatraju da će ovakva odredba, sukladno kojoj se odluka o ukidanju dozvole za boravak i rad, prepušta diskrecijskoj ocjeni pojedine policijske uprave ili postaje, dovesti do nejednakog postupanja, ovisno o tome koja policijska uprava odlučuje o predmetu Nije prihvaćen Predloženom izmjenom članka 94. stavka 1. omogućuje se policijskim upravama odnosno policijskim postajama ocjenjivati može li se u konkretnom slučaju ukinuti dozvola za boravak i rad imajući u vidu načelo razmjernosti u zaštiti prava stranaka i javnog interesa te načelo samostalnosti i slobodne ocjene dokaza kako je propisano Zakonom o općem upravnom postupku.
118 HRVATSKA GOSPODARSKA KOMORA PRIJEDLOG ZAKONA   O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 15. Također i članovi Udruženja ribarstva HGK koji obavljaju djelatnost morskog ribolova ističu veliki problem dugotrajnosti postupka rješavanja zahtjeva za izdavanje dozvola za boravak i rad te bi predloženo produženje roka za izdavanje dozvola za boravak i rad dodatno pogoršalo njihovu situaciju. Ističemo kako je ribolov specifična djelatnost s obzirom da postoje razdoblja zabrane ribolova i razdoblja kada se smije ići na more. Ako brod nema kompletnu posadu u razdobljima kada im je dozvoljeno raditi, posljedice će biti neusporedivo više nego u nekom drugom sektoru. Također, ako nema kompletnu posadu, ribarski brod odlaskom na more ugrožava sigurnost rada prisutnih članova posade jer se radi o teškim fizičkim poslovima koji se često obavljaju u najzahtjevnijim uvjetima. Zbog specifičnosti poslovanja poduzetnika djelatnosti morskog ribolova i nemogućnosti zapošljavanja domaće posade, navedeni članovi Hrvatske gospodarske komore apeliraju na ubrzanje postupaka rješavanja zahtjeva za izdavanje dozvola za boravak i rad. Nije prihvaćen Direktivom 2024/1233 propisan je rok od 90 dana za rješavanje zahtjeva za izdavanje dozvole za boravak i rad. Navedeno razdoblje obuhvaća i provođenje testa tržišta rada iz članka 98. Zakona. Važećim Zakonom o strancima propisan je rok od 15 dana za kojeg je u praksi utvrđeno da policijske uprave odnosno policijske postaje objektivno ne mogu izvršiti sve potrebne provjere u cilju izdavanja dozvola za boravak i rad samo onim poslodavcima koji uredno posluju u Republici Hrvatskoj, zapošljavaju domaće radnike te doprinose gospodarskom razvitku. Uzimajući u obzir pristupanje Republike Hrvatske schengenskom prostoru, u postupku odobrenja dozvola za boravak i rad potrebno je spriječiti zlouporabu navedenog postupka, prije svega državljana određenih država koje predstavljaju migracijski rizik, kao i krijumčara ili fiktivnih poslodavaca kojima za cilj nije obavljanje gospodarske djelatnosti u Republici Hrvatskoj nego je glavna svrha njihovog osnivanja ili djelovanja olakšavanje ulaska državljana trećih zemalja na teritorij Europske unije bez stvarne želje ili potrebe za radom u Republici Hrvatskoj. U tekstu Nacrta propisano je da će zahtjev riješiti što je prije moguće, a najkasnije u roku od 90 dana.
119 HRVATSKA GOSPODARSKA KOMORA PRIJEDLOG ZAKONA   O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 23. Članovi Udruženja cestovnog prijevoza te Udruženja otpremništva i logistike ističu kako poslovni subjekti iz sektora prijevoza imaju velik problem s pronalaskom domaće radne snage te propisivanje minimalnog udjela domaćih radnika kako je predloženo u ovom članku Nacrtu prijedloga zakona onemogućilo bi zapošljavanje stranih radnika i direktno ugrozilo kontinuitet poslovanja. Nije prihvaćen Propisivanjem minimalnog udjela zaposlenih domaćih radnika štiti se domaće tržište radne snage i rast plaća te je zahtjev prema poslodavcima povećati prilike za zapošljavanje domaćih radnika, neovisno iz kojeg sektora dolazi poslodavac.
120 HRVATSKA GOSPODARSKA KOMORA PRIJEDLOG ZAKONA   O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 23. Članice Hrvatske gospodarske komore ističu problematiku vezano uz dostavu propisanih izvješća sukladno ovome članku te navode kako poslodavci ponekad zbog tehničkih ili administrativnih razloga ne mogu odmah dostaviti sva izvješća, no to ne znači da ih ne mogu dostaviti u kratkom roku. Potrebno je omogućiti razuman naknadni rok za dostavu, umjesto automatskog odbijanja zahtjeva. Nije prihvaćen Radi se o financijskim izvješćima koja se dostavljaju Poreznoj upravi u propisanim rokovima sukladno poreznim propisima. Stoga Porezna uprava dostavlja Hrvatskom zavodu za zapošljavanje dokaz o podmirenim obvezama i o dostavljanim propisanim izvješćima. Dostava propisanih izvješća je bitna jer sustav može prikazati da nema nepodmirenih obveza po osnovi javnih davanja, a zapravo nepodmirenih obveza nema jer nisu ni dostavljena propisana izvješća.
121 HRVATSKA GOSPODARSKA KOMORA PRIJEDLOG ZAKONA   O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 22. Članovi Udruženja cestovnog prometa i Udruženja otpremništva i logistike također izražavaju neslaganje s s predloženom odredbom sukladno kojoj HZZ neće provoditi test tržišta rada ako poslodavac ne obavlja aktivno registriranu djelatnost. Smatraju da ukoliko je djelatnost uredno registrirana, poslodavac bi trebao imati pravo zatražiti provođenje testa tržišta rada neovisno o tome je li tu djelatnost obavljao neprekidno. Ovakvo ograničenje, kako je navedeno Nacrtom prijedloga zakona, može biti problematično za poduzeća koja imaju višestruke registrirane djelatnosti, ali ih povremeno aktiviraju prema potrebama tržišta. Nije prihvaćen ODBIJEN Hrvatski zavod za zapošljavanje će izdati negativno mišljenje ako poslodavac registriranu djelatnost ne obavlja aktivno na području RH. Naime, neki poslodavci rade prikriveno ustupanje u druge države članice EU, jer djelatnost za koju su registrirani uopće ne obavljaju u RH. Stoga nije potrebno provoditi test tržišta rada ukoliko osnovni uvjet nije zadovoljen. Bitno je da u trenutku podnošenja zahtjeva za provedbu testa tržišta rada poslodavac dokaže da aktivno obavlja registriranu djelatnost u RH, neovisno o tome kada je započeo s obavljanjem iste.
122 HRVATSKA GOSPODARSKA KOMORA PRIJEDLOG ZAKONA   O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 15. Članovi Udruženja cestovnog prometa i Udruženja otpremništva i logistike pri Hrvatskoj gospodarskoj komori također iznose prigovor na rok za izdavanje dozvole za boravak i rad sukladno predmetnom Nacrtu prijedloga zakona te ga smatraju predugačkim i otegotnim s obzirom da bi se tako dodatno usporio proces zapošljavanja, posebice u djelatnostima s izraženim sezonskim i hitnim potrebama te bi tim rokom od 90 dana dodatno bilo otežano poslovanje i planiranje radne snage. Ukoliko je intencija zakonodavca produžiti predmetni rok, što je otegotno za samo poslovanje poslovnih subjekata, predlaže se određena fleksibilizacija u smislu da se propiše kraći rok i da odredba glasi da je Ministarstvo o zahtjevu dužno odlučiti u roku do određenog broja dana. Nije prihvaćen Direktivom 2024/1233 propisan je rok od 90 dana za rješavanje zahtjeva za izdavanje dozvole za boravak i rad. Navedeno razdoblje obuhvaća i provođenje testa tržišta rada iz članka 98. Zakona. Važećim Zakonom o strancima propisan je rok od 15 dana za kojeg je u praksi utvrđeno da policijske uprave odnosno policijske postaje objektivno ne mogu izvršiti sve potrebne provjere u cilju izdavanja dozvola za boravak i rad samo onim poslodavcima koji uredno posluju u Republici Hrvatskoj, zapošljavaju domaće radnike te doprinose gospodarskom razvitku. Uzimajući u obzir pristupanje Republike Hrvatske schengenskom prostoru, u postupku odobrenja dozvola za boravak i rad potrebno je spriječiti zlouporabu navedenog postupka, prije svega državljana određenih država koje predstavljaju migracijski rizik, kao i krijumčara ili fiktivnih poslodavaca kojima za cilj nije obavljanje gospodarske djelatnosti u Republici Hrvatskoj nego je glavna svrha njihovog osnivanja ili djelovanja olakšavanje ulaska državljana trećih zemalja na teritorij Europske unije bez stvarne želje ili potrebe za radom u Republici Hrvatskoj. U tekstu Nacrta propisano je da će zahtjev riješiti što je prije moguće, a najkasnije u roku od 90 dana.
123 HRVATSKA GOSPODARSKA KOMORA PRIJEDLOG ZAKONA   O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 23. Članovi Udruženja računovođa vezano uz stavak 1. točku 7 ističu kako priljev po transakcijskom računu nije mjerilo gospodarske veličine, aktivnog obavljanja djelatnosti niti na drugi način reflektira sposobnost poslodavca u kontekstu ovog propisa. Mnogi poslodavci rade uz obračunske načine plaćanja, s određenim odgodama plaćanja ili na drugi način vrše redovite isporuke dobara i usluga, a da se to pritom ne odražava direktno na priljeve po transakcijskom računu. Osim toga, Porezna uprava ima uvid samo u priljeve po računima u Republici Hrvatskoj pa taj podatak nije nužno točan na razini cijelog poduzetnika. Nije prihvaćen Za ocjenjivanje aktivnog obavljanja gospodarske djelatnosti poslodavca u RH, bitno je utvrditi da u trenutku podnošenja zahtjeva za izdavanje dozvole za boravak i rad, poslodavac ima određeni priljev po računu u posljednjih 12 mjeseci. Teret dokaza je na poslodavcu, pa je u njegovom interesu da ostvaruje priljeve po računima u RH. Mišljenja smo da je navedeni uvjet jedan od dokaza aktivnog obavljanja gospodarske djelatnosti. Dodatno, ukoliko poslodavac nije u mogućnosti osigurati propisani priljev sredstava tijekom godine ili tijekom sezone, postavlja se pitanje opravdanosti zapošljavanja stranih radnika.
124 ILLIA DASHKEVYCH PRIJEDLOG ZAKONA   O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 40. Ne izvrći pravice došljaku ni siroti i ne uzimaj u zalog haljine udovici. (Pnz 24:17) EU integration commitment and credibility is critical for reform continuance and democratic consolidation. As a process, EU membership has an important ratchet effect (backtracking is impossible), incentive effect (the carrot and stick of accession) but above all the implication of normative optimism (that nominal convergence leads to real convergence). Yet, the Croatian case also points to ambiguities of Europeization. As long as Europeization remains reduced to becoming part of the EU and fulfilling benchmarked conditions it is hard to expect that the full meaning and demands of becoming true European can be achieved. In a society where organic identification with nation is still dominant Europeization might take much longer than becoming EU member.(Understanding Reform: the Case of Croatia I.Bičanić V.Franičević 2003) "Iskopa jamu i prodube; sam u jamu svoju pade!"(Ps 7:16) Over three decades of independence, Croatia has lost nearly 20% of its population. The main drivers of this depopulation are mass emigration (which gathered pace after the country joined the EU in 2013) and the persistently low birth rate. In response to the deepening demographic crisis, the government established the Ministry of Demography and Immigration – the first of its kind in the European Union – which introduced a package of measures to support the fertility rate, family policy and return migration. Additionally, the government opted to liberalise migration regulations, leading to a growing share of workers from Southeast Asia in Croatia, particularly from Nepal. Despite these steps, UN forecasts remain pessimistic – by 2050, the country’s population could fall to 3.2 million, which would mean a further decline of 16%. (Croatia’s demographic crisis: how to address depopulation P.Wankiewicz-Kłoczko OSW 2025) “If you think refugees are a drain on the economy, think again. By allowing Ukrainian refugees to immediately work and start small businesses — after being forced to flee Russian aggression — Poland boosted its GDP by a whopping 2.7 percent in 2024,” said Kevin J. Allen, the Representative of UNHCR in Poland. “This is stunning, and clearly demonstrates that smart policy choices on the humanitarian and economic fronts are not mutually exclusive. Indeed, Poland has created a win-win scenario: catalysing fresh contributions to an increasingly strong Polish economy, and investing in the human capital of refugees who will help Ukraine build back better one day, when returns are safe.” “The high number of Ukrainian refugees working in Poland clearly indicates that they have found their place on the Polish labour market. And at the same time, Poland’s economy has effectively adjusted to the supply of new employees and the competencies they brought with them,” says Deloitte’s expert Aleksander Laszek. “The number of employed individuals increased overall, and thanks to improved specialisation, so did the productivity of Polish firms and employees. In addition, refugees from Ukraine have a positive impact on consumption. Furthermore, benefits to the Polish economy can increase further if we address the identified challenges that refugees face to access the labour market.”(Poland: Analysis of the impact of refugees from Ukraine on the economy of Poland — 2nd edition UNHCR Poland and Deloitte Polska 2025) "Razdijelit ćete je ždrijebom u baštinu između sebe i između došljaka koji žive među vama..."(Ez 47:22) "...ako ne budete tlačili stranca, sirote i udovice...boravit ću s vama na ovome mjestu..."(Jr 7:6-7) Tko ima uši, neka čuje... Nije prihvaćen Direktiva 109/2003/EZ od 25. studenog 2003. o statusu državljana trećih država s dugotrajnim boravkom člankom 3. stavkom 2. točkom (b) propisuje da se ne primjenjuje na državljane trećih zemalja koji borave na temelju privremene zaštite ili su zatražili dozvolu da borave na temelju iste i čekaju odluku o tom zahtjevu, što znači da osoba koja ima privremenu zaštitu ne može podnijeti zahtjev za dugotrajni boravak. Na sastanku Solidarnosti o Ukrajini (Solidarity Platform Ukraine) koji se je održao 27. ožujka 2025. godine u Briselu u organizaciji Europske komisije istaknuto je da je Pravna služba Vijeća EU razjasnila da se periodi boravka provedeni na privremenoj zaštiti ne mogu računati za potrebnih pet godina boravka za dugotrajni boravak, i u slučaju ako osoba naknadno regulira status boravka koji spada u okvir primjene Direktive. Slijedom navedenog mišljenja, ovim izmjenama i dopunama Zakona o strancima odredba kojom je propisano da se privremena zaštita računa u vrijeme potrebno za odobrenje dugotrajnog boravka mora se brisati. Vijeće EU donijelo je Preporuku Vijeća od 16. rujna 2025. o koordiniranom pristupu postupnom izlasku iz statusa privremene zaštite raseljenih osoba iz Ukrajine (C/2025/5129). Vijeće preporučuje, između ostaloga mjere za održivu reintegraciju u Ukrajini, kao i mjere za promicanje prelaska na druge pravne statuse i prije prestanka privremene zaštite (reguliranje boravka sukladno nacionalnim pravnim statusima npr. zapošljavanje, samozapošljavanje, obiteljski ili drugi razlozi, pod uvjetom da te osobe ispunjavaju uvjete utvrđene u nacionalnom pravu). Ako nije moguć pristup nacionalnim pravnim statusima, osobe mogu regulirati drugi status utvrđen pravom Unije (Direktiva (EU) 2016/801 o uvjetima ulaska i boravka državljana trećih zemalja u svrhu istraživanja, studija, osposobljavanja, volonterstva, razmjena učenika ili obrazovnih projekata, i obavljanja poslova au pair, Direktiva (EU) 2021/1883 o uvjetima za ulazak i boravak državljana trećih zemalja u svrhu zapošljavanja visokokvalificiranih radnika i Direktiva (EU) 2024/1233 o jedinstvenom postupku obrade zahtjeva za izdavanje jedinstvene dozvole za boravak i rad državljanima trećih zemalja). Osobe ne mogu istodobno uživati privremenu zaštitu te imati odobrenje privremenog boravka odnosno dozvole za boravak i rad temeljem Zakona o strancima.
125 VLADYSLAV TYMOSHENKO O B R A Z L O Ž E NJ E , Članak 40. Poštovani, kao državljanin Ukrajine koji boravi u Hrvatskoj pod statusom privremene zaštite, želim izraziti zabrinutost zbog predloženih izmjena Zakona o strancima. Predložene izmjene ne uzimaju u obzir godine provedene pod privremenom zaštitom, što umanjuje iskustvo i doprinos Ukrajinaca koji ovdje žive i rade već dugi niz godina. Tijekom tog razdoblja mi nismo samo boravili na području Hrvatskoj — većina nas radi legalno, plaća poreze, uplaćuje doprinose za mirovinsko i zdravstveno osiguranje, integrira se u društvo i sudjeluje u razvoju lokalnih zajednica. To su stvarne godine života, rada i doprinosa hrvatskom gospodarstvu. Zbog toga smatram da točka 5. članka 151. ne bi trebala biti uklonjena iz predloženog Zakona o strancima. Ova odredba je važna jer omogućuje pravedno priznavanje godina boravka i rada u Hrvatskoj pod privremenom zaštitom. Nije prihvaćen Direktiva 109/2003/EZ od 25. studenog 2003. o statusu državljana trećih država s dugotrajnim boravkom člankom 3. stavkom 2. točkom (b) propisuje da se ne primjenjuje na državljane trećih zemalja koji borave na temelju privremene zaštite ili su zatražili dozvolu da borave na temelju iste i čekaju odluku o tom zahtjevu, što znači da osoba koja ima privremenu zaštitu ne može podnijeti zahtjev za dugotrajni boravak. Na sastanku Solidarnosti o Ukrajini (Solidarity Platform Ukraine) koji se je održao 27. ožujka 2025. godine u Briselu u organizaciji Europske komisije istaknuto je da je Pravna služba Vijeća EU razjasnila da se periodi boravka provedeni na privremenoj zaštiti ne mogu računati za potrebnih pet godina boravka za dugotrajni boravak, i u slučaju ako osoba naknadno regulira status boravka koji spada u okvir primjene Direktive. Slijedom navedenog mišljenja, ovim izmjenama i dopunama Zakona o strancima odredba kojom je propisano da se privremena zaštita računa u vrijeme potrebno za odobrenje dugotrajnog boravka mora se brisati. Vijeće EU donijelo je Preporuku Vijeća od 16. rujna 2025. o koordiniranom pristupu postupnom izlasku iz statusa privremene zaštite raseljenih osoba iz Ukrajine (C/2025/5129). Vijeće preporučuje, između ostaloga mjere za održivu reintegraciju u Ukrajini, kao i mjere za promicanje prelaska na druge pravne statuse i prije prestanka privremene zaštite (reguliranje boravka sukladno nacionalnim pravnim statusima npr. zapošljavanje, samozapošljavanje, obiteljski ili drugi razlozi, pod uvjetom da te osobe ispunjavaju uvjete utvrđene u nacionalnom pravu). Ako nije moguć pristup nacionalnim pravnim statusima, osobe mogu regulirati drugi status utvrđen pravom Unije (Direktiva (EU) 2016/801 o uvjetima ulaska i boravka državljana trećih zemalja u svrhu istraživanja, studija, osposobljavanja, volonterstva, razmjena učenika ili obrazovnih projekata, i obavljanja poslova au pair, Direktiva (EU) 2021/1883 o uvjetima za ulazak i boravak državljana trećih zemalja u svrhu zapošljavanja visokokvalificiranih radnika i Direktiva (EU) 2024/1233 o jedinstvenom postupku obrade zahtjeva za izdavanje jedinstvene dozvole za boravak i rad državljanima trećih zemalja). Osobe ne mogu istodobno uživati privremenu zaštitu te imati odobrenje privremenog boravka odnosno dozvole za boravak i rad temeljem Zakona o strancima.
126 HRVATSKA GOSPODARSKA KOMORA PRIJEDLOG ZAKONA   O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 31. Članice Zajednice agencija za zapošljavanje HGK ističu kako predloženi stavci 12.–19. uvode unaprijed fiksirana višegodišnja razdoblja rada, stroga ograničenja njihovog pomicanja te obvezu višestrukog ishođenja dozvola boravka. U praksi je ovakav model teško provediv. Posebno ističu problem radnika iz viznog režima: postupci izdavanja viza često kasne, zbog čega radnici ne mogu započeti rad u predviđenom razdoblju. To automatski dovodi do potrebe za aneksima, novim potvrdama i administrativnim postupcima kod MUP-a. Predviđeni limit pomicanja razdoblja rada od samo 30 dana te zabrana naknadne promjene s 90 dana na 9 mjeseci ne omogućuju prilagodbu stvarnim okolnostima sezonskog zapošljavanja. Dodatno, stavak 19. propisuje da prekid rada prije zadnjeg planiranog razdoblja ne ukida dozvolu za boravak i rad, ali automatski ukida dozvolu boravka. To u praksi stvara dodatnu nesigurnost i administriranje za radnika i poslodavca, bez stvarne koristi. Smatramo da će ovako postavljeni uvjeti dovesti do čestih proceduralnih zastoja, administrativnog opterećenja te otežanog dovođenja sezonskih radnika, osobito iz viznih zemalja. Stoga predlažu fleksibilnije uređenje koje bi uzelo u obzir realne rokove viziranja, dinamiku sezonske potražnje i potrebu smanjenja administracije za poslodavce i institucije. Nije prihvaćen Predloženim modelom odgovorilo se na traženja poslodavaca da se smanji administriranje i na duži period osigura sezonska radna snaga. Ovim modelom poslodavca se oslobađa obveze ishođenja nove dozvole za boravak i rad prije početka svake sezone, već mu se izdaje dozvola za boravak i rad s rokom važenja od 3 godine unutar koje sezonski radnik može raditi do 9 mjeseci godišnje, kako je ograničeno Direktivom 2014/36/EU o sezonskim radnicima. Poslodavci temeljem iskustva znaju koliko im radnika treba za vrijeme sezone, temeljem čega za svakog sezonskog radnika određuju početak i kraj rada za pojedinu sezonu. U slučaju više sile, kada početak sezone ne može početi ili završiti kako je predviđeno, Zakonom je omogućeno da se početak i kraj rada pomaknu za 30 dana. U slučaju radnika iz viznih država bit će lakše planirati ishođenje vize D, budući se unaprijed zna početak rada za svaku sezonu, te se zahtjev za vizu D može podnijeti tri mjeseca prije početka sezonskog rada. Nije moguća naknadna promjena s 90 dana na 9 mjeseci, imajući u vidu da se sezonske dozvole za boravak i rad do 90 dana izdaju bez mišljenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje i bez testa tržišta rada, dok se sezonske dozvole s važenjem duljim od 90 dana izdaju temeljem mišljenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje te testa tržišta rada, ako je potreban. Poslodavac kojemu se vraćaju sezonski radnici više sezona unaprijed zna koji vremenski period će trebati njihov rad, pa može zatražiti sezonsku dozvolu za boravak i rad s važenjem od 3 godine unutar koje će sezonski radnik raditi 90 dana u kalendarskoj godini (bez mišljenja HZZ-a i testa tržišta rada) ili može zatražiti sezonsku dozvolu za boravak i rad s važenjem od 3 godine unutar koje sezonski radnik može raditi do 9 mjeseci godišnje (temeljem mišljenja HZZ-a i testa tržišta rada, ako je potreban). Vezano za stavak 19., ako sezonski radnik iz nekog razloga (obiteljski, zdravstveni i sl.) ne može odraditi cijelu sezonu, dozvola za boravak i rad nastavit će vrijediti kako bi mogao doći odraditi sljedeću sezonu, međutim njegova biometrijska dozvola boravka prestat će vrijediti i dužan ju je vratiti policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji. Vezano za rokove izdavanja dugotrajne vize, sukladno odredbama članka 37. Zakona o strancima propisani rok za rješavanje zahtjeva za izdavanje dugotrajne vize jest 15 dana od dana podnošenja zahtjeva, te se taj rok može produžiti do najviše 45 dana, ako za to postoje opravdani razlozi. Pri tome se prinosi pažnji kako su navedeni rokovi izjednačeni sa rokovima koji su predviđeni za obradu schengenske C vize, odnosno kako su u dijelu država članica rokovi za rješavanje dugotrajnih viza i dulji od onih koji su predviđeni u Republici Hrvatskoj. Nadalje, u svim DM/KU se navedeni rokovi poštuju te se zahtjevi za dugotrajne vize zaprimaju i odrađuju bez kašnjenja, uz moguće dulje rješavanje istih u dijelu kalendarske godine kada se znatno povećava interes hrvatskih poduzetnika i broja zaprimljenih zahtjeva stranih radnika za dugotrajnu vizu.
127 HRVATSKA GOSPODARSKA KOMORA PRIJEDLOG ZAKONA   O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 30. Članice Zajednica agencija za zapošljavanje HGK, isitiču sljedeće: "Odredba prema kojoj poslodavac mora osigurati „primjeren smještaj tijekom cjelokupnog boravka“ državljanina treće zemlje nije realna ni provediva. U praksi je smještaj često podložan promjenama koje ne ovise isključivo o poslodavcu (npr. isteci najma, promjene kapaciteta, sezonske prilagodbe, tržišne okolnosti), pa je očekivanje neprekinutog osiguravanja istog smještaja tijekom cijelog boravka, pogotovo kod dugogodišnjih zapošljavanja, nerazmjerno i neodrživo. Nadalje, pojam „promjena primjerenosti smještaja“ nije dovoljno definiran. Nije jasno odnosi li se to na fizičko preseljenje radnika, promjenu uvjeta u postojećem smještaju, subjektivnu procjenu poslodavca ili objektivne standarde koji nisu propisani ovom odredbom. Takva nejasnoća stvara pravnu nesigurnost i rizik različitog tumačenja od strane nadležnih tijela. Predlažemo preciznije normiranje pojma „primjeren smještaj“ te jasnije definiranje situacija u kojima poslodavac ima obvezu obavještavanja, kako bi se izbjegle nejasnoće i osiguralo da odredba bude realno provediva u praksi." Nije prihvaćen Izmjenom članka 103.f stavka 2. produžen je rok u kojem je poslodavac dužan obavijestiti policijsku upravu odnosno policijsku postaji o promjeni primjerenog smještaja s 8 na 15 dana. Navedeno se odnosi na svaku promjenu koja utječe na primjeren smještaj od one temeljem koje je odobrena dozvola za boravak i rad, a svakako uključuje fizičko preseljenje radnika u kojem slučaju je potrebno izvršiti i prijavu promjene boravišta sukladno članku 178. Zakona. Tehničke uvjete primjerenog smještaja, način plaćanja najamnine i dokumentaciju kojom se dokazuje primjeren smještaj propisivat će Pravilnik o boravku državljana trećih zemalja u Republici Hrvatskoj (članak 103.f stavak 4. važećeg Zakona o strancima) čija je izmjena u tijeku.
128 HRVATSKA GOSPODARSKA KOMORA PRIJEDLOG ZAKONA   O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 29. Vezano uz predloženi stavak 11. članka 103.d. članice Zajednice agencija za zapošljavanje HGK smatraju da je predloženi rok od 45 dana predug te će u praksi dovesti do znatnog usporavanja postupaka promjene poslodavca, otežanog kontinuiteta rada stranih radnika i dodatnog administrativnog opterećenja kako poslodavaca tako i nadležnih tijela. Nije prihvaćen Izvršeno je usklađivanje s Direktivom 2024/1233 kojom je propisan rok od 45 dana u kojem se država članica može usprotiviti olakšanoj promjeni poslodavca. Nacrtom je decidirano propisano da će se za novog poslodavca provjeriti postoje li zapreke iz članka 93. Zakona, kako bi se olakšana promjena poslodavca omogućila samo onim poslodavcima koji uredno posluju u Republici Hrvatskoj, zapošljavaju domaće radnike te doprinose gospodarskom razvitku.
129 HRVATSKA GOSPODARSKA KOMORA PRIJEDLOG ZAKONA   O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 23. Uz predložene izmjene članka 99. Zakona o strancima, članice Zajednice agencija za zapošljavanje ističu da poslodavci ponekad obavljaju i neke poslove u zanimanjima za koje nemaju registriranu djelatnost, ali koja se uobičajeno obavljaju uz upisanu djelatnost ili u manjem opsegu (https://www.zakon.hr/z/472/zakon-o-zabrani-i-sprjecavanju-obavljanja-neregistrirane-djelatnosti, čl.5.st.2.), te u tom smislu treba instruirati nadležna tijela pri ocjeni zahtjeva. Predloženo rješenje dodatno ograničava širenje gospodarstva odnosno koči gospodarski rast. Što se tiče prdložene odredbe članka 99. st.1 točka 7. članice Zajednice predlažu da se minimalni priljev po transakcijskom računu prilagodi realnim mogućnostima poslodavaca, jer trenutni iznos isključuje mnoge male i sezonske djelatnosti. Prag se može diferencirati prema djelatnosti, broju zaposlenih ili prihodu po zaposleniku, a za sezonske djelatnosti računa se proporcionalno mjesecima poslovanja i smanjuje za 50 %. Takvo rješenje osigurava ravnotežu između zaštite domaćeg tržišta rada i stvarnih kapaciteta poslodavaca. Članice Zajednice agencija za zapošljavanje HGK predlažu brisati predloženi stavak 11. Naime, poslodavac na takvu listu dolazi temeljem jednostranog utvrđenja od strane inspektorata, a ne pravomoćne odluke suda. Uz predlažene stavke 12. i 13. članice Zajednice agencija za zapošljavanje predlažu uvođenje iznimke za agencije za privremeno zapošljavanje, s obzirom na specifičnost njihove djelatnosti, kojima primjena propisanih kvota nije praktična. Također, nejasno je na kojoj osnovi je povećan omjer domaćih radnika s 8/16 % na 10/20 %. Uzimajući u obzir analize domaćeg tržišta rada, povijesno nizak broj nezaposlenih, pad nataliteta i sve veći broj umirovljenika, Republika Hrvatska će i nadalje imati potrebu za zapošljavanjem radnika iz trećih zemalja. Stoga je nužno precizirati temelje i predviđanja na kojima se zasniva povećanje propisanih kvota, kako bi se osigurala transparentnost i primjenjivost odredbi. Stoga se predlaže ostati pri trenutnim omjerima. Članice Zajednice predlažu brisati predloženi stavak 15. Pozitivna mišljenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje ne mogu se smatrati „zapošljavanjem“, jer sama po sebi ne proizvode učinak zasnivanja radnog odnosa niti stvaraju bilo kakvu obvezu poslodavca ili radnika. Pozitivno mišljenje HZZ-a predstavlja isključivo prethodni korak u upravnom postupku, odnosno administrativni preduvjet za nastavak obrade zahtjeva za izdavanje dozvole za boravak i rad od strane nadležnog tijela MUP-, pri čemu isto nije jedini kriterij odobravanja zahtjeva. Zapošljavanje, bez obzira na obvezu sklapanja ugovora o radu kao uvjeta za izdavanje DBR, realizira se tek s prijavom radnika u sustav mirovinskog osiguranja, a u slučaju državljana trećih zemalja tome obvezno prethode dodatni koraci – izdavanje DBR, vizni postupak (za sve državljane iz Azije), ulazak u RH, prijava boravišta, nakon čega i gdje je primjenjivo, prethodni liječnički pregledi pa tek potom prijava u HZMO. Pozitivno mišljenje stoga ne može i ne smije biti izjednačeno s „realiziranim zapošljavanjem“, jer se radi o potpuno različitim pravnim institutima i fazama postupka. Izjednačavanje bi dovelo do pogrešnih tumačenja, neprovedivih obveza i nepotrebnog ograničavanja poslodavaca. Vezivanje novih zahtjeva uz „realizaciju zapošljavanja“ bi u praksi blokiralo zapošljavanje i dodatno usporilo dolazak radnika u Hrvatsku, pogotovo kod poslodavaca koji ovise o velikom broju stranih radnika tijekom turističke sezone. Vezano uz stavak 16. članice Zajednice ističu kako nakon izmjena Zakona o mirovinskom osiguranju, HZMO više ne vodi evidenciju potrebnu za izračun omjera domaćih i stranih radnika, pa predloženi mehanizam nije provediv. Nije prihvaćen Prilikom utvrđivanja uvjeta aktivnog obavljanja registrirane gospodarske djelatnosti u RH, a koja je povezana sa zanimanjem za koje je podnesen zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad, vodit će se računa i o zanimanjima koja služe kao potpora glavnim djelatnostima. Tako će se primjerice kod utvrđivanja predmetnog uvjeta u ugostiteljskom objektu odobriti određeni broj čistačica koji odgovara realnim potrebama tog ugostiteljskog objekta za čistačicama. U odnosu na priljev sredstava, mišljenja smo da je visina priljeva po transakcijskom računu u posljednjih 12 mjeseci prihvatljiva za sve kategorije poslodavaca i predstavlja minimalan uvjet koji poslodavac treba ispunjavati za zapošljavanje stranih radnika. Dodatno, ukoliko poslodavac nije u mogućnosti osigurati priljev sredstava tijekom godine ili tijekom sezone u navedenom iznosu, postavlja se pitanje opravdanosti zapošljavanja stranih radnika. U odnosu na izneseni prijedlog o brisanju uvjeta tzv. „crne liste“ kod izdavanja mišljenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, smatramo da nije prihvatljivo omogućiti poslodavcima koji na najteži mogući način krše propise u području zapošljavanja i rada, ne uplaćuju javna davanja u državni proračun i predstavljaju nelojalnu konkurenciju drugim gospodarskim subjektima, izdavanje dozvola za boravak i rad odnosno pozitivnog mišljenja. Osim toga, napominjemo da je protiv rješenja nadležnog inspekcijskog tijela zajamčena sudska kontrola pokretanjem upravnog spora sukladno odredbi članka 7. stavka 9. Zakona o suzbijanju neprijavljenog rada. Dodatno, ovim izmjenama i dopunama Zakona olakšan je predmetni uvjet jer se predlaže omogućiti zapošljavanje stranih radnika i onim poslodavcima koji su na tzv. crnoj listi, ali tek nakon isteka razdoblja od godinu dana od dana kada je zapisnikom utvrđeno postojanje neprijavljenoga rada. Vezano uz udio broja zaposlenih domaćih i stranih radnika, ističemo da je agencija za privremeno zapošljavanje sukladno općem propisu o radu poslodavac i kao takva treba ispunjavati sve uvjete za zapošljavanje stranih radnika kao i drugi poslodavci, uz specifičnost da u ovom slučaju i korisnici kojem se radnici ustupaju moraju ispunjavati jednake uvjete kao i agencija. Nadalje, u cilju jačanja zaštite domaćih radnika, predlaže se povećanje udjela broja domaćih radnika i to kod zanimanja za koja se provodi test tržišta rada udio domaćih radnika bi iznosio 20% broja stranih radnika, dok bi kod deficitarnih zanimanja udio domaćih radnika iznosio 10%. Naime, u interesu je očuvati domaće tržište radne snage i rast plaća te je zahtjev prema poslodavcima povećati prilike za zapošljavanje domaćih radnika. U odnosu na onemogućavanje podnošenja novih zahtjeva za dozvolu za boravak i rad prije nego što su realizirana zapošljavanja temeljem prethodno izdanih pozitivnih mišljenja, ističemo kako je točno da se radi o prethodnom koraku u postupku izdavanja dozvole za boravak i rad, ali podnošenjem novih zahtjeva prije realizacije prethodno danih pozitivnih mišljenja poslodavac izlazi iz okvira udjela i više ne ispunjava navedeni uvjet za zapošljavanje stranih radnika. Stoga idealno bi bilo kad bi poslodavci podnosili novi zahtjev za dozvolu za boravak i rad tek po realizaciji prethodno danih pozitivnih mišljenja, ali često to nije tako i Hrvatski zavod za zapošljavanje tada presumira da je uvjet udjela u trenutku podnošenja zahtjeva ispunjen. Po realizaciji prethodno danih mišljenja tj. zapošljavanjem stranih radnika na temelju prethodno podnesenih zahtjeva, uvjet udjela je često narušen i poslodavac više ne ispunjava predmetni uvjet. Stoga je potrebno kod svakog novog zahtjeva za izdavanje dozvole za boravak i rad uračunavati i pozitivna mišljenja. Vezano uz podatke Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, napominjemo kako navedeno tijelo i nadalje vodi podatke o radnopravnom statusu zaposlenih radnika, a što je bitno Hrvatskom zavodu za zapošljavanje za utvrđivanje udjela.
130 HRVATSKA GOSPODARSKA KOMORA PRIJEDLOG ZAKONA   O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 22. Članice Zajednice agencija za zapošljavanje HGK predlažu brisati izmjene koje se predlažu u stavku 6. članku 98. Naime, TTR po svojoj naravi nije, niti bi trebao biti, povezan s postupkom izdavanja dozvole za boravak i rad (DBR). Omjer domaćih i stranih radnika može se opravdano provjeravati isključivo u okviru postupka izdavanja DBR-a, koji je jedini primjereni trenutak za primjenu takvog kriterija. Uvođenjem obveze ispunjavanja omjera već u fazi TTR-a poslodavci bi bili dodatno opterećeni te bi im se otežalo pravovremeno i učinkovito planiranje poslovnih aktivnosti. Takva obveza nije razmjerno ni svrhovito rješenje, posebice u djelatnostima u kojima je broj zaposlenih podložan većim fluktuacijama. Valja istaknuti i da se zahtjev za izdavanje DBR-a može podnijeti u roku od 90 dana od dana odobrenja TTR-a, tijekom kojih se broj zaposlenih može znatno promijeniti, što dodatno potvrđuje da primjena omjera u fazi TTR-a nema praktično utemeljenje, osim dodatno otežati zapošljavanje stranaca. Nadalje, predlaže se brisanje novog stavka 7. točke 2. Ograničenje ponovne provedbe TTR-a u roku od 90 dana nije prihvatljivo. Sama "raspoloživost" domaćih radnika ne znači njihovu stvarnu zapošljivost ili interes za ponuđena radna mjesta, jer bi inače poslodavci izbjegavali dugotrajne i neizvjesne postupke zapošljavanja državljana trećih zemalja. Uz stavak 8. članak 98. članice Zajednice postavljaju pitanje može li se za istog državljanina u istom zanimanju kod istog poslodavca zatražiti test tržišta rada na području više policijskih postaja i prije izdavanja DBR , odnosno može li isto odmah biti navedeno na potvrdi? Na koji način će se to administrativno riješiti (je li prilagođena platforma Burza rada)? Nije prihvaćen U praksi je uočeno da neki poslodavci traže provedbu testa tržišta rada samo pro forme kako bi izbjegli zapošljavanje domaćih radnika, pa traže provedbu testa tržišta rada za veći broj radnika od stvarnih potreba. Stoga, kako bi spriječili zlouporabu instituta testa tržišta rada, predlaže se ograničiti broj zahtjeva za izdavanje dozvole za boravak i rad podnesenih nakon provedenog testa tržišta rada, i to na način da se u tom slučaju na poslodavca primjenjuje udio broja domaćih i stranih radnika. Vezanje uz udio broja domaćih i stranih radnika je opravdano jer rezultat testa tržišta rada mora biti u korelaciji s tim udjelom. Naime, može se dogoditi da se poslodavcu odbori zapošljavanje stranih radnika nakon provedenog testa tržišta rada za broj koji je veći i ne odgovara udjelu broja zaposlenih domaćih i stranih radnika, a koji se udio utvrđuje tek povodom zahtjeva za izdavanje dozvole za boravak i rad. U odnosu na vremensko ograničenje u kojem se može tražiti ponovna provedba testa tržišta rada, valja istaknuti kako je u praksi uočeno da neki poslodavci učestalo nakon obavijesti Hrvatskog zavoda za zapošljavanje o tome da na domaćem tržištu ima raspoložive radne snage, neopravdano podnose nove zahtjeve za provedbu testa tržišta rada. S obzirom da obavijest o rezultatima testa tržišta rada vrijedi 90 dana, predlaže se da poslodavac u tom roku ne može tražiti novu provedbu testa tržišta rada. Za svako mjesto rada može se podnijeti test tržišta rada sa zahtjevima koji su poslodavcima važni te će se za svako mjesto rada dati obavijest ovisno o tome ima li na nekom području radne snage ili nema. Nije moguće istovremeno dati jedan test tržišta rada za više mjesta rada jer ishod testa tržišta rada može biti drugačiji. Izmijenjenim člankom 98. stavkom 8. predloženo je da poslodavac test tržišta rada može zatražiti prije izdavanja dozvole za boravak i rad ili nakon izdavanja dozvole za područje za koje postoji interes.
131 EMILIJA IVETIĆ N A C R T PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA KOMENTAR UDRUGE HRVATSKIH CESTOVNIH PRIJEVOZNIKA Cestovni prijevoz robe i putnika u Hrvatskoj i EU već godinama se suočava s kroničnim nedostatkom profesionalnih vozača. Europska unija kroz Direktivu (EU) 2024/1233 naglašava da je svrha „jedinstvene dozvole“ i jedinstvenog postupka pojednostavniti, ubrzati i učiniti transparentnijim postupke odobravanja boravka i rada za državljane trećih zemalja, kako bi se olakšalo zakonito zapošljavanje tamo gdje postoji manjak radne snage. Rad radnika zaposlenih u cestovnom prijevozu uz Zakon o radu kao opći propis uređuje i poseban propis - Zakon o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prijevozu, što dodatno govori o specifičnosti rada koji obavljaju tih radnici. Polazeći od navedenog, Udruga pozdravlja namjeru usklađivanja Zakona o strancima s novim EU paketom, ali smatra da pojedina predložena rješenja u Nacrtu prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o strancima (u daljnjem tekstu: Nacrt) nisu razmjerna ciljevima, te će otežati i usporiti zapošljavanje stranih vozača, dodatno administrativno i financijski opteretiti hrvatske cestovne prijevoznike i pogoršati već postojeći problem nedostatka vozača. Udruga se ne protivi legitimnim ciljevima zakonodavca - zaštiti radnika, sprječavanju zlouporaba i integraciji stranaca. Međutim: - cestovni prijevoz je sektor kroničnog manjka radne snage - u takvim uvjetima dodatno usporavanje procedura, povećanje troškova i formalna ograničenja (jezik, smještaj, rokovi) ne vode integraciji, nego odbijanju radne snage i gubitku konkurentnosti hrvatskih prijevoznika u odnosu na prijevoznike iz drugih država članica. - niz rješenja iz Nacrta ide izvan nužnog minimuma koji zahtijevaju EU propisi te se može urediti fleksibilnije, posebno za deficitarna zanimanja poput profesionalnih vozača. Stoga predlažemo: - kraće i diferencirane rokove postupanja za deficitarna zanimanja, - fleksibilniji i odgođeni režim jezičnog ispita za vozače, - realistične i sektorski prilagođene standarde smještaja. ROK OD 90 DANA (+30) ZA ODLUČIVANJE O DOZVOLI Nacrt uvodi rok od 90 dana za odlučivanje o zahtjevu za izdavanje dozvole za boravak i rad po čl. 97., s mogućnošću dodatnog produljenja za 30 dana, pri čemu to razdoblje uključuje i test tržišta rada (čl. 91 st. 8. i 9. Nacrta). Za cestovne prijevoznike to znači realno vrijeme čekanja na vozača od 3 do 4 mjeseca u uvjetima u kojima već postoji kronični manjak i u kojima se narudžbe, ugovori i sezona planiraju u kraćim ciklusima te rizik da će se prijevoznici radije odlučiti za preseljenje poslovanja u države s bržim procedurama, a potencijalni radnici će odustajati od rada u Hrvatskoj. Direktiva (EU) 2024/1233 dopušta rok do četiri mjeseca, ali istodobno naglašava da države članice trebaju osigurati učinkovite, brze i transparentne postupke, ne poticati maksimalne rokove kao pravilo. Stav Udruge jest da je rok od 90 dana (+30) predug, osobito za zanimanja koja su jasno identificirana kao deficitarna. U praksi cestovnog prijevoza, takav rok paralizira planiranje i opterećuje poslovanje, pogotovo za mala i srednja poduzeća. Predlažemo uvođenje kraćeg roka za deficitarna zanimanja; primjenu mehanizma „šutnje administracije“ u slučaju da tijelo ne odluči u roku (npr. za deficitarna zanimanja i uredne zahtjeve); uvođenje obveze MUP-a i HZZ-a da za deficitarna zanimanja koriste skraćeni, digitalizirani postupak (prioritetna obrada, standardizirani obrasci, unaprijed verificirani poslodavci). OBVEZAN ISPIT HRVATSKOG JEZIKA (A1.1) NAKON 1 GODINE, TROŠAK NA TERET POSLODAVCA Nacrt u čl. 92. A uvodi obvezu polaganja jezika A1.1 za stranog radnika s dozvolom po čl. 97. nakon 1 godine boravka, obvezu da trošak ispita snosi poslodavac te vezu između položenog ispita i produljenja dozvole (izmjena čl. 93 povlači odbijanje zahtjeva ako nema dokaza). Za cestovne prijevoznike to je problematično iz više razloga: - specifičnost zanimanja vozača: profesionalni vozač međunarodnog prometa veliki dio vremena provodi izvan RH, u kabini vozila ili na odmorima u tranzitnim državama; u praksi često radi u multijezičnom okruženju, gdje je ključan radni jezik engleski / njemački ili jezik naručitelja, a ne hrvatski, a sama organizacija pohađanja tečaja i ispita za radnike koji su stalno „na cesti“ logistički je iznimno složena - financijski teret: obveza da poslodavac plaća ispit za sve vozače, bez obzira hoće li radnik ostati kod istog poslodavca, predstavlja značajan dodatni trošak koji smanjuje konkurentnost hrvatskih prijevoznika. - rizik odbijanja produljenja dozvole zbog proceduralnog razloga: veza između položenog ispita i odobrenja dozvole može dovesti do situacije da se vozaču koji uredno radi, plaća poreze i doprinose, dozvola ne produži samo zato što zbog smjena i ruta nije stigao položiti ispit u predviđenom roku. Stav Udruge jest da podržavamo poticanje učenja hrvatskog jezika, ali smatramo da sada predloženo rješenje nije razmjerno ni prilagođeno stvarnosti cestovnog prijevoza. Uvođenje jezika kao stroge formalne pretpostavke za produljenje dozvole, s rokom već nakon jedne godine, uz obveznu financijsku obvezu poslodavca, predstavlja prekomjerno opterećenje. Propisivanje uvjeta poznavanja hrvatskog jezika i latiničnog pisma u postupku izdavanja odnosno produljenja dozvole za boravak i rad državljanima trećih zemalja opravdava se pretpostavkom da će to biti dodatni poticaj za njihovu daljnju integraciju u hrvatsko društvo. Međutim, činjenica je da mnogi strani radnici ne dolaze raditi u Hrvatsku s namjerom ostanka i integracije, već isključivo u svrhu zaposlenja, dok svoj život namjeravaju nastaviti u matičnoj ili nekoj drugoj zemlji. Stoga smo mišljenja da je potrebno drugačije razraditi ovu obvezu imajući na umu da je svakako za određene profesije poznavanje jezika apsolutni preduvjet za rad. Direktiva 2024/1233 samo na jednom mjestu i u točno određenom kontekstu govori o poznavanju jezika, i to u čl. 14. st. 2. t. iv navodi da države članice mogu ograničiti jednako postupanje utvrđivanjem posebnih preduvjeta uključujući poznavanje jezika i plaćanje školarina, u skladu s nacionalnim pravom, u pogledu pristupa sveučilišnom i postsekundarnom obrazovanju i osposobljavanju te strukovnom obrazovanju i osposobljavanju koje nije izravno povezano s određenom aktivnosti u okviru zaposlenja. Dakle, Direktiva govori isključivo o pristupu obrazovanju i osposobljavanju. Predlažemo da se za zanimanje vozač uvese posebna iznimka ili odgoda, primjerice da jezik nije uvjet za produljenje dozvole, nego za eventualno stjecanje stalnog boravka ili duljeg boravka (npr. nakon 5 godina), ili da se obveza primjenjuje tek nakon duljeg razdoblja (3–5 godina) neprekidnog boravka i rada u RH. Ako se jezični uvjet zadrži treba omogućiti da radnik sam bira hoće li snositi trošak ispita, uz mogućnost da poslodavac dobrovoljno doprinese; predvidjeti fleksibilne oblike polaganja (online, u večernjim satima, vikendom) uz potporu države; jasno propisati prijelazno razdoblje za postojeće radnike (npr. 3 godine). Predlažemo i da se precizira da se dozvola neće automatski odbiti zbog nepostojanja položenog ispita, već da tijelo može odrediti dodatni rok za polaganje prije odbijanja uzimavši u obzir specifične okolnosti (rad na međunarodnim rutama, bolesti, dokazani pokušaji polaganja). PRIMJEREN SMJEŠTAJ I OBVEZE POSLODAVCA Nacrt proširuje regulaciju „primjerenog smještaja“ (čl. 103.f) i na produženje dozvola, te povećava rok za obavještavanje MUP-a o promjeni smještaja s 8 na 15 dana. Za cestovne prijevoznike specifičan je problem u tome da profesionalni vozači veći dio vremena ne borave u klasičnom smještaju, već spavaju u kabinama vozila ili na odmorištima, u skladu s EU pravilima o vremenima vožnje i odmora. EU istodobno bilježi kritičan nedostatak sigurnih i uređenih parkirališta za profesionalne vozače. Stoga nije jasno kako će se u praksi tumačiti „primjeren smještaj“ za radnike koji su fizički u Hrvatskoj 10 - 15 dana mjesečno, a ostalo vrijeme provode na međunarodnim rutama. Stav Udruge jest da podržavamo ideju da radnici ne smiju biti smješteni u nehumanim uvjetima, ali tražimo realnu, sektorski prilagođenu definiciju smještaja za vozače. Stoga predlažemo da se u čl. 103.f jasno propiše da se obveza osiguranja i dokazivanja „primjerenog smještaja“ odnosi na razdoblje kada je radnik stvarno u RH, a ne na vrijeme kad je u međunarodnom prijevozu; propisivanje posebnog režim za profesionalne vozače, koji može uključivati smještaj u kabini vozila na uređenim parkiralištima tijekom radnih tura i minimalni standard smještaja za dane odmora u Hrvatskoj. U podzakonskim aktima (trenutno je na javnom savjetovanju prijedlog Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o boravku državljana trećih zemalja u Republici Hrvatskoj) nužno je precizno definirati što se smatra primjerenim smještajem baš za vozače, uvažavajući činjenicu da je EU već identificirala kritičan manjak sigurnih parkirališta i da dio problema leži izvan utjecaja poslodavaca. Dakle, nužno je urediti pitanje smještaja vozača posebnom, specifičnom odredbom uzimajući u obzir specifičnost posla i način obavljanja istoga. DOPUŠTENA NEZAPOSLENOST Pozdravljamo institut dopuštene nezaposlenosti i zaštite radnika u slučaju iskorištavanja. Međutim predlažemo da se jasno naznači da se razdoblja nezaposlenosti ne uračunavaju u kvote i ograničenja poslodavca iz čl. 100.a, kako poslodavci ne bi bili kažnjeni zbog okolnosti na koje nemaju utjecaj. POZITIVNO MIŠLJENJE HZZ - A Predlaže se izmjena čl. 99. Zakona kojim su propisani uvjeti za izdavanje pozitivnog mišljenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje za izdavanje dozvola za boravak i rad, te je između ostaloga definiran uvjet prema kojem poslodavac mora aktivno obavljati registriranu djelatnost u RH koja mora biti povezana sa zanimanjem za koje je podnesen zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad. Predlažemo dodatno tumačenje izraza „aktivno obavljanje registrirane djelatnosti“, jer je moguća situacija u kojoj neki poslodavac tek započinje obavljati neku od svojih registriranih djelatnosti (a prema pozitivnim zakonskim odredbama nema ograničenja prilikom registriranja djelatnosti). Nije prihvaćen Direktivom 2024/1233 propisan je rok do 90 dana za rješavanje zahtjeva za izdavanje dozvole za boravak i rad. Navedeno razdoblje obuhvaća i provođenje testa tržišta rada iz članka 98. Zakona. Važećim Zakonom o strancima propisan je rok od 15 dana za kojeg je u praksi utvrđeno da policijske uprave odnosno policijske postaje objektivno ne mogu izvršiti sve potrebne provjere u cilju izdavanja dozvola za boravak i rad samo onim poslodavcima koji uredno posluju u Republici Hrvatskoj, zapošljavaju domaće radnike te doprinose gospodarskom razvitku. Uzimajući u obzir pristupanje Republike Hrvatske schengenskom prostoru, u postupku odobrenja dozvola za boravak i rad potrebno je spriječiti zlouporabu navedenog postupka, prije svega državljana određenih država koje predstavljaju migracijski rizik, kao i krijumčara ili fiktivnih poslodavaca kojima za cilj nije obavljanje gospodarske djelatnosti u Republici Hrvatskoj nego je glavna svrha njihovog osnivanja ili djelovanja olakšavanje ulaska državljana trećih zemalja na teritorij Europske unije bez stvarne želje ili potrebe za radom u Republici Hrvatskoj. U tekstu Nacrta propisano je da će zahtjev riješiti što je prije moguće, a najkasnije u roku od 90 dana. Mišljenja smo da je temeljno poznavanje hrvatskog jezika na razini A1.1. potrebno svim stranim radnicima u RH radi njihove uspješne integracije. Valja napomenuti kako je obveza polaganja ispita poznavanja hrvatskoga jezika propisana nakon godinu dana boravka u RH. Navedeno znači da se ispit znanja može polagati i ranije. Uz navedeno, predloženo je u završnoj odredbi Nacrta prijedloga zakona da se obveza polaganja ispita poznavanja hrvatskoga jezika i latiničnog pisma primjenjuje nakon godinu dana od dana stupanja na snagu izmjena i dopuna Zakona. Stoga smo mišljenja da je ostavljeno dovoljno vremena za prilagodbu. Dodatno, napominjemo kako će se organizacija polaganja ispita poznavanja hrvatskog jezika prilagoditi radnom vremenu radnika. Činjenica je da državljanin treće zemlje dolazi na rad u RH zbog potrebe domaćeg poslodavca, pa smo mišljenja da bi isti trebao i snositi troškove polaganja ispita poznavanja hrvatskog jezika. Kako bi osigurali uspješnu integraciju stranim radnima koji namjeravaju ostati u RH duže vremena, obveza poznavanja hrvatskog jezika propisana je upravo za tu kategoriju stranih radnika nakon godinu dana njihova boravka u RH. Direktiva 2024/1233 u članku 12. (ne 14.) propisuje da se s radnicima iz trećih zemalja kako su navedeni u članku 3. stavku 1. točkama (b) i (c) te Direktive postupa na jednak način kao i s državljanima države članice u kojoj borave barem u pogledu, između ostaloga, obrazovanja i strukovnog osposobljavanja. Stavkom 2. točkom iv toga članka propisana je iznimka da države članice mogu ograničiti jednako postupanje propisivanjem posebnih uvjeta (uključujući poznavanje jezika) za pristup sveučilišnom i postsekundarnom obrazovanju i osposobljavanju te strukovnom obrazovanju i osposobljavanju koje nije izravno povezano s određenom aktivnosti u okviru zaposlenja. Direktiva ne zadire u pravo država članica da propisuju integracijske mjere za državljane trećih zemalja kojima je izdana dozvola za boravak i rad. Mišljenja smo da je temeljno poznavanje hrvatskog jezika na razini A1.1. potrebno svim stranim radnicima u RH radi njihove uspješne integracije. Činjenica je da državljanin treće zemlje dolazi na rad u RH zbog potrebe domaćeg poslodavca, pa smo mišljenja da bi isti trebao i snositi troškove polaganja ispita poznavanja hrvatskog jezika. Napominjemo kako će se organizacija polaganja ispita poznavanja hrvatskog jezika prilagoditi radnom vremenu radnika te će se osigurati fleksibilan način provođenja ispita. Valja napomenuti kako je obveza polaganja ispita poznavanja hrvatskoga jezika propisana nakon godinu dana boravka u RH. Navedeno znači da se ispit znanja može polagati i ranije. Uz navedeno, predloženo je u završnoj odredbi Nacrta prijedloga zakona da se obveza polaganja ispita poznavanja hrvatskoga jezika i latiničnog pisma primjenjuje nakon godinu dana od dana stupanja na snagu izmjena i dopuna Zakona. Stoga smo mišljenja da je ostavljeno dovoljno vremena za prilagodbu. Važećim Zakonom o strancima izričito se propisuje da smještaj mora biti primjeren ako ga osigurava poslodavac ili je on posrednik u osiguravanju smještaja državljaninu treće zemlje, dok se pravilnikom propisuju tehnički uvjeti primjerenog smještaja. Ne postoji zapreka da državljanin treće zemlje sam sebi osigura smještaj, u kojem slučaju će se primjenjivati ograničenja propisana člankom 178. stavkom 7. Zakona o strancima. Također, člankom 178. Zakona o strancima propisano je da svi državljani trećih zemalja koji imaju odobren privremeni boravak (privremeni boravak u svrhu rada izdaje se kao dozvola za boravak i rad) moraju imati prijavljeno boravište u roku od 3 dana od dolaska u Republiku Hrvatsku ili promjene boravišta. Zakonom o strancima neće se propisivati posebni uvjeti smještaja dok je vozač u međunarodnom prijevozu (smještaj u kabini…). Unutar važenja dozvole za boravak i rad moguća je dopuštena nezaposlenost, što znači da je državljaninu treće zemlje prestao radni odnos kod određenog poslodavca i odjavljen je s obveznih osiguranja. Slijedom navedenoga, državljanin treće zemlje više se ne vodi kao zaposlenik određenog poslodavca, pa samim time ne uračunava se u kvote ni u članak 100.a Zakona. HZZ će izdati negativno mišljenje ako poslodavac registriranu djelatnost ne obavlja aktivno na području RH. Naime, neki poslodavci rade prikriveno ustupanje u druge države članice EU, jer djelatnost za koju su registrirani uopće ne obavljaju u RH. Bitno je da u trenutku podnošenja zahtjeva za izdavanje dozvole za boravak i rad poslodavac dokaže da aktivno obavlja registriranu djelatnost u RH, neovisno o tome kada je započeo s obavljanjem iste.
132 HRVATSKA GOSPODARSKA KOMORA PRIJEDLOG ZAKONA   O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 16. Članice Zajednice agencija za zapošljavanje HGK pozdravljaju predložene odredbe kojima se uvodi obveza polaganja ispita poznavanja hrvatskog jezika i latiničnog pisma za državljane trećih zemalja, budući da se radi o važnom elementu njihove integracije u hrvatsko društvo i radnu sredinu. Međutim, radi pravne jasnoće, predvidivosti i urednog poslovanja poslodavaca, predlažu se dopune i pojašnjenja sljedećih dijelova prijedloga. 1. Potrebno je jasno naznačiti krajnji rok za polaganje ispita (stavak 1.) U stavku 1. propisano je da je državljanin treće zemlje koji je u RH boravio najmanje godinu dana dužan položiti ispit hrvatskog jezika. Međutim, nije naznačen konkretan rok do kojeg se taj ispit mora položiti. Kako se u stavku 4. propisuje da je dokaz o položenom ispitu sastavni dio evidencije radnika koju vodi poslodavac, važno je radi urednosti poslovne dokumentacije, mogućnosti planiranja vremena i troškova te radi izbjegavanja pravne nesigurnosti u slučaju promjene poslodavca,jasno propisati krajnji rok (npr. u roku od 30/60/90 dana od navršene jedne godine boravka ili u roku od isteka postojeće dozvole odnosno do podnošenja zahtjeva za produljenje dozvole). Bez preciznog roka, poslodavci i radnici dovode se u položaj pravne nesigurnosti, posebice kod prijelaza radnika od jednog poslodavca k drugome. 2. Dodatni operativni izazovi – radno vrijeme i organizacija nastave Veliki broj stranih radnika radi u smjenama, prekovremeno ili vikendom, što znači da ih nije moguće upućivati na nastavu tijekom radnog vremena bez ozbiljnog narušavanja poslovnog procesa. Slanje radnika na tečaj u slobodno vrijeme dodatno stvara probleme: -povećani troškovi poslodavca (prijevoz, organizacija, prekovremeni), -veće opterećenje radnika, posebno u sektorima s fizički zahtjevnim poslovima, -logističke teškoće kada je tečaj organiziran u drugom gradu ili na udaljenoj lokaciji. Prijedlog: predvidjeti mogućnost online modela učenja i polaganja ispita, uz jasnu standardizaciju kvalitete programa. Time bi se omogućila veća dostupnost, smanjili troškovi i rasteretili radnici, a istovremeno bi se zadovoljili zahtjevi jezika i integracije. 3. Problematičnost zahtjeva iz stavka 5. u slučaju promjene poslodavca U praksi će se pojaviti situacije — uključujući one nakon isteka prijelaznog razdoblja — u kojima je radnik u Republici Hrvatskoj godinu dana, ali njegov prvi poslodavac nije organizirao niti financirao polaganje ispita te mu nakon isteka ugovora više ne želi produžiti radni odnos. U skladu s predloženim stavkom 5., takav radnik ne može dobiti novu dozvolu boravka i rada bez prethodno položenog ispita. Time se nameće nekoliko praktičnih i pravnih problema: potencijalni novi poslodavac trebao bi financirati tečaj i ispit osobi s kojom još nije u radnom odnosu, radnik bez važeće dozvole ne može biti zaposlen, pa nije jasno na temelju čega bi novi poslodavac bio obvezan preuzeti trošak, radnik realno nema mogućnost samostalno financirati niti završiti tečaj tijekom kratkog razdoblja nezaposlenosti, koje se dodatno smanjuje jer se prekida podnošenjem zahtjeva za novu dozvolu, Posljedica može biti stvaranje "zaglavljene“ radne snage koja ne može ostvariti kontinuitet zakonitog boravka i rada u RH unatoč spremnosti poslodavca da ga zaposli. Ovakav prijedlog stvara pravnu i operativnu nelogičnost i stavlja i radnike i poslodavce u nepovoljan položaj. 4. Prijedlog rješenja – uvesti iznimku pri promjeni poslodavca (dopuna novog stavka 6.) Kako bi se izbjegle sporne situacije iznesene iznad, a da se istovremeno zadrži cilj zakonodavca u pogledu integracije radnika, predlažemo uvođenje sljedećeg stavka: „(6) Iznimno od stavka 5. ovoga članka, uz zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad iz članka 97. ovoga Zakona, u slučaju kad državljanin treće zemlje mijenja poslodavca nakon navršene jedne godine boravka i rada u Republici Hrvatskoj, uz zahtjev se ne mora priložiti dokaz o položenom ispitu poznavanja hrvatskog jezika i latiničnog pisma. U tom slučaju, državljanin treće zemlje dužan je položiti ispit poznavanja hrvatskog jezika i latiničnog pisma najkasnije do isteka valjanosti novoizdane dozvole za boravak i rad.“ Ovim rješenjem zadržava se obveza polaganja ispita, onemogućuje zlouporaba a istovremeno omogućava nesmetani kontinuitet rada i zakonitog boravka, bez neželjenih administrativnih blokada. Dodatno, nevezano uz prijedlog ZID ZOS, predlažemo izvršiti prilagodbe trenutnog modela sufinanciranja obrazovanje stranih radnika kroz vaučere HZZ-a na način da se omogući strancima bez obzira na trajanje DBR odmah po dolasku, a ne tek nakon godinu dana boravka u zemlji. Nije prihvaćen S obzirom da je predviđeno da obveza polaganja ispita poznavanja hrvatskog jezika nastupa nakon godinu dana boravaka stranog radnika u RH, jasno proizlazi koji je krajnji rok za polaganje ispita. Podrazumijeva se da je rok počeo teći od prvog dana boravka državljanina treće zemlje u RH. Dakle, neće se propisati dodatni rok od 30/60/90 dana, već je krajnji rok do godinu dana. Napominjemo da škole stranih jezika u većini slučajeva, kad je riječ o potrebama radnika kod poslodavaca, provode tečajeve izvan svojih sjedišta odnosno u prostorima samih poslodavaca pri čemu su spremne prilagoditi se radnom vremenu radnika kod poslodavaca. Imajući u vidu da je u većem dijelu riječ o stranim radnicima koji uopće ne poznaju hrvatski jezik, a mnogi i pismo, na nižim razinama nije moguće primijeniti online učenje. Međutim, kod visokoobrazovanih radnika koji uče hrvatski jezik na višim razinama sve do C1, omogućeno je i online učenje. Provjera znanja / testiranje poznavanja hrvatskog jezika provodit će se na jedinstvenom standardiziranom testu. Načini provedbe (uživo ili online), kao i ostali elementi testiranja, propisat će se standardizacijom testa. Promjena poslodavca ne utječe na obvezu polaganja ispita poznavanja hrvatskoga jezika koja nastupa nakon godinu dana boravka stranog radnika u RH, a trošak ispita je na trenutnom poslodavcu. Isti je dužan dokaz o položenom ispitu voditi u evidenciji o radnicima temeljem općeg propisa o radu. U slučaju da je istekom godine dana boravka stranog radnika u RH, prvobitni poslodavac otkazao ugovor o radu i nije snosio trošak polaganja ispita poznavanja hrvatskoga jezika, obveza se prenosi na novog poslodavca koji je sa stranim radnikom sklopio ugovor o radu, a temeljem kojega je podnesen zahtjev za izdavanje nove dozvole za boravak i rad za tog stranog radnika. Stoga nije prihvatljivo propisivati nikakve iznimke, pa ni u slučaju promjene poslodavca, jer će trošak ispita, kao i obvezu vođenja evidencije o radnicima temeljem općeg propisa o radu s dokazom o položenom ispitu, snositi novi poslodavac. Napominjemo da prema Općim uvjetima za korisnike programa učenja hrvatskog kao stranog jezika strani radnik može početi učiti hrvatski jezik odmah po dolasku, ako mu je izdana dozvola za boravak i rad u trajanju od najmanje dvije godine. Stoga, ako je dozvola izdana na razdoblje od najmanje dvije godine (po Zakonu je moguće do tri godine), kriterij boravka stranog radnika na učenje hrvatskog jezika putem sustava vaučera nije relevantan.
133 HRVATSKA GOSPODARSKA KOMORA PRIJEDLOG ZAKONA   O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 13. Članice Zajednice agencija za zapošljavanje HGK ističu kako je odredba stavka 11. članka 88. Zakona o strancima gospodarski štetna iz sljedećih razloga: ⦁ Ograničavanje kretanja radnika smanjuje fleksibilnost poslovanja. ⦁ Mnoge djelatnosti, osobito u građevinarstvu, logistici, uslužnim djelatnostima i poljoprivredi, zahtijevaju rad na više lokacija u različitim županijama. Nametanje administrativne zabrane kretanja radne snage unutar RH izravno otežava organizaciju posla i smanjuje učinkovitost. ⦁ Deficitarna zanimanja nisu lokalni, već nacionalni problem. Ako je zanimanje deficitarno, ono je deficitarno širom države, s manjim odstupanjima. Ograničavanje rada radnike samo na policijsku upravu u kojoj je prvo utvrđen deficit nema stvarno uporište u potrebama tržišta rada i ne prati dinamiku gospodarskih aktivnosti. Dodatno, upravno vijeće HZZ nije ažuriralo listu deficitarnih zanimanja od 01/2023 te ne prati stvarno stanje tržišta rada. Opće poznato je da su određena zanimanja u stvarnosti deficitarna (npr. prodavač i skladištar) dok se za njih još uvijek provodi test tržišta rada. ⦁ Povećava se administrativno opterećenje i trošak poslodavca. ⦁ Ako poslodavac posluje na više područja, morat će ishoditi više dozvola ili provoditi dodatne procedure kako bi isti radnik mogao obavljati posao na drugoj lokaciji. To stvara nepotrebnu birokraciju, troškove i potencijalne zastoje u radu. ⦁ Smanjuje se konkurentnost hrvatskog gospodarstva. U situaciji gdje se država suočava s kroničnim nedostatkom radne snage (posebno u određenim sektorima) te da će se po svim projekcijama taj broj dodatno smanjivati u sljedećim godinama (starenje stanovništva, iseljavanje), dodatno ograničavanje poslodavaca destimulira ulaganja i razvoj te može dovesti do usporavanja projekata zbog nemogućnosti optimalnog rasporeda radnika. ⦁ Zakonska odredba ne uzima u obzir realne poslovne modele. Mnogi poslodavci posluju nacionalno, a ne lokalno. Radnici se premještaju prema potrebama projekta. Ovakvo rješenje nije usklađeno sa stvarnim načinom rada brojnih gospodarskih djelatnosti. S obzirom na sve navedeno, predlažemo da se: ⦁ odustane od teritorijalnog ograničenja rada stranih radnika, ili ⦁ da se, ako se već uvode kontrole, one provode na način koji ne ograničava mobilnost radne snage unutar RH i ne otežava normalno poslovanje poslodavaca. Ako je cilj zakonodavca osigurati kontrolu tržišta rada i zaštitu domaće radne snage, predložena mjera ne doprinosi ostvarenju tih ciljeva, već stvara niz novih prepreka za poslodavce i gospodarstvo u cjelini. Nije prihvaćen Temeljem članka 101. Zakona o strancima Upravno vijeće Hrvatskog zavoda za zapošljavanje na temelju stanja na nacionalnom, regionalnom i lokalnom tržištu rada u pogledu broja i strukture nezaposlenih osoba te potreba pojedinih gospodarskih djelatnosti, donosi odluku o zanimanjima za koja poslodavac nije dužan zatražiti provedbu testa tržišta rada iz članka 98. stavka 1. istoga Zakona. Odlukom je određeno da su neka zanimanja deficitarna na području cijele Republike Hrvatske (npr. u djelatnosti graditeljstva: zidar, tesar, armirač, fasader itd.; u djelatnosti prijevoza: vozač teretnog vozila, vozač teretnog vozila s prikolicom), određena zanimanja su deficitarna na području samo nekih županija (npr. zanimanje konobara i kuhara na području Istarske, Primorsko – goranske, Zadarske, Ličko – senjske, Šibensko – kninske, Splitsko – dalmatinske, Dubrovačko – neretvanske, Zagrebačke, Međimurske, Krapinsko – zagorske i Varaždinske županije i Grada Zagreba), dok su određena zanimanja deficitarna na području određenih županija u samo određenom vremenskom razdoblju (npr. prodavač - samo za period rada od 01.05.-30.09. na području Istarske i Dubrovačko – neretvanske županije). U primjeni važećeg modela izdavanja dozvola za boravak i rad uočeni su određeni izazovi u smislu da poslodavci ishoduju dozvole za boravak i rad na području određene policijske uprave odnosno policijske postaje gdje je određeno zanimanje deficitarno, a šalju državljanina treće zemlje na rad na područje policijskih uprava odnosno policijskih postaja gdje to zanimanje nije deficitarno, već je potrebno provesti test tržišta rada. Na navedeni način zaobilazi se institut testa tržišta rada i narušava tržište rada. Ističemo da nije točno da je propisano ograničenje obavljanja djelatnosti stranih radnika samo na područja policijskih uprava koje su izdale dozvole, budući da strani radnici imaju mogućnost rada na području svih policijskih uprava gdje je zanimanje za koje je izdana dozvola za boravak i rad također deficitarno. Tako npr. državljanin treće zemlje kojem je izdana dozvola za boravak i rad za zanimanje zidara ili vozača teretnog vozila u PU zagrebačkoj temeljem te dozvole može raditi na području cijele Republike Hrvatske budući da je zanimanje zidar i vozač teretnog vozila deficitarno na području cijele Republike Hrvatske. U slučaju da je dozvola za boravak i rad izdana za zanimanje konobar u PU zagrebačkoj gdje je to zanimanje deficitarno, taj državljanin treće zemlje pod uvjetima iz ovoga Nacrta za istog poslodavca može raditi i u ostalim policijskim upravama odnosno policijskim postajama gdje je to zanimanje također deficitarno (Istarska, Primorsko – goranska, Zadarska, Ličko – senjska, Šibensko – kninska, Splitsko – dalmatinska, Dubrovačko – neretvanska, Međimurska, Krapinsko – zagorska i Varaždinska županija), međutim ne smije raditi na području npr. PU vukovarsko –srijemske bez provedenog testa tržišta rada. U slučaju npr. zanimanja vozača autobusa koji će obavljati poslove vožnje redovne linije na području RH, ako im je boravište na području policijske uprave odnosno policijske postaje za koju je tražena dozvola (npr. vozač autobusa je dobio dozvolu za boravak i rad u PU primorsko-goranskoj, te može voziti stalnu liniju Rijeka-Vukovar, međutim ne može voziti stalnu liniju Vukovar-Osijek, jer tada ne može imat boravište na području PU primorsko-goranske, a i isto tako možda na području Vukovara i Osijeka ima domaćih radnika, pa strani radnici na tom području nisu ni potrebni). Izmjenom članka 98. bit će moguće napraviti test tržišta rada za više županija koje su od interesa poslodavcu, no svaki područni ured ili služba HZZ-a odlučivat će i dati obavijest o testu tržišta rada za područje koje je u njihovoj nadležnosti, ovisno o stanju na lokalnom tržištu rada.
134 PETRA DEŽNIK VI. RAD DRŽAVLJANA TREĆIH ZEMALJA, Članak 151. Ukrajinski građani pod privremenom zaštitom su izuzetno dobro integrirani u naše društvo, naučili su jezik, plaćaju porez i njihova djeca sudjeluju u našem obrazovnom sustavu. Vrijeme provedeno u Republici Hrvatskoj pod privremenom zaštitom se apsolutno mora računati pod vrijeme potrebno za dobivanje trajnog boravka jer su za to vrijeme aktivno pokazali kako se integriraju u naše društvo i kako će biti dio našeg društva ako ostanu. Nije prihvaćen Direktiva 109/2003/EZ od 25. studenog 2003. o statusu državljana trećih država s dugotrajnim boravkom člankom 3. stavkom 2. točkom (b) propisuje da se ne primjenjuje na državljane trećih zemalja koji borave na temelju privremene zaštite ili su zatražili dozvolu da borave na temelju iste i čekaju odluku o tom zahtjevu, što znači da osoba koja ima privremenu zaštitu ne može podnijeti zahtjev za dugotrajni boravak. Na sastanku Solidarnosti o Ukrajini (Solidarity Platform Ukraine) koji se je održao 27. ožujka 2025. godine u Briselu u organizaciji Europske komisije istaknuto je da je Pravna služba Vijeća EU razjasnila da se periodi boravka provedeni na privremenoj zaštiti ne mogu računati za potrebnih pet godina boravka za dugotrajni boravak, i u slučaju ako osoba naknadno regulira status boravka koji spada u okvir primjene Direktive. Slijedom navedenog mišljenja, ovim izmjenama i dopunama Zakona o strancima odredba kojom je propisano da se privremena zaštita računa u vrijeme potrebno za odobrenje dugotrajnog boravka mora se brisati. Vijeće EU donijelo je Preporuku Vijeća od 16. rujna 2025. o koordiniranom pristupu postupnom izlasku iz statusa privremene zaštite raseljenih osoba iz Ukrajine (C/2025/5129). Vijeće preporučuje, između ostaloga mjere za održivu reintegraciju u Ukrajini, kao i mjere za promicanje prelaska na druge pravne statuse i prije prestanka privremene zaštite (reguliranje boravka sukladno nacionalnim pravnim statusima npr. zapošljavanje, samozapošljavanje, obiteljski ili drugi razlozi, pod uvjetom da te osobe ispunjavaju uvjete utvrđene u nacionalnom pravu). Ako nije moguć pristup nacionalnim pravnim statusima, osobe mogu regulirati drugi status utvrđen pravom Unije (Direktiva (EU) 2016/801 o uvjetima ulaska i boravka državljana trećih zemalja u svrhu istraživanja, studija, osposobljavanja, volonterstva, razmjena učenika ili obrazovnih projekata, i obavljanja poslova au pair, Direktiva (EU) 2021/1883 o uvjetima za ulazak i boravak državljana trećih zemalja u svrhu zapošljavanja visokokvalificiranih radnika i Direktiva (EU) 2024/1233 o jedinstvenom postupku obrade zahtjeva za izdavanje jedinstvene dozvole za boravak i rad državljanima trećih zemalja). Osobe ne mogu istodobno uživati privremenu zaštitu te imati odobrenje privremenog boravka odnosno dozvole za boravak i rad temeljem Zakona o strancima.
135 HRVATSKA GOSPODARSKA KOMORA PRIJEDLOG ZAKONA   O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 3. Članovi Zajednice agencija za zapšljavanje HGK predlažu da se članaka 35. stavak 1. izmijeni na način da se produlji trajanje dugotrajne vize, uzimajući u obzir sve duža čekanja na odobrenja prijave boravka i izdavanja OIB-a po dolasku državljana trećih zemalja u RH. Na ovaj način uskladilo bi se trajanje dugotrajne vize s trajanjem u drugim državama članicama EU, dok bi državljani trećih zemalja bili zaštićeniji za vrijeme inicijalnog boravka u RH, prije dobivanja preostalih odobrenja nadležnih tijela (prijava boravišta, OIB), za vrijeme obavljanja propisanih liječničkih pregleda prije početka rada itd. Nije prihvaćen ODBIJEN Dugotrajna viza tipa D je u isključivoj nadležnosti država članica te kao takva nije dio Zajedničke EU vizne politike, odnosno nije vezana u pravnu stečevine EU. Navedeno implicira da svaka država članica samostalno odlučuje o definiranju i načinu korištenja spomenutog pravnog instituta. Ističemo kako se sam institut dugotrajne vize koristi na različite načine, a što se razlikuje od države do države članice, te u tom dijelu nije moguće usklađivanje jer su različite i prakse korištenja dugotrajne vize među državama članicama. Republika Hrvatske se u tom dijelu opredijelila za opciju prema kojoj je dugotrajna viza samo sredstvo ulaska nakon kojeg osoba ima obvezu po dolasku obratiti se nadležnoj PU/PU u svrhu daljnjeg reguliranja boravka. Dakle, nakon ulaska u Republiku Hrvatsku državljanina treće zemlje koji je nositelj dugotrajne vize, isti je obvezan podnijeti zahtjev za izdavanje dozvole boravka (biometrijske isprave) u nadležnoj PU/PP. Do izdavanja biometrijske isprave, državljanin treće zemlje bez zapreke boravi u Republici Hrvatskoj. Duljina valjanosti dugotrajne vize ni na koji način ne utječe na duljinu postupaka koji se provode pred drugim nadležnim tijelima (prijava boravka, izdavanje OIB-a itd). S time u vezi mišljenja smo kako bilo kakvo produljenje trajanja dugotrajne vize može samo demotivirati državljanina treće zemlje, odgoditi njegov dolazak u Republiku Hrvatsku, a po dolasku i negativno utjecati na njegovu odluku da što prije podnese zahtjev za izradom biometrijske isprave. Cilj zakonodavca, ali i poslodavaca, svakako je imati strane radnike koji će odmah po dolasku, i bez odgode, podnijeti zahtjev za dovršavanje postupka reguliranja boravka, a ne im omogućiti dodatno vrijeme produljenjem dugotrajne vize i koje bi proveli izvan Republike Hrvatske, odnosno u Republici Hrvatskoj ali bez započinjanja Zakonom o strancima predviđenih postupaka.
136 HRVATSKA GOSPODARSKA KOMORA N A C R T PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA Članica koja se bavi ugostiteljskom djelatnošću predlaže da se u članku 97. stavku 4. Zakona o strancima propiše mogućnost dokazivanja kompetencija za rad davanjem izjave poslodavca kojom potvrđuje da je proveo "testiranje" radnika i da izjavljuje da je radnik osposobljen za to radno mjesto, bez obzira što nema obrazovanje ni dokaz o prethodnom iskustvu. Nije prihvaćen Dokazivanje kompetencija u deficitarnim zanimanjima nije predmet uređenja ovih izmjena i dopuna Zakona. Međutim, valja istaknuti kako se izjava poslodavca da strani radnik posjeduje odgovarajuće kompetencije ne može smatrati relevantnim dokazom, obzirom da je praksa pokazala kako strani radnici u deficitarnim zanimanjima ne raspolažu odgovarajućim znanjima i vještinama što je dovodilo do otkazivanja radnog odnosa, a poslodavac je ostao bez potrebne radne snage. Stoga je prilaganje dokaza o radnom iskustvu odnosno o završenom obrazovanju mehanizam provjere za deficitarna zanimanja koji prije svega ide u korist poslodavcima.
137 HRVATSKA GOSPODARSKA KOMORA PRIJEDLOG ZAKONA   O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 15. Članica HGK koja se bavi djelatnošću turizma, ističe kako kako je rok od 90 dana za odlučivanje o zahtjevu za izdavanje dozvole i boravak i rad predug rok, osobito za tvrtke koje se bave turističkom djelatnošću. Naime, u slučaju sezonskih dozvola u ugostiteljstvu i turizmu, radnici odgovaraju na oglase i traže posao do same sezone, čak i u sezoni kada i poslodavci imaju potrebu za dodatnim zapošljavanjem, pa u tom slučaju ako se jave u travnju, dok prikupe dokumentaciju i pošalju je poslodavcu, u najboljem slučaju će dozvola za boravak i rad biti izdana u srpnju ili kolovozu. Članica stoga predlaže da se za za dozvole za sezonske poslove, propiše iznimka od predloženog roka. Nije prihvaćen Direktivom 2024/1233 propisan je rok od 90 dana za rješavanje zahtjeva za izdavanje dozvole za boravak i rad. Navedeno razdoblje obuhvaća i provođenje testa tržišta rada iz članka 98. Zakona. Važećim Zakonom o strancima propisan je rok od 15 dana za kojeg je u praksi utvrđeno da policijske uprave odnosno policijske postaje objektivno ne mogu izvršiti sve potrebne provjere u cilju izdavanja dozvola za boravak i rad samo onim poslodavcima koji uredno posluju u Republici Hrvatskoj, zapošljavaju domaće radnike te doprinose gospodarskom razvitku. Uzimajući u obzir pristupanje Republike Hrvatske schengenskom prostoru, u postupku odobrenja dozvola za boravak i rad potrebno je spriječiti zlouporabu navedenog postupka, prije svega državljana određenih država koje predstavljaju migracijski rizik, kao i krijumčara ili fiktivnih poslodavaca kojima za cilj nije obavljanje gospodarske djelatnosti u Republici Hrvatskoj nego je glavna svrha njihovog osnivanja ili djelovanja olakšavanje ulaska državljana trećih zemalja na teritorij Europske unije bez stvarne želje ili potrebe za radom u Republici Hrvatskoj. U tekstu Nacrta propisano je da će zahtjev riješiti što je prije moguće, a najkasnije u roku od 90 dana. Nacrtom je predviđeno izdavanje sezonskih dozvola za boravak i rad s rokom važenja od tri godine, što će doprinijeti administrativnom rasterećenju dionika izdavanja dozvola za boravak i rad.
138 NATALIIA LOZKO PRIJEDLOG ZAKONA   O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 40. Poštovani, Tijekom boravka u Republici Hrvatskoj na temelju privremene zaštite mnogi državljani Ukrajine pronašli su posao, registrirali poslovnu djelatnost, a djeca pohađaju hrvatske škole. Mnogi su stekli prijatelje među građanima Hrvatske i proces integracije odvija se na prirodan način. U skladu s europskim mehanizmima privremene zaštite države članice EU razvijaju pravne instrumente usmjerene na osiguravanje stabilnosti i predvidljivosti za osobe koje su bile prisiljene napustiti Ukrajinu. Stavak 5. članka 151. Zakona o strancima omogućuje državljanima Ukrajine pod privremenom zaštitom u Hrvatskoj da planiraju svoju budućnost i računaju na daljnju legalizaciju boravka u okviru zakonom propisanog postupka. S obzirom na to da bi brisanje ove odredbe značajno ograničilo prava ukrajinskih državljana pod privremenom zaštitom i bilo u suprotnosti s načelom legitimnih očekivanja, ljubazno molimo da se odbije prijedlog izmjene kojim se predviđa brisanje stavka 5. članka 151. Zakona o strancima te da se navedena odredba zadrži na snazi. Zahvaljujem na razmatranju i uzimanju u obzir. Nije prihvaćen Direktiva 109/2003/EZ od 25. studenog 2003. o statusu državljana trećih država s dugotrajnim boravkom člankom 3. stavkom 2. točkom (b) propisuje da se ne primjenjuje na državljane trećih zemalja koji borave na temelju privremene zaštite ili su zatražili dozvolu da borave na temelju iste i čekaju odluku o tom zahtjevu, što znači da osoba koja ima privremenu zaštitu ne može podnijeti zahtjev za dugotrajni boravak. Na sastanku Solidarnosti o Ukrajini (Solidarity Platform Ukraine) koji se je održao 27. ožujka 2025. godine u Briselu u organizaciji Europske komisije istaknuto je da je Pravna služba Vijeća EU razjasnila da se periodi boravka provedeni na privremenoj zaštiti ne mogu računati za potrebnih pet godina boravka za dugotrajni boravak, i u slučaju ako osoba naknadno regulira status boravka koji spada u okvir primjene Direktive. Slijedom navedenog mišljenja, ovim izmjenama i dopunama Zakona o strancima odredba kojom je propisano da se privremena zaštita računa u vrijeme potrebno za odobrenje dugotrajnog boravka mora se brisati. Vijeće EU donijelo je Preporuku Vijeća od 16. rujna 2025. o koordiniranom pristupu postupnom izlasku iz statusa privremene zaštite raseljenih osoba iz Ukrajine (C/2025/5129). Vijeće preporučuje, između ostaloga mjere za održivu reintegraciju u Ukrajini, kao i mjere za promicanje prelaska na druge pravne statuse i prije prestanka privremene zaštite (reguliranje boravka sukladno nacionalnim pravnim statusima npr. zapošljavanje, samozapošljavanje, obiteljski ili drugi razlozi, pod uvjetom da te osobe ispunjavaju uvjete utvrđene u nacionalnom pravu). Ako nije moguć pristup nacionalnim pravnim statusima, osobe mogu regulirati drugi status utvrđen pravom Unije (Direktiva (EU) 2016/801 o uvjetima ulaska i boravka državljana trećih zemalja u svrhu istraživanja, studija, osposobljavanja, volonterstva, razmjena učenika ili obrazovnih projekata, i obavljanja poslova au pair, Direktiva (EU) 2021/1883 o uvjetima za ulazak i boravak državljana trećih zemalja u svrhu zapošljavanja visokokvalificiranih radnika i Direktiva (EU) 2024/1233 o jedinstvenom postupku obrade zahtjeva za izdavanje jedinstvene dozvole za boravak i rad državljanima trećih zemalja). Osobe ne mogu istodobno uživati privremenu zaštitu te imati odobrenje privremenog boravka odnosno dozvole za boravak i rad temeljem Zakona o strancima.
139 IRYNA KRUPKA PRIJEDLOG ZAKONA   O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 40. Iskreno sam zahvaljujem Hrvatskoj na utočištu tijekom rata u Ukrajini i na miru moje djece. Puno nam pomažete! Međutim, kao Ukrajinka zabrinuta sam što su uklonili 5. stavak Zakona 151 o strancima. Ukrajinci pod privremenom zaštitom se brzo integriraju, učim jezik i zakone Hrvatske. Bavimo se humanitarnim radom i rade, plaćajem poreze. Doprinose gospodarstvu. Hrvatska može napraviti izračun koliko je gospodarstvo primilo. Uklanjanje ovog stavka čini našu budućnost manje jasnom. Kako dalje, kako legalizirati naš boravak, kako će to utjecati na obrazovanje djece. Stoga vas molim da preispitate ovu odluku i vratite stavak 5, koji je dopuštao uzimanje u obzir godina pod privremenom zaštitom za dobivanje dugotrajne boravišne dozvole! Hvala lijepa Nije prihvaćen Direktiva 109/2003/EZ od 25. studenog 2003. o statusu državljana trećih država s dugotrajnim boravkom člankom 3. stavkom 2. točkom (b) propisuje da se ne primjenjuje na državljane trećih zemalja koji borave na temelju privremene zaštite ili su zatražili dozvolu da borave na temelju iste i čekaju odluku o tom zahtjevu, što znači da osoba koja ima privremenu zaštitu ne može podnijeti zahtjev za dugotrajni boravak. Na sastanku Solidarnosti o Ukrajini (Solidarity Platform Ukraine) koji se je održao 27. ožujka 2025. godine u Briselu u organizaciji Europske komisije istaknuto je da je Pravna služba Vijeća EU razjasnila da se periodi boravka provedeni na privremenoj zaštiti ne mogu računati za potrebnih pet godina boravka za dugotrajni boravak, i u slučaju ako osoba naknadno regulira status boravka koji spada u okvir primjene Direktive. Slijedom navedenog mišljenja, ovim izmjenama i dopunama Zakona o strancima odredba kojom je propisano da se privremena zaštita računa u vrijeme potrebno za odobrenje dugotrajnog boravka mora se brisati. Vijeće EU donijelo je Preporuku Vijeća od 16. rujna 2025. o koordiniranom pristupu postupnom izlasku iz statusa privremene zaštite raseljenih osoba iz Ukrajine (C/2025/5129). Vijeće preporučuje, između ostaloga mjere za održivu reintegraciju u Ukrajini, kao i mjere za promicanje prelaska na druge pravne statuse i prije prestanka privremene zaštite (reguliranje boravka sukladno nacionalnim pravnim statusima npr. zapošljavanje, samozapošljavanje, obiteljski ili drugi razlozi, pod uvjetom da te osobe ispunjavaju uvjete utvrđene u nacionalnom pravu). Ako nije moguć pristup nacionalnim pravnim statusima, osobe mogu regulirati drugi status utvrđen pravom Unije (Direktiva (EU) 2016/801 o uvjetima ulaska i boravka državljana trećih zemalja u svrhu istraživanja, studija, osposobljavanja, volonterstva, razmjena učenika ili obrazovnih projekata, i obavljanja poslova au pair, Direktiva (EU) 2021/1883 o uvjetima za ulazak i boravak državljana trećih zemalja u svrhu zapošljavanja visokokvalificiranih radnika i Direktiva (EU) 2024/1233 o jedinstvenom postupku obrade zahtjeva za izdavanje jedinstvene dozvole za boravak i rad državljanima trećih zemalja). Osobe ne mogu istodobno uživati privremenu zaštitu te imati odobrenje privremenog boravka odnosno dozvole za boravak i rad temeljem Zakona o strancima.
140 VITA ANTOSHCHUK VI. RAD DRŽAVLJANA TREĆIH ZEMALJA, Članak 151. Obraćam Vam se u ime građana Ukrajine koji se trenutno nalaze u Republici Hrvatskoj. Većina nas u radnom odnosu i plaća porez, studira na sveučilištima, naša djeca ide u školu, imamo razinu hrvatskog jezika B2- C1. To su ljudi koji bi nakon rata željeli ostati u Republici Hrvatskoj, i u ovom slučaju molim Vas da uzmete u obzir vrijeme provedeno pod privremenom zaštitom u petogodišnji rok potreban za dobivanje stalnog boravka u Republici Hrvatskoj. Nije prihvaćen Direktiva 109/2003/EZ od 25. studenog 2003. o statusu državljana trećih država s dugotrajnim boravkom člankom 3. stavkom 2. točkom (b) propisuje da se ne primjenjuje na državljane trećih zemalja koji borave na temelju privremene zaštite ili su zatražili dozvolu da borave na temelju iste i čekaju odluku o tom zahtjevu, što znači da osoba koja ima privremenu zaštitu ne može podnijeti zahtjev za dugotrajni boravak. Na sastanku Solidarnosti o Ukrajini (Solidarity Platform Ukraine) koji se je održao 27. ožujka 2025. godine u Briselu u organizaciji Europske komisije istaknuto je da je Pravna služba Vijeća EU razjasnila da se periodi boravka provedeni na privremenoj zaštiti ne mogu računati za potrebnih pet godina boravka za dugotrajni boravak, i u slučaju ako osoba naknadno regulira status boravka koji spada u okvir primjene Direktive. Slijedom navedenog mišljenja, ovim izmjenama i dopunama Zakona o strancima odredba kojom je propisano da se privremena zaštita računa u vrijeme potrebno za odobrenje dugotrajnog boravka mora se brisati. Vijeće EU donijelo je Preporuku Vijeća od 16. rujna 2025. o koordiniranom pristupu postupnom izlasku iz statusa privremene zaštite raseljenih osoba iz Ukrajine (C/2025/5129). Vijeće preporučuje, između ostaloga mjere za održivu reintegraciju u Ukrajini, kao i mjere za promicanje prelaska na druge pravne statuse i prije prestanka privremene zaštite (reguliranje boravka sukladno nacionalnim pravnim statusima npr. zapošljavanje, samozapošljavanje, obiteljski ili drugi razlozi, pod uvjetom da te osobe ispunjavaju uvjete utvrđene u nacionalnom pravu). Ako nije moguć pristup nacionalnim pravnim statusima, osobe mogu regulirati drugi status utvrđen pravom Unije (Direktiva (EU) 2016/801 o uvjetima ulaska i boravka državljana trećih zemalja u svrhu istraživanja, studija, osposobljavanja, volonterstva, razmjena učenika ili obrazovnih projekata, i obavljanja poslova au pair, Direktiva (EU) 2021/1883 o uvjetima za ulazak i boravak državljana trećih zemalja u svrhu zapošljavanja visokokvalificiranih radnika i Direktiva (EU) 2024/1233 o jedinstvenom postupku obrade zahtjeva za izdavanje jedinstvene dozvole za boravak i rad državljanima trećih zemalja). Osobe ne mogu istodobno uživati privremenu zaštitu te imati odobrenje privremenog boravka odnosno dozvole za boravak i rad temeljem Zakona o strancima.
141 IVA KUŽINA PRIJEDLOG ZAKONA   O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 12. Ograničenje boravka na tri godine neusklađeno je s akademskom stvarnošću, pogotovo u kontekstu rastućeg broja međunarodnih programa koji se izvode na engleskom jeziku, s obzirom na to da ne uzima u obzir četverogodišnje prijediplomske programe te integrirane studijske programe (npr. studij medicine ili stomatologije). Budući da trenutnim prijedlogom cilj administrativnog rasterećenja nije u potpunosti ispunjen, već je teret strateški pomaknut, usklađivanje boravišnog statusa s punim trajanjem akademskog ciklusa eliminiralo bi administrativnu preopterećenost i smanjilo birokratske barijere koje trenutno otežavaju internacionalizaciju visokog obrazovanja. Nije prihvaćen Nacrtom je predviđeno da se privremeni boravak u svrhu studiranja može odobriti u trajanju do tri godine (sada samo do godine dana). Državljanin treće zemlje svake godine je dužan do 31. listopada policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji dostaviti potvrdu visokog učilišta da je upisan u tekuću akademsku godinu, kako bi se vršila kontrola boravka državljana trećih zemalja u Republici Hrvatskoj. Ako državljanin treće zemlje nakon tri godine želi nastaviti sa studijem u Republici Hrvatskoj, može podnijeti zahtjev za produljenjem privremenog boravka, koji se opet može produljiti do tri godine. Uvidom u evidencije za čije je vođenje nadležno ovo Ministarstvo utvrđeno je da je u 2024. godini odobreno 1111 privremenih boravaka u svrhu studiranja, dok ih je 409 produljeno. Iz navedenog proizlazi da 36,8 % studenata produljuje privremeni boravak u svrhu studiranja. Slijedom navedenoga, ocjenjujemo da je rok od tri godine za odobrenje privremenog boravka u svrhu studiranja primjeren.
142 MARIJA NARANĐA VI. RAD DRŽAVLJANA TREĆIH ZEMALJA, Članak 178. Poštovani, podnositelj ovog prijedloga je trgovačko društvo koje se bavi građevinskom djelatnošću. Stanje na tržištu rada u Republici Hrvatskoj u zadnjih skoro desetak godina je takvo da su poslodavci primorani građevinske radnike gotovo isključivo zapošljavati temeljem dozvola za boravak i rad te, kako bi privukli kvalitetan kadar, za iste organizirati i plaćati smještaj u Republici Hrvatskoj. Poslodavci koji se bave građevinskom djelatnošću imaju aktivna gradilišta diljem zemlje (i inozemstva), a građevinski radnici nemaju jedno mjesto rada (u sjedištu poslodavca), već im je mjesto rada ugovorima o radu određeno kao promjenjivo, odnosno na različitim gradilištima poslodavca na određenom geografskom području. Sukladno članku 178. Zakona o strancima, državljanin treće zemlje na privremenom boravku dužan je prijaviti boravište i adresu stanovanja te promjenu boravišta i adrese stanovanja u roku od tri dana od ulaska u Republiku Hrvatsku odnosno od dana promjene boravišta ili adrese stanovanja. Ako je državljanin treće zemlje odlukom poslodavca upućen na rad izvan mjesta boravišta odnosno prebivališta u Republici Hrvatskoj, državljanin treće zemlje ili poslodavac dužan je izvršiti obvezu iz stavaka 1. i 2. ovoga članka. Životno je i logično da građevinski radnici nemaju samo jedno mjesto rada, već se često izmjenjuju na gradilištima ovisno o potrebama posla (primjerice radovi na jednom gradilištu su u zastoju iz razloga krivnje investitora, pa poslodavac organizira svoje poslovanje na način da te radnike privremeno premjesti na neko drugo aktivno gradilište). Isto tako, prilikom apliciranja za izdavanje dozvole za boravak i rad ili njezinog produljenja poslodavac ne može znati na kojem točno gradilištu će radnik raditi, pa tako isti niti ne može prijaviti boravište radnika. Sve su to uobičajene životne situacije koje se događaju u građevinskoj djelatnosti. S druge strane, poslodavac ima svaku autonomiju svoje poslovanje organizirati na najoptimalniji način, poštujući sve relevantne zakonske i podzakonske propise. Drugim riječima, poslodavac ima autonomno pravo radnike premještati s jednog gradilišta na drugo, ovisno o potrebama posla. U konkretnom slučaju, riječ je o poslodavcu s dvjestotinjak zaposlenih, od čega je trenutno 100 stranaca. Operativno nije izvedivo da poslodavac svaki puta kada radnik mijenja gradilište prijavljuje njegovo boravište na MUP-u, i to iz više razloga. Da bi stranac mogao prijaviti boravište, pristanak za prijavu mora dati vlasnik smještaja. Vlasnik često nije u prilici svako malo dolaziti u policijsku postaju kako bi se izvršila prijava boravišta, vlasnici često uopće ne žele prijaviti strane radnike na adresu predmeta najma, najmodavci često imaju neriješene vlasničke odnose u vezi predmeta najma, sam postupak prijava boravišta u policijskoj postaji uglavnom traje dulje nego što bi trajao boravak samog radnika na tom boravištu, a poslodavac mora imati zaposlenog dodatnog radnika čiji bi posao bila isključivo briga o prijavama boravišta stranih radnika. Nadalje, zna se dogoditi da radnici u građevini imaju osiguran smještaj od strane samog investitora (primjerice – poslodavac je izvođač građevinskih radova na obnovi nekog turističkog kompleksa, a radnici su smješteni u samom kompleksu za vrijeme izvođenja radova). Investitor odbija prijaviti boravište stranih radnika u svom kompleksu, a koji u njemu faktički borave. Nadalje sukladno točci 4 čl. 178 istog zakona državljanin treće zemlje koji je upućen na rad odlukom poslodavca van mjesta boravišta , ako izbiva manje od 180 dana neprekidno s boravišta navedenog u biometrijskoj iskaznici dozvole boravka nije dužan izvršiti zamjenu biometrijske iskaznice dozvole boravka. Ova je odredba također neprimjenjiva za većinu stranih radnika u građevinarstvu , posebice za veće tvrtke koje izvode građevinske radove na teritoriju čitave RH jer njihovi radnici stalno mjenjaju adresu stanovanja odnosno boravišta, što znači da bi iskaznicu dozvola boravka morali mijenjati više puta godišnje što je i opet financijski trošak jer iskaznica po redovnom postupku izdavanja košta sveukupno 41,14 € (31,85 € + 9,29 €). Osim toga radnici moraju izbivati s posla, obilazeći policijske postaje diljem RH čime gube radne sate , a poslodavac radnu snagu koje i ionako nema dovoljno. S tim u vezi, napominje se kako je ranije postojala uputa Ministarstva unutarnjih poslova za postupanje temeljem koje je iznimno državljanima treće zemlje koji zbog prirode posla rade na cijelom području Republike Hrvatske (npr. graditeljstvo i prijevoz) bilo moguće prijaviti boravište na adresi sjedišta društva uz obvezu obavještavanja nadležne policijiske uprave o stvarnom mjestu rada i stanovanja građevinskih radnika. Također bi trebalo jasno definirati način podnošenja izvješća MUP- u o mjestu stanovanja i rada stranih radnika koji rade van mjesta boravišta, možda putem neke on line aplikacije MUP-a gdje bi poslodavac unosio svaku promjenu adrese mjesta rada i stanovanja te bi u svakom trenutku MUP mogao znati gdje se stranci stvarno nalaze. Takvo zakonsko uređenje bilo bi jedino adekvatno za opisanu situaciju u kojoj su se našli poslodavci koji se bave građevinskom djelatnošću te se apelira da se prijedlog uzme u obzir prilikom donošenja novog zakona. Nije prihvaćen ODBIJEN Ovim Nacrtom predlaže se novi rok za prijavu boravišta od 15 dana, umjesto dosadašnjih 3 dana. Glede promjene biometrijske dozvole boravka zbog promjene boravišta, člankom 178. stavkom 4. Zakona omogućeno je da državljanin treće zemlje kojeg poslodavac upućuje na rad unutar RH i koji izbiva manje od 180 dana neprekidno s boravišta odnosno prebivališta navedenog u biometrijskoj dozvoli boravka nije dužan izvršiti zamjenu biometrijske dozvole boravka (slijedom navedenoga, ako strani radnik neprekidno izbiva s adrese boravišta 175 dana nije dužan ishoditi novu biometrijsku dozvolu boravka). Nužno je da državna tijela znaju boravište državljana trećih zemalja (npr. dostava sudskih poziva i sl.), posebno imajući u vidu da je praksa pokazala da dio poslodavaca ne posluje s adrese sjedišta koje je navedeno u sudskom registru. Također, u praksi je zabilježen veći broj prekršaja vezan za pravovremenu prijavu boravišta stranca. Također, razmotrit će se opcije za olakšanje prijave promjene adrese boravišta (elektroničkom poštom i sl.).
143 IRYNA PRONENKO PRIJEDLOG ZAKONA   O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 40. Poštovani, ukrajinska sam državljanka pod privremenom zaštitom u Republici Hrvatskoj od ožujka 2022. Drugi put sam prisilno izbjegla (2014. s okupiranog područja Donbasa, a potom nakon početka agresije 2022.). Posljednje tri godine kontinuirano sam zaposlena u istoj organizaciji, uredno plaćam poreze i doprinose, položila sam hrvatski jezik na razini C1 (službeni certifikat) te se spremam za priznavanja diplome u RH. Radim u udruzi koja pomaže Ukrajincima u Hrvatskoj, osobito u zapošljavanju. U protekle tri godine: - gotovo 700 osoba uz našu pomoć izravno je pronašlo posao, - 330 osoba završilo je tečajeve hrvatskog jezika koje je organizirala naša udruga, - više od 100 sunarodnjaka dobilo je informacije o pokretanju poslovanja; dio njih već posluje i doprinosi hrvatskom gospodarstvu. U anketi (listopad, 157 ispitanika) 71 % ima najmanje jedno dijete. Većina su žene s djecom koja pohađaju hrvatske škole; prvašići danas čitaju i pišu isključivo na hrvatskom. To nije samo pokazatelj integracije, nego i demografski doprinos. Dugoročna integracija obitelji stabilizira razrede, vrtiće i lokalne usluge, a u srednjem roku pozitivno utječe na demografsku održivost. Što se tiče boravka: u ožujku 2026. navršit ću četiri godine neprekidnog zakonitog boravka, a u ožujku 2027. pet godina. Polazeći od činjenice da je privremena zaštita privremeni institut, molim da se u okviru izmjena Zakona o strancima razmotri mogućnost uračunavanja zakonitog boravka na temelju privremene zaštite u uvjet od pet godina za stjecanje dugotrajnog boravka (status dugotrajno nastanjenog rezidenta) - barem za one državljane Ukrajine koji izričito iskažu namjeru trajnog života u RH i ispunjavaju jasne integracijske uvjete. Ovakvo rješenje: - jača pravnu sigurnost i nagrađuje stvarnu integraciju, - pomaže poslodavcima i tržištu rada zadržavanjem već uključenih radnika, - doprinosi društvenoj i demografskoj održivosti lokalnih zajednica, - smanjuje administrativna opterećenja višestrukim ponavljanjem postupaka. Vjerujem da je ovo obostrano korisno rješenje za Ukrajince u Hrvatskoj, koji se trude dugoročno urediti život i ostvariti svoja temeljna ljudska prava, te za Republiku Hrvatsku, kojoj integrirane obitelji i njihova djeca donose gospodarski, društveni i demografski doprinos. Ljubazno izražavam nadu da će ovaj prijedlog biti uzet u razmatranje i da ću zaprimiti povratnu informaciju o daljnjim koracima. Spremna sam, po potrebi, dodatno argumentirati prijedlog i dostaviti dopunske podatke iz prakse. Zahvaljujem na vremenu i pažnji. Nije prihvaćen Direktiva 109/2003/EZ od 25. studenog 2003. o statusu državljana trećih država s dugotrajnim boravkom člankom 3. stavkom 2. točkom (b) propisuje da se ne primjenjuje na državljane trećih zemalja koji borave na temelju privremene zaštite ili su zatražili dozvolu da borave na temelju iste i čekaju odluku o tom zahtjevu, što znači da osoba koja ima privremenu zaštitu ne može podnijeti zahtjev za dugotrajni boravak. Na sastanku Solidarnosti o Ukrajini (Solidarity Platform Ukraine) koji se je održao 27. ožujka 2025. godine u Briselu u organizaciji Europske komisije istaknuto je da je Pravna služba Vijeća EU razjasnila da se periodi boravka provedeni na privremenoj zaštiti ne mogu računati za potrebnih pet godina boravka za dugotrajni boravak, i u slučaju ako osoba naknadno regulira status boravka koji spada u okvir primjene Direktive. Slijedom navedenog mišljenja, ovim izmjenama i dopunama Zakona o strancima odredba kojom je propisano da se privremena zaštita računa u vrijeme potrebno za odobrenje dugotrajnog boravka mora se brisati. Vijeće EU donijelo je Preporuku Vijeća od 16. rujna 2025. o koordiniranom pristupu postupnom izlasku iz statusa privremene zaštite raseljenih osoba iz Ukrajine (C/2025/5129). Vijeće preporučuje, između ostaloga mjere za održivu reintegraciju u Ukrajini, kao i mjere za promicanje prelaska na druge pravne statuse i prije prestanka privremene zaštite (reguliranje boravka sukladno nacionalnim pravnim statusima npr. zapošljavanje, samozapošljavanje, obiteljski ili drugi razlozi, pod uvjetom da te osobe ispunjavaju uvjete utvrđene u nacionalnom pravu). Ako nije moguć pristup nacionalnim pravnim statusima, osobe mogu regulirati drugi status utvrđen pravom Unije (Direktiva (EU) 2016/801 o uvjetima ulaska i boravka državljana trećih zemalja u svrhu istraživanja, studija, osposobljavanja, volonterstva, razmjena učenika ili obrazovnih projekata, i obavljanja poslova au pair, Direktiva (EU) 2021/1883 o uvjetima za ulazak i boravak državljana trećih zemalja u svrhu zapošljavanja visokokvalificiranih radnika i Direktiva (EU) 2024/1233 o jedinstvenom postupku obrade zahtjeva za izdavanje jedinstvene dozvole za boravak i rad državljanima trećih zemalja). Osobe ne mogu istodobno uživati privremenu zaštitu te imati odobrenje privremenog boravka odnosno dozvole za boravak i rad temeljem Zakona o strancima.
144 HRVATSKA OBRTNIČKA KOMORA PRIJEDLOG ZAKONA   O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 29. Zahvaljujemo što je prihvaćen raniji prijedlog HOK-a o promjeni poslodavca unutar roka važenja radne dozvole. Međutim, ovdje napominjemo da ovakvim prijedlogom nije do kraja zaštićen „stari poslodavac“ te skrećemo pažnju na problem koji se javlja u praksi: novi poslodavac sklopi ugovor o radu sa radnikom, traži mišljenje HZZ-a, on ga dostavi u roku od 5 dana i državljanin prelazi kod novog poslodavca. Postavlja se pitanje zaštite „starog“ poslodavaca – tj. na koji način je radnik odradio zakonom propisan otkazni rok u slučaju kada on otkazuje ugovor o radu? Već sada postoje veliki problemi s promjenama poslodavaca na način da se poštuje odluka radnika o sklopljenom radu s novim poslodavcem, bez da je radnik o tome obavijestio prethodnog poslodavca, a ni ovlaštene službe ne dostavljaju takvu obavijest, te se time postojeći poslodavac stavlja u niz problematičnih situacija (odjava u zakonskom roku, nedostajuća dokumentacija o prekidu radnog odnosa, neplanirani i neočekivani nedostatak radnika). Smatramo kako je zakonskim odredbama potrebno štititi i postojeće poslodavce koji su ishodili dozvole. Predlažemo urediti isto na način da po dobivenom mišljenju HZZ-a, radnik mora obavijestiti postojećeg poslodavca, odraditi otkazni rok i onda može promijeniti poslodavca. Nije prihvaćen Izvršeno je usklađivanje s Direktivom 2024/1233 kojom je propisan rok od šest mjeseci za koje vrijeme državljanin treće zemlje mora raditi kod prvog poslodavca, nakon čega ima pravo na olakšanu promjenu poslodavca unutar važenja dozvole za boravak i rad. Također ističemo da je radni odnos ugovorni odnos dviju strana na koji se primjenjuju pravila Zakona o radu, pa se tako i na prestanak ugovora o radu otkazom od strane radnika primjenjuju sve relevantne zakonske odredbe kojima je ta materija uređena. U pogledu obveze odrađivanja i najmanjeg trajanja otkaznog roka primjenjuju se odredbe članka 122. Zakona o radu iz kojih jasno proizlazi da postoji obveza odrađivanja otkaznog roka kada radnik redovito otkazuje ugovor o radu. Imajući u vidu da predloženi članak uređuje mogućnost promjene poslodavca unutar roka važenja dozvole za boravak i rad te kao minimalni uvjet u stavku 1. zahtjeva trajanje rada od barem šest mjeseci kod prethodnog poslodavca, jasno je da radni odnos kod „starog“ poslodavca može trajati i dulje, a što može ovisiti o obvezama stranog radnika iz tog radnog odnosa, osobito onima u pogledu odrađivanja otkaznog roka. Isto tako, kada drugi poslodavac sklopi ugovor o radu s tim stranim radnikom, datum sklapanja ugovora i datum početka rada neće koincidirati jer se od tog poslodavca stavkom 4. predloženog članka zahtijeva da u roku od tri dana od sklapanja ugovora podnese zahtjev za promjenom poslodavca, a od HZZ-a se stavkom 5. zahtijeva izdavanje mišljenja za drugog poslodavca u roku od pet dana od zaprimanja urednog zahtjeva u policijskoj upravi/postaji. Nastavno je stavkom 6. propisano da tek od dana pozitivnog mišljenja HZZ-a državljanin treće zemlje može započeti s radom kod drugog poslodavca, što pretpostavlja da je to najraniji datum početka rada, ne i obvezan (ukoliko kod „starog“ poslodavca još nije istekao otkazni rok). Dakle, uzimajući u obzir da je radni odnos ugovorni odnos koji slobodnom voljom sklapaju radnik i poslodavac kao dvije strane od kojih je svaka dužna ispunjavati ugovorom preuzete obveze, poslodavac bi mogao protiv radnika koji ne ispunjava obvezu rada u otkaznom roku podnijeti tužbu radi naknade štete.
145 HRVATSKA OBRTNIČKA KOMORA PRIJEDLOG ZAKONA   O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 28. Predlažemo ostaviti postojeći rok od 5 dana, jer ostavljanjem roka od 5 dana rasteretilo bi se poslodavce kojima bi skraćeni rok od 3 dana predstavljao veliko novo administrativno opterećenje. Nadalje, upozoravamo na problematiku tijeka postupka jer se prvo sklapa ugovor o radu, pa se onda traži mišljenje HZZ-a, a radnik počinje raditi na tim novim poslovima tek ako HZZ izda pozitivno mišljenje. Predlažemo da poslodavac (koji već ima sklopljen i aktivan ugovor o radu sa zaposlenikom) dostavi pisanu namjeru o promjeni radnog mjesta. Nakon što HZZ izda pozitivno mišljenje poslodavac bi trebao dostaviti novi ugovor o radu ili će razmjenom podataka sa HZMO-om biti dostavljen podatak o promijeni radnog mjesta. Smatramo nepotrebnim, u duhu ostalih zakonskih propisa, dostavljati novi ugovor o radu budući da je stari na snazi. Pozdravljamo namjeru zakonodavca da se novim zakonskim odredbama olakša administrativni posao djelatnicima policijskih uprava, ali pri tome treba olakšati i administraciju poslodavcima. Nije prihvaćen ODBIJEN Nejasna je primjedba o produženju roka s tri na pet dana, budući da se radi o olakšanoj promjeni deficitarnog zanimanja kod istog poslodavca, što može pretpostaviti kraći rok, koji je u interesu poslodavca (važećim Zakonom i ovim Nacrtom propisan je rok od 3 dana da poslodavac zatraži mišljenje za novo zanimanje). Člankom 103.c važećeg Zakona o strancima poslodavcima je omogućena samo olakšana promjena zanimanja ako se radi o deficitarnim zanimanjima, a ako se radi o promjeni u nedeficitarna zanimanja dužni su podnijeti zahtjev za izdavanje nove dozvole za boravak i rad. Ovim Nacrtom omogućava se olakšana promjena i u nedeficitarnim zanimanjima, uz provođenje testa tržišta rada. Kao i do sada, poslodavac je dužan u roku od tri dana (a ne pet kako se navodi u primjedbi) od dana sklapanja ugovora o radu za novo zanimanje podnijeti zahtjev za promjenu zanimanja, a Hrvatski zavod za zapošljavanje daje svoje mišljenje u roku od pet dana. Kao i do sada, potrebno je dostaviti novi ugovor o radu budući da se radi o zapošljavanju u novom zanimanju, te Hrvatski zavod za zapošljavanje ocjenjuje, između ostaloga, i uvjete propisane člankom 97. stavcima 4., 8. i 9. Zakona o strancima.
146 HRVATSKA OBRTNIČKA KOMORA PRIJEDLOG ZAKONA   O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 27. Skrećemo pozornost na iznimne napore prvog poslodavca od samog ishođenja dozvole za boravak i rad, pa sve do izučavanja radnika i njegove integracije u društvo, te iz navedenih razloga za prvog poslodavca mora postojati propisan dulji rok stabilnosti i sigurnosti koji će ga potaknuti na zapošljavanje stranog radnika. Nije prihvaćen Izvršeno je usklađivanje s Direktivom 2024/1233 kojom je propisan rok od šest mjeseci za koje vrijeme državljanin treće zemlje mora raditi kod prvog poslodavca, nakon čega ima pravo na olakšanu promjenu poslodavca unutar važenja dozvole za boravak i rad.
147 HRVATSKA OBRTNIČKA KOMORA PRIJEDLOG ZAKONA   O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 26. Smatramo da je postojeći rok od 60 dana unutar kojeg strani radnik ima pravo biti nezaposlen sasvim dovoljan s obzirom na stanje, tj. nedostatak radnika na tržištu rada. Nije prihvaćen Izvršeno je usklađivanje s Direktivom 2024/1233 kojom su propisani rokovi dopuštene nezaposlenosti stranih radnika državljana trećih zemalja unutar važenja dozvole za boravak i rad, ovisno o činjenici koliko je dugo taj državljanin treće zemlje imao dozvolu za boravak i rad (do dvije godine ili duže od dvije godine).
148 HRVATSKA OBRTNIČKA KOMORA PRIJEDLOG ZAKONA   O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 23. Ističemo izričito neslaganje sa propisanim uvjetom priljeva od 40.000,00 eura za poslodavce-fizičke osobe. Prije svega navedeni priljev nije razmjeran postojećem uvjetu od 15.000,00 eura uvjetovan za razdoblje od 6 mjeseci. Ističemo da je postojeći uvjet zahtjevan i težak za zadovoljiti najranjivijim subjektima hrvatskog gospodarstva, tj. obrtnicima. Predlažemo da uvjetovani priljev za poslodavce-fizičke osobe u najvišem iznosu za 12 mjeseci iznosi 30.000,00 eura. Ističemo problem računanja priljeva za sezonske obrte koji se ovom promjenom stavljaju u mnogo nepovoljniji položaj. Naime, sezonski obrt zakonski može najviše devet mjeseci u godini obavljati svoju djelatnost čime im zadovoljavanje uvjeta prometa postaje izuzetno zahtjevno. Vrijedi istaknuti kako je Hrvatska turistička zemlja i sezonski obrti s obzirom na sve navedeno predstavljaju izuzetno bitan čimbenik na tržištu strane radne snage, te predlažemo da se za sezonske obrte kriterij prometa obračunava razmjerno mjesecima poslovanja u kalendarskoj godini. Predlažemo st. 15. urediti na način da se uračunavaju uistinu zaposleni strani radnici, a ne pozitivna mišljenja, iz razloga što je u praksi moguće da uz izdano pozitivno mišljenje ipak ne dođe do zasnivanja radnog odnosa. Nije prihvaćen Mišljenja smo da je priljev po transakcijskom računu za poslodavca – fizičku osobu u najmanjem iznosu od 40.000 eura u posljednjih 12 mjeseci, prihvatljiv te bi dodatno smanjivanje iznosa stavilo u povoljniji položaj poslodavce-fizičke osobe u odnosu na poslodavce-pravne osobe od kojih su značajni mali poslodavci. Dodatno, ukoliko poslodavac – fizička osoba nije u mogućnosti osigurati priliv sredstava tijekom godine ili tijekom sezone u navedenom iznosu, postavlja se pitanje opravdanosti zapošljavanja stranih radnika. Vezano uz onemogućavanje podnošenja novih zahtjeva za dozvolu za boravak i rad prije nego što su realizirana zapošljavanja temeljem prethodno izdanih pozitivnih mišljenja, ističemo kako je u praksi uočeno da neki poslodavci podnose nove zahtjeve za izdavanje dozvole za boravak i rad prije realizacije prethodno danih pozitivnih mišljenja, čime izlaze iz okvira udjela. Stoga se predlaže onemogućiti podnošenje novih zahtjeva za dozvolu za boravak i rad prije nego što su realizirana zapošljavanja temeljem prethodno izdanih pozitivnih mišljenja.
149 HRVATSKA OBRTNIČKA KOMORA PRIJEDLOG ZAKONA   O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 22. Zanima nas kako će se definirati pojam „aktivnog obavljanja registrirane djelatnosti“? Naime ističemo posebnost sezonskih obrta koji svoju djelatnost mogu obavljati u trajanju od najviše devet mjeseci godišnje, neprekidno ili s prekidima. S obzirom na predviđeno produljenje mnogih rokova ističemo kako će sezonski obrti morati započeti sa planiranjem, ali i podnošenjem zahtjeva znatno izvan vremenskog perioda obavljanja svoje djelatnosti. Nadalje, u pogledu novog stavka 7. točke 2 koja propisuje da HZZ neće provoditi test tržišta rada ukoliko poslodavac ponovno traži provedbu testa tržišta rada za zanimanje za koje je u zadnjih 90 dana utvrđeno da ima raspoloživih osoba na tržištu rada, predlažemo brisanje navedene točke u potpunosti. Ukoliko je prijedlog o brisanju navedene točke neprihvatljiv, predlažemo skraćivanje vremenskog roka od 90 dana na maksimalni rok od 30 dana iz razloga što se tržište rada jako brzo i dinamično mijenja iz dana u dan, te vremenski rok od 90 dana predstavlja predugi period za objektivno utvrđivanje raspoloživosti radne snage na tržištu rada, također predlažemo brojčano kvantificirati točan broj radnika koji mora biti raspoloživ na tržištu rada i općenito geografske razmjere uvjeta, kako bi poslodavci mogli kvalitetnije planirati podnošenje zahtjeva, ali i kako bi bili bolje informirani i upućeni, što bi zaključno rezultiralo rasterećenjem cjelokupnog sustava jer poslodavci ne bi paušalno nagađali o značenju i definiranju pojma „raspoloživih osoba na tržištu rada“ (naš prijedlog točke bi glasio: “2. ponovno traži provedbu testa tržišta rada za zanimanje za koje je u zadnjih 30 dana utvrđeno da ima više od 10 raspoloživih osoba na tržištu rada te županije“). Skrećemo pažnju kako opis u pojašnjenju ne prati predloženi tekst u zakonskoj odredbi te je isto potrebo uskladiti kako bi iz same zakonske odredbe bila jasna namjera. Nije prihvaćen Hrvatski zavod za zapošljavanje će izdati negativno mišljenje ako poslodavac registriranu djelatnost ne obavlja aktivno na području Republike Hrvatske. Naime, neki poslodavci rade prikriveno ustupanje u druge države članice EU, jer djelatnost za koju su registrirani uopće ne obavljaju u Republici Hrvatskoj. Stoga nije potrebno provoditi test tržišta rada ukoliko osnovni uvjet nije zadovoljen. Sezonski obrti su kao takvi registrirani u obrtnom registru te nema prepreke za provedbu testa tržišta rada bez obzira koliko dugo tijekom godine sezonski posluju. Nadalje, u dosadašnjoj provedbi testa tržišta rada uočene su nepravilnosti vezane za upućivanje kandidata. Iako bi Hrvatski zavod za zapošljavanje uputio kandidate mnogi nisu ostvarili kontakt radi toga što neki poslodavci žele strane radnike te nerijetko dodatnim zahtjevima prikazuju da u Republici Hrvatskoj nema kandidata sa kompetencijama koje njima trebaju. Nakon što bi dobili negativno mišljenje oni bi isti dan ponavljali test tržišta rada s uvjetima koje nemaju domaći radnici, a sve sa ciljem dokazivanja da nema domaćih radnika traženih kompetencija. Radi zaštite domaćih radnika i radi smanjivanja zloupotrebe instituta testa tržišta rada predložena je dopuna zakona koja će omogućiti dobivanje obavijesti nakon provedenog testa tržišta rada, ali će smanjiti njegovu zloupotrebu u ponovljenom zahtjevu. Naime, ukoliko nema radnika traženih zanimanja i kompetencija, Hrvatski zavod za zapošljavanje će i dalje dati obavijest koja će omogućiti podnošenje zahtjeva za dozvolu za boravak i rad.
150 HRVATSKA OBRTNIČKA KOMORA PRIJEDLOG ZAKONA   O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 19. Ne slažemo se sa prebacivanjem odgovornosti obavještavanja policijske uprave isključivo na poslodavca. Ovdje ističemo probleme u praksi u pogledu odredbi Zakona o radu te svih obveza i rokova za poslodavca u slučaju radnikova nepojavljivanja na radnom mjestu. Predlažemo obavještavanje nadležne policijske uprave od strane HZMO-a, razmjenom podataka, čime bi se smanjila administracija slijedom obveze poslodavca obavijestiti samo jednu državnu instituciju, za što se HOK godinama zalaže. Nije prihvaćen Izvršeno je usklađivanje s Direktivom 2024/1233 kojom je propisano da se nadležna tijela dotične države članice obavješćuju o početku i, ako je primjenjivo, završetku svakog razdoblja nezaposlenosti, te je određeno da je o istome obvezan obavijestiti poslodavac (budući da je u slučaju prestanka radnog odnosa poslodavac taj koji je dužan odjaviti radnika s obveznih osiguranja). Člankom 95. stavkom 1. Zakona propisana je šira obveza obavještavanja nadležnih policijskih uprava odnosno policijskih postaja, budući da je obuhvaćeno i prestajanje postojanja drugih uvjeta na temelju kojih je izdana dozvola za boravak i rad.
151 HRVATSKA OBRTNIČKA KOMORA PRIJEDLOG ZAKONA   O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 16. Smatramo da bi uvođenje obveze polaganja ispita poznavanja hrvatskog jezika i latiničnog pisma za državljane trećih zemalja izazvalo veliko opterećenje za poslodavce, te predlažemo odustati od predmetnog prijedloga odredbe. Ukoliko se ostane pri predloženom, postavlja se velika količina pitanja i potencijalnih problema od kojih ističemo: Što će se dogoditi ukoliko strani državljanin ne uspije položiti ispit? Koliko će pokušaja polaganja imati? Obveza polaganja je propisana nakon 1 godine, što ukoliko strani državljanin ne uspije položiti ispit, ali ima izdanu dozvolu za boravak i rad na 3 godine? Tko će i kako obavljati nadzor i potvrđivati činjenicu da državljanin treće zemlje govori jezikom iz podskupine južnoslavenskih jezika? Da li neuspješno polaganje poznavanja jezika utječe (i kako) na raskid ugovora o radu? Protivimo se prijedlogu koji propisuje da bi troškove polaganja ispita trebao snositi poslodavac. Nadalje, da li poslodavci navedeni trošak mogu karakterizirati kao porezno priznati trošak (bez obveze plaćanja dodatnih doprinosa i poreza)? Ističemo da bi se ovom odredbom opterećivalo poslodavce financijski i organizacijski, čime ovaj prijedlog predstavlja novu administrativnu prepreku poslovanju i novo financijsko opterećenje gospodarstva. Zaključno, ukoliko se ipak zadrže prijedlozi predmetnih odredbi, predlažemo selektivno uvođenje obveze polaganja ispita poznavanja hrvatskog jezika i latiničnog pisma za državljane trećih zemalja koji obavljaju poslove koji iziskuju stalnu komunikaciju sa potrošačima, tj. građanima RH, za razliku od drugih poslova za koje se takva obveza ipak ne bi propisivala. S obzirom na činjenicu da je maksimalno trajanje izdane dozvole za boravak i rad 3 godine, ako se ipak odluči za uvođenje obveze polaganja ispita, predlažemo propisati obvezu polaganja ispita nakon 3 godine. Nije prihvaćen Poznavanje hrvatskoga jezika ključna je pretpostavka integracije stranih radnika na tržište rada. S tim ciljem Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike osiguralo provedbu i sufinanciranje učenja hrvatskog jezika stranim radnicima iz trećih zemalja putem sustava vaučera za obrazovanje odraslih još od 2024. godine. Kako poslodavci nisu u značajnom broju iskoristili navedenu mogućnost, nužno je uvesti obvezu poznavanja hrvatskoga jezika. Ukoliko strani radnik ne položi ispit znanja hrvatskog jezika nakon godine dana boravka u RH, istom se neće produljiti dozvola za boravak i rad, odnosno izdati nova dozvola boravka i rada. Navedeno znači da ispit znanja može polagati i ranije, u više pokušaja, ali najkasnije do godinu dana boravka u RH mora imati položeni ispit. Činjenica da je dozvola za boravak i rad izdana na tri godine, ne utječe na predmetnu obvezu. Naime, dokaz o položenom ispitu poznavanja hrvatskog jezika je sastavni dio evidencije o radnicima koju je poslodavac dužan voditi sukladno općem propisu o radu. Dokaz o državljanstvu države u kojoj je službeni jezik jedan iz podskupine južnoslavenskih jezika bi trebao biti dostatan dokaz o poznavanju jezika navedene skupine. Neuspješno polaganje ispita poznavanja hrvatskog jezika nije opravdan razlog za raskid ugovora o radu na temelju kojega je dozvola za boravak i rad izdana, ali ne utječe na prekršajno pravnu odgovornost poslodavca sukladno općem propisu o radu. Činjenica je da državljanin treće zemlje dolazi na rad u Republiku Hrvatsku zbog potrebe domaćeg poslodavca, pa smo mišljenja da bi isti trebao i snositi troškove polaganja ispita poznavanja hrvatskog jezika. Vezano uz različitu razinu poznavanja hrvatskog jezika ovisno o vrsti zanimanja, napominjemo da je, kada se radi o reguliranim profesijama i zanimanjima veće složenosti poslova, posebnim propisima propisana odgovarajuća razina poznavanja jezika, i to za neka zanimanja do B2 razine. Temeljno poznavanje hrvatskog jezika na razini A1.1. potrebno je svim stranim radnicima u RH radi njihove uspješne integracije. S obzirom da strani radnici odmah mogu dobiti dozvolu za boravak i rad na čak tri godine, radi pospješivanja integracije poželjno je i opravdano polaganje ispita u zakonski predviđenom roku od godine dana.
152 HRVATSKA OBRTNIČKA KOMORA PRIJEDLOG ZAKONA   O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 15. Produljenje roka za odlučivanje o zahtjevu za izdavanje dozvole za boravak i rad sa 15 na 90 dana nije prihvatljivo hrvatskim poslodavcima s obzirom na potrebe i zahtjeve hrvatskog gospodarstva i tržišta rada. Rok od 90 dana predstavlja predugo razdoblje čekanja, ali i nesigurnosti za poslodavca i radnika. Vrijedi istaknuti kako se postojeći rok od 15 dana u praksi uvelike prekoračivao što je uzrokovalo nezadovoljstvo poslodavaca. Preporučamo ostavljanje postojećeg roka za odlučivanje o zahtjevu za izdavanje dozvole za boravak i rad od 15 dana uz stvarno pridržavanje roka u praksi. Budući da se u praksi rok od 15 dana teško poštuje, usprkos propisanim rokovima za upravne postupke, u slučaju ako se ipak odluči za izmjene i produljenje rokova, predlažemo kao puno razumniji i prihvatljiviji prijedlog produženja roka s 15 na maksimalno 30 dana. Nije prihvaćen Direktivom 2024/1233 propisan je rok od 90 dana za rješavanje zahtjeva za izdavanje dozvole za boravak i rad. Navedeno razdoblje obuhvaća i provođenje testa tržišta rada iz članka 98. Zakona. Važećim Zakonom o strancima propisan je rok od 15 dana za kojeg je u praksi utvrđeno da policijske uprave odnosno policijske postaje objektivno ne mogu izvršiti sve potrebne provjere u cilju izdavanja dozvola za boravak i rad samo onim poslodavcima koji uredno posluju u Republici Hrvatskoj, zapošljavaju domaće radnike te doprinose gospodarskom razvitku. Uzimajući u obzir pristupanje Republike Hrvatske schengenskom prostoru, u postupku odobrenja dozvola za boravak i rad potrebno je spriječiti zlouporabu navedenog postupka, prije svega državljana određenih država koje predstavljaju migracijski rizik, kao i krijumčara ili fiktivnih poslodavaca kojima za cilj nije obavljanje gospodarske djelatnosti u Republici Hrvatskoj nego je glavna svrha njihovog osnivanja ili djelovanja olakšavanje ulaska državljana trećih zemalja na teritorij Europske unije bez stvarne želje ili potrebe za radom u Republici Hrvatskoj. U tekstu Nacrta propisano je da će zahtjev riješiti što je prije moguće, a najkasnije u roku od 90 dana.
153 HRVATSKA OBRTNIČKA KOMORA PRIJEDLOG ZAKONA   O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 13. Ističemo ponovno izričito protivljenje predmetnim odredbama koje se odnose na geografsko ograničavanje obavljanja djelatnosti za državljane trećih zemalja u svojstvu radnika, ali i u svojstvu samozapošljavanja, točnije u svojstvu potencijalnog vlasnika obrta. Navedene odredbe suprotne su sa postojećim zakonodavstvom RH pri čemu posebno ističemo Zakon o prijevozu u cestovnom prometu ("Narodne novine" br. 41/18., 98/19., 30/21., 89/21., 114/22., 136/24.) i Zakon o radu ("Narodne novine" br. 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 64/23.). Navedena ograničenja će uvelike otežati, čak i u potpunosti onemogućiti obavljanje određenih djelatnosti kao što su građevinarstvo, ugostiteljstvo, prijevoz, te mnoge druge uslužne djelatnosti koje uključuju rad na različitim geografskim lokacijama, što bi moglo imati negativne posljedice za hrvatsko gospodarstvo. Također, pojavljuje se problem vremenske usklađenosti između trenutka podnošenja zahtjeva za dozvolu za boravak i rad i utvrđenja deficitarnosti određenog zanimanja, gdje će poslodavci s obzirom na nove rokove iz ovog Prijedloga morati više mjeseci unaprijed podnositi zahtjeve (npr. za sezonske poslove), dakle u vremenskom razdoblju kada navedena zanimanja potencijalno neće biti na listi deficitarnih (npr. prodavač nije deficitarno zanimanje cijelu godinu u svim županijama). S obzirom na sve navedeno predlažemo izostaviti prijedloge za izmjene kojima se propisuje ograničenje obavljanja djelatnosti stranih radnika samo na područja policijskih uprava koje su izdale dozvole. Ukoliko se ustraje na prijedlozima izmjena, svakako predlažemo posebno urediti i izdvojiti zanimanja i djelatnosti čija bit i osnovna svrha uključuje opetovane promjene lokacija. Time bi poslodavci u deficitarnim zanimanjima u svim županijama mogli svoje radnike upućivati na rad i u druge županije, sukladno potrebama organizacije rada. Dodatno, ukoliko se ustraje na prijedlozima izmjena, potrebno je razriješiti problem trenutka podnošenja zahtjeva i razdoblja za koje se podnosi a kako je već napomenuto (nisu sva deficitarna zanimanja na listi cijele godine). Nije prihvaćen ODBIJEN Temeljem članka 101. Zakona o strancima Upravno vijeće Hrvatskog zavoda za zapošljavanje na temelju stanja na nacionalnom, regionalnom i lokalnom tržištu rada u pogledu broja i strukture nezaposlenih osoba te potreba pojedinih gospodarskih djelatnosti, donosi odluku o zanimanjima za koja poslodavac nije dužan zatražiti provedbu testa tržišta rada iz članka 98. stavka 1. istoga Zakona. Odlukom je određeno da su neka zanimanja deficitarna na području cijele Republike Hrvatske (npr. u djelatnosti graditeljstva: zidar, tesar, armirač, fasader itd.; u djelatnosti prijevoza: vozač teretnog vozila, vozač teretnog vozila s prikolicom), određena zanimanja su deficitarna na području samo nekih županija (npr. zanimanje konobara i kuhara na području Istarske, Primorsko – goranske, Zadarske, Ličko – senjske, Šibensko – kninske, Splitsko – dalmatinske, Dubrovačko – neretvanske, Zagrebačke, Međimurske, Krapinsko – zagorske i Varaždinske županije i Grada Zagreba), dok su određena zanimanja deficitarna na području određenih županija u samo određenom vremenskom razdoblju (npr. prodavač - samo za period rada od 01.05.-30.09. na području Istarske i Dubrovačko – neretvanske županije). U primjeni važećeg modela izdavanja dozvola za boravak i rad uočeni su određeni izazovi u smislu da poslodavci ishoduju dozvole za boravak i rad na području određene policijske uprave odnosno policijske postaje gdje je određeno zanimanje deficitarno, a šalju državljanina treće zemlje na rad na područje policijskih uprava odnosno policijskih postaja gdje to zanimanje nije deficitarno, već je potrebno provesti test tržišta rada. Na navedeni način zaobilazi se institut testa tržišta rada i narušava tržište rada. Ističemo da nije točno da je propisano ograničenje obavljanja djelatnosti stranih radnika samo na područja policijskih uprava koje su izdale dozvole, budući da strani radnici imaju mogućnost rada na području svih policijskih uprava gdje je zanimanje za koje je izdana dozvola za boravak i rad također deficitarno. Tako npr. državljanin treće zemlje kojem je izdana dozvola za boravak i rad za zanimanje zidara ili vozača teretnog vozila u PU zagrebačkoj temeljem te dozvole može raditi na području cijele Republike Hrvatske budući da je zanimanje zidar i vozač teretnog vozila deficitarno na području cijele Republike Hrvatske. U slučaju da je dozvola za boravak i rad izdana za zanimanje konobar u PU zagrebačkoj gdje je to zanimanje deficitarno, taj državljanin treće zemlje pod uvjetima iz ovoga Nacrta za istog poslodavca može raditi i u ostalim policijskim upravama odnosno policijskim postajama gdje je to zanimanje također deficitarno (Istarska, Primorsko – goranska, Zadarska, Ličko – senjska, Šibensko – kninska, Splitsko – dalmatinska, Dubrovačko – neretvanska, Međimurska, Krapinsko – zagorska i Varaždinska županija), međutim ne smije raditi na području npr. PU vukovarsko –srijemske bez provedenog testa tržišta rada. U slučaju npr. zanimanja vozača autobusa koji će obavljati poslove vožnje redovne linije na području RH, ako im je boravište na području policijske uprave odnosno policijske postaje za koju je tražena dozvola (npr. vozač autobusa je dobio dozvolu za boravak i rad u PU primorsko-goranskoj, te može voziti stalnu liniju Rijeka-Vukovar, međutim ne može voziti stalnu liniju Vukovar-Osijek, jer tada ne može imat boravište na području PU primorsko-goranske, a i isto tako možda na području Vukovara i Osijeka ima domaćih radnika, pa strani radnici na tom području nisu ni potrebni). Izmjenom članka 98. bit će moguće napraviti test tržišta rada za više županija koje su od interesa poslodavcu, no svaki područni ured ili služba HZZ-a odlučivat će i dati obavijest o testu tržišta rada za područje koje je u njihovoj nadležnosti, ovisno o stanju na lokalnom tržištu rada.
154 HRVATSKA OBRTNIČKA KOMORA N A C R T PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA Ističemo potrebu uključivanja Hrvatske obrtničke komore u rad Povjerenstva za vrednovanje znanja, vještina i kompetencija stečenih radnim iskustvom za izdavanje »plave karte EU-a« te predlažemo da se povjerenstvo sastoji od četiri člana, pri čemu bi četvrtog člana ministar imenovao na prijedlog Hrvatske obrtničke komore. Znanja, vještine i kompetencije stečene radnim iskustvom, te kompetencije koje su jednako vrijedne znanju, vještinama i kompetencijama na razini visokog obrazovanja se na jednak način i bez diskriminacije obavljaju u pravnom obliku obrta. Također, jasan i razvidan kontinuirani rast broja obrta u Republici Hrvatskoj i to naročito u kontekstu visokokvalificranih djelatnosti koje predstavljaju izuzetno poželjan oblik poslovanja. Obzirom na sve navedeno, te na dosadašnji kvalitetan doprinos, Hrvatska obrtnička komora bi trebala biti sastavni dio rada ovog Povjerenstva. Nije prihvaćen Odredba o Povjerenstvu za vrednovanje znanja, vještina i kompetencija stečenih radnim iskustvo za izdavanje „plave karte EU-a“ nije predmet uređenja ovih izmjena i dopuna Zakona.
155 KOKA PERADARSKO PREHRAMBENA INDUSTRIJA DRUŠTVO S OGRANIČENOM ODGOVORNOŠĆU PRIJEDLOG ZAKONA   O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 19. Člankom 19. uređuje članak 95. Zakona prema kojem je poslodavac obvezan obavijestiti policijsku upravu/postaju u slučaju prestanka ugovora o radu ili prestanka postojanja drugih uvjeta na temelju kojih je izdana dozvola za boravak i rad u roku od pet dana od nastupa tih okolnosti. Smatramo kako je rok od 5 dana prekratak te predlažemo da se isti produlji na 15 dana. Nije prihvaćen U većini slučajeva, riječ je o objektivnim okolnostima, kao što je prestanak ugovora o radu, a ne o činjenicama koje su nepredvidive ili nepoznate. Stoga je rok od 5 radnih dana ocijenjen dostatnim za dostavu obavijesti nadležnom tijelu, a s obzirom na mogućnosti dostave podnesaka sukladno Zakonu o općem upravnom postupku (poštom, elektroničkim putem…).
156 PREHRAMBENA INDUSTRIJA VINDIJA D.O.O. PRIJEDLOG ZAKONA   O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 19. Člankom 19. uređuje se članak 95. Zakona prema kojem je poslodavac obvezan obavijestiti policijsku upravu/postaju u slučaju prestanka ugovora o radu ili prestanka postojanja drugih uvjeta na temelju kojih je izdana dozvola za boravak i rad u roku od pet dana od nastupa tih okolnosti. Smatramo kako je rok od 5 dana prekratak te predlažemo da se isti produlji na 15 dana. Nije prihvaćen U većini slučajeva, riječ je o objektivnim okolnostima, kao što je prestanak ugovora o radu, a ne o činjenicama koje su nepredvidive ili nepoznate. Stoga je rok od 5 radnih dana ocijenjen dostatnim za dostavu obavijesti nadležnom tijelu, a s obzirom na mogućnosti dostave podnesaka sukladno Zakonu o općem upravnom postupku (poštom, elektroničkim putem…).
157 KOKA PERADARSKO PREHRAMBENA INDUSTRIJA DRUŠTVO S OGRANIČENOM ODGOVORNOŠĆU PRIJEDLOG ZAKONA   O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 16. Člankom 16. prijedloga Zakona predlaže se dodavanje članka 92.a kojim se propisuje da je državljanin treće zemlje koji u Republici Hrvatskoj boravi najmanje godinu dana dužan položiti ispit poznavanja hrvatskog jezika i latiničnog pisma (A1.1). Troškove ispita snosi poslodavac. Prvenstveno pozdravljamo intenciju zakonodavca u integraciji stranih radnika kroz učenje hrvatskog jezika i latiničnog pisma međutim smatramo kako je predloženi tekst potrebno doraditi. Obzirom na sve veći broj stranih radnika koji se zapošljavaju u Republici Hrvatskoj mišljenja smo da bi bilo uputno da se stavak 2 predloženog članka doradi na način da se ispit znanja za osnovnu razinu poznavanja hrvatskog jezika i latiničnog pisma (A1.1) proširi na sve škole stranih jezika, a ne samo one koje imaju suglasnost ministarstva nadležnog za rad za izvođenje programa učenja hrvatskog jezika za strance. Ovo je posebice važno u manjim sredinama u kojima je broj takovih škola neznatan u odnosu na broj stranih radnika koji bi trebali položiti ispit. Nadalje, smatramo kako odredba kojom poslodavac u cijelosti snosi trošak tečaja predstavlja značajan teret poslodavcu kako financijski tako i zbog potrebe usklađivanja radnog vremena stranih radnika u odnosu na provođenje tečajeva. Predloženo neopravdano tereti poslodavca bez ikakve sigurnosti da će strani radnik nakon završenog tečaja nastaviti raditi kod istog. Predlažemo da se trošak u najmanju ruku raspodijeli na način da i strani radnik sudjeluje u dijelu troškova (minimalno 50%). Nije prihvaćen ODBIJEN Standardizirani ispit znanja za osnovu razinu poznavanja hrvatskog jezika i latiničnog pisma (A1.1) ne provode samo škole stranih jezika koje imaju suglasnost ministra nadležnog za rad za izvođenje programa učenja hrvatskog jezika za strance kroz sustav vaučera, već i sveučilišta ili sastavnice sveučilišta koje izvode programe iz hrvatskog jezika i provode ispite, kao i ustanove koje imaju registriranu djelatnost obrazovanja odraslih ako imaju suglasnost Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih. Činjenica je da državljanin treće zemlje dolazi na rad u Republiku Hrvatsku zbog potrebe domaćeg poslodavca te bi isti trebao i snositi troškove polaganja ispita poznavanja hrvatskog jezika. Pritom valja, napomenuti kako je Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike od 2024. godine osiguralo provedbu i sufinanciranje učenja hrvatskog jezika stranim radnicima iz trećih zemalja putem sustava vaučera za obrazovanje odraslih. Napominjemo da škole stranih jezika u većini slučajeva, kad je riječ o potrebama radnika kod poslodavaca, provode tečajeve izvan svojih sjedišta odnosno u prostorima samih poslodavaca, pri čemu su spremne prilagoditi se radnom vremenu radnika kod poslodavaca. To znači da se poslodavac ne treba prilagođavati nego se škola stranih jezika prilagođava poslodavcu i zadanom radnom vremenu.
158 PREHRAMBENA INDUSTRIJA VINDIJA D.O.O. PRIJEDLOG ZAKONA   O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 16. Člankom 16. prijedloga Zakona predlaže se dodavanje članka 92.a kojim se propisuje da je državljanin treće zemlje koji u Republici Hrvatskoj boravi najmanje godinu dana dužan položiti ispit poznavanja hrvatskog jezika i latiničnog pisma (A1.1). Troškove ispita snosi poslodavac. Prvenstveno pozdravljamo intenciju zakonodavca u integraciji stranih radnika kroz učenje hrvatskog jezika i latiničnog pisma međutim smatramo kako je predloženi tekst potrebno doraditi. Obzirom na sve veći broj stranih radnika koji se zapošljavaju u Republici Hrvatskoj mišljenja smo da bi bilo uputno da se stavak 2 predloženog članka doradi na način da se ispit znanja za osnovnu razinu poznavanja hrvatskog jezika i latiničnog pisma (A1.1) proširi na sve škole stranih jezika, a ne samo one koje imaju suglasnost ministarstva nadležnog za rad za izvođenje programa učenja hrvatskog jezika za strance. Ovo je posebice važno u manjim sredinama u kojima je broj takvih škola neznatan u odnosu na broj stranih radnika koji bi trebali položiti ispit. Nadalje, smatramo kako odredba kojom poslodavac u cijelosti snosi trošak tečaja predstavlja značajan teret poslodavcu kako financijski tako i zbog potrebe usklađivanja radnog vremena stranih radnika u odnosu na provođenje tečajeva. Predloženo neopravdano tereti poslodavca bez ikakve sigurnosti da će strani radnik nakon završenog tečaja nastaviti raditi kod istog. Predlažemo da se trošak u najmanju ruku raspodijeli na način da i strani radnik sudjeluje u dijelu troškova (minimalno 50%). Nije prihvaćen Standardizirani ispit znanja za osnovu razinu poznavanja hrvatskog jezika i latiničnog pisma (A1.1) ne provode samo škole stranih jezika koje imaju suglasnost ministra nadležnog za rad za izvođenje programa učenja hrvatskog jezika za strance kroz sustav vaučera, već i sveučilišta ili sastavnice sveučilišta koje izvode programe iz hrvatskog jezika i provode ispite, kao i ustanove koje imaju registriranu djelatnost obrazovanja odraslih ako imaju suglasnost Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih. Činjenica je da državljanin treće zemlje dolazi na rad u Republiku Hrvatsku zbog potrebe domaćeg poslodavca te bi isti trebao i snositi troškove polaganja ispita poznavanja hrvatskog jezika. Pritom valja, napomenuti kako je Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike od 2024. godine osiguralo provedbu i sufinanciranje učenja hrvatskog jezika stranim radnicima iz trećih zemalja putem sustava vaučera za obrazovanje odraslih. Napominjemo da škole stranih jezika u većini slučajeva, kad je riječ o potrebama radnika kod poslodavaca, provode tečajeve izvan svojih sjedišta odnosno u prostorima samih poslodavaca, pri čemu su spremne prilagoditi se radnom vremenu radnika kod poslodavaca. To znači da se poslodavac ne treba prilagođavati nego se škola stranih jezika prilagođava poslodavcu i zadanom radnom vremenu.
159 PREHRAMBENA INDUSTRIJA VINDIJA D.O.O. PRIJEDLOG ZAKONA   O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 15. Člankom 15. prijedloga Zakona mijenja se članak 91. gdje je u stavku 8. predložen tekst da o zahtjevu za izdavanje dozvole za boravak i rad sukladno članku 97. Zakona Ministarstvo, putem policijske uprave odnosno policijske postaje, odlučuje što je prije moguće, a najkasnije u roku od 90 dana od dana podnošenja urednog zahtjeva. S obzirom da u praksi izdavanje radnih dozvola i danas traje od 6-8 tjedana od dana podnošenja zahtjeva, smatramo da predloženo rješenje nije svrhovito. Naime, za očekivati je da da će produljenje roka isti učiniti još dugotrajnijim. Ovo poslodavcima koji ovise o radu stranih radnika značajno otežava poslovanje i poslovno planiranje, te značajno otežava brzinu reakcije i sposobnost prilagodbe poslodavca zahtjevima tržišta, te općenito smatramo kako bi proces izdavanja dozvola za boravak i rad trebao biti znatno brži. Stoga predlažemo da se ograniči rok za izdavanje istih na maksimalno 60 dana od dana podnošenja urednog zahtjeva. Nije prihvaćen Direktivom 2024/1233 propisan je rok od 90 dana za rješavanje zahtjeva za izdavanje dozvole za boravak i rad. Navedeno razdoblje obuhvaća i provođenje testa tržišta rada iz članka 98. Zakona. Važećim Zakonom o strancima propisan je rok od 15 dana za kojeg je u praksi utvrđeno da policijske uprave odnosno policijske postaje objektivno ne mogu izvršiti sve potrebne provjere u cilju izdavanja dozvola za boravak i rad samo onim poslodavcima koji uredno posluju u Republici Hrvatskoj, zapošljavaju domaće radnike te doprinose gospodarskom razvitku. Uzimajući u obzir pristupanje Republike Hrvatske schengenskom prostoru, u postupku odobrenja dozvola za boravak i rad potrebno je spriječiti zlouporabu navedenog postupka, prije svega državljana određenih država koje predstavljaju migracijski rizik, kao i krijumčara ili fiktivnih poslodavaca kojima za cilj nije obavljanje gospodarske djelatnosti u Republici Hrvatskoj nego je glavna svrha njihovog osnivanja ili djelovanja olakšavanje ulaska državljana trećih zemalja na teritorij Europske unije bez stvarne želje ili potrebe za radom u Republici Hrvatskoj. U tekstu Nacrta propisano je da će zahtjev riješiti što je prije moguće, a najkasnije u roku od 90 dana.
160 KOKA PERADARSKO PREHRAMBENA INDUSTRIJA DRUŠTVO S OGRANIČENOM ODGOVORNOŠĆU PRIJEDLOG ZAKONA   O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 15. Člankom 15. prijedloga Zakona mijenja se članak 91. gdje je u stavku 8. predložen tekst da o zahtjevu za izdavanje dozvole za boravak i rad sukladno članku 97. Zakona Ministarstvo, putem policijske uprave odnosno policijske postaje, odlučuje što je prije moguće, a najkasnije u roku od 90 dana od dana podnošenja urednog zahtjeva. S obzirom da u praksi izdavanje radnih dozvola i danas traje od 6-8 tjedana od dana podnošenja zahtjeva, smatramo da predloženo rješenje nije svrhovito. Naime, za očekivati je da da će produljenje roka isti učiniti još dugotrajnijim. Ovo poslodavcima koji ovise o radu stranih radnika značajno otežava poslovanje i poslovno planiranje, te značajno otežava brzinu reakcije i sposobnost prilagodbe poslodavca zahtjevima tržišta, te općenito smatramo kako bi proces izdavanja dozvola za boravak i rad trebao biti znatno brži. Stoga predlažemo da se ograniči rok za izdavanje istih na maksimalno 60 dana od dana podnošenja urednog zahtjeva. Nije prihvaćen Direktivom 2024/1233 propisan je rok od 90 dana za rješavanje zahtjeva za izdavanje dozvole za boravak i rad. Navedeno razdoblje obuhvaća i provođenje testa tržišta rada iz članka 98. Zakona. Važećim Zakonom o strancima propisan je rok od 15 dana za kojeg je u praksi utvrđeno da policijske uprave odnosno policijske postaje objektivno ne mogu izvršiti sve potrebne provjere u cilju izdavanja dozvola za boravak i rad samo onim poslodavcima koji uredno posluju u Republici Hrvatskoj, zapošljavaju domaće radnike te doprinose gospodarskom razvitku. Uzimajući u obzir pristupanje Republike Hrvatske schengenskom prostoru, u postupku odobrenja dozvola za boravak i rad potrebno je spriječiti zlouporabu navedenog postupka, prije svega državljana određenih država koje predstavljaju migracijski rizik, kao i krijumčara ili fiktivnih poslodavaca kojima za cilj nije obavljanje gospodarske djelatnosti u Republici Hrvatskoj nego je glavna svrha njihovog osnivanja ili djelovanja olakšavanje ulaska državljana trećih zemalja na teritorij Europske unije bez stvarne želje ili potrebe za radom u Republici Hrvatskoj. U tekstu Nacrta propisano je da će zahtjev riješiti što je prije moguće, a najkasnije u roku od 90 dana.
161 OLEKSANDRA KHOROVA PRIJEDLOG ZAKONA   O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 40. Ja sam majka troje maloljetne djece i imam supruga s invaliditetom. Već četvrtu godinu živimo pod privremenim zastitom u Hrvatskoj, budući da smo postali izbjeglice zbog rata u Ukrajini. Djeca pohađaju školu i vrtić, sin se bavi sportom, ja sam zaposlena i plaćamo sve usluge (škola, vrtić, aktivnosti). Djeca i ja već slobodno govorimo hrvatski jezik i važno nam je razumjeti kako se možemo legalizirati nakon završetka privremenog prihvata. Velika pomoć od strane države bila bi da se naši godine provedene pod privremenim zastitom uračunaju u stalni boravak. Spremni smo i dalje upoznavati hrvatsku kulturu i jezik. Zahvaljujemo Vam na mirnom nebu nad glavom i na mogućnosti da moja djeca odrastaju u vašoj zemlji. Nije prihvaćen Direktiva 109/2003/EZ od 25. studenog 2003. o statusu državljana trećih država s dugotrajnim boravkom člankom 3. stavkom 2. točkom (b) propisuje da se ne primjenjuje na državljane trećih zemalja koji borave na temelju privremene zaštite ili su zatražili dozvolu da borave na temelju iste i čekaju odluku o tom zahtjevu, što znači da osoba koja ima privremenu zaštitu ne može podnijeti zahtjev za dugotrajni boravak. Na sastanku Solidarnosti o Ukrajini (Solidarity Platform Ukraine) koji se je održao 27. ožujka 2025. godine u Briselu u organizaciji Europske komisije istaknuto je da je Pravna služba Vijeća EU razjasnila da se periodi boravka provedeni na privremenoj zaštiti ne mogu računati za potrebnih pet godina boravka za dugotrajni boravak, i u slučaju ako osoba naknadno regulira status boravka koji spada u okvir primjene Direktive. Slijedom navedenog mišljenja, ovim izmjenama i dopunama Zakona o strancima odredba kojom je propisano da se privremena zaštita računa u vrijeme potrebno za odobrenje dugotrajnog boravka mora se brisati. Vijeće EU donijelo je Preporuku Vijeća od 16. rujna 2025. o koordiniranom pristupu postupnom izlasku iz statusa privremene zaštite raseljenih osoba iz Ukrajine (C/2025/5129). Vijeće preporučuje, između ostaloga mjere za održivu reintegraciju u Ukrajini, kao i mjere za promicanje prelaska na druge pravne statuse i prije prestanka privremene zaštite (reguliranje boravka sukladno nacionalnim pravnim statusima npr. zapošljavanje, samozapošljavanje, obiteljski ili drugi razlozi, pod uvjetom da te osobe ispunjavaju uvjete utvrđene u nacionalnom pravu). Ako nije moguć pristup nacionalnim pravnim statusima, osobe mogu regulirati drugi status utvrđen pravom Unije (Direktiva (EU) 2016/801 o uvjetima ulaska i boravka državljana trećih zemalja u svrhu istraživanja, studija, osposobljavanja, volonterstva, razmjena učenika ili obrazovnih projekata, i obavljanja poslova au pair, Direktiva (EU) 2021/1883 o uvjetima za ulazak i boravak državljana trećih zemalja u svrhu zapošljavanja visokokvalificiranih radnika i Direktiva (EU) 2024/1233 o jedinstvenom postupku obrade zahtjeva za izdavanje jedinstvene dozvole za boravak i rad državljanima trećih zemalja). Osobe ne mogu istodobno uživati privremenu zaštitu te imati odobrenje privremenog boravka odnosno dozvole za boravak i rad temeljem Zakona o strancima.
162 ANASTASIIA MASLOVA N A C R T PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA Poštovanje,  Hrvatska je jedna od prvih zemalja koja je uz pomoć prihvatila Ukrajince koji su pobjegli od agresije. Mnogi Ukrajinci su ovdje pronašli posao, plaćaju poreze, uče jezik i integriraju se u hrvatsko društvo koliko je to moguće. Djeca su uključena u razne klubove, uče u školama i vrtićima. Također, mnogi ljudi su otvorili vlastite tvrtke u raznim područjima, što pruža priliku za razvoj ne samo tim ljudima, već i Hrvatskoj. Bilo bi ispravno ostaviti točku 5, članak 151, jer bi mnogi Ukrajinci željeli ostati u Hrvatskoj živjeti, plaćati poreze i urediti svoj život.  Hvala, s poštovanjem Anastasija Nije prihvaćen Direktiva 109/2003/EZ od 25. studenog 2003. o statusu državljana trećih država s dugotrajnim boravkom člankom 3. stavkom 2. točkom (b) propisuje da se ne primjenjuje na državljane trećih zemalja koji borave na temelju privremene zaštite ili su zatražili dozvolu da borave na temelju iste i čekaju odluku o tom zahtjevu, što znači da osoba koja ima privremenu zaštitu ne može podnijeti zahtjev za dugotrajni boravak. Na sastanku Solidarnosti o Ukrajini (Solidarity Platform Ukraine) koji se je održao 27. ožujka 2025. godine u Briselu u organizaciji Europske komisije istaknuto je da je Pravna služba Vijeća EU razjasnila da se periodi boravka provedeni na privremenoj zaštiti ne mogu računati za potrebnih pet godina boravka za dugotrajni boravak, i u slučaju ako osoba naknadno regulira status boravka koji spada u okvir primjene Direktive. Slijedom navedenog mišljenja, ovim izmjenama i dopunama Zakona o strancima odredba kojom je propisano da se privremena zaštita računa u vrijeme potrebno za odobrenje dugotrajnog boravka mora se brisati. Vijeće EU donijelo je Preporuku Vijeća od 16. rujna 2025. o koordiniranom pristupu postupnom izlasku iz statusa privremene zaštite raseljenih osoba iz Ukrajine (C/2025/5129). Vijeće preporučuje, između ostaloga mjere za održivu reintegraciju u Ukrajini, kao i mjere za promicanje prelaska na druge pravne statuse i prije prestanka privremene zaštite (reguliranje boravka sukladno nacionalnim pravnim statusima npr. zapošljavanje, samozapošljavanje, obiteljski ili drugi razlozi, pod uvjetom da te osobe ispunjavaju uvjete utvrđene u nacionalnom pravu). Ako nije moguć pristup nacionalnim pravnim statusima, osobe mogu regulirati drugi status utvrđen pravom Unije (Direktiva (EU) 2016/801 o uvjetima ulaska i boravka državljana trećih zemalja u svrhu istraživanja, studija, osposobljavanja, volonterstva, razmjena učenika ili obrazovnih projekata, i obavljanja poslova au pair, Direktiva (EU) 2021/1883 o uvjetima za ulazak i boravak državljana trećih zemalja u svrhu zapošljavanja visokokvalificiranih radnika i Direktiva (EU) 2024/1233 o jedinstvenom postupku obrade zahtjeva za izdavanje jedinstvene dozvole za boravak i rad državljanima trećih zemalja). Osobe ne mogu istodobno uživati privremenu zaštitu te imati odobrenje privremenog boravka odnosno dozvole za boravak i rad temeljem Zakona o strancima.
163 PAVLO DUDCHENKO PRIJEDLOG ZAKONA   O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 40. Poštovani, kao osoba iz Ukrajine koja se već dulje vrijeme nalazi pod privremenom zaštitom u Hrvatskoj, zabrinuta sam zbog prijedloga da se ukine točka 5. članka 151. Zakona o strancima. Upravo je ta odredba mnogima omogućila da planiraju svoj život, rad i integraciju računajući na stabilan i predvidljiv put prema dugotrajnom boravku. Odredba je već bila potvrđena u Saboru, pa bi njezino brisanje sada stvorilo pravnu nesigurnost za ljude koji u Hrvatskoj žive, rade i doprinose zajednici. Mnogi od nas nemaju mogućnost povratka i nastoje ovdje izgraditi budućnost. Ljubazno molim da se razmotri zadržavanje ove odredbe radi očuvanja stabilnosti i pravednosti. Srdačan pozdrav. Nije prihvaćen Direktiva 109/2003/EZ od 25. studenog 2003. o statusu državljana trećih država s dugotrajnim boravkom člankom 3. stavkom 2. točkom (b) propisuje da se ne primjenjuje na državljane trećih zemalja koji borave na temelju privremene zaštite ili su zatražili dozvolu da borave na temelju iste i čekaju odluku o tom zahtjevu, što znači da osoba koja ima privremenu zaštitu ne može podnijeti zahtjev za dugotrajni boravak. Na sastanku Solidarnosti o Ukrajini (Solidarity Platform Ukraine) koji se je održao 27. ožujka 2025. godine u Briselu u organizaciji Europske komisije istaknuto je da je Pravna služba Vijeća EU razjasnila da se periodi boravka provedeni na privremenoj zaštiti ne mogu računati za potrebnih pet godina boravka za dugotrajni boravak, i u slučaju ako osoba naknadno regulira status boravka koji spada u okvir primjene Direktive. Slijedom navedenog mišljenja, ovim izmjenama i dopunama Zakona o strancima odredba kojom je propisano da se privremena zaštita računa u vrijeme potrebno za odobrenje dugotrajnog boravka mora se brisati. Vijeće EU donijelo je Preporuku Vijeća od 16. rujna 2025. o koordiniranom pristupu postupnom izlasku iz statusa privremene zaštite raseljenih osoba iz Ukrajine (C/2025/5129). Vijeće preporučuje, između ostaloga mjere za održivu reintegraciju u Ukrajini, kao i mjere za promicanje prelaska na druge pravne statuse i prije prestanka privremene zaštite (reguliranje boravka sukladno nacionalnim pravnim statusima npr. zapošljavanje, samozapošljavanje, obiteljski ili drugi razlozi, pod uvjetom da te osobe ispunjavaju uvjete utvrđene u nacionalnom pravu). Ako nije moguć pristup nacionalnim pravnim statusima, osobe mogu regulirati drugi status utvrđen pravom Unije (Direktiva (EU) 2016/801 o uvjetima ulaska i boravka državljana trećih zemalja u svrhu istraživanja, studija, osposobljavanja, volonterstva, razmjena učenika ili obrazovnih projekata, i obavljanja poslova au pair, Direktiva (EU) 2021/1883 o uvjetima za ulazak i boravak državljana trećih zemalja u svrhu zapošljavanja visokokvalificiranih radnika i Direktiva (EU) 2024/1233 o jedinstvenom postupku obrade zahtjeva za izdavanje jedinstvene dozvole za boravak i rad državljanima trećih zemalja). Osobe ne mogu istodobno uživati privremenu zaštitu te imati odobrenje privremenog boravka odnosno dozvole za boravak i rad temeljem Zakona o strancima.
164 KATERYNA STARZHYNSKA N A C R T PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA Smatram da bi zadržavanje točke 5.članka 151. bila jasna poruka da Hrvatska ostaje predana principama zaštite, stabilnosti i integracije. To bi olakšalo dugoročno planiranje ljudi koji već pripodnose hrvatskom društvu i gospodarstvu. Time Hrvatska dobiva motivirane stanovnike, stabilnu radnu snagu Nije prihvaćen Direktiva 109/2003/EZ od 25. studenog 2003. o statusu državljana trećih država s dugotrajnim boravkom člankom 3. stavkom 2. točkom (b) propisuje da se ne primjenjuje na državljane trećih zemalja koji borave na temelju privremene zaštite ili su zatražili dozvolu da borave na temelju iste i čekaju odluku o tom zahtjevu, što znači da osoba koja ima privremenu zaštitu ne može podnijeti zahtjev za dugotrajni boravak. Na sastanku Solidarnosti o Ukrajini (Solidarity Platform Ukraine) koji se je održao 27. ožujka 2025. godine u Briselu u organizaciji Europske komisije istaknuto je da je Pravna služba Vijeća EU razjasnila da se periodi boravka provedeni na privremenoj zaštiti ne mogu računati za potrebnih pet godina boravka za dugotrajni boravak, i u slučaju ako osoba naknadno regulira status boravka koji spada u okvir primjene Direktive. Slijedom navedenog mišljenja, ovim izmjenama i dopunama Zakona o strancima odredba kojom je propisano da se privremena zaštita računa u vrijeme potrebno za odobrenje dugotrajnog boravka mora se brisati. Vijeće EU donijelo je Preporuku Vijeća od 16. rujna 2025. o koordiniranom pristupu postupnom izlasku iz statusa privremene zaštite raseljenih osoba iz Ukrajine (C/2025/5129). Vijeće preporučuje, između ostaloga mjere za održivu reintegraciju u Ukrajini, kao i mjere za promicanje prelaska na druge pravne statuse i prije prestanka privremene zaštite (reguliranje boravka sukladno nacionalnim pravnim statusima npr. zapošljavanje, samozapošljavanje, obiteljski ili drugi razlozi, pod uvjetom da te osobe ispunjavaju uvjete utvrđene u nacionalnom pravu). Ako nije moguć pristup nacionalnim pravnim statusima, osobe mogu regulirati drugi status utvrđen pravom Unije (Direktiva (EU) 2016/801 o uvjetima ulaska i boravka državljana trećih zemalja u svrhu istraživanja, studija, osposobljavanja, volonterstva, razmjena učenika ili obrazovnih projekata, i obavljanja poslova au pair, Direktiva (EU) 2021/1883 o uvjetima za ulazak i boravak državljana trećih zemalja u svrhu zapošljavanja visokokvalificiranih radnika i Direktiva (EU) 2024/1233 o jedinstvenom postupku obrade zahtjeva za izdavanje jedinstvene dozvole za boravak i rad državljanima trećih zemalja). Osobe ne mogu istodobno uživati privremenu zaštitu te imati odobrenje privremenog boravka odnosno dozvole za boravak i rad temeljem Zakona o strancima.
165 YANINA KOSIANCHUK PRIJEDLOG ZAKONA   O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 40. Poštovani, obraćam Vam se kao Ukrajinka koja već tri godine živi i radi u Hrvatskoj te redovno plaća poreze. Želim istaknuti važnost točke 5. članka 151., koja omogućuje uračunavanje boravka pod privremenom zaštitom u rok za stjecanje dugotrajnog boravka. Ova je odredba već usvojena u Saboru 21. veljače 2025., što potvrđuje jasnu zakonodavnu volju. Njezino ukidanje sada bilo bi nelogično i suprotno principima pravne sigurnosti i legitimnih očekivanja — mnogi od nas, uključujući mene, planirali su svoj život u Hrvatskoj oslanjajući se na to pravo. Zadržavanje ove odredbe nije u suprotnosti s Direktivom 2001/55/EC. Naprotiv, njezino ukidanje značilo bi smanjenje već priznatih prava osobama pod privremenom zaštitom, bez stvarne potrebe za usklađivanjem s EU normama. Prema podacima MUP-a, u Hrvatskoj je gotovo 29 tisuća osoba pod privremenom zaštitom, već integriranih u društvo: rade, školuju djecu i doprinose Hrvatskoj. Mnogi se nemaju gdje vratiti zbog uništenih ili okupiranih domova. Zbog svega navedenog, smatram da točka 5. članka 151. ne bi trebala biti brisana iz Zakona o strancima. Nije prihvaćen Direktiva 109/2003/EZ od 25. studenog 2003. o statusu državljana trećih država s dugotrajnim boravkom člankom 3. stavkom 2. točkom (b) propisuje da se ne primjenjuje na državljane trećih zemalja koji borave na temelju privremene zaštite ili su zatražili dozvolu da borave na temelju iste i čekaju odluku o tom zahtjevu, što znači da osoba koja ima privremenu zaštitu ne može podnijeti zahtjev za dugotrajni boravak. Na sastanku Solidarnosti o Ukrajini (Solidarity Platform Ukraine) koji se je održao 27. ožujka 2025. godine u Briselu u organizaciji Europske komisije istaknuto je da je Pravna služba Vijeća EU razjasnila da se periodi boravka provedeni na privremenoj zaštiti ne mogu računati za potrebnih pet godina boravka za dugotrajni boravak, i u slučaju ako osoba naknadno regulira status boravka koji spada u okvir primjene Direktive. Slijedom navedenog mišljenja, ovim izmjenama i dopunama Zakona o strancima odredba kojom je propisano da se privremena zaštita računa u vrijeme potrebno za odobrenje dugotrajnog boravka mora se brisati. Vijeće EU donijelo je Preporuku Vijeća od 16. rujna 2025. o koordiniranom pristupu postupnom izlasku iz statusa privremene zaštite raseljenih osoba iz Ukrajine (C/2025/5129). Vijeće preporučuje, između ostaloga mjere za održivu reintegraciju u Ukrajini, kao i mjere za promicanje prelaska na druge pravne statuse i prije prestanka privremene zaštite (reguliranje boravka sukladno nacionalnim pravnim statusima npr. zapošljavanje, samozapošljavanje, obiteljski ili drugi razlozi, pod uvjetom da te osobe ispunjavaju uvjete utvrđene u nacionalnom pravu). Ako nije moguć pristup nacionalnim pravnim statusima, osobe mogu regulirati drugi status utvrđen pravom Unije (Direktiva (EU) 2016/801 o uvjetima ulaska i boravka državljana trećih zemalja u svrhu istraživanja, studija, osposobljavanja, volonterstva, razmjena učenika ili obrazovnih projekata, i obavljanja poslova au pair, Direktiva (EU) 2021/1883 o uvjetima za ulazak i boravak državljana trećih zemalja u svrhu zapošljavanja visokokvalificiranih radnika i Direktiva (EU) 2024/1233 o jedinstvenom postupku obrade zahtjeva za izdavanje jedinstvene dozvole za boravak i rad državljanima trećih zemalja). Osobe ne mogu istodobno uživati privremenu zaštitu te imati odobrenje privremenog boravka odnosno dozvole za boravak i rad temeljem Zakona o strancima.
166 ARIANA NIKOLIĆ N A C R T PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA Radnici iz 3. zemalja moraju biti obavezno cijepljeni protiv zaraznih bolesti kao i građani RH, koji se cijepe prema programu cijepljenja. Detalje dogovoriti s HZJZ. Općenito, više voditi računa o zdravlju i sigurnosti građana RH. Nije prihvaćen ODBIJEN Navedeno nije pitanje izmjena Zakona o strancima već podzakonskih akata, te u tom smislu obavještavamo da se Prijedlogom pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o boravku državljana trećih zemalja u Republici Hrvatskoj, u cilju zaštite javnog zdravlja, propisuje obveza državljaninu treće zemlje iz viznog režima da uz zahtjev za odobrenje prvog privremenog boravka (sve svrhe, ne samo dozvole za boravak i rad) priloži i Potvrdu o zdravstvenom stanju i cijepnom statusu (novi dvojezični Obrazac 18a), koji ne smije biti stariji od 90 dana. Uz zahtjev za produljenje privremenog boravka, državljanin treće zemlje iz viznog režima obavezan je priložiti i dokaz o obavljenom zdravstvenom pregledu pri županijskim zavodima za javno zdravstvo prema mjestu boravka i/ili Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo, ako boravi u Republici Hrvatskoj kraće od tri godine.
167 LILIIA OSTRYZHNA PRIJEDLOG ZAKONA   O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 40. Poštovani, kao osoba iz Ukrajine koja se nalazi pod privremenom zaštitom u Republici Hrvatskoj, želim izraziti duboku zabrinutost zbog prijedloga brisanja točke 5. članka 151. iz Zakona o strancima, odnosno odredbe prema kojoj se vrijeme provedeno pod privremenom zaštitom uračunava u rok potreban za stjecanje dugotrajnog boravka u Hrvatskoj. Ova odredba već je potvrđena u Hrvatskom saboru, čime je dobila punu demokratsku i pravnu legitimnost. Njezino ukidanje nakon tako kratkog vremena djeluje nelogično i stvara osjećaj nesigurnosti kod ljudi koji su se oslonili na postojeće zakonodavstvo i na dobre namjere hrvatskih institucija. Mi, osobe koje smo pobjegle od rata u Ukrajini, gradimo svoje živote u Hrvatskoj oslanjajući se na važeća pravila. Ukidanje već priznatog prava narušava načelo legitimnih očekivanja, jer se mnogi od nas trude integrirati: radimo, plaćamo poreze, naša djeca pohađaju hrvatske škole i uče jezik. Neizvjesnost oko budućeg statusa dodatno nas opterećuje u već ionako teškoj životnoj situaciji. Hrvatska nam je postala siguran dom, a izmjena zakona koja bi smanjila naša stečena prava unijela bi dodatnu neizvjesnost u naše živote i značilo bi neopravdano smanjenje prava ljudi koji su već dobili zaštitu i koji se trude biti dio hrvatskog društva. Zbog svega navedenog, molim da se ova odredba zadrži u zakonu, jer predstavlja pravedno, humano i dosljedno rješenje koje štiti ljude koji se integriraju, doprinose hrvatskom društvu i žele izgraditi stabilan život u Republici Hrvatskoj. Nije prihvaćen Direktiva 109/2003/EZ od 25. studenog 2003. o statusu državljana trećih država s dugotrajnim boravkom člankom 3. stavkom 2. točkom (b) propisuje da se ne primjenjuje na državljane trećih zemalja koji borave na temelju privremene zaštite ili su zatražili dozvolu da borave na temelju iste i čekaju odluku o tom zahtjevu, što znači da osoba koja ima privremenu zaštitu ne može podnijeti zahtjev za dugotrajni boravak. Na sastanku Solidarnosti o Ukrajini (Solidarity Platform Ukraine) koji se je održao 27. ožujka 2025. godine u Briselu u organizaciji Europske komisije istaknuto je da je Pravna služba Vijeća EU razjasnila da se periodi boravka provedeni na privremenoj zaštiti ne mogu računati za potrebnih pet godina boravka za dugotrajni boravak, i u slučaju ako osoba naknadno regulira status boravka koji spada u okvir primjene Direktive. Slijedom navedenog mišljenja, ovim izmjenama i dopunama Zakona o strancima odredba kojom je propisano da se privremena zaštita računa u vrijeme potrebno za odobrenje dugotrajnog boravka mora se brisati. Vijeće EU donijelo je Preporuku Vijeća od 16. rujna 2025. o koordiniranom pristupu postupnom izlasku iz statusa privremene zaštite raseljenih osoba iz Ukrajine (C/2025/5129). Vijeće preporučuje, između ostaloga mjere za održivu reintegraciju u Ukrajini, kao i mjere za promicanje prelaska na druge pravne statuse i prije prestanka privremene zaštite (reguliranje boravka sukladno nacionalnim pravnim statusima npr. zapošljavanje, samozapošljavanje, obiteljski ili drugi razlozi, pod uvjetom da te osobe ispunjavaju uvjete utvrđene u nacionalnom pravu). Ako nije moguć pristup nacionalnim pravnim statusima, osobe mogu regulirati drugi status utvrđen pravom Unije (Direktiva (EU) 2016/801 o uvjetima ulaska i boravka državljana trećih zemalja u svrhu istraživanja, studija, osposobljavanja, volonterstva, razmjena učenika ili obrazovnih projekata, i obavljanja poslova au pair, Direktiva (EU) 2021/1883 o uvjetima za ulazak i boravak državljana trećih zemalja u svrhu zapošljavanja visokokvalificiranih radnika i Direktiva (EU) 2024/1233 o jedinstvenom postupku obrade zahtjeva za izdavanje jedinstvene dozvole za boravak i rad državljanima trećih zemalja). Osobe ne mogu istodobno uživati privremenu zaštitu te imati odobrenje privremenog boravka odnosno dozvole za boravak i rad temeljem Zakona o strancima.
168 MARINA PAVIĆ PRIJEDLOG ZAKONA   O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 40. Poštovani, kao državljanka Republike Hrvatske želim izraziti zabrinutost zbog prijedloga da se ukine stavak 5. članka 151. važećeg Zakona o strancima (u prijedlogu zakona – članak 40.). Ovaj stavak, koji je već potvrđen u Hrvatskom saboru, omogućuje da se razdoblje provedeno pod privremenom zaštitom uračuna u rok potreban za stjecanje dugotrajnog boravka. Smatram da ta odredba predstavlja važan element pravne sigurnosti za osobe kojima je Hrvatska pružila zaštitu. Unatoč tome što osobe pod privremenom zaštitom u potpunosti zakonito borave u Republici Hrvatskoj, vjerujem da bi bilo razumno i pravedno zadržati mogućnost da im se razdoblje privremene zaštite računa u rok za stjecanje dugotrajnog boravka (dugotrajni boravak), osobito s obzirom na njihovu integraciju i činjenicu da ovdje normalno žive i doprinose zajednici. U Hrvatskoj se nalazi velik broj osoba pod privremenom zaštitom koje rade, školuju se, integriraju i pridonose društvu. Ukidanje navedene odredbe bez prijelaznog razdoblja stvorilo bi dodatnu nesigurnost za one koji su već ovdje izgradili svoj život. Ljubazno molim da se prijedlog još jednom razmotri i da se ne ukidaju već postojeća prava. Srdačan pozdrav, Marina Pavic Nije prihvaćen ODBIJEN Direktiva 109/2003/EZ od 25. studenog 2003. o statusu državljana trećih država s dugotrajnim boravkom člankom 3. stavkom 2. točkom (b) propisuje da se ne primjenjuje na državljane trećih zemalja koji borave na temelju privremene zaštite ili su zatražili dozvolu da borave na temelju iste i čekaju odluku o tom zahtjevu, što znači da osoba koja ima privremenu zaštitu ne može podnijeti zahtjev za dugotrajni boravak. Na sastanku Solidarnosti o Ukrajini (Solidarity Platform Ukraine) koji se je održao 27. ožujka 2025. godine u Briselu u organizaciji Europske komisije istaknuto je da je Pravna služba Vijeća EU razjasnila da se periodi boravka provedeni na privremenoj zaštiti ne mogu računati za potrebnih pet godina boravka za dugotrajni boravak, i u slučaju ako osoba naknadno regulira status boravka koji spada u okvir primjene Direktive. Slijedom navedenog mišljenja, ovim izmjenama i dopunama Zakona o strancima odredba kojom je propisano da se privremena zaštita računa u vrijeme potrebno za odobrenje dugotrajnog boravka mora se brisati. Vijeće EU donijelo je Preporuku Vijeća od 16. rujna 2025. o koordiniranom pristupu postupnom izlasku iz statusa privremene zaštite raseljenih osoba iz Ukrajine (C/2025/5129). Vijeće preporučuje, između ostaloga mjere za održivu reintegraciju u Ukrajini, kao i mjere za promicanje prelaska na druge pravne statuse i prije prestanka privremene zaštite (reguliranje boravka sukladno nacionalnim pravnim statusima npr. zapošljavanje, samozapošljavanje, obiteljski ili drugi razlozi, pod uvjetom da te osobe ispunjavaju uvjete utvrđene u nacionalnom pravu). Ako nije moguć pristup nacionalnim pravnim statusima, osobe mogu regulirati drugi status utvrđen pravom Unije (Direktiva (EU) 2016/801 o uvjetima ulaska i boravka državljana trećih zemalja u svrhu istraživanja, studija, osposobljavanja, volonterstva, razmjena učenika ili obrazovnih projekata, i obavljanja poslova au pair, Direktiva (EU) 2021/1883 o uvjetima za ulazak i boravak državljana trećih zemalja u svrhu zapošljavanja visokokvalificiranih radnika i Direktiva (EU) 2024/1233 o jedinstvenom postupku obrade zahtjeva za izdavanje jedinstvene dozvole za boravak i rad državljanima trećih zemalja). Osobe ne mogu istodobno uživati privremenu zaštitu te imati odobrenje privremenog boravka odnosno dozvole za boravak i rad temeljem Zakona o strancima.
169 RAHELA RADOLA PRIJEDLOG ZAKONA   O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 15. Predloženi rok od 90 dana za donošenje odluke o zahtjevu za izdavanje dozvole za boravak i rad od dana podnošenja urednog zahtjeva, koji uključuje i provođenje testa tržišta rada, za poslodavce (osobito u specifičnim deficitarnim zanimanjima) smatramo previše dugim i izrazito problematičnim. U praksi, policijske i službene provjere do sada su trajale oko 15 radnih dana. Za određena poslovanja, a posebno za ona kod kojih je riječ o radnim mjestima koja podliježu posebnim uvjetima rada ( konkretno, primjerice u prijevozničkoj djelatnosti - posjedovanje valjane vozačke dozvole, provjere sigurnosne pouzdanosti i sl.), svako produljenje roka rješavanja zahtjeva uzrokuje ozbiljne poteškoće u planiranju rada (po primjeru, planiranje voznog reda, rasporeda vozača, ispunjavanju ugovornih obveza prema partnerima itd.) . Generalno, tijekom razdoblja čekanja od 90 dana radnik ne može započeti s radom, što dovodi do financijskih gubitaka za poslodavce, a često na koncu i gubitka radne snage za poslodavce jer radnici nemali broj puta odustanu od zaposlenja. Smatramo da bi rok trebalo: 1) skratiti na najviše 30 dana, Ili 2) uvesti dodatni stavak kojim bi se za deficitarna zanimanja, posebno za zanimanja ključna za gospodarski razvitak i uredno funkcioniranje javnih usluga propisao kraći rok rješavanja zahtjeva. Ovakvo rješenje bilo bi usklađeno s potrebama tržišta rada, spriječilo bi operativno onemogućavanje poslodavaca te bi istodobno omogućilo Ministarstvu da provede sve potrebne provjere, ali u primjerenom i provedivom roku. Nije prihvaćen Direktivom 2024/1233 propisan je rok od 90 dana za rješavanje zahtjeva za izdavanje dozvole za boravak i rad. Navedeno razdoblje obuhvaća i provođenje testa tržišta rada iz članka 98. Zakona. Važećim Zakonom o strancima propisan je rok od 15 dana za kojeg je u praksi utvrđeno da policijske uprave odnosno policijske postaje objektivno ne mogu izvršiti sve potrebne provjere u cilju izdavanja dozvola za boravak i rad samo onim poslodavcima koji uredno posluju u Republici Hrvatskoj, zapošljavaju domaće radnike te doprinose gospodarskom razvitku. Uzimajući u obzir pristupanje Republike Hrvatske schengenskom prostoru, u postupku odobrenja dozvola za boravak i rad potrebno je spriječiti zlouporabu navedenog postupka, prije svega državljana određenih država koje predstavljaju migracijski rizik, kao i krijumčara ili fiktivnih poslodavaca kojima za cilj nije obavljanje gospodarske djelatnosti u Republici Hrvatskoj nego je glavna svrha njihovog osnivanja ili djelovanja olakšavanje ulaska državljana trećih zemalja na teritorij Europske unije bez stvarne želje ili potrebe za radom u Republici Hrvatskoj. U tekstu Nacrta propisano je da će zahtjev riješiti što je prije moguće, a najkasnije u roku od 90 dana.
170 ANASTASIIA STEPANOVSKA PRIJEDLOG ZAKONA   O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 40. U Hrvatsku je došao velik broj Ukrajinaca koji su se od samog početka trudili brzo naučiti jezik, integrirati se, pronaći posao ili otvoriti vlastiti obrt. Mnogi od nas već rade, plaćaju poreze, doprinose gospodarstvu i aktivno sudjeluju u svakodnevnom životu zemlje. Za mnoge je Hrvatska postala više od privremenog mjesta boravka - postala je dom. Mnogi se već osjećaju dijelom hrvatskog društva, a nažalost, mnogi se više nemaju gdje vratiti u Ukrajinu. Upravo zato nam je važno imati jasne, stabilne i predvidljive uvjete boravka. Uklanjanje ove odredbe značilo bi da se sav trud oko integracije, rada i doprinosa više ne vrednuje, jer se razdoblje boravka ne bi računalo u uvjete za stjecanje stalnog boravka i kasnije državljanstva. To bi dovelo do pravne nesigurnosti i prisililo mnoge da napuste posao ili zatvore svoje obrte, jer većina ne radi na deficitarnim radnim mjestima i ne bi mogla ispuniti uvjete HZZ-a. Ova promjena bi poslala poruku da se pravila mogu promijeniti usred procesa, što stvara osjećaj nesigurnosti i neizvjesnosti, osobito za one koji već godinama ulažu trud u integraciju i pozitivno doprinose Hrvatskoj. Bilo bi iznimno važno zadržati odredbu koja omogućuje da se vrijeme provedeno u Hrvatskoj pod privremenom zaštitom računa u uvjete boravka. To bi nam omogućilo da nastavimo živjeti, raditi, doprinositi gospodarstvu i osjećati se sigurno u zemlji koja nam je pružila zaštitu i toplinu.  Ljubazno molim da se razmotri odluka o ukidanju ovih odredbi te da nam se omogući da nastavimo graditi svoj život u Hrvatskoj uz osjećaj pravne sigurnosti i povjerenja u sustav. Nije prihvaćen Direktiva 109/2003/EZ od 25. studenog 2003. o statusu državljana trećih država s dugotrajnim boravkom člankom 3. stavkom 2. točkom (b) propisuje da se ne primjenjuje na državljane trećih zemalja koji borave na temelju privremene zaštite ili su zatražili dozvolu da borave na temelju iste i čekaju odluku o tom zahtjevu, što znači da osoba koja ima privremenu zaštitu ne može podnijeti zahtjev za dugotrajni boravak. Na sastanku Solidarnosti o Ukrajini (Solidarity Platform Ukraine) koji se je održao 27. ožujka 2025. godine u Briselu u organizaciji Europske komisije istaknuto je da je Pravna služba Vijeća EU razjasnila da se periodi boravka provedeni na privremenoj zaštiti ne mogu računati za potrebnih pet godina boravka za dugotrajni boravak, i u slučaju ako osoba naknadno regulira status boravka koji spada u okvir primjene Direktive. Slijedom navedenog mišljenja, ovim izmjenama i dopunama Zakona o strancima odredba kojom je propisano da se privremena zaštita računa u vrijeme potrebno za odobrenje dugotrajnog boravka mora se brisati. Vijeće EU donijelo je Preporuku Vijeća od 16. rujna 2025. o koordiniranom pristupu postupnom izlasku iz statusa privremene zaštite raseljenih osoba iz Ukrajine (C/2025/5129). Vijeće preporučuje, između ostaloga mjere za održivu reintegraciju u Ukrajini, kao i mjere za promicanje prelaska na druge pravne statuse i prije prestanka privremene zaštite (reguliranje boravka sukladno nacionalnim pravnim statusima npr. zapošljavanje, samozapošljavanje, obiteljski ili drugi razlozi, pod uvjetom da te osobe ispunjavaju uvjete utvrđene u nacionalnom pravu). Ako nije moguć pristup nacionalnim pravnim statusima, osobe mogu regulirati drugi status utvrđen pravom Unije (Direktiva (EU) 2016/801 o uvjetima ulaska i boravka državljana trećih zemalja u svrhu istraživanja, studija, osposobljavanja, volonterstva, razmjena učenika ili obrazovnih projekata, i obavljanja poslova au pair, Direktiva (EU) 2021/1883 o uvjetima za ulazak i boravak državljana trećih zemalja u svrhu zapošljavanja visokokvalificiranih radnika i Direktiva (EU) 2024/1233 o jedinstvenom postupku obrade zahtjeva za izdavanje jedinstvene dozvole za boravak i rad državljanima trećih zemalja). Osobe ne mogu istodobno uživati privremenu zaštitu te imati odobrenje privremenog boravka odnosno dozvole za boravak i rad temeljem Zakona o strancima.
171 MARKO MEĆAR PRIJEDLOG ZAKONA   O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 46. Poštovani, člankom 178. trenutno važećeg Zakona o strancima (dalje u tekstu: Zakon), propisan je rok od tri dana za prijavu boravišta za državljane trećih zemalja kojima su odobreni privremeni boravak ili dozvola za boravak i rad (stavak 1.), te rok od 15 dana za prijavu boravišta odnosno prebivališta za državljane trećih zemalja kojima je odobren stalni ili dugotrajni boravak (stavak 2.). Zakonodavac navodi da radi administrativnog rasterećenja službenika policijskih uprava odnosno policijskih postaja, poslodavaca i državljana trećih zemalja, prijedlogom Zakona o strancima koji je trenutno u e-savjetovanju, propisuje novi rok za prijavu boravišta nadležnoj policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji, a to je 15 dana (čime se izjednačuje rok za prijavu boravišta državljana trećih zemalja koji imaju privremeni boravak ili dozvolu za boravak i rad s državljanima trećih zemalja koji imaju odobren stalni ili dugotrajni boravak) Iako navedena izmjena stavka 1. članka 178. Zakona o strancima formalno predstavlja produljenje u odnosu na dosadašnji rok od 3 dana, smatramo da se i dalje radi o nepotrebno kratkom i nepraktičnom roku od 15 dana (kako za državljane trećih zemalja koji imaju odobren i privremeni boravak i stalni ili dugotrajan boravak), koji ne doprinosi stvarnom cilju administrativnog rasterećenja, već ga upravo suprotno – dodatno opterećuje. 1. Nepotrebno administrativno opterećenje i dvojnost obveza Zakon već sada propisuje obvezu poslodavaca da prijave promjenu adrese smještaja radnika MUP-u u roku od 8 dana (članak 103.f stavak 2.). Uvođenjem dodatne obveze prijave promjene boravišta u roku od 15 dana, stvara se dvojnost postupanja unutar gotovo istog vremenskog razdoblja (za faktički istu svrhu – kontrole kretanja i smještaja državljana trećih zemalja unutar Republike Hrvatske), čime se postiže suprotan učinak od najavljenog administrativnog rasterećenja. S obzirom da se kod stranih radnika, osobito u građevinskom sektoru, često radi o privremenim i terenskim premještajima koji traju duže od 15 dana, poslodavac koji u doba trenutne ekspanzije građevinske djelatnosti ima ugovoreno nekoliko terena godišnje u roku dužen od 15 dana (ova situacija predstavlja pravilo, a ne izuzetak), bi prema predloženom rješenju bio obvezan višestruko godišnje prijavljivati promjene boravišta za iste radnike, iako se radi o mobilnim i unaprijed ugovorenim angažmanima koji su dio redovnog poslovanja. 2. Neusklađenost s važećim obvezama hrvatskih državljana i državljana EU Rok od 15 dana i dalje je bitno kraći u odnosu na prethodni rok od 90 dana koji je bio na snazi za državljane trećih zemalja do 15. ožujka 2025., a koji je bio usklađen s rokovima prijave promjene boravišta za državljane Republike Hrvatske i državljane EU. Uvođenje kraćeg roka za jednu kategoriju osoba, i to uz prijetnju prekršajnim kaznama, može se tumačiti kao neproporcionalno ograničenje i potencijalna povreda načela jednakog postupanja, osobito u kontekstu Zakona o suzbijanju diskriminacije i pravne stečevine EU. 3. Negativan učinak na gospodarstvo Navedeni prijedlog posebno je neprimjeren za sektore poput građevinarstva, gdje poslodavci mobiliziraju radnike na projekte izvan mjesta prijavljenog boravišta na razdoblja koja redovito premašuju 15 dana. U takvim slučajevima, svaki „teren“ koji traje dulje od 15 dana, generira potrebu za dodatnim prijavama, i to u sustavu u kojem već postoji obveza izvještavanja o promjeni adrese. Poslodavci su tako dovedeni u situaciju dvostruke administrativne obveze, a javna uprava u situaciju suvišnog opterećenja evidencijama koje nemaju stvarnu operativnu vrijednost. 4. Prijedlog rješenja U svrhu pojednostavljenja postupanja i stvarnog rasterećenja svih uključenih dionika, predlaže se povratak na rok od 90 dana za prijavu promjene boravišta za državljane trećih zemalja na privremenom boravku i za državljane trećih zemalja kojima je odobren stalni ili dugotrajni boravak, uz zadržavanje obveze poslodavcima da dostave obavijesti o promjeni adrese navedenih radnika u roku od 8 dana (sukladno članku 103.f stavak 2.). S poštovanjem, Odvjetnik Marko Mećar Nije prihvaćen Ovim Nacrtom predlaže se novi rok za prijavu boravišta od 15 dana, umjesto dosadašnjih 3 dana. Netočno se navodi dvojnost obveze imajući u vidu odredbu članaka 178. stavka 1. (koji se odnosi na sve državljane trećih zemalja s privremenim boravkom koji samostalno osiguravaju smještaj) i članka članak 103.f stavak 2. Zakona (koji se odnosi samo na primjeren smještaj za državljane trećih zemalja kojima je izdana dozvola boravka temeljem mišljenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje i kojima smještaj osigurava poslodavac ili je on posrednik u osiguranju istoga. Ističe se da se ovim Nacrtom obveza prijave primjerenog smještaja produljuje s 8 na 15 dana). Ističe se i administrativno rasterećenje glede promjene biometrijske dozvole boravka zbog promjene boravišta, člankom 178. stavkom 4. Zakona omogućeno je da državljanin treće zemlje kojeg poslodavac upućuje na rad unutar RH i koji izbiva manje od 180 dana neprekidno s boravišta odnosno prebivališta navedenog u biometrijskoj dozvoli boravka nije dužan izvršiti zamjenu biometrijske dozvole boravka. Na državljane država članica EU primjenjuje se Direktiva 2004/38/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o pravu građana Unije i članova njihovih obitelji slobodno se kretati i boraviti na državnom području država članica, pa se ne može govoriti o diskriminaciji državljana trećih zemalja u odnosu na građane EU. Nužno je da državna tijela znaju boravište državljana trećih zemalja (npr. dostava sudskih poziva i sl.), posebno imajući u vidu da je praksa pokazala da dio poslodavaca ne posluje s adrese sjedišta koje je navedeno u sudskom registru. Također, u praksi je zabilježen veći broj prekršaja vezan za pravovremenu prijavu boravišta stranca.
172 MARIJA BAROVIĆ N A C R T PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA Poštovani, Republika Hrvatska kontinuirano pokazuje solidarnost prema Ukrajini kroz različite oblike potpore, posebno prema osobama koje su u našoj zemlji pronašle privremenu sigurnost. Ukrajinski državljani koji borave u RH aktivno sudjeluju u društvenom i gospodarskom životu – zaposleni su, njihova djeca redovito sudjeluju u obrazovnom sustavu, a mnogi od njih razvijaju i vlastite poslovne projekte. Za brojne obitelji Hrvatska je postala mjesto u kojem mogu nastaviti graditi svoj život. U tom smislu smatram da je opravdano zadržati postojeće odredbe te da brisanje članka 151. stavka 5. ne bi bilo u skladu s dosadašnjim naporima i rezultatima integracije. S poštovanjem, Nije prihvaćen Direktiva 109/2003/EZ od 25. studenog 2003. o statusu državljana trećih država s dugotrajnim boravkom člankom 3. stavkom 2. točkom (b) propisuje da se ne primjenjuje na državljane trećih zemalja koji borave na temelju privremene zaštite ili su zatražili dozvolu da borave na temelju iste i čekaju odluku o tom zahtjevu, što znači da osoba koja ima privremenu zaštitu ne može podnijeti zahtjev za dugotrajni boravak. Na sastanku Solidarnosti o Ukrajini (Solidarity Platform Ukraine) koji se je održao 27. ožujka 2025. godine u Briselu u organizaciji Europske komisije istaknuto je da je Pravna služba Vijeća EU razjasnila da se periodi boravka provedeni na privremenoj zaštiti ne mogu računati za potrebnih pet godina boravka za dugotrajni boravak, i u slučaju ako osoba naknadno regulira status boravka koji spada u okvir primjene Direktive. Slijedom navedenog mišljenja, ovim izmjenama i dopunama Zakona o strancima odredba kojom je propisano da se privremena zaštita računa u vrijeme potrebno za odobrenje dugotrajnog boravka mora se brisati. Vijeće EU donijelo je Preporuku Vijeća od 16. rujna 2025. o koordiniranom pristupu postupnom izlasku iz statusa privremene zaštite raseljenih osoba iz Ukrajine (C/2025/5129). Vijeće preporučuje, između ostaloga mjere za održivu reintegraciju u Ukrajini, kao i mjere za promicanje prelaska na druge pravne statuse i prije prestanka privremene zaštite (reguliranje boravka sukladno nacionalnim pravnim statusima npr. zapošljavanje, samozapošljavanje, obiteljski ili drugi razlozi, pod uvjetom da te osobe ispunjavaju uvjete utvrđene u nacionalnom pravu). Ako nije moguć pristup nacionalnim pravnim statusima, osobe mogu regulirati drugi status utvrđen pravom Unije (Direktiva (EU) 2016/801 o uvjetima ulaska i boravka državljana trećih zemalja u svrhu istraživanja, studija, osposobljavanja, volonterstva, razmjena učenika ili obrazovnih projekata, i obavljanja poslova au pair, Direktiva (EU) 2021/1883 o uvjetima za ulazak i boravak državljana trećih zemalja u svrhu zapošljavanja visokokvalificiranih radnika i Direktiva (EU) 2024/1233 o jedinstvenom postupku obrade zahtjeva za izdavanje jedinstvene dozvole za boravak i rad državljanima trećih zemalja). Osobe ne mogu istodobno uživati privremenu zaštitu te imati odobrenje privremenog boravka odnosno dozvole za boravak i rad temeljem Zakona o strancima.
173 UKRAJINSKO-HRVATSKA UDRUGA ZA UKRAJINSKU KULTURU CVIT PRIJEDLOG ZAKONA   O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 40. Tijekom posljednjih tjedana zaprimili smo veliki broj upita osoba iseljenih iz Ukrajine, kao i pripadnika ukrajinske nacionalne manjine u Hrvatskoj, koji su izrazili zabrinutost zbog najave brisanja točke 5. članka 151. iz prijedloga novog Zakona o strancima (u prijedlogu zakona, naime članak 40., ova se točka briše), koji se 13. studenoga pojavio u sustavu e-Savjetovanja https://esavjetovanja.gov.hr/ECon/MainScreen?entityld=31993 Ta odredba predviđa uračunavanje razdoblja privremene zaštite u rok potreban za stjecanje dugotrajnog boravka u Hrvatskoj. Odredba je već usvojena u Hrvatskom saboru 21. veljače 2025., čime je potvrđena zakonodavna i društvena namjera pružanja pravne sigurnosti osobama koje su u Hrvatskoj dobile privremenu zaštitu. Najava njezina uklanjanja unosi značajnu pravnu i životnu nesigurnost među mnogima koji su već izgradili temelje svojih života u Hrvatskoj. Prema podacima Ministarstva unutarnjih poslova i Vlade RH, oko 29.000 ukrajinskih državljana nalazi se pod privremenom zaštitom u Hrvatskoj. Mnogi od njih već su dugoročno integrirani: rade, školuju se, njihova djeca pohađaju hrvatske škole i vlastitim radom doprinose lokalnoj zajednici i ekonomiji. Tijekom boravka u Hrvatskoj značajan broj naših članova kupio je pokretnu i nepokretnu imovinu, sklopio dugoročne najmove stanova i poslovnih prostora te pokrenuo vlastite poduzetničke aktivnosti — registrirane su tvrtke (d.o.o.), obrti i drugi oblici poslovanja. Također, mnogi ukrajinski građani su nam se obratili i upozorili da bi brisanje ove odredbe moglo narušiti načela pravne sigurnosti (legal certainty) i legitimnih očekivanja (legitimate expectations), koji su temeljna načela europskog prava i naglašavaju potrebu da se stečena prava ne mijenjaju naglo i bez prijelaznih mehanizama. S obzirom na to, kao i na humanitarnu dimenziju — jer se mnogi ne mogu vratiti u Ukrajinu budući da su njihova prebivališta uništena ili se nalaze na okupiranim područjima — smatramo da bi zadržavanje točke 5. članka 151. bila jasna poruka da Hrvatska ostaje predana principima zaštite, stabilnosti i integracije. Iryna Kozlica V.d. predsjednika CVIT – Ukrajinsko-Hrvatska udruga za ukrajinsku kulturu Nije prihvaćen ODBIJEN Direktiva 109/2003/EZ od 25. studenog 2003. o statusu državljana trećih država s dugotrajnim boravkom člankom 3. stavkom 2. točkom (b) propisuje da se ne primjenjuje na državljane trećih zemalja koji borave na temelju privremene zaštite ili su zatražili dozvolu da borave na temelju iste i čekaju odluku o tom zahtjevu, što znači da osoba koja ima privremenu zaštitu ne može podnijeti zahtjev za dugotrajni boravak. Na sastanku Solidarnosti o Ukrajini (Solidarity Platform Ukraine) koji se je održao 27. ožujka 2025. godine u Briselu u organizaciji Europske komisije istaknuto je da je Pravna služba Vijeća EU razjasnila da se periodi boravka provedeni na privremenoj zaštiti ne mogu računati za potrebnih pet godina boravka za dugotrajni boravak, i u slučaju ako osoba naknadno regulira status boravka koji spada u okvir primjene Direktive. Slijedom navedenog mišljenja, ovim izmjenama i dopunama Zakona o strancima odredba kojom je propisano da se privremena zaštita računa u vrijeme potrebno za odobrenje dugotrajnog boravka mora se brisati. Vijeće EU donijelo je Preporuku Vijeća od 16. rujna 2025. o koordiniranom pristupu postupnom izlasku iz statusa privremene zaštite raseljenih osoba iz Ukrajine (C/2025/5129). Vijeće preporučuje, između ostaloga mjere za održivu reintegraciju u Ukrajini, kao i mjere za promicanje prelaska na druge pravne statuse i prije prestanka privremene zaštite (reguliranje boravka sukladno nacionalnim pravnim statusima npr. zapošljavanje, samozapošljavanje, obiteljski ili drugi razlozi, pod uvjetom da te osobe ispunjavaju uvjete utvrđene u nacionalnom pravu). Ako nije moguć pristup nacionalnim pravnim statusima, osobe mogu regulirati drugi status utvrđen pravom Unije (Direktiva (EU) 2016/801 o uvjetima ulaska i boravka državljana trećih zemalja u svrhu istraživanja, studija, osposobljavanja, volonterstva, razmjena učenika ili obrazovnih projekata, i obavljanja poslova au pair, Direktiva (EU) 2021/1883 o uvjetima za ulazak i boravak državljana trećih zemalja u svrhu zapošljavanja visokokvalificiranih radnika i Direktiva (EU) 2024/1233 o jedinstvenom postupku obrade zahtjeva za izdavanje jedinstvene dozvole za boravak i rad državljanima trećih zemalja). Osobe ne mogu istodobno uživati privremenu zaštitu te imati odobrenje privremenog boravka odnosno dozvole za boravak i rad temeljem Zakona o strancima.
174 PAVLO PUTINTSEV PRIJEDLOG ZAKONA   O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 40. Poštovani, Želim istaknuti važnost članka 151. stavka 5. Zakona o strancima, koji omogućuje uračunavanje vremena provedenog pod privremenom zaštitom u razdoblje za stjecanje dugotrajnog boravka. Ova je odredba već potvrđena odlukom Hrvatskoga sabora u veljači 2025. godine. Njeno brisanje stoga predstavlja kontradikciju i krši načelo pravne sigurnosti, ostavljajući osobe koje su se oslonile na ovo pravo u neizvjesnosti. Zadržavanje ove odredbe u potpunosti je usklađeno s Direktivom EU 2001/55/EZ, koja državama članicama dopušta dodjeljivanje širih prava. Njeno ukidanje bio bi povratak unatrag, a ne nužnost. Kako pokazuju podaci, gotovo 29.000 ljudi s produženom zaštitom već je aktivno integrirano u hrvatsko društvo kroz rad, obrazovanje i obiteljski život. Za mnoge od njih siguran povratak kući trenutno nije moguć. Stoga pozivam da se članak 151. stavak 5. zadrži u Zakonu o strancima kako bi se poštovala pravna sigurnost, integracija i humanitarni interes. S poštovanjem, Pavlo Putintsev Nije prihvaćen Direktiva 109/2003/EZ od 25. studenog 2003. o statusu državljana trećih država s dugotrajnim boravkom člankom 3. stavkom 2. točkom (b) propisuje da se ne primjenjuje na državljane trećih zemalja koji borave na temelju privremene zaštite ili su zatražili dozvolu da borave na temelju iste i čekaju odluku o tom zahtjevu, što znači da osoba koja ima privremenu zaštitu ne može podnijeti zahtjev za dugotrajni boravak. Na sastanku Solidarnosti o Ukrajini (Solidarity Platform Ukraine) koji se je održao 27. ožujka 2025. godine u Briselu u organizaciji Europske komisije istaknuto je da je Pravna služba Vijeća EU razjasnila da se periodi boravka provedeni na privremenoj zaštiti ne mogu računati za potrebnih pet godina boravka za dugotrajni boravak, i u slučaju ako osoba naknadno regulira status boravka koji spada u okvir primjene Direktive. Slijedom navedenog mišljenja, ovim izmjenama i dopunama Zakona o strancima odredba kojom je propisano da se privremena zaštita računa u vrijeme potrebno za odobrenje dugotrajnog boravka mora se brisati. Vijeće EU donijelo je Preporuku Vijeća od 16. rujna 2025. o koordiniranom pristupu postupnom izlasku iz statusa privremene zaštite raseljenih osoba iz Ukrajine (C/2025/5129). Vijeće preporučuje, između ostaloga mjere za održivu reintegraciju u Ukrajini, kao i mjere za promicanje prelaska na druge pravne statuse i prije prestanka privremene zaštite (reguliranje boravka sukladno nacionalnim pravnim statusima npr. zapošljavanje, samozapošljavanje, obiteljski ili drugi razlozi, pod uvjetom da te osobe ispunjavaju uvjete utvrđene u nacionalnom pravu). Ako nije moguć pristup nacionalnim pravnim statusima, osobe mogu regulirati drugi status utvrđen pravom Unije (Direktiva (EU) 2016/801 o uvjetima ulaska i boravka državljana trećih zemalja u svrhu istraživanja, studija, osposobljavanja, volonterstva, razmjena učenika ili obrazovnih projekata, i obavljanja poslova au pair, Direktiva (EU) 2021/1883 o uvjetima za ulazak i boravak državljana trećih zemalja u svrhu zapošljavanja visokokvalificiranih radnika i Direktiva (EU) 2024/1233 o jedinstvenom postupku obrade zahtjeva za izdavanje jedinstvene dozvole za boravak i rad državljanima trećih zemalja). Osobe ne mogu istodobno uživati privremenu zaštitu te imati odobrenje privremenog boravka odnosno dozvole za boravak i rad temeljem Zakona o strancima.
175 YULIIA FROLOVA PRIJEDLOG ZAKONA   O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 40. Poštovani, želim zamoliti da se točka 5. članka 151. ne uklanja iz Zakona o strancima. Ova je odredba već potvrđena u Hrvatskom saboru u 2025., što pokazuje da je zakonodavac tada jasno procijenio njezinu vrijednost. Njeno brisanje sada bilo bi teško objašnjivo i u suprotnosti s ranije donesenom odlukom. Zadržavanje ove odredbe olakšalo bi daljnju integraciju, stabilnost i dugoročno planiranje ljudi koji već pridonose hrvatskom društvu i gospodarstvu. Time Hrvatska dobiva motivirane stanovnike, stabilnu radnu snagu i zajednice koje ostaju povezane i funkcionalne. Brisanje ove odredbe narušilo bi osjećaj pravne sigurnosti i povjerenja, jer su se mnogi oslanjali na važeći zakon očekujući da će im se vrijeme boravka priznati. Europska pravna praksa također naglašava važnost pravne sigurnosti i legitimnih očekivanja: prava stečena pod postojećim pravilima ne bi se trebala iznenada smanjivati bez jasnog i pravednog razloga. Vjerujem da je zadržavanje ove odredbe najpravednije i najkorisnije rješenje – kako za ljude koji ovdje grade život, tako i za Hrvatsku koja od njihove integracije ima mnogo prednosti. Hvala! Nije prihvaćen ODBIJEN Direktiva 109/2003/EZ od 25. studenog 2003. o statusu državljana trećih država s dugotrajnim boravkom člankom 3. stavkom 2. točkom (b) propisuje da se ne primjenjuje na državljane trećih zemalja koji borave na temelju privremene zaštite ili su zatražili dozvolu da borave na temelju iste i čekaju odluku o tom zahtjevu, što znači da osoba koja ima privremenu zaštitu ne može podnijeti zahtjev za dugotrajni boravak. Na sastanku Solidarnosti o Ukrajini (Solidarity Platform Ukraine) koji se je održao 27. ožujka 2025. godine u Briselu u organizaciji Europske komisije istaknuto je da je Pravna služba Vijeća EU razjasnila da se periodi boravka provedeni na privremenoj zaštiti ne mogu računati za potrebnih pet godina boravka za dugotrajni boravak, i u slučaju ako osoba naknadno regulira status boravka koji spada u okvir primjene Direktive. Slijedom navedenog mišljenja, ovim izmjenama i dopunama Zakona o strancima odredba kojom je propisano da se privremena zaštita računa u vrijeme potrebno za odobrenje dugotrajnog boravka mora se brisati. Vijeće EU donijelo je Preporuku Vijeća od 16. rujna 2025. o koordiniranom pristupu postupnom izlasku iz statusa privremene zaštite raseljenih osoba iz Ukrajine (C/2025/5129). Vijeće preporučuje, između ostaloga mjere za održivu reintegraciju u Ukrajini, kao i mjere za promicanje prelaska na druge pravne statuse i prije prestanka privremene zaštite (reguliranje boravka sukladno nacionalnim pravnim statusima npr. zapošljavanje, samozapošljavanje, obiteljski ili drugi razlozi, pod uvjetom da te osobe ispunjavaju uvjete utvrđene u nacionalnom pravu). Ako nije moguć pristup nacionalnim pravnim statusima, osobe mogu regulirati drugi status utvrđen pravom Unije (Direktiva (EU) 2016/801 o uvjetima ulaska i boravka državljana trećih zemalja u svrhu istraživanja, studija, osposobljavanja, volonterstva, razmjena učenika ili obrazovnih projekata, i obavljanja poslova au pair, Direktiva (EU) 2021/1883 o uvjetima za ulazak i boravak državljana trećih zemalja u svrhu zapošljavanja visokokvalificiranih radnika i Direktiva (EU) 2024/1233 o jedinstvenom postupku obrade zahtjeva za izdavanje jedinstvene dozvole za boravak i rad državljanima trećih zemalja). Osobe ne mogu istodobno uživati privremenu zaštitu te imati odobrenje privremenog boravka odnosno dozvole za boravak i rad temeljem Zakona o strancima.
176 MARIJO ŠIMUNDIĆ PRIJEDLOG ZAKONA   O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 40. Poštovani, kao građanin RH želim izraziti zabrinutost zbog brisanja točke 5. članka 151. važećeg Zakona o strancima (u prijedlogu zakona – članak 40.), koja omogućuje uračunavanje razdoblja privremene zaštite u rok za stjecanje dugotrajnog boravka. Ta je odredba već potvrđena u Hrvatskom saboru i predstavlja važan element pravne sigurnosti za osobe pod zaštitom. U Hrvatskoj se nalazi značajan broj osoba pod privremenom zaštitom koji rade, školuju se, integriraju i doprinose društvu. Ukidanje navedene odredbe bez prijelaznog razdoblja stvara nesigurnost za one koji su ovdje već izgradili život. Molim da se prijedlog ponovno razmotri i da se ne oduzimaju već postojeća prava. S poštovanjem, Marijo Šimundić Nije prihvaćen ODBIJEN Direktiva 109/2003/EZ od 25. studenog 2003. o statusu državljana trećih država s dugotrajnim boravkom člankom 3. stavkom 2. točkom (b) propisuje da se ne primjenjuje na državljane trećih zemalja koji borave na temelju privremene zaštite ili su zatražili dozvolu da borave na temelju iste i čekaju odluku o tom zahtjevu, što znači da osoba koja ima privremenu zaštitu ne može podnijeti zahtjev za dugotrajni boravak. Na sastanku Solidarnosti o Ukrajini (Solidarity Platform Ukraine) koji se je održao 27. ožujka 2025. godine u Briselu u organizaciji Europske komisije istaknuto je da je Pravna služba Vijeća EU razjasnila da se periodi boravka provedeni na privremenoj zaštiti ne mogu računati za potrebnih pet godina boravka za dugotrajni boravak, i u slučaju ako osoba naknadno regulira status boravka koji spada u okvir primjene Direktive. Slijedom navedenog mišljenja, ovim izmjenama i dopunama Zakona o strancima odredba kojom je propisano da se privremena zaštita računa u vrijeme potrebno za odobrenje dugotrajnog boravka mora se brisati. Vijeće EU donijelo je Preporuku Vijeća od 16. rujna 2025. o koordiniranom pristupu postupnom izlasku iz statusa privremene zaštite raseljenih osoba iz Ukrajine (C/2025/5129). Vijeće preporučuje, između ostaloga mjere za održivu reintegraciju u Ukrajini, kao i mjere za promicanje prelaska na druge pravne statuse i prije prestanka privremene zaštite (reguliranje boravka sukladno nacionalnim pravnim statusima npr. zapošljavanje, samozapošljavanje, obiteljski ili drugi razlozi, pod uvjetom da te osobe ispunjavaju uvjete utvrđene u nacionalnom pravu). Ako nije moguć pristup nacionalnim pravnim statusima, osobe mogu regulirati drugi status utvrđen pravom Unije (Direktiva (EU) 2016/801 o uvjetima ulaska i boravka državljana trećih zemalja u svrhu istraživanja, studija, osposobljavanja, volonterstva, razmjena učenika ili obrazovnih projekata, i obavljanja poslova au pair, Direktiva (EU) 2021/1883 o uvjetima za ulazak i boravak državljana trećih zemalja u svrhu zapošljavanja visokokvalificiranih radnika i Direktiva (EU) 2024/1233 o jedinstvenom postupku obrade zahtjeva za izdavanje jedinstvene dozvole za boravak i rad državljanima trećih zemalja). Osobe ne mogu istodobno uživati privremenu zaštitu te imati odobrenje privremenog boravka odnosno dozvole za boravak i rad temeljem Zakona o strancima.
177 DMYTRO BEI PRIJEDLOG ZAKONA   O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 40. Poštovani, želim izraziti solidarnost sa svima koji su već ostavili svoje komentare na ovaj članak zakonskog prijedloga i pridružiti se onima koji su zabrinuti zbog predloženih izmjena. Osim pravnog aspekta — članka 90. Ustava Republike Hrvatske te načela pravne sigurnosti i legitimnih očekivanja — važno je uzeti u obzir i praktične, ekonomske i društvene posljedice ove korekcije. Hrvatska već nekoliko godina sustavno prima i integrira osobe pod privremenom zaštitom. Ukrajinci koji ovdje žive prolaze zahtjevan proces prilagodbe: rade, studiraju, upisuju djecu u škole i vrtiće, uče jezik i povezuju svoju svakodnevicu s lokalnim zajednicama. U praksi, ovo predstavlja upravo onu vrstu stabilnog i trajnog boravka koja čini temelje dugotrajnog boravka (stalnog boravka). Zbog toga bi izmjena zakona s retroaktivnim učinkom, kojom bi se iznenada zanemarilo već ostvareno razdoblje, dovela u pitanje ne samo položaj određene skupine ljudi, nego i predvidljivost ukupne migracijske i integracijske politike države. Uračunavanje razdoblja provedenog pod privremenom zaštitom u uvjet za stjecanje dugotrajnog boravka donosi Republici Hrvatskoj jasne praktične koristi. Kada ljudi vide jasan i pravedan put prema stabilnom statusu, spremnije ulažu svoje vrijeme, novac i profesionalne resurse u Hrvatsku: rade kao visokokvalificirani stručnjaci, otvaraju obrte i poduzeća, stvaraju radna mjesta, pružaju tražene usluge, dugoročno unajmljuju ili kupuju nekretnine, investiraju u poslovanje, plaćaju poreze i doprinose te troše sredstva — uključujući i prihode iz inozemstva — unutar zemlje, planirajući svoj život godinama unaprijed. To poslodavcima osigurava stabilnu radnu snagu, smanjuje fluktuaciju kadrova, a jedinicama lokalne samouprave daje pouzdanu osnovu za planiranje škola, zdravstva i infrastrukture. Osim toga, ovakav doprinos stvara dugoročne pozitivne učinke na gospodarstvo i lokalne zajednice. Ako bi predložena izmjena bila usvojena, razdoblje privremene zaštite faktički bi postalo „godine koje ne postoje“ pri izračunu uvjeta za dugotrajni boravak. Za osobe koje su cijelo to vrijeme zakonito boravile, radile i plaćale poreze, to bi bio jasan znak da se na važeći zakon ne mogu dugoročno osloniti. Posljedično, mnogi bi bili prisiljeni potražiti stabilnost u drugim državama EU, što bi značilo gubitak radne snage, deficitarnih stručnjaka, poduzetnika, poreznih obveznika i već uloženog integracijskog napora Republike Hrvatske. Uzimajući u obzir sve navedeno, molim da se zadrži odredba kojom se razdoblje boravka pod privremenom zaštitom uračunava u uvjet za stjecanje dugotrajnog boravka. Takvo rješenje nije samo humano i pravedno, nego i racionalno, strateški korisno te u potpunosti usklađeno s dugoročnim interesima Republike Hrvatske. Nije prihvaćen Direktiva 109/2003/EZ od 25. studenog 2003. o statusu državljana trećih država s dugotrajnim boravkom člankom 3. stavkom 2. točkom (b) propisuje da se ne primjenjuje na državljane trećih zemalja koji borave na temelju privremene zaštite ili su zatražili dozvolu da borave na temelju iste i čekaju odluku o tom zahtjevu, što znači da osoba koja ima privremenu zaštitu ne može podnijeti zahtjev za dugotrajni boravak. Na sastanku Solidarnosti o Ukrajini (Solidarity Platform Ukraine) koji se je održao 27. ožujka 2025. godine u Briselu u organizaciji Europske komisije istaknuto je da je Pravna služba Vijeća EU razjasnila da se periodi boravka provedeni na privremenoj zaštiti ne mogu računati za potrebnih pet godina boravka za dugotrajni boravak, i u slučaju ako osoba naknadno regulira status boravka koji spada u okvir primjene Direktive. Slijedom navedenog mišljenja, ovim izmjenama i dopunama Zakona o strancima odredba kojom je propisano da se privremena zaštita računa u vrijeme potrebno za odobrenje dugotrajnog boravka mora se brisati. Vijeće EU donijelo je Preporuku Vijeća od 16. rujna 2025. o koordiniranom pristupu postupnom izlasku iz statusa privremene zaštite raseljenih osoba iz Ukrajine (C/2025/5129). Vijeće preporučuje, između ostaloga mjere za održivu reintegraciju u Ukrajini, kao i mjere za promicanje prelaska na druge pravne statuse i prije prestanka privremene zaštite (reguliranje boravka sukladno nacionalnim pravnim statusima npr. zapošljavanje, samozapošljavanje, obiteljski ili drugi razlozi, pod uvjetom da te osobe ispunjavaju uvjete utvrđene u nacionalnom pravu). Ako nije moguć pristup nacionalnim pravnim statusima, osobe mogu regulirati drugi status utvrđen pravom Unije (Direktiva (EU) 2016/801 o uvjetima ulaska i boravka državljana trećih zemalja u svrhu istraživanja, studija, osposobljavanja, volonterstva, razmjena učenika ili obrazovnih projekata, i obavljanja poslova au pair, Direktiva (EU) 2021/1883 o uvjetima za ulazak i boravak državljana trećih zemalja u svrhu zapošljavanja visokokvalificiranih radnika i Direktiva (EU) 2024/1233 o jedinstvenom postupku obrade zahtjeva za izdavanje jedinstvene dozvole za boravak i rad državljanima trećih zemalja). Osobe ne mogu istodobno uživati privremenu zaštitu te imati odobrenje privremenog boravka odnosno dozvole za boravak i rad temeljem Zakona o strancima.
178 STIPE ĆURLIN PRIJEDLOG ZAKONA   O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 40. Poštovani. Ova Vlada je već učinila velike korake u pomoći Ukrajini u ovim teškim vremenima. Ukrajinci pod privremenom zaštitom u RH se uspješno integriraju u naše društvo: rade, djeca im idu i naše škole i doprinose lokalnim zajednicama. Neki od njih su pokrenuli ovdje i svoje vlastite tvrtke. Neki od njih se nemaju kamo vratiti… Slijedom svega ovoga smatram da taj članak ne treba brisati odnosno predložio bih da se točka 5 članka 151. zadrži. Nije prihvaćen Direktiva 109/2003/EZ od 25. studenog 2003. o statusu državljana trećih država s dugotrajnim boravkom člankom 3. stavkom 2. točkom (b) propisuje da se ne primjenjuje na državljane trećih zemalja koji borave na temelju privremene zaštite ili su zatražili dozvolu da borave na temelju iste i čekaju odluku o tom zahtjevu, što znači da osoba koja ima privremenu zaštitu ne može podnijeti zahtjev za dugotrajni boravak. Na sastanku Solidarnosti o Ukrajini (Solidarity Platform Ukraine) koji se je održao 27. ožujka 2025. godine u Briselu u organizaciji Europske komisije istaknuto je da je Pravna služba Vijeća EU razjasnila da se periodi boravka provedeni na privremenoj zaštiti ne mogu računati za potrebnih pet godina boravka za dugotrajni boravak, i u slučaju ako osoba naknadno regulira status boravka koji spada u okvir primjene Direktive. Slijedom navedenog mišljenja, ovim izmjenama i dopunama Zakona o strancima odredba kojom je propisano da se privremena zaštita računa u vrijeme potrebno za odobrenje dugotrajnog boravka mora se brisati. Vijeće EU donijelo je Preporuku Vijeća od 16. rujna 2025. o koordiniranom pristupu postupnom izlasku iz statusa privremene zaštite raseljenih osoba iz Ukrajine (C/2025/5129). Vijeće preporučuje, između ostaloga mjere za održivu reintegraciju u Ukrajini, kao i mjere za promicanje prelaska na druge pravne statuse i prije prestanka privremene zaštite (reguliranje boravka sukladno nacionalnim pravnim statusima npr. zapošljavanje, samozapošljavanje, obiteljski ili drugi razlozi, pod uvjetom da te osobe ispunjavaju uvjete utvrđene u nacionalnom pravu). Ako nije moguć pristup nacionalnim pravnim statusima, osobe mogu regulirati drugi status utvrđen pravom Unije (Direktiva (EU) 2016/801 o uvjetima ulaska i boravka državljana trećih zemalja u svrhu istraživanja, studija, osposobljavanja, volonterstva, razmjena učenika ili obrazovnih projekata, i obavljanja poslova au pair, Direktiva (EU) 2021/1883 o uvjetima za ulazak i boravak državljana trećih zemalja u svrhu zapošljavanja visokokvalificiranih radnika i Direktiva (EU) 2024/1233 o jedinstvenom postupku obrade zahtjeva za izdavanje jedinstvene dozvole za boravak i rad državljanima trećih zemalja). Osobe ne mogu istodobno uživati privremenu zaštitu te imati odobrenje privremenog boravka odnosno dozvole za boravak i rad temeljem Zakona o strancima.
179 JASMINA ZAGOREC N A C R T PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, I.  USTAVNA OSNOVA ZA DONOŠENJE ZAKONA potrebno je definirati što se smatra prometom, da li se smatra samo promet po žiro računu jer sredstvo plaćanja su također kompenzacije Nije prihvaćen Ovim Nacrtom prijedloga zakona predlaže se uvjet prema kojem poslodavac u posljednjih 12 mjeseci mora imati priljev po transakcijskom računu i to: poslodavac - pravna osoba u najmanjem iznosu od 100.000 eura i poslodavac - fizička osoba u najmanjem iznosu od 40.000 eura. U smislu ovoga Zakona, priljevom po transakcijskom računu smatraju se sve uplate izvršene na transakcijski račun poslodavca, a koje nisu došle s računa istog OIB-a.
180 RUSLAN IVANOV PRIJEDLOG ZAKONA   O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 40. Poštovani autori izmjena u ovom članku, kao državljanin Ukrajine želim skrenuti vašu pozornost na predloženo izuzeće dosadašnjeg stavka 5. Početkom 2025. godine visoko sam cijenio činjenicu da je Hrvatska jedna od rijetkih zemalja EU koja je odlučila jasno uzeti u obzir vrijeme provedeno pod privremenom zaštitom u rok za stalni boravak. Također razumijem da pokušaj izuzimanja ove odredbe može imati svoje opravdane razloge. Međutim, s obzirom na to da su moja odluka i odluka moje obitelji da svoju budućnost vežemo uz Hrvatsku bile izravno povezane s ovim zakonom, želio bih da autori barem pojasne svoje stajalište i razloge za uvođenje ove izmjene. A u najboljem slučaju, da razmotre mogućnost da se ova izmjena ne usvoji. Ili da se učini fleksibilnijom prema onim osobama koje su se uspjele integrirati u hrvatsko društvo – poznaju hrvatski jezik, službeno su zaposlene, redovito plaćaju poreze, a njihova djeca već nekoliko godina pohađaju hrvatsku školu. Smatram da pripadam takvim osobama. Imam već više od dvije godine iskustva službenog rada u hrvatskoj tvrtki, moja su djeca u Hrvatskoj krenula u prvi razred i ovdje se školuju već 3,5 godine. S ovom zemljom povezujemo svoju budućnost i volimo je. Nije prihvaćen Direktiva 109/2003/EZ od 25. studenog 2003. o statusu državljana trećih država s dugotrajnim boravkom člankom 3. stavkom 2. točkom (b) propisuje da se ne primjenjuje na državljane trećih zemalja koji borave na temelju privremene zaštite ili su zatražili dozvolu da borave na temelju iste i čekaju odluku o tom zahtjevu, što znači da osoba koja ima privremenu zaštitu ne može podnijeti zahtjev za dugotrajni boravak. Na sastanku Solidarnosti o Ukrajini (Solidarity Platform Ukraine) koji se je održao 27. ožujka 2025. godine u Briselu u organizaciji Europske komisije istaknuto je da je Pravna služba Vijeća EU razjasnila da se periodi boravka provedeni na privremenoj zaštiti ne mogu računati za potrebnih pet godina boravka za dugotrajni boravak, i u slučaju ako osoba naknadno regulira status boravka koji spada u okvir primjene Direktive. Slijedom navedenog mišljenja, ovim izmjenama i dopunama Zakona o strancima odredba kojom je propisano da se privremena zaštita računa u vrijeme potrebno za odobrenje dugotrajnog boravka mora se brisati. Vijeće EU donijelo je Preporuku Vijeća od 16. rujna 2025. o koordiniranom pristupu postupnom izlasku iz statusa privremene zaštite raseljenih osoba iz Ukrajine (C/2025/5129). Vijeće preporučuje, između ostaloga mjere za održivu reintegraciju u Ukrajini, kao i mjere za promicanje prelaska na druge pravne statuse i prije prestanka privremene zaštite (reguliranje boravka sukladno nacionalnim pravnim statusima npr. zapošljavanje, samozapošljavanje, obiteljski ili drugi razlozi, pod uvjetom da te osobe ispunjavaju uvjete utvrđene u nacionalnom pravu). Ako nije moguć pristup nacionalnim pravnim statusima, osobe mogu regulirati drugi status utvrđen pravom Unije (Direktiva (EU) 2016/801 o uvjetima ulaska i boravka državljana trećih zemalja u svrhu istraživanja, studija, osposobljavanja, volonterstva, razmjena učenika ili obrazovnih projekata, i obavljanja poslova au pair, Direktiva (EU) 2021/1883 o uvjetima za ulazak i boravak državljana trećih zemalja u svrhu zapošljavanja visokokvalificiranih radnika i Direktiva (EU) 2024/1233 o jedinstvenom postupku obrade zahtjeva za izdavanje jedinstvene dozvole za boravak i rad državljanima trećih zemalja). Osobe ne mogu istodobno uživati privremenu zaštitu te imati odobrenje privremenog boravka odnosno dozvole za boravak i rad temeljem Zakona o strancima.
181 DARYNA ANTONCHENKO PRIJEDLOG ZAKONA   O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 40. Poštovani, obraćam vam se s molbom da se zadrži na snazi stavak 5. članka 151. Zakona o strancima, koji predviđa uračunavanje razdoblja boravka pod privremenom zaštitom u rok potreban za stjecanje dugotrajnog boravka (stalnog boravka). Ova je odredba usvojena u Hrvatskom saboru i postala je dio važećeg pravnog poretka, na koji su se osobe iz Ukrajine, koje u Hrvatskoj borave pod privremenom zaštitom, opravdano oslanjale pri donošenju životnih odluka i planiranju svoje budućnosti. Brisanje navedene odredbe stvaralo bi retroaktivni učinak i bilo bi protivno članku 90. Ustava Republike Hrvatske, prema kojem zakon ne može imati povratno djelovanje ako bi time pogoršao položaj osobe koja je postupala u dobroj vjeri prema ranije važećim pravilima. Nadalje, prema javno dostupnim izvorima prava Europske unije, ukidanje norme sa zaostalim učinkom bilo bi u suprotnosti s temeljnim načelima pravne sigurnosti i zaštite legitimnih očekivanja. Ta načela štite mogućnost ljudi da razumno planiraju svoj život i da ne budu iznenada dovedeni u lošiji položaj zbog izmjene zakona kojem su se pridržavali. Istodobno, važno je uzeti u obzir i stvarne okolnosti u kojima Ukrajinci danas moraju donositi životne odluke. Trenutno je cijeli teritorij Ukrajine izložen svakodnevnim masivnim raketnim napadima; brojni domovi su uništeni ili se nalaze na privremeno okupiranim ili ratom pogođenim područjima, a perspektive stabilizacije ostaju neizvjesne. U takvim okolnostima ljudi su prisiljeni donositi dugoročne odluke izvan svoje zemlje, oslanjajući se na sigurnost i predvidljivost pravnog okvira. Upravo zato desetci tisuća Ukrajinaca potražili su zaštitu i stabilnost u Hrvatskoj, gdje svoju svakodnevicu ponovno grade gotovo od nule — poštovati zakone, integrirati se i stvarno pridonijeti razvoju društva i države koja ih je primila. Ukrajinci koji borave u Hrvatskoj ne samo da se uspješno prilagođavaju, nego i donose mjerljivu korist hrvatskom društvu i gospodarstvu. Oni: - rade, pružaju usluge, otvaraju obrte i male poslovne subjekte, stvaraju nova radna mjesta; - popunjavaju nedostatak radne snage u IT sektoru, zdravstvu, građevini, uslužnim djelatnostima, turizmu i logistici; - plaćaju poreze i doprinose, osiguravajući stabilne prihode državnom proračunu; - ostvaruju prihode (uključujući i iz inozemstva) i troše ih u Hrvatskoj, podupirući domaće tržište i gospodarstvo; - podupiru lokalne poduzetnike kroz svakodnevnu potrošnju dobara i usluga; - ulažu u obrazovanje, uče hrvatski jezik, pohađaju integracijske programe i sudjeluju u kulturnom i društvenom životu; - aktivno volontiraju i jačaju međunarodni ugled Hrvatske kao humane, stabilne i pravne europske države. Uzimajući sve navedeno u obzir, ukidanje uračunavanja razdoblja privremene zaštite u ovim okolnostima dodatno bi povećalo nesigurnost za osobe koje se već integriraju u hrvatsko društvo i planiraju svoj život temeljem važećeg zakona. Time bi se pogoršao položaj onih koji poštuju pravila i ulažu napore u izgradnju dugoročne budućnosti u Hrvatskoj. Osim toga, takva bi mjera predstavljala rizik i za samu Hrvatsku, jer bi mogla dovesti do odlaska stručnjaka, poduzetnika i poreznih obveznika koji već sada daju značajan doprinos gospodarstvu, tržištu rada i razvoju pojedinih regija. Zadržavanje ove odredbe predstavlja pravednije, zakonito i racionalno rješenje koje osigurava stabilnost, predvidljivost i obostranu korist za sve uključene strane. Uvažavajući sve navedeno, molim da se zadrži na snazi stavak 5. članka 151. Zakona o strancima. Nije prihvaćen Direktiva 109/2003/EZ od 25. studenog 2003. o statusu državljana trećih država s dugotrajnim boravkom člankom 3. stavkom 2. točkom (b) propisuje da se ne primjenjuje na državljane trećih zemalja koji borave na temelju privremene zaštite ili su zatražili dozvolu da borave na temelju iste i čekaju odluku o tom zahtjevu, što znači da osoba koja ima privremenu zaštitu ne može podnijeti zahtjev za dugotrajni boravak. Na sastanku Solidarnosti o Ukrajini (Solidarity Platform Ukraine) koji se je održao 27. ožujka 2025. godine u Briselu u organizaciji Europske komisije istaknuto je da je Pravna služba Vijeća EU razjasnila da se periodi boravka provedeni na privremenoj zaštiti ne mogu računati za potrebnih pet godina boravka za dugotrajni boravak, i u slučaju ako osoba naknadno regulira status boravka koji spada u okvir primjene Direktive. Slijedom navedenog mišljenja, ovim izmjenama i dopunama Zakona o strancima odredba kojom je propisano da se privremena zaštita računa u vrijeme potrebno za odobrenje dugotrajnog boravka mora se brisati. Vijeće EU donijelo je Preporuku Vijeća od 16. rujna 2025. o koordiniranom pristupu postupnom izlasku iz statusa privremene zaštite raseljenih osoba iz Ukrajine (C/2025/5129). Vijeće preporučuje, između ostaloga mjere za održivu reintegraciju u Ukrajini, kao i mjere za promicanje prelaska na druge pravne statuse i prije prestanka privremene zaštite (reguliranje boravka sukladno nacionalnim pravnim statusima npr. zapošljavanje, samozapošljavanje, obiteljski ili drugi razlozi, pod uvjetom da te osobe ispunjavaju uvjete utvrđene u nacionalnom pravu). Ako nije moguć pristup nacionalnim pravnim statusima, osobe mogu regulirati drugi status utvrđen pravom Unije (Direktiva (EU) 2016/801 o uvjetima ulaska i boravka državljana trećih zemalja u svrhu istraživanja, studija, osposobljavanja, volonterstva, razmjena učenika ili obrazovnih projekata, i obavljanja poslova au pair, Direktiva (EU) 2021/1883 o uvjetima za ulazak i boravak državljana trećih zemalja u svrhu zapošljavanja visokokvalificiranih radnika i Direktiva (EU) 2024/1233 o jedinstvenom postupku obrade zahtjeva za izdavanje jedinstvene dozvole za boravak i rad državljanima trećih zemalja). Osobe ne mogu istodobno uživati privremenu zaštitu te imati odobrenje privremenog boravka odnosno dozvole za boravak i rad temeljem Zakona o strancima.
182 OLHA LUNKOVA PRIJEDLOG ZAKONA   O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 40. Poštovani gospodine/gospođo, Molim da zadržite stavak 5 članka 151, jer on osigurava pravnu sigurnost i štiti legitimna očekivanja osoba koje u Hrvatskoj borave pod privremenom zaštitom. Ova je odredba već odobrena u Saboru i usklađena je s europskim pravom, a njezino ukidanje stvorilo bi neopravdanu pravnu i društvenu nesigurnost. Tisuće ljudi — uglavnom ukrajinskih obitelji koje rade, uče, plaćaju poreze i uspješno su se integrirale u hrvatsko društvo — računale su na to da će im se ovo razdoblje boravka priznati. Za mnoge se povratak trenutno ne smatra mogućim, a ukidanje navedene odredbe nepravedno bi ih lišilo mogućnosti stabiliziranja svojeg statusa. Zadržavanje ovog stavka u interesu je humanosti, integracije i pravne stabilnosti. Hvala! Nije prihvaćen Direktiva 109/2003/EZ od 25. studenog 2003. o statusu državljana trećih država s dugotrajnim boravkom člankom 3. stavkom 2. točkom (b) propisuje da se ne primjenjuje na državljane trećih zemalja koji borave na temelju privremene zaštite ili su zatražili dozvolu da borave na temelju iste i čekaju odluku o tom zahtjevu, što znači da osoba koja ima privremenu zaštitu ne može podnijeti zahtjev za dugotrajni boravak. Na sastanku Solidarnosti o Ukrajini (Solidarity Platform Ukraine) koji se je održao 27. ožujka 2025. godine u Briselu u organizaciji Europske komisije istaknuto je da je Pravna služba Vijeća EU razjasnila da se periodi boravka provedeni na privremenoj zaštiti ne mogu računati za potrebnih pet godina boravka za dugotrajni boravak, i u slučaju ako osoba naknadno regulira status boravka koji spada u okvir primjene Direktive. Slijedom navedenog mišljenja, ovim izmjenama i dopunama Zakona o strancima odredba kojom je propisano da se privremena zaštita računa u vrijeme potrebno za odobrenje dugotrajnog boravka mora se brisati. Vijeće EU donijelo je Preporuku Vijeća od 16. rujna 2025. o koordiniranom pristupu postupnom izlasku iz statusa privremene zaštite raseljenih osoba iz Ukrajine (C/2025/5129). Vijeće preporučuje, između ostaloga mjere za održivu reintegraciju u Ukrajini, kao i mjere za promicanje prelaska na druge pravne statuse i prije prestanka privremene zaštite (reguliranje boravka sukladno nacionalnim pravnim statusima npr. zapošljavanje, samozapošljavanje, obiteljski ili drugi razlozi, pod uvjetom da te osobe ispunjavaju uvjete utvrđene u nacionalnom pravu). Ako nije moguć pristup nacionalnim pravnim statusima, osobe mogu regulirati drugi status utvrđen pravom Unije (Direktiva (EU) 2016/801 o uvjetima ulaska i boravka državljana trećih zemalja u svrhu istraživanja, studija, osposobljavanja, volonterstva, razmjena učenika ili obrazovnih projekata, i obavljanja poslova au pair, Direktiva (EU) 2021/1883 o uvjetima za ulazak i boravak državljana trećih zemalja u svrhu zapošljavanja visokokvalificiranih radnika i Direktiva (EU) 2024/1233 o jedinstvenom postupku obrade zahtjeva za izdavanje jedinstvene dozvole za boravak i rad državljanima trećih zemalja). Osobe ne mogu istodobno uživati privremenu zaštitu te imati odobrenje privremenog boravka odnosno dozvole za boravak i rad temeljem Zakona o strancima.
183 MYKYTA PEREVERZIEV PRIJEDLOG ZAKONA   O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 40. Poštovani, želim izraziti svoju jasnu podršku zadržavanju točke 5. članka 151. Smatram da je iznimno važno da se razdoblje boravka pod privremenom zaštitom priznaje u rok za stjecanje dugotrajnog boravka, kako je to već predviđeno izmjenama usvojenim u Hrvatskom saboru 21. veljače 2025. godine. Uklanjanje te odredbe sada bi predstavljalo odstupanje od već donesenog smjera zakonodavne politike i stvorilo nejasnoće u pravnoj praksi. Pravo koje je jednom propisano stvara legitimna očekivanja za osobe na koje se odnosi. Mnogi korisnici privremene zaštite već su planirali svoj život u Hrvatskoj upravo na temelju važećih odredbi, očekujući da će njihov boravak biti uredno uračunat. Retroaktivno ograničavanje tog prava narušilo bi pravnu sigurnost i dovelo mnoge u neizvjesnu situaciju. Također, Direktiva 2001/55/EC ne sprečava države članice da same odrede uvjete i status osoba pod privremenom zaštitom. Zadržavanje točke 5. potpuno je u skladu s europskim pravnim okvirom i odražava već postojeću praksu proširenja prava u korist integracije. Prema dostupnim podacima, velik broj osoba pod privremenom zaštitom aktivno sudjeluje u hrvatskom društvu: rade, školuju se i podižu obitelji. Mnogi od njih nemaju mogućnost povratka zbog razaranja ili okupacije njihovih domova u Ukrajini. U takvim okolnostima, dodatno ograničavanje njihovog pravnog statusa bilo bi i nepravedno i društveno štetno. Smatram da je u interesu i pravne stabilnosti i humanosti da se točka 5. članka 151. zadrži. Lijep pozdrav Nije prihvaćen Direktiva 109/2003/EZ od 25. studenog 2003. o statusu državljana trećih država s dugotrajnim boravkom člankom 3. stavkom 2. točkom (b) propisuje da se ne primjenjuje na državljane trećih zemalja koji borave na temelju privremene zaštite ili su zatražili dozvolu da borave na temelju iste i čekaju odluku o tom zahtjevu, što znači da osoba koja ima privremenu zaštitu ne može podnijeti zahtjev za dugotrajni boravak. Na sastanku Solidarnosti o Ukrajini (Solidarity Platform Ukraine) koji se je održao 27. ožujka 2025. godine u Briselu u organizaciji Europske komisije istaknuto je da je Pravna služba Vijeća EU razjasnila da se periodi boravka provedeni na privremenoj zaštiti ne mogu računati za potrebnih pet godina boravka za dugotrajni boravak, i u slučaju ako osoba naknadno regulira status boravka koji spada u okvir primjene Direktive. Slijedom navedenog mišljenja, ovim izmjenama i dopunama Zakona o strancima odredba kojom je propisano da se privremena zaštita računa u vrijeme potrebno za odobrenje dugotrajnog boravka mora se brisati. Vijeće EU donijelo je Preporuku Vijeća od 16. rujna 2025. o koordiniranom pristupu postupnom izlasku iz statusa privremene zaštite raseljenih osoba iz Ukrajine (C/2025/5129). Vijeće preporučuje, između ostaloga mjere za održivu reintegraciju u Ukrajini, kao i mjere za promicanje prelaska na druge pravne statuse i prije prestanka privremene zaštite (reguliranje boravka sukladno nacionalnim pravnim statusima npr. zapošljavanje, samozapošljavanje, obiteljski ili drugi razlozi, pod uvjetom da te osobe ispunjavaju uvjete utvrđene u nacionalnom pravu). Ako nije moguć pristup nacionalnim pravnim statusima, osobe mogu regulirati drugi status utvrđen pravom Unije (Direktiva (EU) 2016/801 o uvjetima ulaska i boravka državljana trećih zemalja u svrhu istraživanja, studija, osposobljavanja, volonterstva, razmjena učenika ili obrazovnih projekata, i obavljanja poslova au pair, Direktiva (EU) 2021/1883 o uvjetima za ulazak i boravak državljana trećih zemalja u svrhu zapošljavanja visokokvalificiranih radnika i Direktiva (EU) 2024/1233 o jedinstvenom postupku obrade zahtjeva za izdavanje jedinstvene dozvole za boravak i rad državljanima trećih zemalja). Osobe ne mogu istodobno uživati privremenu zaštitu te imati odobrenje privremenog boravka odnosno dozvole za boravak i rad temeljem Zakona o strancima.
184 OLEKSANDR LAKTIONOV PRIJEDLOG ZAKONA   O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 40. Poštovani, želim naglasiti važnost točke 5. članka 151., koja omogućuje da se vrijeme provedeno pod privremenom zaštitom računa u rok za dobivanje dugotrajnog boravka. Ova je odredba već usvojena u Hrvatskom saboru 21. veljače 2025., što pokazuje da već postoji politička i zakonodavna volja da se takvo pravo prizna. Njeno uklanjanje sada bilo bi nelogično i neopravdano u odnosu na prethodnu odluku Sabora. Brisanje ove odredbe narušilo bi načelo legitimnog očekivanja i pravne sigurnosti. Mnoge su se osobe oslonile na postojeći zakon, očekujući da će se njihovo vrijeme boravka pod privremenom zaštitom uredno uračunati. Oduzimanje tog prava unijelo bi veliku pravnu nesigurnost i stvorilo bi osjećaj da se pravila mijenjaju usred procesa. Također, zadržavanje ove točke nije u sukobu s Direktivom EU 2001/55/EC. Države članice same odlučuju o statusu osoba pod privremenom zaštitom, pa ukidanje odredbe nije potrebno radi usklađivanja s europskim pravom. Naprotiv, predstavljalo bi smanjenje već postojećih prava. Prema podacima Ministarstva, oko 29 tisuća osoba ima produljenu privremenu zaštitu. Veliki dio njih radi, školuje se, podiže obitelji i aktivno doprinosi hrvatskom društvu. Mnogi se nemaju gdje vratiti zbog uništenih domova ili okupiranih područja u Ukrajini. U takvim okolnostima, ukidanje mogućnosti stjecanja dugotrajnog boravka bilo bi i nepravedno i društveno štetno. Zbog svega navedenog, smatram da točku 5. članka 151. ne treba brisati iz prijedloga Zakona o strancima. Lijep pozdrav Nije prihvaćen Direktiva 109/2003/EZ od 25. studenog 2003. o statusu državljana trećih država s dugotrajnim boravkom člankom 3. stavkom 2. točkom (b) propisuje da se ne primjenjuje na državljane trećih zemalja koji borave na temelju privremene zaštite ili su zatražili dozvolu da borave na temelju iste i čekaju odluku o tom zahtjevu, što znači da osoba koja ima privremenu zaštitu ne može podnijeti zahtjev za dugotrajni boravak. Na sastanku Solidarnosti o Ukrajini (Solidarity Platform Ukraine) koji se je održao 27. ožujka 2025. godine u Briselu u organizaciji Europske komisije istaknuto je da je Pravna služba Vijeća EU razjasnila da se periodi boravka provedeni na privremenoj zaštiti ne mogu računati za potrebnih pet godina boravka za dugotrajni boravak, i u slučaju ako osoba naknadno regulira status boravka koji spada u okvir primjene Direktive. Slijedom navedenog mišljenja, ovim izmjenama i dopunama Zakona o strancima odredba kojom je propisano da se privremena zaštita računa u vrijeme potrebno za odobrenje dugotrajnog boravka mora se brisati. Vijeće EU donijelo je Preporuku Vijeća od 16. rujna 2025. o koordiniranom pristupu postupnom izlasku iz statusa privremene zaštite raseljenih osoba iz Ukrajine (C/2025/5129). Vijeće preporučuje, između ostaloga mjere za održivu reintegraciju u Ukrajini, kao i mjere za promicanje prelaska na druge pravne statuse i prije prestanka privremene zaštite (reguliranje boravka sukladno nacionalnim pravnim statusima npr. zapošljavanje, samozapošljavanje, obiteljski ili drugi razlozi, pod uvjetom da te osobe ispunjavaju uvjete utvrđene u nacionalnom pravu). Ako nije moguć pristup nacionalnim pravnim statusima, osobe mogu regulirati drugi status utvrđen pravom Unije (Direktiva (EU) 2016/801 o uvjetima ulaska i boravka državljana trećih zemalja u svrhu istraživanja, studija, osposobljavanja, volonterstva, razmjena učenika ili obrazovnih projekata, i obavljanja poslova au pair, Direktiva (EU) 2021/1883 o uvjetima za ulazak i boravak državljana trećih zemalja u svrhu zapošljavanja visokokvalificiranih radnika i Direktiva (EU) 2024/1233 o jedinstvenom postupku obrade zahtjeva za izdavanje jedinstvene dozvole za boravak i rad državljanima trećih zemalja). Osobe ne mogu istodobno uživati privremenu zaštitu te imati odobrenje privremenog boravka odnosno dozvole za boravak i rad temeljem Zakona o strancima.
185 SANJA BULJANOVIĆ VI. RAD DRŽAVLJANA TREĆIH ZEMALJA, Članak 99. U Članak 99. stavak 4. navodi se da će se pozitivno mišljenje HZZ-a dostavit nadležnoj policijskoj upravi/postaji ako ''poslodavac u posljednjih godinu dana ima zaposlenog u kontinuitetu najmanje jednog ISTOG radnika državljanina Republike Hrvatske ...''. Imati najmanje jednog radnika državljanina RH je svakako dobar uvjet, ali uslijed velike fluktuacije radnika, iznimno je teško imati istog radnika pa se time poslodavac dovodi u poziciju da ga radnik može ucjenjivati i da ga u slučaju otkaza takvog ''starog'' hrvatskog radnika uz prethodno zapošljavanje drugog hrvatskog radnika, ovaj Zakon diskriminira. Stoga je prijedlog da se iz tog članka izbaci riječ ''istog'' te da ostane navedeno: ''poslodavac u posljednjih godinu dana ima zaposlenog u kontinuitetu najmanje jednog radnika državljanina Republike Hrvatske ...'' U Članak 99. stavak 7. b) navodi se da u posljednjih šest mjeseci ima promet: ''poslodavac - fizička osoba u najmanjem iznosu od 15.000 eura u promatranom razdoblju''. Prijedlog je da se jasno definira što podrazumijeva izraz ''promatrano razdoblje'' jer poslodavcima je nejasno na koje se razdoblje misli. Nije prihvaćen Vezano uz uvjet prema kojem poslodavac mora u posljednjih godinu dana imati zaposlenog u kontinuitetu najmanje jednog istog radnika državljanina RH/EU na neodređeno i puno radno vrijeme, ističemo kako je propisan minimalni broj domaćih radnika te nema zapreke da poslodavac ima zaposlenih više radnika RH/EU. Na ovaj način poslodavac sprječava moguću posljedicu fluktuacije radnika. Ovim Nacrtom prijedloga zakona predlaže se uvjet prema kojem poslodavac u posljednjih 12 mjeseci mora imati priljev po transakcijskom računu i to: poslodavac - pravna osoba u najmanjem iznosu od 100.000 eura i poslodavac - fizička osoba u najmanjem iznosu od 40.000 eura. Uvjet priljeva utvrđuje se u posljednjih 12 mjeseci, s tim da se mjesec podnošenja zahtjeva za izdavanje dozvole za boravak i rad ne uračunava, već se razdoblje od 12 mjeseci računa od mjeseca koji prethodi mjesecu podnošenja zahtjeva.
186 LILIIA SYNIA PRIJEDLOG ZAKONA   O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 40. Poštovani, uklanjanje ove odredbe faktički uskraćuje osobama pod privremenom zaštitom mogućnost korištenja godina svog zakonitog boravka u Hrvatskoj za stabilizaciju svog statusa. Ova promjena stvara pravnu nesigurnost, osobito za ukrajinske obitelji koje godinama žive, rade, plaćaju poreze, integriraju se i aktivno doprinose životu zajednice i gospodarstvu Republike Hrvatske. Molim da zaštite interesi ukrajinskih građana koji savjesno žive, rade, plaćaju poreze i žele osigurati stabilan pravni status u Hrvatskoj. Također za mnoge ukrajinske državljana nema gdje se vratiti. Hvala na pažnji. Nije prihvaćen Direktiva 109/2003/EZ od 25. studenog 2003. o statusu državljana trećih država s dugotrajnim boravkom člankom 3. stavkom 2. točkom (b) propisuje da se ne primjenjuje na državljane trećih zemalja koji borave na temelju privremene zaštite ili su zatražili dozvolu da borave na temelju iste i čekaju odluku o tom zahtjevu, što znači da osoba koja ima privremenu zaštitu ne može podnijeti zahtjev za dugotrajni boravak. Na sastanku Solidarnosti o Ukrajini (Solidarity Platform Ukraine) koji se je održao 27. ožujka 2025. godine u Briselu u organizaciji Europske komisije istaknuto je da je Pravna služba Vijeća EU razjasnila da se periodi boravka provedeni na privremenoj zaštiti ne mogu računati za potrebnih pet godina boravka za dugotrajni boravak, i u slučaju ako osoba naknadno regulira status boravka koji spada u okvir primjene Direktive. Slijedom navedenog mišljenja, ovim izmjenama i dopunama Zakona o strancima odredba kojom je propisano da se privremena zaštita računa u vrijeme potrebno za odobrenje dugotrajnog boravka mora se brisati. Vijeće EU donijelo je Preporuku Vijeća od 16. rujna 2025. o koordiniranom pristupu postupnom izlasku iz statusa privremene zaštite raseljenih osoba iz Ukrajine (C/2025/5129). Vijeće preporučuje, između ostaloga mjere za održivu reintegraciju u Ukrajini, kao i mjere za promicanje prelaska na druge pravne statuse i prije prestanka privremene zaštite (reguliranje boravka sukladno nacionalnim pravnim statusima npr. zapošljavanje, samozapošljavanje, obiteljski ili drugi razlozi, pod uvjetom da te osobe ispunjavaju uvjete utvrđene u nacionalnom pravu). Ako nije moguć pristup nacionalnim pravnim statusima, osobe mogu regulirati drugi status utvrđen pravom Unije (Direktiva (EU) 2016/801 o uvjetima ulaska i boravka državljana trećih zemalja u svrhu istraživanja, studija, osposobljavanja, volonterstva, razmjena učenika ili obrazovnih projekata, i obavljanja poslova au pair, Direktiva (EU) 2021/1883 o uvjetima za ulazak i boravak državljana trećih zemalja u svrhu zapošljavanja visokokvalificiranih radnika i Direktiva (EU) 2024/1233 o jedinstvenom postupku obrade zahtjeva za izdavanje jedinstvene dozvole za boravak i rad državljanima trećih zemalja). Osobe ne mogu istodobno uživati privremenu zaštitu te imati odobrenje privremenog boravka odnosno dozvole za boravak i rad temeljem Zakona o strancima.
187 MAIIA PIEFTIIEVA PRIJEDLOG ZAKONA   O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 40. Poštovani, željela bih izraziti zabrinutost zbog prijedloga da se ukine stavak 5. koji omogućuje da se vrijeme provedeno pod privremenom zaštitom računa u uvjet za dugotrajni boravak. Smatram da bi takva promjena bila nepravedna prema ljudima koji već godinama žive u Hrvatskoj, rade, plaćaju poreze i podižu djecu ovdje, oslanjajući se na važeći zakon. Ove osobe dale su sve od sebe da se uključe u hrvatsko društvo, a izmjena pravila u ovoj fazi unijela bi veliku pravnu nesigurnost u njihove živote. Također, europske direktive ostavljaju državama članicama prostor da same urede ovo pitanje, pa ne postoji obveza da se navedena odredba ukloni. Ljubazno molim da se još jednom razmotri posljedice takve odluke i da se zadrži rješenje.  Hvala. Nije prihvaćen ODBIJEN Direktiva 109/2003/EZ od 25. studenog 2003. o statusu državljana trećih država s dugotrajnim boravkom člankom 3. stavkom 2. točkom (b) propisuje da se ne primjenjuje na državljane trećih zemalja koji borave na temelju privremene zaštite ili su zatražili dozvolu da borave na temelju iste i čekaju odluku o tom zahtjevu, što znači da osoba koja ima privremenu zaštitu ne može podnijeti zahtjev za dugotrajni boravak. Na sastanku Solidarnosti o Ukrajini (Solidarity Platform Ukraine) koji se je održao 27. ožujka 2025. godine u Briselu u organizaciji Europske komisije istaknuto je da je Pravna služba Vijeća EU razjasnila da se periodi boravka provedeni na privremenoj zaštiti ne mogu računati za potrebnih pet godina boravka za dugotrajni boravak, i u slučaju ako osoba naknadno regulira status boravka koji spada u okvir primjene Direktive. Slijedom navedenog mišljenja, ovim izmjenama i dopunama Zakona o strancima odredba kojom je propisano da se privremena zaštita računa u vrijeme potrebno za odobrenje dugotrajnog boravka mora se brisati. Vijeće EU donijelo je Preporuku Vijeća od 16. rujna 2025. o koordiniranom pristupu postupnom izlasku iz statusa privremene zaštite raseljenih osoba iz Ukrajine (C/2025/5129). Vijeće preporučuje, između ostaloga mjere za održivu reintegraciju u Ukrajini, kao i mjere za promicanje prelaska na druge pravne statuse i prije prestanka privremene zaštite (reguliranje boravka sukladno nacionalnim pravnim statusima npr. zapošljavanje, samozapošljavanje, obiteljski ili drugi razlozi, pod uvjetom da te osobe ispunjavaju uvjete utvrđene u nacionalnom pravu). Ako nije moguć pristup nacionalnim pravnim statusima, osobe mogu regulirati drugi status utvrđen pravom Unije (Direktiva (EU) 2016/801 o uvjetima ulaska i boravka državljana trećih zemalja u svrhu istraživanja, studija, osposobljavanja, volonterstva, razmjena učenika ili obrazovnih projekata, i obavljanja poslova au pair, Direktiva (EU) 2021/1883 o uvjetima za ulazak i boravak državljana trećih zemalja u svrhu zapošljavanja visokokvalificiranih radnika i Direktiva (EU) 2024/1233 o jedinstvenom postupku obrade zahtjeva za izdavanje jedinstvene dozvole za boravak i rad državljanima trećih zemalja). Osobe ne mogu istodobno uživati privremenu zaštitu te imati odobrenje privremenog boravka odnosno dozvole za boravak i rad temeljem Zakona o strancima.
188 VITALII YUNIKOV PRIJEDLOG ZAKONA   O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 40. Poštovani, vezano uz planirano brisanje točke 5. u članku 40., želio bih skrenuti pozornost na to da bi takva izmjena negativno utjecala na velik broj državljana Ukrajine koji u Republici Hrvatskoj žive pod privremenom zaštitom još od 2022. godine. Mnogi od njih ovdje su već više od tri godine, redovno su zaposleni, otvorili su obrt ili posluju kroz hrvatske tvrtke, uredno plaćaju poreze te aktivno doprinose gospodarstvu i društvu. Njihova djeca pohađaju hrvatske škole i vrtiće, sudjeluju u lokalnim zajednicama, a veliki broj odraslih intenzivno uči hrvatski jezik i trudi se postati dio hrvatskog društva u punom smislu. Za mnoge od njih Hrvatska je postala stvarni dom. U praksi, razdoblje provedeno u Hrvatskoj pod privremenom zaštitom predstavlja stvarno i kontinuirano boravište, i dio je procesa integracije koji Vlada Republike Hrvatske aktivno podupire. Brisanjem točke 5. bi se zanemarila ta činjenica te bi mnogi ljudi, koji ovdje žive i doprinose svakodnevno, bili dovedeni u nepovoljan položaj. Molim da se prilikom izmjena propisa razmotri da se razdoblje boravka pod privremenom zaštitom i dalje priznaje u ukupno vrijeme boravka potrebno za ostvarivanje dugotrajnog boravka, kako bi se zaštitila prava onih koji su se stvarno integrirali u hrvatsko društvo i ovdje grade svoj život. Srdačan pozdrav! Nije prihvaćen Direktiva 109/2003/EZ od 25. studenog 2003. o statusu državljana trećih država s dugotrajnim boravkom člankom 3. stavkom 2. točkom (b) propisuje da se ne primjenjuje na državljane trećih zemalja koji borave na temelju privremene zaštite ili su zatražili dozvolu da borave na temelju iste i čekaju odluku o tom zahtjevu, što znači da osoba koja ima privremenu zaštitu ne može podnijeti zahtjev za dugotrajni boravak. Na sastanku Solidarnosti o Ukrajini (Solidarity Platform Ukraine) koji se je održao 27. ožujka 2025. godine u Briselu u organizaciji Europske komisije istaknuto je da je Pravna služba Vijeća EU razjasnila da se periodi boravka provedeni na privremenoj zaštiti ne mogu računati za potrebnih pet godina boravka za dugotrajni boravak, i u slučaju ako osoba naknadno regulira status boravka koji spada u okvir primjene Direktive. Slijedom navedenog mišljenja, ovim izmjenama i dopunama Zakona o strancima odredba kojom je propisano da se privremena zaštita računa u vrijeme potrebno za odobrenje dugotrajnog boravka mora se brisati. Vijeće EU donijelo je Preporuku Vijeća od 16. rujna 2025. o koordiniranom pristupu postupnom izlasku iz statusa privremene zaštite raseljenih osoba iz Ukrajine (C/2025/5129). Vijeće preporučuje, između ostaloga mjere za održivu reintegraciju u Ukrajini, kao i mjere za promicanje prelaska na druge pravne statuse i prije prestanka privremene zaštite (reguliranje boravka sukladno nacionalnim pravnim statusima npr. zapošljavanje, samozapošljavanje, obiteljski ili drugi razlozi, pod uvjetom da te osobe ispunjavaju uvjete utvrđene u nacionalnom pravu). Ako nije moguć pristup nacionalnim pravnim statusima, osobe mogu regulirati drugi status utvrđen pravom Unije (Direktiva (EU) 2016/801 o uvjetima ulaska i boravka državljana trećih zemalja u svrhu istraživanja, studija, osposobljavanja, volonterstva, razmjena učenika ili obrazovnih projekata, i obavljanja poslova au pair, Direktiva (EU) 2021/1883 o uvjetima za ulazak i boravak državljana trećih zemalja u svrhu zapošljavanja visokokvalificiranih radnika i Direktiva (EU) 2024/1233 o jedinstvenom postupku obrade zahtjeva za izdavanje jedinstvene dozvole za boravak i rad državljanima trećih zemalja). Osobe ne mogu istodobno uživati privremenu zaštitu te imati odobrenje privremenog boravka odnosno dozvole za boravak i rad temeljem Zakona o strancima.
189 DRAGANA ZELENKOVIĆ N A C R T PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA Predlažem da se uvjet minimalnog godišnjeg prihoda od 100.000 € prilagodi realnim mogućnostima poslodavaca, jer trenutni iznos isključuje veliki broj malih i sezonskih poduzeća (frizerski i kozmetički saloni, mali kafići, restorani, obiteljske trgovine, manji lokalni auto-servisi, kiosci, pekare,servisi za čiščenje i dr.). 1. Diferencirati pragove prema djelatnosti (NKD): – Male i niskoprofitne djelatnosti: 20.000–40.000 € – Srednje profitne djelatnosti: 40.000–70.000 € – Visokoprofitne djelatnosti: 70.000–100.000 € 2. Uvesti prag prema broju zaposlenih: – 0–2 zaposlenika: 10.000–40.000 € – 3–5 zaposlenika: 50.000–80.000 € – 6+ zaposlenih: 80.000–100.000 € 3. Alternativa – prihod po zaposleniku: Minimalni prihod = 10.000 € × broj zaposlenih. 4. Poseban režim za sezonce: Prag se računa prema broju mjeseci poslovanja i smanjuje za 50 % kod sezonskih djelatnosti. 5. Prijelazno razdoblje za nove firme: godina – bez praga; 2. godina – 50 %; 3. godina – puni iznos po modelu. Nova firma bez radnika nemože ostvariti 100.000€ , U nekim djelatnostima, posebno građevini, izuzetno je teško pronaći radnike iz EU, što nove firme čini praktički „pokopanima“ već na startu jer ne mogu ispuniti visoke pragove bez radne snage. Predlaže se posebna regulacija ili izuzeće za deficit zanimanja u prvim godinama poslovanja. Ove mjere omogućile bi realnu primjenu zakona, zaštitu malih poslodavaca i osiguravanje radne snage u sektorima gdje je nužna. 6. Hitna usklađenost HZZ-a i Porezne uprave: Poslodavci redovito dobivaju negativne odluke iako ispunjavaju uvjete, jer Porezna dostavlja dokumente s pogrešnim podacima („0 prometa“). Time se gubi i do 2 mjeseca na ponavljanje postupka, a poslodavci moraju plaćati bankovne izvode da bi dokazali stvarne prihode. Molimo hitno usklađivanje sustava kako bi se izbjegle pogreške koje ozbiljno blokiraju poslovanje. Nije prihvaćen ODBIJEN Mišljenja smo da je priljev po transakcijskom računu u posljednjih 12 mjeseci prihvatljiv za sve kategorije poslodavaca i predstavlja minimalan uvjet koji poslodavac treba ispunjavati za zapošljavanje stranih radnika. Dodatno, ukoliko poslodavac nije u mogućnosti osigurati priljev sredstava tijekom godine ili tijekom sezone u navedenom iznosu, postavlja se pitanje opravdanosti zapošljavanja stranih radnika. Također naglašavamo da je podatak o priljevu po transakcijskom računu u nadležnosti Ministarstva financija – Porezne uprave te je stoga izričito propisano da dokaz o ispunjavanju uvjeta priljeva sredstva na račun dostavlja navedeno tijelo.
190 OLGA ORLENKO PRIJEDLOG ZAKONA   O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 40. Poštovani, želim ukratko istaknuti nekoliko ključnih razloga zbog kojih smatram da bi bilo važno zadržati točku 5. članka 151. u Zakonu. Prije svega, ova je mogućnost – da se razdoblje privremene zaštite uračuna u rok potreban za stjecanje dugotrajnog boravka – već ranije bila prihvaćena od strane Hrvatskoga sabora. To pokazuje da je u jednom trenutku procijenjena kao opravdana, korisna i u skladu s ciljevima zakonodavstva. Njezino uklanjanje sada moglo bi dovesti do nejasnoća, različitih tumačenja i pravne nesigurnosti, posebno za osobe koje su se oslanjale na postojeći pravni okvir. Važno je naglasiti da su osobe koje posljednjih godina borave u Hrvatskoj pod privremenom zaštitom razumljivo računale na važeće odredbe. Mnogi od njih su tijekom tog razdoblja radili, školovali djecu i gradili svakodnevni život ovdje, očekujući da će im vrijeme provedeno u Hrvatskoj biti priznato pri podnošenju zahtjeva za dugotrajni boravak. Promjena pravila u ovoj fazi mogla bi mnoge od njih dovesti u težak i neizvjestan položaj. Također, zadržavanje predmetne odredbe ne bi bilo u suprotnosti s europskim propisima, budući da Direktiva 2001/55/EC državama članicama ostavlja prostor da samostalno urede ovakva pitanja. Prema dostupnim podacima, značajan broj osoba pod privremenom zaštitom u Hrvatskoj je već integriran u zajednicu – zaposleni su, njihova djeca pohađaju školu, a povratak u zemlju podrijetla za mnoge trenutačno nije moguć. S obzirom na sve navedeno, smatram da bi zadržavanje točke 5. članka 151. pridonijelo pravnoj jasnoći, predvidljivosti i stabilnosti za sve koji su ovom temom izravno pogođeni. Nije prihvaćen Direktiva 109/2003/EZ od 25. studenog 2003. o statusu državljana trećih država s dugotrajnim boravkom člankom 3. stavkom 2. točkom (b) propisuje da se ne primjenjuje na državljane trećih zemalja koji borave na temelju privremene zaštite ili su zatražili dozvolu da borave na temelju iste i čekaju odluku o tom zahtjevu, što znači da osoba koja ima privremenu zaštitu ne može podnijeti zahtjev za dugotrajni boravak. Na sastanku Solidarnosti o Ukrajini (Solidarity Platform Ukraine) koji se je održao 27. ožujka 2025. godine u Briselu u organizaciji Europske komisije istaknuto je da je Pravna služba Vijeća EU razjasnila da se periodi boravka provedeni na privremenoj zaštiti ne mogu računati za potrebnih pet godina boravka za dugotrajni boravak, i u slučaju ako osoba naknadno regulira status boravka koji spada u okvir primjene Direktive. Slijedom navedenog mišljenja, ovim izmjenama i dopunama Zakona o strancima odredba kojom je propisano da se privremena zaštita računa u vrijeme potrebno za odobrenje dugotrajnog boravka mora se brisati. Vijeće EU donijelo je Preporuku Vijeća od 16. rujna 2025. o koordiniranom pristupu postupnom izlasku iz statusa privremene zaštite raseljenih osoba iz Ukrajine (C/2025/5129). Vijeće preporučuje, između ostaloga mjere za održivu reintegraciju u Ukrajini, kao i mjere za promicanje prelaska na druge pravne statuse i prije prestanka privremene zaštite (reguliranje boravka sukladno nacionalnim pravnim statusima npr. zapošljavanje, samozapošljavanje, obiteljski ili drugi razlozi, pod uvjetom da te osobe ispunjavaju uvjete utvrđene u nacionalnom pravu). Ako nije moguć pristup nacionalnim pravnim statusima, osobe mogu regulirati drugi status utvrđen pravom Unije (Direktiva (EU) 2016/801 o uvjetima ulaska i boravka državljana trećih zemalja u svrhu istraživanja, studija, osposobljavanja, volonterstva, razmjena učenika ili obrazovnih projekata, i obavljanja poslova au pair, Direktiva (EU) 2021/1883 o uvjetima za ulazak i boravak državljana trećih zemalja u svrhu zapošljavanja visokokvalificiranih radnika i Direktiva (EU) 2024/1233 o jedinstvenom postupku obrade zahtjeva za izdavanje jedinstvene dozvole za boravak i rad državljanima trećih zemalja). Osobe ne mogu istodobno uživati privremenu zaštitu te imati odobrenje privremenog boravka odnosno dozvole za boravak i rad temeljem Zakona o strancima.
191 OLENA KHAILOVA-HORASH PRIJEDLOG ZAKONA   O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 40. Poštovani, Apeliram da se iz prijedloga Zakona ne briše stavak 5. članka 151. kojom se vrijeme provedeno pod privremenom zaštitom računa za stjecanje dugotrajnog boravka. Hrvatski sabor je tu odredbu potvrdio još u veljači 2025. i njezino ukidanje sada bilo bi potpuno nelogično i nepravedno prema ljudima koji su se pouzdali u važeći zakon. EU direktive nam ne nalažu da to brišemo – države članice imaju pravo same urediti taj status, stoga nema pravne prepreke da odredba ostane. Ovdje se radi o 29 tisuća ljudi koji su se već integrirali, rade, plaćaju poreze i školuju djecu u Hrvatskoj. Mnogi od njih se doslovno nemaju kamo vratiti. Molim vas da zadržite postojeće rješenje i ne stvarate dodatnu pravnu nesigurnost za te obitelji. Nije prihvaćen Direktiva 109/2003/EZ od 25. studenog 2003. o statusu državljana trećih država s dugotrajnim boravkom člankom 3. stavkom 2. točkom (b) propisuje da se ne primjenjuje na državljane trećih zemalja koji borave na temelju privremene zaštite ili su zatražili dozvolu da borave na temelju iste i čekaju odluku o tom zahtjevu, što znači da osoba koja ima privremenu zaštitu ne može podnijeti zahtjev za dugotrajni boravak. Na sastanku Solidarnosti o Ukrajini (Solidarity Platform Ukraine) koji se je održao 27. ožujka 2025. godine u Briselu u organizaciji Europske komisije istaknuto je da je Pravna služba Vijeća EU razjasnila da se periodi boravka provedeni na privremenoj zaštiti ne mogu računati za potrebnih pet godina boravka za dugotrajni boravak, i u slučaju ako osoba naknadno regulira status boravka koji spada u okvir primjene Direktive. Slijedom navedenog mišljenja, ovim izmjenama i dopunama Zakona o strancima odredba kojom je propisano da se privremena zaštita računa u vrijeme potrebno za odobrenje dugotrajnog boravka mora se brisati. Vijeće EU donijelo je Preporuku Vijeća od 16. rujna 2025. o koordiniranom pristupu postupnom izlasku iz statusa privremene zaštite raseljenih osoba iz Ukrajine (C/2025/5129). Vijeće preporučuje, između ostaloga mjere za održivu reintegraciju u Ukrajini, kao i mjere za promicanje prelaska na druge pravne statuse i prije prestanka privremene zaštite (reguliranje boravka sukladno nacionalnim pravnim statusima npr. zapošljavanje, samozapošljavanje, obiteljski ili drugi razlozi, pod uvjetom da te osobe ispunjavaju uvjete utvrđene u nacionalnom pravu). Ako nije moguć pristup nacionalnim pravnim statusima, osobe mogu regulirati drugi status utvrđen pravom Unije (Direktiva (EU) 2016/801 o uvjetima ulaska i boravka državljana trećih zemalja u svrhu istraživanja, studija, osposobljavanja, volonterstva, razmjena učenika ili obrazovnih projekata, i obavljanja poslova au pair, Direktiva (EU) 2021/1883 o uvjetima za ulazak i boravak državljana trećih zemalja u svrhu zapošljavanja visokokvalificiranih radnika i Direktiva (EU) 2024/1233 o jedinstvenom postupku obrade zahtjeva za izdavanje jedinstvene dozvole za boravak i rad državljanima trećih zemalja). Osobe ne mogu istodobno uživati privremenu zaštitu te imati odobrenje privremenog boravka odnosno dozvole za boravak i rad temeljem Zakona o strancima.
192 OLENA MIKUTSKA PRIJEDLOG ZAKONA   O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 40. Poštovani, smatram da brisanje dosadašnjeg stavka 5. članka 151. nije opravdano te da bi negativno utjecalo na pravnu sigurnost i jednakost stranaca kojima je Republika Hrvatska odobrila privremenu ili međunarodnu zaštitu. Osobe pod zaštitom zakonito su boravile u Republici Hrvatskoj na temelju valjanih odluka nadležnih tijela, integrirale se u društvo, sudjeluju na tržištu rada te uredno podmiruju svoje obveze prema državi. Mnogi su u međuvremenu stvorili obitelji s hrvatskim državljanima, što još više potvrđuje njihovu integraciju u hrvatsko društvo. Zato je pravedno da im se vrijeme boravka računa u uvjet za dugotrajni boravak. U skladu s načelima pravne sigurnosti, razmjernosti i zaštite legitimnih očekivanja, opravdano je da se razdoblje njihova zakonitog boravka uračuna u uvjete za stjecanje dugotrajnog boravka iz članka 150. Zakona o strancima. Brisanjem ovog stavka dovelo bi se do pravne nesigurnosti i neravnopravnog postupanja prema osobama koje su, oslanjajući se na postojeće zakonske odredbe, planirale reguliranje svojeg dugotrajnog statusa u Republici Hrvatskoj. Nadalje, zadržavanje važeće odredbe usklađeno je s praksom većine država članica EU, koje razdoblje zakonitog boravka pod međunarodnom ili privremenom zaštitom priznaju kao dio uvjeta za dugotrajni boravak. Zbog toga molim da se stavak 5 članka 151. zadrži! Nije prihvaćen Direktiva 109/2003/EZ od 25. studenog 2003. o statusu državljana trećih država s dugotrajnim boravkom člankom 3. stavkom 2. točkom (b) propisuje da se ne primjenjuje na državljane trećih zemalja koji borave na temelju privremene zaštite ili su zatražili dozvolu da borave na temelju iste i čekaju odluku o tom zahtjevu, što znači da osoba koja ima privremenu zaštitu ne može podnijeti zahtjev za dugotrajni boravak. Na sastanku Solidarnosti o Ukrajini (Solidarity Platform Ukraine) koji se je održao 27. ožujka 2025. godine u Briselu u organizaciji Europske komisije istaknuto je da je Pravna služba Vijeća EU razjasnila da se periodi boravka provedeni na privremenoj zaštiti ne mogu računati za potrebnih pet godina boravka za dugotrajni boravak, i u slučaju ako osoba naknadno regulira status boravka koji spada u okvir primjene Direktive. Slijedom navedenog mišljenja, ovim izmjenama i dopunama Zakona o strancima odredba kojom je propisano da se privremena zaštita računa u vrijeme potrebno za odobrenje dugotrajnog boravka mora se brisati. Vijeće EU donijelo je Preporuku Vijeća od 16. rujna 2025. o koordiniranom pristupu postupnom izlasku iz statusa privremene zaštite raseljenih osoba iz Ukrajine (C/2025/5129). Vijeće preporučuje, između ostaloga mjere za održivu reintegraciju u Ukrajini, kao i mjere za promicanje prelaska na druge pravne statuse i prije prestanka privremene zaštite (reguliranje boravka sukladno nacionalnim pravnim statusima npr. zapošljavanje, samozapošljavanje, obiteljski ili drugi razlozi, pod uvjetom da te osobe ispunjavaju uvjete utvrđene u nacionalnom pravu). Ako nije moguć pristup nacionalnim pravnim statusima, osobe mogu regulirati drugi status utvrđen pravom Unije (Direktiva (EU) 2016/801 o uvjetima ulaska i boravka državljana trećih zemalja u svrhu istraživanja, studija, osposobljavanja, volonterstva, razmjena učenika ili obrazovnih projekata, i obavljanja poslova au pair, Direktiva (EU) 2021/1883 o uvjetima za ulazak i boravak državljana trećih zemalja u svrhu zapošljavanja visokokvalificiranih radnika i Direktiva (EU) 2024/1233 o jedinstvenom postupku obrade zahtjeva za izdavanje jedinstvene dozvole za boravak i rad državljanima trećih zemalja). Osobe ne mogu istodobno uživati privremenu zaštitu te imati odobrenje privremenog boravka odnosno dozvole za boravak i rad temeljem Zakona o strancima.
193 OLEKSANDR KRYVENKO PRIJEDLOG ZAKONA   O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 40. Poštovani, smatram iznimno važnim zadržati odredbu iz točke 5. članka 151., koja omogućuje uračunavanje razdoblja provedenog pod privremenom zaštitom u rok za stjecanje dugotrajnog boravka u Republici Hrvatskoj. Cijelo razdoblje tijekom kojeg su osobe pod privremenom zaštitom boravile u Hrvatskoj i uredno plaćale poreze trebalo bi biti priznato. U praksi se često događa da poslodavci izbjegavaju prelazak na radne dozvole zbog dodatnih i složenijih birokratskih procedura, što nije odgovornost radnika. Stoga bi ukidanje ove odredbe nepravedno sankcioniralo upravo one osobe koje su ovdje legalno radile, doprinosile sustavu i integrirale se u društvo. Ova je odredba već usvojena u Hrvatskom saboru 21. veljače 2025., što potvrđuje političku i zakonodavnu podršku takvom rješenju. Njeno brisanje sada bilo bi nelogično i u suprotnosti s načelima pravne sigurnosti i legitimnih očekivanja, koja su ključna u europskom upravnom pravu. Osobe koje su se oslanjale na postojeće zakonodavstvo bile bi dovedene u stanje pravne nesigurnosti. Zbog svega navedenog, mišljenja sam da točka 5. članka 151. ne bi smjela biti izbrisana iz prijedloga Zakona o strancima. Nije prihvaćen ODBIJEN Direktiva 109/2003/EZ od 25. studenog 2003. o statusu državljana trećih država s dugotrajnim boravkom člankom 3. stavkom 2. točkom (b) propisuje da se ne primjenjuje na državljane trećih zemalja koji borave na temelju privremene zaštite ili su zatražili dozvolu da borave na temelju iste i čekaju odluku o tom zahtjevu, što znači da osoba koja ima privremenu zaštitu ne može podnijeti zahtjev za dugotrajni boravak. Na sastanku Solidarnosti o Ukrajini (Solidarity Platform Ukraine) koji se je održao 27. ožujka 2025. godine u Briselu u organizaciji Europske komisije istaknuto je da je Pravna služba Vijeća EU razjasnila da se periodi boravka provedeni na privremenoj zaštiti ne mogu računati za potrebnih pet godina boravka za dugotrajni boravak, i u slučaju ako osoba naknadno regulira status boravka koji spada u okvir primjene Direktive. Slijedom navedenog mišljenja, ovim izmjenama i dopunama Zakona o strancima odredba kojom je propisano da se privremena zaštita računa u vrijeme potrebno za odobrenje dugotrajnog boravka mora se brisati. Vijeće EU donijelo je Preporuku Vijeća od 16. rujna 2025. o koordiniranom pristupu postupnom izlasku iz statusa privremene zaštite raseljenih osoba iz Ukrajine (C/2025/5129). Vijeće preporučuje, između ostaloga mjere za održivu reintegraciju u Ukrajini, kao i mjere za promicanje prelaska na druge pravne statuse i prije prestanka privremene zaštite (reguliranje boravka sukladno nacionalnim pravnim statusima npr. zapošljavanje, samozapošljavanje, obiteljski ili drugi razlozi, pod uvjetom da te osobe ispunjavaju uvjete utvrđene u nacionalnom pravu). Ako nije moguć pristup nacionalnim pravnim statusima, osobe mogu regulirati drugi status utvrđen pravom Unije (Direktiva (EU) 2016/801 o uvjetima ulaska i boravka državljana trećih zemalja u svrhu istraživanja, studija, osposobljavanja, volonterstva, razmjena učenika ili obrazovnih projekata, i obavljanja poslova au pair, Direktiva (EU) 2021/1883 o uvjetima za ulazak i boravak državljana trećih zemalja u svrhu zapošljavanja visokokvalificiranih radnika i Direktiva (EU) 2024/1233 o jedinstvenom postupku obrade zahtjeva za izdavanje jedinstvene dozvole za boravak i rad državljanima trećih zemalja). Osobe ne mogu istodobno uživati privremenu zaštitu te imati odobrenje privremenog boravka odnosno dozvole za boravak i rad temeljem Zakona o strancima.
194 VOLODYMYR CHERVIAKOV PRIJEDLOG ZAKONA   O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 40. Dok su se mnogi osvrnuli na pravne aspekte brisanja točke 5. članka 150., ja bih najprije želio istaknuti moralnu i kontekstualnu pozadinu ovog prijedloga zakona. Trenutno gotovo 30.000 Ukrajinaca – zahvalnih hrvatskoj naciji – ima privremenu zaštitu u Hrvatskoj. Ti Ukrajinci nisu odlučili napustiti svoju domovinu; njihovi su životi zauvijek slomljeni ničim izazvanom i brutalnom agresijom Rusije. Ukrajinci su jednostavno željeli živjeti kao suverena i slobodna nacija, baš kao i Hrvati, ali Rusija to odbija prihvatiti. Ukrajinci doživljavaju Hrvate kao braću i sestre – slavenske duše, kršćane, suosjećajne ljude koji se odlučno protive nacizmu (u njegovom sadašnjem ruskom obliku) i koji su također osudili komunizam. Od 2022. više od 5 milijuna Ukrajinaca pobjeglo je u inozemstvo, dok je još 5 milijuna interno raseljeno. Dvadeset posto svih stambenih jedinica koje su postojale prije rata uništeno je ili se nalazi pod ruskom okupacijom – svaka peta kuća u Ukrajini više ne postoji. Ukrajinci u Hrvatskoj čine samo 0,6% svih Ukrajinaca u EU i 0,3% onih koji su morali napustiti svoje domove od veljače 2022. U Hrvatskoj je manje od jednog Ukrajinca na svakih stotinu stanovnika – znatno manje nego u Njemačkoj, Poljskoj ili Češkoj. Mi, zahvalni Ukrajinci, razumijemo da se hrvatski građani suočavaju s mnogim izazovima i da naši interesi ne mogu biti na prvom mjestu. To i ne tražimo. Molimo samo da uzmete u obzir kako izgleda život u Ukrajini – i kako će vrlo vjerojatno izgledati još godinama. U Ukrajini struje nema po 12–14 sati dnevno. Sredina je studenoga, a većina Ukrajinaca nema grijanje. Za razliku od Dalmacije, Ukrajini je grijanje nužno od kasne jeseni pa sve do ranog proljeća, a čak i mnoge škole nemaju grijanje. Već četvrtu godinu djeca ne mogu normalno učiti: nastava se svakodnevno prekida zbog zračnih uzbuna, a učenici moraju odlaziti u mračne, vlažne i hladne podrume koji služe kao skloništa. Istodobno, ukrajinski branitelji nemaju osnovnu opremu i zalihe, riskirajući život za svega 500 eura mjesečno. Hrvatski političari, predstavnici i građani moraju razumjeti da, dok rat traje i dok prijetnja ruske marionetske vlade ostaje, za većinu Ukrajinaca povratak jednostavno nije moguć – nema se kamo vratiti. Hrvatska, za razliku od Njemačke ili Belgije, nema dugogodišnji sustav azila u kojem generacije izbjeglica žive od socijalnih naknada bez rada. Ukrajinci u Hrvatskoj nisu došli radi socijalnih pogodnosti. Došli smo raditi, graditi poslove, plaćati poreze i obrazovati svoju djecu bez svakodnevnih prekida zbog sirena. Nisam čuo za zločine, skandale ili nezakonita ponašanja Ukrajinaca u Hrvatskoj. Naprotiv, Ukrajinci su ovdje uglavnom visoko obrazovani, civilizirani i dobro integrirani, a njihova djeca se igraju zajedno s hrvatskom djecom. Ovo je pozadina. Sada se okrećemo problemima koje stvaraju važeći i predloženi zakoni, a koji Ukrajince dovode u vrlo težak položaj. Iako razumijemo da privremena zaštita ne može trajati zauvijek, trenutačni uvjeti za ostanak u Hrvatskoj nakon njezina isteka izrazito su nepravedni – osobito dok rat traje ili, ne daj Bože, ako Rusija postavi marionetsku vladu u Ukrajini. Prema zakonu, mogućnosti ostanka gotovo da ne postoje zbog sljedećeg: • Zapošljavanje: Većina Ukrajinaca zaposlenih pod privremenom zaštitom ne radi na poslovima koje HZZ klasificira kao „deficitarne“. Iako bi poslodavci rado nastavili suradnju, dobivanje dozvole za boravak i rad gotovo je nemoguće. • Poslovanje: Mnogi Ukrajinci otvorili su obrte u visoko kvalificiranim područjima poput IT programiranja i konzultinga. Po isteku privremene zaštite ti će poslovi biti zabranjeni, pa će godine truda nestati preko noći. • Obrazovanje: Za većinu Ukrajinaca studiranje nije opcija jer nemaju sredstva za život bez rada. Ukrajinci dobro znaju da je Hrvatska prošla kroz strašan rat za neovisnost i suverenitet. Mnogi Hrvati također su otišli i nisu se vratili. Ukrajinci moraju imati jednaku mogućnost ostanka u Hrvatskoj – bilo iz želje, bilo zato što Ukrajina više nije pogodna za život. U ime ukrajinske zajednice u Hrvatskoj predlažem sljedeće mjere nakon završetka privremene zaštite: 1. Omogućiti Ukrajincima koji su trenutačno zaposleni pod privremenom zaštitom prelazak na dozvolu za boravak i rad na 1–3 godine bez potrebe za odobrenjem HZZ-a. 2. Omogućiti Ukrajincima koji su osnovali obrte pod privremenom zaštitom nastavak poslovanja i korištenje istih kao temelja za prelazak na druge vrste boravišnih dozvola (npr. dozvola za boravak i rad na 1–3 godine). 3. Zadržati točku 5. članka 150., koja propisuje da se vrijeme provedeno pod privremenom zaštitom računa u dugotrajni boravak. Retroaktivno brisanje ove odredbe bilo bi nepravedno i pravno upitno. Ukrajinci su se oslanjali na ovu odredbu pri donošenju životnih odluka – otvaranju obrta, prihvaćanju zaposlenja i upisu djece u hrvatske škole. Ako zakonodavci žele izmjenu, ona se može primjenjivati tek od budućeg datuma, a ne unatrag. Snažno se protivimo brisanju točke 5. i inzistiramo na njezinu očuvanju. Zaključak Posljednje četiri godine nisu bile lake za Ukrajince u Hrvatskoj, a ne očekujemo da će budućnost biti laka. Ipak, nadamo se da ćemo imati mogućnost ostati u Hrvatskoj kao radnici i poduzetnici. Malo tko od nas ima vlastiti dom; plaćamo visoke najamnine, ulažemo u obrazovanje i svakodnevno se borimo za opstanak. I dalje pozitivno doprinosimo hrvatskom društvu. Molimo samo za pravedan tretman i priliku da gradimo svoje živote u prekrasnoj, progresivnoj, suosjećajnoj i velikoj Republici Hrvatskoj. Nije prihvaćen Direktiva 109/2003/EZ od 25. studenog 2003. o statusu državljana trećih država s dugotrajnim boravkom člankom 3. stavkom 2. točkom (b) propisuje da se ne primjenjuje na državljane trećih zemalja koji borave na temelju privremene zaštite ili su zatražili dozvolu da borave na temelju iste i čekaju odluku o tom zahtjevu, što znači da osoba koja ima privremenu zaštitu ne može podnijeti zahtjev za dugotrajni boravak. Na sastanku Solidarnosti o Ukrajini (Solidarity Platform Ukraine) koji se je održao 27. ožujka 2025. godine u Briselu u organizaciji Europske komisije istaknuto je da je Pravna služba Vijeća EU razjasnila da se periodi boravka provedeni na privremenoj zaštiti ne mogu računati za potrebnih pet godina boravka za dugotrajni boravak, i u slučaju ako osoba naknadno regulira status boravka koji spada u okvir primjene Direktive. Slijedom navedenog mišljenja, ovim izmjenama i dopunama Zakona o strancima odredba kojom je propisano da se privremena zaštita računa u vrijeme potrebno za odobrenje dugotrajnog boravka mora se brisati. Vijeće EU donijelo je Preporuku Vijeća od 16. rujna 2025. o koordiniranom pristupu postupnom izlasku iz statusa privremene zaštite raseljenih osoba iz Ukrajine (C/2025/5129). Vijeće preporučuje, između ostaloga mjere za održivu reintegraciju u Ukrajini, kao i mjere za promicanje prelaska na druge pravne statuse i prije prestanka privremene zaštite (reguliranje boravka sukladno nacionalnim pravnim statusima npr. zapošljavanje, samozapošljavanje, obiteljski ili drugi razlozi, pod uvjetom da te osobe ispunjavaju uvjete utvrđene u nacionalnom pravu). Ako nije moguć pristup nacionalnim pravnim statusima, osobe mogu regulirati drugi status utvrđen pravom Unije (Direktiva (EU) 2016/801 o uvjetima ulaska i boravka državljana trećih zemalja u svrhu istraživanja, studija, osposobljavanja, volonterstva, razmjena učenika ili obrazovnih projekata, i obavljanja poslova au pair, Direktiva (EU) 2021/1883 o uvjetima za ulazak i boravak državljana trećih zemalja u svrhu zapošljavanja visokokvalificiranih radnika i Direktiva (EU) 2024/1233 o jedinstvenom postupku obrade zahtjeva za izdavanje jedinstvene dozvole za boravak i rad državljanima trećih zemalja). Osobe ne mogu istodobno uživati privremenu zaštitu te imati odobrenje privremenog boravka odnosno dozvole za boravak i rad temeljem Zakona o strancima.
195 VEDRAN JELINOVIĆ PRIJEDLOG ZAKONA   O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 15. Prema Zakonu o radu (čl. 12. st. 7.) ukupno trajanje svih uzastopnih ugovora o radu sklopljenih na određeno vrijeme, uključujući i prvi ugovor, smije biti neprekinuto duže od tri godine: ... 3. ako je to zbog nekih drugih objektivnih razloga dopušteno posebnim zakonom ili kolektivnim ugovorom. Poseban zakon bi u ovom slučaju bio Zakon o strancima. S obzirom na inzistiranje policijskih uprava na sklapanje ugovora o radu na određeno vrijeme za vrijeme važenja dozvola za boravak i rad, iako se prema Zakonu o radu takvi ugovori nakon 3 godine smatraju ugovorom na neodređeno vrijeme. To poslodavcima u praksi stvara probleme i pravnu nesigurnost. Stoga se predlaže ovim izmjenama i dopunama konačno uzeti u obzir rješavanje ovog problema, te na kraju članka 91. ili nekog drugog dodati stavak da se ograničenja općeg propisa o ukupnom trajanju svih uzastopnih ugovora o radu sklopljenih na određeno vrijeme ne primjenjuju na ugovore o radu za koje se izdaju dozvole za boravak i rad (ili neka slična odredba). Time će se moći sklopiti najviše tri uzastopna ugovora s poslodavcem ali do najviše 6 ili 9 godina, kako se odluči. Nije prihvaćen Točno je da bi u skladu sa Zakonom o radu, koji je opći propis o radnim odnosima u Republici Hrvatskoj, bilo dozvoljeno posebnim zakonom drukčije urediti trajanje ugovora o radu na određeno vrijeme. Međutim, valja skrenuti pažnju da su strani radnici u Republici Hrvatskoj po pravima iz radnog odnosa izjednačeni s domaćim radnicima te bi predloženo predstavljalo stavljanje u nepovoljniji položaj ove kategorije radnika. Sukladno Zakonu o radu, nema zapreke da poslodavac i sa stranim radnicima zasniva radne odnose sklapanjem ugovora o radu na neodređeno vrijeme, pri čemu bi slučaj neprodužavanja dozvole za boravak i rad predstavljao opravdani razlog za otkaz ugovora o radu.
196 ANASTASIIA BOIKO PRIJEDLOG ZAKONA   O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 40. Poštovani, željela bih izraziti zabrinutost vezano uz predložene izmjene vezane uz članak 40., prema kojima se razdoblje boravka pod privremenom zaštitom ne bi računalo u vrijeme potrebno za stjecanje dugotrajnog boravišta. Ja sam osoba pod privremenom zaštitom i živim u Hrvatskoj već tri godine. Iako radim na daljinu i nisam zaposlena kod hrvatskog poslodavca, tijekom cijelog boravka ovdje plaćam svoje troškove i na taj sam način značajno doprinijela hrvatskom gospodarstvu. Moj sin se ovdje školuje za elektrotehničara i već je pronašao mjesto gdje će raditi nakon prakse. Njegova struka je vrlo tražena i naš je cilj ostati u Hrvatskoj te nastaviti integraciju u hrvatsko društvo. Smatram da bi isključenje godina provedenih pod privremenom zaštitom iz uvjeta za dugotrajni boravak bilo nepravedno prema osobama koje zaista žive ovdje, ulažu u lokalnu zajednicu i planiraju svoju budućnost u Republici Hrvatskoj. Ljubazno molim da se ovo razdoblje ipak uzme u obzir te da se omogući pravedniji pristup osobama koje su već dokazale svoju vezu s Hrvatskom. Hvala vam na vremenu i razmatranju. Nije prihvaćen Direktiva 109/2003/EZ od 25. studenog 2003. o statusu državljana trećih država s dugotrajnim boravkom člankom 3. stavkom 2. točkom (b) propisuje da se ne primjenjuje na državljane trećih zemalja koji borave na temelju privremene zaštite ili su zatražili dozvolu da borave na temelju iste i čekaju odluku o tom zahtjevu, što znači da osoba koja ima privremenu zaštitu ne može podnijeti zahtjev za dugotrajni boravak. Na sastanku Solidarnosti o Ukrajini (Solidarity Platform Ukraine) koji se je održao 27. ožujka 2025. godine u Briselu u organizaciji Europske komisije istaknuto je da je Pravna služba Vijeća EU razjasnila da se periodi boravka provedeni na privremenoj zaštiti ne mogu računati za potrebnih pet godina boravka za dugotrajni boravak, i u slučaju ako osoba naknadno regulira status boravka koji spada u okvir primjene Direktive. Slijedom navedenog mišljenja, ovim izmjenama i dopunama Zakona o strancima odredba kojom je propisano da se privremena zaštita računa u vrijeme potrebno za odobrenje dugotrajnog boravka mora se brisati. Vijeće EU donijelo je Preporuku Vijeća od 16. rujna 2025. o koordiniranom pristupu postupnom izlasku iz statusa privremene zaštite raseljenih osoba iz Ukrajine (C/2025/5129). Vijeće preporučuje, između ostaloga mjere za održivu reintegraciju u Ukrajini, kao i mjere za promicanje prelaska na druge pravne statuse i prije prestanka privremene zaštite (reguliranje boravka sukladno nacionalnim pravnim statusima npr. zapošljavanje, samozapošljavanje, obiteljski ili drugi razlozi, pod uvjetom da te osobe ispunjavaju uvjete utvrđene u nacionalnom pravu). Ako nije moguć pristup nacionalnim pravnim statusima, osobe mogu regulirati drugi status utvrđen pravom Unije (Direktiva (EU) 2016/801 o uvjetima ulaska i boravka državljana trećih zemalja u svrhu istraživanja, studija, osposobljavanja, volonterstva, razmjena učenika ili obrazovnih projekata, i obavljanja poslova au pair, Direktiva (EU) 2021/1883 o uvjetima za ulazak i boravak državljana trećih zemalja u svrhu zapošljavanja visokokvalificiranih radnika i Direktiva (EU) 2024/1233 o jedinstvenom postupku obrade zahtjeva za izdavanje jedinstvene dozvole za boravak i rad državljanima trećih zemalja). Osobe ne mogu istodobno uživati privremenu zaštitu te imati odobrenje privremenog boravka odnosno dozvole za boravak i rad temeljem Zakona o strancima.
197 POLYVACH DIANA PRIJEDLOG ZAKONA   O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 40. ljubazno vas molim da razmotrite mogućnost zadržavanja članka 151., stavka 5. Zakona o strancima, koji omogućuje uračunavanje razdoblja provedenog pod privremenom zaštitom u vrijeme potrebno za ostvarenje dugotrajnog boravka u Republici Hrvatskoj. Ova odredba donesena je nedavno, u veljači 2025. godine, i mnogim osobama pod privremenom zaštitom postala je važan temelj za planiranje života u Hrvatskoj. Mnoge mlade obitelji, poput naše, već godinama ovdje borave i značajan dio našeg odraslog života već je prošao u Hrvatskoj. Ovdje smo pronašli sigurnost, stabilnost i osjećaj pripadnosti. Uklanjanje ove odredbe moglo bi unijeti nesigurnost i otežati daljnju integraciju osoba koje poštuju zakone i ulažu trud da se uklope u hrvatsko društvo. Vjerujem da bi zadržavanje ove odredbe doprinijelo osjećaju pravne sigurnosti i nastavku uspješne integracije mnogih koji su Hrvatsku odabrali kao svoj novi dom. Hvala vam na razumijevanju. Nije prihvaćen Direktiva 109/2003/EZ od 25. studenog 2003. o statusu državljana trećih država s dugotrajnim boravkom člankom 3. stavkom 2. točkom (b) propisuje da se ne primjenjuje na državljane trećih zemalja koji borave na temelju privremene zaštite ili su zatražili dozvolu da borave na temelju iste i čekaju odluku o tom zahtjevu, što znači da osoba koja ima privremenu zaštitu ne može podnijeti zahtjev za dugotrajni boravak. Na sastanku Solidarnosti o Ukrajini (Solidarity Platform Ukraine) koji se je održao 27. ožujka 2025. godine u Briselu u organizaciji Europske komisije istaknuto je da je Pravna služba Vijeća EU razjasnila da se periodi boravka provedeni na privremenoj zaštiti ne mogu računati za potrebnih pet godina boravka za dugotrajni boravak, i u slučaju ako osoba naknadno regulira status boravka koji spada u okvir primjene Direktive. Slijedom navedenog mišljenja, ovim izmjenama i dopunama Zakona o strancima odredba kojom je propisano da se privremena zaštita računa u vrijeme potrebno za odobrenje dugotrajnog boravka mora se brisati. Vijeće EU donijelo je Preporuku Vijeća od 16. rujna 2025. o koordiniranom pristupu postupnom izlasku iz statusa privremene zaštite raseljenih osoba iz Ukrajine (C/2025/5129). Vijeće preporučuje, između ostaloga mjere za održivu reintegraciju u Ukrajini, kao i mjere za promicanje prelaska na druge pravne statuse i prije prestanka privremene zaštite (reguliranje boravka sukladno nacionalnim pravnim statusima npr. zapošljavanje, samozapošljavanje, obiteljski ili drugi razlozi, pod uvjetom da te osobe ispunjavaju uvjete utvrđene u nacionalnom pravu). Ako nije moguć pristup nacionalnim pravnim statusima, osobe mogu regulirati drugi status utvrđen pravom Unije (Direktiva (EU) 2016/801 o uvjetima ulaska i boravka državljana trećih zemalja u svrhu istraživanja, studija, osposobljavanja, volonterstva, razmjena učenika ili obrazovnih projekata, i obavljanja poslova au pair, Direktiva (EU) 2021/1883 o uvjetima za ulazak i boravak državljana trećih zemalja u svrhu zapošljavanja visokokvalificiranih radnika i Direktiva (EU) 2024/1233 o jedinstvenom postupku obrade zahtjeva za izdavanje jedinstvene dozvole za boravak i rad državljanima trećih zemalja). Osobe ne mogu istodobno uživati privremenu zaštitu te imati odobrenje privremenog boravka odnosno dozvole za boravak i rad temeljem Zakona o strancima.
198 ANDRII POLYVACH PRIJEDLOG ZAKONA   O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 40. Poštovani, molim da se razmotri mogućnost zadržavanja točke 5. članka 151. Zakona o strancima, koja predviđa uračunavanje razdoblja provedenog pod privremenom zaštitom u rok potreban za stjecanje dugotrajnog boravka. Ova odredba pridonosi pravnoj sigurnosti i društvenoj integraciji osoba pod privremenom zaštitom te je u skladu s načelima stabilnosti zakonodavstva i zaštite legitimnih očekivanja priznatima u europskom pravu. Zadržavanje ove odredbe osiguralo bi predvidljivost pravnog statusa i dodatno potaknulo integraciju osoba koje se već nalaze u Republici Hrvatskoj pod privremenom zaštitom. Svim je ljudima važno živjeti u uvjetima pravne i životne sigurnosti, imati mogućnost planirati svoju budućnost i graditi je na temelju stabilnih i jasnih pravila. Nije prihvaćen Direktiva 109/2003/EZ od 25. studenog 2003. o statusu državljana trećih država s dugotrajnim boravkom člankom 3. stavkom 2. točkom (b) propisuje da se ne primjenjuje na državljane trećih zemalja koji borave na temelju privremene zaštite ili su zatražili dozvolu da borave na temelju iste i čekaju odluku o tom zahtjevu, što znači da osoba koja ima privremenu zaštitu ne može podnijeti zahtjev za dugotrajni boravak. Na sastanku Solidarnosti o Ukrajini (Solidarity Platform Ukraine) koji se je održao 27. ožujka 2025. godine u Briselu u organizaciji Europske komisije istaknuto je da je Pravna služba Vijeća EU razjasnila da se periodi boravka provedeni na privremenoj zaštiti ne mogu računati za potrebnih pet godina boravka za dugotrajni boravak, i u slučaju ako osoba naknadno regulira status boravka koji spada u okvir primjene Direktive. Slijedom navedenog mišljenja, ovim izmjenama i dopunama Zakona o strancima odredba kojom je propisano da se privremena zaštita računa u vrijeme potrebno za odobrenje dugotrajnog boravka mora se brisati. Vijeće EU donijelo je Preporuku Vijeća od 16. rujna 2025. o koordiniranom pristupu postupnom izlasku iz statusa privremene zaštite raseljenih osoba iz Ukrajine (C/2025/5129). Vijeće preporučuje, između ostaloga mjere za održivu reintegraciju u Ukrajini, kao i mjere za promicanje prelaska na druge pravne statuse i prije prestanka privremene zaštite (reguliranje boravka sukladno nacionalnim pravnim statusima npr. zapošljavanje, samozapošljavanje, obiteljski ili drugi razlozi, pod uvjetom da te osobe ispunjavaju uvjete utvrđene u nacionalnom pravu). Ako nije moguć pristup nacionalnim pravnim statusima, osobe mogu regulirati drugi status utvrđen pravom Unije (Direktiva (EU) 2016/801 o uvjetima ulaska i boravka državljana trećih zemalja u svrhu istraživanja, studija, osposobljavanja, volonterstva, razmjena učenika ili obrazovnih projekata, i obavljanja poslova au pair, Direktiva (EU) 2021/1883 o uvjetima za ulazak i boravak državljana trećih zemalja u svrhu zapošljavanja visokokvalificiranih radnika i Direktiva (EU) 2024/1233 o jedinstvenom postupku obrade zahtjeva za izdavanje jedinstvene dozvole za boravak i rad državljanima trećih zemalja). Osobe ne mogu istodobno uživati privremenu zaštitu te imati odobrenje privremenog boravka odnosno dozvole za boravak i rad temeljem Zakona o strancima.
199 ROMAN POLTAVETS PRIJEDLOG ZAKONA   O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 40. Poštovani, želim ukratko istaknuti zašto smatram da bi točku 5. članka 151. bilo dobro zadržati u zakonu. Ova je mogućnost – da se razdoblje privremene zaštite računa u rok za dugotrajni boravak – već jednom bila prihvaćena od strane Sabora, što pokazuje da je ranije procijenjena kao korisna i opravdana. Njeno uklanjanje sada moglo bi dovesti do nejasnoća i različitih tumačenja, posebno za osobe koje su se oslanjale na postojeća pravila. Važno je i to što su osobe koje posljednjih godina žive u Hrvatskoj pod privremenom zaštitom razumljivo računale na postojeći zakon. Mnogi su vjerovali da će im vrijeme boravka, koje su ovdje proveli radeći, školujući djecu i gradeći svakodnevni život, biti priznato pri podnošenju zahtjeva za dugotrajni boravak. Promjena tog pravila sada bi mnoge od njih dovela u težak i neizvjestan položaj. Zadržavanje ove odredbe ne bi bilo u suprotnosti s europskim propisima, jer Direktiva 2001/55/EC državama članicama ostavlja mogućnost samostalnog uređivanja ovakvih pitanja. Prema dostupnim podatcima, u Hrvatskoj je pod privremenom zaštitom velik broj osoba koje su se već uključile u zajednicu – rade, idu u školu i žive ovdje već duže vrijeme. Za mnoge povratak u zemlju podrijetla trenutačno nije moguć. Zbog svega navedenog smatram da bi zadržavanje točke 5. članka 151. donijelo veću jasnoću i stabilnost za sve koji su pogođeni ovom temom. Nije prihvaćen Direktiva 109/2003/EZ od 25. studenog 2003. o statusu državljana trećih država s dugotrajnim boravkom člankom 3. stavkom 2. točkom (b) propisuje da se ne primjenjuje na državljane trećih zemalja koji borave na temelju privremene zaštite ili su zatražili dozvolu da borave na temelju iste i čekaju odluku o tom zahtjevu, što znači da osoba koja ima privremenu zaštitu ne može podnijeti zahtjev za dugotrajni boravak. Na sastanku Solidarnosti o Ukrajini (Solidarity Platform Ukraine) koji se je održao 27. ožujka 2025. godine u Briselu u organizaciji Europske komisije istaknuto je da je Pravna služba Vijeća EU razjasnila da se periodi boravka provedeni na privremenoj zaštiti ne mogu računati za potrebnih pet godina boravka za dugotrajni boravak, i u slučaju ako osoba naknadno regulira status boravka koji spada u okvir primjene Direktive. Slijedom navedenog mišljenja, ovim izmjenama i dopunama Zakona o strancima odredba kojom je propisano da se privremena zaštita računa u vrijeme potrebno za odobrenje dugotrajnog boravka mora se brisati. Vijeće EU donijelo je Preporuku Vijeća od 16. rujna 2025. o koordiniranom pristupu postupnom izlasku iz statusa privremene zaštite raseljenih osoba iz Ukrajine (C/2025/5129). Vijeće preporučuje, između ostaloga mjere za održivu reintegraciju u Ukrajini, kao i mjere za promicanje prelaska na druge pravne statuse i prije prestanka privremene zaštite (reguliranje boravka sukladno nacionalnim pravnim statusima npr. zapošljavanje, samozapošljavanje, obiteljski ili drugi razlozi, pod uvjetom da te osobe ispunjavaju uvjete utvrđene u nacionalnom pravu). Ako nije moguć pristup nacionalnim pravnim statusima, osobe mogu regulirati drugi status utvrđen pravom Unije (Direktiva (EU) 2016/801 o uvjetima ulaska i boravka državljana trećih zemalja u svrhu istraživanja, studija, osposobljavanja, volonterstva, razmjena učenika ili obrazovnih projekata, i obavljanja poslova au pair, Direktiva (EU) 2021/1883 o uvjetima za ulazak i boravak državljana trećih zemalja u svrhu zapošljavanja visokokvalificiranih radnika i Direktiva (EU) 2024/1233 o jedinstvenom postupku obrade zahtjeva za izdavanje jedinstvene dozvole za boravak i rad državljanima trećih zemalja). Osobe ne mogu istodobno uživati privremenu zaštitu te imati odobrenje privremenog boravka odnosno dozvole za boravak i rad temeljem Zakona o strancima.
200 VLADIMIR FILAKOVAC PRIJEDLOG ZAKONA   O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 16. S obzirom na sve veći broj državljana trećih zemalja uključenih u tržište rada, smatram da je olakšana integracija u hrvatsko društvo kroz poznavanje osnova hrvatskog jezika doista potrebna, kako za same radnike tako i za društvo u cjelini. U nastavku iznosim komentare na prijedlog izmjene članka 92.a: 1. Prijelazno razdoblje Predloženi tekst ne razrađuje situaciju stranih radnika koji će u trenutku stupanja zakona na snagu već boraviti u Republici Hrvatskoj dulje od godinu dana. Ti će radnici biti obvezni priložiti dokaz o položenom ispitu prilikom produljenja dozvole, a pritom neće imati dovoljno vremena za pripremu i organizirano pohađanje programa učenja jezika. Predlažem uvođenje prijelaznog razdoblja od najmanje 12 mjeseci od stupanja zakona na snagu, kako bi radnici i poslodavci imali realnu mogućnost prilagodbe te kako bi se izbjegla situacija u kojoj radnik postaje nesposoban za produljenje dozvole isključivo zbog kratkog roka za ispunjenje nove obveze. 2. Nepravedno troškovno opterećenje isključivo na poslodavca Prema prijedlogu, troškove ispita snosi isključivo poslodavac. U praksi, međutim, radnik nakon polaganja ispita može bez poteškoća promijeniti poslodavca, čime novi poslodavac stječe radnika koji već ispunjava zakonski uvjet — i to bez ikakvog troška — dok je prethodni poslodavac u cijelosti snosio financijsko opterećenje. Smatram da takvo rješenje nije pravedno ni poticajno za poslodavce koji ulažu u svoje zaposlenike. Predlažem razmotriti model subvencioniranja ili pravednije raspodjele troškova, ili barem djelomično sudjelovanje države u financiranju ispita kao mjere integracije u hrvatsko društvo. 3. Logistički i operativni izazovi zbog nedostatnih kapaciteta Uvođenje obveze polaganja jezika za velik broj radnika u kratkom razdoblju stvorit će značajan pritisak na škole stranih jezika. Bez prethodne konzultacije s tim institucijama postoji visok rizik da se neće moći osigurati ni osnovni kapaciteti za provedbu ispita u razumnim rokovima. Dodatno, mnogi radnici rade u smjenama, prekovremeno ili vikendom, pa ih nije moguće upućivati na nastavu tijekom radnog vremena bez ozbiljnog poremećaja poslovnog procesa. Slanje radnika na tečaj u slobodno vrijeme povećava troškove, ali i opterećenje radnika (prijevoz, odlazak na drugu lokaciju, manjak odmora itd.). Predlažem omogućiti online model učenja i polaganja ispita, uz jasnu standardizaciju tečaja. Također predlažem da se primjena ove odredbe započne najranije godinu dana nakon stupanja zakona na snagu, kako bi se škole i ustanove mogle pripremiti i razviti potrebne kapacitete, uključujući online modele. 4. Jasno definiranje prikladnog kurikuluma S obzirom da je cilj ove zakonske odredbe integracija radnika u hrvatsko društvo, tada bi program učenja hrvatskog jezika trebao biti usmjeren upravo na realne komunikacijske potrebe stranih radnika, a ne isključivo na generičku razinu A1.1. Predlažem izradu standardiziranog integracijskog kurikuluma, koji bi uključivao: - osnovnu komunikaciju u svakodnevnim životnim situacijama - osnovne administrativne i radne pojmove, - elemente kulturne i društvene integracije Smatram da je obveza poznavanja hrvatskog jezika prikladnija za državljane trećih zemalja koji planiraju ostvariti trajni boravak, a ne ciljati na strane radnike koji će privremeno boraviti jednu ili dvije godine i nastaviti rad u nekoj drugoj zemlji. Iz o og prijedloga promjene zakona proizlazi da svaki državljanin trećih zemalja koji planira raditi u Republici Hrvatskoj ujedno planira i trajno ostati, te integrirati se u društvo, što nije slučaj. Iz tog razloga smatram da bi obvezu poznavanja hrvatskog jezika trebalo imati isključivo za državjane trećih zemalja koji planiraju ostvariti trajni boravak u Republici Hrvatskoj. Nije prihvaćen Kako bi se strani radnici, a i poslodavci, pravovremeno pripremili na novu obvezu polaganja ispita poznavanja hrvatskoga jezika i latiničnog pisma, predloženo je u završnoj odredbi Nacrta prijedloga zakona da se obveza polaganja ispita primjenjuje nakon godinu dana od dana stupanja na snagu izmjena i dopuna Zakona. Vezano uz trošak ispita, valja napomenuti kako državljanin treće zemlje dolazi na rad u RH zbog potrebe domaćeg poslodavca te bi isti trebao i snositi troškove polaganja ispita poznavanja hrvatskog jezika. Pritom valja, napomenuti kako je Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike od 2024. godine osiguralo provedbu i sufinanciranje učenja hrvatskog jezika stranim radnicima iz trećih zemalja putem sustava vaučera za obrazovanje odraslih. U odnosu na kapacitete za izvođenje nastave ističemo kako trenutno u RH ima 85 ustanova za obrazovanje odraslih koje imaju suglasnost Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih za provođenje hrvatskog jezika za strance, 17 škola stranih jezika koje imaju suglasnost Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike te 6 visokih učilišta s odobrenim studijskim programima hrvatskog jezika i književnosti. Imajući u vidu navedeno, nema bojazni za provedbu ispita poznavanja hrvatskoga jezika. K tome valja napomenuti kako su od obveze polaganja ispita poznavanja hrvatskoga jezika i latiničnog pisma oslobođeni državljani trećih zemalja koji su završili osnovno, srednje ili visoko obrazovanje u RH te koji govore jezikom iz podskupine južnoslavenskih jezika (srpski, bošnjački/bosanski, crnogorski, makedonski). Također, ističemo kako škole stranih jezika u većini slučajeva, kad je riječ o potrebama radnika kod poslodavaca, provode tečajeve izvan svojih sjedišta odnosno u prostorima samih poslodavaca, pri čemu su spremne prilagoditi se radnom vremenu radnika kod poslodavaca. Napominjemo, da će se provjera znanja / testiranje poznavanja hrvatskog jezika provoditi na jedinstvenom standardiziranom testu.
201 OLEKSANDR YELISIEIEV PRIJEDLOG ZAKONA   O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 40. Brisanje članka 151, stavka 5, posebno je zabrinjavajuće jer je ova odredba usvojena u Hrvatskom saboru tek nedavno i predstavlja najnoviji dio koji je stupio na snagu početkom 2025. godine, čime je ova odredba postala dio trenutnog pravnog okruženja na koje su se osobe pod privremenom zaštitom mogle legitimno osloniti. Oduzimanje tako nedavnog dijela pravnog teksta u tako kratkom vremenu i to na način koji slabi položaj velike mase ljudi predstavlja slučaj pravne nestabilnosti i nedosljednosti u procesu donošenja zakona u zemlji Osobe pod privremenom zaštitom prihvatile su važeći zakon u dobroj vjeri i imale opravdano očekivanje da će se vrijeme boravka prema postojećim pravilima uračunavati u uvjet za dugotrajni boravak. Uklanjanje te odredbe sada bi im oduzelo pravo na koje su se oslanjale, čime bi se narušila temeljna načela pravne sigurnosti i predvidljivosti propisa. Time bi se stvorila situacija u kojoj se pravila mijenjaju nakon što su već bila jasno definirana. Ovdje je važno naglasiti i članak 90. Ustava Republike Hrvatske, koji izričito propisuje da: „Zakoni i drugi propisi državnih tijela i tijela koja imaju javne ovlasti ne mogu imati povratno djelovanje.“ Brisanjem članka 151. stavka 5. zakon bi retroaktivno pogoršao položaj osoba koje su djelovale u skladu s postojećim zakonskim pravilima, što predstavlja oblik povratnog djelovanja koje Ustav izričito zabranjuje. Dodatno, europski pravni poredak temelji se na načelima pravne sigurnosti, legitimnih očekivanja, proporcionalnosti i zabrani pogoršavanja stečenih prava. Sudovi Europske unije više su puta naglasili da osobe koje su postupale u skladu s važećim propisima imaju pravo očekivati stabilnost i dosljednost zakonodavnog okvira, posebno kada se radi o statusnim pitanjima. Također, zadržavanje ove odredbe nije u suprotnosti s Direktivom 2001/55/EZ. Države članice imaju diskrecijsko pravo urediti status osoba pod privremenom zaštitom, uključujući i način vrednovanja njihovog boravka u postupku stjecanja dugotrajnog boravišta. Dakle, brisanje toga neće zadovoljiti kriterije zakonitosti Europske unije, i moglo bi biti neprimjereno ograničenje sloboda tih osoba koje su integrirane u hrvatsko društvo i ekonomski tok. Zbog svega navedenog smatram da brisanje članka 151. stavka 5. nije opravdano te da bi bilo potrebno ili zadržati postojeću odredbu, ili barem uvesti jasne prijelazne odredbe kako bi se zaštitila legitimna očekivanja svih osoba koje su postupale u skladu s važećim zakonom. Nije prihvaćen Direktiva 109/2003/EZ od 25. studenog 2003. o statusu državljana trećih država s dugotrajnim boravkom člankom 3. stavkom 2. točkom (b) propisuje da se ne primjenjuje na državljane trećih zemalja koji borave na temelju privremene zaštite ili su zatražili dozvolu da borave na temelju iste i čekaju odluku o tom zahtjevu, što znači da osoba koja ima privremenu zaštitu ne može podnijeti zahtjev za dugotrajni boravak. Na sastanku Solidarnosti o Ukrajini (Solidarity Platform Ukraine) koji se je održao 27. ožujka 2025. godine u Briselu u organizaciji Europske komisije istaknuto je da je Pravna služba Vijeća EU razjasnila da se periodi boravka provedeni na privremenoj zaštiti ne mogu računati za potrebnih pet godina boravka za dugotrajni boravak, i u slučaju ako osoba naknadno regulira status boravka koji spada u okvir primjene Direktive. Slijedom navedenog mišljenja, ovim izmjenama i dopunama Zakona o strancima odredba kojom je propisano da se privremena zaštita računa u vrijeme potrebno za odobrenje dugotrajnog boravka mora se brisati. Vijeće EU donijelo je Preporuku Vijeća od 16. rujna 2025. o koordiniranom pristupu postupnom izlasku iz statusa privremene zaštite raseljenih osoba iz Ukrajine (C/2025/5129). Vijeće preporučuje, između ostaloga mjere za održivu reintegraciju u Ukrajini, kao i mjere za promicanje prelaska na druge pravne statuse i prije prestanka privremene zaštite (reguliranje boravka sukladno nacionalnim pravnim statusima npr. zapošljavanje, samozapošljavanje, obiteljski ili drugi razlozi, pod uvjetom da te osobe ispunjavaju uvjete utvrđene u nacionalnom pravu). Ako nije moguć pristup nacionalnim pravnim statusima, osobe mogu regulirati drugi status utvrđen pravom Unije (Direktiva (EU) 2016/801 o uvjetima ulaska i boravka državljana trećih zemalja u svrhu istraživanja, studija, osposobljavanja, volonterstva, razmjena učenika ili obrazovnih projekata, i obavljanja poslova au pair, Direktiva (EU) 2021/1883 o uvjetima za ulazak i boravak državljana trećih zemalja u svrhu zapošljavanja visokokvalificiranih radnika i Direktiva (EU) 2024/1233 o jedinstvenom postupku obrade zahtjeva za izdavanje jedinstvene dozvole za boravak i rad državljanima trećih zemalja). Osobe ne mogu istodobno uživati privremenu zaštitu te imati odobrenje privremenog boravka odnosno dozvole za boravak i rad temeljem Zakona o strancima.
202 ANTE FRANIĆ N A C R T PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA Izmjena Članaka 103.a u produljenu roka nezaposlenosti neće ispuniti svrhu ako zakonodavac u tekstu ostavi uvjet "unutar roka važenja te dozvole za boravak i rad" Primjer, što je s strancem kojem dozvola istječe za 10 dana. ostane bez zaposlenja, a on unutar roka važenja dozvole može imati nezaposlenost 90dana. Ako zakonodavac ostavi "unutar roka važenja dozvole" tada stranac nema pravo na 90 dana nezaposlenosti kad mu dozvola istječe npr. za 10 dana. Također, u praksi su nerijetki slučajevi da poslodavac u zakonskom roku od 30 dana prije isteka važenja dozvole za boravak i rad zatraži produljenje radne dozvole , te stranac produljenje dobije mjesec, dva nakon isteka dozvole zbog nemogućnosti MUPa da izda dozvolu, referenti su pretrpani poslom. Što će se dogoditi ako taj stranac postane nezaposlen nakon isteka dozvole, a u tijeku postupka produljenja? Stoga je nužno da zakonodavac izostavi uvjet "unutar roka važenja dozvole". Nije prihvaćen Dopušteno razdoblje nezaposlenosti vezano je za izdanu dozvolu za boravak i rad i moguće je samo unutar njezinog važenja, kako bi se radniku iz treće zemlje omogućilo da ostane na teritoriju temeljem važeće dozvole boravka i traži novi posao te se zaposli. Ako državljaninu treće zemlje dozvola ističe za npr. 10 dana i u tom vremenu ostane nezaposlen, ima pravo tijekom tih 10 dana dopuštene nezaposlenosti tražiti poslodavca i zaposliti se pod uvjetima iz ovoga Zakona (novi poslodavac će prije isteka roka važenja dozvole za boravak i rad podnijeti zahtjev za izdavanje nove dozvole za boravak i rad, te u navedenom slučaju državljanin treće zemlje može ostati u Republici Hrvatskoj do izvršnosti odluke o zahtjevu). Ako se radi o produljenju dozvole za boravak i rad člankom 92. Zakona o strancima omogućeno je: - da državljanin treće zemlje za kojeg je podnijet zahtjev za produljenje dozvole za boravak i rad najkasnije 30 dana prije isteka roka važenja dozvole za boravak i rad može ostati i raditi do izvršnosti odluke o zahtjevu - da državljanin treće zemlje za kojeg je podnijet zahtjev za produljenje prije isteka roka važenja dozvole, ali nije podnesen najkasnije 30 dana prije isteka roka važenja dozvole za boravak i rad, može ostati (ali ne i raditi) do izvršnosti odluke o zahtjevu.
203 INES HOMAN PRIJEDLOG ZAKONA   O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 16. Pozdravljam namjeru poslodavca u integraciji radnika kroz učenje hrvatskog jezika, međutim da bi to bili primjenjivo potrebno je izvršiti prilagodbe trenutnog modela sufinanciranja obrazovanje stranih radnika kroz vaučere HZZ-a. Trenutno važeći model predviđa da se Vaučer za učenje hrvatskog jezika može se dodijeliti: - stranom radniku državljaninu treće zemlje kojemu je izdana radna dozvola u trajanju od najmanje dvije godine, - stranom radniku državljaninu treće zemlje koji ima odobren boravak u svrhu rada na najmanje godinu dana, nakon godinu dana rada u Republici Hrvatskoj, - državljaninu treće zemlje koji je hrvatski iseljenik, član obitelji/potomak hrvatskog iseljenika ili član obitelji potomka hrvatskog iseljenika Iz navedenog proizlazi da nadležne institucije do sada kroz medije plasira jednu informaciju, a u stvarnosti strani radnik može početi učiti hrvatski kroz sustav sufinanciranja tek nakon godinu dana boravka u RH. Nadalje obzirom na broj zaposlenih stranih radnika u RH koji prelazi 100 000 uvođenjem obaveze poznavanja hrvatskog jezika u govoru i pismu prilikom produljenja dozvole za boravak i rad će uzrokovati u praksi katastrofalnim posljedicama po samog radnika jer svi radnici ne će moći na vrijeme proći tečaj hrvatskoj jezika, te prilikom podnošenja zahtjeva za produljene isti će biti odbijeni i prisiljeni napustiti RH. Poradi navedenog potrebno je u članak zakona uvesti period prilagodbe sa odgodom primjene. Članak 92.a stavak (3) Troškove ispita iz stavka 2. ovoga članka snosi poslodavac. Potrebo nakon riječi poslodavac umetnuti riječ Korisnik. Naime prema važećem Zakonu o radu, Agencija može ustupati stranca maksimalno 3 godine, nakon tri godine strani radnik će biti zaposlen direktno kod Korisnika u najboljoj varijanti ili će završiti na Zavodu za zapošljavanje u potrazi za poslom i kao korisnik novčane naknade za nezaposlenost. Obzirom da sam tečaj hrvatskog jezika generira trošak za poslodavca tj. agenciju koja će prema trenutno važećem zakonu morati otpustiti stranog radnika nakon tri godine predlažemo da trošak obuke stranog jezika također bude na teret Korisnika koji se koristi u stvarnosti njegovim radom i gdje će hrvatski jezik biti najviše korišten. Također osim svega navedenog neki Korisnici bez obzira na način financiranja nisu skloni vršiti prilagodbu rada-smjenskog rada i dozvoljavati izbivanje sa posla zbog učenja hrvatskog jezika što dodatno otežava sam postupak. Na ovaj način bi se nametnula obaveza i Korisnicima da izvrše prilagodbu radnog vremena i ulože napor u integraciji radnika kroz učenje hrvatskog jezika. Nije prihvaćen Nije točno da prema Općim uvjetima za korisnike programa učenja hrvatskog kao stranog jezika strani radnik može početi učiti hrvatski jezik tek nakon godinu dana boravka u RH, jer se u Uvjetima, koje i sami citirate, navodi da se vaučer može dodijeliti stranom radniku kojemu je izdana dozvola u trajanju od najmanje dvije godine. Stoga, ako je dozvola izdana na razdoblje od najmanje dvije godine (po Zakonu je moguće do tri godine), kriterij boravka stranog radnika na učenje hrvatskog jezika putem sustava vaučera nije relevantan. Nadalje, kako bi se strani radnici, a i poslodavci, pravovremeno pripremili na novu obvezu, predloženo je u završnoj odredbi Nacrta prijedloga zakona da se obveza polaganja ispita poznavanja hrvatskoga jezika i latiničnog pisma primjenjuje nakon godinu dana od dana stupanja na snagu izmjena i dopuna Zakona. Dodatno, valja razlikovati učenje hrvatskoga jezika od polaganja ispita znanja hrvatskoga jezika koje se propisuje ovim izmjenama i dopunama Zakona. Izričito je propisano da će trošak polaganja ispita znanja hrvatskog jezika snositi poslodavac, dok je poslodavcu omogućeno sufinanciranje učenja hrvatskog jezika kroz sustav vaučera. Nadalje, sukladno čl.44. Zakona o radu agencija za privremeno zapošljavanje je poslodavac. Prema čl.54. Zakona o radu svaki poslodavac je dužan omogućiti radniku osposobljavanje u skladu s potrebama obavljanja ugovorenih poslova i o svom trošku. Specifičnost agencije za privremeno zapošljavanje kao poslodavca je ta da ona radniku ne daje posao već radnika zapošljava upravo radi ustupanja korisniku kod kojeg će privremeno obavljati ugovorene poslove, a agencija i korisnik u pravilu ne smiju ugovoriti korištenje rada istog ustupljenog radnika za obavljanje istih poslova za neprekinuto razdoblje duže od tri godine. Svrha ovakvog uređenja je upravo u specifičnosti agencije kao poslodavca. Napominjemo da škole stranih jezika u većini slučajeva, kad je riječ o potrebama radnika kod poslodavaca, provode tečajeve izvan svojih sjedišta odnosno u prostorima samih poslodavaca., pri čemu su spremne prilagoditi se radnom vremenu radnika kod poslodavaca. To znači da se poslodavac ne treba prilagođavati nego se škola stranih jezika prilagođava poslodavcu i zadanom radnom vremenu.
204 DMYTRO YEFIMENKO O B R A Z L O Ž E NJ E , Članak 40. Poštovani, htio bih istaknuti važnost točke 5. članka 151., koja predviđa mogućnost uračunavanja vremena boravka osoba pod privremenom zaštitom u rok za dobivanje dugotrajnog boravka u Hrvatskoj. Ova odredba već je usvojena od strane Hrvatskog sabora 21. veljače 2025., što potvrđuje demokratsku i zakonodavnu potporu tog prava. Stoga je njeno ukidanje sada neopravdano i logički kontradiktorno u odnosu na prethodno usvojeno rješenje. S gledišta pravne pravednosti, ukidanje ove odredbe moglo bi narušiti princip legitimnog očekivanja: osobe koje su se oslonile na postojeće pravo, očekujući da će im vrijeme boravka pod privremenom zaštitom biti uračunato za dugotrajan boravak, suočile bi se s pravnom nesigurnošću. Također, princip pravne sigurnosti (legal certainty) i legitimnih očekivanja (legitimate expectations), priznat u europskom upravnom pravu, podrazumijeva da prava koja su već pribavljena na temelju važećeg zakonodavstva moraju biti zaštićena i ne mogu biti proizvoljno „srezana“ novim normama bez adekvatnih procedura. Nadalje, zadržavanje točke 5. članka 151. nije u suprotnosti s Direktivom EU 2001/55/EC o privremenoj zaštiti, koja regulira privremeni boravak i prava trećih država. Svakoj državi članici EU pruženo je pravo samostalno određivati status osoba pod privremenom zaštitom. Ukidanje ove odredbe nije potrebno radi usklađivanja s EU normama, već bi predstavljalo smanjenje prava osoba koje su već dobile privremenu zaštitu. Ukidanje norme o uračunavanju vremena privremene zaštite za dugotrajan boravak ne bi bilo samo nepravedno, već bi moglo biti u suprotnosti s ključnim principima europskog prava, na koje se pozivaju sudovi EU. Prema podacima Ministarstva unutarnjih poslova / Vlade RH, na veljaču 2025. godine privremena zaštita u Hrvatskoj produljena je za 29 tisuća osoba. Većina tih osoba i njihovih obitelji već je prilagođena i integrirana u društvo: rade, školuju se, stvaraju obitelji i doprinose gospodarstvu i društvenom životu Hrvatske. Mnogim Ukrajincima nema gdje vratiti se, jer su njihova stambena mjesta uništena ili su naseljena područja pod okupacijom. Stoga smatram da točka 5. članka 151. ne bi trebala biti brisana iz predloženog Zakona o strancima. Nije prihvaćen Direktiva 109/2003/EZ od 25. studenog 2003. o statusu državljana trećih država s dugotrajnim boravkom člankom 3. stavkom 2. točkom (b) propisuje da se ne primjenjuje na državljane trećih zemalja koji borave na temelju privremene zaštite ili su zatražili dozvolu da borave na temelju iste i čekaju odluku o tom zahtjevu, što znači da osoba koja ima privremenu zaštitu ne može podnijeti zahtjev za dugotrajni boravak. Na sastanku Solidarnosti o Ukrajini (Solidarity Platform Ukraine) koji se je održao 27. ožujka 2025. godine u Briselu u organizaciji Europske komisije istaknuto je da je Pravna služba Vijeća EU razjasnila da se periodi boravka provedeni na privremenoj zaštiti ne mogu računati za potrebnih pet godina boravka za dugotrajni boravak, i u slučaju ako osoba naknadno regulira status boravka koji spada u okvir primjene Direktive. Slijedom navedenog mišljenja, ovim izmjenama i dopunama Zakona o strancima odredba kojom je propisano da se privremena zaštita računa u vrijeme potrebno za odobrenje dugotrajnog boravka mora se brisati. Vijeće EU donijelo je Preporuku Vijeća od 16. rujna 2025. o koordiniranom pristupu postupnom izlasku iz statusa privremene zaštite raseljenih osoba iz Ukrajine (C/2025/5129). Vijeće preporučuje, između ostaloga mjere za održivu reintegraciju u Ukrajini, kao i mjere za promicanje prelaska na druge pravne statuse i prije prestanka privremene zaštite (reguliranje boravka sukladno nacionalnim pravnim statusima npr. zapošljavanje, samozapošljavanje, obiteljski ili drugi razlozi, pod uvjetom da te osobe ispunjavaju uvjete utvrđene u nacionalnom pravu). Ako nije moguć pristup nacionalnim pravnim statusima, osobe mogu regulirati drugi status utvrđen pravom Unije (Direktiva (EU) 2016/801 o uvjetima ulaska i boravka državljana trećih zemalja u svrhu istraživanja, studija, osposobljavanja, volonterstva, razmjena učenika ili obrazovnih projekata, i obavljanja poslova au pair, Direktiva (EU) 2021/1883 o uvjetima za ulazak i boravak državljana trećih zemalja u svrhu zapošljavanja visokokvalificiranih radnika i Direktiva (EU) 2024/1233 o jedinstvenom postupku obrade zahtjeva za izdavanje jedinstvene dozvole za boravak i rad državljanima trećih zemalja). Osobe ne mogu istodobno uživati privremenu zaštitu te imati odobrenje privremenog boravka odnosno dozvole za boravak i rad temeljem Zakona o strancima.
205 DMYTRO YEFIMENKO PRIJEDLOG ZAKONA   O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 40. Poštovani, ovim putem htio bih ukazati na važnost točke 5. članka 151., koja predviđa mogućnost uračunavanja vremena boravka osoba pod privremenom zaštitom u rok za dobivanje dugotrajnog boravka u Hrvatskoj. Ova odredba već je usvojena od strane Hrvatskog sabora 21. veljače 2025., što potvrđuje demokratsku i zakonodavnu potporu tog prava. Stoga je njezino ukidanje sada neopravdano i logički kontradiktorno u odnosu na prethodno usvojeno rješenje. S gledišta pravne pravednosti, ukidanje ove odredbe moglo bi narušiti princip „legitimnog očekivanja“: osobe koje su se oslonile na postojeće pravo, očekujući da će im vrijeme boravka pod privremenom zaštitom biti uračunato za dugotrajni boravak, suočile bi se s pravnom nesigurnošću. Također, princip „pravne sigurnosti“ (legal certainty) i „legitimnih očekivanja“ (legitimate expectations), priznat u europskom upravnom pravu, podrazumijeva da prava koja su već pribavljena na temelju važećeg zakonodavstva moraju biti zaštićena i ne mogu biti proizvoljno smanjena ili ukinuta novim normama bez adekvatnih procedura. Nadalje, zadržavanje točke 5. članka 151. nije u suprotnosti s Direktivom 2001/55/EC o privremenoj zaštiti, koja regulira privremeni boravak i prava državljana trećih država. Državama članicama EU izričito je ostavljeno pravo da samostalno određuju status i dodatna prava osoba pod privremenom zaštitom. Stoga ukidanje ove odredbe nije potrebno radi usklađivanja s pravom EU, nego bi predstavljalo smanjenje već dodijeljenih prava osobama koje su dobile privremenu zaštitu. Ukidanje norme o uračunavanju vremena privremene zaštite za dugotrajni boravak ne bi bilo samo nepravedno, već bi moglo biti i u suprotnosti s ključnim principima europskog prava, na koje se poziva Sud EU. Ta su načela potvrđena u nizu presuda koje su i dalje u cijelosti važeće: -C-169/80 – Gondrand Frères / Francuska Sud EU utvrdio je da pojedinci mogu opravdano računati na pravo kada je javna vlast stvorila legitimna očekivanja: „…expectations which are justified.“ -C-63/93 – Duff i drugi Sud je naglasio da pojedinci moraju moći računati na stabilnost propisa: „Individuals must be able to rely on the stability of provisions which have created rights for them.“ -C-201/08 – Plantanol GmbH Sud je utvrdio da se čak i kratkotrajne norme ne smiju iznenada i naglo ukidati na štetu pojedinaca: „…do not adopt measures which… abruptly alter the scope of their rights.“ -C-396/09 – Interedil Sud je ponovno naglasio obveznost pravne predvidljivosti: „Legislation [must be] clear and predictable in its effects.“ -C-183/95 – Affish BV Sud navodi da već samo službeno donošenje norme stvara očekivanja njezine predvidljive primjene: „Once a legal measure has been adopted… they may rely on it being applied in a foreseeable way.“ -C-17/03 – VEMW i dr. Prema Sudu EU, legitimna očekivanja povrjeđuju se kada država oduzima prava na koja su se osobe imale pravo osloniti: „…deprive persons of rights they were entitled to rely upon under existing rules.“ Prema podacima Ministarstva unutarnjih poslova i Vlade RH, u veljači 2025. privremena zaštita u Hrvatskoj produljena je za oko 29 tisuća osoba. Većina tih osoba i njihovih obitelji već je prilagođena i integrirana u hrvatsko društvo: rade, školuju se, stvaraju obitelji i doprinose gospodarstvu i društvenom životu Hrvatske. Mnogim Ukrajincima nema se gdje vratiti jer su njihovi domovi uništeni ili se njihova mjesta stanovanja nalaze pod okupacijom. Stoga smatram da točka 5. članka 151. ne bi trebala biti brisana iz predloženog Zakona o strancima. Nije prihvaćen Direktiva 109/2003/EZ od 25. studenog 2003. o statusu državljana trećih država s dugotrajnim boravkom člankom 3. stavkom 2. točkom (b) propisuje da se ne primjenjuje na državljane trećih zemalja koji borave na temelju privremene zaštite ili su zatražili dozvolu da borave na temelju iste i čekaju odluku o tom zahtjevu, što znači da osoba koja ima privremenu zaštitu ne može podnijeti zahtjev za dugotrajni boravak. Na sastanku Solidarnosti o Ukrajini (Solidarity Platform Ukraine) koji se je održao 27. ožujka 2025. godine u Briselu u organizaciji Europske komisije istaknuto je da je Pravna služba Vijeća EU razjasnila da se periodi boravka provedeni na privremenoj zaštiti ne mogu računati za potrebnih pet godina boravka za dugotrajni boravak, i u slučaju ako osoba naknadno regulira status boravka koji spada u okvir primjene Direktive. Slijedom navedenog mišljenja, ovim izmjenama i dopunama Zakona o strancima odredba kojom je propisano da se privremena zaštita računa u vrijeme potrebno za odobrenje dugotrajnog boravka mora se brisati. Vijeće EU donijelo je Preporuku Vijeća od 16. rujna 2025. o koordiniranom pristupu postupnom izlasku iz statusa privremene zaštite raseljenih osoba iz Ukrajine (C/2025/5129). Vijeće preporučuje, između ostaloga mjere za održivu reintegraciju u Ukrajini, kao i mjere za promicanje prelaska na druge pravne statuse i prije prestanka privremene zaštite (reguliranje boravka sukladno nacionalnim pravnim statusima npr. zapošljavanje, samozapošljavanje, obiteljski ili drugi razlozi, pod uvjetom da te osobe ispunjavaju uvjete utvrđene u nacionalnom pravu). Ako nije moguć pristup nacionalnim pravnim statusima, osobe mogu regulirati drugi status utvrđen pravom Unije (Direktiva (EU) 2016/801 o uvjetima ulaska i boravka državljana trećih zemalja u svrhu istraživanja, studija, osposobljavanja, volonterstva, razmjena učenika ili obrazovnih projekata, i obavljanja poslova au pair, Direktiva (EU) 2021/1883 o uvjetima za ulazak i boravak državljana trećih zemalja u svrhu zapošljavanja visokokvalificiranih radnika i Direktiva (EU) 2024/1233 o jedinstvenom postupku obrade zahtjeva za izdavanje jedinstvene dozvole za boravak i rad državljanima trećih zemalja). Osobe ne mogu istodobno uživati privremenu zaštitu te imati odobrenje privremenog boravka odnosno dozvole za boravak i rad temeljem Zakona o strancima.
206 YEVHEN KANIEVSKYI VI. RAD DRŽAVLJANA TREĆIH ZEMALJA, Članak 151. Od 2022. godine više od 30 tisuća državljana Ukrajine pronašlo je utočište u Republici Hrvatskoj i nalazi se u statusu privremene zaštite. Europska komisija planira 2027. godine okončati ovaj program te preporučuje državama članicama Europske unije da uvedu mogućnosti za sadašnje korisnike programa da dobiju dugotrajniji status u zemlji boravka. U okviru važećeg Zakona o strancima, vrijeme provedeno u Republici Hrvatskoj u statusu privremene zaštite uračunava se u petogodišnji rok potreban za dobivanje dugotrajnog boravka. Brisanje ove odredbe iz zakona značajno bi otežalo dugoročno planiranje budućnosti desecima tisuća ljudi koji su izgubili svoje domove i trenutačno se nalaze u statusu privremene zaštite. Riječ je o ljudima koji su tijekom godina boravka u Republici Hrvatskoj učili službeni jezik, s poštovanjem se odnosili prema zakonima Republike Hrvatske, upisivali djecu u hrvatske obrazovne ustanove i integrirali se u hrvatsko društvo. Također valja istaknuti da je većina tih ljudi ekonomski aktivno stanovništvo koje u Republici Hrvatskoj plaća službene poreze. No, zbog ograničenja hrvatskog tržišta rada, koja posebno pogađaju IT-stručnjake, mnogi od njih pružaju usluge tvrtkama izvan Hrvatske, službeno plaćajući poreze kroz otvaranje obrta/d.o.o. u Hrvatskoj. Međutim, prema trenutačnom zakonu, posjedovanje ovih oblika poslovanja samo po sebi ne otvara put prema boravišnoj dozvoli, budući da se zahtijeva zapošljavanje triju rezidenata Republike Hrvatske, što je za veliku većinu freelancera i kontraktora preveliko financijsko opterećenje. Radi omogućavanja ovim stručnjacima da planiraju vlastitu budućnost u Republici Hrvatskoj, u ime zajednice ukrajinskih IT-stručnjaka koji trenutačno ovdje žive, predlažem unošenje sljedećih izmjena u Zakon o strancima: - Uračunavati postojanje poslovnog subjekta u Republici Hrvatskoj u obliku obrta/d.o.o. kao samostalnu osnovu za izdavanje dozvole za privremeni boravak te u uračunavanje roka potrebnog za dobivanje dozvole za dugotrajni boravak, uklanjajući zahtjev za zapošljavanjem triju rezidenata Republike Hrvatske. - Uračunavati vrijeme provedeno pod privremenom zaštitom u petogodišnji rok potreban za dobivanje stalne boravišne dozvole u Republici Hrvatskoj (kao što je predviđeno u važećoj verziji Zakona o strancima)." Nije prihvaćen ODBIJEN Direktiva 109/2003/EZ od 25. studenog 2003. o statusu državljana trećih država s dugotrajnim boravkom člankom 3. stavkom 2. točkom (b) propisuje da se ne primjenjuje na državljane trećih zemalja koji borave na temelju privremene zaštite ili su zatražili dozvolu da borave na temelju iste i čekaju odluku o tom zahtjevu, što znači da osoba koja ima privremenu zaštitu ne može podnijeti zahtjev za dugotrajni boravak. Na sastanku Solidarnosti o Ukrajini (Solidarity Platform Ukraine) koji se je održao 27. ožujka 2025. godine u Briselu u organizaciji Europske komisije istaknuto je da je Pravna služba Vijeća EU razjasnila da se periodi boravka provedeni na privremenoj zaštiti ne mogu računati za potrebnih pet godina boravka za dugotrajni boravak, i u slučaju ako osoba naknadno regulira status boravka koji spada u okvir primjene Direktive. Slijedom navedenog mišljenja, ovim izmjenama i dopunama Zakona o strancima odredba kojom je propisano da se privremena zaštita računa u vrijeme potrebno za odobrenje dugotrajnog boravka mora se brisati. Vijeće EU donijelo je Preporuku Vijeća od 16. rujna 2025. o koordiniranom pristupu postupnom izlasku iz statusa privremene zaštite raseljenih osoba iz Ukrajine (C/2025/5129). Vijeće preporučuje, između ostaloga mjere za održivu reintegraciju u Ukrajini, kao i mjere za promicanje prelaska na druge pravne statuse i prije prestanka privremene zaštite (reguliranje boravka sukladno nacionalnim pravnim statusima npr. zapošljavanje, samozapošljavanje, obiteljski ili drugi razlozi, pod uvjetom da te osobe ispunjavaju uvjete utvrđene u nacionalnom pravu). Ako nije moguć pristup nacionalnim pravnim statusima, osobe mogu regulirati drugi status utvrđen pravom Unije (Direktiva (EU) 2016/801 o uvjetima ulaska i boravka državljana trećih zemalja u svrhu istraživanja, studija, osposobljavanja, volonterstva, razmjena učenika ili obrazovnih projekata, i obavljanja poslova au pair, Direktiva (EU) 2021/1883 o uvjetima za ulazak i boravak državljana trećih zemalja u svrhu zapošljavanja visokokvalificiranih radnika i Direktiva (EU) 2024/1233 o jedinstvenom postupku obrade zahtjeva za izdavanje jedinstvene dozvole za boravak i rad državljanima trećih zemalja). Osobe ne mogu istodobno uživati privremenu zaštitu te imati odobrenje privremenog boravka odnosno dozvole za boravak i rad temeljem Zakona o strancima.
207 TONI PRIMORAC PRIJEDLOG ZAKONA   O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 17. Predloženo zakonodavno rješenje prema kojem bi se odbijanje zahtjeva za dozvolu za boravak i rad povezivalo s činjenicom nalazi li se poslodavac na tzv. „crnoj listi“ predstavlja ozbiljan odmak od ustavnopravnog poretka i predstavlja rješenje koje ne odgovara standardima pravne države. Poslodavci se na takvu listu upisuju isključivo na temelju utvrđenja državnog inspektorata navedenog u zapisniku, bez prethodne odluke nadležnog suda i bez mogućnosti da poslodavac pravodobno i učinkovito ospori takvo utvrđenje. Vjerojatan argument da poslodavac može naknadno ishoditi oslobađajuću odluku prekršajnog suda nije uvjerljiv ni izvediv u praksi. S obzirom na trajanje prekršajnih postupaka i upravnih sporova, kao i žalbenih postupaka, praktično je nemoguće okončati bilo koji takav postupak unutar roka od jedne godine, unutar kojeg poslodavac već trpi teške pravne posljedice. Dodatno, za trgovačka društva u građevinskom sektoru kao i za poslodavce u ugostiteljstvu, gdje je radna snaga stranaca nužan element poslovanja, takav jednogodišnji period blokade izdavanja dozvola objektivno predstavlja put u stečaj. Ovim prijedlogom zakonodavac faktično uvodi sankciju koja ima pogubne gospodarske posljedice, bez sudske zaštite i bez dokaznog standarda koji bi bio u skladu s Ustavom. Ovakvo rješenje je ustavnopravno neprihvatljivo. Upućujemo predlagatelja i na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-3251/2023, u kojoj je sud jasno naglasio neprihvatljivost takvog ograničavanja prava na pristup sudu. Na temelju navedene odluke Ustavnog suda, u više od dvadeset slučajeva već smo predložili pokretanje postupka ocjene suglasnosti ovakvih odredbi s Ustavom Republike Hrvatske. Predloženo zakonsko rješenje, prema kojem se poslodavac kažnjava i stavlja u nepovoljan pravni položaj isključivo na temelju jednostranog i nesudskog utvrđenja državnog tijela, predstavlja grubo i nedopušteno ograničenje prava na pristup sudu i ozbiljno narušava ustavna prava. Konačno, kažnjavanje poslodavaca koji se nalaze na tzv. „crnoj listi“ treba u potpunosti izbaciti iz zakona. Odvjetnik Toni Primorac (u zastupanju više od 40 trgovačkih društava na crnoj listi) Nije prihvaćen Vezano uz tzv. „crnu listu“ valja naglasiti da se na istu upisuju poslodavci kod kojih je utvrđen neprijavljeni rad sukladno Zakonu o suzbijanju neprijavljenog rada. Smatramo da nije prihvatljivo omogućiti poslodavcima koji na najteži mogući način krše propise u području zapošljavanja i rada, ne uplaćuju javna davanja u državni proračun i predstavljaju nelojalnu konkurenciju drugim gospodarskim subjektima, izdavanje dozvola za boravak i rad odnosno pozitivnog mišljenja. Osim toga, napominjemo da je protiv rješenja nadležnog inspekcijskog tijela zajamčena sudska kontrola pokretanjem upravnog spora sukladno odredbi članka 7. stavka 9. Zakona o suzbijanju neprijavljenog rada.
208 ANTONIO VULAS PRIJEDLOG ZAKONA   O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 48. U članku 180a ne spominje se obveza državljanina treće zemlje koji je podvrgnut postupku dubinske provjere da ustupi svoje biometrijske podatke u skladu sa člancima 15, 22 i 24 Uredbe (EU) 2024/1358 Nije prihvaćen Obveza državljanina treće zemlja da pruži biometrijske podataka je propisana člankom 9. Uredbe 2024/1356
209 ANTE FRANIĆ N A C R T PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA Člankom 103.a potrebno je dodatno zaštititi radnike 3 zemalja koji su nakon ishođenja radne dozvole, vize, dolaska u RH i ishođenja boravišne dozvole započeli rad kod poslodavca koji ih unatoč zakonskoj obvezi nikad nije prijavio u sustav mirovinskog i zdravstvenog osiguranja. Zakonodavac treba uzeti u obzir činjenicu da u trećim zemljama iz kojih radnici dolaze ne postoji obveza isplate plaće na bankovni račun, te radnici nisu ni svjesni da poslodavac isplatom plaće u gotovini krši zakon i njihova prava. Ishođenjem boravišne iskaznice radnici smatraju da su potpuno zakonito borave i rade u RH, a poslodavac ih npr. nikad nije prijavio na mirovinsko i zdravstveno osiguranje. U tom slučaju se radi o "posebno iskorištavajućim radnim uvjetima" i radnicima treba omogućiti zaposlenje kod novog poslodavca uz računanje dodatnog roka nezaposlenosti, i obvezu policijske postaje da o tome bez odgode obavijestiti nadležno tijelo iz članka 239. stavka 1. ovoga Zakona. Prijedlog teksta: ČLANAK 113a (2) Ako je državljanin treće zemlje bio izložen posebno iskorištavajućim radnim uvjetima, razdoblje nezaposlenosti iz stavka 1. ovoga članka produljuje se za razdoblje tri mjeseca od prestanka važenja radne dozvole. (3) Na izloženost posebno iskorištavajućim radnim uvjetima u smislu ovoga Zakona mogu ukazivati okolnosti kao što su: 1. izvanredni otkaz ugovora o radu uzrokovanog ponašanjem poslodavca 2. državljaninu treće zemlje nije isplaćena plaća odmah po dospijeću što se utvrđuje kroz Središnji registar osiguranika ili državljanin treće zemlje nije u evidenciji Središnjeg registara osiguranika zbog grubog propusta poslodavca da izvrši prijavu državljanina treće zemlje u Središnji registar osiguranika. Nije prihvaćen U odnosu na izloženost posebno iskorištavajućim radnim uvjetima, ističemo kako se ovime predlaže ocjenjivati dokaze u svakom konkretnom slučaju, a teret dokaza je na državljaninu treće zemlje. Stoga se, odredbom stavka 3. predmetnog članka samo predlažu neke od okolnosti koji mogu ukazivati na izloženost posebno iskorištavajući uvjetima. Osim toga vezano uz informiranje, valja naglasiti da je na web strancima Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike i Hrvatskog zavoda za zapošljavanje objavljen Vodič za strane radnike koji može pomoći radno pravnoj zaštiti stranih radnika.
210 ANTONIO VULAS PRIJEDLOG ZAKONA   O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 30. Ovakva definicija primjerenog smještaja, koja nije niti općenito definirana, niti se poziva na neki drugi propis, daje preveliki prostor za slobodnu interpretaciju što je to primjereni smještaj. To može bitnije onemogućiti postupke nadzora od strane ovlaštenih tijela. Nije prihvaćen Tehničke uvjete primjerenog smještaja, način plaćanja najamnine i dokumentaciju kojom se dokazuje primjeren smještaj propisivat će Pravilnik o boravku državljana trećih zemalja u Republici Hrvatskoj (članak 103.f stavak 4. važećeg Zakona o strancima) čija je izmjena u tijeku.
211 ANTONIO VULAS PRIJEDLOG ZAKONA   O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 3. Izdavanje "dugotrajne vize" ili "nacionalne vize" ili "vize D" koja ima rok valjanosti "do 30 dana" protivi se praksi večine država članica gdje je viza D definirana kao viza koja dozvoljava boravak u pojedinoj državi članici dulje od 90 dana, koliko to inače dozvoljava "kratkotrajna viza" ili "viza C". Iako "Visa Code" ne definiraju decidirano što je to "dugotrajna viza" postoječa praksa u večini država članica, a i sama logika naziva vize trebala bi govoriti u prilog da je to viza koja traje duže od one "kratkotrajne". Razlozi koji se navode za izdavanje "dugotrajne vize" apsolutno mogu biti "pokriveni" izdavanjem kratkotrajne vize sa dozvoljenim boravkom kraćim od 90 dana. Ovakva hrvatska praksa izdavanja "dugotrajne vize" do sada je izazivala zbunjenost kod graničnih policija drugih država članica ptrko čijih aerodroma su državljani trećih zemalja, nakon odobravanja zahtjeva za DBR, putovali do Hrvatske kako bi ostvarili svoje odobreno pravo na rad )primjerice ZL Rim i ZL Frankfurt). Ne postoje logični razlozi zašto bi po ovom pitanju hrvatska praksa odudarala od ostali država članica. Nije prihvaćen Dugotrajna viza (viza D) je odobrenje za ulazak ako je državljaninu treće zemlje odobren privremeni boravak, odnosno izdana dozvola za boravak i rad, i ako mu je za ulazak u Republiku Hrvatsku potrebna kratkotrajna viza. Izdaje se za jedan ili više ulazaka, s rokom valjanosti do šest mjeseci i s odobrenim trajanjem boravka do 30 dana. Dugotrajna viza tipa D je u isključivoj nadležnosti država članica te kao takva nije dio Zajedničke EU vizne politike, odnosno nije vezana u pravnu stečevine EU. Navedeno implicira da svaka država članica samostalno odlučuje o definiranju i načinu korištenja spomenutog pravnog instituta. Republika Hrvatska se u tom dijelu opredijelila za opciju prema kojoj je dugotrajna viza samo sredstvo ulaska nakon kojeg osoba ima obvezu po dolasku obratiti se nadležnoj PU/PU u svrhu daljnjeg reguliranja boravka. Ističemo kako se sam institut dugotrajne vize koristi na različite načine, a što se razlikuje od države do države članice. Naglašavamo kako Zakonik Zajednice o vizama (Visa Code), na koji se referira korisnik, regulira isključivo obradu zahtjeva za kratkotrajnu viza tj. schengensku vizu i nije u korelaciji s obradom zahtjeva za dugotrajnu viza koja se regulira nacionalnim zakonodavstvom.
212 IVAN STIPANOV PRIJEDLOG ZAKONA   O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 23. Predlažem da se u drugoj točki doda dopuna kojom se pojam „povezana djelatnost“ tumači funkcionalno, a ne isključivo formalno, kako bi se omogućilo zapošljavanje stranih radnika i za pomoćne, potporne ili servisne poslove koji su nužni za obavljanje osnovne djelatnosti poslodavca (npr. čistačica u ugostiteljskom objektu, domar u skladištu, vozač dostave u trgovini). Takvi poslovi predstavljaju funkcionalni dio poslovanja, iako nisu zasebno registrirani kao djelatnost prema NKD-u. Trenutno tumačenje stvara nepotrebno administrativno opterećenje (proširivanje djelatnosti, dodatni troškovi) i onemogućuje poslodavce da zakonito zaposle pomoćno osoblje koje je stvarno potrebno poslovanju. Predložena dopuna: „Povezanost zanimanja s djelatnošću poslodavca, u smislu ovoga članka, obuhvaća i zanimanja nužna za redovito obavljanje osnovne djelatnosti poslodavca unutar njegovih poslovnih prostora, kao što su pomoćni, servisni i održavajući poslovi (npr. čišćenje, održavanje, dostava, zaštita i dr.).“ Nije prihvaćen Prilikom utvrđivanja uvjeta aktivnog obavljanja registrirane gospodarske djelatnosti, a koja je povezana sa zanimanjem za koje je podnesen zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad, vodit će se računa i o zanimanjima koja služe kao potpora glavnim djelatnostima. Tako će se primjerice kod utvrđivanja predmetnog uvjeta u ugostiteljskom objektu odobriti određeni broj čistačica koji odgovara realnim potrebama tog ugostiteljskog objekta za čistačicama.
213 IVAN STIPANOV VI. RAD DRŽAVLJANA TREĆIH ZEMALJA, Članak 97. Predlaže se da se u članku kojim se uređuju uvjeti za izdavanje dozvole za boravak i rad izričito navede potreban broj mjeseci radnog iskustva po pojedinim zanimanjima, kako bi se izbjegla različita tumačenja od strane područnih ureda Hrvatskog zavoda za zapošljavanje (HZZ). U praksi, pojedini uredi HZZ-a tumače da državljanin treće zemlje koji nema dokaz o formalnom obrazovanju za određeno zanimanje mora imati najmanje 6 mjeseci radnog iskustva, iako Zakon o strancima takav rok ne propisuje izričito, već samo traži dokaz o „odgovarajućim kompetencijama“. Neujednačeno tumačenje stvara pravnu nesigurnost i neravnopravan položaj poslodavaca i radnika u različitim županijama. Predlaže se da Ministarstvo u samom Zakonu ili podzakonskim aktom precizno utvrdi minimalno radno iskustvo ili za sva zanimanja ili po skupinama zanimanja, primjerice prema Nacionalnoj klasifikaciji zanimanja (NKZ), ili da objavi jedinstvenu tablicu kriterija HZZ-a koja će vrijediti na razini cijele Republike Hrvatske. Time bi se osigurala jednaka primjena zakona, veća transparentnost i predvidljivost postupka zapošljavanja stranaca. Nije prihvaćen Ukoliko osoba nema potrebno obrazovanje i ukoliko nije riječ o reguliranim profesijama, kompetencije za rad može steći kroz radno iskustvo. Koliko je potrebno radnog iskustva ovisi o složenosti poslova. Potrebne kompetencije za obavljanja poslova u zanimanjima za koje je potrebno najmanje srednjoškolsko obrazovanje nije moguće steći kroz rad u razdoblju kraćem od 6 mjeseci. No postoje i izuzeci kada je osoba radila na sličnim poslovima ili poslovima manje složenosti kao što je recimo pomoćni kuhar, tada za stjecanje kompetencija kuhara je dovoljno i 4 mjeseca rada. Stoga nije moguće propisati sve slučajeve koji se u praksi mogu pojaviti.
214 IVAN STIPANOV PRIJEDLOG ZAKONA   O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 23. Predloženi uvjet o minimalnom „priljevu po transakcijskom računu“ od 100.000 € za pravne osobe i 40.000 € za fizičke osobe nije primjeren pokazatelj gospodarske aktivnosti poslodavca. Pojam priljev obuhvaća sve uplate na račun, uključujući pozajmice vlasnika, kredite, subvencije ili interne transfere, koji nisu stvarni promet iz poslovanja. Takvo rješenje može dovesti do formalnog ispunjenja uvjeta i kod neaktivnih društava, dok bi istodobno mali, ali uredni poslodavci bili isključeni, iako ostvaruju realan prihod i zapošljavaju radnike. Predlaže se da se pojam „priljev“ zamijeni pojmom „promet iz poslovanja“, koji se može objektivno utvrditi iz financijskih izvješća (GFI-POD, PDV obrasci, sustava fiskalizacije, itd.), te da se propisi o minimalnom prometu diferenciraju prema granama djelatnosti – primjerice, drugačije za građevinarstvo, ugostiteljstvo, poljoprivredu ili trgovinu – jer se financijski kapacitet i sezonalnost poslovanja znatno razlikuju. Time bi se izbjegle zlouporabe i osigurala stvarna i pravedna procjena gospodarske aktivnosti poslodavca. Nije prihvaćen Za ocjenjivanje aktivnog obavljanja djelatnosti poslodavca u Republici Hrvatskoj, bitno je utvrditi da u trenutku podnošenja zahtjeva za izdavanje dozvole za boravak i rad, poslodavac ima priljev po računu u posljednjih 12 mjeseci, dok godišnje financijsko izvješće ne pruža dokaz o poslovnoj aktivnosti poslodavca u trenutku podnošenja zahtjeva, već s određenim odmakom, budući da se GFI predaje do kraja travnja tekuće godine za prethodnu godinu. Stoga propisivanjem uvjeta prilijeva po transakcijskom računu na način da se provjerava priljev u posljednjih 12 mjeseci, uvažit će se i element sezonalnosti kod pravnih osoba koje posluju sezonski.
215 IVAN STIPANOV PRIJEDLOG ZAKONA   O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 29. Podržavam namjeru zakonodavca da se radnicima omogući veća mobilnost na tržištu rada, no izmjena članka 103.d u predloženom obliku može imati nepovoljne posljedice za poslodavce koji snose znatne troškove dovođenja radnika iz trećih zemalja (troškovi dozvola, smještaja, prijevoza i integracije). Predlaže se da se u članku 103.d omogući ugovorno osiguranje minimalnog razdoblja rada kod istog poslodavca (primjerice 12 mjeseci), ako je poslodavac snosio trošak dolaska i zapošljavanja radnika. Takvo rješenje ne bi ograničavalo pravo radnika na mobilnost, ali bi omogućilo zaštitu legitimnog gospodarskog interesa poslodavca i stabilnost tržišta rada. Dodatno, trebalo bi predvidjeti mogućnost da, ako radnik prije isteka ugovorenog roka samoinicijativno promijeni poslodavca, novi poslodavac nadoknadi razmjerni dio troškova prvom poslodavcu, čime bi se spriječile zlouporabe sustava i osiguralo fer tržišno natjecanje. Zakon niti u važećem niti u predloženom obliku ne uređuje pitanje troškova izdavanja ili promjene dozvole za boravak i rad, niti pitanje nadoknade troškova prethodnom poslodavcu. To ostavlja pravnu prazninu koja u praksi dovodi do zlouporaba - radnici prelaze drugom poslodavcu neposredno nakon dolaska, iako je prvi poslodavac snosio sve troškove dovođenja i smještaja. Stoga bi u članku 103.d trebalo propisati da novi poslodavac, prilikom podnošenja zahtjeva policijskoj upravi, prilaže i dokaz o podmirenju razmjernog dijela troškova ako radnik prelazi prije isteka ugovorenog roka rada. Nije prihvaćen Izvršeno je usklađivanje s Direktivom 2024/1233 kojom je propisan rok od šest mjeseci za koje vrijeme državljanin treće zemlje mora raditi kod prvog poslodavca, nakon čega ima pravo na olakšanu promjenu poslodavca unutar važenja dozvole za boravak i rad.
216 IVAN STIPANOV PRIJEDLOG ZAKONA   O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 16. Pozdravljam namjeru zakonodavca da se potakne integracija stranih radnika kroz poznavanje hrvatskog jezika i latiničnog pisma, no smatram da odredba članka 92.a zahtijeva doradu radi pravednije raspodjele troškova i primjene prema stvarnim potrebama tržišta rada. Predlaže se da trošak ispita ne snosi isključivo poslodavac, već i sam radnik sudjeluje u dijelu troška (npr. 50:50, 75:25), čime bi se potaknula njegova osobna motivacija i stvarna volja za ostankom kod istog poslodavca, kao i za ostankom i integracijom u Republici Hrvatskoj. Trenutno rješenje neopravdano opterećuje poslodavca, a činjenica da radnik nakon položenog ispita može promijeniti poslodavca dodatno pokazuje nepovezanost troška s interesom poslodavca. Također, predlaže se da se razina poznavanja hrvatskog jezika diferencira/razlikuje prema vrsti zanimanja (prema NKZ-u). Za visokouslužna zanimanja (npr. konobar/ica, blagajnik(ica), gdje je komunikacija s korisnicima od osobite važnosti, trebalo bi nakon određenog vremena propisati višu razinu znanja jezika (primjerice A2 ili B1), u skladu sa Zakonom o hrvatskom jeziku kao jeziku javne uporabe. Na taj način bi se postigla ravnoteža između integracijskog cilja i gospodarske realnosti, uz jasno prepoznavanje zajedničke odgovornosti radnika i poslodavca za uspješnu integraciju. Nije prihvaćen Činjenica je da državljanin treće zemlje dolazi na rad u Republiku Hrvatsku zbog potrebe domaćeg poslodavca te bi isti trebao i snositi troškove polaganja ispita poznavanja hrvatskog jezika. Pritom valja, napomenuti kako je Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike od 2024. godine osiguralo provedbu i sufinanciranje učenja hrvatskog jezika stranim radnicima iz trećih zemalja putem sustava vaučera za obrazovanje odraslih. Vezano za prijedlog diferenciranja razina poznavanja hrvatskog jezika ovisno o vrsti zanimanja, napominjemo da je, kada se radi o reguliranim profesijama i zanimanjima veće složenosti poslova, posebnim propisima propisana odgovarajuća razina poznavanja jezika, i to za neka zanimanja do B2 razine.
217 PUČKI PRAVOBRANITELJ PRIJEDLOG ZAKONA   O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 48. Čl. 180.a stavak 11. Prijedloga Zakona propisuje da se procjena ranjivosti provjere državljana trećih zemalja na vanjskim granicama smatra procjenom ranjivosti koja se obavlja sukladno Uredbi (EU) 2024/1348 o utvrđivanju zajedničkog postupka za međunarodnu zaštitu u Uniji. Jedna od sastavnica dubinske provjere sukladno Uredbi (EU) 2024/1356 o uvođenju dubinske provjere državljana trećih zemalja na vanjskim granicama je preliminarna provjera ranjivosti. Navedenu provjeru ranjivosti sukladno članku 12. stavku 3. provodi specijalizirano osoblje tijela nadležnog za dubinsku provjeru kako bi se utvrdilo može li osoba biti ranjiva, žrtva mučenja ili drugog neljudskog ili ponižavajućeg postupanja ili imati posebne potrebe u skladu s Direktivom 2008/115/EZ (u dijelu koji se odnosi na povratak), člankom 25. Direktive (EU) 2024/1346 ili člankom 20. Uredbe 2024/1348. Isti članak također navodi da tijelima nadležnima za dubinsku provjeru pri procjeni ranjivosti mogu pomagati nevladine organizacije te kvalificirano medicinsko osoblje. Ove propise je također uzeti u obzir prilikom propisivanja postupka provjere ranjivosti državljana trećih zemalja u dubinskoj provjeri. Nadalje, st. 13. čl. 180.a Prijedloga zakona propisano je da će se dubinska provjera, ako nije završena u roku propisanom Uredbom (EU) 2024/1356, dovršiti tijekom postupka odobravanja azila na granici, povratka na granici ili drugog postupka. Međutim, Uredba 2024/1356 u čl. 8. izričito navodi rokove u kojima se dubinska provjera mora završiti (sedam dana na granici i tri dana na teritoriju) i ne predviđa mogućnost njihova produljenja, prijenosa ili dovršavanja u drugom postupku Također, st. 6. čl. 180.a Prijedloga zakona predviđeno je da se osobama koje pružaju informiranje i savjetovanje državljanima trećih zemalja u postupku dubinske provjere može ograničiti pristup tim osobama u objektu u kojem se provodi dubinska provjera, ako je to potrebno radi sigurnosti objekta, zaštite javnog poretka ili upravljanja objektom. Međutim, Uredba (EU) 2024/1356 u čl. 8. st. 6. izričito propisuje da organizacije i osobe koje pružaju pravne savjete i savjetovanje (primjerice odvjetnicima koji pružaju besplatnu pravnu pomoć), moraju imati učinkovit pristup državljanima trećih zemalja tijekom dubinske provjere. Ograničenja pristupa dopuštena su samo ako su objektivno potrebna radi sigurnosti, javnog poretka ili administrativnog upravljanja graničnim prijelazom ili objektom u kojem se provodi dubinska provjera, ali pod izričitim uvjetom da se pristup ne smije strogo ograničiti niti onemogućiti. Drugim riječima, Uredba ne dopušta široke ili preventivne restrikcije pristupa utemeljene na diskrecijskoj procjeni, nego isključivo proporcionalna, nužna i konkretno obrazložena ograničenja, pri čemu posljedica ne smije biti da je pristup onemogućen, a niti strogo ograničen. Naglasak Uredbe je na tome da osobe i organizacije moraju imati učinkovit pristup, odnosno moći učinkovito obavljati svoj rad te komunicirati s državljanima trećih zemalja tijekom dubinske provjere, jer je to sastavni element jamstava zaštite temeljnih prava. Tekst Prijedloga zakona u sadašnjem obliku ne prenosi u potpunosti sadržaj Uredbe 2024/1356. Uredba traži da se pristup omogući kao pravilo, a da se ograničenja iznimno primjenjuju samo kada su nužna i razmjerno usmjerena na konkretan rizik, uz obvezu da pristup ne bude ni faktički ni pravno onemogućen. Nacionalna odredba stoga mora jasnije odraziti ovaj prioritet učinkovitog pristupa i razmjernog ograničavanja. Prihvaćen Stavak 11. se briše. ODBIJEN Člankom 18. stavkom 5. Uredbe 2024/1356 je propisano da ako sve radnje nisu završene u roku iz članka 8. Uredbe, dubinska provjera ipak završava i osoba se upućuje u daljnji postupak. Sukladno tumačenju Europske komisije, radnje koje nisu obavljene tijekom dubinske provjere može se obaviti u daljnjem postupku. Zbog toga, države članice mogu u nacionalnom zakonodavstvu propisati obvezu obavljanja radnji koje nisu obavljene tijekom dubinske provjere. Imajući u vidu da dubinsku provjere u RH obavljaju 3 ministarstva, svrsishodno je Zakonom o strancima propisati obvezu obavljanja neobavljenih radnji. Radi jasnoće stavak 13. (sada stavak 12., jer je sukladno primjedbi brisan stavak 11.) će se preformulirati da glasi: (12) Ako pojedina radnja dubinske provjere nije obavljena u roku koji je propisan Uredbom (EU) 2024/1356, ista će se obaviti tijekom postupka odobravanja međunarodne zaštite na granici, postupka povratka na granici odnosno drugog postupka. PRIHVAĆA SE Iza stavka 6. dodaje se novi stavak 8. koji glasi: „Primjena mjere iz stavka 7. ovoga članka ne smije strogo ograničiti odnosno potpuno onemogućiti pristup državljanima
218 HRVATSKI PRAVNI CENTAR PRIJEDLOG ZAKONA   O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 52. Izrazito zabrinjavajuća odredba kojom se omogućava ograničavanje slobode, a uskraćuje mogućnost ulaganja pravnog lijeka kojim bi se kontrolirala zakonitost, nužnost i razmjernost takve mjere. Navedeno povećava rizik proizvoljnog postupanja i povrede osnovnih ljudskih prava. Prema međunarodnim i europskim standardima, svako lišavanje slobode mora biti zakonito, nužno, razmjerno i podložno sudskom nadzoru. Bez mogućnosti žalbe/tužbe takvo ograničenje postaje praktično nesporno, što nije u skladu s načelom zaštite osobne slobode. Predlaže se ne dodavati članak 7., tj. propisivati iznimku od donošenja rješenja za blažu mjeru zabrane napuštanja objekta. Prihvaćen Stavak 7. (u vezi članka 213. Zakona o strancima) se briše.
219 HRVATSKI PRAVNI CENTAR PRIJEDLOG ZAKONA   O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 48. U odnosu na stavak 7. radi se o vrlo problematičnoj odredbi koja bi mogla rezultirati ograničavanjem prava na pristup pravnim informacijama i savjetima. Naime, u odredbi nije precizno definirano što se podrazumijeva pod pojmovima zaštita sigurnosti objekta, javni poredak te upravljanje objektom. Takva nejasnoća otvara prostor za proizvoljno ograničavanje pristupa navedenim objektima, što može posljedično onemogućiti osobama ostvarivanje prava na pravnu pomoć. Navedena odredba nije u potpunosti usklađena s relevantnom Uredbom. Stoga je potrebno dodatno osigurati mogućnost ostvarivanja pristupa, informiranja i savjetovanja putem audiovizualne tehnologije ili na drugi odgovarajući način u slučaju ograničavanja fizičkog pristupa državljanima trećih zemalja, kako bi se spriječilo onemogućavanje ostvarivanja prava na pravnu pomoć. Prihvaćen Pojmovi zaštita sigurnosti objekta, javni poredak te upravljanje objektom, dovoljno su određeni za primjenu članka 180.a stavka 7. Međutim, iza stavka 7. dodaje se novi stavak 8. koji glasi: „Primjena mjere iz stavka 7. ovoga članka ne smije strogo ograničiti odnosno potpuno onemogućiti pristup državljanima trećih zemalja.“.
220 HRVATSKI PRAVNI CENTAR PRIJEDLOG ZAKONA   O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 48. Smatramo problematičnim članak 180.a stavak 3. koji propisuje da državljaninu treće zemlje „nije dopušteno, bez prethodnog odobrenja, napustiti objekt u kojem se provodi provjera“, s obzirom da takav režim u svojoj biti predstavlja detenciju, a ne samo mjeru „ostanka na raspolaganju tijelima“ kako to navodi Uredba(EU) 2024/1356. Uredba 2024/1356 prepušta državama članicama da propišu „odredbe kojima se osigurava da državljani trećih zemalja ostanu na raspolaganju tijelima koja provode dubinsku provjeru“, ali to nije isto što i zabrana napuštanja objekta uz mogućnost fizičkog sprječavanja i vraćanja u objekt. Formulacija članka 180.a stavka 3. stoga predstavlja de facto detenciju, pri čemu iz prijedloga članka 180a. nije vidljivo da nadležno tijelo pritome donosi odluku o tome, pa onda ni ne propisuje ostala jamstva(mogućnost ulaganja pravnog lijeka i sva druga procesna jamstva koja prate lišenje slobode). Nadalje potrebno je članak 180.a stavak 7. preciznije normirati . Naime, Uredba (EU) 2024/1356 u članku 8. stavku 6 propisuje da organizacije i osobe koje pružaju savjete i savjetovanje moraju imati učinkovit pristup državljanima trećih zemalja tijekom dubinske provjere. Nadalje propisuje da države članice mogu odrediti ograničenja za takav pristup na temelju nacionalnog prava, ako su takva ograničenja objektivno potrebna za sigurnost, javni poredak ili administrativno upravljanje graničnim prijelazom ili objektom u kojem se provodi dubinska provjera, pod uvjetom da se takav pristup strogo ne ograniči ili onemogući. U tom smislu potrebno je članak 180.a stavak 7. preciznije normirati u skladu sa zahtjevima iz Uredbe (EU) 2024/1356 kako bi organizacije i osobe koje pružaju savjete i savjetovanje imale učinkovit pristup i kako im se u slučaju ograničenja pristupa , pristup ne bi strogo ograničio ili onemogućio Nadalje potrebno je izmijeniti stavke 10. i 11.članka 180 a, jer netočno prenose tekst Uredbe (EU) 2024/1348, konkretno tekst članka 24 stavka 2. alineje 3. koji propisuje da ako je to primjenjivo, zdravstveni pregled i provjera ranjivosti iz članka 12. Uredbe (EU) 2024/1356 mogu se uzeti u obzir za potrebe liječničkog pregleda iz ovog članka. Inače navedeni članak 24. Uredbe (EU) 2024/1348 odnosi se na liječnički pregled tražitelja u pogledu znakova i simptoma koji bi mogli upućivati na proganjanje ili ozbiljnu nepravdu u prošlosti,a koje može zatražiti tijelo koje odlučuje o zahtjevu za međunarodnu zaštitu. S druge strane preliminarni zdravstveni pregled tijekom dubinske provjere provodi se radi utvrđivanja potreba za zdravstvenom skrbi ili izolacijom zbog javnozdravstvenih razloga, dakle bitno je uži od pregleda predviđenog Uredbom (EU) 2024/1348, dok se preliminara provjera ranjivosti tijekom dubinske provjere provodi kako bi se utvrdilo bi li državljanin treće zemlje mogao biti osoba bez državljanstva, ranjiva osoba ili žrtva mučenja ili drugog neljudskog ili ponižavajućeg postupanja ili imati posebne potrebe. Dakle pregled predviđen Uredbom (EU) 2024/1348 zahtijeva višu razinu stručnosti i metodoloških standarda te zapravo predstavlja vještačenje čiji se rezultati procjenjuju kao dokaz u postupku odobrenja međunarodne zaštite Iz svega navedenog proizlazi da se preliminarni zadravstveni pregled i procjenja ranjivosti koja se provode tijekom dubinske provjere mogu uzeti u obzir za potrebe liječničkog pregleda predviđenog Uredbom (EU) 2024/1348 te biti jedan dio tog pregleda, no ne zamjenjuju lječnički pregled niti se smatraju automatski istim pregledom kao pregled iz Uredbe (EU) 2024/1348, stoga je potrebno izmijeniti stavke 10. i 11.članka 180 a. Prihvaćen Članak 180.a stavak 3. je usklađen s člankom 6. Uredbe 2024/1356, koji propisuje da tijekom dubinske provjere nije dopušten ulazak te da države članice trebaju propisati mjere za osiguranje ostanka osobe na lokaciji dubinske provjere. Izraz da „nije dopušten ulazak“ znači da se osoba ima isti status kao i osoba na ulaznoj graničnoj kontroli kojoj još nije odobren niti odbijen ulazak. Obije kategorije osoba de iure još nisu ušle u Republiku Hrvatsku, prema obije kategorije primjenjuju se mjere osiguranja ostanka na vanjskoj granici s time da im je uvijek dopušten povratak u susjednu državu iz koje su došli na vanjsku granicu, a o mjeri se ne donosi rješenje. Za razliku od mjere osiguranja ostanka na lokaciji dubinske provjere, Uredba 2024/1356 u članku 8. stavku 7. propisuje mogućnost primjene mjere detencije sukladno Direktivi 2008/115, o čemu se mora donijeti rješenje. Zbog toga, postoji jasna distinkcija između mjere osiguranja ostanka na vanjskoj granici i mjere detencije koja je implementirana u članak 180.a stavak 6. PRIHVAĆA SE Iza stavka 7. dodaje se novi stavak 8. koji glasi: „Primjenom mjere iz stavka 7. ovoga članka ne smije se strogo ograničiti ili potpuno onemogućiti pristup državljanima trećih zemalja.“. PRIHVAĆA SE Stavci 10. i 11. se brišu.
221 TONI PRIMORAC O B R A Z L O Ž E NJ E , Članak 17. U dijelu obrazloženja koji glasi: „U točki 8. precizirano je da poslodavac ne može dobiti nove dozvole za boravak i rad ako se nalazi na tzv. crnoj listi za vrijeme godine dana od dana kada je zapisnikom nadležnog inspektora utvrđeno postojanje neprijavljenog rada“, nužno je istaknuti da je takvo tumačenje netočno i ne odgovara tekstu predložene zakonske odredbe. Predloženi zakon koristi formulaciju „može odbiti“, a ne „ne može dobiti“. To su pravno i sadržajno potpuno različiti izrazi: „može odbiti“ znači da tijelo ima diskreciju, odnosno mogućnost individualne ocjene svakog zahtjeva, te ne propisuje automatizam mjere; „ne može dobiti“ predstavlja strogu, obveznu i automatsku zabranu, bez ikakve procjene konkretnog slučaja. Time je u obrazloženju zakona stvoren sasvim drukčiji i bitno stroži režim nego što proizlazi iz samog teksta predložene odredbe. Takva pogrešna interpretacija nije samo tehnička omaška, već značajno utječe na razumijevanje opsega i težine mjere koja se predviđa. Upravo zbog ove razlike potrebno je da predlagatelj jasno uskladi obrazloženje s tekstom zakona, jer trenutačna formulacija dovodi u pitanje zakonitost, razumljivost i predvidljivost propisa, što je u suprotnosti sa standardima pravne sigurnosti i vladavine prava. Odvjetnik Toni Primorac Prihvaćen Prihvaće se.
222 ANTONIO VULAS PRIJEDLOG ZAKONA   O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 48. Odredbe čl.180a, stavak 13 nisu jasne. Uredba 2004/1356 u svom članku 8 jasno određuje u kojim rokovima se dubinska provjera mora završiti. Ne postoji mogućnost daljnog produljenja dubinske provjere nakon isteka tog roka. Sva daljnja prikupljanja informacija ne mogu se prikupljati u postupku dubinske provjere, već je to dio redovnog postupka prikupljanja dodatnih informacija. Prihvaćen PRIHVAĆA SE Člankom 18. stavkom 5. Uredbe 2024/1356 je propisano da ako sve radnje nisu završene u roku iz članka 8. Uredbe, dubinska provjera ipak završava i osoba se upućuje u daljnji postupak. Sukladno tumačenju Europske komisije, radnje koje nisu obavljene tijekom dubinske provjere može se obaviti u daljnjem postupku. Zbog toga, države članice mogu u nacionalnom zakonodavstvu propisati obvezu obavljanja radnji koje nisu obavljene tijekom dubinske provjere. Imajući u vidu da dubinsku provjere u RH obavljaju 3 ministarstva, svrsishodno je Zakonom o strancima propisati obvezu obavljanja neobavljenih radnji. Radi jasnoće stavak 13. će se preformulirati da glasi: (13) Ako pojedina radnja dubinske provjere nije obavljena u roku koji je propisan Uredbom (EU) 2024/1356, ista će se obaviti tijekom postupka odobravanja međunarodne zaštite na granici, postupka povratka na granici odnosno drugog postupka.