Izvješće savjetovanja

Redni broj	Korisnik	Područje	Komentar	Status odgovora	Odgovor
1	Vigilare	D/ NACRT PRIJEDLOGA OBITELJSKOG ZAKONA , VIII/ OBITELJSKA MEDIJACIJA	PRIJEDLOG: Donošenje zakonske odredbe u novi Obiteljski zakon u Glavi VIII Zakona koji nosi naziv „Obiteljska medijacija“ da bračna savjetovališta Katoličke crkve koja su već formirana po nadbiskupijama i biskupijama u Republici Hrvatskoj imaju zakonsko ovlaštenje da sudjeluju u postupku obiteljske medijacije u brakorazvodnim parnicama ili postupcima koji prethode istima. Objašnjenje: Brak je intimna zajednica muža i žene, dvoje tako različiti ljudi, nesvodivih jedno na drugo. Kada se pronađu, uzimaju se za ruku i zajedno hodaju, zagrljeni pred Bogom i ljudima, obećavaju da će poštovati i ljubiti jedno drugo te živjeti jedno za drugo. Ulaze u isti stan, istu kuću, jedu od istog kruha i za istim stolom, prave iste planove, uzimaju iz istog ormara, dijele isti krevet - čudesno jedinstvo dvoje ljudi koji jedno drugom daruju svoja tijela u sjedinjenju svojih duša. Brak se događa u intimi, diskreciji, skrovitosti od ljudi, iza zidova njihova stana i kuće, njihove bračne ložnice, ali i iza zidova njihovih tijela i duša, iza zidova njihovih tajni koje čuvaju jedno za drugo. Ali ta čudesna zajednica - brak između muškarca i žene - često je poremećena, ranjena i razorena. Muškarac i žena međusobno se ne razumiju, jedno drugo zloupotrebljavaju, iskorištavaju, zlostavljaju... Zato brak vapi za smislom, za Bogom, vapi za izlječenjem. Jer izliječiti brak znači izliječiti obitelj i društvo, osloboditi ga od sebičnosti, pornografije, prostitucije, zloupotrebe spolnosti, promiskuiteta i svih lutanja od ljubavi prema egoizmu. To znači vratiti muškarcima i ženama suvremenog svijeta davno izgubljenu svijest o vlastitom dostojanstvu i pozivu, otkriti im radosnu vijest o braku i obitelji, ponos što su u svom tijelu pozvani biti znak prisutnosti trojstvene Božje ljubavi i nježnosti - kroz sakrament braka opipljiv znak koji uspješno prenosi u vidljivi svijet nevidljiv misterij oduvijek skriven u Stvoritelju. Živimo u vremenu obilježenom različitim vrstama nestabilnosti – od ekonomske, političke, socijalne, kulturne pa do vjerske, moralne, bračne i obiteljske. Po definiciji, bračna je nestabilnost tekući sukob u braku zbog komunikacijskih problema, neslaganja o roditeljskim i spolnim ulogama, financijskih poteškoća, nevjere, nepovjerenja ili raznih ovisnosti koje, u konačnici, ako se ne rješavaju, mogu dovesti do razdvajanja ili rastave braka. Tome svakako treba pridodati i nasilje (psihičko i fizičko) u obitelji, o čemu se u posljednje vrijeme javno sve više progovara. Brojni su uzroci bračne nestabilnosti, od kojih se u literaturi najviše citiraju: proživljena rastava roditelja u djetinjstvu, predbračni spolni odnosi i trudnoća prije braka, mlada dob kod sklapanja prvog braka, kratko vrijeme hodanja i međusobnog upoznavanja, predbračno zajedničko stanovanje, pripadnost rasnim manjinskim skupinama, niski socioekonomski status i utjecaj ekonomskih krugova. Mnogi stručnjaci kažu kako je rastava braka drugi najtraumatičniji događaj u životu, odmah iza smrti djeteta il roditelja. Izražen emocionalni stres kojemu su izloženi supružnici i njihova djeca tijekom i nakon rastave ima izravan učinak na pogoršanje njihova mentalnog zdravlja te neizravan učinak na tjelesno zdravlje preko slabljenja imunološkog sustava. Prilikom rastave braka uočava se znatno veća učestalost različitih akutnih i kroničnih bolesti (zarazne, respiratorne, probavne), teških ozljeda, nekoliko puta češće obolijevanje od različitih vrsta karcinoma, veći postotak invalidnosti u odnosu na ljude u stabilnim brakovima. Suvremena sociološka istraživanja pokazuju kako rastava utječe na porast depresije, alkoholizma, zloporabu opojnih droga i sklonosti suicidu. Sve to rezultira povećanim korištenjem zdravstvenih usluga te preuranjenom smrtnošću. Razdvajanje i rastava braka logično imaju poguban utjecaj i na djecu, dokumentiran u brojnim istraživanjima. Kod djece se povećava rizik od narušavanja fizičkog zdravlja, od ozljeda i preuranjene smrti, znatno češće se javljaju emocionalni problemi, učestalija je psihopatologija kod adolescentne populacije, povećana učestalost delinkvencije, asocijalnog ponašanja pojava depresije i suicidalnosti. Dragocjeno dobro braka i obitelji, problema prilagodbe i postignuća u kasnijem životu takve djece, češća rizična spolna ponašanja (maloljetničke trudnoće i spolno prenosive bolesti), veći rizik da i sami kad odrastu sklapaju neuspješne brakove, veća razina siromaštva i pojačano korištenje socijalnih službi. Imajući u vidu sve spomenute negativne učinke razdvajanja ili rastave braka na supružnike, djecu i čitavo društvo, nameće se potreba da se proaktivno i preventivno djeluje na čimbenike bračne nestabilnosti. Temeljno značenje latinske riječi za Crkvu – ecclesia, jest ˝zajednica˝. Aspekt Crkve kao zajednice obuhvaća i njenu solidarnu i socijalnu aktivnost jednako kao i onu navjestiteljsku i duhovnu. Kao takva Crkva ima legitiman, tradicijski utemeljen i nesumnjivo veliki potencijal da bude pomažuća i iscjeljujuća zajednica. U ovom kontekstu zajednice, Crkva ima ponuditi nešto drugačije od onog uobičajeno svjetovnog, a to je u ovom slučaju dušobrižništvo, pastoralno savjetovanje pojedinaca, braka i obitelji te specifičnu kršćansku socijalnu skrb. Ponekad je Crkva i sveobuhvatniji oblik pomoći od bolnice ili klinike jer osim individualne, može ponuditi i duhovnu pomoć te potporu grupe i vjerske zajednice. Naravno da pritom niti želi niti može nadomjestiti medicinske aspekte pomoći, ali se može sa sustavom zdravstvene skrbi na puno mjesta kvalitetno nadopunjavati. Savjetovanje u crkvenom okruženju nije orijentirano profitu i zaradi kao sekularna psihoterapija i samim time je dostupnije širokom krugu korisnika. Veliki broj osoba u potrebi traži pomoć upravo kroz Crkvu pa je i time pastoralno savjetovanje upravo na idealnom mjestu gdje može ponuditi svoje usluge širokom krugu ljudi. Pastoralno savjetovanje koristi u pristupu čovjeku teološki i vjerski pogled na čovjeka, osobu, brak i obitelj, onako kako su definirani u Bibliji i dokumentima, tj. učenju Crkve. U pristupu čovjeku pastoralno savjetovanje orijentira se prije svega na osobu. Osoba je čovjek kojega definiraju njegovi odnosi: odnos sa samim sobom, odnos s drugima i odnos s Bogom, s transcendentnim, s onim što čovjeka nadilazi. Pastoralno savjetovanje promatra čovjeka u različitim aspektima u kojima se ispoljava: tjelesni, emotivni, intelektualni, socijalni i duhovni. Poštuje različitosti i dostojanstvo spola muškarca i žene. Pastoralno savjetovanje na određene poteškoće osobe ne gleda samo kao na psihološke poremećaje, već to promatra i kao duhovnu i moralnu borbu. To u praktičnom radu znači ulagati u brižan odnos s osobom tijekom savjetovanja, a ne samo u strogo strukturiran razgovor s isključivom primjenom terapijskih tehnika (iako je i to važno poznavati). Ovdje odnos (relatio) često ima prednost pred tehnikom u savjetovanju i više se vrednuje učinak karaktera i zrelosti savjetnika nego primijenjene tehnike. Stoga je i u samom treningu pastoralnog savjetnika nužan i njeguje se sklad informacije i formacije, kliničkog treninga i teološkog studija, znanosti i duhovnosti. U samoj metodologiji svoga rada pastoralno savjetovanje koristi različite, već postojeće, pristupe i terapijske pravce, već prema preferencijama pojedinog savjetnika. Pastoralni savjetnik tako može biti zainteresiran za rad na promjeni ponašanja na bihevioralnoj razini te promjeni razmišljanja na kognitivnoj razini, no u konačnici će tražiti i propitivati i pitanja smisla i vrijednosti na egzistencijalnoj i transcendentalnoj razini. U svijetu pastoralni savjetnici često koriste Kognitivno-bihevioralne tehnike terapijskog rada (Cognitive-behavioral therapy), ili striktno samo Kognitivnu terapiju (Cognitive therap – po Aronu Becku), aspekte Lazarusove višemodalne terapije (Multimodal therapy), Racionalno-emocionalnu bihevioralnu terapiju (REBT - Alberta Ellisa), Kratku rješenju usmjerenu terapiju (Brief solution focused therapy), Strategijsku terapiju (Strategic therapy - po Jay Haleyu), Egzistencijalnu terapiju (Existential psychotherapy – po Mayu i Yalomu) te Logoterapiju (Logotherapie – po Viktoru Franklu), a postoje i brojni integrativni modeli pastoralnog savjetovanja, npr. Integrativna terapija (Integrative therapy po Darrellu Smithu) ili Integrativna psihoterapija (Integrative Psychotherapy po Mark McMinnu). Pastoralni savjetnici i psihoterapeuti često su eklektični pri odabiru i primjeni različitih terapijskih tehnika i metoda rada. S obzirom na korisnike, pastoralno savjetovanje može biti individualno (što uključuje i rad s djecom, mladima te starijima), predbračno, bračno te obiteljsko, a ne rijetko svoje aktivnosti provodi i u raznim grupnim aktivnostima, bilo kao grupa samopomoći ili razne edukativne tj. iskustvene skupine. Pastoralno savjetovanje usmjerava se na razine ponašanja, razmišljanja, vrijednosti i smisla. Ovisno o potrebama osobe pastoralno savjetovanje će prioritetno rješavati bihevioralne ili kognitivne aspekte problema osobe, a potom težiti integraciji duhovnog i šireg društvenog konteksta. Pastoralno savjetovanje, u konačnici, promatra savjetovanje i terapiju kao moralni proces. Osjetljivo je na kontekst te uvijek, kada je to moguće, nastoji dobrom zahvatiti i u bračno partnerstvo, obitelj, zajednicu i društvo u cjelini smatrajući da nema cjelovite pomoći za čovjeka izvan zdravog okruženja u kojemu živi i koje i sam stvara. Sve gore navedeno može biti dobra osnova i zakonsko opravdanje da se Crkvenim bračnim i obiteljskim savjetovalištima u Republici Hrvatskoj i zakonski, i to kroz donošenje novog Obiteljskog zakona, kao i kroz donošenjem provedbenih podzakonskih propisa, a koji će se odnositi na „Obiteljsku medijaciju“, dade šansa i zakonsko odobrenje za pružanje pomoći bračnim parovima u krizi, kao i onima koji su u brakorazvodnim parnicama. Vigilare i pravni suradnik Udruge mr. sc. Mario Vojvodić	Primljeno na znanje	Zahvaljujemo se na Vašim primjedbama, prijedlozima i komentarima. Dodatno upućujemo da je važećim Obiteljskim zakonom propisano da obiteljsku medijaciju može provoditi obiteljski medijator iz sustava socijalne skrbi i obiteljski medijator izvan sustava socijalne skrbi koji je upisan u registar obiteljskih medijatora, koji se vodi pri ministarstvu nadležnom za poslove socijalne skrbi. Postupak obiteljske medijacije nije oblik terapijske pomoći niti savjetovanje već je to postupak usmjeren rješavanju konkretnih obiteljskopravnih prijepora između članova obitelji, te ga kao takvog mogu provoditi posebno educirani stručnjaci. Pored obiteljske medijacije, bračnim drugovima, ali i drugim članovima obitelji koji su u sukobu može se pomoći i na druge načine koji imaju ciljeve različite od onih obiteljske medijacije i poticanje takvih modela pomoći svakako je dobrodošlo (savjetovanje, terapijska pomoć i slično), ali se oni ne mogu poistovjećivati s obiteljskom medijacijom koja je oblik mirnog rješavanja obiteljskopravnih prijepora i koja nužno zahtijeva specifična pravnička i druga znanja osoba koje takav postupak provode.
2	BOJAN KLAPČIĆ	D/ NACRT PRIJEDLOGA OBITELJSKOG ZAKONA , III/ PRAVNI ODNOSI RODITELJA I DJECE I MJERE ZA ZAŠTITU PRAVA I DOBROBITI DJECE	Ministarstvo socijalne politike i mladih donijelo je 21. rujna 2016. „Teze za Obiteljski zakon“ KLASA: 011-02/16-02/5, URBROJ: 519-03-1-2/1-16-6 i otvorilo savjetovanje o Nacrtu prijedloga Iskaza o procjeni učinaka propisa za Nacrt prijedloga Obiteljskog zakona, Prethodne procjene za Obiteljski zakon i Teza za Obiteljski zakon s rokom do 21. listopada 2016. (produljen do 11. studenog 2016.), na koje se daje slijedeće očitovanje sukladno „Smjernicama za procjenu sadržaja roditeljske skrbi u sudskim postupcima prema Obiteljskom zakonu“ (“Guidelines for Child Custody Evaluations in Family Law Proceedings”, objavljene 2010. u American Psychologist Vol. 65, No. 9, 863– 867., u daljnjem tekstu: Smjernica APA-OBZ) radi osobite zaštite psihofizičkog zdravlja, dobrobiti i integriteta i „najboljeg psihološkog interesa djece“, kako slijedi: (1) TEZE NE ISTIČU DA JE ZAJEDNIČKA U RODITELJSKA SKRB (35-50% VREMENA SA SVAKIM RODITELJEM) OBVEZUJUĆI PRVI IZBOR U POSTUPCIMA RASTAVE BRAKA. Roditelji se i prema postojećem zakonu mogu usuglasiti, pa to ne ide. U Švedskoj, Francuskoj, Belgiji, npr. zajednička roditeljska skrb se upravo određuje u svim slučajevima kad se roditelji nisu usuglasili, a samostalna samo u slučajevima ako su se usuglasili. Te države bilježe pad razvoda i porast nataliteta uz smanjivanje konfliktnih odnosa i obiteljskog nasilja. Ako je zajednička roditeljska skrb prvi izbor, onda roditelje treba obvezivati bez obzira usuglase li se ili ne. Druga rješenja imaju smisla tek ako se dokaže teško zlostavljanje djeteta (incest, dugotrajno fizičko i/ili psihičko zlostavljanje). Dosadašnja sudska praksa pokazuje da je zajednička roditeljska skrb izrazito zanemarena, iako je ona vrlo blagotvorna i za djecu i za roditelje. Prema podacima Državnog zavoda za statistiku 2015. se u Hrvatskoj razvelo 6010 brakova, a u više od polovine, odnosno u 3502 bračne zajednice, bilo je djece. Djeca su u brakorazvodnim parnicama u 2984 slučajeva dodijeljena majkama, 375 djeca su pripala očevima, u 16 slučajeva drugoj osobi ili ustanovi a samo u 127 slučajeva (3,6%) djeca su povjerena na zajedničku brigu ocu i majci, što je na razini statističke pogreške. U osnovna načela novog OBZ potrebno je stoga uključiti načelo zajedničke roditeljske skrbi: „Prvi izbor u uređivanju roditeljske skrbi u postupcima rastave braka je zajednička roditeljska skrb, pri kojoj dijete provodi 35-50% vremena sa svakim roditeljem.“ (2) TEZE NE ISTIČU VAŽNOST OBVEZNE ZAŠTITE MENTALNOG ZDRAVLJA (PSIHOSOCIJALNE DOBROBITI) DJECE I RODITELJA NA NAČIN DA SUD ODREDI TU OBVEZU. Navedena zaštita započinje obveznom sveobuhvatnom procjenom roditeljskih kapaciteta, posebno u konfliktnim razvodima (u tezama se navodi da takvih ima oko 33 %), a koju provode psiholozi u CZSS. Ta procjena je osnova za propisivanje od strane suda (a) obveze zaštite mentalnog zdravlja roditelja i/ili djece kroz psihoterapijsku podršku, u slučaju utvrđivanja psihopatoloških smetnji, poremećaja ili bolesti kod djece ili roditelja ili (b) obveznog pohađanja škole roditeljstva, u slučaju psihosocijalne nezrelosti roditelja ili izostanka vještina roditeljstva (mjeru pod (b) predviđa i OBZ 2003). Trošak za psihodijagnostičke instrumente i za radne sate za provođenje sveobuhvatne procjene roditeljskih kapaciteta, za psihoterapijsku podršku i za školu roditeljstva za državni proračun je višestruko manji od troška za ogroman broj radnih sati potrošen u postupcima koji se vode bez saznanja KOJI OD RODITELJA JE PRIMARNI IZVOR POTEŠKOĆA koje opterećuju bračne odnose i roditeljstvo. Djeca nemaju vremena čekati rasplet roditeljskih odnosa u sudskom postupku, tijekom kojeg su često izloženi nepotrebnoj patnji, zato što se sustav na vrijeme nije fokusirao na poteškoće u mentalnom zdravlju ili psihosocijalnoj zrelosti pojedinog roditelja koji ometaju pravilan psihofizički razvoj djece. Kako se upućivanje roditelja na psihoterapijski tretman ili savjetovanje o roditeljstvu izriče odraslim osobama, CZSS ih ne može obvezati na to, ali može sud po preporuci CZSS. Navedeno je uobičajena sudska praksa u razvijenim zemljama, kojom se prvenstveno štiti interes djeteta da odrasta ne samo uz fizički nego i psihosocijalno prilagođene roditelje koji će svoju suradnju nakon tretmana i nakon razvoda pospješiti, unaprijediti i maksimalizirati, a ne ograničavati i koristiti osvetničke strategije. Sveobuhvatna procjena roditeljskih kapaciteta omogućava i procjenu KOJI OD RODITELJA JE PRIMARNI ZLOSTAVLJAČ u slučajevima nasilja u obitelji. „Human rights committee UNa“, a odgovarajući na izvješće hrvatskih pravobranitelja iz veljače 2015. u dokumentu „Concluding observations on the third periodic report of Croatia, adopted by the Committee at its 113th session (16 March –2 April 2015)” ukazao da je Republika Hrvatska obvezna (točka (d)) “eliminirati praksu uhićenja i počinitelja i žrtve i osuđujuće presude i za počinitelja i za žrtvu nasilja u obitelji.“ Teze ne ističu nužna i obvezujuća postupanja u slučaju otuđivanja djeteta od roditelja, koja uključuju (a) procjenu otuđujućeg ponašanja roditelja i (b) procjenu otuđenog djeteta, kako bi se utvrdilo KOJI OD RODITELJA JE OTUĐITELJ. Navedeno se također postiže sveobuhvatnom procjenom roditeljskih kapaciteta. Procjena otuđivanja zahtijeva osobitu žurnost jer se radi o nasilju u obitelji, posebno prema djeci, uz nužno sprječavanje i sankcioniranju manipulativnih, samovoljnih i jednostranih i u konačnici zlostavljačkih ponašanja roditelja u odnosu na dijete i drugog roditelja kojim se dovodi u pitanje ostvarivanje zajedničke roditeljske skrbi o djetetu. Kako otuđivanje djeteta od roditelja nije uređeno Zakonom o zaštiti od nasilja u obitelji (NN 137/09) potrebno ga je urediti OBZom. Teze samo spominju nužnost oblikovanja „preventivnih mehanizama pomoći članovima obitelji, osobito djeci, tijekom i nakon postupka razvoda braka odnosno prestanka izvanbračne zajednice njihovih obitelji“, ali ih ne obrazlažu. Prevenciju u sva tri slučaja nije moguće provesti bez pravovremene i primjerene psihodijagnostike, koja posebno omogućava da se na najmanji mogući broj mjeru svedu za dijete i roditelje izrazito stresni postupci prisilne predaje djeteta odnosno prisilnog provođenja susreta i druženja, koje bi se moralo provoditi drugačije nego do sad – brojne su neuspjele ovrhe nad djecom upravo zbog krivog načina pripreme (utvrđivanje koji od roditelja je s kakvim smetnjama) i provedbe. Ovrhe u Velikoj Britaniji provodi psiholog i to odmah po zaključenju ročišta, i nema neuspješnih ovrha ni iznimnog stresa za dijete. Navedeno podržava Smjernica APA-OBZ: „višestruke metode prikupljanja podataka poboljšavaju pouzdanost i valjanost eventualnih zaključaka, mišljenja i preporuka psihologa“, a te metode: „obično uključuju... psihologijsko testiranje, klinički intervju i opažanje ponašanja“ (Smjernica APA-OBZ 10). Nadalje: „sud obično očekuje od psihologa da provede obradu oba roditelja, kao i djeteta“ (Smjernica APA-OBZ 12), a „preporuke psihologa se temelje na obrazloženim pretpostavkama, interpretacijama i zaključcima koji su u skladu s uspostavljenim stručnim i znanstvenim standardima“ (Smjernica APA-OBZ 13). (3) TEZE NE OBRAZLAŽU POJEDNOSTAVLJENJE OBITELJSKO-PRAVNIH POSTUPAKA. Ne objašnjava se kako bi se sustav socijalne skrbi znatno rasteretio, a građanima se istovremeno pružala kvalitetna usluga. Uključivanje većeg broja stručnjaka (udruge civilnog društva, odvjetnici, obiteljski medijatori, obiteljski centri, vjerske zajednice) koji na više različitih mjesta provode različite dijelove postupaka ih značajno otežava, usporava i poskupljuje. Tržišna utakmica, kada se „određeni subjekti - davatelji usluga“ natječu za klijente a da se te usluge financiraju iz javnih proračuna dovest će do „rata sviju protiv svih“ uz značajno smanjivanje kvalitete. Vanjskim stručnjacima, izvan CZSS je u interesu da postupci traju što duže, kako bi što opsežnije naplatili svoje usluge. Predlaže se stoga OGRANIČAVANJE SVIH PROCEDURA NA NAJNUŽNIJI MINIMUM UKLJUČIVANJA TREĆIH STRANA. Nužno je zakonski urediti da MIŠLJENJA PSIHOLOGA IZVAN SUSTAVA SOCIJALNE SKRBI NISU OBVEZUJUĆA, kako bi se spriječile zloupotrebe radi sukoba interesa. Prema Smjernici APA-OBZ 7 „psiholozi se suzdržavaju od preuzimanja profesionalne uloge... kad se može razumno očekivati da će osobni, znanstveni, stručni, pravni, financijski ili drugi interesi ili odnosi rezultirati... smanjenom nepristranošću, kompetencijama ili učinkovitosti“. Kao što je rečeno, vanjskim stručnjacima, pa tako i psiholozima u privatnoj psihološkoj praksi izvan CZSS je u interesu da postupci traju što duže, kako bi što opsežnije naplatili svoje usluge. Pritom postoji opravdani rizik, da radi veće zarade potiču „„monopoliziranje“ roditeljske skrbi od strane jednog roditelja, odbijanje komunikacije i razmjene informacija s drugim roditeljem, uskraćivanje ili ograničavanje susreta roditelja s djetetom ili onemogućavanja ili otežavanja njihovih drugih oblika komunikacije, ocrnjivanje i blaćenje drugog roditelja, lažne optužbe za zlostavljanje“, kako bi produbili konflikt između roditelja s ciljem povećanja stresa i pogoršavanja psihopatoloških smetnji, poremećaja ili bolesti kod djece ili roditelja, kako bih ih što duže zadržali kao klijente od kojih se naplaćuju. (4) TEZE NE UZIMAJU U OBZIR DA PRAVNA STRUKA NIJE KVALIFICIRANA ZA PRIBAVLJANJE MIŠLJENJA DJETETA. Centri za posebno skrbništvo su neprofesionalno ekipirani ukoliko u njima pravnici provode razgovor s djetetom. Pravnici nisu upoznati s vrlo opsežnim i složenim novijim znanstvenim spoznajama (1) o razvoju privrženosti između djeteta i roditelja (uključuju neurofiziologiju i neuro-endokrinologiju) – koja je osnova kvalitetne roditeljske skrbi i normalnog psihofizičkog razvoja djece i (2) o osnovama psihopatoloških smetnji, poremećaja ili bolesti kod djece ili roditelja i načinima kako u tom slučaju razgovarati s djecom. Potrebna znanja i vještine za valjan intervju s djetetom se ne mogu steći jednokratnim tečajevima, nego diplomskim studijem s propisanim sadržajima iz neuroznanosti, razvojne psihologije, razvojne psihopatologije, obiteljske dinamike, vještina intevjuiranja u propisanom broju sati te je nužno višegodišnje stručno iskustvo u radu s djecom na istovrsnim poslovima. (5) TEZE NE OBRAZLAŽU KAKO ĆE OBVEZNO PREDBRAČNO SAVJETOVANJE DOVESTI DO PREVENCIJE RAZVODA BRAKOVA, TE SPRJEČAVANJA KONFLIKTNIH I SLOŽENIH OBITELJSKOPRAVNIH POSTUPAKA. Predbračno savjetovanje moguće je provesti uručenjem prigodnih tiskanih materijala prilikom prijave namjere sklapanja braka. Jedini stručno, metodološki i znanstveno utemeljen model prevencije konfliktnih i složenih obiteljskopravnih postupaka obrazložen je pod (2). (6) TEZE NE NAVODE DA JE U POSTUPCIMA RAZVODA BRAKOVA, KADA SE ONI OKONČAVAJU PRESUDAMA ŽUPANIJSKOG SUDA, NUŽNO OMOGUĆITI DA SE POSTUPAK MOŽE DALJE VODITI PRI VRHOVNOM SUDU RH, čime se osigurava preispitivanje sudske prakse u zaštiti prava i dobrobiti djece. U važećem OBZ 2015 stoji da je moguće dalje voditi postupak pri Vrhovnom sudu, ako je u presudi Županijskog suda tako naznačeno (članak 447, stavak (1)), što Županijski sudovi ne rade, jer zašto bi sami sebe obvezali na dodatan posao kroz preispitivanje svojih presuda i presuda Općinskih sudova. Na taj način se isključuje svaka mogućnost da se preispituje praksa Općinskih i Županijskih sudova te se sustavno onemogućava DA SE OBLIKUJE TAKVA SUDSKA PRAKSA KOJA JE U POSTUPCIMA RAZVODA BRAKOVA UJEDNAČENA I U NAJBOLJEM INTERESU DJECE. Bojan Klapčić, psiholog	Primljeno na znanje	Zahvaljujemo se na Vašim primjedbama, prijedlozima i sugestijama. Predbračno savjetovanje za sada će se ograničiti na davanje budućim bračnim drugovima, prilikom prijave namjere sklapanja braka, brošure o pravima i dužnostima bračnih drugova i o odnosima roditelja i djece. To dakako ne znači da treba izostati posjet bračnom savjetovalištu, osobito kad ono bude uklopljeno u obiteljske centre koji će imati znatnu preventivnu ulogu u smislu očuvanja obitelji, uloge članova obitelji, održavanja edukacija na različite obiteljske teme i sl., ali treba biti na dobrovoljnoj osnovi. Predbračno savjetovanje ne bi moglo biti zapreka za sklapanje braka. Zakonom su, naime, propisane pretpostavke za valjanost odnosno za postojanje braka, koje utječu na sklapanje braka, a to nipošto nije neki od mogućih oblika savjetovanja. Nacrtom prijedloga Iskaza i Teza za Obiteljski zakon postavlja se načelo zajedničke roditeljske skrbi. Odluka suda o roditeljskoj skrbi donosi se temeljem sporazuma odnosno dogovora roditelja ili o tome sud sam odlučuje kada roditelji ne mogu postići dogovor, uz načelno prethodno pribavljanje mišljenja djeteta i tijela odnosno subjekata koji za to imaju potrebne stručne kompetencije ili koji imaju uvid u stanje djeteta te koji o tome mogu objektivno i stručno informirati sud i/ili dati o tome sudu svoju preporuku. Ujedno, normativno treba omogućiti da sud izriče odgovarajuće naloge i mjere kojima će se urediti i pojedina druga pitanja i moguće problematične situacije, a koje mjere i nalozi će biti sastavni dio odluke o roditeljskoj skrbi. Nadalje, normirat će se ovlast suda kojom sud može samo u iznimnim slučajevima, kada je u pitanju zaštita psihofizičkog zdravlja i sigurnost djeteta, kao što je i obiteljsko nasilje, roditelja ograničiti ili mu izricati zabrane u odnosu na pojedina prava koja proizlaze iz sadržaja roditeljske skrbi. Nacrtom prijedloga predviđa se preispitivanje odredbi važećeg Obiteljskog zakona koje se odnose na posebno skrbništvo. Međutim, nesporna je obveza Republike Hrvatske postupanja prema presudama Europskog suda, zastupanja djeteta u postupcima pred sudovima i drugim tijelima od strane neovisnog zastupnika.
3	Igor	OBRAZAC ISKAZA O PROCJENI UČINAKA PROPISA	Prijedlozi za novi Obiteljski zakon predlagani od udruga i članova koji se navodno bore za ravnopravno roditeljstvo ozakonio bi nasilje prema ženama i djeci. Naime, s obzirom da je statistički jasna činjenica da je u velikoj većini slučajeva upravo muškarac počinitelj nasilja u bračnoj/izvanbračnoj zajednici, u razvodnoj parnici i određivanju skrbništva nameće se s njihove strane nelogična konstatacija da je upravo žena ta koja u pravilu manipulira i „otuđuje dijete“. Na taj način, muškarac kao najčešći počinitelj nasilja u obitelji, može suprugu i djecu fizički i psihički maltretirati, a u slučaju postupka oko dodjele skrbništva jednostavnom optužbom o manipulaciji na račun majke dobiva „ravnopravno“ skrbništvo. Svoje nasilje i dalje može ispoljavati direktno na račun djeteta ucjenjujući istodobno emotivno majku koja više nije u stanju zaštiti dijete. Na taj način, novi zakon bi poručivao ženama žrtvama nasilja NE RAZVODITE SE jer u braku ste još koliko toliko prepoznate kao žrtve nasilja dok ste nakon razvoda „toksični manipulatori“. Tako će svaka žena imati priliku birati da bude zlostavljana s djetetom u braku/zajednici i koliko toliko zaštiti dijete ili da istupi i nagađa što se događa s djetetom najmanje polovicu ukupnog „ravnopravnog“ vremena. Ono što si takva majka ne može dopustiti je svakako da joj dijete bude previše privrženo jer bi to otac olako mogao okarakterizirati kao bolest i otuđivanje djeteta te bi takva majka i od ono „pola-pola“ izgubila i tu polovicu i moguće završila na psihijatriji kao nestabilna poremećena osoba. Podsjetimo se, postoje bezbrojni slučajevi kada je otac/suprug ubio majku/suprugu u nastupu ljubomore dok obrnutih slučajeva gotovo da nema. Istodobno je zanimljiva činjenica da je muškarac u stanju olako počiniti ubojstvo zbog drugog muškarca no gotovo nikada i za svoje dijete što nameće jasan zaključak da je muškarcu zbog ega važnije kazniti majku djeteta nego misliti na dobrobit djeteta. Naravno, uvijek postoje časne iznimke i moje riječi nisu namijenjene svoj muškoj populaciji. Također, ovim putem nikako ne negiram opću podobnost muške osobe da bude dobar roditelj djetetu. Zanimljiva je također terminologija „pola-pola“ udruga, na temelju kojih empirijskih zapažanja i statističkih podataka neprestano koriste svoje „otrovni, toksični, patogeni, maligni…“, koliko to imaju čvrstih dokaza o bilo kakvim manipulacijama majki te čemu ta ogromna količina negativnih emocija prema pripadnicama nježnijeg spola od osoba koje se navodno pozivaju na ravnopravnost i smatraju da su neistinito opisane? Koliko to dokaza imaju za blagodati „pola-pola“ roditeljstva osim knjižica šačice nazovi stručnjaka iz inozemstva dok domaće specijaliste koji misle drukčije nazivaju neznalicama? Također, kako to da u očima tih udruga dijete koje je jako privrženo majci i ne želi ocu čini majku manipulatorom i otrovnim roditeljem dok ta identična situacija na drugoj strani čini oca spasiteljem djeteta od nasilne majke? Zašto otac kojemu je dijete jače privrženo nije „otuđitelj djeteta“? Također manipulacija se spominje samo kod roditelja kod kojeg je dijete. Što je s manipulacijom onog drugog roditelja koji se služi svim sredstvima kako bi pred institucijama ocrnio tog roditelja? Točno je da manipulaciju treba zakonski kažnjavati, zašto onda udruge same manipuliraju javnošću te upućuju svoje članove da „toksično, otrovno, otuđivanje, manipulaciju, simbiozu…“ koriste za majke djece od godinu dana starosti? Zašto podupiru članove koji se na sve moguće načine izvlače da ne doprinose za uzdržavanje djece dok istodobno zahtijevaju potpuno skrbništvo? Zašto broj kaznenih i prekršajnih nedjela članova ne tretiraju kao dokaz njihovog nasilja već iste smatraju nekakvim herojima? Što je s ocem djeteta koju majku malog djeteta optužuje za otuđivanje djeteta dok istodobno svima maše bezbrojnim satima video materijala kojim dokazuje da dijete nije otuđeno te da treba ići njemu kao skrbniku. Koji majku pokazuje kao glupu, razmaženu, otrovnu, neuravnoteženu, psihijatrijski slučaj.…koliko će taj otac trovati dijete takvim komentarima kroz cijeli život kada dobije „pola-pola“ ili čak samostalno skrbništvo? Ravnopravno roditeljstvo u smislu podjele djeteta na „pola-pola“ vremena je nepotreban stres za dijete koje će odrastati u neprestanim seljenjima bez osjećaja pripadnosti jednoj stabilnoj okolini te će roditelju koji je nasilnik i manipulator i dalje omogućavati da preko djeteta ucjenjuje drugog roditelja. Također, koji roditelj će biti odgovoran zašto dijete nema dobre rezultate u školi? U koju školu će to dijete ići? Što ako roditelji ne žive u istom gradu? Državi? Tko će djetetu kupiti knjige? Na koji način će konfliktni roditelji podijeliti trošak? Primjera je bezbroj. Zakon treba jasno definirati uvjete za roditelja koji je podobniji za skrbništvo, uvesti jasne kriterije koji će definirati manju podobnost onog drugog, imati jasne smjernice što čini roditelja nasilnom i manipulativnom osobom te prema smjernicama odrediti drakonske zakonske kazne za takvo ponašanje kao i kazne za uskraćivanje viđanja drugom roditelju. Svako dijete treba imati oba roditelja no nipošto pod cijenu života i zdravlja samog djeteta. Dijete treba imati stabilnu okolinu u kojoj će se razvijati pod nadzorom podobnijeg roditelja pri čemu će drugi roditelj pridonositi u mjeri u kojoj to želi ili može, a nipošto da bi se zadovoljila nečija želja jer“pola-pola“ zvuči pravedno ili još gore da napakosti drugom roditelju. U nekonfliktnim razvodima niti jedan roditelj ne gubi jer ostaje u dobrim odnosima s drugim roditeljem na korist zajedničkog djeteta te nikakvih problema oko viđanja tu uistinu niti nema. S druge strane, roditelj koji je konfliktan, ili su oba, ni podjela na pola vremena neće biti najbolje rješenje za dijete jer zajedničkog dogovora nikada neće biti. Muškarac je u većini slučajeva nasilna/nasilnija osoba u vezi i treba prestati manipulirati zlonamjernim podacima na štetu žena.	Primljeno na znanje	Zahvaljujemo se na Vašim prijedlozima za unaprjeđenje odredbi budućeg Obiteljskog zakona. Vezano uz roditeljsku skrb, a sukladno Tezama za Obiteljski zakon predviđa se načelo zajedničke roditeljske skrbi. Pri tome, odluku o roditeljskoj skrbi donosi sud temeljem sporazuma odnosno dogovora roditelja ili o tome sam odlučuje kada roditelji ne mogu postići dogovor, uz načelno prethodno pribavljanje mišljenja djeteta i tijela odnosno subjekata koji za to imaju potrebne stručne kompetencije. Pojam „podijeljenog roditeljstva“ nije zakonski termin te ga se ne bi trebalo poistovjećivati sa značenjem i sadržajem instituta zajedničke, sporazumne i ravnopravne roditeljske skrbi koji u svojoj osnovi ima za cilj zaštitu najboljeg interesa djeteta (čl. 3. Konvencije o pravima djeteta) te njegovih osobnih i imovinskih prava. Svjesni činjenice da postoje situacije u kojima se jedan ili oba roditelja često ne mogu suzdržati od štetnih i ugrožavajućih ponašanja u odnosu na zajedničku djecu, posebna pažnja u budućem normativnom uređenju pitanja roditeljske skrbi posvetit će se upravo složenim i konfliktnim obiteljskim postupcima te različitim oblicima manipulacije djece, njihovog emocionalnog zlostavljanja, „monopoliziranja“ roditeljske skrb od strane jednog roditelja. Predlaže se propisati obvezni sadržaj odluke o roditeljskoj skrbi koji treba sadržavati svaka odluka o roditeljskoj skrbi (primjerice s kojim roditeljem će dijete živjeti, raspored vremena koje će provoditi sa drugim roditeljem, način komunikacije djeteta sa drugim roditeljem, obveza razmjene informacija o djetetu, uzdržavanje djeteta). Ujedno, predlaže se omogućiti da sud izriče odgovarajuće naloge i mjere kojima će se urediti i pojedina druga pitanja i moguće problematične situacije, a koje mjere i nalozi će biti sastavni dio odluke o roditeljskoj skrbi. Predlaže se normirati ovlast suda, kojom sud može u iznimnim slučajevima, kada je u pitanju zaštita psihofizičkog zdravlja i sigurnost djeteta (obiteljsko nasilje, život u neprimjerenim uvjetima radi životne ili zdravstvene ugroze, zlouporaba opojnih sredstava i alkohola, životne navike roditelja koje ozbiljno ugrožavaju život, zdravlje i sigurnost djece i tome slično) roditelja ograničiti ili mu izricati zabrane u odnosu na pojedina prava koja proizlaze iz sadržaja roditeljske skrbi. Uz navedena predložena rješenja, potrebno je iznaći odgovarajuće načine sankcioniranja roditelja koji ne poštuju odluke suda donesene u svezi sa izvršavanjem zajedničke roditeljske skrbi.
4	Hrvatska komora socijalnih radnika	OBRAZAC ISKAZA O PROCJENI UČINAKA PROPISA, ZA NACRT PRIJEDLOGA OBITELJSKOG ZAKONA	Imenovanje skrbnika u osobi zaposlenoj u Centru za socijalnu skrb, bez potrebe pristanka osobe koja se imenuje skrbnikom: Smatramo da ovaj institut na način kako je trenutno postavljen, da se smatra radnom obveznom zaposlenika Centra, često stručne radnike dovodi u situacije da rade poslove, a posebno poslove upravljanja imovinom štićenika, za koje ne raspolažu potrebnim znanjima. Smatramo da je ovaj institut diskriminatoran prema stručnim radnicima Centra za socijalnu skrb, jer imaju radnu obavezu obavljanja skrbništva, dok članovi obitelji, istu nemaju, a čak i štićenik sam ima pravo izjasniti se o izboru osobe skrbnika. Stručni djelatnici se u obavljanju ovih poslova susreću s raznim problemima, pogotovo što se tiče poslovanja banaka, zastupanja u ostavini i sl. Nemali je broj situacija u kojima banke preko računa djelatnika povezuju račune štićenika, novcem sa računa djelatnika podmiruju dugove štićenika, umjesto štićenikovog blokiraju račun skrbnika, te štićenike u sustavu povezuju kao članove obitelji djelatnika. Djelatnike u poslovima za štićenike traže osobne podatke, konkretno OIB, te se djelatnici smatraju fizičkom osobom u poslovanju što nikako nisu jer je CZSS taj koji je skrbnik, a ne fizička osoba. Možebitno rješenje vidimo u tome da se obveza skrbništva uvede članovima uže obitelji štićenika, umjesto djelatnicima CZSS-a. Rješenje može biti i na način da se obavljanje poslova skrbništva uredi na način kako je uređena Mjera stručne pomoći i potpore u ostvarivanju skrbi za djecu. Skrećemo pažnju da ovakva odredba prema kojoj nije potreban pristanak osobe-stručnog radnika CZSS, koji se imenuje skrbnikom, zasigurno nije u skladu sa Ustavom i međunarodnim konvencijama potpisanim od strane RH. Područje braka : - pokretanje razvoda braka smatramo da se treba pokrenuti na sudu; - nejasan je prijedlog o proširenju osoba koje bi bile upućivane u postupak posredovanja obzirom da izvanbračni partneri u pravilu moraju imati postupak posredovanja; - prijedlog da sud donese na prvom ročištu neku mjeru je upitno na osnovu čega će to sud donijeti jer nema uvid u cjelokupnu obiteljsku situaciju, obzirom da sud prije svake odluke traži mišljenje i prijedlog centra; - prijedlog da posredovanje provode udruge civilnog društva i vjerske zajednice smatramo neprihvatljivim; Područje pravni odnosi roditelja i djece i mjere za zaštitu prava i dobrobiti djece: - nejasno je koji su to "preventivni mehanizmi " pomoći članovima obitelji; - u situacijama sumnje na manipulaciju djecom od strane jednog roditelja, smatramo bitnim da se postupak na sudu hitno okonča; - rad voditelja mjera stručne pomoći i potpore je materijalno jako podcijenjen, naknada treba biti viša; - suglasni smo da se mjera stručne pomoći i podrške može izreći samo jednom roditelju, a također i drugim članovima obitelji, ako dijete živi u takovoj zajednici; Poseban prijedlog socijalnih radnika je da se nama pruži zaštita prilikom postupanja odnosno pravo na ne postupanje po zaprimanju neosnovanih zahtjeva pojedinih stranka kao i zaštita od prijetnji i vrijeđanja. Posebno skrbništvo za punoljetne osobe: Član 241 stavak 1 točka 5 važećeg Obiteljskog zakona, a u svezi posebnog skrbništva za punoljetne osobe navodi "iznimno, osobi u slučaju privremene spriječenosti za obavljanje jednokratnih neodgodivih radnji čije je poduzimanje potrebno radi zaštite prava i interesa te osobe (čl. 241 st.4) Centar za socijalnu skrb imenovati će posebnog skrbnika izvan Centra za posebno skrbništvo." Kako nije decidirano navedeno o kojim se iznimnim slučajevima radi, ova točka se može tumačiti i primjenjivati na više načina. Naime, prema Zakonu o zaštiti osoba s duševnim smetnjama, kod prijema bolesnika u psihijatrijsku bolnicu psihijatar procjenjuje bolesnikovu sposobnost da osobno da pristanak za smještaj i liječenje, bez obzira na institut skrbništva. U slučajevima kada psihijatar procijeni da bolesnik nije sposoban za davanje pristanka, a nema skrbnika niti zakonskog zastupnika, od nadležnog županijskog suda traži se određivanje prisilne hospitalizacije. Tako se dešava da se za osobe koje dolaze na liječenje u psihijatrijsku ustanovu zbog pogoršanja psihičkog stanja uslijed dementnog procesa, Alzheimerove bolesti, psihoorganskog sindroma, teških oblika intelektualnih oštećenja, a nije im oduzeta poslovna sposobnost iz različitih razloga (nemaju imovine, žive s obitelji koja skrbi o njima, žive u domovima za odrasle osobe ili domovima za starije i nemoćne osobe), mora tražiti od suda određivanje prisilnog liječenja. Smatramo da bi se davanje suglasnosti za liječenje moglo, adekvatno i bez ugrožavanja prava te osobe, riješiti kroz posebno skrbništvo iz redova članova obitelji bolesnika ili stručnih osoba Centra za socijalnu skrb. Naputkom Pravobraniteljice za osobe s invaliditetom, rješavanje tog pitanja kroz posebno skrbništvo smatrano je neadekvatnim te je izričito traženo da se preko županijskog suda traži određivanje prisilne hospitalizacije. Centri za socijalnu skrb su usvojili kao obvezujuće postupanje taj naputak Pravobraniteljice i odbijali su imenovanje posebnih skrbnika za liječenje i iz redova članova obitelji. Istovremeno Centri za socijalnu skrb su za te osobe prema čl. 241. stavak 1. točka 5. imenovali posebne skrbnike za smještaj izvan obitelji, za podizanje novca s računa radi podmirivanja režijskih i drugih novčanih obveza i slično. Smatramo da bi se određenije morali navesti iznimni slučajevi u kojima se može imenovati posebni skrbnik izvan Centra za posebno skrbništvo i u te slučajeve svakako ubrojiti i posebno skrbništvo za liječenje osoba navedenih u tekstu. Obiteljska medijacija: U tezama se naglašava kako obiteljska medijacija ne bi trebala biti obavezna i kako se ne bi smjela nametati parovima u postupku razvoda, kako je trenutnim zakonom takva obaveza nametnuta te kako će novi zakon tu pogrešku ispraviti. Međutim prema Obiteljskom zakonu iz 2015.g. medijacija nije obavezna već je obavezan prvi susret s medijatorom, što bi zapravo predstavljalo predmedijacijski susret nakon kojeg supružnici, nakon što su upoznati što je to medijacija, koje su joj prednosti, što mogu od nje očekivati itd., odluče da li se žele u nju uključiti ili ne. Takva praksa postoji i u nekim drugim državama tj. također postoje takva zakonska rješenja gdje je obavezan pokušaj medijacije (što bi značilo upravo takav prvi predmedijacijski susret), a ne medijacija kao takva. S druge strane, teze navode kako se namjerava ponovno uvesti obavezno posredovanje prije razvoda braka. I dok se ističe problematičnim činjenica da bude obavezan prvi predmedijacijski susret, ne vidi se problem u tome da se posredovanje nametne kao obavezan postupak. Smatramo da su takva zakonska rješenja potpuno nelogična. Naime, uzevši u obzir kako teze definiraju postupak posredovanja (razgovor o uzrocima poremećenosti bračnih odnosa i pokušaj da se ti uzroci otklone), može se zaključiti da je zapravo riječ o bračnoj terapiji. Ne čini se smislenim da se bračna terapija uvede kao zakonski obavezna, a predmedijacijski susret da nije obavezan. Upravo suprotno, čini se puno smislenija obrnuta situacija – da bračna terapija bude u potpunosti dobrovoljna, a predmedijacijski susret da bude obavezan, s obzirom da je obiteljska medijacija značajan čimbenik u zaštiti djece tijekom razvoda braka. Još je izrazito bitno naglasiti da bračnu terapiju mogu provoditi samo oni stručnjaci koji su završili posebnu edukaciju za to i koji su licencirani bračni/obiteljski terapeuti. Većina zaposlenika u centrima za socijalnu skrb nema takvu edukaciju i zbog toga uopće ne bi trebali provoditi postupak posredovanja prije razvoda braka. Također, smatramo kako bi edukacijski programi trebali biti obavezni za sve roditelje koji prolaze kroz razvod braka, a nisu uspjeli sastaviti plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi tj. nemaju sporazum o tome. Kod nas se u edukacijske programe uključuju uglavnom oni roditelji koji su već u tretmanu centra za socijalnu skrb zbog konfliktnog odnosa, što znači da je riječ o obiteljima među kojima već postoji visoka razina sukoba i izrazito narušeni odnosi. Time na žalost nismo iskoristili preventivnu funkciju takvih edukacijskih programa, a istraživanja ukazuju da su oni najkorisniji u što ranijim fazama razvoda braka. Također smatramo, uzevši u obzir dobru praksu drugih zemalja, da bi kroz zakonski okvir trebalo stvoriti fleksibilniji sustav koji nudi različita rješenja, ovisno o specifičnoj vrsti problematike koja postoji za određeni par u procesu razvoda braka. To se naročito odnosi na visokokonfliktne razvode braka. Trebala bi postojati različita alternativna rješenja unutar sustava (poput npr. arbitraže). Time bi se omogućila bolja zaštita djece u razvodu braka, prevencija sindroma otuđenja od roditelja, ali i prevencija manipulacijom sustava (prvenstveno centara za socijalnu skrb, ali i sudova) od strane roditelja, što je također veliki problem i troši ogromne resurse tih ustanova (koji su ionako izuzetno ograničeni). Savjetovanje prije sklapanja braka: Savjetovanje prije sklapanje braka koje se u tezama predlaže smatramo nesvrsishodnom mjerom koja nema preventivni učinak. Mišljenja smo da bi obrazovanje usmjereno na zakonsku odgovornost i svijest da je veliki životni korak, kakav je sklapanje braka i osnivanje obitelji, nešto što treba biti dio obrazovnog sustava i građanskog odgoja mlađih generacija. Smatramo da je svatko ponaosob dužan upoznati se s vlastitim zakonskim odgovornostima, te da bi kroz obrazovanje u školi trebalo razvijati svijest o tome. Centar za skrbništvo: Umjesto instituta neposrednog skrbništva predlažemo osnivanje Centra za skrbništvo kako bi se izbjegao sukob interesa stručnih radnika Centra za socijalnu skrb, a s druge strane bi se skrbnici kojima bi to bio posao mogli više posvetiti štićenicima i kvalitetnije obavljati skrbničku dužnost. Ne smatramo opravdanim da se zakonski regulira obveza Centra da u svakom slučaju mora izvještavati obitelj štićenika. U postupku imenovanja skrbnika uvijek se prvo uključuje obitelj, a ukoliko su isti nesposobni ili nezainteresirani za obavljanje dužnosti skrbnika, mišljenja smo da im ne treba pružiti mogućnost kontrole osobe koja se te dužnosti prihvatila ili se morala prihvatiti u slučaju neposrednog skrbništva. Mišljenja smo da bi trebalo zadržati Centar za posebno skrbništvo obzirom da se u praksi pokazalo da su posebni skrbnici iz tog Centra vrlo angažirani u postupcima i da poduzimaju sve radnje radi zaštite prava i interesa djece i punoljetnih osoba. Oni su specijalizirani u poslovima skrbničke zaštite te je tima zastupanje s njihove strane na višem nivou. Mišljenja smo da bi u svakom slučaju trebalo zadržati zakonsku odredbu da se posebni skrbnici ne imenuju od strane Centra za socijalnu skrb u stvarima koje nisu regulirane Obiteljskim zakonom.	Primljeno na znanje	Zahvaljujemo se na Vašim stručnim prijedlozima, primjedbama i konkretnim normativnim rješenjima za odredbe nacrta prijedloga novog Obiteljskog zakona. Radna skupina za izradu nacrta prijedloga novog Obiteljskog zakona razmotrit će sve Vaše primjedbe, prijedloge i sugestije kao strukovne komore, kako bi se ocijenio njihov doprinos unaprjeđenju područja skrbništva i posebnog skrbništva, bračnih odnosa, roditeljske skrbi i mjera za zaštitu prava i interesa djece te po okončanju rasprave o svim prijedlozima zauzeti stav o eventualnom uvrštavanju u nacrt prijedloga Zakona. Dodatno, prilikom izrade Nacrta prijedloga Obiteljskog zakona, Ministarstvo će kroz radne podskupine za pojedina područja propisa, uključiti u rad različite zainteresirane i mjerodavne dionike, a osobito stručnjake u području zaštite i unapređenja prava djece.
5	Nikolina Capan	D/ NACRT PRIJEDLOGA OBITELJSKOG ZAKONA , VI/ UZDRŽAVANJE	Obiteljski zakon treba osigurati djetetu pravo na skrb od oba roditelja. Najčešće upravo roditelji koji se izrazito bore ili za ravnopravno roditeljstvo (pola-pola) ili da dijete živi s njime izbjegavaju na sve načine plaćati uzdržavanje. Slažem se sa prethodnim komentarima da su upravo u postupcima oko uzdržavanja najveće manipulacije roditelja koji treba plaćati uzdržavanje. Generalno svi ovakvi roditelji nemaju osnovnog prirodnog roditeljskog osjećaja da svom djetetu, svojoj vlastitoj „krvi“ osiguraju osnovne životne potrebe. Upravo su to roditelji koji su skloni ogromnim manipulacijama zbog osvete svojim bivšim partnerima pri čemu im je vlastito dijete, nažalost, najmanje bitno. Smatram da ni Obiteljskim zakonom ni Kaznenim zakonom nije zaštićeno pravo djeteta na uzdržavanje i da su stoga moguće ovakve manipulacije. Obiteljski zakon bi trebao uvesti konkretne kriterije i sankcije za roditelja koji izbjegava plaćati uzdržavanje, a osobito ako takav roditelj istovremeno traži da dijete živi s njim (i tada ima uvjete za dijete) i tvrdi da nema niti za vlastite životne potrebe (pa tako niti za uzdržavanje svog djeteta).	Primljeno na znanje	Zakonskom normom je nužno na efikasan način spriječiti različite oblike manipulacije roditelja u ostvarivanju sadržaja roditeljske skrbi. Sva prijeporna pitanja sadržaja roditeljske skrbi moraju biti uređena odgovarajućom sudskom odlukom ovršne naravi. Nadalje, nužno je pronaći učinkovite načine sankcioniranja roditelja koji ne poštuje odluke suda o roditeljskoj skrbi ili njenim pojedinim sadržajima.
6	Nikolina Capan	D/ NACRT PRIJEDLOGA OBITELJSKOG ZAKONA , III/ PRAVNI ODNOSI RODITELJA I DJECE I MJERE ZA ZAŠTITU PRAVA I DOBROBITI DJECE	Zajednička roditeljska skrb u interesu djeteta predstavlja pravo djeteta na oba roditelja u smislu zajedničke skrbi za dijete od osnovnih životnih potreba djeteta (hrane, odjeće, smještaja) do odgoja djeteta u emocionalno stabilnu i zrelu osobu. Ove „moderne“ teze da je ravnopravno roditeljstvo samo ako dijete doslovno u satima i minutama provodi jednako vrijeme s oba roditelja i gdje dijete mora imati dva mjesta stanovanja stavlja pravo roditelja ispred prava djeteta. Djeca su najosjetljiviji dio populacije i nametanje „dvojnog“ života i stalnog seljenja nikako ne može pozitivno utjecati na njihov razvoj. Svako dijete treba rutinu i stabilnu životnu sredinu što u ovakvom modelu ne može imati, osobito ako se radi o djetetu školske dobi, te pogotovo ako roditelji ne žive u istom gradu. Ovakvi prijedlozi se odnose isključivo na ravnopravnost među roditeljima gdje se roditeljsko pravo stavlja ispred prava djeteta. Dijete mora biti na prvom mjestu	Primljeno na znanje	Zahvaljujemo se na iznesenom komentaru. Nacrtom prijedloga Iskaza i Teza za Obiteljski zakon postavlja se načelo zajedničke roditeljske skrbi. Sud donosi odluku o roditeljskoj skrbi temeljem sporazuma odnosno dogovora roditelja, ili o tome sud sam odlučuje kada roditelji ne mogu postići dogovor, uz načelno prethodno pribavljanje mišljenja djeteta i tijela odnosno subjekata koji za to imaju potrebne stručne kompetencije. Predviđa se propisati obvezni sadržaj odluke o roditeljskoj skrbi koji treba sadržavati svaka odluka o roditeljskoj skrbi (s kojim roditeljem će dijete živjeti, raspored vremena koje će provoditi sa drugim roditeljem, način komunikacije djeteta sa drugim roditeljem, obveza razmjene informacija o djetetu, uzdržavanje djeteta). Ujedno, normativno treba omogućiti da sud izriče odgovarajuće naloge i mjere kojima će se urediti i pojedina druga pitanja i moguće problematične situacije, a koje mjere i nalozi će biti sastavni dio odluke o roditeljskoj skrbi.
7	Tomislav Konosić	D/ NACRT PRIJEDLOGA OBITELJSKOG ZAKONA , III/ PRAVNI ODNOSI RODITELJA I DJECE I MJERE ZA ZAŠTITU PRAVA I DOBROBITI DJECE	Mislim da je porast pritužbi koje spominje Pravobranitelj za djecu RH, a koje se odnose na kršenja prava djeteta na zajedničku roditeljsku skrb, povrede prava roditelja na ostvarivanje kontakta s djecom, monopoliziranje roditeljske skrbi i manipulacije djecom, posljedica nepravednog sustava koji jednog roditelja (najčešće majku) favorizira. Slažem se s komentarima da razlike temeljene na spolu roditelja samo pojačavaju konflikte i štetno djeluju na djecu. Nevjerojatan mi je podatak da CZSS u cca 90% slučajeva daju mišljenja u korist majki, a sudovi u sličnom postotku određuju da djeca nakon razvoda braka nastave živjeti s majkom, a preostalih cca 10% se većinom odnosi na slučajeve kad majka ne želi da djeca nastave živjeti s njom. Da li se ovakva praksa temelji na znanstvenim činjenicama? Odakle pretpostavke da su djeca "privrženija" majkama? Mislim da je bitno da nakon razvoda braka nema roditelja pobjednika i roditelja gubitnika, niti u pogledu financiranja potreba djece niti u pogledu ostvarivanja kontakata s djecom.	Primljeno na znanje	Nacrtom prijedloga Iskaza i Teza za Obiteljski zakon postavlja se načelo zajedničke roditeljske skrbi. Sud donosi odluku o roditeljskoj skrbi temeljem sporazuma odnosno dogovora roditelja, ili o tome sud sam odlučuje kada roditelji ne mogu postići dogovor, uz načelno prethodno pribavljanje mišljenja djeteta i tijela odnosno subjekata koji za to imaju potrebne stručne kompetencije. Dakle, Obiteljski zakon treba predvidjeti da sud odlučuje u skladu s dobrobiti djeteta, neovisno o spolu jer prema načelu ravnopravnosti žene i muškarca, otac i majka imaju jednaka prava u odnosu na roditeljsku skrb.
8	Kata Zeba	OBRAZAC ISKAZA O PROCJENI UČINAKA PROPISA	Vezano uz tezu za donosenje novog obiteljskog zakona imam primjedbu na temu reguliranja institucije izvanbracne zajednice. Naime, postoje partneri koji su u dugogodisnjoj izvanbracnoj zajednici u kojoj su stekli zajednicku djecu i imovinu, a sva ta zajednicka imovina glasi na jednog partnera koji ne zeli iz nekih razloga sklopit brak sa svojim partnerom. Po dosadasnjem obiteljskom zakonu izvanbracna zajednica je izjednacena sa bracnom zajednicom. Prema novom nacrtu prijedloga obiteljskog zakona izvanbracni partneri bi se trebali registrirati kod javnog biljeznika, u protivnom ne bi imali status izvanbracne zajednice vec status sustanara, te ne bi imali pravo dijeliti zajednicku imovinu u slucaju razlaza ili smrti partnera. U ovom opisanom slucaju partner koji je vlasnik zajednicke imovine i nije zelio sklopiti brak, ne ce htjeti niti registrirati svoju izvanbracnu zajednicu kod javnog biljeznika. Mislim da bi trebali razmotriti taj nacrt prijedloga koliko bi bio dobar i ispravan i kakve bi materijalne i druge posljedice mogao imati eventualno takav novi donesen zakon na partnera u nepovlastenom polozaju u ovom primjeru. Hvala.	Primljeno na znanje	Zahvaljujemo se na Vašim prijedlozima za unaprjeđenje odredbi budućeg Obiteljskog zakona. Predviđeno je redefiniranje izvanbračne zajednice. Naime, različiti propisi Republike Hrvatske pojam izvanbračne zajednice definiraju na različite načine, što izaziva konfuziju i pravnu nesigurnost među građanima i neujednačeno postupanje u sudskoj praksi. Potrebno je preispitati i odredbu važećeg Obiteljskog zakona prema kojem pravno uređenje koje se odnosi na izvanbračnu zajednicu proizvodi pravne učinke braka u obiteljskom zakonodavstvu, kao i u propisima koji se odnose na druge grane prava (porezne stvari, osobni, imovinski i drugi odnosi bračnih drugova) koja time prelazi okvire materije koja ulazi u sadržaj koju uređuje Obiteljski zakon. Preispitat će se odredbe o imovinskim odnosima koje je potrebno uskladiti s ekonomskim promjenama, ali i zbog prijepora sudske prakse koji su se pojavljivali u pogledu prometa nekretninama koje su predstavljale izvan/bračnu stečevinu. Nadalje, potrebno je detaljnije urediti pitanje odgovornosti bračnih/izvanbračnih drugova za obveze prema trećim osobama, uzimajući u obzir potrebnu jačanja pravne sigurnosti.
9	CIP Slavonski Brod	D/ NACRT PRIJEDLOGA OBITELJSKOG ZAKONA , V/ SKRBNIŠTVO	Samozastupnici Grupe za samozastupanje Centra za inkluzivnu podršku Slavonski Brod su imali rasprave o skrbništvu i došli do zaključka da žele da njihovi skrbnici budu članovi uže i šire obitelji jer ih najbolje poznaju .Za slučaj u kojem ne postoji član obitelji treba izabrati osobe od povjerenja iz života. Ukoliko takvih osoba nema ili se ne žele prihvatiti skrbništva, trebale bi postojati osobe koje su skrbnici po profesiji, koji nemaju nikakvog interesa od imovine čovjeka pod skrbništvom nego za svoj rad dobivaju osobni dohodak.	Primljeno na znanje	Zahvaljujemo na Vašim prijedlozima i sugestijama. Radna skupina za izradu nacrta prijedloga novog Obiteljskog zakona razmotrit će Vašu primjedbu, s ciljem doprinosa unaprjeđenja instituta skrbništva. Radna skupina za izradu nacrta prijedloga novog Obiteljskog zakona razmotrit će se sve važeće odredbe iz područja skrbništva, radi usklađivanja Obiteljskog zakona s međunarodnim obvezama Republike Hrvatske te nacionalnim zakonodavstvom koje u nekom segmentu uređuje zaštitu takvih osoba, s ciljem unaprjeđenja zaštite osoba pod skrbništvom i zaštite njihovih prava, s naglaskom na individualizirani pristup i načelo primjerene zaštite, aktivnu ulogu osobe (kad je to moguće) te mogućnost iskazivanja prigovora na rad skrbnika u odlučivanju.
10	Mladen	D/ NACRT PRIJEDLOGA OBITELJSKOG ZAKONA , V/ SKRBNIŠTVO	Odluka o uvođenju sustava odlučivanja uz podršku za osobe s intelektualnim i drugim teškoćama, odn. za osobe koje su radi zaštite njihovih prava i interesa lišavane poslovne sposobnosti napredak je i korak ka ostvarivanju veće osobne autonomije i mogućnosti ove skupine građana za većim utjecajem na vlastiti život. UN Konvencija o pravima osoba s invaliditetom koju je Hrvatska - ali i EU kao nadnacionalna politička organizacija - potpisala i ratificirala 2007. godine ovo posebno naglašava u članku 12 - Jednakost pred zakonom. Također, UN-ov odbor za praćenje Konvencije u Generalnom komentaru br. 1 na članak 12 Konvencije jasno naglašava poslovnu sposobnost kao preduvjet ostvarenja jednakosti pred zakonom i odbacuje mogućnost zadržavanja sustava zamjenskog odlučivanja. Hrvatska kao članica EU te kao potpisnica ovog međunarodnog dokumenta stoga ima obavezu osigurati sustav zaštite prava osoba s intelektualnim teškoćama koji će im omogućiti što veću slobodu u svakodnevnom životu i donošenju odluka uz precizne i jasno definirane zaštitne mehanizme koji će sprečavati bilo koji oblik manipulacije i iskorištavanja samih osoba, bilo od skrbnika ili osoba koje im budu pružale podršku. Iako i postojeći sustav zamjenskog odlučivanja naglašava potrebu skrbnika za poticanjem štićenika na samostalno donošenje odluka i obavezu poštivanja, dok to nije u suprotnosti sa dobrobiti štićenika, njegovih želja i osobnih stavova od strane skrbnika, sustav i dalje težište moći kod donošenja odluka i poduzimanja pravnih radnji ostavlja na skrbniku a ne na samom štićeniku, tj. osobi čija se prava stavljaju pod skrbničku zaštitu. U praksi ovo znači da je poštivanje štićenikovih osobnih želja i stavova dobra volja skrbnika, jer zakon skrbniku daje moć donijeti odluku koja ne mora biti u skladu s osobnim željama i stavovima osobe budući da je skrbnik taj koji procjenjuje što je u štićenikovom najboljem interesu. Također, koncept podrške u odlučivanju kako je trenutačno određen Obiteljskim zakonom ne ispunjava svoju svrhu u smislu alternative zamjenskom odlučivanju i davanja više moći osobi čija se prava stavljaju pod zaštitu, već ostaje omeđen sustavom lišenja poslovne sposobnosti koji ograničava osobnu autonomiju štićenika . Osim toga, osobama s intelektualnim teškoćama koje su djelomično lišene poslovne sposbnosti zakon ne predviđa dodjelu osobe podrške kao dodatnog mehanizma zaštite njihovih prava. Unatoč pretpostavci da osoba za koju postoji potreba zaštite njezinih prava, u dijelu u kojem nije lišena poslovne sposbnosti može samostalno odlučivati, često je slučaj da je osobama za donošenje informiranih odluka potrebna dodatna podrška. Zakon u Temeljnim odredbama o skrbništvu govori i da se zaštita prava osoba trebaju ostvariti drugim mjerama međutim nigdje se ne spominje koje su to mjere. Dakle, predstojeće izmjene Obiteljskog zakonodavsta u području skrbništva trebaju: • proširiti sustav zaštite prava za osobe koje se mogu potpuno same brinuti o svojim pravima uvođenjem sustava potpomognutog odlučivanja. Ovaj sustav mora djelovati kao alternativa sustavu zamjenskog odlučivanja, odn. kao samostalni institut koji težište moći u ostvarivanju prava i poduzimanja radnji premješta sa skrbnika na osobu čija se prava stavljaju pod zaštitu. • omogućiti osobama izbor više osoba podrške ili skrbnika. Ova mogućnost posebno dolazi do izražaja kada je riječ o zaštiti štićenikove imovine i odlučivanja o imovinskim stvarima. Osobe podrške ili skrbnici imale bi zakonsku obavezu međusobno se konzultirati kod donošenja odluka ili informiranja osobe koje bitno utječu na štićenikov život ili imovinsko stanje. • ukinuti neposredno skrbništvo, tj. ukinuti mogućnost da skrbnik ili osoba podrške bude zaposlenik Centra za socijalnu skrb radi izbjegavanja sukoba lojalnosti. • uvesti stroge i redovite nadzorne mehanizme u vidu nezavisnog tijela ili odbora koji bi pratio rad skrbnika ili osoba podrške. • osnovati posebno i nezavisno tijelo koje bi vodilo brigu o imovini osoba pod skrbništvom • dodatno kapacitirati Centre za posebno skrbništvu jer trenutačno zbog manjka kapaciteta ne mogu adekvatno obavljati svoju ulogu. • u sudskim procesima osigurati obaveznu prisutnost i uključenost osobe čija se prava stavljaju pod zaštitu radi kako bi osoba bila informirana o postupku. U tu svrhu treba poduzeti i osigurati dodatnu edukaciju posebnih skrbnika kako bi osobe dobile sve potrebne informacije o postupku na njima prilagođen način. • kod procjene sposobnosti osobe da odlučuje o svojim pravima i potrebne količine podrške veću pozornost posvetiti uključivanju osoba iz života osobe čija se prava stavljaju pod zaštitu. • zakon treba predvidjeti izradu pravilnika ili standarda kvalitete kojima će se detaljno propisati obveze i način rada skrbnika i osoba podrške. Standardi bi svakako trebali propisati obvezu skrbnika ili osobe podrške da kod osoba potiče vještine samoodređenja i samozastupanja radi što veće emancipacije i osnaživanja osoba za neovisno življenje. • paradigmu „djelovanja u najboljem interesu štićenika“ zamijeniti paradigmom „najbolje interpretacije želje i volje štićenika“. • zakonom predvidjeti mogućnost osiguravanja dodatne podrške za uključivanje u zajednicu primjenom raznolikih modela kao što je na primjer peer-support, ovisno o potrebama osobe.	Primljeno na znanje	Zahvaljujemo na Vašim prijedlozima i sugestijama. Radna skupina za izradu nacrta prijedloga novog Obiteljskog zakona razmotrit će Vašu primjedbu, s ciljem doprinosa unaprjeđenja instituta skrbništva. Radna skupina za izradu nacrta prijedloga novog Obiteljskog zakona razmotrit će se sve važeće odredbe iz područja skrbništva, radi usklađivanja Obiteljskog zakona s međunarodnim obvezama Republike Hrvatske te nacionalnim zakonodavstvom koje u nekom segmentu uređuje zaštitu takvih osoba, s ciljem unaprjeđenja zaštite osoba pod skrbništvom i zaštite njihovih prava, s naglaskom na individualizirani pristup i načelo primjerene zaštite, aktivnu ulogu osobe (kad je to moguće) te mogućnost iskazivanja prigovora na rad skrbnika u odlučivanju.
11	Sanja Martinovsky	D/ NACRT PRIJEDLOGA OBITELJSKOG ZAKONA , V/ SKRBNIŠTVO	S obzirom da Teze i dalje predviđaju lišavanje poslovne sposobnosti i institut skrbništva, postojeća rješenja u aktualnom Obiteljskim zakonu (dalje u tekstu: Zakon) glede ovog instituta novi zakon treba ojačati. Obveza podnošenja izvješća o radu skrbnika kao prva linija zaštite osobe od samovolje skrbnika u praksi ne funkcionira: skrbnici ne izvršavaju svoje zakonske obveze (a kamoli one moralne obveze koje se nameću preuzimanjem (o)vlasti nad tuđim životom), često uopće ne kontaktiraju sa svojim štićenicima, ne podnose izvješća o svom radu. S druge strane imamo centar kao nadzorno tijelo, koji ne upozorava i ne poziva skrbnike na podnošenje izvješća o svom radu, kao što bi po Zakonu trebao. Također, centar sam ne preispituje potrebe štićenika za skrbničkom zaštitom svake tri godine, kao što bi trebao po zakonu. Zbog navedenih kršenja zakonskih obveza i od strane centra i od strane skrbnika, osobe ostaju nezaštićene i u potpunosti ovisne svom skrbniku, kakav god on bio. Ovdje dolazi mogućnost aktiviranja druge linije zaštite prema kojoj osoba može podnijeti prigovor na rad skrbnika i žalbu na rješenje centra – što se nikada neće dogoditi iz razloga neinformiranosti i naučene bespomoćnosti osobe s jedne strane, te zbog autoriteta i nadmoći skrbnika s druge strane. Ovdje se kao moguća rješenja nameću obveza pružanja lako razumljivih informacija od strane svih dionika postupka lišavanja poslovne sposobnosti, jačanje autonomije, dostojanstva, slobode i neovisnosti osoba s teškoćama, edukacije o ljudskim pravima za sve dionike postupka lišavanja poslovne sposobnosti, te smanjivanje moći skrbnika nad životom štićenika. Podjela moći na više skrbnika koji zajednički s osobom odlučuju o njezinim osobnim i imovinskim pitanjima dobar je zaštitni mehanizam kojim skrbnici međusobno nadziru svoj rad, čime se smanjuje moć pojedinog skrbnika i mogućnost manipulacije osobom. Iako ovakva mogućnost postoji u aktualnom Zakonu, zbog neprimjene se čini da njezina vrijednost nije prepoznata. Veliku prepreku osobama lišenim poslovne sposobnosti u zaštiti njihovih prava predstavlja nemogućnost potpisa punomoći odvjetniku. Iako Ustav jamči jednakost pred sudovima i uređuje odvjetništvo kao samostalnu i neovisnu službu koja svakome osigurava pravnu pomoć, potpis osobe lišene poslovne sposobnosti na punomoći odvjetniku nema pravni učinak. Na taj način krše se načela jednakosti pred zakonom i osiguranja djelotvornog ostvarenja pravne zaštite, te se osoba lišava prava na pravnu pomoć i prava na pristup sudu. Navedena su načela i prava posebno važna osobama lišenim poslovne sposobnosti za koje skrbnici očituju svoju volju stvarajući pravne učinke u njihovim životima. Kako se vrlo često volja skrbnika i volja osobe ne podudaraju, kao zaštitni mehanizam novi zakon bi svakako trebao predvidjeti odredbu prema kojoj bez obzira na opseg lišenja poslovne sposobnosti svaka osoba može potpisati punomoć odvjetniku. Novi zakon treba iskoristiti priliku da učinkovito zaštiti imovinu osoba lišenih poslovne sposobnosti. Prema postojećem stanju, vrijedna imovina daje se na raspolaganje skrbnicima koji nemaju znanja upravljati tom imovinom zbog čega niti ne žele takvu odgovornost. Štićenici mahom gube svoju imovinu koja propada ili se prodaje, dok se osobe smještaju kod pružatelja usluga. Roditelji protiv svoji želja i uvjerenja lišavaju djecu nasljedstva jer ne postoji sustav zaštite koji bi osigurao da djeca nastave život u svom stanu ili kući uz osiguranu podršku. Opisano stanje rezultira time da se vlasnici vrijednih nekretnina dovode na sam prag siromaštva, u potpunu ovisnost o socijalnim uslugama. Što se tiče najavljenog instituta podrške u odlučivanju, pozdravljam ideju njegovog uspostavljanja i otvaranja mogućnosti za daljnje razrađivanje i jačanje, što će zasigurno potrajati duže vremensko razdoblje. Za razliku od skrbnika koji umjesto štićenika donosi odluke koje imaju pravne učinke i koji se drži načela „najboljeg interesa“, zamišljam da će podrška u odlučivanju pomagati osobi da sama donosi i sve druge odluke, odnosno kada god to primatelj podrške smatra potrebnim, držeći se načela volje osobe. Važno je da odluke koje primatelj podške donosi budu informirane. Pružatelji podrške trebali bi u prvom redu biti osobe koje izabere primatelj podrške. I dalje treba voditi računa o odnosu moći, te zaštitnim i nadzornim mehanizmima. Pružatelj podrške možda bi trebao samo biti poveznica između primatelja podrške i zajednice u kojoj živi, te mu pomagati da iskoristi resurse koje zajednica pruža svima. Na primjer, ako osoba donosi odluku o stupanju u brak, pružatelj podrške treba primatelju podrške pomoći da dobije informacije od stručnjaka kojima se obraćamo i svi drugi: za informacije u vezi prava i obveza vezanih za sklapanje braka da se obrati primjerice Pravnoj klinici, a za informacije o vlastitim osjećajima i izboru partnera da se obrati psihologu. Pri ovim konzultacijama bio bi prisutan i pružatelj podrške koji bi se brinuo da osobi informacije budu razumljive. Na ovaj način bi se svakako smanjila mogućnost manipulacije od strane pružatelja podrške, a osobi bi bile zajamčene dobre informacije.	Primljeno na znanje	Zahvaljujemo na Vašim primjedbama, prijedlozima i sugestijama. Radna skupina za izradu nacrta prijedloga novog Obiteljskog zakona razmotrit će Vašu primjedbu, s ciljem doprinosa unaprjeđenja instituta skrbništva. Radna skupina za izradu nacrta prijedloga novog Obiteljskog zakona razmotrit će se sve važeće odredbe iz područja skrbništva, radi usklađivanja Obiteljskog zakona s međunarodnim obvezama Republike Hrvatske te nacionalnim zakonodavstvom koje u nekom segmentu uređuje zaštitu takvih osoba, s ciljem unaprjeđenja zaštite osoba pod skrbništvom i zaštite njihovih prava, s naglaskom na individualizirani pristup i načelo primjerene zaštite, aktivnu ulogu osobe (kad je to moguće) te mogućnost iskazivanja prigovora na rad skrbnika u odlučivanju.
12	Martina Božić	OBRAZAC ISKAZA O PROCJENI UČINAKA PROPISA	Potrebna je konstanta u edukaciji stručnjaka, posebna kontrola rada djelatnika, u slučajevima nasilja i ovisnosti te psiholoških poremećaja u obiteljima posebnu pozornost posvettiti povezanosti zdravstvenih djelatnika (dati im jednaku vrijednost ili čak prednost pred stručnim socijalnim radom jer je zdravlje najvažnije) stručnih socijalnih službi, policije, klinika za djecu i pravobraniteljice, posebnih skrbnika.... i ne! preispitivati djecu s kime žele živjeti kako je u zakonu to i propisano i time! ih zaštititi od roditelja manipulanata. Uvela bi OBVEZNE jednogodišnje ispite socijalnom radu, i ulaganje u edukaciju stručnih socijalnih službi kako bi radili kao !stručne osobe i pomogle u smanjenju manipulacija i tako zaštitili mnogu djecu, ako možete molim nadodajte važnost i značaj u dosadašnjim prevelikim propustima diljem Hrvatske. jer šutjeti ili se praviti da ne vidiš ili da biraš manje zlo ili ništa baš ne činiti, ne rješava probleme nego se problemi tada ,prenose, na dijete, koje ako ima sreće postati će možda dobar čovjek. ali zanemarivanje prava na zaštitu po već postoječem zakonu, zlouporaba i zlostavljanja ne ostavljaju puno snage niti izbora za bilo koga! Hvala	Primljeno na znanje	Zahvaljujemo se na Vašim prijedlozima za unaprjeđenje odredbi budućeg Obiteljskog zakona. Sukladno Vašem prijedlogu, ističemo da stručni radnici imaju zakonsko pravo i dužnost trajno se stručno usavršavati, a Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku za svaku kalendarsku godinu donosi plan stručnog usavršavanja stručnih radnika ustanova socijalne skrbi. Edukacije stručnih radnika provode i strukovne udruge i strukovne komore. Stručni radnici ustanova socijalne skrbi imaju obvezu biti članovi strukovnih komora, koja im izdaje i obnavlja licenciju za samostalno za obavljanje stručnih poslova.
13	Hrvatska biskupska konferencija	OBRAZAC ISKAZA O PROCJENI UČINAKA PROPISA, NACRT PRIJEDLOGA ISKAZA O PROCJENI UČINAKA PROPISA	Valja pozdraviti napore predlagatelja da sustavnim i demokratičnim pristupom, uvažavajući kako stručnu tako i opću javnost, ozbiljno pristupi rješavanju nedoumica i nejasnoća, kao i poteškoća u primjeni odredbi u praksi Obiteljskog zakona iz 2015. godine s ciljem da se što prije otklone posljedice pravne nesigurnosti i uvede stabilnost sustava u smislu kontinuiteta zakonodavnog uređenja i praktičnog postupanja koje je temeljeno na standardima najbolje prakse u tom području. Demokratičnost i transparentnost se, između ostalog, očituju u izbalansiranom sastavu radne skupine, zatim u pozivu stručnoj javnosti da se prethodno očituje uz provođenje postojećeg zakona te, naposljetku, u otvaranju javnog savjetovanja u razdoblju i na način da svi zainteresirani mogu dati svoj doprinos. Nastavno na sudjelovanje Hrvatske biskupske konferencije u javnim savjetovanjima prilikom donošenja obiteljskih zakona proteklih godina, Vijeće HBK za život i obitelj na svojoj je sjednici održanoj 10. listopada 2016. u Zagrebu razmatralo i najnoviji Nacrt prijedloga Iskaza o procjeni učinaka propisa za Nacrt prijedloga, Prethodne procjene i Teze za Obiteljski zakon, s tim da je upravo Tezama posvetilo najveću pozornost.	Primljeno na znanje	Zahvaljujemo se na Vašim komentarima.
14	Hrvatska biskupska konferencija	D/ NACRT PRIJEDLOGA OBITELJSKOG ZAKONA , II/ BRAK	Pod II/ BRAK: 1. U Tezama se navodi uvođenje "obveznog predbračnog savjetovanja" koje se, između ostalog, stavlja u kontekst prevencije razvoda braka. Svjesna važnosti prevencije Katolička crkva u Hrvatskoj za sada jedina provodi sustavnu pripravu za brak za one koji žele sklopiti sakramentalni brak odnosno sklopiti ga u vjerskom obliku. Međutim, pokazalo se da nije dostatno samo ponuditi pripravu odnosno predbračno savjetovanje već i kontinuirano praćenje novovjenčanih bračnih parova / obitelji u prvim godinama braka u smislu da znaju gdje mogu zatražiti pomoć i savjetovanje u cilju podizanju kvalitete bračnih i obiteljskih odnosa te u različitim pitanjima roditeljstva, a osobito kada nastupe prvi problemi i krize u braku i obitelji. Organizacije civilnog društva i vjerske zajednice u Hrvatskoj, pa tako i Katolička Crkva, zasigurno tome mogu dati svoj doprinos primjerice kroz djelovanje crkvenih bračnih i obiteljskih savjetovališta, no primarne ustanove koje bi trebale obavljati tu ulogu jesu županijski obiteljski centri. Oni su prvotno i osnivani kao autonomne ustanove s misijom da savjetodavnim, edukativnim i preventivnim programima i aktivnostima promiču ideje obiteljskih vrijednosti te aktivno utječu na podizanje kvalitete života u obitelji poboljšavajući komunikaciju među članovima obitelji, olakšavajući odrastanje, pomažući u organiziranju obiteljskog života. Međutim, od 1. siječnja 2014. godine kada je stupio na snagu Zakon o socijalnoj skrbi (NN 157/13) prava i obveze postojećih obiteljskih centara preuzeli su centri za socijalnu skrb u sjedištu županije. Prijedlog: Obiteljske centre pravno odrediti unutar Obiteljskog zakona i vratiti im autonomnost, ostavljajući u njihovom radu naglasak na preventivnom djelovanju, savjetovanju i pravovremenom rješavanju problema i kriznih situacija u braku i obitelji. 2. Vjerske zajednice koje u svom službenom učenju brak sagledavaju kao nerazrješivi sakrament ne mogu sudjelovati u institutima posredovanja i medijacije koji su vezani uz već započeti postupak razvoda braka nego samo u savjetovanju. Međutim, za razliku od posredovanja i medijacije, bračno i obiteljsko savjetovanje u Tezama nije izrijekom spomenuto. Prijedlog: U Obiteljskom zakonu definirati bračno i obiteljsko savjetovanje, kao prvu razinu pomoći i potpore supružnicima, obiteljima i djeci, a preventivnu i kurativnu dimenziju savjetovanja preciznije odrediti odgovarajućim podzakonskim aktom. Usto, uvrstiti profil bračnog i obiteljskog savjetovatelja u Nacionalnu klasifikaciju zanimanja.	Primljeno na znanje	Predbračno savjetovanje za sada će se ograničiti na davanje budućim bračnim drugovima, prilikom prijave namjere sklapanja braka, brošure o pravima i dužnostima bračnih drugova i o odnosima roditelja i djece. To dakako ne znači da treba izostati posjet bračnom savjetovalištu, osobito kad ono bude uklopljeno u obiteljske centre koji će imati znatnu preventivnu ulogu u smislu očuvanja obitelji, uloge članova obitelji, održavanja edukacija na različite obiteljske teme i sl., ali treba biti na dobrovoljnoj osnovi. Zakonom o socijalnoj skrbi koji uređuje djelatnost socijalne skrbi, propisano je pravo na uslugu savjetovanja i pomaganja obitelji. Uslugu savjetovanja i pomaganja pružaju stručni radnici ustanova socijalne skrbi i drugi pružatelji usluga predviđeni Zakonom kao što su udruga, vjerska zajednica, trgovačko društvo i druga domaća i strana pravna i fizička osoba koja samostalno obavlja profesionalnu djelatnost, pod uvjetima iz Zakona. Nadalje, ministarstvo temeljem natječaja sufinancira programe organizacija civilnog društva sumjernih zaštiti djece i pružanju podrške obitelji. Ministarstvo je svjesno vrijednosti obiteljskih centara u njihovom preventivnom djelovanju te savjetodavnim i edukativnim sadržajima te će nastojati, radi bolje provedbe Obiteljskog zakona, revitalizirati njihovu ulogu sukladno propisima.
15	Hrvatska biskupska konferencija	D/ NACRT PRIJEDLOGA OBITELJSKOG ZAKONA , I/ UVODNE ODREDBE	Pod I/ UVODNE ODREDBE: Iz Teza nije razvidno hoće li se i u kojoj mjeri revidirati temeljna načela od kojih aktualni Zakon polazi i hoće li se među njima, na tragu čl. 62 Ustava Republike Hrvatske, ovaj put svoje mjesto naći i "zaštita braka"? Prijedlog: Budući da je brak u redovitim okolnostima za dijete pravno najsigurniji institut te ga kao takvog treba promicati, njegovati i štititi predlaže se da se zaštita braka uvrsti na visoko mjesto među polaznim i temeljnim načelima	Primljeno na znanje	Zahvaljujemo se na Vašim prijedlozima za odredbe nacrta prijedloga novog Obiteljskog zakona. Radna skupina za izradu nacrta prijedloga novog Obiteljskog zakona razmotrit će Vaše primjedbe, prijedloge i sugestije te po okončanju rasprave o svim prijedlozima zauzeti stav o eventualnom uvrštavanju u nacrt prijedloga zakona.
16	Autonomna ženska kuća Zagreb	D/ NACRT PRIJEDLOGA OBITELJSKOG ZAKONA , III/ PRAVNI ODNOSI RODITELJA I DJECE I MJERE ZA ZAŠTITU PRAVA I DOBROBITI DJECE	Teze koriste termin konfliktnih razvoda, nigje razvoda uzrokovanih nasiljem." Konflikt je širok pojam, ali odnosi se uglavnom na sve situacije u kojima postoje suprotni motivi, događaji, svrhe, impulsi i sl. Interpersonalni sukobi mogu se svesti na konflikte uvjerenja, a njihov je izvor u tome što različiti ljudi, na različite načine percipiraju istu situaciju i što potpuno vjeruju svojoj percepciji (Petz, 1991.). No nasilje, za razliku od konflikta označava odnos između dviju strana u kome jedna strana uporabom ili samom prijetnjom uporabe sile utječe na drugu stranu. Nasilje je svjesna okrutnost usmjerena prema drugima s ciljem stjecanja moći pomoću nanošenja psihičke i/ili fizičke boli. Teze se uopće ne bave etiologijom i pozornošću koju treba posvetiti razvodima proizašlim iz nasilja, što može implcirati da takve razvode smatraju konfliktnim razvodima, što upućuje da nije implementirana stečevina vezana uz postupanje u slučajevima nasilja u obitelji uključujući partnersko nasilje. Zbog toga predlažemo da Zakon u temeljnim načelima i u kasnijoj razradi odredbi koje uređuju obiteljsko pravnu problematiku prepozna strukturalnu narav nasilja nad ženama kao rodno utemeljenog nasilja i ključnom socijalnom mehanizmu kojim se žene prisilno stavlja u podređeni položaj; i da u skladu sa navedenim zaštiti žene od svih oblika nasilja te da doprinese sprječavanju, progonu i uklanjanju nasilja nad ženama i nasilja u obitelji; sve sukladno Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (ETS br. 5, 1950) i njezine Protokole, Europsku socijalnu povelju (ETS br. 35, 1961, revidiranu 1996. godine, ETS br. 163), Konvenciju Vijeća Europe o suzbijanju trgovanja ljudima (CETS br. 197, 2005) i Konvenciju Vijeća Europe o zaštiti djece od seksualnog iskorištavanja i seksualnog zlostavljanja (CETS br. 201, 2007);preporuke Odbora ministara državama članicama Vijeća Europe: preporuku Rec(2002)5 o zaštiti žena od nasilja, preporuku CM/Rec(2007)17 o standardima i mehanizmima ravnopravnosti spolova, preporuku CM/Rec(2010)10 o ulozi žena i muškaraca u sprečavanju i rješavanju sukoba i izgradnji mira, te ostale relevantne preporuke; vodeći računa o sve većem broj slučajeva sudske prakse Europskog suda za ljudska prava koji uspostavlja važne standarde u području nasilja nad ženama; uzimajući u obzir Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima (1966), Međunarodni pakt o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima (1966), Konvenciju Ujedinjenih naroda o ukidanju svih oblika diskriminacije žena (CEDAW, 1979) i njezin Fakultativni protokol (1999), kao i Opću preporuku br. 19 CEDAW Odbora o nasilju nad ženama, Konvenciju Ujedinjenih naroda o pravima djeteta (1989) i njezine Fakultativne protokole (2000) te Konvenciju Ujedinjenih naroda o pravima osoba s invaliditetom (2006);uzimajući u obzir Rimski statut Međunarodnog kaznenog suda (2002); te Konvenciju Vijeća Europe o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji koja poziva države na gore opisano postupanje i stvaranje pravnog okvira.arntersko nasilje. 2. Mjere nadzora treba biti moguće izreći samo onom roditelju kojem je mjera nadzora potrebna, u protivnom predstavlja nepravično postupanje prema savjestnom roditelju. 3. Procjena spremnosti na suradnju je vrlo općenita i u praksi dovodi do čestih povreda prava u odnosu na žene koje su preživjele partnersko nasilje. 4. Privremene mjere koje se propisuju obiteljskim zakonom moraju biti šireg opsega od onog koji je sada propisan a tiče se privremenih odluka o tome sa kim će dijete stanovati, susretima i druženjima te uzdržavanju. U dosegu ObZ bi trebale biti sve privremene mjere kojima se može spriječiti postupanje koje šteti dobrobiti djeteta, npr. iznošenje djetetovih osobnih prilika u medijima.	Primljeno na znanje	Zahvaljujemo se na Vašim primjedbama, prijedlozima i sugestijama. Radna skupina za izradu nacrta prijedloga novog Obiteljskog zakona razmotrit će Vaše primjedbe, prijedloge i sugestije kako bi se ocijenio njihov doprinos u unaprjeđenju prava u području braka i odnosa u braku te roditeljske skrbi. Nacrtom prijedloga Iskaza i Teza za Obiteljski zakon predlaže se uvesti obvezu suda da, već na prvom ročištu, donese privremenu odluku ovršne naravi kojom će se urediti sporna pitanja roditeljske skrbi koja će ostati na snazi do pravomoćnog okončanja postupka, odnosno do drugačije odluke suda. Osobito je žurno donošenje ove mjere u slučajevima postojanja okolnosti koje ugrožavaju dobrobit djeteta kao što je i nasilje u obitelji. Privremena mjera, već na prvom ročištu donosila bi se kada jedna od stranaka predlaže privremeno uređenje spornih pitanja, uz obvezu obrazlaganja zahtjeva za donošenjem žurne privremene mjere, a koji razlozi bi morali biti obrazloženi u cilju zaštite najboljeg interesa djeteta, u što spada i ugroza djeteta radi obiteljskog nasilja. Pojam „roditeljske spremnosti na suradnju“ u važećem Obiteljskom zakonu je određen u području određivanja i provođenja mjera nadzora te donošenja odluke suda s kojim roditeljem će dijete stanovati i drugim sadržajima izvršavanja roditeljske skrbi. Spremnost na suradnju, međutim, ne bi smjela biti relevantna u slučajevima postojećeg obiteljskog nasilja. Ostavljeno je otvorenim za raspravu pitanje osnovanosti normiranja mogućnosti izricanja mjere nadzora samo jednom roditelju, budući doista postoje situacije u kojima je nesporno da samo jedan roditelj postupa na štetu djeteta. dok roditelj koji ne krši načela roditeljske skrbi, odluku doživljava kao veliku nepravdu sustava.
17	Autonomna ženska kuća Zagreb	D/ NACRT PRIJEDLOGA OBITELJSKOG ZAKONA , IV/ POSVOJENJE	odredbe o posvojenju o zakonskom rješenju iz 2003. niti iz 2015.g. ne propisuju donošenje odluka, osim odluke kojom se zasniva posvojenje. No, u prethodnoj fazi kada CZSS propituje postojanje zakonskih preduvjeta i prikladnosti posvojitelja, ObZ uopće ne propisuje obvezu donošenja meritornih odluka koje onda stranke mogu ispitivati svojim eventualnim žalbama. Propust ObZ da kao lex specijalis propiše rokove i donošenje odluka u fazi koja prethodi upisu u registar posvojitelja pogoduje stvaranju šutnje administracije, što je posljedično kršenje ljudskih prava, osobito prava zajamčenog čl. 29 Ustava odnosno čl. 6. Europske konvencije o zaštiti ljudskh prava.	Primljeno na znanje	Nacrtom prijedloga Iskaza i Teza za Obiteljski zakon predviđeno je zadržavanje obvezne pripreme potencijalnih posvojitelja u postupku davanja mišljenja o podobnosti i prikladnosti za posvojenje, kao i stručne podrške posvojiteljima. Važećim Zakonom je propisan rok od šest mjeseci za izdavanje mišljenja. Postupak za davanje mišljenja o podobnosti i prikladnosti za posvojenje, stručni je postupak koji provodi stručni tim centra za socijalnu skrb. Davanje odnosno prikupljanje stručnog mišljenja dio je pripremnih radnji koje prethode donošenju odluke o posvojenju. U ovoj fazi postupka za posvojenje centar za socijalnu skrb daje odgovarajuću procjenu u odnosu na različite okolnosti (npr. dosadašnje ponašanje, osobnih svojstava potencijalnih posvojitelja, motivacije, provjere odnosa u braku te odnosa s drugim članovima obitelji, uvjeta života i slično), a koja s obzirom na navedeno ne udovoljavaju karakteristikama upravnog akta. Potrebno je, naime, činiti razliku između pojmova "akti uprave" i "upravni akt". Upravni akt predstavlja samo jednu vrstu akata uprave i to onu najvažniju. Međutim, jedna od vrsta akata uprave su i formalizirane upravne radnje koje služe za utvrđivanje, gore spomenutih, relevantnih činjenica (koje, u ovom slučaju, rezultiraju mišljenjem o podobnosti i prikladnosti potencijalnih posvojitelja) bitnih za donošenje upravnog akta, u ovom slučaju, rješenja o posvojenju.
18	Tomislav Ivašković	D/ NACRT PRIJEDLOGA OBITELJSKOG ZAKONA , V/ SKRBNIŠTVO	Skrbništvo nije dobro zato što osobe pod skrbništvom moraju raditi sa svojom imovinom ono što skrbnik odredi. Kada bi naslijedio kuću na selu, htio bih tamo i živjeti. Ako ne bi mogao živjeti sam, država bi mi trebala osigurati osobu koja će mi pružiti podršku, ali samo koliko mi je potrebno. Podrška ne bi smjela nametati svoje mišljenje nego bi trebala slušati osobu i davati joj informacije koje osoba razumije.	Primljeno na znanje	Zahvaljujemo na Vašoj primjedbi. Radna skupina za izradu nacrta prijedloga novog Obiteljskog zakona razmotrit će se sve važeće odredbe iz područja skrbništva, radi usklađivanja Obiteljskog zakona s međunarodnim obvezama Republike Hrvatske te nacionalnim zakonodavstvom koje u nekom segmentu uređuje zaštitu takvih osoba, s ciljem unaprjeđenja zaštite osoba pod skrbništvom i zaštite njihovih prava, s naglaskom na individualizirani pristup i načelo primjerene zaštite, aktivnu ulogu osobe (kad je to moguće) te mogućnost iskazivanja prigovora na rad skrbnika u odlučivanju.
19	Autonomna ženska kuća Zagreb	D/ NACRT PRIJEDLOGA OBITELJSKOG ZAKONA , II/ BRAK	1. Obligatorno savjetovanje prije sklapanja braka nema smisla niti svrhe u obliku u kojem se prelaže, a uz navedeno, ono postoji i danas u prikladnoj formi dužnosti matičara da prigodno upozna nevjestu i ženika sa odredbama Obz, njihovim pravima i dužnostima, te isticanjem značenja braka i skladnosti braka. Obveza je propisana čl. 19. Obiteljskog zakona. Svako drugačije pravno savjetovanje je besmisleno jer se punoljetni poslovno sposobni građani neželjeno savjetuju o životnim odlukama koje donose, čime se dodatno obezvrijeđuje njihova svijest. Drugačije savjetovanje od onog koje već postoji nebi proizvelo nikakve učinke niti s obzirom na emotivni odnos osoba koje stupaju u brak. Potpuno je neprikladno promišljanje pritom da bi obligatorno pravno savjetovanje budućih bračnih drugova trebale raditi vjerske zajednice. Vjerske zajednice već imaju ustroj zaručničkih tečajeva za građane koje odluče sklopiti vjerski brak, a svako miješanje vjerskih zajednica u pravno savjetovanje građana pri sklapanju civilnih brakova je neprikladno i ne odgovaraju sekularnom ustroju hrvatske države. 3. Zalažemo se i predlagale smo uvođenje instituta poništaja prisilnih brakova u svom radu pružamo pomoć ženama žrtvama trafickinga koje znaju biti prisiljene na sklapanje braka, a kojima je jedina opcija razvod a ne poništaj braka. S obzirom da Kazneni zakon poznaje kazneno djelo iz čl. 169. prisila na sklapanje braka te kazneno djelo iz. 168. omogućavanje sklapanja nedozvoljenog braka, potrebno je i u ObZ uvesti pravo na poništaj prisilno skloplenog braka. Uz navedeno, u ovom ali i u drugim slučajevima nasilja, potrebno je procesnim odredbama omogućiti da stranke koje su žtrve nasilja daju iskaze odvojeno od počinitelja nasilja ili putem sredstava za prijenos slike ili zvuka. Često u brakorazvodu sudjeluju kao stranke osobe koje su žrtve kaznenih djela, te u zaštitu kojih su prekršajni ili kazneni sudovi donijeli mjere opreza zabrane približavanja ili uznemiravanja. Takve žrtve u kaznenim /prekršajnim postupcima imaju pravo na odvojeno saslušanje, no isto pravo nemaju u građanskim parnicama radi razvoda braka, čak i kada je na snazi mjera zabrana približavanja ili uznemiravanja. Prisustvo pravosudnog policajca samo po sebi nije dovoljno u takvim slučajevima jer se odovjeno saslušanje predlaže ne samo radi osiguranja trenutne sigurnosti žrtve nego i radi sprječavanja daljnje viktimizacije tijekom postupka, retraumatizacije, te omogućivanja uvjeta u kojma smireno i slobodno žrtve mogu iskazati o svim okolnostima koje su od utjecaja na pravilno utvrđenje činjeničnog stanja. 4. U brakorazvodnom postupku potrebno je poticati sporazume osim ako jedan od partnera ne iskazuje o preživljenom nasilju. S tim u vezi bitno je da Zakon u temeljnim načelima i u kasnijoj razradi odredbi koje uređuju obiteljsko pravnu problematiku prepozna strukturalnu narav nasilja nad ženama kao rodno utemeljenog nasilja i ključnom socijalnom mehanizmu kojim se žene prisilno stavlja u podređeni položaj; i da u skladu sa navedenim zaštiti žene od svih oblika nasilja te da doprinese sprječavanju, progonu i uklanjanju nasilja nad ženama i nasilja u obitelji; sve sukladno Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (ETS br. 5, 1950) i njezine Protokole, Europsku socijalnu povelju (ETS br. 35, 1961, revidiranu 1996. godine, ETS br. 163), Konvenciju Vijeća Europe o suzbijanju trgovanja ljudima (CETS br. 197, 2005) i Konvenciju Vijeća Europe o zaštiti djece od seksualnog iskorištavanja i seksualnog zlostavljanja (CETS br. 201, 2007);preporuke Odbora ministara državama članicama Vijeća Europe: preporuku Rec(2002)5 o zaštiti žena od nasilja, preporuku CM/Rec(2007)17 o standardima i mehanizmima ravnopravnosti spolova, preporuku CM/Rec(2010)10 o ulozi žena i muškaraca u sprečavanju i rješavanju sukoba i izgradnji mira, te ostale relevantne preporuke; vodeći računa o sve većem broj slučajeva sudske prakse Europskog suda za ljudska prava koji uspostavlja važne standarde u području nasilja nad ženama; uzimajući u obzir Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima (1966), Međunarodni pakt o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima (1966), Konvenciju Ujedinjenih naroda o ukidanju svih oblika diskriminacije žena (CEDAW, 1979) i njezin Fakultativni protokol (1999), kao i Opću preporuku br. 19 CEDAW Odbora o nasilju nad ženama, Konvenciju Ujedinjenih naroda o pravima djeteta (1989) i njezine Fakultativne protokole (2000) te Konvenciju Ujedinjenih naroda o pravima osoba s invaliditetom (2006);uzimajući u obzir Rimski statut Međunarodnog kaznenog suda (2002); te Konvenciju Vijeća Europe o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji koja poziva države na gore opisano postupanje i stvaranje pravnog okvira. 5. Smatramo dobrim rješđenje da se građanima osigura pravo na pristup sudu prije posredovanja. 6. Smatramo da se u tezama miješaju pomovi posredovanja i savjetovanja. Postupak posredovanja, ako zadržavamo pravni kontinuitet, postojao je samo u pogledu procjene pitanja da li je brak moguće nastaviti ili ne. Provodio ga je CZSS i ako je izvješće utvrdilo da brak nije moguće održati, nastavljalo se sa sudskim postupkom. Dakle, posredovanje se tiče braka i partnerskih odnosa i nije dobro niti smisleno u posredovanje upućivati sve stranke koje su pred sudom zatražile donošenje odluka o djeci, jer posredovanje nikada do sada i nije bilo o djeci i roditeljstvu nego o braku i partnerstvu. Ne slažemo se stoga da bi se u postupak posredovanja trebale slati stranke koje nisu u braku. No, stranke koje su pred sudom zatražile donošenje odluka o djeci mogu biti upućene u savjetovanje. Takav model je i do sada postojao jer je nadležni CZSS bio pozivan da da svoj nalaz i mišljenje o pitanjima koja se tiču djece. 7. Problematična je obveza suda na prvom ročištu da stranke obavijesti/upozori o prirodi postupak, dužnostima i slično, u slučajevima nasilja u obitelji. Praksa je i do sada pokazala da se suci obraćaju strankama upraov na način kako se u tezama predlaže, takvo obraćanje je neprikladno u slučajevima ako je jedna od stranka preživjela partnersko nasilje ili ako su djeca bila izložena nasilju od jednog roditelja. Praksa je pokazala da je "ravnopravno" obraćanje strankama zapravo diskriminatorno postupanje i strukturalna viktimizacija od strane sustava jer sud ispred sebe nema dvije nenasilne stranke nego ima počinitelja nasilja i žrtvu nasilja. 8. Cilj posredovanja nikako ne može biti propitivanje partnera o uzrocima koji su doveli do poremećenosti odnosa. Uzroci mogu biti izrazito intimne naravi, a protpitivanje sfera intimnosti predstavlja nesrazmjerno miješanje države u privatni život građana. Cilj posredovanja može biti propitivanje motivacije za medijaciju ili bračno savjetovanje, no nikako propitivanje uzroka. Da li će govoriti o stvarnim uzrocima razvoda ili neće treba ostati slobodna volja građan	Primljeno na znanje	Predbračno savjetovanje za sada će se ograničiti na davanje budućim bračnim drugovima, prilikom prijave namjere sklapanja braka, brošure o pravima i dužnostima bračnih drugova i o odnosima roditelja i djece. To dakako ne znači da treba izostati posjet bračnom savjetovalištu, osobito kad ono bude uklopljeno u obiteljske centre koji će imati znatnu preventivnu ulogu u smislu očuvanja obitelji, uloge članova obitelji, održavanja edukacija na različite obiteljske teme i sl., ali treba biti na dobrovoljnoj osnovi. Predbračno savjetovanje ne bi moglo biti zapreka za sklapanje braka. Zakonom su, naime, propisane pretpostavke za valjanost odnosno za postojanje braka, koje utječu na sklapanje braka, a to nipošto nije neki od mogućih oblika savjetovanja. Posredovanje je institut povezan jedino uz razvod braka i provodili bi ga centri za socijalnu skrb no radi što veće dostupnosti posredovanja potrebno je licenciranim pojedincima i pravnim osobama, uz kontrolu nadležnog ministarstva, dozvoliti provođenje posredovanja i drugim posredovateljima. Za sve ostale prijepore među članovima obitelji predviđen je institut medijacije na dobrovoljnoj osnovi. Posredovanje ima nekoliko ciljeva. Jedan od njih je i pokušaj objektivnog sagledavanja problema koji uzrokuju želju za razvodom braka. Otkrivanje uzroka jedan je od načina saniranja posljedica. Uostalom, i sud razvodi brak ispitujući stranke o uzrocima, čak i kad su oni intimne naravi (što u braku po logici stvari u velikoj većini slučajeva jest tako). Sud odluku temelji na dokazima, a mora je po Zakonu o parničnom postupku i obrazložiti. Radna je skupina već otprije iznijela gledište o proširenju razloga za poništaj braka, među inim, i za slučaj prisilnih brakova, s obzirom da su se društvene okolnosti promijenile (migracije, trgovina ženama), pa bi se time ojačala zaštita žena u smislu neprihvatljivosti prinudnih brakova. Među postupovnim odredbama predvidjet će se mogućnost odvojenog iskaza bračnih drugova u brakorazvodnoj parnici. No, slijedom pravne sigurnosti, trebat će postojanje obiteljskog odnosno bračnog nasilja učiniti nespornim. Napominjemo da Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji vrlo detaljno uređuje pitanje obiteljskog nasilja. Slažemo se da se roditelje upućuje u postupak izvan suda, prije donošenja odluke o roditeljskoj skrbi, no to često puta može biti u koliziji sa zahtjevom za žurnim postupanjem. Sud mora, po zakonu biti nepristran, te se tako mora ponašati i prema objema strankama u brakorazvodnom postupku. To dakako, ne znači da će zanemariti činjenicu izvjesnosti počinjenog nasilja prema bračnom drugu i/ili djeci, prilikom donošenja odluke.
20	Snježana	D/ NACRT PRIJEDLOGA OBITELJSKOG ZAKONA , V/ SKRBNIŠTVO	Svaka osoba koja je lišena poslovne sposobnosti mora biti dobro informirana o tome u kojem je dijelu lišena, a koje odluke može donositi sama. Roditelji i skrbnici trebaju poštivati osobu, njezine želje i volju. Svaka osoba trebala bi sama za sebe odlučiti o: • sklapanju braka • osnivanju obitelji • zapošljavanju • zdravlju i liječenju • mjestu stanovanja Kada osoba donosi takve odluke treba imati pravo na podršku. Podrška treba osobi dati lako razumljive informacije i objasniti joj posljedice odluke, ali odluku treba na kraju donijeti osoba u svoje ime.	Primljeno na znanje	Zahvaljujemo na Vašoj primjedbi. Radna skupina za izradu nacrta prijedloga novog Obiteljskog zakona razmotrit će se sve važeće odredbe iz područja skrbništva, radi usklađivanja Obiteljskog zakona s međunarodnim obvezama Republike Hrvatske te nacionalnim zakonodavstvom koje u nekom segmentu uređuje zaštitu takvih osoba, s ciljem unaprjeđenja zaštite osoba pod skrbništvom i zaštite njihovih prava, s naglaskom na individualizirani pristup i načelo primjerene zaštite, aktivnu ulogu osobe (kad je to moguće) te mogućnost iskazivanja prigovora na rad skrbnika u odlučivanju.
21	Irena Vrbetić	D/ NACRT PRIJEDLOGA OBITELJSKOG ZAKONA , III/ PRAVNI ODNOSI RODITELJA I DJECE I MJERE ZA ZAŠTITU PRAVA I DOBROBITI DJECE	Mišljenja sam da bi Obiteljski zakon trebao biti jasan po pitanju vještačenjem utvrđenih psihičkih poremećaja i utjecaju tih poremećaja na dobrobit djeteta. S druge strane, ukoliko se riječ „manipulacija“ (koja ne postoji u medicinskoj terminologiji niti u MSD priručniku dijagnostike i terapije, a koristi se od strane liječnika - vještaka) uvede u Obiteljski zakon treba odrediti jasne i konkretne kriterije po čemu je nešto manipulacija temeljene na dokazima koje će provoditi Sud. Iz dosadašnjih prijedloga pojedinaca i (iz) Udruge, očito proizlazi da se u nepovoljnu poziciju mahom stavljaju majke kao postojeće ili potencijalne manipulatorice. Pritom se, druga strana, u ovom slučaju otac, imunizira kao mogući manipulator. S obzirom da pojedini stručnjaci, liječnici psihijatri i psiholozi iz ustanova koje se bave djecom tvrde da je nasilje uvijek obostrano, paralelno tome i manipulacija je neminovno obostrana. Ako nije tako, automatski se manipulatorom „proglašava“ roditelj s kojim dijete živi. Uvođenjem manipulacije u novi Obiteljski zakon stavljamo se u situaciju dodatnog „manipuliranja“ pri određivanju da li se u konkretnom slučaju radi o manipulaciji. Dali će time svaki roditelj (a to su u velikoj većini slučajeva majke) koji štiti sebe i dijete od nasilnog drugog roditelja, koristeći pritom pravna sredstva (prijavljuje nasilje) generalno biti „toksični“ ili „maligni“ manipulator? Znamo da se obiteljsko nasilje, koje se usput rečeno novim prijedlozima minimalizira, najčešće odvija unutar kućanstva bez svjedoka. Minimaliziranjem nasilja i optužbama za lažne prijave nasilja, žrtve nasilja se navodi da ga ne trebaju prijavljivati ili da trebaju biti spremne da će takve prijave biti odbijene ili proglašene lažnima. Ako se proglase lažnima, evo dokaza da roditelj manipulira. Dali je to objektivni pokazatelj? Drugo: često pozivanje na manipuliranje majke kreće od toga da“ lažno“ prikazuje bolest djeteta. Pitam se tko će objektivno utvrditi da li je dijete zaista bolesno, ako je primjerice cijelu noć plakalo pod visokom temperaturom koju je ista pokušavala na sve moguće načine skinuti U sitne noćne sate ona i bolesno dijete su jedini svjedoci djetetove bolesti. Dijete slijedeći dan nije u stanju ostvariti propisani susret s drugim roditeljem i eto ti manipulacije. Iz samo ova dva primjera, a moglo bi ih biti još desetak, proizlaze očiti problemi kako utvrditi što jest, a što nije manipulacija koju bi trebalo sankcionirati (pretpostavljam oduzimanjem djeteta od roditelja manipulatora). Postoji velika opasnost da se bez jasnih kriterija generaliziraju sve majke koje prijavljuju nasilje kao manipulatorice. Evidentna je terminologija koju već naveliko koriste vještaci u svojim ekspertizama gdje se bez objektivnih dokaza, potpuno subjektivno ili pod pritiskom druge strane, majke masovno proglašavaju „toksičnim“, „patološkim“, „malignim“ manipulatoricama, iako objektivnim testovima nikakva patologija nije utvrđena. Razmislite malo o ovoj „stravičnoj“ medicinskoj terminologiji. U kojim medicinskim dokumentima (DSMM ?) se koriste pojmovi „toksična manipulatorica“, ili „maligna manipulatorica“. Da li se smije nekome, bez objektivnih dokaza, pripisivati ovakva vrsta patologije. Ovo su diskriminativne, etički nedozvoljene uvrede za svaku osobu kojoj se bez jasnih dokaza tako nešto pripisuje. Bilo koja vrsta patologije ličnosti utvrđuje se po jasno definiranim kriterijima i egzaktno utvrđenim simptomima. Ako se to ne može jasno definitrati za MANIPULACIJU, onda nitko nema pravo karakterizirati bilo koju osobu kao patološku, toksičnu ili malignu. Iz svega navedenog MANIPULACIJI nije mjesto u Obiteljskom zakonu, ako se istim TOČNO ne definira što je manipulacija, kako se ona dokazuje (po kojim kriterijima) i tko ju dokazuje (drugi roditelj, psiholog, psihijatar, pravnik, socijalni radnik, sudac). U dosadašnjoj praksi kod visokokonfliktnih razvoda kada nema dogovora između roditelja CZSS predlaže, a sud određuje psihijatrijsko vještačenje roditelja. Svrha je takvih vještačenja utvrditi postoje li neke psihičke smetnje kod oca ili majke koje bi mogle umanjiti njihove kompetencije kao roditelja i ugroziti sigurnost i dobrobit djeteta. Ako se kod jednog roditelja dijagnosticira psihopatologija i definira vrsta psihičkog poremećaja to u konačnici nema nikakvog utjecaja na odluku o skrbništvu. Tako su kompetentni roditelji i oni koji boluju od određenih poremećaja ličnosti (radi se o teškim psihičkim poremećajima) npr. narcisoidni, opsesivno-kompulzivni, granični (Bordenline), PTSP, teški poremećaj vezan uz ovisnost o alkoholu ili drogi i sl. Nitko nije kriv što je bolestan, a svaka se bolest danas manje-više može liječiti. Međutim kada se radi o dobrobiti djeteta, a određene karakteristike bolesti mogu biti štetne po dijete, Obiteljski zakon bi tome trebao pridati određeno značenje. Kakav je roditelj osoba koja ne zna izraziti svoje osjećaje, koja je preokupirana sobom , posvećena samo poslu, nefleksibilna po pitanjima morala, etike ili životnih vrijednosti, koja odbija suradnju s drugima ako nije po njegovom, kojoj nedostaje suosjećanje, koja uvijek očekuje da bude po njegovom i uopće ne vodi računa o osjećajima drugih, kojoj je jedini cilj da joj se dive, koja u interpersonalnim odnosima iskazuje eksploatacijski odnos na štetu drugih osoba. Jadno dijete koje takvoj osobi dođe u ruke. Nitko ne može zabraniti takvoj osobi da bude roditelj, a zbog dobrobiti djeteta njegov utjecaj na dijete treba ograničiti. Niti dijete uz takvog roditelja može biti sretno, niti ima adekvatan model toliko potreban za pravilan razvoj ličnosti. Ako su nam „puna usta“ dobrobiti djeteta onda bi jedan tako važan zakon kao Obiteljski zakon trebao o tome voditi računa. U sudskim procesima psihički poremećaji su tabu-tema. Oni koji su utvrđeni vještačenjem se niti ne spominju, dok se s druge strane dozvoljava odvjetnicima i strankama u postupku da sami optužuju, pokušavaju postavljati dijagnoze roditelju kojeg žele eliminirati. Tako se majkama pripisuje patološka simbioza s djetetom, paranoja, dramatiziranje (Bordeline), promiskuitetnost, prostitucija. U Obiteljskom zakonu bi trebalo točno definirati što se želi postići psihijatrijskim vještačenjem, te koju težinu pri određivanju skrbništva ima dijagnosticirani poremećaj ličnosti. Da li osoba s dijagnosticiranom psihopatologijom ličnosti može biti samostalni skrbnik ili ravnopravni roditelj u podijeljenom roditeljstvu, koju dinamiku kontakata s djetetom takav roditelj može ostvarivati itd. Ako se to ne regulira Obiteljskim zakonom onda su psihijatrijska vještačenja uzaludna. S druge strane svako klevetanje i neargumentirano postavljanje dijagnoze od strane drugog roditelja treba biti tretirano kao nasilje nad drugim roditeljem ili kao manipulacija i sankcionirano kao i drugi oblici nasilja i manipulacije.	Primljeno na znanje	Najveća pažnja u budućem normativnom uređenju pitanja roditeljske skrbi, posvetit će se složenim i konfliktnim obiteljskim postupcima, dakle onim situacijama u kojima roditelji sporazum o izvršavanju roditeljske skrbi o djeci ne mogu postići, kao što vrlo često ne mogu postići sporazum niti o bilo kojem drugom pitanju ostvarivanja roditeljske skrbi. Nacrtom prijedloga Iskaza i Teza za Obiteljski zakon ne predviđa se uvođenje zakonske definicije manipulacije. Međutim, vodeći računa da postoje različiti oblici manipulacije djece od strane jednog ili oba roditelja, njihovog emocionalnog zlostavljanja, „monopoliziranja“ roditeljske skrbi od strane jednog roditelja i slično, potrebno je iznaći odgovarajuća normativna rješenja koja će omogućiti sudu da prevenira i sankcionira ovakva ponašanja (npr. zabrana određenih postupanja roditelja u odnosu na dijete, nalog roditelju o suzdržavanju od određenih postupanja u nazočnosti djeteta i slično).
22	Autonomna ženska kuća Zagreb	D/ NACRT PRIJEDLOGA OBITELJSKOG ZAKONA , I/ UVODNE ODREDBE	1. Smatramo da ne treba preispitivati učinke izvanbračne zajednice koja je trajala kraće od tri godine ,a rezultirala je brakom. Izvabračnoj zajednici koja je trajala manje od tri godine, a nastavljena je sklapanjem braka treba priznati učinke i potrebno je da zakon svojim rješenjima prati dobru sudsku praksu, a ne da nameće nova rješenja koja mogu izazvati pravnu nesigurnost i nepravičnu kalkulaciju sa imovinom. 2. Smatramo da svako nametanje aktivnosti jednom od izvanbračnih partnera s ciljem da izvanbračna zajednica proizvodi učinke predstavlja čin posredne diskriminacije žena. 3. Propise koji definiraju izvanbračnu zajednicu, a osobito one koje na različit način propisuju učinke izvanbračne zajednce u odnosu na bračnu zajednicu trebalo je odavno uskladiti sa Obiteljskim zakonom, Zakonom o suzbijanju diskriminacije, Ustavom RH i Europskom konvencijom o zaštiti ljudskih prava. Zbog toga smatramo da uopće nije dvojbena norma čl. 11. st.2.ObZ 2015.g. jer se njom ne prelaze okviri materije koje uređuje Obiteljski zakon. Upravo suprotno, Obiteljski zakon govori o učincima izvanbračne zajednice, pa je stoga zakone u drugim pravnim područjima potrebno uskladiti sa Obiteljskim zakonom, a čl. 11. st.2. ObZ to omogućuje i prije izmjene i dopune svakog pojedinačnog zakona. U vezi s ovom materijom treba istaknuti da su predani prijedlozi radi izmjena i dopuna propisa koji propisuju učinke izvanbračne zajednice različito od učinaka bračne zajednice, no da o prijedlozima do danas nije donesena odluka. Osim navedenog, Upravni sud RH i Ustavni sud RH razmatraju upravne, odnosno ustavne tužbe proizašle upravo zbog diskriminatornih odredbi "poreznih zakona" koji građane stavljaju u nejednak položaj na temelju obiteljskog /bračnog statusa, čime im se krše ljudska prava zajamčena čl. 29 /1 Ustava/čl. 6. EKLJP o pravu na pravično suđenje, čl. 35 Ustava/ 8. EKLJP o pravu na zaštitu osobnog i obiteljskog života, te čl. 14/1 Ustava/čl. 14. EKLJP, povezano sa čl. 35Ustava/8. Konvencije - kojim se zabranjuje diskriminacija, Protokola 12 uz EKLJP i članka 51/2 Ustava koji jamči da je porezni sustav utemeljen na načelima jednakosti i pravednosti.	Primljeno na znanje	Nacrtom prijedloga Iskaza i Teza za Obiteljski zakon predviđeno je redefiniranje izvanbračne zajednice. Različiti propisi Republike Hrvatske pojam izvanbračne zajednice definiraju na različite načine, što izaziva konfuziju i pravnu nesigurnost među građanima te neujednačeno postupanje u sudskoj praksi. Potrebno je preispitati odredbu važećeg Obiteljskog zakona prema kojem pravno uređenje koje se odnosi na izvanbračnu zajednicu proizvodi pravne učinke braka u obiteljskom zakonodavstvu, kao i u propisima koji se odnose na druge grane prava (porezne stvari, osobni, imovinski i drugi odnosi bračnih drugova) koja time prelazi okvir materije koja ulazi u sadržaj koju uređuje Obiteljski zakon. U prilog navedenom idu i najnovija pravno-teorijska te empirijska istraživanja domaće sudske prakse i prakse Europskog suda za ljudska prava, a koja su provedena u Republici Hrvatskoj. Slažemo se da je nužno raditi na usklađivanju zakonodavstva kad su u pitanju pretpostavke za postojanje i način dokazivanja izvanbračne zajednice te logičnog uređenja pravnih učinaka navedene životne zajednice u hrvatskom pravnom sustavu.
23	Autonomna ženska kuća Zagreb	D/ NACRT PRIJEDLOGA OBITELJSKOG ZAKONA , I/ UVODNE ODREDBE	Načelo zaštite najboljeg interesa djeteta treba biti u fokusu kada se otvaraju rasprave o "stvarnoj zajedničkoj roditeljskoj skrbi" koja ne pretpostavlja pravo na zajedničku skrb ( kao u ObZ 2003) nego preptpostavila jednako roditeljsko vrijeme provedeno sa djetetom i jednak utjecaj na sve odluke koje se tiču djece i nakon razvoda braka: Takvi prijedlozi o "stvarnoj zajedničkoj skrbi" mogu stavljati djecu u neprirodne situacije seljenja od jednog do drugog roditelja, samo radi ispunjenja očekivanja o "stvarnom ravnopravnom roditeljstvu", ne sagledavajući do kraja dugoročnu korist i dobrobit za dijete. Činjenica je da razvodom braka ili izvanbračne zajednice faktična partnerska zajednica prestaje ( a nekada niti tada ne prestaje zbog nepovoljnih ekonomskih uvjeta građana zbog čega nastavljaju i nakon razvoda živjeti u istom domaćinstvu) te da je potrebno donositi odluke o djeci ako ih partneri imaju. Razvod je posljedica neuspjeha partnerske veze iz razloga koji mogu biti različiti, a koji na svojim kranjim polovima variraju od gubitka osjećaja ispunjenosti i zadovoljstva u braku, do nasilja koje trpi jedan partner ( najčešće žena) ili dijete. Neovisno o navedenom, nakon razvoda braka teško je moguće održati ravnopravno roditeljstvo u mjeri u kojoj je ono prisutno do tada jer bi ono, zbog odvojenog života roditelja, impliciralo seljenje djeteta "ravnopravno" jednom pa drugom roditelju i provjeru i usporedbu minuta koje je sa djetetom proveo jedan ili drugi roditelj. Smatramo da se na taj način na uvažava prirodna dinamika života djeteta, te da stil života koji nije prirodan niti uobičajen odraslim osobama ( kontinuirano seljenje) namećemo djeci, samo radi ispunjenja prava na "stvarno zajedničko roditeljstvo".Zaključno, u mogućem sukobu dva prava: prava najboljeg interesa djeteta i zaštite njegove dobrobiti i prava roditelja koji ne stanuje sa djetetom na ravnopravno provedeno vrijeme sa djetetom, prednost moramo dati pravu djeteta, jer u protivnom postupamo nečovječno, grubo vrijeđamo njegova prava te mu ugrožavamo zdrav psihofizički razvoj.	Primljeno na znanje	U Tezama za nacrt Prijedloga Obiteljskog zakona je navedeno kako će polazišna osnova za izradu Prijedloga Obiteljskog zakona biti tekst Obiteljskog zakona iz 2003. godine. Stoga se u Tezama ističe značenje zajedničke, sporazumne i ravnopravne roditeljske skrbi i to iz više razloga. Time se podiže svijest o značenju i vrijednosti uloge obaju roditelja u životu djece, neovisno o tome postoji li životna zajednica roditelja ili ne, te se stvaraju preduvjeti za poštivanje prava i obveza propisanih kako Ustavom Republike Hrvatske (čl. 3., čl. 14., čl. 35., čl. 63. itd.), tako i međunarodnim ugovorima koji, sukladno odredbi članka 134. Ustava, čine sastavni dio unutarnjega pravnog poretka Republike Hrvatske. Tako je zajednička skrb roditelja o djetetu odraz načela o zajedničkoj odgovornosti obaju roditelja za skrb o djetetu (čl. 18. Konvencije o pravima djeteta), te je odraz prava djeteta da uživa skrb svojih roditelja (čl. 63. Ustava, čl. 5. Konvencije o pravima djeteta), dok je ravnopravno podijeljena skrb između roditelja odraz ravnopravnosti spolova (čl. 3. Ustava, čl. 2. st. 1. toč. 1. ObZ 2003, čl. 3. st. 1. ObZ 2015), ali i ravnopravnosti majke i oca kao roditelja. Pojam „stvarnog zajedničkog roditeljstva“ koji se navodi u primjedbi nije zakonski termin te ga se ne bi trebalo poistovjećivati sa značenjem i sadržajem instituta zajedničke, sporazumne i ravnopravne roditeljske skrbi koji u svojoj osnovi ima za cilj zaštitu najboljeg interesa djeteta (čl. 3. Konvencije o pravima djeteta) te njegovih osobnih i imovinskih prava. Također, predviđa se propisati obvezni sadržaj odluke o roditeljskoj skrbi koji će sadržavati odluku s kojim roditeljem će dijete živjeti, raspored vremena koje će provoditi s drugim roditeljem, način komunikacije djeteta s drugim roditeljem, obveza razmjene informacija o djetetu, uzdržavanje djeteta. Sud donosi odluku o roditeljskoj skrbi temeljem sporazuma odnosno dogovora roditelja, a ako dogovora nema, odluku donosi sud, uz načelno prethodno pribavljanje mišljenja djeteta i tijela odnosno subjekata koji za to imaju potrebne stručne kompetencije.
24	Autonomna ženska kuća Zagreb	TEZE ZA OBITELJSKI ZAKON, C/ RADNA SKUPINA ZA IZRADU NACRTA PRIJEDLOGA OBITELJSKOG ZAKONA	Smatramo da brojni sastav radne skupine nije dobro izbalansiran budući je u širu radnu skupinu bila uvrštena predstavnica samo jedne udruge koja se zalaže za unaprijeđenje ljudskih prava žena s posebnim fokusom na zaštitu žena koje su preživjele partnersko nasilje i njihovu djecu. Partnersko nasilje je jedan od najčeših oblika kršenja ljudskih prava, a do nasilja u pretežitom broju slučajeva dolazi upravo u obiteljskoj zajednici na koju se odnosi Obiteljski zakon. Radna skupina je sastavljena od članova koji čine užu i širu radnu skupinu, a promišljanja uže radne skupine samo djelomično i rjeđom dinamikom postaju dostupna članovima šire radne skupine pa je stoga bitno smanjen doprinos šire radne skupine, a vjerujemo da je uža radna skupina već obavila veći dio rada na prijedlogu novog zakonskog teksta. Zadatak radne skupine bio je otkloniti pravnu nesigurnost i probleme do kojih je došlo primjenom Obiteljskog zakona iz 2015., te unaprijediti Obiteljski zakon iz 2003.g. zadržavanjem pravnog kontinuiteta i uvažavanjem europske pravne stečevine, a u radu radne skupine otvarale su se rasprave koje koje mogu dovesti do nepravičnog definiranja izvanbračne zajednice koje bi oslabilo poziciju žene koja doprinosi u stvaranju imovine tijekom izvanbračne zajednice; problematizirali su se pravni učinci izvanbračne zajednice koji mogu dovesti do stavljanja žena u bitno nepovoljniji položaj nego što je to bilo do sada, otvarale se teme opravdanosti prava na posvojenje djece od strane izvanbračnih partnera i sl. , te smatramo da se na opisani način ugrožava pravni kontinuitet i implementacija europske pravne stečevine .	Primljeno na znanje	Prilikom određivanja sastava Radne skupine nastojala se osigurati odgovarajuća zastupljenost različitih dionika, vodeći se relevantnim kriterijima, kao što su postojanje izravnog interesa za propise iz područja obiteljskog zakonodavstva te podložnost utjecaju određenih propisa koji se odnose na predmetno područje. U Radnoj skupini zastupljen je široki krug stručnjaka, teoretičara i praktičara, predstavnika akademske zajednice, sudova, profesionalnih udruženja, organizacija civilnog društva, centara za socijalnu skrb, resornih ministarstava i drugih. Radna skupina djeluje u užem i širem sastavu koji obuhvaća veliki broj članova, a zbog operativnosti i učinkovitosti rada brojčani sastav ne bi bilo svrsishodno proširivati. Međutim, Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku nastojat će različitim oblicima savjetovanja po potrebi uključiti i druge relevantne predstavnike putem javnih rasprava, održavanja savjetodavnih sastanaka i drugim sličnim načinima. Pitanje zaštite žena koje su doživjele i preživjele obiteljsko nasilje (najčešće od strane muža ili izvanbračnog druga), uređeno je posebnim propisom, tj. Zakonom o zaštiti od nasilja u obitelji, što je, smatramo, puno logičnije po pitanju sedes materiae, a i vrlo detaljno razrađeno. Zaštita izvanbračnog druga mora se odnositi kako na ženu, tako i na muškarca izvanbračnog druga, što naročito dolazi do izražaja u preuzimanju prava i obveza, pa tako i imovinskih, svakog od izvanbračnih drugova. U području posvojenja nije predviđena promjena važećih odredbi koje se odnose na status osoba koje mogu posvojiti dijete, a kojom je predviđeno da dijete mogu posvojiti i izvanbračni drugovi i jedan izvanbračni drug uz pristanak drugog izvanbračnog druga.
25	Petar Krstulović Relija	OBRAZAC ISKAZA O PROCJENI UČINAKA PROPISA	Podržavam tezu o zajedničkoj roditeljskoj skrbi razvedenih roditelja. Posebno ukazujem na Rezoluciju Vijeća Europe o ravnopravnoj i podijeljenoj roditeljskoj skrbi od 02.10.2015. i poziv državama članicama da u cijelosti prihvate citiranu Rezoluciju i posebno da u svoje zakone uvedu odredbe označene u točkama 5.5. i 5.9. tj. da uvedu princip podijeljenog stanovanja djeteta razvedenih roditelja i podrže i razviju medijaciju unutar okvira pravnih postupaka u obiteljskim sporovima koji uključuju djecu. Dalje podržavam stavove i preporuke udruge Dijete razvod kako slijedi: Roditelji najčešće postaju “otrovni” zbog natjecateljskog karaktera sudskog spora i svih predradnji koje se provode unutar institucija sustava. Naravno, postoje i oni koji imaju neriješene vlastite trans-generacijski prenesene traume i za koje je iskustvo razvoda trigger za oživljavanje traume iz vlastitog djetinjstva na način da ulaze u trans-generacijski savez s djetetom, triangulirajući ga u sukob s drugim roditeljem, stvarajući “slijepljen” odnos s vlastitim djetetom u kojem dijete zadovoljava emocionalne i psihičke potrebe roditelja, a sve da bi prevladali vlastitu dekompenzaciju. Slažemo se da je potrebna pravodobna, multidisciplinarna i stručna intervencija, no dok dijete dođe do Poliklinike, to je već tercijarna prevencija, koja pokazuje da je potpuno zakazalo osposobljavanje djelatnika CZSS za provođenje primarne i sekundarne prevencije mentalnih poremećaja u djece razvoda te je takva intervencija i izostala. SZO (str 8.) rad s djecom u konfliktnom razvodima uvodi već u primarnu prevenciju, jer takva djeca spadaju u „dio populacije kod koje je visoki rizik za razvoj mentalnih poremećaja u odnosu na ostatak populacije“ – djecu iste dobi koja nisu u razvodu roditelja. Smatramo da bi sufinanciranje usluga od strane roditelja dovelo do još većih problema za sustav i poskupjelo njegove usluge uz iznimnu štetu po dobrobit djece. Roditelji će, da smanje troškove prikrivati svoje odnose: grlit će se za stolom, a udarati se nogama ispod stola. Nije moguće žurno prekidanje manipulativnog ponašanja, ono je vrlo kompleksno, ne radi se o jednostavnoj navici nego o izrazu vlastite osobnosti, za koju svatko smatra da je „najbolja moguća“. Ono što je žurno je roditelje putem suda upućivati u psihoterapijski tretman, a za to je potrebna dobra dijagnostika u CZSS – dok dođu do Poliklinike najčešće je već učinjena velika šteta djetetu i najmanje jednom roditelju. Veliki dio toga problema riješio bi se uklanjanjem elementa natjecanja “tko je bolji roditelj” na način da zakon roditeljima garantira zajedničku i podijeljenu roditeljsku skrb u svim slučajevima osim kad bi to bilo izravno protiv interesa djeteta. Ostatak problematičnih slučajeva mogao bi se riješiti na način da se djeca razvoda proglase visoko-rizičnom (specijalnom populacijom), što onda od svih uključenih zahtijeva posebne vještine koje bi stjecali u kontinuiranom procesu specijalizacije, da bi mogli djelovati i u primarnoj, i sekundarnoj, i tercijarnoj prevenciji psihičkih poremećaja u djece. Nesporno je da je trajni, neriješeni izraženi sukob među roditeljima štetan za djecu razvoda. Ono što je sporno a o čemu stručnjaci pravne i struke mentalnog zdravlja te kreatori politika raspravljaju jest vrsta organizacije roditeljstva koja je najbolja za djecu u visoko-konfliktnim situacijama, kao i količina vremena koju bi u takvim slučajevima dijete trebalo provoditi sa svakim od roditelja. Maligni odnos se može dijagnosticirati u kratkom roku (naravno, ako se koriste novija istraživanja) pomno procjenjujući mentalno zdravlje roditelja, posebno poremećaje osobnosti, koji su glavni izvor svih zala manipulacije (međutim, nitko ih ne spominje) i promatrajući ponašanje djeteta – izmanipulirano dijete pokazuje specifični set ponašanja koja oni koji o tome imaju znanja vrlo lako prepoznaju i utvrđuju. Posve mentalno funkcionalni roditelji ne proizvode štetu svom djetetu. Intervencija nije pravovremena kada roditelji dođu u Polikliniku, to znači da intervencija u CZSS nije bila uspješna. Bezuspješno je „raditi na odnosu roditelja“ – u većini slučajeva je jedan od njih osoba sa psihičkim smetnjama. Potrebno je sanirati najprije stranu s najizraženijim smetnjama pa tek onda se odlučiti na zajednički rad. Dugo su istraživanja podržavala stav da je podijeljeno roditeljstvo u situacijama visokog konflikta štetno za djecu. Međutim su u novije vrijeme ta istraživanja podvrgnuta analizi i nađeno je da su manjkava te su iz toga nalaza izronili drugačiji stavovi. Prijašnja su istraživanja ispitivala učestalost kontakata i učestalost prelazaka između majčinog i očevog doma i našla su negativne ishode za djecu u situaciji visokog konflikta; to znači da su djeca bila izložena sukobu roditelja tijekom čestih prelazaka između dva doma. Kad je učestalost prelazaka smanjena, i kad su visoko-konfliktni roditelji izbjegavali međusobni kontakt tijekom prelazaka djeteta od jednoga drugomu te su štitili dijete od svojeg sukoba, ti su negativni učinci nestali. Novija su istraživanja analizirala stvarno roditeljsko vrijeme naspram učestalosti kontakta (rjeđi prelasci, ali podijeljeno ili ravnopravno roditeljsko vrijeme), i utvrdila su ne samo da podijeljeno roditeljstvo nije štetno u visoko konfliktnim situacijama, već da ono može ublažiti štetne učinke visokog konflikta: topao odnos s oba roditelja za djecu je zaštitni čimbenik. Unutar područja istraživanja razvoda postignut je konsenzus kad se radi o visokom konfliktu i roditeljstvu nakon razvoda. Robert Bauserman je 2002., u svojoj meta-analizi 33 rada koja su uspoređivala ishode za djecu u samostalnoj naspram podijeljene roditeljske skrbi, zaključio da podijeljena roditeljska skrb pridonosi dobrobiti djece neovisno o roditeljskom sukobu. Negativni učinci roditeljskog sukoba najčešće su rezultat činjenice da u visoko-konfliktnim situacijama očevi gube kontakt sa svojom djecom (danas se to sve češće događa i majkama). Marsha Kline Pruett je u svojem radu 2003. utvrdila da se negativni učinci roditeljskog sukoba na dobrobit djece ublažavaju uključivanjem oca. Fabricius i Luecken su 2007., analizirajući mišljenja same djece, zaključili da podijeljena roditeljska skrb pridonosi dobrobiti djece kako u nisko-konfliktnim, tako i u visoko-konfliktnim situacijama. Tako istraživanja ne podržavaju pretpostavku da bi se količina roditeljskog vremena trebala ograničavati u slučaju visokog konflikta. Visoki konflikt se ne bi trebao koristiti kao opravdanje za ograničenje djetetova kontakta s bilo kojim od roditelja. Druga su istraživanja pokazala da se samostalna roditeljska skrb povezuje s pojačavanjem ili stvaranjem sukoba, jer se oko pola svih slučajeva prvog nasilja u obitelji javlja nakon rastave, unutar konteksta natjecateljskog sustava samostalne roditeljske skrbi prema kojem “pobjednik dobiva sve”. Imajući na umu važnost sudske odluke, to ne bi trebalo iznenađivati, zato što strah i neprijateljstvo jako rastu kad roditeljima zaprijeti potencijalni gubitak djeteta. Istraživanja su utvrdila da ograničavanje sudjelovanja očeva u životima njihove djece korelira s razinom neprijateljstva prema bivšim suprugama. Danas znamo da se to sve češće događa i majkama, a sve opet na štetu djece. U situaciji samostalne roditeljske skrbi sukob među roditeljima povećava se, dok se u situaciji podijeljene roditeljske skrbi s vremenom smanjuje; kad ni jednom roditelju ne prijeti gubitak vlastite djece, sukob se smiruje. Umjesto da prihvaćamo da je visoki konflikt neizbježan pri razvodu, naš bi cilj trebao biti umanjiti ga. To upravo postižemo pomicanjem fokusa s roditelja, na dijete – uvođenjem stvarne zajedničke (podijeljene) roditeljske skrbi kao prve opcije suda. Podijeljena roditeljska skrb pruža poticaj za suradnju roditelja, pregovore, medijaciju i razvoj planova roditeljstva. Većina roditelja u stanju je uspješno naučiti kako minimizirati sukob kad su za to motivirani, a podijeljena roditeljska skrb daje poticaj za to. Osim toga, Zajedničko roditeljstvo rješava probleme kako sudačkih, tako i sklonosti, predrasuda i pogrešaka svih uključenih u razvod te time kontrolira moguće pogreške sustava na štetu djece: 1. Zajedničko roditeljstvo čuva odnose djeteta s oba svoja roditelja 2. Zajedničko roditeljstvo čuva odnose oboje roditelja sa svojom djecom 3. Zajedničko roditeljstvo smanjuje sukob među roditeljima i spriječava obiteljsko nasilje 4. Zajedničko roditeljstvo odražava preference i stajališta djece o njihovim potrebama i najboljim interesima 5. Zajedničko roditeljstvo odražava preference i stajališta roditelja o njihovoj djeci i najboljim interesima te djece 6. Zajedničko roditeljstvo odražava organizaciju skrbi o djetetu kakva je postojala prije razvoda 7. Zajedničko roditeljstvo povećava kvalitetu odnosa roditelj-dijete 8. Zajedničko roditeljstvo smanjuje roditeljski fokus na ‘računanje vremena’ i smanjuje parničenje 9. Zajedničko roditeljstvo pruža roditeljima poticaj za dogovor, medijaciju i izradu Plana roditeljstva 10. Zajedničko roditeljstvo pruža jasne i sustavne smjernice za sudačko donošenje odluka 11. Zajedničko roditeljstvo smanjuje rizik i učestalost otuđenja od roditelja 12. Zajedničko roditeljstvo omogućava ovrhu sudskih odluka, zato što su roditelji skloniji poštovati odlluku koja određuje podijeljenu roditeljsku skrb 13. Zajedničko roditeljstvo ispunjava imperative socijalne pravde u odnosu na zaštitu prava djece 14. Zajedničko roditeljstvo ispunjava imperative socijalne pravde u odnosu na roditeljski autoritet, autonomiju, jednakost, prava i odgovornosti 15. Nema empirijskih dokaza da je model samostalne roditeljske skrbi na dobrobit djeteta 16. Postoje emprijski dokazi da je presumpcija podijeljene roditeljske skrbi (koja je opoziva u slučaju dokazanog nasilja nad djetetom) na dobrobit djeteta Smatramo da se već na prvom ročištu treba donijeti privremena mjera ako se radi o zajedničkoj roditeljskoj skrb i ako nema prepreka takvom modelu roditeljske skrb, tj ako nema pravomoćnih presuda za teško nasilje nad djetetom, za svjedočenje djeteta teškom nasilju, za incest ili za neliječenu dokazanu ovisnost. Slažemo se da suci nisu educirani za razgovor s djetetom, i dodajemo da za to nisu educirani ni posebni skrbnici, koji su pravnici se nešto sati dodatne edukacije. Kad se radi o imenovanju posebnog skrbnika, ako nije obavio razgovor s djetetom na samom početku spora (unutar par dana), smatramo upravo suprotno od nekih izraženih mišljenja na Okruglom stolu: Imenovanje posebnog skrbnika ima smisla samo ako roditelji nisu u sukobu, u protivnom je izravno protiv interesa djeteta. Imenovanje posebnog skrbnika djetetu u sporu roditelja oko skrbi nad djetetom je nešto najdestruktivnije što Sud može poduzeti. Četiri su osnovna problema s imenovanjem posebnog skrbnika koji će zastupati dijete: 1.) Imenovanje posebnog skrbnika uvodi dva izrazita izvora sklonosti jednoj strani u pravni postupak; 2.) Imenovanje posebnog skrbnika uvodi, potiče, ulazi u savez i podržava patološke procese u obitelji, sve na štetu djeteta; 3.) Uvođenjem, poticanjem i podržavanjem obiteljske psihopatologije, imenovanje posebnog skrbnika potkopava i može potpuno poništiti napore terapeuta radi rješavanja obiteljske psihopatologije 4.) Time što ne razumije složenost razvojne nezrelosti tijekom djetinjstva i adolescencije, imenovani posebni skrbnik nudi pojednostavljene pokušaje rješavanja koji će rezultirati krivim zagovaranjem posebnog skrbnika u korist stajališta koja su protivna najboljem interesu i zdravom razvoju djeteta. Opsežni odnosi s oba roditelja pozitivno pridonose emocionalnom i psihičkom razvoju djeteta. Budući da struka mentalnog zdravlja nije u stanju formirati ni dati uvjerljivo, pouzdano i dokazivo valjano mišljenje o ‘najboljem interesu djeteta’, preporuke vještaka mentalnog zdravlja u svim slučajevima gdje nema zlostavljanja djeteta i potrebe za zaštitom djeteta od zlostavljanja, trebale bi biti 50-50% vremena temeljem principa da opsežni odnosi s oba roditelja pozitivno pridonose emocionalnom i psihičkom razvoju djeteta. Ako roditelji žele i uspiju dogovoriti neku alternativnu organizaciju vremena, oni na to imaju pravo. No ako se stručnjaka mentalnog zdravlja pita za mišljenje, jedino razumno mišljenje koje struka mentalnog zdravlja može ponuditi, a koje se može braniti, imajući na umu ogromnu složenost odnosa roditelj-dijete i obiteljskih odnosa (uključujući i kulturalni kontekst i strukture obiteljskih odnosa), jest po 50% vremena sa svakim roditeljem, osim u slučajevima zlostavljanja djeteta i potrebe da se dijete zaštiti, kad je odnos vremena 100-0%. Ako uz vrijeme s roditeljima podijeljeno 50-50% i dalje postoje obiteljski problemi, onda je rješenje obiteljska terapija, a ne promjena odluke o roditeljskoj skrbi. To onda više nije pitanje roditeljske skrbi, već je pitanje tretmana. Dakle, Osim u slučajevima utvrđenog zlostavljanja djeteta u kojima je potrebno zaštiti dijete, struka mentalnog zdravlja treba izbjegavati da bude uvučena u supružničke sporove oko određivanja tko je ‘bolji roditelj’ i komu ‘treba dodijeliti’ dijete zato što je ‘bolji roditelj’. Bivanje arbitrom u supružničkom sukobu o tome tko je ‘bolji roditelj’ da bi mu se nakon razvoda ‘dodijelila nagrada’ u obliku djeteta, jest neprimjerena uloga za stručnjaka mentalnog zdravlja. Čak i kad roditelj ima smetnje mentalnog zdravlja, to je nužno komunicirati prema roditeljima na vrlo obziran način i odmah, žurno takvog roditeljelja uključiti u psihoterapijski tretman, bez stigmatizacije. Opsežna sveobuhvatna dijagnostika omogućava da se od strane stručnjaka prikaže roditeljima kako njihove smetnje utječu na njihove odnose i na roditeljstvo i kako je otklanjanje tih smetnji u najboljem interesu djeteta. To je vrlo važno komunicirati da ne bi drugi roditelj tražio punu skrb nad djetetom jer je druga strana „luda“. Naravno, ako su te smetnje razlog teškog zlostavljanja djeteta, zbog čega dijete pokazuje specifičnu skupinu ponašanja koja ukazuju na “slijepljenost” s roditeljem, splitting (crno-bijelo viđenje roditelja), sve to uz odbacivanje jednog roditelja i lažne optužbe za zlostavljanje, dijete se privremeno treba izdvojiti od manipulativnog roditelja dok se tijekom tretmana ne postigne funkcionalnost toga roditelja. Radi toga je nužno specificirani način ovrha djece tako da se provode odmah nakon donošenja sudske odluke preuzimanjem djeteta u vrtiću, školi, ili od roditelja – što trebaju raditi posebno obučeni stručnjaci mentalnog zdravlja koje dijete od prije poznaje. Vremenski odmak od odluke o ovrsi do provedbe, pretvara dijete u bojno polje roditelja koji manipulira i dovodi dijete u teško stanje stresa koji onemogućava ovrhu. Ako postoje problemi u obiteljskim odnosima, psihoterapija može pomoći. No određivanje tko je bolji roditelj da bi dijete s njim provodilo 60% ili 70% vremena u odnosu na 40% ili 30% vremena s drugim, lošijim roditeljem nije primjereno (i zapravo je nemoguće) za bilo kojeg stručnjaka mentalnog zdravlja. Ako vještak odluči da je u djetetovu najboljem interesu provođenje 80% vremena s navodno ‘boljim’ roditeljem (temeljem do sad nedefiniranih kriterija za određivanje ‘boljeg roditelja’), kako to vještak zna? Gdje je stručna literatura na kojoj temelji svoju preporuku koja treba pomoći odluci radi dugoročno najboljeg interesa djeteta? Gdje je stručna literatura koja ukazuje na to da se ‘najbolji interes djeteta’ zadovoljava time što provodi 80% vremena s ‘boljim roditeljem’ i da je ograničavanje vremena i odnosa s drugim roditeljem na 20% vremena u ‘najboljem interesu’ djeteta? Takve literature nema. Smatramo da bi odredba o stvarnoj zajedničkoj roditeljskoj skrbi kao prvoj opciji suda ako ne postoji opasnost za dobrobit djeteta, stvorila ravnopravnu poziciju roditelja. Takvom odlukom jačamo poziciju oba roditelja od kojih svaki od njih živi s djetetom što više vremena, a poželjno i 50% vremena ako je to moguće provesti. Radi toga, osim uvođenja stvarne zajedničke roditeljske skrbi, a ne samo one na papiru, koja dodjeljuje moć jednom roditelju, dok drugog proglašava sekundarnim, osim uvođenja mogućnosti da dijete ima dva vrijedna doma, predlažemo da zakon uvede mogućnost da može roditeljima narediti tretman, te da vrati dignitet sudu uvođenjem mogućnosti kazne za nepoštovanje suda u slučajevima nepoštovanja sudske odluke, nedolaska na ročišta i sl. Sud mora postati mjesto gdje se djetetu garantira opsežno vrijeme radi izgradnje kvalitetnog odnosa sa svakim od roditelja, a ne, kao do sad, mjesto gdje se djetetu ograničava pristup jednom roditelju, te gdje se sporo ili nikako ne reagira ako to čini jedan od roditelja još dodatno na već ograničavajuću sudsku odluku. Kad govorimo o terminologiji, smatramo da ni “stanovanje”, ni “održavanje osobnih odnosa” nisu dobri termini. Predlažemo “roditeljsko vrijeme”.	Primljeno na znanje	Posebna pažnja u budućem normativnom uređenju pitanja roditeljske skrbi posvetit će se upravo složenim i konfliktnim obiteljskim postupcima posebice u slučajevima različitih oblika štetnih i ugrožavajućih ponašanja na štetu djece. Pretežiti dio teksta je citat primjedbi, prijedloga i komentara koje je u ovom javnom savjetovanju za Područje Pravni odnosi roditelja i djece i mjere za zaštitu prava i dobrobiti djece, izložila Udruga Dijete-Razvod, na koje je odgovoreno u spomenutom Području.
26	Sanja Jerman	D/ NACRT PRIJEDLOGA OBITELJSKOG ZAKONA , VI/ UZDRŽAVANJE	Uzdržavanje i manipulacija: Vječna tema plaćanja alimentacije ponovo se minimalizira u prijedlozima za novi Obiteljski zakon. Interesantno je da se danas tako popularni naziv MANIPULACIJA koji postaje glavna tema na radnim skupinama ne povezuje s izbjegavanjem plaćanja alimentacije, a zasigurno su se već brojni sudovi uvjerili kakve sve sofisticirane oblike manipulacije koriste (u ovom slučaju uglavnom očevi) kako bi izbjegli svoju obvezu uzdržavanja svog mld. djeteta. Pri tom se zaboravlja na činjenicu da se na taj način krši ustavno pravo djeteta kao i Konvencija o pravima djeteta. Pronalaženje rupa u zakonima pri tome im je glavno oružje. To naravno ne bi trebalo nazvati manipulacijom!? Evo primjera očite manipulacije: Roditelj koji treba plaćati alimentaciju najčešće je na minimalcu, ili ne prima uopće plaću jer nema niti jedan otvoreni račun, najčešće je privatnik u stalnim blokadama, doslovno je na rubu egzistencije, posuđuje novac gdje god stigne, nema ga otkuda vratiti, ali nitko ga ne tereti jer se radi o najbližim prijateljima. Istovremeno živi na „visokoj nozi“, uživa ogromni stambeni prostor, vozi najskuplje automobile (naravno registrirani su na treću osobu), hrani se po restoranima, održava tjelesnu kondiciju i zdravlje skupim tretmanima, putuje po stranim zemljama, što zbog profesionalnog usavršavanja, što zbog provoda u egzotičnim zemljama. Povremeno se sjeti da i njegovo dijete ima osnovne životne potrebe koje drugi roditelj sam zadovoljava, pa koristeći rupe u zakonu uplati neki minimalni iznos na račun alimentacije, naravno s tuđeg računa. Zato predlažem da se u novom Obiteljskom zakonu bolje utvrde kriteriji prema kojima će biti moguće pratiti i sankcionirati ovakve vrste manipulacija. Smatram da je to mnogo lakši posao nego utvrđivati objektivne kriterije po kojima bi se majke karakterizirale kao manipulatorice ili majke u „patološkoj simbiozi s djetetom“. Ako manipulacija ulazi u zakon onda trebaju biti obuhvaćeni svi mogući oblici manipuliranja na račun dobrobiti djeteta, naravno uz čvrste kriterije.	Primljeno na znanje	Zakonskom normom je nužno na efikasan način spriječiti različite oblike manipulacije roditelja u ostvarivanju sadržaja roditeljske skrbi. Sva prijeporna pitanja sadržaja roditeljske skrbi moraju biti uređena odgovarajućom sudskom odlukom ovršne naravi. Nadalje, nužno je pronaći učinkovite načine sankcioniranja roditelja koji ne poštuje odluke suda o roditeljskoj skrbi ili njenim pojedinim sadržajima.
27	Sanja Jerman	D/ NACRT PRIJEDLOGA OBITELJSKOG ZAKONA , III/ PRAVNI ODNOSI RODITELJA I DJECE I MJERE ZA ZAŠTITU PRAVA I DOBROBITI DJECE	O PODIJELJENOM RODITELJSTVU: Sve što želim poručiti temelji se na mom dugogodišnjem iskustvu (42 godine) rada s djecom, mladima i njihovim obiteljima, iskustvu stečenom u industriji, osnovnoj školi, srednjim školama, brojnim projektima, kao i u okviru rada s djecom tijekom i nakon Domovinskog rata u Centru za psihološku pomoć. Podijeljeno roditeljstvo koje se forsira na osnovu stranih istraživanja koja su još uvijek usko provođena od strane vrlo malog broja znanstvenika ne može biti osnova za konkretne zakonske odredbe Obiteljskog zakona Republike Hrvatske. Da bi nešto bilo znanstveno prihvaćeno mora imati kao podlogu veliki broj istraživanja i iskustvenih podataka dobivenih iz različitih kulturološko, etnoloških, socijalnih, ekonomskih i drugih miljeja, a ne ih po automatizmu prenositi, u ovom slučaju, u našu hrvatsku sredinu. Naime, istraživanja mahom dolaze iz australskih i skandinavskih zemalja koje su po mnogo čemu bitno različite od nas. Tu prije svega mislim na unutar obiteljske odnose koji kod male djece imaju uloga razvoja osjećaja sigurnosti i povjerenja što je u našim obiteljima puno više zastupljeno nego u primjerice skandinavskim zemljama. Emocionalna vezanost djeteta i potreba za toplim odnosima s članovima obitelji kod nas je zasigurno više izražena i u svakom slučaju pozitivna za djetetov emocionalni razvoj. Malo dijete traži sigurnost kroz rutinu, a u podijeljenom roditeljstvu to ne može dobiti. Tijekom svog profesionalnog rada imala sam priliku pročitati preko 2200 radova adolescenata koji su opisivali svoj razvojni put od najranijih sjećanja do „danas“. U gotovo 100% slučajeva isticali su primarno vezanost uz majku i svoj stalni dom kao osnovu za sigurno i sretno djetinjstvo. Podijeljeno roditeljstvo upravo to ukida, stvara kod djeteta zbunjenost i nesigurnost, prisiljava ga da vodi dva, često vrlo različita života, za koja nije dovoljno zreo, te kod djeteta razvija ambivalentnost i neurotičnost. Evidentno je da kod nas kao i u velikoj većini europskih zemalja djeca nakon rastave ostaju s majkama, što se danas popularno naziva „diskriminacijom očeva“. Da li je to diskriminacija? Htjeli mi to ili ne htjeli majka je osoba koja u najvećoj mjeri vodi brigu o osnovnim životnim potrebama djeteta, o njegovom zdravlju, prehrani, obvezama, slobodnim aktivnostima, igri i zabavi. Iz mojeg iskustva, izuzetno rijetko neku od tih oblika brige o djetetu bi preuzimao otac. Kod nas u Hrvatskoj je još uvijek tako iako se povećava broj očeva koji bi željeli preuzeti sve navedene oblike brige, ne znajući što ih čeka. Majka odlazi na roditeljske sastanke, brine o izvršavanju školskih zadataka, tješi dijete i daje potporu kada se nađe u nevolji. U podijeljenom roditeljstvu oba roditelja rade sve, majka prirodno rukovođena svojim majčinskim instinktom i društveno joj dodijeljenoj ulozi odgajatelja, a otac se snalazi kako zna i umije. Garantiram da bi se u masovno dodijeljivanom podijeljenom roditeljstvu naši očevi teško snalazili i da bi to bilo eksperimentiranje na našoj djeci. Ne znam kako je u skandinavskim zemljama , Australiji i sl. ali naša obiteljska struktura i tradicionalna uloga majke i oca nisu na to spremni. U konfliktnim situacijama između roditelja dijete je još dodatno izloženo sebi teško razumljivim ali neminovnim porukama (direktnim i indirektnim) i sa jedne i sa druge strane. U tako maloj djeci nastaje tolika zbrka i pritisak, a dijete mora procijeniti gdje mu je bolje. Koliko to može biti opasno za dijete najbolje govori situacija iz jedne nordijske (mislim norveške) TV serije gdje 9-godišnji dječak moli svog psihologa iz Socijalne službe da ga smjesti u dom jer više ne može izdržati živjeti u podijeljenom roditeljstvu. U konačnici odbacuje (čitaj „ne voli“) ni oca ni majku i umjesto da izrasta u emocionalno toplu, empatičnu osobu, postaje emocionalno hladan, bez povjerenja u svoje najbliže, „nedaj bože“ budući psihopat. Očito se i skandinavske zemlje u praksi susreću s problemom podijeljenog roditeljstva i posljedicama koje ono može imati po dijete. Nitko nema pravo igrati se s dječjim životima i ulaziti u rizike ovakvog tipa. Kako će koje dijete reagirati u situaciji podijeljenog roditeljstva ostaje nam nepoznanica. Tko daje pravo na početku spomenutim znanstvenicima da se poigravaju s našom djecom u situaciji kada Hrvatska doživljava demografsku kataklizmu, kada nam je svako dijete itekako važno? Smijemo li se upuštati u rizike nedovoljno istraženih studija stranih nam i dalekih pojedinaca samo zato što ih netko smatra neprikosnovenim na području obiteljskih odnosa, pa su se iz svoje pozicije moći nametnuli u kreiranju Obiteljskog zakona. Neki si time dozvoljavaju određivati koga će dijete voljeti, a koga će odbiti. U svakom slučaju ne bismo trebali trčati pred rudo, ako nismo spremni za takve radikalne promjene, koje ističem, nisu dovoljno provjerene i ne možemo znati kako će se odraziti u našoj sredini. Podijeljeno roditeljstvo može biti opcija u izuzetnim situacijama i okolnostima, ali nikako prvo i jedino pravilo.	Primljeno na znanje	Nacrtom prijedloga Iskaza i Teza za Obiteljski zakon postavlja se načelo zajedničke roditeljske skrbi. Pojam „podijeljenog roditeljstva“ nije zakonski termin te ga se ne bi trebalo poistovjećivati sa značenjem i sadržajem instituta zajedničke, sporazumne i ravnopravne roditeljske skrbi koji u svojoj osnovi ima za cilj zaštitu najboljeg interesa djeteta (čl. 3. Konvencije o pravima djeteta) te njegovih osobnih i imovinskih prava. Odluku o roditeljskoj skrbi donosi sud temeljem sporazuma odnosno dogovora roditelja ili o tome može sam odlučiti kada roditelji ne mogu postići dogovor, uz načelno prethodno pribavljanje mišljenja djeteta i tijela odnosno subjekata koji za to imaju potrebne stručne kompetencije. Predviđa se propisati obvezni sadržaj odluke o roditeljskoj skrbi koji treba sadržavati svaka odluka o roditeljskoj skrbi (primjerice; s kojim roditeljem će dijete živjeti, raspored vremena koje će provoditi sa drugim roditeljem, način komunikacije djeteta sa drugim roditeljem, obveza razmjene informacija o djetetu, uzdržavanje djeteta).
28	Lidija Malbaša	OBRAZAC ISKAZA O PROCJENI UČINAKA PROPISA	Naša grupa samozastupnika je donijela sljedeći zaključak: Nezadovoljni su učestalošću posjeta njihovih skrbnika .Voljeli bi da dolaze češće, da češće kontaktiraju s njima i da su općenito više uključeni u njihove živote. Međutim, i kada im se omogući da posjete skrbnike neki od njih vraćaju se nezadovoljni odnosom skrbnika prema njima. Razlog tome je što ih skrbnici omalovažavaju, podcjenjuju njihove sposobnosti te ih i vrijeđaju.	Primljeno na znanje	Primjedba se odnosi na postupanje i odgovornost nadležnog tijela (centar za socijalnu skrb) skrbnika u konkretnim slučajevima. Radna skupina za izradu nacrta prijedloga novog Obiteljskog zakona razmotrit će se sve važeće odredbe iz područja skrbništva, radi usklađivanja Obiteljskog zakona s međunarodnim obvezama Republike Hrvatske te nacionalnim zakonodavstvom koje u određenom segmentu uređuje zaštitu takvih osoba, s ciljem unaprjeđenja zaštite osoba pod skrbništvom i zaštite njihovih prava, s naglaskom na individualizirani pristup i načelo primjerene zaštite te mogućnost iskazivanja prigovora na rad skrbnika u odlučivanju.
29	Koordinacija udruga za djecu	D/ NACRT PRIJEDLOGA OBITELJSKOG ZAKONA , III/ PRAVNI ODNOSI RODITELJA I DJECE I MJERE ZA ZAŠTITU PRAVA I DOBROBITI DJECE	Smatramo da se trebaju standardizirati kriteriji po kojima bi se utvrđivalo nepoštivanje sudske odluke te posljedice po roditelje u slušaju nepostizanja dogovora ili nepoštivanja odluke suda. Nadalje, nužno je dogovoriti način praćenja koji će biti konkretan i mjerljiv jer se često dogodi da se postigne dogovor, a u savjetovališta nam dolaze roditelji s time da se odluka ne poštuje.	Primljeno na znanje	Novim obiteljskim uređenjem treba pronaći učinkovit način sankcioniranja roditelja koji krše načelo zajedničke roditeljske skrbi i sankcioniranja onog roditelja koji ne poštuje odluke suda donesene u svezi sa izvršavanjem zajedničke roditeljske skrbi.
30	Koordinacija udruga za djecu	D/ NACRT PRIJEDLOGA OBITELJSKOG ZAKONA , IX/ CENTAR ZA POSEBNO SKRBNIŠTVO	Iako se slažemo da u funkcioniranju Centra za posebno skrbništvo postoje značajni izazovi smatramo da su oni prvenstveno nastali zbog političkih razloga i nespremnosti resornog ministarstva da ulaže u Centar i njegove tri dislocirane jedinice (Rijeka, Split, Osijek). Centar za posebno skrbništvo osnovan je u rujnu 2014. godine sa stupanjem na snagu Obiteljskog zakona iz 2014. Taj je Zakon početkom 2015. godine suspendiran odlukom Vrhovnog suda te je u primjenu vraćen Obiteljski zakon iz 2003. godine što je ukinulo pravno utemeljenje za funkcioniranje Centara za posebno skrbništvo. Centri za posebno skrbništvo ponovno su počeli funkcionirati krajem 2015. s donošenjem Obiteljskog zakona (studeni 2015.) koji je sad na snazi. Ubrzo nakon toga uslijedila je promjena vlasti i teškoće u radu Centara zbog nedostataka financijskih sredstava. Iz svega navedenog razvidno je da Centri za posebno skrbništvo od svog osnutka do danas nisu bili dostatno podržani od strane resornog ministarstva zbog čega je gotovo nemoguće napraviti neku kvalitetniju analizu njihove efikasnosti. Također smatramo da argument nedostatka ravnomjerne regionalne dostupnosti posebnih skrbnika ne bi trebao biti temelj za donošenje novih zakonskih rješenja, odnosno da ne bi trebao biti nadređen načelu najboljeg interesa djeteta. Centar za posebno skrbništvo ima javnu ovlast da zastupa djecu u postupcima pred sudovima i drugim tijelima što predstavlja značajan iskorak u zaštiti prava i interesa djeteta u Hrvatskoj. U dosadašnjoj sudskoj praksi primarno se vodi briga o pravima odraslih dok djeca nemaju ravnopravnog zastupnika pred sudom što ih dovodi u još ranjiviji položaj. Zbog toga umjesto da se razmatra mogućnost ukidanja Centara za posebno skrbništvo, potrebno je da resorno ministarstvo osigura sredstva za njihov daljnji razvoj i širenje njihovih usluga, što će u konačnici osigurati i ravnomjerniju regionalnu dostupnost. Na kraju naročito nas brinu javna istupanja u javnosti nekih od članova stručne Radne skupine po pitanjima financijskog učinka Centara za posebno skrbništvo gdje se plasira teza da će osnaživanje Centara biti veliki teret za državni proračun, a zanemaruje se činjenica da su određena sredstva već uložena te da će njihovim ukidanjem ta sredstva biti nepovratno izgubljena. Obzirom da se u dijelu Usporedba opcija, u predloženim Tezama, naglašava da će za provedbu novog ObZ biti potrebno osigurati dodatna financijska sredstva, ali da će zakon iznjedriti takva rješenja koja će dovesti do ekonomičnijih postupaka, predlažemo da se dio potrebnih sredstava usmjeri na osnaživanje funkcije Centara za posebno skrbništvo jer će to omogućiti kvalitetnije zaštitu dječjih prava i interesa, a samim tim će se i smanjiti mogućnost povećanih troškova države zbog gubitka postupaka pred Europskim sudom za ljudska prava.	Primljeno na znanje	Zahvaljujemo se na Vašim prijedlozima i sugestijama za odredbe nacrta prijedloga novog Obiteljskog zakona. Radna skupina za izradu nacrta prijedloga novog Obiteljskog zakona razmotrit će Vaše primjedbe, prijedloge i sugestije kako bi se ocijenio njihov doprinos unaprjeđenju prava u području instituta posebnog skrbništva.
31	Koordinacija udruga za djecu	D/ NACRT PRIJEDLOGA OBITELJSKOG ZAKONA , II/ BRAK	U Tezama se predlaže obveza (pravnog) savjetovanja partnera prije sklapanja braka, odnosno obvezno predbračno savjetovanje, dok su nakon javne polemike članovi radne skupine veći naglasak stavljali na informiranje o pravnim pitanjima i pravnim učincima braka. Iako smatramo da je podizanje razine informiranosti o pravnim učincima braka izuzetno bitno, ne samo za parove u brakorazvodu, smatramo da naglašavanje isključivo pravnih učinaka bez stavljanja istih u kontekst najboljeg interesa djeteta neće smanjiti postojeće manipulacije djecom u procesu konfliktnih brakorazvoda. Također, smatramo da je pluralitet pružatelja usluga bračnog savjetovanja/informiranja kako je navedeno u Tezama poželjan jer će omogućiti veći izbor i kvalitetu za korisnike, međutim napominjemo da je potrebno voditi brigu o standardizaciji savjetovanja/informiranja kako bi se izbjeglo različito tumačenje načela najboljeg interesa djeteta i načela razmjerne intervencije u obiteljske odnose od strane različitih nositelja. Kada govorimo o standardizaciji potrebno je ići u smjeru definiranja tema koje bi se pokrile pripremom za brak, dužinom trajanja pripreme, licenciranjem određenih udruga/ustanova koje će pripremu voditi, odnosno definiranje nadležnosti za odabirom stručnjaka koji će obrađivati određenu temu.	Primljeno na znanje	Predbračno savjetovanje za sada će se ograničiti na davanje budućim bračnim drugovima, prilikom prijave namjere sklapanja braka, brošure o pravima i dužnostima bračnih drugova i o odnosima roditelja i djece. To dakako ne znači da treba izostati posjet bračnom savjetovalištu, osobito kad ono bude uklopljeno u obiteljske centre koji će imati znatnu preventivnu ulogu u smislu očuvanja obitelji, uloge članova obitelji, održavanja edukacija na različite obiteljske teme i sl. Za razliku od predbračnog savjetovanja, postupak posredovanja je namijenjen jedino i to kao obveza u vezi s razvodom braka. Smatramo da bi bilo korisno, iz više razloga (pluralitet usluga, što veća dostupnost i profesionalnost itd.) omogućiti da posredovanje osim centara za socijalnu skrb obavljaju i drugi, licencirani stručnjaci.
32	Koordinacija udruga za djecu	TEZE ZA OBITELJSKI ZAKON, B/ RADNA SKUPINA ZA ANALIZU I OCJENU DOSADAŠNJIH UČINAKA I ISKUSTAVA U PRIMJENI OBITELJSKOG ZAKONA (Narodne novine, broj 103/15.)	Iako se Obiteljski zakon u najvećoj mjeri odnosi na sve građane i građanke hrvatskog društva te se u samim Tezama i u javnom prostoru naglašava načelo najboljeg interesa djeteta, imenovani članovi stručne Radne skupine za izradu novog ObZ uglavnom dolaze iz pravne struke, jednim dijelom iz sustava socijalne skrbi i iz organizacija civilnog društva koje se zalažu za prava žena, roditelja i osoba lišenih pravne sposobnosti, dok su stručnjaci iz područja zaštite dječjih prava izostali. Izražavamo zabrinutost i žaljenje zbog činjenice da je Ministarstvo socijalne politike i mladih zanemarilo mogućnost uključivanja predstavnika Koordinacije udruga za djecu i nezavisnih stručnjaka za područje zaštite prava djeteta, koji bi mogli doprinijeti radu stručne Radne skupine specifično s aspekta najboljeg interesa djeteta. Smatramo neophodnim da se u rad Radne skupine uključi više stručnjaka koji se bave razvojem i zaštitom djece kako bi se dječja perspektiva bolje sagledala i doista osiguralo djelovanje u najboljem interesu djeteta.	Primljeno na znanje	Prilikom određivanja sastava Radne skupine nastojala se osigurati odgovarajuća zastupljenost različitih dionika, vodeći se relevantnim kriterijima, kao što su postojanje izravnog interesa za propise iz područja obiteljskog zakonodavstva te podložnost utjecaju određenih propisa koji se odnose na predmetno područje. Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku nastojat će različitim oblicima savjetovanja po potrebi uključiti i druge relevantne predstavnike putem javnih rasprava, održavanja savjetodavnih sastanaka i slično. Dodatno, prilikom izrade Nacrta prijedloga Obiteljskog zakona, Ministarstvo će kroz radne podskupine za pojedina područja propisa, uključiti u rad različite zainteresirane i mjerodavne dionike, a osobito stručnjake u području zaštite i unapređenja prava djece.
33	VALENTINA BARŠIĆ	OBRAZAC ISKAZA O PROCJENI UČINAKA PROPISA	Čitajući zapis s Okruglog stola o Obz, kao i većinu komentara ovdje, ne mogu ne primijetiti da se većina prijedloga i komentara svodi na manipulaciju i podijeljeno roditeljstvo. Pritom se generalno diskriminira roditelj s kojim dijete živi, sto je uglavnom majka, čime ju se prikazuje manipulativnom i "malignom" osobom koja lažno prijavljuje nasilje. Ovakvim razmišljanjima apelira se da sve žene lažno prijavljuju nasilje i da ih zbog toga treba sankcionirati jer su manipulatorice. Ovdje je očiti utjecaj pojedinih udruga i jedne ustanove koje svojim izrazima i generaliziranim konstatacijama negiraju da obiteljsko nasilje uopće i postoji. Napominjem da je mali broj žena koje uopće i prijave nasilje, a uvođenjem „sankcija“ za majke-žene koje su proživjele i proživljavaju nasilje i usude ga se prijaviti vršiti će se dodatno nasilje i zlostavljanje žena. Žena koja prijavi nasilje mora prolaziti kroz izuzetno mukotrpne sudske procese gdje mora dokazivati nešto što se dogodilo u „4 zida“, te ako ne uspije dokazati ili nema svjedoka to automatski znači da nasilja nije bilo i da je ta zlostavljana žena stoga manipulativna, a roditelj zlostavljač likuje i dobiva sva prava. Također ne mogu ne primijetiti izraze poput otrovan-toksičan roditelj, maligni odnos, slijepljena djeca, transgeneracijski savez sa roditeljem (simbioza) i emocionalno zlostavljanje djeteta. Kakvi su to izrazi? Da li im je mjesto u Obiteljskom zakonu Republike Hrvatske? Ne razumijem što se sa takvim izrazima želi postići osim da se ocrni roditelj (obično majka) kod kojeg dijete živi samo zato što drugi roditelj nije zadovoljan što dijete ne živi s njim. S ovime povezujem i tzv. Podijeljeno roditeljstvo koje nikako ne može biti na dobrobit djeteta. U iznimnim situacijama možda i jest, ali ovdje se apelira na „prepolavljanje“ djeteta kao pravilo i kao nešto što bi trebalo biti „normalno“ pri prestanku zajednice roditelja djeteta. Da li osobe, udruge, ustanove koje to zagovaraju shvaćaju što se događa u glavici djeteta koje je „rascijepano“, koje ima dva doma, dvije adrese, koje „razvlači“ svoje stvari, igračke, školske knjige od jednog doma do drugog doma i koje je toliko zbunjeno da više nema osjećaja pripadnosti nekoj sredini i sigurnost svoga doma. Također takvo nešto je nemoguće ako se radi o školskom djetetu jer dijete ne može pohađati dvije škole, kao i ako roditelji žive u drugim gradovima. Ovakvim modelom dijete je doslovno „rastrgano“ što nikako ne može povoljno utjecati na razvoj djetetove ličnosti. Spominje se da je podijeljeno roditeljstvo najbolje rješenje u visokokonfliktnim razvodima. Pritom se ne analizira zašto su ti razvodi visokokonfliktni? Apelira se samo na to da se baš u takvim razvodima vrše manipulacije i lažna prijavljivanja nasilja. Dakle, čim se radi o visokokonfliktnom razvodu odmah se radi o manipulaciji. Ovakvo sagledavanje obiteljskih situacija i razvoda vodi upravo poticanju nasilnika na još veće nasilje jer samo treba reći čarobnu riječ „manipulacija“ i umjesto da se sankcionira nasilnik sankcionirati će se navodni „manipulator“. Sudovi trebaju pravilno utvrditi činjenice i svaku obiteljsku situaciju sagledavati kao poseban slučaj bez generaliziranja. Nadalje nigdje se ne spominju prava samohranih majki. Što znači biti samohrana majka? Da li to što je djetetov otac živ, a niti ne pita za svoje dijete, znači da majka nije samohrana? Da li majka koja potpuno sama skrbi za dijete, i financijski i emotivno, nije samohrana majka? Obiteljski zakon bi trebao točno definirati pojam samohranog roditelja, kao i prava samohranog roditelja koja su apsolutno minimalna. Također osim što se želi minimalizirat ili potpuno ignorirat nasilje pripisujući ga manipulacijom roditelja koji je žrtva, nigdje se ne definiraju odnosi/druženja djeteta i roditelja koji je alkoholičar ili narkoman. Takav roditelj ima svako pravo na svoje dijete, a dijete je pritom izloženo mogućem nasilju zbog neuračunljivosti tog roditelja. Gdje je tu pravo djeteta na nenasilnog roditelja i roditelja koji nije pod utjecajem alkohola ili droge? Prava roditelja stavljaju se ispred prava djeteta. Dakle, žene/majke žrtve nasilja ionako nisu dovoljno zaštićene, a koliko vidim novi Obiteljski zakon ni ne ide prema tome da ih se zaštiti, već naprotiv, da ih se dodatno zlostavlja etiketiranjem raznim nehumanim izrazima. Dijete ima pravo na oba roditelja. Ali isto tako dijete ima pravo na roditelja koji neće ugrožavati njegovo psihičko i fizičko zdravlje, dijete ima pravo na nenasilnog roditelja, dijete ima pravo na primjeren smještaj i na osnovne životne potrebe.	Primljeno na znanje	U nekim od iznesenih primjedbi izražava se nezadovoljstvo u odnosu na komentare drugih predlagatelja zaprimljenih u okviru ovog javnog savjetovanju, a ne na Nacrt prijedloga Iskaza. Dodatno naglašavamo, da se Nacrtom prijedloga Iskaza i Teza za Obiteljski zakon predviđa načelo zajedničke roditeljske skrbi. Sud donosi odluku o roditeljskoj skrbi temeljem sporazuma odnosno dogovora, uz načelno prethodno pribavljanje mišljenja djeteta i tijela odnosno subjekata koji za to imaju potrebne stručne kompetencije. Ukoliko roditelji ne mogu postići dogovor, odluku o tome će donijeti sud. Ujedno, normativno treba omogućiti da sud izriče odgovarajuće naloge i mjere kojima će se urediti i pojedina druga pitanja i problematične situacije, a koje mjere i nalozi će biti sastavni dio odluke o roditeljskoj skrbi. Najveća pažnja u budućem normativnom uređenju pitanja roditeljske skrbi morat će se posvetiti složenim i konfliktnim obiteljskim postupcima, dakle onim situacijama u kojima roditelji takav sporazum o izvršavanju roditeljske skrbi o djeci ne mogu postići. Ukoliko roditelji ne mogu postići dogovor o konkretnom izvršavanju pojedinih poslova u okviru ovako normirane zajedničke roditeljske skrbi (s kojim roditeljem će dijete živjeti, raspored vremena koje će provoditi sa drugim roditeljem, način komunikacije djeteta sa drugim roditeljem, obveza razmjene informacija o djetetu, nadzor nad izvršavanjem školskih obveza, obveze roditelja vezane uz slobodne aktivnosti, obveze i prava uz putovanja djeteta, izrade isprava, donošenje odluke o preseljenju djeteta, suradnja sa školom, skrb o zdravlju i slično), o tim pitanjima će odluku donijeti sud, uz načelno prethodno pribavljanje mišljenja djeteta, kao i tijela odnosno subjekata koji za to imaju potrebne stručne kompetencije. Vezano uz prijedlog za uvođenje definicije samohranog roditelja, dodatno pojašnjavamo da se Obiteljskim zakonom definiraju slučajevi kada samo jedan roditelj skrbi o djetetu (primjerice kad je jedan roditelj umro, lišen prava na roditeljsku skrb, lišen poslovne sposobnosti u dijelu koji se odnosi na roditeljsku skrb i druge zakonom predviđene situacije). Vezano uz ostvarivanje prava prema drugim propisima ističemo da primjerice Zakon o socijalnoj skrbi sadrži definiciju samohranih roditelja kao roditelja koji sami skrbe za svoje dijete i uzdržavaju ga. U pogledu obveze na uzdržavanje djeteta, Obiteljski zakon jasno propisuje situacije u kojima roditelj koji je dužan plaćati uzdržavanje ne ispunjava svoju obvezu uzdržavanja redovito i u cijelosti kao i mehanizme za ostvarivanje ovog prava (uz Zakon o privremenom uzdržavanju).
34	Udruga za unapređenje kvalitete življenja "LET"	D/ NACRT PRIJEDLOGA OBITELJSKOG ZAKONA , IX/ CENTAR ZA POSEBNO SKRBNIŠTVO	Neugodno smo iznenađeni namjerom predlaganja da ukine Centar za posebno skrbništvo koji je mogao zaživjeti, uz jačanje kapaciteta, kao dobro rješenje za zaštitu prava djece i odraslih osoba u postupcima za lišenje ili lišenih poslovne sposobnosti. Takvo rješenje nastalo je po uzoru na institut Javnog skrbnika u Ujedinjenom Kraljevstvu i njegovim osnaživanjem dugoročno su se mogli postići dobri rezultati. Izražavamo žaljenje da predlagatelj, osim ukidanja Centra za posebno skrbništvo, uopće ne navodi o kakvim drugim rješenjima će povesti računa.	Primljeno na znanje	Zahvaljujemo se na Vašim prijedlozima i komentarima za odredbe nacrta prijedloga novog Obiteljskog zakona. Radna skupina za izradu nacrta prijedloga novog Obiteljskog zakona razmotrit će Vaše primjedbe, prijedloge i sugestije kako bi se ocijenio njihov doprinos unaprjeđenju prava u području instituta posebnog skrbništva. Nacrt prijedloga Iskaza i Teza izrijekom ne predviđa ukidanje Centra za posebno skrbništvo, već samo ukazuje na određene okolnosti u postojećem modelu organizacije posebnog skrbništva kao i potrebu iznalaženja najboljeg modela organizacije ovog instituta kako bi se uspostavio sustav kvalitetnog i djelotvornog funkcioniranja posebnog skrbništva u svim situacijama u kojima to zakon propisuje.
35	Udruga za unapređenje kvalitete življenja "LET"	D/ NACRT PRIJEDLOGA OBITELJSKOG ZAKONA , V/ SKRBNIŠTVO	Upozoravamo da predlagatelj miješa pružanje podrške pri odlučivanju, što zahtjeva Konvencija o pravima osoba s invaliditetom, sa skrbništvom, smatrajući da je skrbništvo dopušteno prema toj Konvenciji, iako pri tome ignorira i čl. 12. rečene Konvencije, Generalni komentar br. 1. Odbora za prava osoba s invaliditetom kao i Zaključne opservacije Odbora za prava osoba s invaliditetom na izvješće Republike Hrvatske o provedbi Konvencije o pravima osoba s invaliditetom. Članovi uže radne skupine do sada su već u svojem znanstvenom radu izdali nekoliko stručnih članaka i osvrta u kojima su iznosili tvrdnje o potrebi potpune reforme skrbništva u Republici Hrvatskoj, da bi sada u tezama za promjene propisa iznosili nešto što je u apsolutnoj suprotnosti s međunarodnim pravom i čime će, ukoliko dođe do normativnih promjena u tom smislu, dovesti Republiku Hrvatsku među zemlje sa iznimno lošim zakonodavnim uređenjima. U tom smislu, potpuno je neprihvatljivo vraćanje instituta potpunog lišenja poslovne sposobnosti, na što je Republiku Hrvatsku upozorio i UN Odbor za prava osoba s invaliditetom. Nakon povijesnog koraka naprijed u zaštiti prava osoba s invaliditetom ukidanjem tog instituta, Republika Hrvatska nastoji se vratiti desetljeća unazad i ponovo omogućiti negativnu praksu potpunog lišavanja tisuća starijih osoba i osoba s invaliditetom njihove poslovne sposobnosti, što se kolokvijalno u međunarodnim okvirima naziva – građanskom smrti. Pozdravljamo namjeru predlagatelja da precizcije uredi institut anticipiranih naredbi, uvažavajući međunarodne standarde, kao i primjere iz komparativnog prava.	Primljeno na znanje	Zahvaljujemo na Vašim primjedbama, prijedlozima i sugestijama. Radna skupina za izradu nacrta prijedloga novog Obiteljskog zakona razmotrit će Vašu primjedbu, s ciljem doprinosa unaprjeđenja instituta skrbništva te po okončanju rasprave o svim prijedlozima zauzeti stav o eventualnom uvrštavanju u nacrt prijedloga zakona. Radna skupina za izradu nacrta prijedloga novog Obiteljskog zakona razmotrit će se sve važeće odredbe iz područja skrbništva, radi usklađivanja Obiteljskog zakona s međunarodnim obvezama Republike Hrvatske te nacionalnim zakonodavstvom koje u nekom segmentu uređuje zaštitu takvih osoba, s ciljem unaprjeđenja zaštite osoba pod skrbništvom i zaštite njihovih prava, s naglaskom na individualizirani pristup i načelo primjerene zaštite, aktivnu ulogu osobe (kad je to moguće) te mogućnost iskazivanja prigovora na rad skrbnika u odlučivanju.
36	Udruga za unapređenje kvalitete življenja "LET"	D/ NACRT PRIJEDLOGA OBITELJSKOG ZAKONA , IV/ POSVOJENJE	Predlagatelj iznosi opasnu tezu da uravnoteženje između standarda zaštite prava osoba s duševnim smetnjama i roditeljske skrbi tih roditelja i njihove djece treba dovesti u pojedinim slučajevima do posvojenja kao boljeg izbora. To upućuje na nepoštivanje čl. 5. Konvencije o pravima osoba s invaliditetom koji određuje temeljnu antidiskriminacijsku normu. Umjesto da se bavi formalističkom primjenom načela proporcionalnosti u takvim situacijama, prepuštajući sudovima marginu slobodne procjene da odrede u pojedinim slučajevima posvojenje, predlagatelj ne predviđa nikakve mjere obiteljsko-pravne pomoći roditeljima s duševnim smetnjama u ostvarivanju roditeljske skrbi. Nadalje, predlagatelj sasvim diskriminatorno predviđa da će kod osoba s duševnim smetnjama biti veća vjerojatnost ugrožavanja dobrobiti djeteta i time stavlja određeni izuzetak gdje glavnu ulogu igra duševna smetnja i percipirana apstraktna opasnost za dijete, umjesto okolnosti koje su primjenjive za sve druge roditelje koje bi dovele do oduzimanja roditeljske skrbi i posvojenja. Ako ovakva teza bude zakonodavno implementirana kao norma, svakako će dovesti do pitanja njezine ustavnosti, ali i do povećanja broja predmeta pred međunarodnim instrumentima zaštite ljudskih prava ukoliko zaživi u praksi.	Primljeno na znanje	U primjedbi ukazujete na opasnost teze da uravnoteženje standarda zaštite prava osoba s duševnim smetnjama i roditeljske skrbi tih roditelja spram njihove djece treba dovesti u pojedinim slučajevima do posvojenja kao boljeg izbora. Točno, samo "u pojedinim slučajevima" koji imaju svoju stručnu opravdanost i znanstvenu utemeljenost u izvjesnost vrlo štetnog djelovanju takvog roditeljstva ne samo spram samog djeteta, nego i spram istog tog roditelja. Unatoč što je roditeljstvo najuzvišenija, ali ne zaboravimo, isto tako je najzahtjevnija uloga za svakog pojedinca. Naime, treba istaknuti da Obiteljski zakon ne polazi a priori od pretpostavke da je posvojenje bolji izbor u slučaju kada je roditelj osoba s duševnim smetnjama. Štetnost ostavljanja djeteta na skrbi njegovih bioloških roditelja, posve je jasno, može imati uzroke u različitim okolnostima ali svima im je zajednička, a time i najvažnija, karakteristika upravo ta štetnost. Drugim riječima, određene okolnosti će dovesti do posvojenja djeteta tek pošto je konkretno utvrđeno da su štetne po dijete. U tom smislu su i zakonske odredbe o posvojenju, točnije, odredbe o pretpostavkama za posvojenje na strani bioloških roditelja dovoljno precizno razrađene i očito je da već načelno podrazumijevaju samo iznimne pojedinačne slučajeve u kojima je dokazano da bi ostavljanje pod skrbi bioloških roditelja bilo štetno za dijete. Nadalje, treba podsjetiti da u postupku posvojenja sudjeluje niz stručnjaka pa će tako i postojanje pretpostavki na strani bioloških roditelja, uključujući i roditelje s duševnim smetnjama, biti utvrđeno isključivo na temelju odgovarajućih stručnih procjena i provjera. Ravnoteža između prava i interesa koje je potrebno štititi u određenoj situaciji ne znači pružanje podjednake razine zaštite što je, u pravilu, i nemoguće postići. Kada potreba postizanja ravnoteže uključuje interes djeteta, isti mora imati prioritet i to je naprosto nužno prihvatiti kao polaznu točku i krajnji cilj djelovanja u ovom kontekstu. Konačno, treba istaknuti da i komparativni pravni sustavi na europskoj razini predviđaju mogućnost posvojenja djeteta čiji je roditelj osoba s duševnim smetnjama onda kada taj roditelj nije sposoban izvršavati roditeljsku skrb na dobrobit djeteta.
37	Udruga za unapređenje kvalitete življenja "LET"	D/ NACRT PRIJEDLOGA OBITELJSKOG ZAKONA , III/ PRAVNI ODNOSI RODITELJA I DJECE I MJERE ZA ZAŠTITU PRAVA I DOBROBITI DJECE	Pozdravljamo odluku predlagatelja da podrži sve instrumente koji omogućuju postizanje sporazuma roditelja o roditeljskoj skrbi, koji će se potvrđivati u odgovarajućim sudskim postupcima. Također, pozdravljamo i namjeru predagatelja da osobitu pozornost posveti ostvarivanju prava djeteta da izrazi svoje mišljenje kad to želi, sukladno njegovoj dobi i zrelosti, kao i ostalim postupovnim pravima djeteta. U tom smislu smatramo kako bi konkretno zakonodavac trebao propisati instrumente kojima dijete u postupku ima procesni položaj i u tom postupku može sudjelovati nezavisno od posebnog skrbnika ili centra za socijalnu skrb, pri čemu bi dijete koje je dovoljno zrelo da razumije narav postupka trebalo imati pravo da ga sud neposredno sasluša, naročito na okolnost s kojim roditeljem želi živjeti i na koji način i u kojoj mjeri sa drugim roditeljem želi ostvarivati kontake. Iako je Republika Hrvatska na to bila obavezna već zbog same primjene Konvencije o pravima djeteta to nikada nije zaživjelo i dešava se da se u praksi donose odluke koje nisu u skladu sa željama djeteta jer ono niti je saslušano od strane suda niti je bilo tko iz sustava, naročito centra za socijalnu skrb, prenio u sudskom postupku stvarno mišljenje djeteta već radije svoju interpretaciju mišljenja djeteta u skladu sa njegovom presumiranom dobrobiti. Na to posebice upućuje i odluka Europskog suda za ljudska prava u predmetu M. i M. protiv Hrvatske (2015.) u kojem prva podnositeljica, dijete, nije uopće bila niti saslušana u periodu od četiri godine koliko se vodio o njenom obiteljsko-pravnom statusu postupak pred nacionalnim sudovima (toč. 184). Europski sud je sud smatrao, nadalje, da čak i hrvatsko pravo poznaje da se mišljenje djeteta o tome s kojim će roditeljem živjeti mora poštivati čak i kada su oba roditelja podjednako sposobna za skrb o djetetu (toč. 185). To ne znači da će sud samo uzeti u obzir mišljenje djeteta koje je dovoljno zrelo za izražavanje tog mišljenja, pa ga onda odbaciti kao nerelevantno, već da će odluku formirati u skladu sa željom djeteta. Sud je na taj način vezan željom zrelog djeteta, a predlagatelj ovdje ne navodi niti u jednom djelu da će se želja djeteta poštivati, već svega razmotriti. Stoga smatramo da bi predlagatelj trebao obvezati sudove da poštuju želju djeteta, za razliku od pukog razmatranja.	Primljeno na znanje	Zahvaljujemo se na Vašim komentarima i prijedlozima. Radna skupina za izradu nacrta prijedloga novog Obiteljskog zakona razmotrit će Vaše komentare, prijedloge i sugestije roditeljske skrbi kako bi se ocijenio njihov doprinos unaprjeđenju ovih područja. Važeći Obiteljski zakon uredio je pitanje ostvarivanja prava djeteta da izrazi svoje mišljenje i druga postupovna prava djeteta, a izneseni komentari odnose se na pitanje odgovarajuće primjene zakonskih odredbi u konkretnim slučajevima.
38	Udruga za unapređenje kvalitete življenja "LET"	D/ NACRT PRIJEDLOGA OBITELJSKOG ZAKONA , II/ BRAK	U tezama postoji značajna nelogičnost u obrazloženju zašto se želi uvesti obavezno predbračno savjetovanje, jer se u principu navodi da je razlog to što se 80% djece rađa u brakovima pa bi trebalo buduće bračne drugove informirati o pravima i obavezama koje proizlaze iz braka s naglaskom na roditeljsku skrb, a sve to poradi sprječavanja dugotrajnih i financijski opterećujućih imovinskih postupaka. Prvo, predlagatelj poistovjećuje brak sa roditeljstvom, iako se radi o dva posve odvojena instituta i notorno je da se djeca rađaju i izvan braka, kao i da se u braku uopće ne moraju rađati djeca. Drugo, informiranje o dužnostima roditelja može biti predmetom obiteljsko-pravne regulative, ali upravo zato što roditeljstvo i brak nisu isti instituti, ne može i ne smije biti regulirano kroz institut braka. Treće, posve je nejasno kakav utjecaj imovinsko-pravni postupci imaju na položaj djeteta jer to predlagatelj niti ne razjašnjava pa nije jasno da li je ratio legis u tome da se buduće supružnike i tek samo eventualno roditelje upoznaje sa njihovim pravima i obvezama u odnosu na djecu ili ih se upoznaje sa njihovim imovinsko-pravnim obavezama koji bi eventualno i u nekoj mjeri mogli utjecati na položaj djeteta u odnosu na njihovu roditeljsku skrb. I u konačnici, predlagatelj uopće ne objašnjava zašto bi to savjetovanje moralo biti obvezatno, a time niti ne odgovara na niz drugih pitanja. Kao npr., tko će pokrivati troškove takvog informiranja, edukacije, savjetovanja nizu dionika koje predviđa? S obzirom da je sklapanje braka odraz slobodne volje budućih supružnika, impliciralo bi se da bi oni morali i snositi troškove tog savjetovanja, zbog čega bi se moglo dogoditi da se supružnici radije odluče za zasnivanje obitelji u neformalnom okruženju. I u konačnici, predlagatelj ne vodi računa o obvezama koje proizlaze iz međunarodnog prava i o tome da u pravilu, osim raznospolnosti i dobi, ne smije muškarcima i ženama postavljati dodatna ograničenja kod prava na sklapanje braka. Iako država ima široku marginu slobodne procjene prilikom uređivanja ostvarivanja tog prava, mjere koje uspostavlja moraju biti razmjerne naravi potrebe za ograničavanjem prava i primjenjive u svakom pojedinačnom slučaju. Formalno uvjetovanje sklapanja braka predbračnim savjetovanjem ne obrazlaže zašto je ta mjera nužna u demokratskom društvu. U pogledu migracijske krize koju predlagatelj spominje, a da bi se time promijenile pretpostavke za sklapanje braka pa i omogućio poništaj zbog sklapanja braka pod prisilom, ističe se da Obiteljski zakon nije propis kojim se rješavaju krizna humanitarna stanja jer su takva stanja prvenstveno privremene naravi i za njih postoje druga odgovarajuća rješenja. Više se čini, a to je puno opasnije, da predlagatelj radije želi ograničiti pravo migranata na sklapanje braka sa hrvatskim državljanima, a posve je neprihvatljiva i diskriminatorna premisa da bi imigranti u bilo kojoj, pa i kriznoj situaciji, općenito sa hrvatskim državljanima sklapali brakove pod prisilom ili iz koristi. Smatramo da zakonodavac u iznimnim situacijama za slučaj sklapanja takvih brakova već ima raspoložive instrumente, neovisno o nacionalnoj pripadnosti osoba koje namjeravaju sklopiti brak i da je sasvim nepotrebno dodavati zakonsku regulativu zato jer Hrvatska (kao i druge europske zemlje) trenutno prolaze period tzv. „migrantske krize“. U odnosu na prijedlog da se prvo omogući pokretanje brakorazvodne parnice, a onda provede posredovanje, primjećujemo da predlagatelj koristi pogrešnu međunarodno-pravnu regulativu za obrazloženje. Naime, Uredba Bruxelles II bis se ne bavi pitanjima razloga razvoda, a kako se posredovanje tim pitanjima upravo bavi to ovaj međunarodni propis nije mjerodavan. V. toč. 2.2. „Materijalno područje primjene u bračnim stvarima“ u „Praktični vodič za primjenu Uredbe Bruxelles II.a, dostupno na: http://ec.europa.eu/justice/civil/files/brussels_ii_practice_guide_hr.pdf Što se tiče samog posredovanja, nejasno je zašto predlagatelj inzistira da se prvo pokrene brakorazvodna parnica, a onda pokrene postupak posredovanja. Da li bi taj postupak trebao predstavljati način mirnog rješavanja spora? Ako je tako, onda bi njegova svrha ipak bila da se on pokrene prije postupka brakorazvodne parnice jer je jedan od ciljeva tog posredovanja i mogućnost da se očuva bračna zajednica. Pokretanje postupka posredovanja nakon pokretanja brakorazvodne parnice povećava uključenost pravosuđa u obiteljskopravne odnose i zapravo s materijalne strane najviše ide na ruku odvjetnicima koji imaju direktnu financijsku korist od stranaka u tim postupcima. Suglasni smo s prijedlogom da sud već na prvom ročištu donese privremenu mjeru, no smatramo da pored toga što tu mjeru mora donijeti na temelju sporazumnog zahtjeva stranaka ili jedne od njih, treba proširiti krug ovlaštenika i na centar za socijalnu skrb, kao i otvoriti mogućnost da u slučaju pasivnosti svih stranaka u postupku, a kada postoje indikacije da se radi o situacijama koje nisu u skladu sa dobrobiti djeteta, po službenoj dužnosti donese takvu privremenu mjeru. U odnosu na prijedlog da se proširi mreža socijalnih usluga za posredovanje izvan centara za socijalnu skrb, izražavamo zabrinutost da bi se proširivanjem kruga pružatelja tih usluga mogla dogoditi neujednačenost u praksi obiteljskopravne zašite, zbog čega je potreban snažan institucionalni okvir koji će osigurati standarde kvalitete i omogućiti sprječavanje zloupotrebe, a što predlagatelj ne predviđa. Štoviše, predlagatelj predviđa ukidanje Centra za posebno skrbništvo jer ne vidi mogućnost jačanja njegovog kapaciteta u trenutnoj ekonomskoj situaciji, a s druge strane ovdje bi trebao uspostaviti širok i financijski opterećujući institucionalni okvir za provedbu ove mjere. Predlagatelj niti u jednom trenutku ne navodi nikakvu financijsku analizu troškova takve predviđene mjere.	Primljeno na znanje	Predbračno savjetovanje za sada će se ograničiti na davanje budućim bračnim drugovima, prilikom prijave namjere sklapanja braka, brošure o pravima i dužnostima bračnih drugova i o odnosima roditelja i djece. To dakako ne znači da treba izostati posjet bračnom savjetovalištu, osobito kad ono bude uklopljeno u obiteljske centre koji će imati znatnu preventivnu ulogu u smislu očuvanja obitelji, uloge članova obitelji, održavanja edukacija na različite obiteljske teme i sl., ali treba biti na dobrovoljnoj osnovi. Predbračno savjetovanje ne bi moglo biti zapreka za sklapanje braka. Zakonom su, naime, propisane pretpostavke za valjanost odnosno za postojanje braka, koje utječu na sklapanje braka, a to nipošto nije neki od mogućih oblika savjetovanja. Za razliku od predbračnog savjetovanja, postupak posredovanja je namijenjen jedino i to kao obveza u vezi s razvodom braka. Smatramo da bi bilo korisno, iz više razloga (pluralitet usluga, što veća dostupnost i profesionalnost itd.) omogućiti da posredovanje osim centara za socijalnu skrb obavljaju i drugi, licencirani stručnjaci. Što se tiče sudjelovanja odvjetnika u postupku posredovanja, i do sada (prema Obz 2003) i u prijedlogu novog Obiteljskog zakona, odvjetnici neće sudjelovati u tom postupku, pa za njih nema nikakvih financijskih i drugih koristi. Napominjemo, neovisno o ovome, odvjetnička tarifa previđa najmanje naknade odvjetnicima upravo za postupak razvoda, u odnosu na sve druge postupke. Što se tiče pokretanja brakorazvodne parnice podnošenjem odgovarajućeg podneska sudu, započinje tzv. litispendencija (koja se u nacionalnim sustavima razlikuje: ili trenutkom podnošenja tužbe sudu ili trenutkom upuštanja tuženika u spor), no činjenica je da time započinje sudski postupak koji može zastati dok se ne provede postupak posredovanja (takvo je rješenje imalo hrvatsko obiteljsko pravo). Stvaranje litispendencije važno je radi ustanovljenja nadležnosti hrvatskog suda. Uredba Bruxelles IIa temelj je pravosudne suradnje u obiteljskim stvarima u Europskoj uniji kojom se uspostavljaju jedinstvena pravila o nadležnosti za razvod, rastavu i poništaj braka te pravila za sporove o roditeljskoj odgovornosti u međunarodnim situacijama. Vezano uz predmetnu uredbu, ističemo da prema Obiteljskom zakonu postoje određeni preduvjeti koji moraju biti ispunjeni prije nego zahtjev po uredbi Bruxelles II bis bude podnesen, odnosno pokušaj postizanja sporazumnog rješenja putem obveznog savjetovanja prije pokretanja postupka radi razvoda braka u kojem postoji zajedničko maloljetno dijete i prije pokretanja ostalih sudskih postupaka o ostvarivanju roditeljske skrbi i osobnih odnosa s djetetom. Obvezno savjetovanje pokreće se na zahtjev stranke, a podnosi se centru za socijalnu skrb koje ga provodi. Obvezno savjetovanje provodi stručni tim centra za socijalnu skrb, a po okončanju obveznog savjetovanja centar za socijalnu skrb dužan je sastaviti izvješće. Sukladno važećem Obiteljskom zakonu, smatrat će se da je tužba radi razvoda braka povučena ako izvješće o obveznom savjetovanju i dokaz o sudjelovanju na prvom sastanku obiteljske medijacije ne budu podneseni u određenom roku, a ako ponovno bude podnesena tužba radi razvoda braka bez izvješća o obveznom savjetovanju i dokaza o sudjelovanju na prvom sastanku obiteljske medijacije, sud će odbaciti tužbu radi razvoda braka. U odnosu na navedeno moglo doći do poteškoća vezanih uz primjenu čl. 19. Bruxelles II bis Uredbe, obzirom da navedeno pitanje pokretanje postupka obveznog savjetovanja može utjecati na jurisdikciju (nadležnost) u slučajevima u kojima je obvezno savjetovanje odnosno obiteljska medijacija obvezatan korak prije pokretanja sudskog postupka. U praksi bi ograničenje na pristup sudu radi prethodnog provođenja postupka posredovanja (čak i ako se postupak može provesti bez većih teškoća) moglo dovesti do toga da državljanin RH, čekajući da se provede postupak posredovanja, bude doveden u nepovoljniji položaj u odnosu na svog bračnog druga (državljanina neke druge članice EU) koji bi za vrijeme trajanja postupka posredovanja, mogao neometano pokrenuti postupak razvoda u svojoj državi i time sebi osigurati, iz niza razloga, primjenu za njega povoljnijeg prava, a što bi moglo odrediti daljnji tijek postupka, prava i obveze stranaka i slično, potencijalno i na nepovoljniji način za državljanina RH. Iz navedenih razloga, potrebno je donijeti zakonodavno rješenje kojim rješenjem će se građanima osigurati pravo na pristup sudu prije postupka posredovanja. Dakle, zaključeno je da ne bi bilo dobro rješenje inzistirati na tome da se sudski postupak pokreće tek nakon okončanog posredovanja, na koje rješenje ukazuju razlozi rasterećenja sudova u samom početku postupka. Praksa bilježi prisilno sklapanje brakova, no oni nisu nužno povezani uz azilante i migrante. Taj je institut svojedobno, nakon II. Svjetskog rada imao svoje opravdanje, a ima ga i danas u novim, društveno promijenjenim uvjetima. U svakom slučaju, Radna skupina smatra da je njegova vrijednost u sankcioniranju nepoželjnih brakova upravo kako bi se prevenirali takvi slučajevi. Nacrt prijedloga Iskaza i Teza izrijekom ne predviđa ukidanje centra za posebno skrbništvo, već samo ukazuje na određene okolnosti u postojećem modelu organizacije posebnog skrbništva kao i potrebu iznalaženja najboljeg modela organizacije ovog instituta kako bi se uspostavio sustav kvalitetnog i djelotvornog funkcioniranja posebnog skrbništva u svim situacijama u kojima to zakon propisuje.
39	Udruga za unapređenje kvalitete življenja "LET"	D/ NACRT PRIJEDLOGA OBITELJSKOG ZAKONA , I/ UVODNE ODREDBE	U Uvodnim odredbama navodi se da će se posebno istaknuti značenje vrijednosti uloge oba roditelja u životu djece, neovisno o tome postoji li životna zajednica roditelja. Predlagatelj ovdje uopće ne uvažava da postoje jednoroditeljske obitelji koje bi zbog naravi suživota s djetetom i njegovog najboljeg interesa morale zakonom biti zaštićene i u okviru temeljnih načela i njima bi zakondavac naročito trebao posvetiti pažnju. U tom smislu, nadalje, primjećuje se da se na jednoroditeljske obitelji ne primjenjuje načelo zaštite najboljeg interesa djeteta jer se spominje samo međusobna suradnja oba roditelja u skrbi i odgoju zajedničkog djeteta. Dakle, ako dijete nema jednog roditelja, iz teza proizlazi da se neće štititi njegov najbolji interes, konkretno, da sustav obiteljsko-pravne zaštite neće pomagati jednoroditeljskim obiteljima. Predlagatelj točno upućuje da različiti propisi definiraju značenje izvanbračne zajednice, no ispušta iz vida da različiti propisi također definiraju i značenje obitelji, a da sam Obiteljski zakon ne sadrži definiciju obitelji. To je po pojam obitelji još gore nego u odnosu na definiciju izvanbračnih zajednica jer iako definira skoro pa svaki institut, temeljni propis koji se bavi obiteljsko-pravnom zaštitom uopće nema definiciju obitelji. To je možda i opravdano, s obzirom da se na obitelj gleda kontekstualno i individualno, ali prema tome ne vidimo u čemu je potreba za apsolutnim usuglašavanjem definicije izvanbračne zajednice u temeljnom propisu. U tom smslu, upućujemo da su propisi koji definiraju izvanbračne zajednice legi speciali u odnosu na Obiteljski zakon, a u tome postoji i posebna svrha. Primjerice, predlagatelj propisa spominje i Kazneni zakon, pa slijedom toga upućujemo na definiciju izvanbračne zajednice u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. I Kž 397/05-3 od 31. svibnja 2005. Predlagatelj smatra da je različitim definicijama izvanbračne zajednice došlo do konfuzije među građanima i da će se taj institut regulirati na način da bi se povećala pravna sigurnost, pri čemu ispušta iz vida da se postupanje prema izvanbračnim drugovima razlikuje u praksi s obzirom na kontekst i upravo ne može ujednačiti na normativnoj razini jer to u praksi niti neće imati učinka primjerice u kazneno-pravnim predmetima, niti Obiteljski zakon po svojoj naravi ne može ulaziti u domene Zakona o kaznenom postupku, Kaznenog zakona, Zakona o izvršenju kazne zatvora, itd. ovisno o pojedinačnoj regulativi nekog pravnog područja.	Primljeno na znanje	Obiteljskim zakonom propisuje se kad jedan roditelj skrbi o djetetu, primjerice ako je drugi roditelj umro ili proglašen umrlim, lišen roditeljske skrbi, lišen poslovne sposobnosti u dijelu koji se odnosi na ostvarivanje roditeljske skrbi ili je spriječen, odnosno nepoznat. U hrvatskom pravnom sustavu zaštićen je najbolji interes djeteta i kad dijete nema jednog roditelja. Naime, Konvencija o pravima djeteta, koja je sukladno čl. 134. Ustava sastavni dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske, sadrži definiciju najboljeg interesa djeteta i smatra se temeljnim načelom za tumačenje sadržaja cijele Konvencije. Sukladno navedenoj Konvenciji, načelo najboljeg interesa (svakog) djeteta inkorporirano je u temeljna načela obiteljskog prava, a što se u konačnici vidi i iz zakonskog teksta kako starog Obiteljskog zakona iz 2003. godine (čl. 2.), tako i važećeg Obiteljskog zakona iz 2015. godine (čl. 5.). Nadalje, jednoroditeljske obitelji ostvaruju različite povlastice i olakšice sukladno posebnim zakonima i uvjetima propisanim tim zakonima. Nacrtom prijedloga Iskaza i Teza za Obiteljski zakon predviđeno je redefiniranje izvanbračne zajednice. Različiti propisi Republike Hrvatske pojam izvanbračne zajednice definiraju na različite načine, što izaziva konfuziju i pravnu nesigurnost među građanima te neujednačeno postupanje u sudskoj praksi. Potrebno je preispitati odredbu važećeg Obiteljskog zakona prema kojem pravno uređenje koje se odnosi na izvanbračnu zajednicu proizvodi pravne učinke braka u obiteljskom zakonodavstvu, kao i u propisima koji se odnose na druge grane prava (porezne stvari, osobni, imovinski i drugi odnosi bračnih drugova) koja time prelazi okvir materije koja ulazi u sadržaj koju uređuje Obiteljski zakon. U prilog navedenom idu i najnovija pravno-teorijska te empirijska istraživanja domaće sudske prakse i prakse Europskog suda za ljudska prava, a koja su provedena u Republici Hrvatskoj. Suglasni smo da je nužno raditi na usklađivanju zakonodavstva kad su u pitanju pretpostavke za postojanje i način dokazivanja izvanbračne zajednice te logičnog uređenja pravnih učinaka navedene životne zajednice u hrvatskom pravnom sustavu.
40	Kristina T	TEZE ZA OBITELJSKI ZAKON, A/ UVOD	Moj prijatelj,osoba s IT, ima skrbnika. Skrbnika ne poznaje. Zapravo, nije ni siguran zašto ga ima. Upoznaje ga prvi put tek kada ide produžiti osobnu iskaznicu. To je za njega strana, nepoznata osoba, ne znači mu ništa. Zna samo da treba njegov potpis da bi produžio svoj dokument. Ok, to je samo osobna. Ali, moj prijatelj ima i imovinu, nasljeđenu kuću roditeljsku u kojoj je proveo djetinjstvo. On ne shvaća zašto jedan nepoznat čovjek će odlučivati o njegovoj kući, pa on ga ni ne pozna, barem se nije trudio upoznati ga, kad već odlučuje umjesto njega za njemu vrlo bitne stvari. Skrbnici često dobiju tu ulogu po dužnosti, znamo to, nemaju vremena, znamo i to, no gdje je onda tu humanost, ljudskost prema osobi ? Moj prijatelj nije samo još jedna osoba na papiru kojoj treba pomoć pri odlučivanju. On želi da ga se zaista uključi u odlučivanje, da mu se objasni razumljivim jezikom situaciju, da on osjeti da ga se sluša, da je zaista sudjelovao u odluci. Jer on je jedini koji je za tu kuću emocionalno vezan, drugima je to samo ˝slučaj˝. Bit je: skrbnici, upoznajte nas, čujte nas, pitajte nas, uključite nas u odluku koja se tiče nas, objasnite nam!	Primljeno na znanje	Primjedba se odnosi na propuste u postupanju nadležnog tijela – centra za socijalnu skrb i skrbnika u konkretnom slučaju, tj. na moguće propuste u primjeni zakonskih odredbi kojima se od skrbnika zahtjeva primjereno zalaganje u zaštiti dostojanstva te ostvarenju dobrobiti štićenika. Skrbnik je dužan savjesno se brinuti o osobi, pravima, obvezama i dobrobiti štićenika te prije poduzimanja važnijih mjera glede zaštite osobe štićenika ili njegovih imovinskih prava (primjerice prilikom poduzimanja mjera vezanih uz obiteljsku kuću koju je štićenik naslijedio od svojih roditelja) mora razmotriti mišljenje, želje i osjećaje štićenika. Drugim riječima, o sadržaju Vaše primjedbe svakako će se voditi računa prilikom izrade nacrta Prijedloga novog Obiteljskog zakona sukladno cijevima iznesenim u Tezama za izradu nacrta Prijedloga novog Obiteljskog zakona: osnaživanje načela uključenosti i osobne autonomije štićenika, individualizirani pristup štićeniku s ciljem njegove bolje integracije u društvo, uspostavljanje sustava odlučivanja uz podršku koji će (kad je to moguće), osiguranje aktivne uloge štićenika te iskazivanje prigovora na rad skrbnika.
41	SOS Rijeka - centar za nenasilje i ljudska prava	D/ NACRT PRIJEDLOGA OBITELJSKOG ZAKONA , VI/ UZDRŽAVANJE	U pogledu uzdržavanja, skrećemo pažnju da u praksi često čujemo za zlouporabu uvjeta da se pravo na privremeno uzdržavanje ostvaruje ako obveznik uzdržavanja “ne ispunjava, u cijelosti ili djelomično svoju obvezu uzdržavanja dulje od tri mjeseca neprekidno“. Sporna je i sama definicija djelomičnog ispunjavanja, kojim se smatra uzdržavanje u iznosu manjem od iznosa koji je ovim Zakonom određen kao iznos privremenog uzdržavanja (a ne u iznosu manjem od iznosa koji je ovršnom ispravom utvrđen kao iznos uzdržavanja). Navedeno dovodi do situacija u kojoj obveznici uzdržavanja, znajući za ovakvo uređenje, unutar svaka tri mjeseca uplate polovicu minimalnog iznosa određenog za uzdržavanje i tako opstruiraju primjenu instituta privremenog uzdržavanja. Isto tako, smatramo nužnim institut privremene mjere radi uzdržavanja urediti na način koji će sud jasno obvezati da u određenom (kratkom) roku odluči o postavljenom prijedlogu privremene mjere, kako bi se izbjegle (sada relativno česte situacije) u kojima je već u tužbi postavljen zahtjev za određivanje privremene mjere a sud ga konstanto iznova zanemaruje i o njemu jednostavno ne odlučuje. Iskoristili bismo ovu priliku i da skrenemo pažnju na problem naplate uzdržavanja putem FINA-e uslijed kojeg dolazi s obzirom na datum koji suci određuju kao datum dospjelosti u presudama o uzdržavanju. Primjerice, susreli smo se sa slučajem u kojem je sudskom presudom kojom se razvodi brak ujedno odlučeno da je obveznik uzdržavanja dužan za uzdržavanje mld djeteta mjesečno plaćati određeni iznos najkasnije do 10-og u mjesecu za tekući mjesec. Budući obvezu nije dobrovoljno izvršavao, pokrenut je postupak prisilne naplate putem FINA-e. Međutim, FINA svaki mjesec navedeno potraživanje zavodi kao dospjelo tek nakon 10-og u mjesecu. U konkretnom se slučaju više puta dogodilo da za istog dužnika (koji plaću prima oko 1.-og u mjesecu) FINA prije 10-og u mjesecu zaprimi drugu osnovu za naplatu (na temelju npr. neplaćenih računa za režije) te da bude zaplijenjen sav iznos koji nije prenesen na zaštićeni račun (iako se radi o tražbinama na osnovi kojih bi smjela biti zalijenjena samo 1/3 plaće!) Stoga, kada dođe 10-ti u mjesecu na računu nema raspoloživih sredstava na naplatu uzdržavanja. Smatramo da pitanje prisilne naplate uzdržavanja valja urediti na način koji neće dopustiti ovakve situacije.	Primljeno na znanje	Zahvaljujemo se na Vašim primjedbama i prijedlozima vezanim uz naplatu uzdržavanja i pravo na privremeno uzdržavanje. Nacrtom prijedloga Iskaza i Teza za Obiteljski zakon predviđa se ponovno inkorporiranje privremenog uzdržavanja, preciznije definiranje uvjeta i rokova za ostvarivanje prava zbog sprječavanja mogućih manipulacija obveznika uzdržavanja na štetu djeteta.
42	SOS Rijeka - centar za nenasilje i ljudska prava	D/ NACRT PRIJEDLOGA OBITELJSKOG ZAKONA , III/ PRAVNI ODNOSI RODITELJA I DJECE I MJERE ZA ZAŠTITU PRAVA I DOBROBITI DJECE	Skrećemo pažnju na trenutno važeći čl. 95. ObZ-a potpuno je neprikladan (posebice u st .2 - omogućavanje i poticanje osobnih odnosa djeteta s drugim roditeljem), bez obzira je li to u konkretnom slučaju na dobrobit dijete ili nije i želi li dijete odnos s drugim roditeljem ili ne. Ovo je pitanje dodatno važno ako uzmemo u obzir moguće posljedice (čl. 126, 523. ObZ-a) i određene specifične životne situacije – npr. u slučajeve obiteljskog nasilja. Smatramo da ne treba posebno obrazlagati tvrdu da nije razumno od roditelja koji je bio žrtva obiteljskog nasilja (posebice ako je i samo dijete bilo žrtva) zahtijevati da potiče osobne odnose djeteta s drugim roditeljem-zlostavljačem. Razmislimo samo o neprikladnosti ovog rješenja (u vrlo čestoj životnoj situaciji!) u kojoj zlostavljani roditelj bježi s djetetom u sigurnu kuću i pritom krši zakon jer onemogućava ili ne potiče osobne odnose djeteta s drugim roditeljem. Nikako ne tvrdimo da djeca i roditelji nemaju pravo na međusobni kontakt, ali smatramo da zakonodavac jednostavno mora na umu imati ovakve (nažalost ne rijetke) situacije, u kojima pitanja razvoda, roditeljske skrbi i/ili osude/kažnjavanja nasilnika još nisu riješena. Smatramo da se zlostavljanom roditelju u takvim okolnostima jednostavno mora jasno ostaviti prostora da privremeno (do završetka postupka razvoda, skrbništva, prekršajnog/kaznenog postupka…) uz, primjerice, prethodnu obavijest CZSS-u o tome kuda i zašto odlazi, zaštiti sebe i dijete (bez da pritom krši zakon) te odrediti način, oblike i opseg i način (ne)ostvarivanja osobnih odnosa s drugim roditeljem u takvim slučajevima. Tako se možda može smatrati prikladnim da se u takvim slučajevima drugom roditelju osiguraju osobni odnosi iz čl. 121. st. 2. i 3. ObZ-a, ali ne i čl. 121. st. 1. ObZ-a. Što se tiče čl. 126. ObZ-a koji propisuje obvezu naknade štete osobi kojoj je onemogućeno ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom, ukoliko zakonodavac smatra nužnim pitanje naknade štete vezi s osobnim odnosima s djetetom posebno regulirati izvan Zakona o obveznim odnosima, smatramo da je nužno regulirati i posebne slučajeve isključenja protupravnosti (npr. u slučaju postojanja ili pojave obiteljskog nasilja). Isti problem postoji u vezi čl. 100. st. 1. t. 2. ObZ-a prema kojemu je za promjenu prebivališta, odnosno boravišta djeteta potrebna pisana suglasnost drugog roditelja. Nju, doduše, može zamijeniti pristanak CZSS-a (samo ako preseljenje ne utječe bitno na ostvarivanje osobnih odnosa djeteta s drugim roditeljem) ili pak odluka suda u izvanparničnom postupku. Nijedno od rješenja ponuđenih za slučaj da jedan roditelj odbija dati svoju suglasnost nije dostatno (niti dovoljno brzo, pogotovo ako je prije pokretanja izvanparničnog postupka potrebno pokrenuti obvezno savjetovanje, što bi proizlazilo iz čl. 109. st. 2. ObZ-a) za roditelja koji ima radi potrebe zaštita života i/ili tjelesnog integriteta sebe i/ili djeteta napustiti mjesto prebivališta/boravišta djeteta i (primjerice) ode u sigurno kuću. U praksi ovakva odredba uistinu plaši osobe koje su žrtve nasilja te ih odvraća od namjere i težnje da zaštite psihofizički integritet sebe (i svoje djece) jer se boje prekršiti zakon i strepe da bi se takav postupak mogao negativno tumačiti u predstojećoj brakorazvodnoj parnici i odlučivanju o skrbništvu. Smatramo potrebnim za ovakve specifične situacije predvidjeti efikasnije mehanizme zaštite i/ili slučajeve isključenja protupravnosti. Osim toga, članak je nejasan obuhvaća samo nekoliko nekoliko (tri) bitna osobna prava djeteta, dok sva druga potencijalno važna osobna prava djeteta “preskače”. Smatramo i jasnije urediti vezu i međuodnos čl. 100. s čl. 108. i 109. i čl. 110 ObZ-a. Članak 110. st. 3. ObZ-a propisuje, doduše, da „u hitnim slučajevima, kad prijeti neposredna opasnost za dijete, svaki od roditelja ima pravo, bez suglasnosti drugog roditelja donijeti odluke o poduzimanju nužnih radnji u skladu s djetetovom dobrobiti i o tome u najkraćem mogućem roku obavijestiti drugog roditelja.“ Međutim, konteksta u kojem se odredba nalazi, odnosno iz ostatka čl. 110. proizlazilo bi da takva iznimna ovlast jednog od roditelja postoji samo u odnosu na „svakodnevne odluke“ (što god one bile). U pogledu čl. 104. ObZ-a, koliko god smatramo poželjnim da se ostvarivanje roditeljske skrbi (roditelja koji trajno ne žive zajedno) uredi sporazumno, smatramo pravno nedopustivim trenutno uređenje iz kojeg proizlazi da će sud odluku o zajedničkoj skrbi donijeti samo u slučaju sporazuma roditelja, odnosno postizanja plana o roditeljskoj skrbi i potpuno podržavamo inicijativu da se takvo rješenje izmijeni. Smatramo da takvo rješenje otvara prostor za zlouporabe i ucjene te iz prakse znamo da roditelje dovodi u situaciju gdje pristaju i na rješenja koja nisu u najboljem interesu djeteta, sve u strahu da izbjegnu mogućnost „gubitka“ skrbništva, odnosno da roditeljska skrb pripadne (isključivo drugom) roditelju. Sud bi trebao moći roditeljsku skrb odrediti zajedničkom uvijek kada procijeni da je to u najboljem interesu djeteta, kao i imati mogućnost preispitati sporazum roditelja u slučaju kada on postoji. Također, smatramo nužnim da se dijete (sukladno svojoj dobi i mogućnostima) jasnije uključi u sve postupke u kojima se odlučuje o njegovim pravima i interesima te da se u obzir uzme i njegovo mišljenje. Potreba za preispitivanjem sadašnjeg uređenja načina odlučivanja o (zajedničkoj roditeljskoj skrbi) ponovno je posebno važna u slučajevima visokog stupnja konfliktnosti unutar obitelji, npr. kod obiteljskog nasilja. U tom svjetlu (a u vezi s čl. 104. ObZ-a) smatramo spornom trenutno važeću odredbu čl. 325. st. 2. ObZ-a iz koje proizlazi da ako stručni radnici koji provode obvezno savjetovanje posumnjaju na obiteljsko nasilje mogu odlučiti ne primjenjivati točku st. 1. t. 4. predmetnog članka, odnosno ne upoznavati bračne drugove sa sadržajem plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi i (ne)pružanje pomoći (pri njegovu sastavljanju). To se može tumačiti da način da bi automatski značilo da se u svim slučajevima gdje stručni radnici CZSS-a samo posumnjaju na nasilje praktički isključuje postizanje sporazuma o roditeljskoj skrbi, što s jedne strane može dovesti do zlouporaba i iznošenja lažnih tvrdnji o postojanju obiteljskog nasilja, a s druge strane kod roditelja koji su zaista žrtve nasilja izazvati strah od iznošenja tvrdnji o nasilju – jer znaju da će, ako sporazuma o zajedničkoj skrbi nema, skrbništvo priznati jednom roditelju. U slučaju da tvrdnje o nasilju ne uspiju dokazati (što ne znači uvijek da se nasilje nije dogodilo), dolaze u opasnost da skrbništvo pripadne drugom roditelju. Toj opasnosti doprinosi i uređenje iz čl. 324. st. 1. t. 2., prema kojemu će CZSS u izvješće o obveznom savjetovanju pisati o „spremnosti stranaka na sporazumno rješenje spora“, što će prema čl. 105. st .3. ObZ-a posebno uzimati u obzir pri odlučivanju o samostalnom ostvarivanju roditeljske skrbi (dok je propušteno sud obvezati da posebno razmotri mogućnost postojanja/postojanje obiteljskog nasilja!) Nadalje, smatramo da treba adresirati (ne)obveznog savjetovanja u slučaju kada bračni drug(ovi) žive u inozemstvu.	Primljeno na znanje	Primjedba se odnosi na primjenu konkretnih odredbi važećeg Obiteljskog zakona. Ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom ne smije biti u suprotnosti s djetetovom dobrobiti. Obiteljski zakon treba predvidjeti mogućnost ograničenja ili zabrane ostvarivanja osobnih odnosa s djetetom ako bi to bilo nužno radi zaštite dobrobiti djeteta kao i ostvarivanje osobnih odnosa pod nadzorom stručne osobe koju imenuje centar za socijalnu skrb. Ujedno normativno treba omogućiti da sud izriče odgovarajuće naloge i mjere kojima će se urediti i pojedina druga pitanja u kojima roditelji ne mogu postići dogovor i moguće problematične situacije, a koje mjere i nalozi će biti sastavni dio odluke o roditeljskoj skrbi.
43	SOS Rijeka - centar za nenasilje i ljudska prava	D/ NACRT PRIJEDLOGA OBITELJSKOG ZAKONA , II/ BRAK	Obligatorno pravno savjetovanje prije sklapanja braka smatramo nepotrebnim, ali i nedopustivo ograničavajućim u suvremenom demokratskom društvu. Savjetovanje o pravnim posljedicama sklapanja braka smatramo poželjnim i korisnim te bi trebalo biti dostupno svima koji su zainteresirani - ali ono nikako ne bi smjelo biti obvezno. Ukoliko će se uvoditi bilo kakav oblik (ne)obligatornog savjetovanja, smatramo da je potrebno precizno tko će moći biti nositelji poduke, koje uvjete moraju ispunjavati, hoće li se (i na koji način) posebno educirati/certificirati nositelje poduke i na koji će ih način budući bračni drugovi birati, od čega će se savjetovanje sastojati i sl. Slažemo se s tezom da je prilikom uređenja brakorazvodnog postupka potrebno poticati postizanje sporazuma o pravnim posljedicama razvoda braka. Smatramo poželjnim u postupku posredovanja i/ili medijacije pozornost posvetiti pitanju diobe bračne stečevine. Naime, trenutna je situacija takva da upravo pitanje bračne stečevine i strah od njene diobe osobe (pogotovo one koje su slabijeg imovinskog stanja) ili su žrtve (ekonomskog) nasilja izazivaju strah za vlastitu egzistenciju i sprječava da se razvedu. Također, bračna stečevina često ostaje (trajno) nepodijeljena, te razvedene osobe i dalje žive zajedno u teškim i poremećenim odnosima iz razlog jer nemaju informacija, sredstava niti snage za dugotrajne i mučne postupke utvrđivanja i/ili diobe bračne stečevine. Trenutno važeći ObZ nejasan je kada u čl. 52. st. 1. t. 3. među posljedicama razvoda braka o kojima se bračni drugovi mogu sporazumjeti navodi „uređenje imovinskih odnosa bračnih drugova„. Ostaje otvoreno pitanje mogu li se, kada i kako o uređenju imovinskih odnosa sporazumjeti tijekom brakorazvodne parnice, pogotovo uzimajući u obzir čl. 45. st. 1. ObZ-a koji i naslovom (glave) u kojoj se nalazi i svojim sadržajem upućuje da se imovinski odnosi mogu urediti sudskom odlukom samo ako nakon prestanka braka/bračne zajednice. U tom smislu, valjalo bi razmisliti na koji bi način bilo moguće pojednostaviti i diobu bračne stečevine i eventualno predvidjeti mogućnost da se strankama (barem u slučajevima kada je moguće da bračni drugovi o pitanju bračne stečevine postignu sporazum) omogući da prilikom razvoda podijele i bračnu stečevinu . Veći broj odredaba vezanih za pravno uređenje imovinskih odnosa bračnih drugova smatramo potrebnim preispitati sa stajališta životne (ne)primjenjivosti, npr. -odredbe o pravu stanovanju u obiteljskom domu (čl. 46. ObZ) koji štite samo osobe, odnosno djecu roditelja koji imaju bračnu stečevinu, a ne i osobe tj. djecu roditelja koji imaju izvanbračnu stečevinu ili nemaju imovine u vlasništvu (npr. osobe koje žive kao podstanari ili koriste stan kao plodouživatelji). Isto tako, smatramo poželjnim jasnije utvrditi od kojeg se trenutka može zatražiti zaštita obiteljskog doma – je li to trenutak pokretanje postupka razvoda ili neki kasniji/raniji trenutak. - odredba prema kojoj bračni drug ne smije za trajanja braka otuđiti ili opteretiti obiteljsku kuću ili stan koji predstavlja bračnu stečevinu i obiteljski dom u kojem stanuje drugi bračni drug i njihova djeca nad kojom ostvaruju roditeljsku skrb, bez pisane suglasnosti drugoga bračnog druga s ovjerom potpisa kod javnog bilježnika (čl. 32. st. ObZ) Odredba je nepotpuna jer je nejasno što znači “opteretiti” nekretninu – misli li se samo na zalog/hipoteku ili i na npr. osnivanje služnosti, davanje u najam i sl. Nadalje, smatramo da bi bilo uputno jasnije urediti međuodnos čl. 32. st. 2. i čl. 37. st. 2. Također, kako je već spomenuti, smatramo da svakako valja preispitati uređenje prema kojemu je obiteljski dom samo dom koji predstavlja bračnu stečevinu. Čl. 37. st. 2. ObZ svakako valja, kako je Tezama i najavljeno, preispitati u dijelu obveze postojanja pisanog ovjerenog pristanka drugog bračnog druga vezi s poduzimanjem izvanrednih poslova na nekretninama ili „ pokretninama koje se upisuju u javne upisnike“ ( ne i ostale vrijednije imovine). Bez obzira što se pitanje izvanredne uprave stvarima u suvlasništvu (koje nisu upisane u javne upisnike) može smatrati uređenim Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, ako je zakonodavac putem ObZ-a odlučio posebno uređivati pitanja suvlasništva nad bračnom stečevino onda to treba učiniti na način koji ne ostavlja prostora za ovakve dvojbe. -odredbe prema kojima jedan bračni drug kao najmoprimac stana u kojem bračni drugovi stanuju zajedno s djecom nad kojom ostvaruju roditeljsku skrb ne može otkazati ugovor o najmu stana bez pisane suglasnosti drugog bračnog druga s ovjerom potpisa kod javnog bilježnika, osim ako se radi o službenom stanu sukladno posebnim propisima (čl. 32. st. 3. ObZ). U praksi smo se susreli s više situacija gdje osoba koja je žrtva nasilja radi zaštite života sebe i svoje djece mora žurno napustiti stan, a pravno ugovor ne može otkazati bez ovjerene suglasnosti svog zlostavljača (koji istu, naravno ne želi dati te ostaje u stanu odbijajući plaćati stanarinu i režije). Jedino rješenje koje žrtva nasilja u tom slučaju ima na raspolaganju jest pokretanje izvanparničnog postupka-za što najčešće nema znanja, sredstava niti vremena (postupak odobravanja sekundarne pravne pomoći najčešće, barem na riječkom području, zbog velikog broja zahtjeva, traje duže od 2 mjeseca). Želimo naglasiti da se kritika ne odnosi nužno na odredbu u njenoj osnovi, već na njenu nedorečenost – smatramo potrebnim da ne obuhvaća samo najam nego i neke druge pravne poslove (npr. produživanje) te da predviđa određene iznimke u kojima suglasnost drugog bračnog druga neće biti nužna (npr. slučajevi u kojima postoji presuda ili prijava obiteljskog nasilja) Što se tiče teza da “zakonodavno rješenje treba građanima osigurati pravo na pristup sudu prije postupka posredovanja na način da se prvo pokreće brakorazvodni postupak, a potom da se provodi posredovanje“, smatramo da takvo rješenje odnosno redoslijed umanjuje mogućnost da posredovanje urodi plodom, odnosno da se među osobama uključenima u posredovanje postigne sporazum. Ukoliko je takvo rješenje nužno u slučajevima razvoda s inozemnim elementom, odnosno u slučajevima primjene uredbe Bruxelles II, smatramo da se takve specifične situacije mogu riješiti posebnom odredbom koja bi za takve slučajeve iznimno predviđala obrnuti redoslijed (pokretanje brakorazvodnog postupka, zatim posredovanja). Načelno pozdravljamo ideju da posredovanje (i medijaciju), po izboru stranaka, pored (preopterećenih) centara za socijalnu skrb, mogu provoditi stručnjaci zaposleni u udrugama civilnog društva i vjerskim zajednicama, obiteljski centri, obiteljski medijatori i/ili druge osobe. Ipak, smatramo da je od presudne važnosti da se jasno propiše tko, na koji način i pod kojim uvjetima može obavljati takvu djelatnost. Smatramo da bi valjalo voditi računa o tome da uvjeti za osobe koje bi provodile posredovanje izvan centara budu postavljeni (pod)jednako kao za one koji je provode u centrima socijalne skrbi. Također, smatramo da diskrecija za određivanje uvjeta za medijatore ne bi smjela biti prepuštena isključivo izvršnoj vlasti i da ti uvjeti trebaju biti poznati već u fazi (predstojeće) javne rasprave. Svakako smo suglasni s tezom da se obiteljska medijacija (izvan)bračnim drugovima, odnosno strankama ne bi smjela nametati kao obveza, već da je sudjelovanje u njoj uvijek dobrovoljno.	Primljeno na znanje	Predbračno savjetovanje za sada će se ograničiti na davanje budućim bračnim drugovima, prilikom prijave namjere sklapanja braka, brošure o pravima i dužnostima bračnih drugova i o odnosima roditelja i djece. To dakako ne znači da treba izostati posjet bračnom savjetovalištu, osobito kad ono bude uklopljeno u obiteljske centre koji će imati znatnu preventivnu ulogu u smislu očuvanja obitelji, uloge članova obitelji, održavanja edukacija na različite obiteljske teme i sl., ali treba biti na dobrovoljnoj osnovi. Predbračno savjetovanje ne bi moglo biti zapreka za sklapanje braka. Zakonom su, naime, propisane pretpostavke za valjanost odnosno za postojanje braka, koje utječu na sklapanje braka, a to nipošto nije neki od mogućih oblika savjetovanja. Nacrtom prijedloga Iskaza i Teza za Obiteljski zakon predviđa se uređenje imovinskih odnosa kao odgovor na ekonomske promjene i prijepore sudske prakse koji su se pojavljivali u pogledu prometa nekretninama koje su predstavljale (izvan)bračnu stečevinu, pri čemu će se posebna pozornost pridati rješavanju sukoba pravnih načela, osobito načela povjerenja u zemljišne knjige s jedne strane te načela zaštite izvanknjižnog vlasništva (izvan)bračnih drugova s druge strane. Potrebno je detaljnije urediti pitanje odgovornosti bračnih te izvanbračnih drugova za obveze prema trećim osobama, uzimajući u obzir potrebu jačanja pravne sigurnosti. Nadalje, predviđa se preispitati institut obiteljskog doma i zaštite prava na stanovanje jer predstavlja moguću nejednakost u odnosu na djecu čiji roditelji nemaju (izvan)bračnu stečevinu ili nemaju zajamčenu zaštitu prava na stanovanje u obiteljskom domu.
44	SOS Rijeka - centar za nenasilje i ljudska prava	D/ NACRT PRIJEDLOGA OBITELJSKOG ZAKONA , I/ UVODNE ODREDBE	Uvodno, napomenuli bismo da smatramo nužnim da novi Obiteljski zakon bude napisan čitljivije, s manje upućivanja jednog članka na drugi (koji pak upućuje na treći i/ili četvrti). Također, poželjno bi bilo da odredbe koje se odnosno na određeno pravno pitanje ne budu „razbacane“ na različitim mjestima u zakonu, već da čitatelji jasnije mogu locirati i protumačiti uređenje pojedinog pravnog instituta. Nadalje, smatramo da u trenutno važećem Obiteljskom zakonu nije dovoljno uzeta u obzir posebnost (pravnog) položaja žrtava nasilja, te da na brojnim mjestima u Zakonu (neka od njih bit će naznačena u daljnjim komentarima) u odnosu na njih valja propisati posebna uređenja (u pogledu iznimaka od općeg pravila). U odnosu na izvanbračnu zajednicu, ukoliko će se mijenjati njena definicija smatramo da se izmjena treba odnositi samo na dio u kojemu se životnoj zajednici priznaju učinci izvanbračne i ako je trajala kraće od 3 godine, u slučaju da je nastavljena brakom. Bez obzir na koji će se način (nanovo) formulirati sam pojam/definicija izvanbračne zajednice, presudnim smatramo da izvanbračna zajednica i dalje bude izjednačena s bračnom, odnosno da stvara osobne i imovinske učinke kao bračna zajednica. Iako jest pravno dvojbeno da se čl. 11. st. 2. ObZ-a trenutno upliće u pravno uređivanje materije iz drugih pravnih i životnih područja, činjenica je da različiti propisi različito definiraju pojam izvanbračne zajednice i da to stvara veliku pravnu nesigurnost, odnosno dovodi do situacije u kojoj izvanbračna zajednica u stvarnosti odnosno praksi nije izjednačena s bračnom. Smatramo da je za navedeni problem potrebno naći (pravno prihvatljivo) rješenje. Kao što propisi drugih pravnih područja (nasljedno, zdravstveno, mirovinsko pravo…) nemaju potrebu (niti mogućnost) preispitivati niti drugačije nego ObZ definirati brak, isto bi, po našem mišljenju, trebalo vrijediti i kada je u pitanju izvanbračna zajednica.	Primljeno na znanje	Nacrtom prijedloga Iskaza i Teza za Obiteljski zakon predviđa se propisati obvezu suda da, već na prvom ročištu, može donijeti privremenu mjeru kojom će se urediti sporna pitanja roditeljske skrbi, a koja će ostati na snazi do pravomoćnog okončanja postupka, odnosno do drugačije odluke suda. Mogućnost donošenja privremene mjere na prvom ročištu, odnosila bi se na sve slučajeve kada jedna od stranaka zahtijeva privremeno uređenje spornih pitanja, uz obvezu obrazlaganja zahtjeva za donošenjem žurne privremene mjere (primjerice, opasnost od odvođenja ili skrivanja djeteta, ugroza djeteta radi obiteljskog nasilja, socijalna ili zdravstvena ugroza djeteta, kršenje nekog od zajamčenih prava djeteta, postojanje nekih okolnosti koje aktualno ili potencijalno djetetu nanose štetu ili ga dovode u opasnost ili onemogućavaju/otežavaju djetetov najbolji razvoj i slično). Predviđeno je normirati ovlast suda kojom sud može u iznimnim slučajevima, kada je u pitanju zaštita psihofizičkog zdravlja i sigurnost djeteta, kao što je i obiteljsko nasilje, roditelja ograničiti ili mu izricati zabrane u odnosu na pojedina prava koja proizlaze iz sadržaja roditeljske skrbi. Nacrtom prijedloga Iskaza i Teza za Obiteljski zakon predviđeno je redefiniranje izvanbračne zajednice. Različiti propisi Republike Hrvatske pojam izvanbračne zajednice definiraju na različite načine, što izaziva konfuziju i pravnu nesigurnost među građanima te neujednačeno postupanje u sudskoj praksi. Potrebno je preispitati odredbu važećeg Obiteljskog zakona prema kojem pravno uređenje koje se odnosi na izvanbračnu zajednicu proizvodi pravne učinke braka u obiteljskom zakonodavstvu, kao i u propisima koji se odnose na druge grane prava (porezne stvari, osobni, imovinski i drugi odnosi bračnih drugova) koja time prelazi okvir materije koja ulazi u sadržaj koju uređuje Obiteljski zakon. U prilog navedenom idu i najnovija pravno-teorijska te empirijska istraživanja domaće sudske prakse i prakse Europskog suda za ljudska prava, a koja su provedena u Republici Hrvatskoj. Suglasno smo da je nužno raditi na usklađivanju zakonodavstva kad su u pitanju pretpostavke za postojanje i način dokazivanja izvanbračne zajednice te logičnog uređenja pravnih učinaka navedene životne zajednice u hrvatskom pravnom sustavu.
45	Pravobranitelj za djecu RH	D/ NACRT PRIJEDLOGA OBITELJSKOG ZAKONA , IX/ CENTAR ZA POSEBNO SKRBNIŠTVO	U Tezama se navode „ozbiljne poteškoće“ u funkcioniranju Centra za posebno skrbništvo. Iako se izrijekom ne navodi ukidanje navedenog tijela, činjenica je da se navodi potreba „nekog drugog, daleko ekonomičnijeg rješenja...“ što sugerira njegovo ukidanje, dok se istovremeno ni na koji način ne precizira navedena ekonomičnost nekog drugog modela. Kako posebni skrbnici pretpostavljaju zastupanje, gotovo je nemoguće osmisliti „drugi“ model osim zastupanja od strane odvjetnika. Takvo rješenje, u postojećem sustavu pravobraniteljica za djecu ocjenjuje izuzetno lošim rješenjem po zaštitu prava i interesa djece i osoba s invaliditetom.	Primljeno na znanje	Zahvaljujemo se na Vašim prijedlozima i komentarima za odredbe nacrta prijedloga novog Obiteljskog zakona. Nacrt prijedloga Iskaza i Teza izrijekom ne predviđa ukidanje centra za posebno skrbništvo, već samo ukazuje na određene okolnosti u postojećem modelu organizacije posebnog skrbništva kao i potrebu iznalaženja najboljeg modela organizacije ovog instituta kako bi se uspostavio sustav kvalitetnog i djelotvornog funkcioniranja posebnog skrbništva u svim situacijama u kojima to zakon propisuje.
46	Pravobranitelj za djecu RH	D/ NACRT PRIJEDLOGA OBITELJSKOG ZAKONA , VII/ POSTUPAK PRED SUDOM	Smatramo pravno potpuno neprimjerenim regulirati privremene mjere neovisno o Ovršnom zakonu, kako stoji u Tezama. Također, ne definira se smjer i sadržaj takvog reguliranja.	Primljeno na znanje	U Tezama za nacrt Prijedloga Obiteljskog zakona je navedeno kako će polazišna osnova za izradu Prijedloga Obiteljskog zakona biti tekst Obiteljskog zakona iz 2003. godine. Valja istaknuti da odredba članka 264. navedenog zakona jasno ističe odgovarajuću primjenu podrednih zakonskih izvora, uključujući i odredbe Ovršnog zakona, u svim obiteljskim sudskim postupcima, pa tako i posebnim postupcima ovrhe i osiguranja (takva odredba preuzeta je i u važeći Obiteljski zakon iz 2015. godine – vidi čl. 346.). Potvrda navedenog nalazi se i u odredbi članka 336. Obiteljskog zakona iz 2003. godine. Shodno tome, istaknuta primjedba nema uporišta. Cilj podrobnijeg uređenja instituta privremenih mjera u Obiteljskom zakonu jest, između ostalog, podizanje razine pravne zaštite djece – urediti pitanja vezana uz određivanje privremenih mjera kojima se osiguravaju one tražbine nositelj kojih je dijete, urediti pitanja vezana uz određivanje privremene mjere o tome s kojim će roditeljem dijete stanovati tijekom trajanja postupka razvoda braka u slučajevima kad roditelji o tome nisu u sposobni postići sporazum (uz odgovarajuće uvažavanje mišljenja djeteta), urediti pitanja vezana uz određivanje privremene mjere o ostvarivanju osobnih odnosa. Daljnji cilj je da se u sudskoj praksi ostvari adekvatna primjena posebnih odredbi Obiteljskog zakona u navedenim slučajevima, odnosno da se napusti dosadašnja praksa primjene općih odredbi Ovršnog zakona u navedenim slučajevima kad istu materiju uređuju posebna pravila Obiteljskog zakona.
47	Pravobranitelj za djecu RH	D/ NACRT PRIJEDLOGA OBITELJSKOG ZAKONA , VI/ UZDRŽAVANJE	Privremeno uzdržavanje Neovisno o tome hoće li institut privremenog uzdržavanja biti predmet posebnog propisa ili sastavni dio Obiteljskog zakona smatramo da bi pravo na privremeno uzdržavanje trebalo priznati od trenutka stvarnog prestanka sudjelovanja u uzdržavanju djeteta, produžiti vremenski period u kojem se pravo na privremeno uzdržavanje iz državnog proračuna može ostvarivati u onim situacijama kad država unatoč svim mehanizmima koji joj stoje na raspolaganju nije uspjela osigurati da dijete ovo pravo ostvaruje od obveznika uzdržavanja. Također smatramo da bi iznosi uzdržavanja koji se privremeno isplaćuju iz državnog proračuna trebali biti u visini uzdržavanja određenog sudskom odlukom, budući da se visina uzdržavanja određuje prema stvarnim potrebama djeteta i služi za njihovo podmirenje.	Primljeno na znanje	Zahvaljujemo se na Vašim prijedlozima i konkretnim normativnim rješenjima za odredbe nacrta prijedloga novog Obiteljskog zakona. Radna skupina za izradu nacrta prijedloga novog Obiteljskog zakona razmotrit će Vaše primjedbe, prijedloge i sugestije vezane uz pravo na privremeno uzdržavanje te po okončanju rasprave o svim prijedlozima zauzeti stav o eventualnom uvrštavanju u nacrt prijedloga zakona.
48	Pravobranitelj za djecu RH	D/ NACRT PRIJEDLOGA OBITELJSKOG ZAKONA , V/ SKRBNIŠTVO	Iz Teza je razvidno miješanje različitih, a istovremeno nespojivih pravnih instituta. Naime, načelno nije moguće istovremeno imati sustav odlučivanja uz podršku, te institut lišenja poslovne sposobnosti, koji će se „iznimno primjenjivati“. U Tezama se ne navode primjeri „iznimne primjene“, niti situacije „nemogućnosti“ komunikacije s osobom, pa je moguće da Teze sugeriraju povratak instituta lišenja poslovne sposobnosti zbog zdravstvenog stanja/invaliditeta, što bi značilo kršenje Konvencije o pravima osoba s invaliditetom. (v. Zaključne primjedbe Odbora za prava osoba s invaliditetom o Inicijalnom izvješću Hrvatske u kojoj se pohvaljuje država potpisnica na zakonodavnim mjerama za ukidanje instituta potpunog lišenja poslovne sposobnosti). Podsjećamo na činjenicu da je Republika Hrvatska ratificirala Konvenciju o pravima osoba s invaliditetom, te da je navedeni međunarodni dokument po pravnoj snazi iznad zakona. Prijedlog Teza koji govori o „postupnom preformuliranju u sustav odlučivanja uz podršku“ ne nudi apsolutno nikakvu novinu u odnosu na zakonodavne prijedloge prilikom izmjena obiteljskog zakonodavstva iz 2014. ili 2015. godine. Potvrđuje to prijedlog Teza o preispitivanju postojećih lišenja poslovne sposobnosti u petogodišnjem razdoblju. Naime, postojećim Obiteljskim zakonom je već normirana takva obveza države. Tezama se predlaže napuštanje instituta tzv. neposrednog skrbništva, no ne predlaže se alternativa. Ne definiraju se „stručne osobe“, njihove kompetencije, uvjeti za rad, odgovornost, te „ovlasti za obavljanje dužnosti skrbnika“. Pravobraniteljica za djecu ponovno upozorava da je pravno nemogući paralelizam instituta skrbništa i odlučivanja uz podršku, suprotan Konvenciji o pravima osoba s invaliditetom. U Tezama se ističe osnaživanje odlučivanja uz podršku, te učinkovito pravo na samoodređenje koje apsolutno podržavamo. No, isto može biti u potpunoj suprotnosti s „obvezom izvještavanja obitelji“ te „pravom članova obitelji da imaju uvid u skrbničko izvješće“ kako se navodi u Tezama. Napominjemo da institut skrbništva za odrasle/sustav odlučivanja uz podršku, usprkos tradicionalnom reguliranju unutar obiteljskopravnog zakonodavstva u zemljama bivšeg socijalističkog kruga, nije obiteljskopravni institut, te da kao takav ne bi trebao biti normiran obiteljskim zakonodavstvom, a u skladu s suvremenim tendencijama zaštite ljudskih prava osoba s invaliditetom.	Primljeno na znanje	Zahvaljujemo na Vašim primjedbama, prijedlozima i sugestijama. Radna skupina za izradu nacrta prijedloga novog Obiteljskog zakona razmotrit će Vašu primjedbu, s ciljem doprinosa unaprjeđenja instituta skrbništva te po okončanju rasprave o svim prijedlozima zauzeti stav o eventualnom uvrštavanju u nacrt prijedloga zakona.
49	Pravobranitelj za djecu RH	D/ NACRT PRIJEDLOGA OBITELJSKOG ZAKONA , III/ PRAVNI ODNOSI RODITELJA I DJECE I MJERE ZA ZAŠTITU PRAVA I DOBROBITI DJECE	Presumpcija očinstva Najavljene su promjene u institutu presumpcije očinstva, no smatramo kako je sadašnje zakonsko rješenje, koje dopušta mogućnost da biološki otac djeteta uz pristanak majke i majčinog muža prizna očinstvo djeteta rođenog za vrijeme trajanja razvoda braka ili u roku od 300 dana od razvoda braka, primjerenije zaštiti najboljeg interesa djeteta i pravu djeteta da od rođenja zna svoje roditelje i uživa njihovu skrb kako je to određeno Konvencijom o pravima djeteta. U situacijama kad majka za vrijeme trajanja razvoda braka ili neposredno nakon razvoda braka (300 dana) rodi dijete kojemu biološki otac nije njezin muž, presumpcija bračnog očinstva postaje ozbiljna smetnja na koju se osobe, koje su se zatekle u takvoj životnoj situaciji, pritužuju pravobraniteljici za djecu. Roditelji teško prihvaćaju činjenicu da, u nespornim situacijama u kojima su sve zainteresirane strane (majčin muž, majka, biološki otac djeteta) suglasne i dogovorne u pitanju očinstva djeteta, moraju voditi sudski postupak osporavanja i utvrđivanja očinstva djeteta. Upisom očinstva majčinog muža djetetu se u takvim situacijama na neko vrijeme (do okončanja sudskog postupka osporavanja bračnog očinstva) odriče pravo na skrb njegovog biološkog oca, budući da on ne može ravnopravno sudjelovati u svim aspektima roditeljske skrbi. Biološki otac djeteta tako, do okončanja sudskog postupka u kojem će biti utvrđeno njegovo očinstvo, ne može biti djetetov zakonski zastupnik, ne može sudjelovati u određivanju osobnog imena djeteta, a dijete ne može nositi niti njegovo prezime. Zajednička roditeljska skrb Potrebno je pravilno razlikovati pravo na zajedničku roditeljsku skrb od ostvarivanja tog prava. Zajedništvo u ostvarivanju roditeljske skrbi temeljno je načelo u odnosima roditelja i djece. Zajednička odgovornost roditelja za podizanje i odgoj djeteta propisana je odredbama Konvencije o pravima djeteta, no ostvarivanje roditeljske skrbi mora biti u najboljem interesu djeteta. Upravo najbolji interes djeteta mora biti prioritet i imati prednost pred pravom roditelja na ostvarivanje roditeljske skrbi. U većini slučajeva roditelji roditeljsku skrb ostvaruju zajednički, sporazumno i u najboljem interesu djeteta, međutim postoje oni slučajevi gdje roditelji nisu u mogućnosti postići zajedništvo u donošenju odluka, bilo zbog nezainteresiranosti jednog od roditelja da aktivno sudjeluje u životu djeteta, bilo zbog narušenih i konfliktnih roditeljskih odnosa. U takvim slučajevima inzistiranje na zajedničkom ostvarivanju skrbi u svim segmentima života djeteta može ugroziti pravo djeteta na mirno odrastanje i staviti ga u središte roditeljskog sukoba. Kako bi se dijete zaštitilo od svakog oblika povrede ili zloupotreba treba omogućiti da se u određenim situacijama, vodeći se isključivo zaštitom najboljeg interesa djeteta, ostvarivanje pojedinih ili svih segmenata roditeljske skrbi odlukom suda prepusti jednom roditelju. Smatramo da predlagatelj griješi u ocjeni postojećeg uređenja zajedničke roditeljske skrbi i Teze o ovom pitanju pravobraniteljica smatra jednim od najlošijih dijelova Teza. Naime, zakon obvezuje roditelje na sporazum, a ako se ne dogovore o skrbi odlučuje sud. Sud je dužan u svakom slučaju ocijeniti što je u interesu djeteta. Upravo je navedeno rješenje Obiteljskog zakona iz 2003. godine koje se odnosi na roditeljsku skrb izazivalo najviše problema u praksi. Najveći broj pritužbi građana pravobraniteljici za djecu upravo je iz područja nemogućnosti, poteškoća i konflikata u području ostvarivanja zajedničke roditeljske skrbi. (v. Izvješća o radu Pravobranitelja za djecu 2004. – 2016.). Od početka primjene Obiteljskog zakona iz 2003. problemi na koje Ured pravobraniteljice za djecu ukazuje nisu bivali riješeni, unatoč tomu što je Obiteljski zakon od 2003. godine bio više puta mijenjan i dopunjivan, no praksa postupanja centara za socijalnu skrb, kao i sudova, nije se promijenila. Izvješća pravobraniteljice za djecu neprekidno upućuju na slijedeće probleme u području zajedničke roditeljske skrbi: • kršenje prava djeteta na roditeljsku skrb oba roditelja nakon razvoda braka, • rast slučajeva povreda prava roditelja na ostvarivanje kontakta s djetetom nakon prekida obiteljske zajednice, • rast slučajeva manipulacija djetetom od strane roditelja s ciljem razračunavanja neriješenih partnerskih, emocionalnih, imovinskih i drugih odnosa na štetu djeteta i korištenje djeteta kao “oružja“ u rukama roditelja, • samovoljno i protupravno odvođenje djeteta bez suglasnosti drugoga roditelja, • dugotrajnost sudskih postupaka i neefikasnost ovrhe u području ostvarivanja zajedničke roditeljske skrbi • nepoštivanje prava djeteta da izrazi svoje mišljenje u postupcima razvoda braka i drugim postupcima u kojima se odlučuje o djetetovim pravima.	Primljeno na znanje	Zahvaljujemo na Vašim primjedbama i prijedlozima. Zbog zaštite najboljeg interesa djeteta najsigurnije je provesti DNA vještačenje kako bi dijete što je ranije moguće nesporno znalo svoje podrijetlo. Uređivanje roditeljske skrbi i ostvarivanja prava na roditeljsku skrb treba biti vođeno najboljim interesom djeteta, uz razmjerno poštivanje prava oba roditelja.
50	Pravobranitelj za djecu RH	D/ NACRT PRIJEDLOGA OBITELJSKOG ZAKONA , II/ BRAK	Obligatornost (pravnog) savjetovanja prije sklapanja braka nepotrebno je zadiranje zakonodavca u privatnopravni odnos i smatramo da je potrebno odustati od takvog prijedloga.	Primljeno na znanje	Predbračno savjetovanje za sada će se ograničiti na davanje budućim bračnim drugovima, prilikom prijave namjere sklapanja braka, brošure o pravima i dužnostima bračnih drugova i o odnosima roditelja i djece. To dakako ne znači da treba izostati posjet bračnom savjetovalištu, osobito kad ono bude uklopljeno u obiteljske centre koji će imati znatnu preventivnu ulogu u smislu očuvanja obitelji, uloge članova obitelji, održavanja edukacija na različite obiteljske teme i sl., ali treba biti na dobrovoljnoj osnovi.
51	Pravobranitelj za djecu RH	D/ NACRT PRIJEDLOGA OBITELJSKOG ZAKONA , I/ UVODNE ODREDBE	U uvodnim odredbama predlagatelj ističe načela uređenja obiteljskopravnih odnosa. Napominjemo da su većina načela čija se regulacija u ovom dijelu ističe već sadržajno inkorporirana u važeći propis pa tu teze ne ističu nikakve novine niti donose poboljšanje u normativnom smislu. Ne precizira se smjer niti intencija uređenja izvanbračne zajednice pa je nemoguće očitovati se na tezu. Teza iznosi samo kritike postojećeg rješenja, ali ne naznačuje sadržaj, cilj i smjer novih normativnih rješenja.	Primljeno na znanje	Uvažavajući činjenicu da Teze i Nacrt prijedloga iskaza daju samo načelne smjernice za uređenje pojedinih područja budućeg Obiteljskog zakona u ovom stadiju nije moguće konkretizirati buduća zakonska rješenja u pojedinim područjima. U odnosu na pitanje uređenja izvanbračne zajednice preispitat će se odredba važećeg Obiteljskog zakona prema kojem pravno uređenje koje se odnosi na izvanbračnu zajednicu proizvodi pravne učinke braka u obiteljskom zakonodavstvu, kao i u propisima koji se odnose na druge grane prava (porezne stvari, osobni, imovinski i drugi odnosi bračnih drugova) koja time prelazi okvir materije koja ulazi u sadržaj koji uređuje Obiteljski zakon. U prilog navedenom idu i najnovija pravno-teorijska te empirijska istraživanja domaće sudske prakse i prakse Europskog suda za ljudska prava, a koja su provedena u Republici Hrvatskoj.
52	Pravobranitelj za djecu RH	TEZE ZA OBITELJSKI ZAKON, A/ UVOD	Vezano uz osnivanje radne skupine za analizu i ocjenu učinaka Obiteljskog zakona iz 2015. godine, ističemo da je rok za stručnu analizu prekratak. Naime, vrijeme primjene Obiteljskog zakona (2015.) od njegovog stupanja na snagu (1. studenoga 2015.) do vremena kada je zatražena i provedena tzv. analiza i ocjena učinaka koje je Obiteljski zakon (2015.) do tada proizveo (ožujak/travanj 2015.) je prekratko, a u tom roku nije realno i moguće predvidjeti i prepoznati stvarne učinke bilo kojeg propisa, a posebice propisa kakav je Obiteljski zakon. Iako se u uvodu navodi da su, po okončanju stručne rasprave vezane uz analizu i ocjenu učinaka Obiteljskog zakona (2015.), svi pisani materijali s mišljenjima, prijedlozima i iskustvima sudionika, objedinjeni u zaseban pisani prikaz o provedenoj stručnoj raspravi, takvi materijali u integralnom obliku nisu dostupni javnosti. Iznesena su tek tumačenja i zaključci koje je nastavno na stručnu analizu izradila Radna skupina. Ponavljamo da je, u interesu javnosti, potrebno učiniti dostupnim sve navedene materijale.	Primljeno na znanje	Tijekom rada Radne skupine za analizu i ocjenu dosadašnjih učinaka i iskustava u primjeni Obiteljskog zakona 2015., Ministarstvo je zatražilo mišljenje i prijedloge vezano uz primjenu zakonskih odredbi od relevantnih ustanova i tijela nadležnih za postupanje po Obiteljskom zakonu te od drugih zainteresiranih sudionika. Valja istaknuti da su mnogi članovi navedene Radne skupine, kao i sudionici provedene stručne rasprave, praktičari koji su svakodnevno primjenjivali odredbe važećeg Obiteljskog zakona iz 2015. godine te su imali prilike dobiti neposredan uvid u posljedice i učinke koje je navedeni zakon do tada proizveo, a što je u konačnici i navedeno u analizi i ocjeni učinaka. Svi materijali će se koristiti i u daljnjem tijeku postupka izrade Nacrta prijedloga Obiteljskog zakona.
53	Pravobranitelj za djecu RH	OBRAZAC ISKAZA O PROCJENI UČINAKA PROPISA, ZA NACRT PRIJEDLOGA OBITELJSKOG ZAKONA	poglavlje „2. CILJEVI“ Predlagatelj ne navodi koje su to posljedice „novonastale pravne nesigurnosti“, niti se navodi kojim mehanizmima i na koji način se misli ostvariti proklamirani cilj :“omogućiti ostvarenja prava iz područja obiteljskopravne zaštite svim građanima Republike Hrvatske“.Ne konkretizira se kojim se mehanizmima misli uvesti „stabilnost“ sustava, niti se konkretiziraju navodni „rizici“ nastali Obiteljskim zakonom iz 2015. godine. Pravobranitelj za djecu niz godina upozorava i predlaže izmjene obiteljskog zakonodavstva, stoga se ne može složiti s tvrdnjom da će se, „naslanjajući“ se na Obiteljski zakon iz 2003., nastaviti kontinuitet „temeljem na standardima najbolje prakse u ovom području“. Naprotiv, prijave Pravobranitelju za djecu, od osnivanja ureda 2003. godine ukazuju na niz poteškoća, nedorečenosti i manjkavosti u obiteljskopravnim institutima i prije donošenja Obiteljskog zakona iz 2015. godine. (v. godišnja Izvješća o radu Pravobranitelja za djecu od 2004. - 2016. godine). poglavlje „4. USPOREDBA OPCIJA“ U interesu javnosti nužan je precizniji financijski/ekonomski izračun potrebnih „dodatnih sredstava“, kao i očekivanih „dugoročno ekonomičnijih postupaka“.	Primljeno na znanje	Radnu skupinu čini široki krug predstavnika (akademske zajednice, sutkinja Vrhovnog suda RH, suci općinskih sudova koji postupaju u predmetima obiteljskopravne zaštite, odvjetnici – članovi Hrvatske odvjetničke komore, ministarstava i centara za socijalnu skrb, udruga odnosno profesionalnih udruženja i nezavisnih pravnih stručnjaka) koji su pored vlastitih znanja, iskustava i mišljenja donijeli svoje stručno mišljenje i na temelju prethodno provedene stručne rasprave sa zainteresiranim predstavnicima iz područja obiteljskopravne zaštite iz cijele Republike Hrvatske. Mnogi članovi Radne skupine i sudionici provedene stručne rasprave su praktičari koji se svakodnevno bave ovom tematikom, što im daje vrlo dobar uvid u praksu obiteljskopravnog postupanja i potrebu kontinuiteta u provedbi obiteljskopravne zaštite. Također u Tezama za Obiteljski zakon istaknuta su samo neka sporna pitanja sadašnjeg pravnog uređenja (Pravobraniteljice za osobe s invaliditetom, Udruge za samozastupanje, profesionalnih udruženja socijalnih radnika, odvjetnika, sutkinje statusnog odjela, stručnjaka iz centara za socijalnu skrb te akademske zajednice). Zaključak Radne skupine je da je Obiteljski zakon iz 2003. godine dobra polazišna osnova za izradu novog Obiteljskog zakona. Međutim, navedeni zakon iz 2003. godine predstavlja samo polazišnu osnovu kao okvir i smjernice za buduće normativno uređenje. S tim u svezi ističemo da će se Nacrtom prijedloga novog Obiteljskog zakona posebna pozornost posvetiti poštivanju i usklađivanju sa preuzetim međunarodnim obvezama Republike Hrvatske koje proizlaze iz međunarodnih ugovora i presuda Europskog suda za ljudska prava, o standardima, preporukama i ostalim dokumentima Vijeća Europe, kao i o pravnoj stečevini Europske unije. Pri tom će se voditi računa da se u novom normativnom uređenju zadrže sadašnja kvalitetna zakonska rješenja koja predviđa važeći Obiteljski zakon iz 2015. odnosno da se po potrebi na odgovarajući način dorade. Uvažavajući činjenicu da Teze i Nacrt prijedloga iskaza daju samo načelne smjernice za uređenje pojedinih područja budućeg Obiteljskog zakona, procjena potrebnih financijskih sredstva koja će trebati dodatno osigurati za provedbu novog Obiteljskog izradit će se sukladno predloženim konkretnim zakonskim prijedlozima.
54	Pravobranitelj za djecu RH	OBRAZAC ISKAZA O PROCJENI UČINAKA PROPISA, NACRT PRIJEDLOGA ISKAZA O PROCJENI UČINAKA PROPISA	Pravobranitelj za djecu kontinuirano godinama upozorava kako u slučaju konfliktnih obiteljskih odnosa koje zahtijevaju angažman nadležnih institucija radi zaštite prava i interesa djece postoje brojni problemi koji se trebaju rješavati sustavno, normativnim unapređenjem, ali i osiguranjem uvjeta za provođenje propisa. Prioritetnim smatramo stvaranje uvjeta za kvalitetnu primjenu propisa iz domene obiteljskopravnih odnosa i to: - osiguranje dovoljnog broja sustavno educiranih i superviziranih stručnjaka u sustavu socijalne skrbi i pravosuđu, - osiguranje dovoljnog broja posebnih skrbnika za zastupanje interesa djeteta u konfliktnim obiteljskim odnosima uz osiguranje uvjeta za njihov kvalitetan rad, - osnivanje specijaliziranih obiteljskih sudova s organiziranim dežurstvom sudaca i ekipiranih stručnjacima koji će sucima pomoći u zaštiti prava i dobrobiti djece koja sudjeluju u postupcima, - osiguranje uvjeta za sudjelovanje djeteta koje dijete neće traumatizirati, - osiguranje žurnog postupanja i donošenja odluka te njihovo učinkovito provođenje. Bez stvaranja ovih uvjeta niti jedan propis, neće moći osigurati zaštitu dobrobiti i najboljeg interesa djeteta, na što državu obvezuje Konvencija o pravima djeteta. poglavlje „1. PROBLEM„ Radna skupina nije javnosti učinila dostupnim mišljenja i prijedloge (tzv. zaseban pisani prikaz o provedenoj stručnoj raspravi) različitih institucija, a koji su dostavljeni članovima Radne skupine. Smatramo nužnim učiniti dostupnim javnosti navedena mišljenja i prijedloge. Izuzetno je neuobičajeno u postupku normativne aktivnosti određivati neki raniji (bilo koji) propis kao temelj za stvaranje novog. Nadalje, Obiteljski zakon iz 2003. godine u pojedinim segmentima nije poštivao međunarodne obveze koje je Republika Hrvatska preuzela, pa je ovakav zaključak Radne skupine tim više problematičan sa stajališta zaštite ljudskih prava. Pravobranitelj za djecu tijekom primjene Obiteljskog zakona iz 2015. (kao i tijekom primjene Obiteljskog zakona iz 2014.) godine nije primio niti jednu prijavu koja bi sugerirala „teške i nepopravljive posljedice“ za građane Republike Hrvatske. Također, Obiteljski zakon iz 2015. i u ovom trenutku je u primjeni, te nema naznaka „teških i nepopravljivih“ posljedica. Također, Radna skupina ne daje niti jedan primjer „teških i nepopravljivih posljedica“ .	Primljeno na znanje	U Nacrtu prijedloga iskaza i Teza za Obiteljski zakon opisana je metodologija rada Radne skupine te je na temelju iste Radna skupina donijela odgovarajuće zaključke. Između ostalog, zaključak Radne skupine je da je Obiteljski zakon iz 2003. godine dobra polazišna osnova za izradu novog Obiteljskog zakona. Međutim, navedeni zakon iz 2003. godine predstavlja samo polazišnu osnovu kao okvir i smjernice za buduće normativno uređenje. S tim u svezi ističemo da će se Nacrtom prijedloga novog Obiteljskog zakona posebna pozornost posvetiti poštivanju i usklađivanju sa preuzetim međunarodnim obvezama Republike Hrvatske koje proizlaze iz međunarodnih ugovora i presuda Europskog suda za ljudska prava, o standardima, preporukama i ostalim dokumentima Vijeća Europe, kao i o pravnoj stečevini Europske unije. Zakon treba postaviti pretpostavke i okvir za njegovu kvalitetnu primjenu. To se, upravo u slučaju obiteljskoga zakonodavstva namjerava učiniti i to u odnosu na poboljšanje kvalitete usluge koju pruža sustav socijalne skrbi i pravosuđe. Tijekom rada Radne skupine za analizu i ocjenu dosadašnjih učinaka i iskustava u primjeni Obiteljskog zakona 2015., Ministarstvo je zatražilo mišljenje i prijedloge vezano uz primjenu zakonskih odredbi od relevantnih ustanova i tijela nadležnih za postupanje po Obiteljskom zakonu te od drugih zainteresiranih sudionika. Valja istaknuti da su mnogi članovi navedene Radne skupine, kao i sudionici provedene stručne rasprave, praktičari koji su svakodnevno primjenjivali odredbe važećeg Obiteljskog zakona iz 2015. godine te su imali prilike dobiti neposredan uvid u posljedice i učinke koje je navedeni zakon do tada proizveo, a što je u konačnici i navedeno u analizi i ocjeni učinaka. Svi materijali kao i primjedbe zaprimljene u ovom javnom savjetovanju koristit će se u daljnjem tijeku postupka izrade Nacrta prijedloga Obiteljskog zakona.
55	Udruga osoba s intelektualnim teškoćama Zvono - Split	D/ NACRT PRIJEDLOGA OBITELJSKOG ZAKONA , V/ SKRBNIŠTVO	U višegodišnjem radu s osobama s intelektualnim teškoćama primijetila sam da nisu u dovoljnoj mjeri informirani o svojim pravima posebno u području skrbništva. Također sam primijetila da u odnosu skrbnik-štićenik postoji nedovoljna međusobna komunikacija i štićenikova sloboda odlučivanja. Zbog straha da netko drugi ne bi manipulirao sa štićenikom, skrbnici se ne odlučuju na podnošenje zahtjeva za povratom poslovne sposobnosti. S druge strane, većina skrbnika upravlja i raspolaže s imovinom štićenika a da pri tome uopće ne smatra potrebnim razgovarati o tome sa štićenikom smatrajući njega/nju nesposobnim. Premda u dobroj namjeri i ovo ispada jedan vid manipulacije.	Primljeno na znanje	Zahvaljujemo na Vašoj primjedbi. Radna skupina za izradu nacrta prijedloga novog Obiteljskog zakona razmotrit će se sve važeće odredbe iz područja skrbništva, radi usklađivanja Obiteljskog zakona s međunarodnim obvezama Republike Hrvatske te nacionalnim zakonodavstvom koje u nekom segmentu uređuje zaštitu takvih osoba, s ciljem unaprjeđenja zaštite osoba pod skrbništvom i zaštite njihovih prava, s naglaskom na individualizirani pristup i načelo primjerene zaštite, aktivnu ulogu osobe (kad je to moguće) te mogućnost iskazivanja prigovora na rad skrbnika u odlučivanju.
56	Jelena Trbus	D/ NACRT PRIJEDLOGA OBITELJSKOG ZAKONA , III/ PRAVNI ODNOSI RODITELJA I DJECE I MJERE ZA ZAŠTITU PRAVA I DOBROBITI DJECE	Mišljenja sam da se kod razvoda braka roditeljski sukobi mogu smanjiti samo ukoliko niti jednom roditelju ne prijeti gubitak djece i roditeljskih prava. Pravičan i nepristran standard jest standard Ravnopravne roditeljske skrbi. Naše društvo ne smije dozvoliti privatiziranje djece od strane jednog roditelja. Mislim da se roditeljski sukob MOŽE smanjiti jedino osiguranjem jednakih roditeljskih prava - jednaku roditeljsku moć. Razlike temeljene na spolu samo povećavaju sukobe. Odnos roditelja i djece se ne završava razvodom braka. Novi obiteljski zakon mora standardizirati i potvrditi oba roditelja odgovorna za skrb nad svojom djecom nakon razvoda braka. Sustav samostalnog skrbništva pojačava sukobe gdje privilegirana strana u sporu oko skrbništva ima prednosti. Jedna strana je pobjednik, a druga gubitnik, radi čega sukobi rastu. U nastavku podržavam komentare udruge dijete razvod.	Primljeno na znanje	Zahvaljujemo na Vašim primjedbama i prijedlozima. Nacrtom prijedloga Iskaza i Teza za Obiteljski zakon postavlja se načelo zajedničke roditeljske skrbi.
57	Nikolina Capan	D/ NACRT PRIJEDLOGA OBITELJSKOG ZAKONA , III/ PRAVNI ODNOSI RODITELJA I DJECE I MJERE ZA ZAŠTITU PRAVA I DOBROBITI DJECE	Predlažem da se u slučajevima u kojima se roditelji mld. djeteta ne mogu dogovoriti o načinu skrbi o djetetu, a ne postoji nasilje ili nešto drugo što bi ugrožavalo život i razvoj djeteta, roditelji upućuju na medijacije i savjetovanja. Nasuprot tome, u roditeljskim odnosima gdje je došlo do nasilja ili je dijete na bilo koji način ugroženo treba se uvesti hitno postupanje Suda koji će prikupiti dokaze i hitno donijeti presude kako bi se spriječilo zlostavljanje djeteta i drugog roditelja. U takvim situacijama Obiteljski zakon bi trebao propisati obavezna poligrafska ispitivanja roditelja s obzirom da se radi o sigurnosti i životu djece, a u mnogim slučajevima je teško dokazati nasilje. Žene nisu zakonski zaštićene od nasilja što potvrđuje sve veći broj sigurnih kuća u kojima se žene moraju skrivati. Umjesto da zakon ide u smjeru da žene žrtve nasilja dobiju zakonsku zaštitu, zakon ide u smjeru generaliziranja da sve žene lažno prijavljuju nasilje pri čemu te žene trpe još dodatno nasilje i zlostavljanje. Ovo je potpuni apsurd. Podijeljena roditeljska skrb u smislu da dijete provodi potpuno jednako vremena s oba roditelja, s čime dolazi i nužnost podijeljenog stanovanja, može se prihvatiti samo ako su roditelji skloni dogovoru, oboje se slažu oko takvog roditeljstva i ako dijete nema zdravstvenih poteškoća koje bi predstavljale problem za ovakav model kojim bi se negativno utjecalo na djetetovo psihičko i fizičko zdravlje te djetetov razvoj. Pritom pravo roditelja ne smije biti ispred prava djeteta. Podijeljeno roditeljstvo se ne smije dopustiti ako je jedan od roditelja vršio ili vrši nasilje, ako je kažnjavan za ozbiljna kaznena djela, ako zanemaruje dijete, ako negira eventualne djetetove poteškoće u razvoju samo radi osvete bivšem partneru, ili ako nema financijskih mogućnosti skrbiti za dijete dok je dijete kod njega. Također svaka obiteljska situacija je specifična i ne može se generalizirati i uvoditi podijeljeno roditeljstvo čim jedan od roditelja to želi. Upitne su koristi podijeljenog roditeljstva koje se spominju. Svaki čovjek želi imati svoj dom, svoju sredinu u kojoj živi i prijatelje. „Djeljenje“ djeteta može apsolutno negativno utjecati na psihički i emotivni razvoj djeteta te će dijete u najvećem broju slučajeva biti zbunjeno. Također malo je vjerojatno da roditelji žive vrlo blizu te da podijeljeno stanovanje neće negativno utjecati na normalan život djeteta i njegovo školovanje. Dijete ne može pohađati dvije škole te je ovakav model u većini slučajeva jednostavno nemoguć. Podijeljeno roditeljstvo u visokokonfliktnim obiteljskim odnosima je neprihvatljivo jer baš takvi odnosi nisu bez razloga visokokonfliktni. Pritom se uporno želi obilježiti oba roditelja kao konfliktna iako je u većini slučajeva sasvim jasno da je jedan od roditelja nasilan i agresivan, te da se radi o nemogućoj komunikaciji sa takvim roditeljem. Izjednačavanjem roditelja nasilnika i roditelja koji je žrtva, sustav i sam sudjeluje u daljnjem zlostavljanju tog roditelja koji je žrtva. Dakle, ako postoje opravdani razlozi, činjenice i dokazi da je jedan od roditelja nasilan te da je komunikacija s njim nemoguća, sustav dodatno zlostavlja roditelja koji je žrtva nagovarajući ga na dogovor, sporazum, medijaciju ili psihoterapiju sa nasilnikom pri čemu minimalizira, ignorira te još i potiče nasilje. Nadalje, s jedne strane se spominje da će se u svim postupcima u kojima se odlučuje o pravima djece osobita pozornost posvetiti ostvarivanju prava djeteta da izrazi svoje mišljenje kad to želi, dok se s druge strane spominje manipulacija djetetom, emocionalno zlostavljanje, „monopoliziranje“ roditeljske skrbi od strane jednog roditelja, najčešće onog s kojim dijete živi. Kako će dijete izraziti svoje mišljenje ako je dijete izmanipulirano? Dakle, zakon bi u ovom djelu bio proturječan. Dakle, potrebno je utvrditi da li dijete s razlogom odbija drugog roditelja i da li je drugi roditelj počinio ili čini nasilje ili na neki drugi način ugrožava sigurnost djeteta. Također u praksi, kada dijete odbija oca onda je majka ta koja lažno prijavljuje nasilje, manipulira djetetom i emocionalno zlostavlja dijete, dok kada dijete odbija majku, onda je opet majka zlostavljačica i dijete ju s razlogom odbija, a očevi su nedužni i proglašava ih se podobnijim roditeljom i „herojem“. Ovo ide u potpuno krivom smjeru i generaliziranju obiteljskih situacija. Kada dijete odbija majku to je zato što je majka zlostavljačica, a kada dijete odbija oca to je zato što je majka manipulatorica. Dakle, u svim slučajevima otac je nedužan, a majke izmišljaju nasilje. Ovakve konstatacije su apsolutno pogrešne i diskriminirajuće.	Primljeno na znanje	Nacrtom prijedloga Iskaza i Teza za Obiteljski zakon postavlja se načelo zajedničke roditeljske skrbi. Pojam „podijeljene roditeljske skrbi“ nije zakonski termin te ga se ne bi trebalo poistovjećivati sa značenjem i sadržajem instituta zajedničke, sporazumne i ravnopravne roditeljske skrbi koji u svojoj osnovi ima za cilj zaštitu najboljeg interesa djeteta (čl. 3. Konvencije o pravima djeteta) te njegovih osobnih i imovinskih prava. Odluku o zajedničkoj roditeljskoj skrbi donosi sud temeljem sporazuma i dogovora roditelja, a ukoliko roditelji ne mogu postići dogovor odluku o tome donijeti će sud, uz načelno prethodno pribavljanje mišljenja djeteta i tijela odnosno subjekata koji za to imaju potrebne stručne kompetencije. U situacijama kada roditelji ne mogu postići dogovor, normativno treba omogućiti da sud izriče odgovarajuće naloge i mjere kojima će se urediti i cijeli niz drugih pitanja i mogućih problematičnih situacija, koje mjere i nalozi će biti sastavni dio odluke o roditeljskoj skrbi. Predviđa se donošenje privremene mjere, već na prvom ročištu za slučajeve kada jedna od stranaka zahtijeva privremeno uređenje spornih pitanja, uz obvezu obrazlaganja zahtjeva za donošenjem žurne privremene mjere, a koji razlozi bi morali biti obrazloženi u svjetlu standarda najboljeg interesa djeteta. Nadalje, treba normirati ovlast suda kojom sud može u iznimnim slučajevima, kada je u pitanju zaštita psihofizičkog zdravlja i sigurnost djeteta, kao što je i obiteljsko nasilje, roditelja ograničiti ili mu izricati zabrane u odnosu na pojedina prava koja proizlaze iz sadržaja roditeljske skrbi, uvijek kada to zahtjeva najbolji interes djeteta.
58	Nikolina Capan	D/ NACRT PRIJEDLOGA OBITELJSKOG ZAKONA , I/ UVODNE ODREDBE	Predlažem prvenstveno da se razdvoje obiteljske situacije gdje su djeca živjela sa roditeljima koji su bili u braku te je došlo do razvoda, sa obiteljskim situacijama u kojima dijete nikada nije živjelo sa oba roditelja. Predlažem da se u novom Obiteljskom zakonu precizira da li se radi o bračnoj zajednici u kojoj su rođena djeca, izvanbračnoj zajednici u kojoj su rođena djeca ili je dijete začeto u emotivnoj vezi te nije rođeno u zajednici roditelja jer su se roditelji već prethodno razišli. Stoga predlažem precizno definirati izvanbračnu zajednicu. Predlažem prihvatiti biološku i prirodnu ulogu majke nakon rođenja djeteta. Znanstveno je dokazano da je novorođenče, kao i dijete do treće godine života privrženije majci. Osuđujem „moderne“ skandinavske teorije po kojima je odnos djeteta i majke „patogena simbioza“ koja vodi do „patogene privrženosti“. Molim da se ovakve konstatacije odbace jer su nehumane i nerealne i da se takve riječi ne uvode u Obiteljski zakon. Što se tiče podijeljenog roditeljstva smatram da takvo eksperimentiranje ne djeci ne smije ući u Obiteljski zakon Republike Hrvatske.	Primljeno na znanje	Odluka o roditeljskoj skrbi donosi se u po prestanku zajednice života roditelja bez obzira na njen status braka/izvanbračne zajednice, kao i po zahtjevu roditelja koji nikada nisu živjeli u prethodno navedenoj formalnoj, odnosno neformalnoj životnoj zajednici. Treba voditi računa o tome da prava, dužnosti i odgovornosti koje roditelji stječu rođenjem djeteta kroz institut roditeljske skrbi, ni na koji način ne ovise o vrsti životne zajednice u kojoj žive ili su živjeli, odnosno ne ovise o tome jesu li roditelji djeteta uopće živjeli u nekoj vrsti životne zajednice prethodno ili po rođenju djeteta. U Tezama za nacrt Prijedloga novog Obiteljskog zakona ističe se značenje zajedničke, sporazumne i ravnopravne roditeljske skrbi iz više razloga. Time se podiže svijest o značenju i vrijednosti uloge obaju roditelja u životu djece, neovisno o tome postoji li životna zajednica roditelja ili ne, te se stvaraju preduvjeti za poštivanje prava i obveza propisanih kako Ustavom Republike Hrvatske (čl. 3., čl. 14., čl. 35., čl. 63. itd.), tako i međunarodnim ugovorima koji, sukladno odredbi članka 134. Ustava, čine sastavni dio unutarnjega pravnog poretka Republike Hrvatske. Tako je zajednička skrb roditelja o djetetu odraz načela o zajedničkoj odgovornosti obaju roditelja za skrb o djetetu (čl. 18. Konvencije o pravima djeteta), te je odraz prava djeteta da uživa skrb svojih roditelja (čl. 63. Ustava, čl. 5. Konvencije o pravima djeteta), dok je ravnopravno podijeljena skrb između roditelja odraz ravnopravnosti spolova (čl. 3. Ustava, čl. 2. st. 1. toč. 1. ObZ 2003, čl. 3. st. 1. ObZ 2015), ali i ravnopravnosti majke i oca kao roditelja. Pojam „podijeljenog roditeljstva“ koji se navodi u primjedbi nije zakonski termin te ga se ne bi trebalo poistovjećivati sa značenjem i sadržajem instituta zajedničke, sporazumne i ravnopravne roditeljske skrbi koji u svojoj osnovi ima za cilj zaštitu najboljeg interesa djeteta (čl. 3. Konvencije o pravima djeteta) te njegovih osobnih i imovinskih prava.
59	Ured pučke pravobraniteljice	D/ NACRT PRIJEDLOGA OBITELJSKOG ZAKONA , IX/ CENTAR ZA POSEBNO SKRBNIŠTVO	S obzirom da se Obiteljskim zakonom iz 2015.(Obz2015) ovaj problem sukoba lojalnosti pokušao riješiti ustrojem posebne ustanove Centra za posebno skrbništvo, mišljenja smo da bi se ova institucija treba normativno još više ojačati pa i proširiti njezine nadležnosti, ili osnovati nova institucija, primjerice Agencija za skrbništvo i podršku, koja bi osim posebnog skrbništva obuhvaćala specijalizirane stručnjake: skrbnike, pomagače, asistente, ovisno kako će se zakonom propisati način provođenja odlučivanja uz podršku i skrbništvo općenito. U prilog tome govori prijedlog u tezama da bi se napustio „institut neposrednog skrbništva“, što pozdravljamo, jer je to predlagala i pučka pravobraniteljica tijekom javnog savjetovanja koje je prethodilo donošenju Obiteljskog zakona iz 2014. i 2015. Predlažemo da i imenovanje skrbnika bude u sudskoj nadležnosti, posebice ako se uvedu „specijalizirani skrbnici“ koje bi sudovi mogli imenovati prema popisu i prijedlogu Agencije za skrbništvo, naravno nakon prethodno obavljenog razgovara sa štićenikom i njegova upoznavanja o tome. Na ovaj način bi se izbjeglo odugovlačenje donošenja rješenja o imenovanju skrbnika osobama koje su lišene poslovne sposobnosti, a koje bi centri trebali donijeti u roku od 30 dana od dostave pravomoćne sudske odluke.	Primljeno na znanje	Zahvaljujemo se na Vašim prijedlozima i sugestijama i komentarima. Radna skupina za izradu nacrta prijedloga novog Obiteljskog zakona razmotrit će Vaše primjedbe, prijedloge i sugestije kako bi se ocijenio njihov doprinos unaprjeđenju prava u području instituta posebnog skrbništva kao i instituta skrbništva te po okončanju rasprave o svim prijedlozima zauzeti stav o eventualnom uvrštavanju u nacrt prijedloga zakona.
60	CENTAR ZA SOCIJALNU SKRB VELIKA GORICA	OBRAZAC ISKAZA O PROCJENI UČINAKA PROPISA	Potrebno je u Obiteljskom zakonu preispitati ulogu neposrednog skrbnika, koji se određuje neposredno iz centara za socijalnu skrb , a pogotovo pitanje odgovornosti skrbnika, obzirom da je u praksi česti slučaj da se postavlja pitanje odgovornosti neposrednih skrbnika prema odredbama Zakona o obveznim odnosima (naročito čl. 1055) koji dovodi u direktnu vezu odgovornost neposrednog skrbnika s eventualnom štetom koju počini štićenik. Također potrebno je naglasiti i opterećenost stručnih radnika u obavljanju poslova neposrednih skrbnika	Primljeno na znanje	Zahvaljujemo se na Vašim prijedlozima za unaprjeđenje odredbi budućeg Obiteljskog zakona u području skrbništva. Nacrtom prijedloga Iskaza i Teza za Obiteljski zakon predviđeno je preispitivanje neposrednog skrbništva. U tome smislu potrebno je definirati obveze centra za socijalnu skrb radi smanjenja sukoba uloga centra za socijalnu skrb kao ustanove i zaposlenika centra za socijalnu skrb kao osobe koja obavlja dužnost skrbnika.
61	Ured pučke pravobraniteljice	D/ NACRT PRIJEDLOGA OBITELJSKOG ZAKONA , VII/ POSTUPAK PRED SUDOM	Odredbe glede troškova vještačenja tijekom postupka lišenja/vraćanja poslovne sposobnosti predlažemo urediti kao što je to riješeno u postupku utvrđivanja majčinstva/očinstva (članak 391. Obz2015), što smo već predlagali i obrazložili u pojedinačnim predmetima, odnosno da se izrijekom propiše da troškovi, koje bi trebao predujmiti centar za socijalnu skrb vezano za vještačenje u izvanparničnom postupku lišenja ili vraćanja poslovne sposobnosti, terete sredstva suda. Naime, jedan nas je centar za socijalnu skrb obavijestio da se susreću s problemom plaćanja troškova vještačenja, jer se kao predlagatelj u izvanparničnim postupcima radi lišenja, odnosno vraćanja poslovne sposobnosti, poziva od strane suda da podmiri troškove psihijatrijskog vještačenja. U protivnom, ako centar nije podmirio ove troškove, općinski sud bi obustavljao postupke i na taj način onemogućavao preispitivanje potrebe lišenja/vraćanja poslovne sposobnosti štićenika. Ovaj prijedlog se ne odnosi na članak 557. Obz2015 koji rješava način financiranja troškova postupaka o preispitivanju odluka o lišenju poslovne sposobnosti donesenih prema prijašnjim propisima, kojeg prema našem mišljenju treba zadržati u novom Obiteljskom zakonu. Nažalost, svi centri za socijalnu skrb nisu poštivali odredbu članka 165. Obz2003 i svake tri godine tražili mišljenje od liječnika primarne zdravstvene zaštite o stanju zdravlja štićenika, pa stoga nisu redovito pokretali postupke radi preispitivanja potrebe vraćanja poslovne sposobnosti štićenika, što je vjerojatno jedan od razloga zašto imamo tako velik broj osoba lišenih poslovne sposobnosti u potpunosti.	Primljeno na znanje	Zahvaljujemo se na Vašim primjedbama i prijedlozima. Ipak, valja istaknuti kako nisu vidljivi niti obrazloženi razlozi uslijed kojih centar za socijalnu skrb nailazi na problem podmirivanja troškova vještačenja u praksi. Odredba članka 391. Obz-a 2015. na koju se Ured Pučke pravobraniteljice poziva, uređuje samo pitanje predujma troškova vještačenja, ali ne i pitanje tko će u konačnici snositi troškove tog vještačenja. Navedeno pitanje je uređeno odredbom članka 366. Obz-a 2015. prema kojoj će sud u statusnim stvarima (uključujući stvari lišenja i vraćanja poslovne sposobnosti – čl. 345. st. 1. Obz-a 2015.) o troškovima postupka odlučivati slobodno, vodeći računa o okolnostima slučaja i o ishodu postupka. Nadalje, treba voditi računa i o temeljnim pravilima procesnog prava koja se podredno primjenjuju u navedenim obiteljskim izvanparničnim sudskim postupcima, a prema kojima stranka snosi troškove za izvođenje dokaza koje predlaže (čl. 153. Zakona o parničnom postupku u vezi s čl. 346. Obz-a 2015.). Primjedba Ureda Pučke pravobraniteljice o nepoštivanju odredbe članka 165. Obz-a 2003. odnosi se na propuste u postupanju centara za socijalnu skrb, tj. na njihove propuste u primjeni zakonskih odredbi, a ne na unaprjeđenje same zakonske regulative u ovom području.
62	Ured pučke pravobraniteljice	D/ NACRT PRIJEDLOGA OBITELJSKOG ZAKONA , VI/ UZDRŽAVANJE	Predlažemo bolje urediti obvezu uzdržavanja punoljetnog djeteta na redovnom školovanju od strane roditelja te omogućiti im i privremeno uzdržavanje, koje se sada primjenjuje samo za mlt. djecu. Također držimo da bi detaljnije trebalo regulirati uzdržavanje roditelja od strane punoljetnog djeteta te razmotriti mogućnost sklapanja sporazuma o uzdržavanju kao što je to uređeno u članku 302. Obz2015. Nadalje, predlaže se jasnije propisati obvezu uzdržavanja bake i djeda prema mlt. unuku/ici, ako ga roditelj ne uzdržava, na način da se izrijekom propiše da se odluka donosi nakon što je sud utvrdio ukupne imovinske mogućnosti djeda i bake, posebice cijeneći okolnost da u velikom broju slučajeva oni ostvaruju niska primanja. Slično je uređeno u članku 317. Obz2015 za utvrđivanje ove obveze roditeljima, pa bi stoga trebalo slično biti regulirano i za djeda i baku.	Primljeno na znanje	Zahvaljujemo se na Vašim prijedlozima vezanim uz obvezu uzdržavanja djeteta te pravo na privremeno uzdržavanje. Radna skupina za izradu nacrta prijedloga novog Obiteljskog zakona razmotrit će Vaše primjedbe, prijedloge i sugestije kako bi se ocijenio njihov doprinos unaprjeđenju instituta uzdržavanja te po okončanju rasprave o svim prijedlozima zauzeti stav o eventualnom uvrštavanju u nacrt prijedloga zakona.
63	Ured pučke pravobraniteljice	D/ NACRT PRIJEDLOGA OBITELJSKOG ZAKONA , V/ SKRBNIŠTVO	Novi Obiteljski zakon trebao bi unijeti nove institute kojima bi se postojeće zamjensko odlučivanje kojim skrbnik za štićenika donosi odluke u sustav uvelo odlučivanje uz podršku, uvođenjem asistenata ili pomagača ili drugo, što se jasno ne vidi iz predloženih teza. Samo navođenje da „treba uspostaviti sustav odlučivanja uz podršku, osnažiti individualizirani pristup, kojim bi se omogućila bolja integracija osoba lišenih poslovne sposobnosti u društvo te dodatno osnažilo načelo uključenosti i osobne autonomije“, mišljenja smo da nije dovoljno nego da je u tezama trebalo sažeto navesti koji su to novi instituti, na koji će se način provoditi i tko će ih provoditi. U prilog tome govore i Zaključne primjedbe o Inicijalnom izvješću Hrvatske UN Odbora za prava osoba s invaliditetom od 17. travnja 2015. U tom smislu treba u cijelosti reformirati područje skrbništva, u koje spada i posebno skrbništvo. Stoga ponovno ističemo presudu Europskog suda za ljudska prava „Ivinović protiv Hrvatske“gdje je navedeno: „Čak i kada nacionalne vlasti s traženim stupnjem sigurnosti utvrde da je osoba imala poteškoće u plaćanju svojih računa, lišenje poslovne sposobnosti, čak i djelomično, treba biti posljednja mjera koja se primjenjuje samo kad nacionalne vlasti, nakon pažljivog razmatranja mogućih alternativa, zaključe da niti jedna druga, manje ograničavajuća mjera, nije svrsishodna ili da kad su druge, manje ograničavajuće mjere neuspješno pokušane.“….Glede zastupanja podnositeljice u tom postupku, Sud primjećuje da je jedna zaposlenica Centra imenovana podnositeljičinom posebnom skrbnicom (vidjeti prethodni odjeljak 10.). Međutim, s obzirom da je sam Centar pokrenuo postupak lišenja poslovne sposobnosti podnositeljice zahtjeva, imenovanje zaposlenice Centra posebnom skrbnicom podnositeljice dovelo ju zaposlenicu u sukob lojalnosti između njezinog poslodavca i podnositeljice zahtjeva kao njezine štićenice. U ovom predmetu skrbnica je dala puni pristanak na zahtjev za djelomičnim lišenjem poslovne sposobnosti podnositeljice zahtjeva i nije podnijela nikakve podneske glede dokaza koje bi trebalo izvesti. Bez obzira na činjenicu da je podnositeljica angažirala odvjetnika o vlastitom trošku (vidjeti prethodni odjeljak 10.), ne može se ne primijetiti da nacionalno pravo ne predviđa obvezatno zastupanje dotične osobe po neovisnom odvjetniku, usprkos vrlo ozbiljnoj naravi pitanja o kojima je riječ i mogućih posljedica tog postupka (vidi M.S. protiv Hrvatske, br. 36337/10, stavak 104., 25. travnja 2013.). Nadalje, Sud ponavlja da u predmetima osoba s mentalnim invaliditetom države imaju obvezu osigurati neovisno zastupanje tih osoba, omogućavajući da njihovi konvencijski prigovori budu razmotreni pred sudom ili drugim neovisnim tijelom (vidi Centar za pravne resurse za Valentina Câmpeanua protiv Rumunjske [VV], br. 47848/08, stavak 161., 17. srpnja 2014.)…“. S obzirom da se Obiteljskim zakonom iz 2015.(Obz2015) ovaj problem sukoba lojalnosti pokušao riješiti ustrojem posebne ustanove Centra za posebno skrbništvo, mišljenja smo da bi se ova institucija treba normativno još više ojačati pa i proširiti njezine nadležnosti, ili osnovati nova institucija, primjerice Agencija za skrbništvo i podršku, koja bi osim posebnog skrbništva obuhvaćala specijalizirane stručnjake: skrbnike, pomagače, asistente, ovisno kako će se zakonom propisati način provođenja odlučivanja uz podršku i skrbništvo općenito. U prilog tome govori prijedlog u tezama da bi se napustio „institut neposrednog skrbništva“, što pozdravljamo, jer je to predlagala i pučka pravobraniteljica tijekom javnog savjetovanja koje je prethodilo donošenju Obiteljskog zakona iz 2014. i 2015. Također predlažemo da se veći dio javnih ovlasti centra za socijalnu skrb u području skrbništva prenese u sudsku nadležnost, posebice raspolaganje s vrijednijom imovinom štićenika, kao što je to propisano Obz2015 za raspolaganje dječje imovine, osim ako se ocijeni da za to nije potrebna suglasnost nego da se kroz sustav podrške i suodlučivanja korisnika podrške može valjano upravljati i raspolagati imovinom. Mišljenja smo da su to jako složeni postupci koji traže posebna znanja i vještine koje nemaju svi centri za socijalnu skrb i imenovani skrbnici, pa se postavlja pitanje da li se kvalitetno štite prava štićenika, da li se primjenjuje individualizirani pristup i veća uključenost štićenika. Predlažemo da i imenovanje skrbnika bude u sudskoj nadležnosti, posebice ako se uvedu „specijalizirani skrbnici“ koje bi sudovi mogli imenovati prema popisu i prijedlogu Agencije za skrbništvo, naravno nakon prethodno obavljenog razgovara sa štićenikom i njegova upoznavanja o tome. Na ovaj način bi se izbjeglo odugovlačenje donošenja rješenja o imenovanju skrbnika osobama koje su lišene poslovne sposobnosti, a koje bi centri trebali donijeti u roku od 30 dana od dostave pravomoćne sudske odluke. Također bi se izbjegla situacija da posebni skrbnik koji ima veće ovlasti, nego što bi ih imao tzv. stalni skrbnik shodno pravomoćnom sudskoj odluci o lišenju poslovne sposobnosti, krši prava štićenika jer poduzima radnje za koje nije ovlašten prema sudskoj odluci, ali je ovlašten prema rješenju centra do izvršnosti rješenja o imenovanju stalnog skrbnika. To se pokušalo riješiti člankom 237. stavkom 3. Obz2015, ali nije precizno i jasno. Mišljenja smo da ne bi trebalo ponovno uvoditi institut potpunog lišenja poslovne sposobnosti, jer bi to bio korak unatrag, niti bi to bilo u skladu s Konvencijom o pravima osoba s invaliditetom i Zaključnih primjedbi o Inicijalnom izvješću Hrvatske UN Odbora za prava osoba s invaliditetom od 17. travnja 2015., kao i Preporuka br. R (99) 4 Odbora ministara Vijeća Europe o principima koji se odnose na pravnu zaštitu odraslih osoba bez poslovne sposobnosti (usvojena 23. veljače 1999.). Stoga je zasigurno bolje rješenje da se zadrži samo institut djelomičnog lišenja poslovne sposobnosti i da lišenje poslovne sposobnosti „bude razmjerno stupnju sposobnosti dotične osobe i izrađeno po mjeri pojedinačnih okolnosti i potreba dotične osobe te da ova mjera zaštite dira u poslovnu sposobnost, prava i slobode dotične osobe u najmanjoj mogućoj mjeri koja je sukladna postizanju miješanja“, kao što to stoji u navedenoj Preporuci br. R (99). Nadalje, predlaže se brisati mogućnost lišenja poslovne sposobnosti punoljetne osobe iz „drugih razloga“ (članak 234. stavak 1. Obz2015). jer ovako široko stipulirana norma otvara mogućnost široke i nejednake primjene te mogućeg kršenja ljudskih prava, posebice cijeneći okolnost da su sudski postupci često dugotrajni, a osobi prema kojoj se vodi postupak lišenja poslovne sposobnosti je imenovan poseban skrbnik, moguće i širih ovlasti nego što bi to uistinu trebalo. Također držimo da se osobe iz stavka 1. točke 5. članka 241. Obz2015 stavljaju u nejednaki položaj jer im se prema stavku 4. ovoga članka imenuje posebni skrbnik izvan Centra za posebno skrbništvo, koji ne mora ispunjavati sve uvjete koji se odnose na posebne skrbnike ovoga Centra. Uz to, nejasno je kako se prema navedenim posebnim skrbnicima mogu na odgovarajući način primjenjivati odredbe članaka 249. do 279. Obz2015 vezano za članak 242. stavka 9. ovoga zakona, s obzirom da se one odnose na stalnog skrbnika. Nadalje, stavak 1. točka 5. članka 241. Obz2015 regulira imenovanje posebnog skrbnika samo u iznimnim okolnostima u slučaju jednokratnih neodgodivih radnji ili privremene spriječenosti ili nesposobnosti, pa sve navedene odredbe koje se odnose na stalnog skrbnika ne mogu se na odgovarajući način primjenjivati na ove posebne skrbnike. Također smatramo da je stavak 5. ovoga članka nejasan i dozvoljava širu primjenu nego što je to možda bila intencija norme, posebice ako je centri za socijalnu skrb primjenjuju široko, a ne iznimno. Slažemo se da institut anticipiranih naredbi treba zadržati i detaljnije ga razraditi te sve one na koje se odnosi ovaj institut pojasniti im ga (savjetovanja, letci, brošure i sl.), da bi se sve više primjenjivao i na taj način smanjio pritisak imenovanja skrbnika iz kruga drugih osoba.	Primljeno na znanje	Zahvaljujemo na Vašim primjedbama, prijedlozima i sugestijama. Radna skupina za izradu nacrta prijedloga novog Obiteljskog zakona razmotrit će Vašu primjedbu, s ciljem doprinosa unaprjeđenja instituta skrbništva i posebnog skrbništva te po okončanju rasprave o svim prijedlozima zauzeti stav o eventualnom uvrštavanju u nacrt prijedloga zakona. Radna skupina za izradu nacrta prijedloga novog Obiteljskog zakona razmotrit će se sve važeće odredbe iz područja skrbništva, radi usklađivanja Obiteljskog zakona s međunarodnim obvezama Republike Hrvatske te nacionalnim zakonodavstvom koje u nekom segmentu uređuje zaštitu takvih osoba, s ciljem unaprjeđenja zaštite osoba pod skrbništvom i zaštite njihovih prava, s naglaskom na individualizirani pristup i načelo primjerene zaštite, aktivnu ulogu osobe (kad je to moguće) te mogućnost iskazivanja prigovora na rad skrbnika u odlučivanju.
64	Ured pučke pravobraniteljice	D/ NACRT PRIJEDLOGA OBITELJSKOG ZAKONA , II/ BRAK	Predlaže se da savjetovanje budućih bračnih drugova (nevjeste i ženika) prije sklapanja braka ne bude obligatorno pravno savjetovanje već dobrovoljno, koje bi se trebalo omogućiti svima koji to žele na cijelom području RH, odnosno da se dade sloboda izbora građanima gdje će savjetovanje/edukaciju obaviti. Naglasak bi trebao biti da se takva savjetovanja promiču, a nadležna tijela osnaže sve dionike koji se bave ovim područjem.	Primljeno na znanje	Predbračno savjetovanje za sada će se ograničiti na davanje budućim bračnim drugovima, prilikom prijave namjere sklapanja braka, brošure o pravima i dužnostima bračnih drugova i o odnosima roditelja i djece. To dakako ne znači da treba izostati posjet bračnom savjetovalištu, osobito kad ono bude uklopljeno u obiteljske centre koji će imati znatnu preventivnu ulogu u smislu očuvanja obitelji, uloge članova obitelji, održavanja edukacija na različite obiteljske teme i sl., ali treba biti na dobrovoljnoj osnovi.
65	Udruga Dijete-razvod	D/ NACRT PRIJEDLOGA OBITELJSKOG ZAKONA , VIII/ OBITELJSKA MEDIJACIJA	Predlažemo uvođenje edukacije medijatora iz terapijske obiteljske medijacije - smatramo da postojeće usluge medijacije ne zadovoljavaju potrebe djece i roditelja. Medijacija, kao alternativna metoda rješavanja sporova, ima značajan (i još uvijek u velikoj mjeri neiskorišten) potencijal u uspostavljanju zajedničkog / podijeljenog roditeljstva u razvedenim obiteljima kao norme, umjesto kao iznimke. U većini nenasilnih visoko-konfliktnih razvoda, oboje roditelja su podobni skrbnici koji vole djecu i imaju bar potencijal da minimiziraju sukob i surađuju u svojim roditeljskim odgovornostima unutar okvira ravnopravnog i podijeljenog roditeljstva. Obiteljska medijacija je glavni instrument kojim se roditeljima može pomoći u izradi planova zajedničkog roditeljstva fokusiranim na dijete. Edukativni bi pristup trebao biti integralni dio takvog procesa medijacije, s primarnim fokusom na potrebe djece tijekom i nakon procesa razvoda. Kombinacija poduke o razvodu s terapijskom obiteljskom medijacijom pokazala se visoko učinkovitim načinom intervencije s visoko-konfliktnim roditeljima u mnogim razvijenim zemljama koje imaju tu vrstu usluge. Također predlažemo i Poduku o razvodu, koja bi pružila roditeljima orijentaciju unutar procesa razvoda i u vezi s dostupnim uslugama, fokus na potrebe i interese djece u razvodu, razmatranje alternativa zajedničkog roditeljstva nakon razvoda, trening komunikacijskih vještina te vještina pregovaranja i rješavanja problema. Terapijska obiteljska medijacija odvijala bi se na četiri razine: temeljita procjena kojom bi se utvrdilo jesu li roditelji spremni ući u postupak terapijske obiteljske medijacije i postoje li relevantne smetnje za zajedničko roditeljstvo; analiza opcija zajedničke roditeljske skrbi i aktivno promicanje plana zajedničkog roditeljstva koji zadovoljava potrebe konkretne djece; pomoć pri pregovorima usmjerenim na stvaranje individualiziranog plana zajedničkog roditeljstva, koji određuje specifičnu organizaciju života, rasporede, uloge i odgovornosti; i trajnu podršku/rješavanje problema tijekom primjene plana. Kad se sačini plan zajedničkog roditeljstva, roditeljima i dalje mogu biti potrebne usluge obiteljskog medijatora radi pomoći pri tekućim roditeljskim pregovorima; treba ih poticati da se vrate medijaciji i dulje od probnog perioda, kad god nastanu neki problemi ili kad izrone poteškoće iz prošlosti. Osim što bi se time smanjilo neprijateljstvo među roditeljima, time bi se značajno smanjio i broj sudskih postupaka. Naravno, to sve ima smisla ako roditelji znaju da će u slučaju spora sud u svakom slučaju donijeti odluku o zajedničkoj roditeljskoj skrb uz opsežno vrijeme djeteta sa svakim od roditelja - ako je zakon takav, roditelji će radije sačiniti vlastiti plan o organizaciji vremena, nego prepustiti sudu da im ga određuje. U protivnom, ako postoji mogućnost samostalne roditeljske skrbi zato što roditelj to tako hoće, onda je ta mogućnost plodno tlo za odbijanje bilo kakvog dogovora. I, naravno, da bi se smanjio broj lažnih prijava i optužbi kojima se neki roditelji služe za odbijanje dogovora i dobivanje pozicije moći nad djetetom i drugim roditeljem, sud mora početi raditi po zakonu - sankcionirati roditelje koji lažno prijavljuju i optužuju.	Primljeno na znanje	Nacrtom prijedloga Iskaza i Teza za Obiteljski zakon, predviđeno je prilagođavanje obiteljske medijacije standardima medijacije, osobito u smislu načela dobrovoljnosti sudjelovanja. Pri tome će se zadržati razmjerna intervencija države u obiteljske odnose, s ciljem zaštite slabije strane. Predlaže se proširenje obiteljske medijacije na sve prijeporne obiteljske situacije na načelu dobrovoljnosti, kako bi se omogućilo mirno rješavanje obiteljskih problema i time izbjegavanje sudskih postupaka. Obiteljskim zakonom su propisani uvjeti stručne osposobljenosti obiteljskih medijatora, način provedbe obiteljske medijacije te uvjeti za upis u registar obiteljskih medijatora.
66	Udruga Dijete-razvod	TEZE ZA OBITELJSKI ZAKON, D/ NACRT PRIJEDLOGA OBITELJSKOG ZAKONA	Nismo pravne struke - vjerujemo da će stručnjaci znati formulirati tekst novog Obz uzimajući u obzir naše komentare i prijedloge. Komentiramo ovdje a ne u dijelu III/Pravni odnosi roditelja i djece i mjere za zaštitu prava i dobrobiti djece jer se stranica malo zabunila pa ne omogućuje komentiranju u tom dijelu. Svoje komentare i prijedloge dajemo nakon održanog Okruglog stola 03.11.2016., jer je otvorio još neke teme i ukazao na detalje koje smo u prethodnim komentarima moguće previdjeli. Naši su komentari i prijedlozi kako slijedi: Zapis temeljem uvida s Okruglog stola o Obz koji je održan u prostoru hotela Internacional, dana 03.11.2016, od 9:30 do 15:00 sati. Očitujemo se, komentiramo i predlažemo kako slijedi: Roditelji najčešće postaju "otrovni" zbog natjecateljskog karaktera sudskog spora i svih predradnji koje se provode unutar institucija sustava. Naravno, postoje i oni koji imaju neriješene vlastite trans-generacijski prenesene traume i za koje je iskustvo razvoda trigger za oživljavanje traume iz vlastitog djetinjstva na način da ulaze u trans-generacijski savez s djetetom, triangulirajući ga u sukob s drugim roditeljem, stvarajući "slijepljen" odnos s vlastitim djetetom u kojem dijete zadovoljava emocionalne i psihičke potrebe roditelja, a sve da bi prevladali vlastitu dekompenzaciju. Slažemo se da je potrebna pravodobna, multidisciplinarna i stručna intervencija, no dok dijete dođe do Poliklinike, to je već tercijarna prevencija, koja pokazuje da je potpuno zakazalo osposobljavanje djelatnika CZSS za provođenje primarne i sekundarne prevencije mentalnih poremećaja u djece razvoda te je takva intervencija i izostala. SZO (str 8.) rad s djecom u konfliktnom razvodima uvodi već u primarnu prevenciju, jer takva djeca spadaju u „dio populacije kod koje je visoki rizik za razvoj mentalnih poremećaja u odnosu na ostatak populacije“ – djecu iste dobi koja nisu u razvodu roditelja. Smatramo da bi sufinanciranje usluga od strane roditelja dovelo do još većih problema za sustav i poskupjelo njegove usluge uz iznimnu štetu po dobrobit djece. Roditelji će, da smanje troškove prikrivati svoje odnose: grlit će se za stolom, a udarati se nogama ispod stola. Nije moguće žurno prekidanje manipulativnog ponašanja, ono je vrlo kompleksno, ne radi se o jednostavnoj navici nego o izrazu vlastite osobnosti, za koju svatko smatra da je „najbolja moguća“. Ono što je žurno je roditelje putem suda upućivati u psihoterapijski tretman, a za to je potrebna dobra dijagnostika u CZSS – dok dođu do Poliklinike najčešće je već učinjena velika šteta djetetu i najmanje jednom roditelju. Veliki dio toga problema riješio bi se uklanjanjem elementa natjecanja "tko je bolji roditelj" na način da zakon roditeljima garantira zajedničku i podijeljenu roditeljsku skrb u svim slučajevima osim kad bi to bilo izravno protiv interesa djeteta. Ostatak problematičnih slučajeva mogao bi se riješiti na način da se djeca razvoda proglase visoko-rizičnom (specijalnom populacijom), što onda od svih uključenih zahtijeva posebne vještine koje bi stjecali u kontinuiranom procesu specijalizacije, da bi mogli djelovati i u primarnoj, i sekundarnoj, i tercijarnoj prevenciji psihičkih poremećaja u djece. Nesporno je da je trajni, neriješeni izraženi sukob među roditeljima štetan za djecu razvoda. Ono što je sporno a o čemu stručnjaci pravne i struke mentalnog zdravlja te kreatori politika raspravljaju jest vrsta organizacije roditeljstva koja je najbolja za djecu u visoko-konfliktnim situacijama, kao i količina vremena koju bi u takvim slučajevima dijete trebalo provoditi sa svakim od roditelja. Maligni odnos se može dijagnosticirati u kratkom roku (naravno, ako se koriste novija istraživanja) pomno procjenjujući mentalno zdravlje roditelja, posebno poremećaje osobnosti, koji su glavni izvor svih zala manipulacije (međutim, nitko ih ne spominje) i promatrajući ponašanje djeteta – izmanipulirano dijete pokazuje specifični set ponašanja koja oni koji o tome imaju znanja vrlo lako prepoznaju i utvrđuju. Posve mentalno funkcionalni roditelji ne proizvode štetu svom djetetu. Intervencija nije pravovremena kada roditelji dođu u Polikliniku, to znači da intervencija u CZSS nije bila uspješna. Bezuspješno je „raditi na odnosu roditelja“ - u većini slučajeva je jedan od njih osoba sa psihičkim smetnjama. Potrebno je sanirati najprije stranu s najizraženijim smetnjama pa tek onda se odlučiti na zajednički rad. Dugo su istraživanja podržavala stav da je podijeljeno roditeljstvo u situacijama visokog konflikta štetno za djecu. Međutim su u novije vrijeme ta istraživanja podvrgnuta analizi i nađeno je da su manjkava te su iz toga nalaza izronili drugačiji stavovi. Prijašnja su istraživanja ispitivala učestalost kontakata i učestalost prelazaka između majčinog i očevog doma i našla su negativne ishode za djecu u situaciji visokog konflikta; to znači da su djeca bila izložena sukobu roditelja tijekom čestih prelazaka između dva doma. Kad je učestalost prelazaka smanjena, i kad su visoko-konfliktni roditelji izbjegavali međusobni kontakt tijekom prelazaka djeteta od jednoga drugomu te su štitili dijete od svojeg sukoba, ti su negativni učinci nestali. Novija su istraživanja analizirala stvarno roditeljsko vrijeme naspram učestalosti kontakta (rjeđi prelasci, ali podijeljeno ili ravnopravno roditeljsko vrijeme), i utvrdila su ne samo da podijeljeno roditeljstvo nije štetno u visoko konfliktnim situacijama, već da ono može ublažiti štetne učinke visokog konflikta: topao odnos s oba roditelja za djecu je zaštitni čimbenik. Unutar područja istraživanja razvoda postignut je konsenzus kad se radi o visokom konfliktu i roditeljstvu nakon razvoda. Robert Bauserman je 2002., u svojoj meta-analizi 33 rada koja su uspoređivala ishode za djecu u samostalnoj naspram podijeljene roditeljske skrbi, zaključio da podijeljena roditeljska skrb pridonosi dobrobiti djece neovisno o roditeljskom sukobu. Negativni učinci roditeljskog sukoba najčešće su rezultat činjenice da u visoko-konfliktnim situacijama očevi gube kontakt sa svojom djecom (danas se to sve češće događa i majkama). Marsha Kline Pruett je u svojem radu 2003. utvrdila da se negativni učinci roditeljskog sukoba na dobrobit djece ublažavaju uključivanjem oca. Fabricius i Luecken su 2007., analizirajući mišljenja same djece, zaključili da podijeljena roditeljska skrb pridonosi dobrobiti djece kako u nisko-konfliktnim, tako i u visoko-konfliktnim situacijama. Tako istraživanja ne podržavaju pretpostavku da bi se količina roditeljskog vremena trebala ograničavati u slučaju visokog konflikta. Visoki konflikt se ne bi trebao koristiti kao opravdanje za ograničenje djetetova kontakta s bilo kojim od roditelja. Druga su istraživanja pokazala da se samostalna roditeljska skrb povezuje s pojačavanjem ili stvaranjem sukoba, jer se oko pola svih slučajeva prvog nasilja u obitelji javlja nakon rastave, unutar konteksta natjecateljskog sustava samostalne roditeljske skrbi prema kojem "pobjednik dobiva sve". Imajući na umu važnost sudske odluke, to ne bi trebalo iznenađivati, zato što strah i neprijateljstvo jako rastu kad roditeljima zaprijeti potencijalni gubitak djeteta. Istraživanja su utvrdila da ograničavanje sudjelovanja očeva u životima njihove djece korelira s razinom neprijateljstva prema bivšim suprugama. Danas znamo da se to sve češće događa i majkama, a sve opet na štetu djece. U situaciji samostalne roditeljske skrbi sukob među roditeljima povećava se, dok se u situaciji podijeljene roditeljske skrbi s vremenom smanjuje; kad ni jednom roditelju ne prijeti gubitak vlastite djece, sukob se smiruje. Umjesto da prihvaćamo da je visoki konflikt neizbježan pri razvodu, naš bi cilj trebao biti umanjiti ga. To upravo postižemo pomicanjem fokusa s roditelja, na dijete – uvođenjem stvarne zajedničke (podijeljene) roditeljske skrbi kao prve opcije suda. Podijeljena roditeljska skrb pruža poticaj za suradnju roditelja, pregovore, medijaciju i razvoj planova roditeljstva. Većina roditelja u stanju je uspješno naučiti kako minimizirati sukob kad su za to motivirani, a podijeljena roditeljska skrb daje poticaj za to. Osim toga, Zajedničko roditeljstvo rješava probleme kako sudačkih, tako i sklonosti, predrasuda i pogrešaka svih uključenih u razvod te time kontrolira moguće pogreške sustava na štetu djece: 1. Zajedničko roditeljstvo čuva odnose djeteta s oba svoja roditelja 2. Zajedničko roditeljstvo čuva odnose oboje roditelja sa svojom djecom 3. Zajedničko roditeljstvo smanjuje sukob među roditeljima i spriječava obiteljsko nasilje 4. Zajedničko roditeljstvo odražava preference i stajališta djece o njihovim potrebama i najboljim interesima 5. Zajedničko roditeljstvo odražava preference i stajališta roditelja o njihovoj djeci i najboljim interesima te djece 6. Zajedničko roditeljstvo odražava organizaciju skrbi o djetetu kakva je postojala prije razvoda 7. Zajedničko roditeljstvo povećava kvalitetu odnosa roditelj-dijete 8. Zajedničko roditeljstvo smanjuje roditeljski fokus na 'računanje vremena' i smanjuje parničenje 9. Zajedničko roditeljstvo pruža roditeljima poticaj za dogovor, medijaciju i izradu Plana roditeljstva 10. Zajedničko roditeljstvo pruža jasne i sustavne smjernice za sudačko donošenje odluka 11. Zajedničko roditeljstvo smanjuje rizik i učestalost otuđenja od roditelja 12. Zajedničko roditeljstvo omogućava ovrhu sudskih odluka, zato što su roditelji skloniji poštovati odlluku koja određuje podijeljenu roditeljsku skrb 13. Zajedničko roditeljstvo ispunjava imperative socijalne pravde u odnosu na zaštitu prava djece 14. Zajedničko roditeljstvo ispunjava imperative socijalne pravde u odnosu na roditeljski autoritet, autonomiju, jednakost, prava i odgovornosti 15. Nema empirijskih dokaza da je model samostalne roditeljske skrbi na dobrobit djeteta 16. Postoje emprijski dokazi da je presumpcija podijeljene roditeljske skrbi (koja je opoziva u slučaju dokazanog nasilja nad djetetom) na dobrobit djeteta Smatramo da se već na prvom ročištu treba donijeti privremena mjera ako se radi o zajedničkoj roditeljskoj skrb i ako nema prepreka takvom modelu roditeljske skrb, tj ako nema pravomoćnih presuda za teško nasilje nad djetetom, za svjedočenje djeteta teškom nasilju, za incest ili za neliječenu dokazanu ovisnost. Slažemo se da suci nisu educirani za razgovor s djetetom, i dodajemo da za to nisu educirani ni posebni skrbnici, koji su pravnici se nešto sati dodatne edukacije. Kad se radi o imenovanju posebnog skrbnika, ako nije obavio razgovor s djetetom na samom početku spora (unutar par dana), smatramo upravo suprotno od nekih izraženih mišljenja na Okruglom stolu: Imenovanje posebnog skrbnika ima smisla samo ako roditelji nisu u sukobu, u protivnom je izravno protiv interesa djeteta. Imenovanje posebnog skrbnika djetetu u sporu roditelja oko skrbi nad djetetom je nešto najdestruktivnije što Sud može poduzeti. Četiri su osnovna problema s imenovanjem posebnog skrbnika koji će zastupati dijete: 1.) Imenovanje posebnog skrbnika uvodi dva izrazita izvora sklonosti jednoj strani u pravni postupak; 2.) Imenovanje posebnog skrbnika uvodi, potiče, ulazi u savez i podržava patološke procese u obitelji, sve na štetu djeteta; 3.) Uvođenjem, poticanjem i podržavanjem obiteljske psihopatologije, imenovanje posebnog skrbnika potkopava i može potpuno poništiti napore terapeuta radi rješavanja obiteljske psihopatologije 4.) Time što ne razumije složenost razvojne nezrelosti tijekom djetinjstva i adolescencije, imenovani posebni skrbnik nudi pojednostavljene pokušaje rješavanja koji će rezultirati krivim zagovaranjem posebnog skrbnika u korist stajališta koja su protivna najboljem interesu i zdravom razvoju djeteta. Opsežni odnosi s oba roditelja pozitivno pridonose emocionalnom i psihičkom razvoju djeteta. Budući da struka mentalnog zdravlja nije u stanju formirati ni dati uvjerljivo, pouzdano i dokazivo valjano mišljenje o 'najboljem interesu djeteta', preporuke vještaka mentalnog zdravlja u svim slučajevima gdje nema zlostavljanja djeteta i potrebe za zaštitom djeteta od zlostavljanja, trebale bi biti 50-50% vremena temeljem principa da opsežni odnosi s oba roditelja pozitivno pridonose emocionalnom i psihičkom razvoju djeteta. Ako roditelji žele i uspiju dogovoriti neku alternativnu organizaciju vremena, oni na to imaju pravo. No ako se stručnjaka mentalnog zdravlja pita za mišljenje, jedino razumno mišljenje koje struka mentalnog zdravlja može ponuditi, a koje se može braniti, imajući na umu ogromnu složenost odnosa roditelj-dijete i obiteljskih odnosa (uključujući i kulturalni kontekst i strukture obiteljskih odnosa), jest po 50% vremena sa svakim roditeljem, osim u slučajevima zlostavljanja djeteta i potrebe da se dijete zaštiti, kad je odnos vremena 100-0%. Ako uz vrijeme s roditeljima podijeljeno 50-50% i dalje postoje obiteljski problemi, onda je rješenje obiteljska terapija, a ne promjena odluke o roditeljskoj skrbi. To onda više nije pitanje roditeljske skrbi, već je pitanje tretmana. Dakle, Osim u slučajevima utvrđenog zlostavljanja djeteta u kojima je potrebno zaštiti dijete, struka mentalnog zdravlja treba izbjegavati da bude uvučena u supružničke sporove oko određivanja tko je 'bolji roditelj' i komu 'treba dodijeliti' dijete zato što je 'bolji roditelj'. Bivanje arbitrom u supružničkom sukobu o tome tko je 'bolji roditelj' da bi mu se nakon razvoda 'dodijelila nagrada' u obliku djeteta, jest neprimjerena uloga za stručnjaka mentalnog zdravlja. Čak i kad roditelj ima smetnje mentalnog zdravlja, to je nužno komunicirati prema roditeljima na vrlo obziran način i odmah, žurno takvog roditeljelja uključiti u psihoterapijski tretman, bez stigmatizacije. Opsežna sveobuhvatna dijagnostika omogućava da se od strane stručnjaka prikaže roditeljima kako njihove smetnje utječu na njihove odnose i na roditeljstvo i kako je otklanjanje tih smetnji u najboljem interesu djeteta. To je vrlo važno komunicirati da ne bi drugi roditelj tražio punu skrb nad djetetom jer je druga strana „luda“. Naravno, ako su te smetnje razlog teškog zlostavljanja djeteta, zbog čega dijete pokazuje specifičnu skupinu ponašanja koja ukazuju na "slijepljenost" s roditeljem, splitting (crno-bijelo viđenje roditelja), sve to uz odbacivanje jednog roditelja i lažne optužbe za zlostavljanje, dijete se privremeno treba izdvojiti od manipulativnog roditelja dok se tijekom tretmana ne postigne funkcionalnost toga roditelja. Radi toga je nužno specificirani način ovrha djece tako da se provode odmah nakon donošenja sudske odluke preuzimanjem djeteta u vrtiću, školi, ili od roditelja – što trebaju raditi posebno obučeni stručnjaci mentalnog zdravlja koje dijete od prije poznaje. Vremenski odmak od odluke o ovrsi do provedbe, pretvara dijete u bojno polje roditelja koji manipulira i dovodi dijete u teško stanje stresa koji onemogućava ovrhu. Ako postoje problemi u obiteljskim odnosima, psihoterapija može pomoći. No određivanje tko je bolji roditelj da bi dijete s njim provodilo 60% ili 70% vremena u odnosu na 40% ili 30% vremena s drugim, lošijim roditeljem nije primjereno (i zapravo je nemoguće) za bilo kojeg stručnjaka mentalnog zdravlja. Ako vještak odluči da je u djetetovu najboljem interesu provođenje 80% vremena s navodno 'boljim' roditeljem (temeljem do sad nedefiniranih kriterija za određivanje 'boljeg roditelja'), kako to vještak zna? Gdje je stručna literatura na kojoj temelji svoju preporuku koja treba pomoći odluci radi dugoročno najboljeg interesa djeteta? Gdje je stručna literatura koja ukazuje na to da se 'najbolji interes djeteta' zadovoljava time što provodi 80% vremena s 'boljim roditeljem' i da je ograničavanje vremena i odnosa s drugim roditeljem na 20% vremena u 'najboljem interesu' djeteta? Takve literature nema. Smatramo da bi odredba o stvarnoj zajedničkoj roditeljskoj skrbi kao prvoj opciji suda ako ne postoji opasnost za dobrobit djeteta, stvorila ravnopravnu poziciju roditelja. Takvom odlukom jačamo poziciju oba roditelja od kojih svaki od njih živi s djetetom što više vremena, a poželjno i 50% vremena ako je to moguće provesti. Radi toga, osim uvođenja stvarne zajedničke roditeljske skrbi, a ne samo one na papiru, koja dodjeljuje moć jednom roditelju, dok drugog proglašava sekundarnim, osim uvođenja mogućnosti da dijete ima dva vrijedna doma, predlažemo da zakon uvede mogućnost da može roditeljima narediti tretman, te da vrati dignitet sudu uvođenjem mogućnosti kazne za nepoštovanje suda u slučajevima nepoštovanja sudske odluke, nedolaska na ročišta i sl. Sud mora postati mjesto gdje se djetetu garantira opsežno vrijeme radi izgradnje kvalitetnog odnosa sa svakim od roditelja, a ne, kao do sad, mjesto gdje se djetetu ograničava pristup jednom roditelju, te gdje se sporo ili nikako ne reagira ako to čini jedan od roditelja još dodatno na već ograničavajuću sudsku odluku. Kad govorimo o terminologiji, smatramo da ni "stanovanje", ni "održavanje osobnih odnosa" nisu dobri termini. Predlažemo "roditeljsko vrijeme". Naš Zapisnik s Okruglog stola i tekst komentara i prijedloga također je dostupan i na: http://www.udruga-dijete-razvod.hr/clanci/zapis-s-okruglog-stola-o-obz-koji-je-odrzan-u-prostoru-hotela-internacional-dana-03-11-2016-od-930-do-1500-sati/	Primljeno na znanje	Iznesene primjedbe, prijedloge i komentare Udruga Dijete-Razvod je dala i u Području 10. Pravni odnosi roditelja i djece i mjere za zaštitu prava i dobrobiti djece. Nacrtom prijedloga Iskaza i Teza za Obiteljski zakon roditeljska skrb postavlja se načelo zajedničke roditeljske skrbi. Pojam „podijeljena roditeljska skrb“ nije zakonski termin te ga se ne bi trebalo poistovjećivati sa značenjem i sadržajem instituta zajedničke, sporazumne i ravnopravne roditeljske skrbi koji u svojoj osnovi ima za cilj zaštitu najboljeg interesa djeteta (čl. 3. Konvencije o pravima djeteta) te njegovih osobnih i imovinskih prava. Sud donosi odluku o zajedničkoj roditeljskoj skrbi temeljem sporazuma i dogovora roditelja, a ukoliko roditelji ne mogu postići dogovor odluku o tome donijeti će sud. Novim normativnim uređenjem ovog područja maksimalno će se podržati svi instrumenti koji omogućuju postizanje dogovora roditelja oko zajedničke roditeljske skrbi, koji dogovor će se prihvatiti u formi odgovarajuće sudske odluke, uz prethodno odobrenje stručnjaka uz načelno prethodno pribavljanje mišljenja djeteta, a radi stvarne potvrde o tome da je postignuti dogovor roditelja u najboljem djetetovom interesu, kao i u skladu sa djetetovim željama koje nisu protivne njegovoj dobrobiti. Predviđa se propisati obvezni sadržaj odluke o roditeljskoj skrbi koji treba sadržavati svaka odluka o roditeljskoj skrbi (primjerice; s kojim roditeljem će dijete živjeti, raspored vremena koje će provoditi sa drugim roditeljem, način komunikacije djeteta sa drugim roditeljem, obveza razmjene informacija o djetetu, uzdržavanje djeteta). U situacijama kada roditelji ne mogu postići dogovor, normativno treba omogućiti da sud izriče odgovarajuće naloge i mjere kojima će se urediti i cijeli niz drugih pitanja, a koje mjere i nalozi će biti sastavni dio odluke o roditeljskoj skrbi. Najveća pažnja u novom normativnom uređenju pitanja roditeljske skrbi posvetit će se složenim i konfliktnim obiteljskim postupcima, dakle onim situacijama u kojima roditelji takav sporazum o izvršavanju roditeljske skrbi o djeci ne mogu postići. Dakle, radi se o konfliktnim obiteljskim postupcima, u kojima se jedan ili oba roditelja vrlo često ne mogu suzdržati od različitih međusobnih oblika štetnih i ugrožavajućih ponašanja, pa i u odnosu prema djeci, koje time ostavljaju teške posljedice na djeci. Predviđa se donošenje privremene mjere, već na prvom ročištu za slučajeve kada jedna od stranaka zahtijeva privremeno uređenje spornih pitanja, uz obvezu obrazlaganja zahtjeva za donošenjem žurne privremene mjere, a koji razlozi bi morali biti obrazloženi u svjetlu standarda najboljeg interesa djeteta (primjerice, opasnost od odvođenja ili skrivanja djeteta, ugroza djeteta radi obiteljskog nasilja, socijalna ili zdravstvena ugroza djeteta, kršenje nekog od zajamčenih prava djeteta, postojanje nekih okolnosti koje aktualno ili potencijalno djetetu nanose štetu ili ga dovode u opasnost ili onemogućavaju/otežavaju djetetov najbolji razvoj i slično). Nadalje, predviđa se normirati ovlast suda kojom sud može u iznimnim slučajevima, kada je u pitanju zaštita psihofizičkog zdravlja i sigurnost djeteta (obiteljsko nasilje, život u neprimjerenim uvjetima radi životne ili zdravstvene ugroze, zlouporaba opojnih sredstava i alkohola, životne navike roditelja koje ozbiljno ugrožavaju život, zdravlje i sigurnost djece i tome slično) roditelja ograničiti ili mu izricati zabrane u odnosu na pojedina prava koja proizlaze iz sadržaja roditeljske skrbi. Iz presuda Europskog suda za ljudska prava proizlazi nesporna obveza Republike Hrvatske za poduzimanje mjera radi sprječavanja „sukoba lojalnosti“ do kojeg dolazi ukoliko je imenovani skrbnik ujedno stručni radnik istog centra za socijalnu skrb koji je u postupku predlagatelj. Posebni skrbnik zastupa dijete u svim obiteljskim sporovima pred sudom, ako roditelji ne mogu postići sporazum. Stoga je obiteljskim zakonodavstvom potrebno uspostaviti sustav kvalitetnog i djelotvornog funkcioniranja sustava posebnog skrbništva u svim situacijama u kojima to zakon propisuje. Kod izrade nacrta prijedloga Obiteljskog zakona, raspravit će se o svim važećim zakonskim odredbama koje uređuju posebno skrbništvo. Nacrtom prijedloga Iskaza i Teza za Obiteljski zakon, u pogledu mjere nadzora nad izvršavanjem roditeljske skrbi, otvoreno je za raspravu pitanje financiranja troškova za naknadu voditelju mjere, podmirenjem ili sudjelovanjem u dijela troška, za roditelje koji za to imaju financijske mogućnosti. Nadalje, ostavljeno je za raspravu pitanje normiranja mogućnosti izricanja mjere nadzora samo jednom roditelju, budući da doista postoje situacije u kojima je i više nego nesporno da samo jedan roditelj postupa na štetu djeteta.
67	Toni Lugarić	D/ NACRT PRIJEDLOGA OBITELJSKOG ZAKONA , VIII/ OBITELJSKA MEDIJACIJA	Obiteljsku medijaciju treba proširiti proaktivnim djelovanjem socijalne službe na sprečavanju događaja koji su navedeni kao predmet te medijacije. Ideja je da se preventivnim aktivnostima smanje obiteljski problemi koji su predmet medijacije. Postavlja se pitanje tko bi trebao provoditi te aktivnosti i kako otkriti potencijalno problematične obitelji koje trebaju takvu pomoć. Socijalna služba je kronično deficitarna kadrovima no bez obzira na to, trebali bi socijalni radnici dio vremena posvetiti preventivi. Sve problemi pojedine obitelji pokazuju se preko ponašanja učenika u školi; intenzivnim i stručnim promatranjem i analizom ponašanja učenika (uz pomoć nastavnika i psihologa). Jasno je da socijalne radnike i nastavno osoblej treba obučiti za takve aktivnosti. Drugi važni problem u preventivi obiteljskih problema vezanih uz djecu je činjenica da budući roditelji gotovo ništa ne znaju o odgoju djece i problemima koje će morati rješavati da bi njihova djeca izrasla u lojalne građane. Potencijalnim roditeljima, to znači mladim bračnim parovima ali i ljudima koji tek žele formirati bračnu zajednicu, treba prenijeti informacije o odgoju djece preko razrađenog programa na regulirani način uz izravno sudjelovanje ili posredstvo socijalne službe. Program bi izradile odgovarajuće visokoškolske institucije. Treba razmisliti i o obvezatnoj obuci tog tipa.	Primljeno na znanje	Postupak obiteljske medijacije ima za cilj rješavanje postojećih obiteljskopravnih sporova, stoga takav postupak nije prikladan za ciljeve koje navodite. To ne znači da drugi oblici pomoći i podrške obiteljima nisu potrebni i dobrodošli u sustavu socijalne skrbi, ali i izvan njega.
68	Dubravka Svilar Blazinic	OBRAZAC ISKAZA O PROCJENI UČINAKA PROPISA	Očitovanje Stručnog razreda psihologa u socijalnoj skrbi Hrvatske psihološke komore u sklopu Savjetovanja o Nacrtu prijedloga Iskaza o procjeni učinaka propisa za Nacrt prijedloga Obiteljskog zakona, Prethodne procjene za Obiteljski zakon i Teza za Obiteljski zakon Prva načelna primjedba odnosi se na činjenicu da je pri donošenju novog Obiteljskog zakona potrebno voditi računa da će to biti četvrta promjena zakona u posljednje dvije godine. Iako se slažemo da je Obiteljski zakon iz 2015. preopširan i teško „čitljiv“ te u nekim segmentima nedorečen i nerazumljiv, mišljenja smo da je pri donošenju novog zakona potrebno voditi računa o barem minimalnom kontinuitetu u odnosu na prethodni. Pravna nesigurnost u RH je rezultat učestalih promjena zakonske regulative te utjecaja miješanja različitih razmišljanja u područja gdje je važna stručna utemeljenost (znanstveni radovi, istraživanja, praktična provjera uspješnosti zakona) i kontinuitet unaprjeđivanja prakse zasnovane na jasnim smjernicama (poštivanje usvojenih konvencija i strategija). Vezano uz Teze za donošenje novog zakona, imamo slijedeća razmišljanja i primjedbe: BRAK: - OBAVEZNO PREDBRAČNO SAVJETOVANJE - U sklopu obiteljskog zakonodavstva različitih država (46 od 50 država SAD, Australija, dio zapadnoeuropskih država), propisano je ili preporučeno predbračno savjetovanje, neovisno sklapa li par brak u građanskom ili vjerskom obliku. Praksa je različita, kao i način rada , a uglavnom se obrađuju pitanja što za kojeg od partnera znači brak ako institucija te zbog čega je upravo ta osoba izabrana kao životni partner, kakva su vlastita i zajednička očekivanja, kako planiraju zajednički život, planiraju li zajedničko roditeljstvo i kada te kako vide odgoj djece, kakav odnos imaju prema zaposlenju i planiranju vlastite i partnerove karijere te što smatraju prihvatljivim u raspolaganju novcem i imovinom, kako vide rodne uloge u organizaciji zajedničkog života, kako smatraju da treba rješavati sporne situacije i sukobe itd. Takva savjetovanja obavljaju se u za to prikladnim savjetovalištima (obiteljskima centrima, privatnim savjetovalištima, nevladinim i vjerskim savjetovalištima), od strane educiranih i licenciranih savjetovatelja (uglavnom psihologa i srodnih struka) i tretiraju se kao institut psihološke pomoći i podrške. U sklopu literature i podataka iz dostupnih istraživanja ne navodi se da ih kao takva provode odvjetnici te obiteljski medijatori. Stoga prijedlog uvođenja obaveznog pravnog savjetovanja (neovisno o tipu i obliku) budućih bračnih drugova o pravnim posljedicama zasnivanja braka, pravima i obvezama bračnih drugova, s naglaskom na roditeljska prava i odgovornosti, načela uređenja zajedničke roditeljske skrbi, zajamčena prava djece i imovinskopravne odnose ne smatramo prikladnim načinom uvođenja ovakvog tipa usluge. - POSREDOVANJE U ODNOSU NA OBAVEZNO SAVJETOVANJE – Posredovanje predviđa utvrđivanje uzroka bračnih poteškoća te nastojanje da se oni otklone. Statistički podaci kojima raspolaže nadležno ministarstvo potvrdit će zaista minimalnu dosadašnju uspješnost ovog postupka na pomirenju bračnih drugova. Posredovanje nije niti je zamišljeno kao partnersko savjetovanje, unatoč činjenici da mu je cilj bio ispitivanje (izvan) bračnih drugova o uzrocima koji su doveli do poremećenosti njihovih (izvan)bračnih odnosa, uz nastojanje posredovatelja da se ti uzroci, ako je to moguće, otklone. U većini slučajeva bilo je usmjereno na postizanje dogovora o zajedničkom roditeljstvu nakon razvoda braka, pogotovo kod parova kojima je trebao samo dodatni poticaj i podrška u rješavanju spornih pitanja. Obavezno savjetovanje je neadekvatan naziv jer u svojoj suštini savjetovanje to ne bi trebalo biti, iako je u njemu naglasak bio na planiranju zajedničke skrbi o djetetu/djeci i omogućavanju roditeljima da samostalno iznađu rješenja kojima bi uredili roditeljsku skrb. Tek kada to samostalno nisu u stanju, potrebno je organizirati pomoć sustava. Savjetovanje prije razvoda braka (slično kao i predbračno savjetovanje) je proces koji bi trebalo raditi u sklopu za to predviđenih savjetovališta (obiteljskima centrima, privatnim savjetovalištima, nevladinim i vjerskim savjetovalištima) i od strane za to educiranih stručnjaka. Isto tako, trebalo bi biti prošireno (što je i sadašnji institut obaveznog savjetovanja predvidio), na parove koji imaju zajedničku djecu, neovisno o njihovom statusu. Rješavanje problemskih situacija i pitanja u obiteljskim sporovima trebalo bi rješavati u sklopu obiteljske medijacije, a, ukoliko nema sporazuma, sudskim putem. - RODITELJSKA SKRB – Roditeljsku skrb zakonodavac određuje kao zajedničku, a količinom roditeljskog vremena za svakog roditelja određuje je li podijeljena, djelomična ili samostalna u obavljanju poslova vezanim za dijete. Istraživanja provedena tijekom proteklih petnaestak godina izrijekom navode kako bolje ishode za mentalno zdravlje i emocionalnu sigurnost djece imaju češća i redovitija druženja, duljeg trajanja, uključujući i roditeljske planove podijeljenog skrbništva te da poticanje druženja i u situacijama visoko konfliktnih obiteljskih odnosa (osim u situacijama prethodnog obiteljskog nasilja te situacijama procijenjenima da nisu u interesu djeteta) ima takve učinke. Dosadašnji zakon roditeljima je dao mogućnost da sporazumno, roditeljskim planom, sami odrede količinu roditeljskog vremena svakog roditelja, a time i pokažu kako su spremni surađivati o različitim spornim pitanjima u segmentu roditeljske skrbi. Taj segment bi, bez dodatnih intervencija sustava, trebalo zadržati, omogućujući roditeljima samostalnost i dajući im odgovornost za donošenje odluke. Sustav bi trebao zadržati mogućnost procjene adekvatnosti sporazuma jedino u dijelu uzdržavanja. Ukoliko je riječ o samostalnoj roditeljskoj skrbi, taksativno bi trebalo nabrojati koja su prava i dužnosti roditelja s kojim dijete ne živi. U situacijama visoko konfliktnih razvoda, kao i kad nema sporazuma ili ga se roditelji ne pridržavaju, sustav će intervenirati kroz mehanizme kojima raspolaže. Zakonodavac bi trebao obrazložiti o kojim intervencijama se radi te kada i kako se koriste, jer navođenje da će se koristiti „svi preventivni mehanizmi“ nije dovoljno određujuće. Iskustva različitih zemalja pokazuju da su vrlo efikasni postupci roditeljskog savjetovanja i grupni programi za roditelje u razvodu braka te ih brojne države propisuju kao obavezne u sklopu roditeljskih i obiteljskih sporova (gotovo sve države SAD, Australija, dio zapadnoeuropskih država). - DONOŠENJE PRIVREMENE MJERE O SKRBI ZA DJECU NA PRVOM SUDSKOM ROČIŠTU – prigovor se odnosi na postupovna ograničenja i na stručna pitanja, jer se odnosi na pitanje vremenskog roka koji ima nadležni CZSS za davanje mišljenja o roditeljskoj skrbi i obavljanje psihosocijalne procjene za obitelj koja, vrlo vjerojatno, do tada nije bila u tretmanu, a odnosi se na segment roditeljske skrbi gdje roditelji nemaju sporazum o djeci. Često je taj rok za procjenu samo 8 dana. Predlažemo produljiti rok za procjenu na odulje razdoblje. - POSVOJENJE – Stručna priprema posvojitelja, kao i iscrpna procjena sastavni je dio obiteljskih zakonodavstava brojnih zemalja. Posebno je pitanje stručne podrške posvojiteljima nakon posvojenja, kada su već statusom postali roditelji. Stručni radnici su, naime, svim potencijalnim korisnicima uvijek dostupni za savjetovanje, osobito u specijaliziranim dijelovima kao što je Obiteljski centar, pa tako i posvojiteljima, nema potrebe tu normu dodatno stavljati u zaklon. Također smatramo potrebnim razmotriti sadašnju odredbu da se nakon obrade potencijalnim posvojiteljima šalje psihologijski nalaz i mišljenje što predstavlja dodatnu poteškoću (i potencijalno iznimnu nelagodu za psihologa) kada se daje negativno mišljenje. Praksa drugih zemalja je da su se boljim pokazali instituti izvan sustava (tzv. nevladin sektor), kroz različite oblike stručnih programa i savjetovanja, dok sustav intervenira u slučaju potrebe. - OBITELJSKA MEDIJACIJA – Obiteljska medijacija se kao institut provodi u svijetu više od trideset godina i predviđena je za rješavanja različitih spornih pitanja, ne samo razvoda braka. Osnovna načela (pretpostavke) obiteljske medijacije jesu spremnost na suradnju, kompetentnost, ravnoteža moći. Medijacija nije proces „uravnoteženja moći“, upravo je dužnost medijatora prekinuti medijaciju ako procijeni neravnotežu moći koja će utjecati na proces odnosno sporazum (dogovor postignut u strahu od druge strane ili pod prisilom), stoga se nameće upitnim stručnu pomoć/nadzor kombinirati s medijacijom. Jedno od načela je i načelo dobrovoljnosti, iako neke zemlje kroz svoja zakonodavstva predviđaju da se povremeno odstupi od tog načela te korisnike usmjeri ka tom postupku, pogotovo kod visoko konfliktnih situacija i utvrđene manipulacije (procijenjene od strane ovlaštenih osoba i/ili ustanova). Istraživanja pokazuju da u takvim situacijama obiteljska medijacija najbolje rezultate daje u kombinaciji sa grupnim roditeljskim programima (preporuka određivanja mjere nadzora i roditeljske koordinacije uređuje se zasebno i provode je za to posebno obučeni stručnjaci). Predlažemo kombinirati pomoć/nadzor sa savjetovanjem, ne s medijacijom, ali to bi trebala biti obveza „licenciranih voditelja mjere nadzora“ vidljiva iz Plana provedbe mjere stručne pomoći /nadzora. Za Stručni razred: Dubravka Svilar Blažinić, prof. psih. predsjednica Stručnog razreda	Primljeno na znanje	Zahvaljujemo na Vašim primjedbama, komentarima i prijedlozima. Radna skupina će prilikom izrade nacrta prijedloga Obiteljskog zakona, razmotriti sve stručne primjedbe, komentare i prijedloge Hrvatske psihološke komore, Stručnog razreda psihologa u socijalnoj skrbi, koje se odnose na područje predbračnog savjetovanja, braka, posredovanja, obiteljske medijacije, roditeljske skrbi i posvojenja te po okončanju rasprave o svim prijedlozima zauzeti stav o njihovom eventualnom uvrštavanju u nacrt prijedloga zakona. Dodatno, prilikom izrade Nacrta prijedloga Obiteljskog zakona, Ministarstvo će kroz radne podskupine za pojedina područja propisa, uključiti u rad različite zainteresirane i mjerodavne dionike, a osobito stručnjake u području zaštite i unapređenja prava djece.
69	Marina Bozic	D/ NACRT PRIJEDLOGA OBITELJSKOG ZAKONA , V/ SKRBNIŠTVO	Slazem se s ostalim komentarima na ovu problematiku, mislim da je nuzno mijenjati obiteljski zakon po tom pitanju, iz osobnog iskustva poznajem dva skrbnika koja na taj nacin iskoristavaju sustav i svoj polozaj zloupotrebljavaju.	Primljeno na znanje	Zahvaljujemo na Vašoj primjedbi.
70	Ana Anić	D/ NACRT PRIJEDLOGA OBITELJSKOG ZAKONA , V/ SKRBNIŠTVO	Skrbništvo nad osobama koje imaju proglasenu nesposobnost za rad i nalaze se u ustanovama svakako treba biti preuzeto od strane centra za socijalnu skrb. Samo centar moze biti objektivan i raspolagati imovinom skrbnika i zastupati njegove interese u najboljoj namjeri. Skrbnici cesto iskoristavaju situaciju i stjecu materijalnu dobit, a paralelno nemaju nikakve brige o osobi nad kojom je skrb dodjeljena jer su isto preuzele ustanove u kojima se nalaze. Promjena zakona je hitna po ovom pitnju pa se nadam da ce do nje brzo i doci.	Primljeno na znanje	Zahvaljujemo na Vašoj primjedbi. Radna skupina za izradu nacrta prijedloga novog Obiteljskog zakona razmotrit će se sve važeće odredbe iz područja skrbništva, radi usklađivanja Obiteljskog zakona s međunarodnim obvezama Republike Hrvatske te nacionalnim zakonodavstvom koje u nekom segmentu uređuje zaštitu takvih osoba, s ciljem unaprjeđenja zaštite osoba pod skrbništvom i zaštite njihovih prava, s naglaskom na individualizirani pristup i načelo primjerene zaštite, aktivnu ulogu osobe (kad je to moguće) te mogućnost iskazivanja prigovora na rad skrbnika u odlučivanju.
71	Marija Stankovic	D/ NACRT PRIJEDLOGA OBITELJSKOG ZAKONA , V/ SKRBNIŠTVO	Imam primjedbu na zakon koji kaze da je osobi kojoj je oduzeta poslovna sposobnost i koja je godinama smjestena u ustanovi (psihijatrijskoj ili domu) potreban skrbnik. O toj osobi i njenoj imovini bi trebao skrbiti Centar za socijalnu skrb koji ne moze imati svoju materijalnu korist. Iz mog primjera, gospodin je preko 25 godina smjesten na psihijatriji, a njegov skrbnik ne brine o njegovoj imovini, koja propada i postaje prijetnja ostalim sustanarima u zgradi, te ne dozvoljava popravak i prodaju. Ujedno podize i trosi njegovu mirovinu, a smjestaj u ustanovi placa grad. Kada bi socijalna skrb preuzela skrbnistvo, izbjeglo bi se iskoristavanje sustava. Kako je moguce da osoba koja je smjestena u ustanovi, a ima obiteljsku mirovinu i nekretninu u vlasnistvu,ima placen smjestaj od strane grada?	Primljeno na znanje	Izneseni komentar ne odnosi se na kvalitetu i sadržaj zakonskih rješenja već upućuju na primjenu važećeg propisa odnosno zaštitu prava građana koja se ostvaruje na temelju objektivnih pravnih ili činjeničnih okolnosti određenih u svakom konkretnom slučaju. U pogledu načina postupanja odnosno drugih poteškoća u ostvarivanju prava u pojedinačnim slučajevima nadležna su tijela zadužena za provedbu. Primjedba je pitanje o postupanju u određenom slučaju i time nije predmetom javne rasprave za Nacrt prijedloga Iskaza i Teza za Obiteljski zakon.
72	ADOPTA - udruga za potporu posvajanju	D/ NACRT PRIJEDLOGA OBITELJSKOG ZAKONA , IV/ POSVOJENJE	ADOPTA - Udruga za potporu posvajanju je nevladina, neprofitna udruga građana osnovana s ciljem pružanje potpore i unapređivanja procesa i uspješnosti posvojenja u Republici Hrvatskoj. Udruga okuplja potencijalne posvojitelje, posvojitelje i posvojenike, kao i stručnjake koji se bave ili su zainteresirani za pitanja vezana uz posvojenje. Posvećena je problemima i izazovima posvojiteljske zajednice, provodi istraživanja o raznim pitanjima vezanim uz posvojenje (I ovo dijete treba obitelj - prepreke posvojenju teže posvojive djece, Istraživanje potreba posvojiteljskih obitelji i izvora podrške, Postupci odabira posvojitelja u centrima za socijalnu skrb, Koliko su škole spremne za posvojenu djecu?), aktivno sudjeluje u praćenju pozitivnih propisa Republike Hrvatske vezenih uz posvojenje i svojim prijedlozima sudjeluje u njihovom unapređenju. Članica je i AdoptionUK, najveće organizacije koja okuplja posvojiteljske obitelji i pruža niz savjetodavno-edukativnih usluga posvojiteljskoj zajednici i relevantnim institucijama u Velikoj Britaniji, te Anna Lindh zaklade, međuvladine institucije koja s ciljem izgradnje povjerenja i poboljšanja međusobnog razumijevanja okuplja civilno društvo i građane diljem Mediterana. ADOPTA smatra da je Obiteljski zakon iz 2014. godine u odredbama koje se tiču posvojenja donio pozitivne promjene te ga smatramo dobrom osnovom za daljnju nadogradnju novog OZ. Smatramo da Obiteljski zakon u odredbama kod posvojenja ne smije biti diskriminatoran prema potencijalnim posvojiteljima, posvojiteljima i djeci, treba se temeljiti na izjednačavanju prava bioloških roditelja i posvojitelja (npr. jednake naknade i uređivanje prava na dopust prije zasnivanja posvojenja) a posebno smatramo da je nužna nova odredba o osobnom identifikacijskom broju kao i jedinstvom matičnom broju građana kod posvojene djece. Iz toga proizlazi sljedeći prijedlog: USTAVNA OSNOVA ZA IZMJENU ZAKONA Ustavna osnova za izmjene i dopune Obiteljskog zakona i Zakona o osobnom identifikacijskom broju sadržana je: - čl. 35. kojim je propisano: "Svakom se jamči štovanje i pravna zaštita njegova osobnog i obiteljskog života, dostojanstva, ugleda i časti." - čl. 37. kojim je propisano: "Svakome se jamči sigurnost i tajnost osobnih podataka" - čl. 62. st. 1. kojim je propisano: " Obitelj je pod osobitom zaštitom države" - čl. 65. st.1. kojim je propisano: "Dužnost je svih da štite djecu i nemoćne osobe.". POSTOJEĆA ZAKONSKA REGULATIVA Posvojenje kao poseban oblik obiteljsko-pravnoga zbrinjavanja i zaštite djece, regulirano je Obiteljskim zakonom (Narodne novine broj: 103/2015, u daljnjem tekstu: OZ/15) koji je na snazi od 1. studenog 2015., i to njegovim četvrtim dijelom -Posvojenje, člancima 180. do 217. Navedenim odredbama Obiteljskoga zakona propisane su pretpostavke za zasnivanje posvojenja, postupak posvojenja te prava i dužnosti vezane uz posvojenje. Čl. 198. OZ/15 propisan je pod naslovom "Osobno ime i nacionalnost posvojenika" i njime je propisano: (1) Posvojitelji određuju osobno ime posvojeniku. (2) Posvojenik dobiva zajedničko prezime posvojitelja. Ako posvojitelji nemaju zajedničko prezime, odredit će prezime posvojeniku u skladu s posebnim zakonom. (3) Posvojenik može zadržati ime i prezime koje je imalo prije zasnivanja posvojenja, ili svojem prezimenu dodati prezime posvojitelja, ako centar za socijalnu skrb utvrdi da je to u interesu djeteta. (4) Posvojitelji mogu odrediti nacionalnost posvojeniku. (5) Ako je posvojenik navršio dvanaest godina života, za promjenu osobnog imena i nacionalnosti potreban je njegov pristanak. Odredbom čl. 213. st. 1. t. 5. OZ/15 propisano je da se djetetu ima odrediti novi osobni identifikacijski broj koji će se upisati u maticu rođenih, ako je to potrebno radi zaštite prava i interesa djeteta. Zakon o Osobnom identifikacijskom broju (Narodne novine broj: 60/2008, u daljnjem tekstu: ZOIB) koji je stupio na snagu 1. siječnja 2009. nije regulirana mogućnost dodjele novog OIB-a i postupanja sa starim u slučaju posvojenja. ZOIB u čl. 11. propisuje: (1) Ako su greškom određena dva osobna identifikacijska broja ili više osobnih identifikacijskih brojeva, koristi se osobni identifikacijski broj koji je prvi određen, a kasnije određeni identifikacijski brojevi poništavaju se. (2) Rješenje o poništavanju greškom određenoga osobnoga identifikacijskog broja donosi Ministarstvo financija – Porezna uprava te ga dostavlja obvezniku broja i nadležnom tijelu ili pravnoj osobni iz članka 8. ovoga Zakona. (3) Rješenjem iz stavka 2. ovoga članka propisuje se i obveza povrata potvrde o dodijeljenom osobnom identifikacijskom broju koja se odnosi na greškom određen osobni identifikacijski broj. Do stupanja na snagu ZOIB građani su dobivali jedinstveni matični broj građana (MBG) koji je poznatiji kao JMBG i odredbom čl. 18. st. 2. ZOBI propisano je:" Do određivanja i dodjeljivanja osobnoga identifikacijskog broja osobama iz stavka 1. ovoga članka ostaje u primjeni jedinstveni matični broj građana (MBG) te sistemski brojevi koje je dodijelilo Ministarstvo financija – Porezna uprava." Također, ZOIB ne predviđa retroaktivnu primjenu pa se djeci posvojenoj po Obiteljskom zakonu iz 2003. (Narodne novine broj: 116/2003 i 17/2004, u daljnjem tekstu: OZ/03) te u vrijeme suspenzije Obiteljskog zakona iz 2014.(Narodne novine broj: 75/2014, u daljnjem tekstu: OZ/14) ne može odrediti novi OIB. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE TREBAJU UREDITI OVIM PRIJEDLOGOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE IZ NJEGA PROISTEĆI Ocjena stanja Postojeća zakonska regulativa ne osigurava jednak pravni tretman i jednaku pravnu zaštitu svoj posvojenoj djeci. Djeca posvojena po OZ/15 uživaju veću pravnu zaštitu u odnosu na djecu posvojenu po OZ/03 te u vrijeme suspenzije OZ/14 (iako je on sadržavao odredbu o novom osobnom identifikacijskom broju) kao što djeca koja su rođena nakon stupanja na snagu ZOIB uživaju veći stupanj pravne zaštite od djece rođene u razdoblju kada se dodjeljivao jedinstveni matični broj građana. Čak ukoliko posvojenik zadovoljava, prema postojećoj regulativi, promjenu OIB-a svejedno ne postoji zakonska mogućnosti za promjenu jedinstvenom matičnog broja građanina čime se svrha promjene OIB-a u potpunosti poništava. Nemogućnost retroaktivne izmjene OIB-a znači da će prava i interesi jednog broja posvojene djece ostati trajno ugrožen Uočeni problemi kod postojeće zakonske regulative: - Diskriminira posvojenike koji zbog nemogućnosti sveobuhvatnog i kvalitetnog ažuriranja podataka u svim javnim i državnim institucijama ne mogu ostvariti temeljna prava na zdravstvenu zaštitu (nemogućnost dobivanja lijekova, nemogućnost naručivanja na bolničke pretrage i sl.) - Ugrožava privatnost posvojenika zbog nepostojanja jedinstvene baze podataka svih javnih i državnih institucija i nepostojanja adekvatnog IT sučelja. Gotovo sve javne i državne institucije imaju svoje vlastite baze podataka, temeljene na OIB-u, u kojima dijete vode po podacima koja su dobila po rođenju. To znači da veliki broj djelatnika javnih i državnih institucija ima pristup starim podacima (koja se u Centrima socijalne skrbi vode kao tajni) pa posljedično i novim. - Narušava dostojanstvo posvojenika i njihovih roditelja jer su prisiljeni, a kako bi ostvarili prava koja im osigurava Ustav i pozitivni propisi RH, kontinuirano iznositi svoje intimne priče nepoznatim osobama na za to neprimjerenim mjestima. To može biti osobito stresno i štetno za djecu starije školske dobi i tinejdžere koji upravo u to vrijeme postaju svjesni svoje životne priče, moraju je prihvatiti i s njom se saživjeti, što je samo po sebi teško i stresno. - Izlaže posvojenike zlouporabama privatnosti i osobnih podataka jer se preko MBG-a može doći do OIB-a i obratno pa svaka imalo informatički pismena osoba koristeći OIB i/ili JMBG može doći do podataka o djetetu (novo ime, adresa i sl.) i zlorabiti ih na razne načine, npr. otkriti nove informacije biološkim roditeljima djeteta i/ili okolini (školskim poznanicima). Osnovna pitanja koja bi trebalo urediti predloženim izmjenama i dopunama Predložene izmjene i dopune predmetnih Zakona osigurat će jednak pravni tretman i jednaku pravnu zaštitu svoj posvojenoj djeci, neovisno o vremenu posvojenja, a prije svega: - zaštitu identiteta posvojene djece - zaštitu osobnog i obiteljskog života posvojene djece - zaštitu od zloporaba privatnosti i osobnih podataka Posljedice koje će donošenjem izmjena i dopuna proisteći ADOPTIN prijedlog izmjena i dopuna postojeće zakonske regulative, točnije OZ te ZOIB stavlja zaštitu i interes djeteta u prvi plan i eliminira nelogične i pravno neodržive nekonzistentnosti, tj. nedosljednosti zbog kojih posvojena djeca imaju različiti pravni tretman i različitu razinu pravne zaštite. Valja istaknuti da se godišnje posvaja 100-injak djeca što znači da je oko 1200 djece izloženo konstantnoj prijetnji da će njihovi osobni podaci biti zlouporabljeni, a oni sami izloženi raznim oblicima diskriminacije. PRIJEDLOG IZMJENA A/ Predlaže se izmjena i dopuna na naslova i čl. 198. OZ tako da glasi: Osobni podaci posvojenika čl. 198. (1) Posvojitelji određuju osobno ime posvojeniku. (2) Posvojenik dobiva zajedničko prezime posvojitelja. Ako posvojitelji nemaju zajedničko prezime, odredit će prezime posvojeniku u skladu s posebnim zakonom. (3) Posvojenik može zadržati ime i prezime koje je imalo prije zasnivanja posvojenja, ili svojem prezimenu dodati prezime posvojitelja, ako centar za socijalnu skrb utvrdi da je to u interesu djeteta. (4) Posvojitelji mogu odrediti nacionalnost posvojeniku. (5) Ako je posvojenik navršio dvanaest godina života, za promjenu osobnog imena i nacionalnosti potreban je njegov pristanak. (6) Posvojenik dobiva novi osobni identifikacijski broj, a posvojenik koji ima i jedinstveni matični broj građana dobiva i novi jedinstveni matični broj građana. B/ Predlaže se izmjena i dopuna na naslova i čl. 213. OZ tako da glasi: (1) Izreka rješenja centra za socijalnu skrb kojom se zasniva posvojenje sadrži: 1. za posvojenika: osobno ime i prezime, spol, dan, mjesec, godinu i sat rođenja, mjesto rođenja, nacionalnost i državljanstvo, godinu i redni broj upisa u matici rođenih 2. za roditelje: osobni identifikacijski broj, osobno ime (i rođeno prezime), datum i mjesto rođenja, nacionalnost, državljanstvo, zanimanje te prebivalište i adresu stanovanja roditelja 3. za posvojitelje: osobni identifikacijski broj, osobno ime (i rođeno prezime), datum i mjesto rođenja, nacionalnost, državljanstvo, zanimanje, prebivalište i adresu stanovanja 4. određenje da se posvojitelji upisuju, odnosno ne upisuju kao roditelji i 5. određenje da se djetetu ima odrediti novi osobni identifikacijski broj koji će se upisati u maticu rođenih, ako je to potrebno radi zaštite prava i interesa djeteta, a ukoliko posvojenik ima i jedinstveni matični broj građana odrediti će mu se i novi jedinstveni matični broj građana koji će se upisati u maticu rođenih. (2) Ako je zasnivanjem posvojenja došlo do promjene osobnih podataka posvojenika, izreka rješenja sadrži i nove osobne podatke. (3) U rješenju iz stavka 1. ovoga članka odredit će se da će se posvojitelji upisati u maticu rođenih kao roditelji djeteta, osim ako centar za socijalnu skrb utvrdi da to nije u interesu djeteta. (4) Za određenje da se posvojitelji upisuju kao roditelji potreban je pristanak posvojenika koji je navršio dvanaest godina života. C/ Predlaže se izmjena i dopuna Čl. 11. ZOIB tako da glasi: (1) Ako su greškom određena dva osobna identifikacijska broja ili više osobnih identifikacijskih brojeva, koristi se osobni identifikacijski broj koji je prvi određen, a kasnije određeni identifikacijski brojevi poništavaju se. (2) U slučaju posvojenja koristi se osobni identifikacijski broj određen nakon posvojenja, a prethodno određeni osobni identifikacijski broj se poništava. (3) Rješenje o poništavanju osobnoga identifikacijskog broja donosi Ministarstvo financija – Porezna uprava te ga dostavlja obvezniku broja i nadležnom tijelu ili pravnoj osobni iz članka 8. ovoga Zakona. (4) Rješenjem iz stavka 3. ovoga članka propisuje se i obveza povrata potvrde o dodijeljenom osobnom identifikacijskom broju koja se odnosi na greškom određen osobni identifikacijski D/ Predlaže se dodavanje prijelaznih i završnih odredbi u ZOIB te OZ/15 koje će omogućiti retroaktivno određivanje osobnog identifikacijskog broja.	Primljeno na znanje	Zahvaljujemo na Vašim prijedlozima i konkretnim normativnim rješenjima za odredbe nacrta prijedloga novog Obiteljskog zakona. Radna skupina za izradu nacrta prijedloga novog Obiteljskog zakona razmotrit će Vaše primjedbe, prijedloge i iz područja posvojenja kao i zaštite djece zasnivanjem posvojenja te po okončanju rasprave o svim prijedlozima zauzeti stav o eventualnom uvrštavanju u nacrt prijedloga zakona. U Nacrtu prijedloga Iskaza i Teza za Obiteljski zakon nisu iznesena pitanja koja se odnose na osobni identifikacijski broj.
73	Udruga Dijete-razvod	D/ NACRT PRIJEDLOGA OBITELJSKOG ZAKONA , IX/ CENTAR ZA POSEBNO SKRBNIŠTVO	Predlažemo da Centar za posebno skrbništvo, ili neko drugo tijelo koje se bude formiralo temeljem novog zakona, osim stručnjake pravne struke, zapošljava i stručnjake mentalnog zdravlja te da i jedni i drugi moraju biti posebno educirani o potrebama i radu s rizičnom skupinom djece roditelja koji se razvode ili su razvedeni. Također smatramo da djelatnici toga Centra ne smiju sudjelovati u polarizaciji djece - određivanju vremena sa svakim od roditelja te da moraju aktivno raditi na spriječavanju mogućnosti da dijete bira jednog roditelja i odbacuje drugog. Zakonodavac će bolje znati kako to sve formulirati.	Primljeno na znanje	Zahvaljujemo se na Vašim prijedlozima i sugestijama i komentarima. Prilikom razmatranja prijedloga zapošljavanja drugih stručnjaka (osim stručnjaka pravne struke), potrebno je voditi računa o objektivnim mogućnostima za daljnje jačanje stručnih potencijala i unaprjeđenja organizacijskog ustroja tijela koje obavlja poslove posebnog skrbništva. Poseban skrbnik prilikom utvrđivanja mišljenja djeteta koristi pomoć stručne osobe, osima ako sam ima stručna znanja i vještine potrebne za komunikaciju s djetetom i utvrđivanje mišljenja djeteta (članak 3. Pravilnika o načinu utvrđivanju mišljenja djeteta).
74	Nenad Pajković	OBRAZAC ISKAZA O PROCJENI UČINAKA PROPISA	Ravnopravno roditeljstvo znači da djeca imaju dva ravnopravna roditelja ! RODITELJI SE RASTAJU JEDAN OD DRUGOGA A NE OD DJECE!!! 1) Djelatnicima centra za socijalnu skrb "omogućiti" da kazneno odgovaraju pogotovo kada nakon godinu dana jedan roditelj - oštećena i djeca i roditelj, ne dobivaju odgovor na kaznenu prijavu sa pismenim dokazima u Puli na Državnom odvjetništvu. 2) Nepridržavanje privremene mjere od strane roditelja koji manipulira treba sankcionirati, dok se u praksi potiče !!! 3) Nasilnim majkama isti tretman u kaznenom predmetu kao i tatama !!! 4) ¨NASILJE JE KADA SE JEDAN RODITELJ UDALJAVA OD DJECE !!! 5) Alimentacija ne može biti veća od primanja pogotovo invalidnog roditelja, već Centri trebaju omogućiti pomoć takvoj djeci i roditeljima !!!	Primljeno na znanje	Izneseni komentari ne odnose se na kvalitetu i sadržaj zakonskih rješenja već upućuju na primjenu važećeg propisa koja se ostvaruje na temelju objektivnih pravnih ili činjeničnih okolnosti u svakom konkretnom slučaju. U pogledu načina postupanja odnosno drugih poteškoća u ostvarivanju prava u pojedinačnim slučajevima nadležna su tijela zadužena za provedbu (centar za socijalnu skrb, sud, državno odvjetništvo). Posebna pažnja u budućem normativnom uređenju posvetit će se upravo složenim i konfliktnim obiteljskim postupcima te različitim oblicima manipulacije djece, a dodatno će se razmotriti mogućnosti učinkovitog načina sankcioniranja onog roditelja koji ne poštuje odluke suda donesene u svezi sa izvršavanjem zajedničke roditeljske skrbi. Kod određivanja visine iznosa za uzdržavanje djeteta nadležni sud uzima u obzir mogućnosti osobe koja je dužna uzdržavati (imovinsko stanje, sva primanja i stvarne mogućnosti stjecanja povećane zarade, njezine vlastite potrebe i moguće druge zakonske obveze uzdržavanja).
75	ZORAN LUKIĆ	OBRAZAC ISKAZA O PROCJENI UČINAKA PROPISA	Treba jasno i definirati da roditelj ne smije preko maloljetnog djeteta prenositi informacije drugom roditelju, a koji su bitni za maloljetno dijete (npr. dijete kaže da je s prvim roditeljem dogovorio/dogovorila da me ostaviš na na tom i tom mjestu i prvi roditelj će doći po mene, a prvi roditelj ne želi nikako drugom roditelju poslati potvrdnu poruku da će tako i biti (naime sudskim rješenjem je definirano da drugi roditelj mora odvesti dijete na adresu stanovanja prvog roditelja). I k tome još prvi roditelj uvjetuje drugom, ali preko djeteta šalje informaciju i dijete plače, da ako neće odvesti dijete na to i to mjesto, da ubuduće više neće moći vidjeti dijete taj dan?!?!?!). U tim slučajevima CSS moraju pokrenuti kaznenu prijavu prema tom roditelju zbog psihološkog maltretiranja djeteta.	Primljeno na znanje	Najveća pažnja u budućem normativnom uređenju pitanja roditeljske skrbi posvetit će se složenim i konfliktnim obiteljskim postupcima te različitim oblicima manipulacije djece, u kojima se jedan ili oba roditelja vrlo često ne mogu suzdržati od različitih međusobnih oblika štetnih i ugrožavajućih ponašanja što sve može ostaviti negativne posljedice na djeci.
76	VALENTINA BALAŠKO	OBRAZAC ISKAZA O PROCJENI UČINAKA PROPISA	Novi OBZ – treba jasno opisati i definirati zajedničku roditeljsku skrb koja će biti u skladu sa interesima djeteta. Zajednička skrb se usmjerava na zajedničku pomoć djetetu od strane OBA RODITELJA prilikom rastave braka. Na taj način „trebala bi se izbjeći manipulacija“, koja je već zasigurno nastala od jednog ili oba roditelja prema djetetu, odnosno zlostavljanje djece i onog roditelja od kojeg je dijete otuđeno, a to je nažalost učestala pojava. NOVI OBZ TREBA SPRIJEČITI OTUĐENJE DJETETA! Treba pružiti pomoć OTUĐITELJU (budimo realni uspješnost u nakani da se on promijeni je mala – sami čin otuđenja djeteta ga je opisao točno kakvim roditeljem? LOŠIM, jel tako. ) sve institucije i stručnjaci to jako lijepo znaju, ali nitko tog roditelja nije prisilio, pazite prisilio da se zapita nad činom počinjenja toga dijela kada je dijete otuđio i nitko se stručno nije pozabavio pitanjem načina pripreme djeteta na odlazak od drugog roditelja, što je usudim se reći, monstruozan čin i što je ostavilo traumatološke posljedice na djetetu, koje će se kasnije manifestirati. Takvog roditelja treba NOVI OBZ kroz sustav treba natjerati na osnaživanje kroz razne edukativne radionice, treba mu osigurati odgovarajući psihološki tretman. Centri za socijalnu skrb i timovi koji daju mišljenja, trebali bi u svojim izvještajima izbjegavati način izražavanja u smislu „ preporuča se roditelju ili roditeljima se preporuča psihološka pomoć itd…“….. njih se treba prisiliti na osnaživanje. Rezultati će biti vidljivi, u to sam sigurna. Poučena vlastitim iskustvom i statusom roditelja kojem je dijete otuđeno kada sama sam se uključila u razne radionice i psihološke tretmane, pomogla sam prvenstveno djetetu i sebi. Onaj drugi roditelj je nažalost ismijao sustav, sustav koji ga je nagradio odmah u početku, a otuđitelj „bojkotirao“ svaku preporuku czss i dobre savjete stručnjaka, upravo zbog onoga dijela u pisanju mišljenja „preporuča se roditeljima“, jer se otuđitelju nema što za preporučiti jer je on „savršen“, a onaj drugi roditelj je jadnik koji mora tražiti pomoć bilo te preporuke ili ne. Kroz novi OBZ roditelje treba prisiliti na razna osnaživanja putem stručnih osoba „ izbiti im iz glave“ naglašavanje svojih kompetencija tko je bolji roditelj, manipulaciju, jer dijete za to ne želi znati, shvatite, dijete voli oba roditelja, mi sami stvaramo odnos i odgovorni smo za ponašanje toga djeteta prema nama samima, nema natjecateljskog duha pred djetetom u odnosu na drugog roditelja, dijete vas zbog toga neće više ili manje voljeti, a u konačnici to dijete će odrasti. Ne žele li se roditelji ponašati se u službi interesa vlastitog djeteta, ponašanje se treba sankcionirati određenim kaznama. Sustav ovakav kakav je i sada svjestan ili ne, premda to nitko neće priznati zna jako dobro da će institucije odraditi postupke rastave braka, godinu, dvije, tri, a što će biti dalje sa tom djecom. Novi ZAKON treba omogućiti reviziju svih onih postupaka gdje su djeca dodijeljena otuđiteljima, jer to su u većini djeca koja se i dalje zlostavljaju, manipuliraju, a pri tome gube svaki korak normalnog odnosa sa onim drugim roditeljima, pri tome imamo dvije žrtve, dijete i jednog roditelja. Previše se diže i usmjerava se pažnja na prava očeva ili ti prava majki, svejedno, ima li netko razuman u kreiranju novoga zakona koji neće na to gledati ili pratiti, ajmo reći sad trenutno „moderno“ je dati sad skrbništvu ocu ili ako želite patrijarhalno dodjeljivati djecu majkama kao što je to uobičajena nekakva praksa. Najmanje se vodila briga o zaštiti interesa djeteta. Ima iznimaka što je neizbježno i slučajevi su u postupcima različiti. Novi OBZ treba osigurati da dijete ima pravo na oba roditelja, zajedničku roditeljsku skrb u svim smjerovima, roditeljima se treba odrediti i nametnuti edukacija od strane stručnjaka (apsolutno sve roditelje treba upućivati, oni koji mogu ili ne mogu uspostaviti odgovarajući odnos).	Primljeno na znanje	Nacrtom prijedloga Iskaza i Teza za Obiteljski zakon postavlja se načelo zajedničke roditeljske skrbi. Odluka suda o roditeljskoj skrbi donosi se temeljem sporazuma odnosno dogovora roditelja ili o tome odlučuje sud kada roditelji ne mogu postići dogovor, uz načelno prethodno pribavljanje mišljenja djeteta i tijela odnosno subjekata koji za to imaju potrebne stručne kompetencije. Odluka mora biti u skladu s prvenstvenim interesom djeteta koji je u skladu s njegovom dobrobiti. Normativno treba omogućiti da sud izriče odgovarajuće naloge i mjere kojima će se urediti i pojedina druga pitanja i moguće problematične situacije, a koje mjere i nalozi će biti sastavni dio odluke o roditeljskoj skrbi. Novim obiteljskim uređenjem treba pronaći učinkovit način sankcioniranja roditelja koji krše načelo zajedničke roditeljske skrbi i sankcioniranje onog roditelja koji ne poštuje odluke suda donesene u svezi sa izvršavanjem zajedničke roditeljske skrbi.
77	Marija Jelović	D/ NACRT PRIJEDLOGA OBITELJSKOG ZAKONA , III/ PRAVNI ODNOSI RODITELJA I DJECE I MJERE ZA ZAŠTITU PRAVA I DOBROBITI DJECE	Zakon treba spriječiti emocionalno zlostavljanje djeteta. Već je svima jasno zašto je moguće da roditelj emocionalno zlostavlja dijete - zato što sustav svojim činjenjem ili nečinjenjem to podržava. Zato što sustav određuje koji je roditelj 'bolji' i njemu 'dodjeljuje' dijete, dok s 'lošijim' roditeljem dijete ima 'susrete i druženja', taj je roditelj manje važan, nebitan i može se lako odbaciti, što se nerijetko i događa uz veliku kratkoročnu i dugoročnu štetu za dijete. Sustav je poligon za samovolju 'boljeg' roditelja, takvu mu dinamiku moći sustav jamči. Ako taj želi kazniti drugog roditelja, vrlo će lako to postići uvlačeći dijete u emocionalni incest, potpuno stapanje osobnosti sebe i djeteta, a protiv drugog roditelja - što je emocionalno zlostavljanje djeteta. Tako zlostavljano dijete pokazuje znakove nedostatka empatije (osim psihološkog splittinga, znakova poremećene obiteljske hijerarhije i sl.), baš jednako kao i 'odabrani' roditelj. Dio slučajeva gubitka jednog roditelja zbog sustava koji roditeljima nameće natjecanje i potiče sukob među roditeljima riješio bi se dokidanjem natjecanja i zajedničkim roditeljstvom (tj. najmanje 35% vremena sa svakim od roditelja, a optimalno 50%) te mogućnošću da dijete ima dva jednakovrijedna doma. Još izvjestan broj slučajeva bi sustav mogao lako riješiti ranom intervencijom u slučaju da jedan roditelj spriječava provođenje vremena i izgradnju kvalitetnog odnosa s drugim roditeljem i zabranom sudjelovanja posebnog skrbnika u postupku čime se s djeteta skida odgovornost odluke da odabere roditelja. A one najtvrdokornije slučajeve bi se rješavalo temeljnom promjenom dinamike moći, tj. žurnom promjenom sudske odluke i obveznim tretmanom patogenog roditelja te psihološkom podrškom djetetu i obitelji prije ponovnog ostvarivanja odnosa patogenog roditelja i djeteta. Na te bi se načine djeca zaštitila od teškog emocionalnog zlostavljanja koje sve više uzima maha. Smatram da je iz sudskog postupka nužno ukloniti natjecanje roditelja o tome tko je bolji roditelj - to se učinkovito može postići na način da se roditeljima garantira zajednička / podijeljena roditeljska skrb te opsežno vrijeme djeteta sa svakim od roditelja uz sudjelovanje oba roditelja (ne nužno istodobno) u svim aktivnostima, rutinama djeteta i odlukama o djetetu, osim u slučajevima dokazanog zlostavljanja djeteta. Radi toga predlažem i mogućnost da dijete može imati dva jednakovrijedna doma. Smatram da sud mora imati mogućnost roditeljima narediti terapiju ako to smatra potrebnim. Sud treba imati jasno propisane kazne za nepoštovanje suda, koje će sustavno primjenjivati. (Nerijetko se sudske odluke u nas smatraju preporukom, a ne obvezom.) Stoga predlažem da sudske odluke moraju biti precizne i višesmjerne, tj. odnositi se i na sve članove zajedničkog kućanstva. Time bi se izbjegle situacije da roditelj ne može preuzeti dijete jer drugi roditelj nije kod kuće, a baka ili djed odbijaju predati dijete. Dalje, smatram potrebnim spriječavanje situacije da jedan roditelj ima apsolutnu moć nad djetetom i drugim roditelj te predvidjeti brzu i učinkovitu promjenu dinamike moći koja okružuje dijete.	Primljeno na znanje	Najveća pažnja u budućem normativnom uređenju pitanja roditeljske skrbi posvetit će se složenim i konfliktnim obiteljskim postupcima, dakle onim situacijama u kojima roditelji sporazum o izvršavanju roditeljske skrbi o djeci ne mogu postići dogovor, kao što vrlo često ne mogu postići sporazum niti o bilo kojem drugom pitanju. Ukoliko roditelji ne mogu postići dogovor o konkretnom izvršavanju pojedinih poslova u okviru ovako normirane zajedničke roditeljske skrbi (gdje će i s kime će dijete živjeti, raspored vremena koje će provoditi sa drugim roditeljem, način komunikacije djeteta sa drugim roditeljem, obveza razmjene informacija o djetetu, nadzor nad izvršavanjem školskih obveza, obveze roditelja vezane uz slobodne aktivnosti, obveze i prava uz putovanja djeteta, izrade isprava, donošenje odluke o preseljenju djeteta, suradnja sa školom, skrb o zdravlju i slično), o tim pitanjima će odluku donijeti sud, uz prethodno omogućavanje djetetu da izrazi svoje mišljenje te pribavljanja mišljenja tijela, odnosno subjekata koji za to imaju potrebne stručne kompetencije. Nadalje, novim obiteljskim uređenjem treba pronaći učinkovit način sankcioniranja roditelja koji krše načelo zajedničke roditeljske skrbi.
78	Marija Jelović	OBRAZAC ISKAZA O PROCJENI UČINAKA PROPISA, ZA NACRT PRIJEDLOGA OBITELJSKOG ZAKONA	Podržavam uređenje područja obiteljskopravne zaštite građana u dijelu koji se odnosi na zaštitu djece i obitelji u cjelini, a posebno na zaštitu djece tijekom i nakon razvoda braka ili prestanka obiteljske zajednice djetetovih roditelja. Podržavam redefiniranje instituta skrbništva i posebnog skrbništva, te predlažem dodati: - Posebni skrbnici moraju imati specijalizirano znanje o posebnim potrebama tih osoba. Posebni skrbnici neće ispitivati dijete u kofliktnim i visoko-konfliktnim razvodima jer time od djeteta čine bojno polje za roditelje koji se bore za skrb nad djetetom. U takvim će slučajevima biti nužna multidisciplinarna obrada koja će utvrditi potrebe djeteta i autentično mišljenje djeteta koje je nerijetko potisnuto u konfliktnim i visoko-konfliktnim razvodima i nakon njih. Podržavam sve vrste savjetovanja i postupaka koji su usmjereni na smanjenje sukoba među roditeljima. Podržavam navedeno u točki 10. te predlažem rješenja koja će poticati izvansudsko rješavanje obiteljskih sporova - već time bi se sud rasteretio. Smatram da je dužnost države ne samo regulirati ponašanje, već i educirati svoje građane. Podržavam navedeno u točki 11. te predlažem, pri definiranju uloge centara za socijalnu skrb, snimanje svih razgovora djelatnika centara s djecom i roditeljima - investicija je zanemariva, a korist od sprječavanja bilo kakvih nepravilnosti ili. ev. osobnih ideologija koje mogu utjecati na interpretacije tih razgovora je velika. Također predlažem zakonsko rješenje za slučajeve kad se djelatnici centara ne pojavljuju na ročištima (čime, između ostalog, otežu postupke) kojim će se takvo ponašanje spriječiti u svim slučajevima.	Primljeno na znanje	Iznesenim komentarom se podržavaju prethodne primjedbe i prijedlozi Udruge Dijete-Razvod te se na istima zahvaljujemo. Radna skupina za izradu nacrta prijedloga novog Obiteljskog zakona razmotrit će Vaše primjedbe, prijedloge i sugestije kako bi se ocijenio njihov doprinos unaprjeđenju prava u području roditeljske skrbi i odnosa roditelja i djece te zaštite djece i posebnog skrbništva.
79	Udruga Dijete-razvod	D/ NACRT PRIJEDLOGA OBITELJSKOG ZAKONA , III/ PRAVNI ODNOSI RODITELJA I DJECE I MJERE ZA ZAŠTITU PRAVA I DOBROBITI DJECE	Pozdravljamo namjeru zakonodavca da učinkovito riješi ovo područje. Predlažemo da zakon bude tako postavljen da nepotrebno ne ograničava pravo djeteta na oba roditelja i da nepotrebno ne ograničava prava roditelja da sudjeluju u odgoju i odrastanju djeteta nakon razvoda roditelja, dapače, da ta prava učinkovito jamči. Smatramo da iz sudskog postupka nužno treba ukloniti natjecanje roditelja o tome tko je bolji roditelj - to se učinkovito može postići na način da se roditeljima garantira zajednička / podijeljena roditeljska skrb te opsežno vrijeme djeteta sa svakim od roditelja uz sudjelovanje oba roditelja (ne nužno istodobno) u svim aktivnostima, rutinama djeteta i odlukama o djetetu, osim u slučajevima dokazanog zlostavljanja djeteta. Radi toga predlažemo i mogućnost da dijete može imati dva jednakovrijedna doma. Također smatramo da sud mora imati mogućnost roditeljima narediti terapiju ako to smatra potrebnim. Sljedeće, sud treba imati jasno propisane kazne za nepoštovanje suda, koje će sustavno primjenjivati. (Nerijetko se sudske odluke u nas smatraju preporukom, a ne obvezom.) Osim toga: Predlažemo da sudske odluke moraju biti precizne i višesmjerne, tj. odnositi se i na sve članove zajedničkog kućanstva. Time bi se izbjegle situacije da roditelj ne može preuzeti dijete jer drugi roditelj nije kod kuće, a baka ili djed odbijaju predati dijete. Također, smatramo da je osnovna uloga suda da uravnoteži dinamiku moći između roditelja koji se spore oko sadržaja roditeljske skrbi. Kad npr. dijete odbacuje jednog roditelja i nalazi se u splittingu (posebno štetnom stanju uma gdje svijet vidi crno-bijelo) to bez djelovanja mehanizama kojima se mijenja dinamika moći, nije lako provesti. Razlog je taj što roditelj koji je u stopljenom odnosu s djetetom (koji se često naziva enmeshment, konfluencija), u slučaju da netko pokuša intervenirati, pojačava pritisak na dijete. Zato istinski posao koji treba obaviti jest spriječavanje situacije da jedan roditelj ima apsolutnu moć nad djetetom i drugim roditelj te predvidjeti brzu i učinkovitu promjenu dinamike moći koja okružuje dijete, čime se olabavljuje stisak roditelja koji vrši utjecaj na djetetovo psihološko biće. Tek tad dijete može povratiti slobodu odnosa sa svijetom koji ga okružuje. Sud je jedina arena gdje se ta vrsta dinamike moći može promijeniti a uloga stručnjaka mentalnog zdravlja u promjeni ravnoteže moći mora se fokusirati na pomoć sudu da razumije i odluči što je potrebno učiniti i zašto je to potrebno učiniti. Osim toga, predlažemo drugačiji način ispitivanja mišljenja i volje djeteta u sporovima oko roditeljske skrbi - putem obrade multidisciplinarnog tima koji će utvrditi autentičnu volju i mišljenje djeteta, nužno već na samom početku spora oko roditeljske skrbi, te time na vrijedan način zaista djelovati kao pomoćnik Suda. Imenovanje posebnog skrbnika djetetu u sporu roditelja oko skrbi nad djetetom je nešto najdestruktivnije što Sud može poduzeti.¨ Četiri su osnovna problema s imenovanjem posebnog skrbnika koji će zastupati dijete: 1.) Imenovanje posebnog skrbnika uvodi dva izrazita izvora sklonosti jednoj strani u pravni postupak; 2.) Imenovanje posebnog skrbnika uvodi, potiče, ulazi u savez i podržava patološke procese u obitelji, sve na štetu djeteta; 3.) Uvođenjem, poticanjem i podržavanjem obiteljske psihopatologije, imenovanje posebnog skrbnika potkopava i može potpuno poništiti napore terapeuta radi rješavanja obiteljske psihopatologije 4.) Time što ne razumije složenost razvojne nezrelosti tijekom djetinjstva i adolescencije, imenovani posebni skrbnik nudi pojednostavljene pokušaje rješavanja koji će rezultirati krivim zagovaranjem posebnog skrbnika u korist stajališta koja su protivna najboljem interesu i zdravom razvoju djeteta. Sklonost jednoj strani Spektar normalnog roditeljstva Normalno roditeljstvo proteže se unutar kontinuuma od popustljivog i permisivnog do strukturiranog i odlučnog. Popustljivo i permisivno roditeljstvo potiče razvoj odnosa, dok strukturirano i odlučno stavlja naglasak na razvoj zrelosti. Oba roditeljska stila mogu biti potpuno unutar normalnog i zdravog roditeljskog pristupa, i oba mogu voditi sazrijevanju i zdravom razvoju djeteta. Sklonost roditelja prema jednom ili drugom stilu roditeljstva, stvar je sustava njihovih vrijednosti koje su obično proizvod iskustava roditelja unutar obitelji iz kojih su potekli. Takve su roditeljske sklonosti vezane za kulturu i kultura na njih utječe. Profesionalna psihologija obično podržava uravnoteženi pristup roditeljskim stilovima koji se kreće negdje između ova dva stila, kombinirajući fleksibilno pregovaranje sa strukturiranim očekivanjima prema ponašanju djeteta. Npr., ako bi roditeljski stil bio predstavljen na numeričkom kontinuumu od 1 do 100, pri čemu niži brojevi predstavljaju popustljivo i permisivno roditeljstvo, a viši brojevi predstavljaju više strukturiran i odlučan roditeljski stil, normalno bi se roditeljstvo na toj skali protezalo unutar brojki 20 i 80. Što je roditeljstvo ekstremnije, to ono postaje problematičnije, ali postoji široki opseg mogućnosti unutar spektra normalnog roditeljstva. Profesionalna psihologija sklona je roditeljstvu kombiniranog stila, nešto između 40 i 60 na numeričkoj skali roditeljskih stilova. Popustljivo i permisivno roditeljstvo: Roditelji koji su skloniji popustljivom i permisivnom roditeljskom stilu, podržavaju emocionalne kvalitete odnosa više nego kvalitete ponašanja i dozrijevanja. Pravila i očekivanja prema dječjem ponašanju fleksibilnije se dogovaraju i ti su roditelji skloni izbjegavati sukob da bi zadržali interpersonalnu harmoniju unutar obitelji. Ako se ode u ekstrem ovoga stila (0-20 na skali), roditeljstvo postaje sve više ugađanje djetetu i postaje previše labavo. Odlučno i strukturirano roditeljstvo: Roditelji koji su skloniji odlučnom i strukturiranom roditeljskom stilu, daju prednost dozrijevanju dječjeg ponašanja i skloniji su prihvatiti hijerarhijsku obiteljsku organizaciju koja naglašava roditeljski autoritet. Pravila i očekivanja prema dječjem ponašanju jasnije su postavljena i ti su se roditelji skloni bolje snalaziti u upravljanju interpersonalnim sukobima. Ako se ode u ekstrem ovoga stila (80-100 na skali), roditelji mogu postati diktatori i previše nefleksibilni, što potencijalno može izazvati visoku razinu sukoba roditelj-dijete ili izrazito submisivno ponašanje u djece. Unutar normalnog roditeljskog pristupa, oba su roditeljska stila prihvatljiva, oba mogu odgojiti normalnu i zdravu djecu, i oba imaju svoje prednosti i mane, zbog čega su stručnjaci mentalnog zdravlja skloni podržavati uravnoteženi roditeljski pristup gdje postoji mješavina oba roditeljska stila. Roditeljski se stilovi također mogu izmjenjivati među roditeljima na zdrav i normalan način, pri čemu je jedan roditelj skloniji popustljivom i permisivnom stilu (koji podržava emocionalno), dok je drugi roditelj skloniji strukturiranijem i odlučnijem roditeljskom stilu (koji disciplinira). Dok je god bračna zajednica cjelovita, ova mješavina roditeljskih stilova funkcionira učinkovito. Međutim, u prekinutoj bračnoj zajednici, razlike u roditeljskim stilovima mogu postati uzrok među-roditeljskog sukoba. Sa stajališta bilo kojeg roditeljskog stila, roditeljski stil drugog roditelja izgledat će problematično. Za popustljivog i permisivnog roditelja, odlučniji i strukturiraniji roditeljski stil drugog roditelja izgledat će previše grub i neosjetljiv. Sa stajališta odlučnijeg i strukturiranijeg roditelja, popustljiv i permisivni stil drugog roditelja izgledat će da previše ugađa i da je previše labav. S uravnoteženog stajališta profesionalne psihologije, različiti roditeljski stilovi oba roditelja prepoznaju se kao normalni i zdravi, pri čemu razlike samo odražavaju različite sustave vrijednosti roditelja. Roditelji imaju legitimno roditeljsko pravo uspostaviti svoj sustav vrijednosti u odnosu sa svojom djecom i u svojim obiteljima. Zato bi široki opseg vrste roditeljstva trebao jamčiti roditeljska prava u primjeni roditeljskog stila. Sve dok roditeljstvo izbjegava ekstreme bilo kojeg roditeljskog pristupa (tj. 0-20 na skali, što je slobodno i zanemarujuće roditeljstvo, ili 80-100 na skali što je grubo/abuzivno roditeljstvo) dužno poštovanje treba se jamčiti legitimnim roditeljskim pravima da uspostave obrasce obiteljske strukture sukladno svojim sustavima vrijednosti. Djetetovi izbori Sa stajališta razvojne nezrelosti djece i adolescenata, popustljiv i permisivni roditeljski stil će biti draži od strukturiranog i odlučnog roditeljskog stila, sve dok dijete ne postigne punu zrelost, do kad će, osvrćući se unatrag, mlada odrasla osoba imati veće dugoročno poštovanje za dobrobit od odlučnog i strukturiranog roditeljskog stila koji ju je doveo do veće osobne zrelosti. Npr., djetetu se može ne svidjeti vježbanje sviranja klavira ili pisanja domaće zadaće tijekom 90 minuta svake večeri, a ipak, kad odraste, sad već odrasla osoba cijenit će to što zna svirati klavir i što je postigla bolji akademski uspjeh i karijeru zbog strukturiranijih očekivanja roditelja tijekom djetinjstva i adolescencije. No, ako upitamo dijete, njegova će razvojna nezrelost biti sklonija jedenju sladoleda nego povrća i igranju video igrica ili razgovora s prijateljima, nego pisanju domaće zadaće ili obavljanju poslova u kućanstvu. Bez obzira na to, roditeljska struktura insistiranja da dijete jede zdrave obroke i insistiranje na ispunjavanju odgovornosti prije uživanja u igri i slobodnim aktivnostima ‒ iako ove aktivnosti koje roditelj zahtijeva nisu djetetu drage, i usprkos tomu što insistiranje roditelja na tim djetetovim ponašanjima može dovesti do povećanih sukoba roditelj-dijete ‒ svejedno mogu unaprijediti djetetovo zdravo emocionalno i psihičko dozrijevanje i razvoj, prije nego što će to učiniti previše ugađanja i permisivnog roditeljstva. Ipak će razvojna nezrelost djeteta i adolescenta biti naklonjenija popustljivom i permisivnom roditeljstvu. Zato, ako se posebni skrbnik imenuje da bi predstavljao izraženu naklonost djeteta i adolescenta, uvodi se inherentna sklonost jednoj strani u Sudski postupak, i to u korist roditelja koji je usvojio popustljiviji i permisivniji roditeljski stil. Strukturiraniji i odlučniji roditelj time se smješta u problematičnu poziciju inherentne sklonosti jednoj strani koju je uveo Sud, i zbog koje mora svoj roditeljski stil i legitimni izraz roditeljskih vrijednosti unutar obitelji mijenjati radi prihvaćanja popustljivog i permisivnog roditeljskog stila poput stila drugog roditelja, radi zadobivanja djetetove naklonosti, temeljem toga što se djetetovim izborima i naklonostima jamči važnost u pravnom postupku. Utjecaj ove sklonosti jednoj strani koju uvodi Sud, a u korist jednog roditeljskog stila na račun drugog, utječe na obitelj na način da zahtijeva od oba roditelja da prihvate popustljivi i permisivni roditeljski stil, što može potkopati pružanje potrebne strukture i discipline koji su djetetu potrebni za zdravo dozrijevanje. Međutim, ako se strukturiraniji i odlučniji roditelj nastavi ponašati sukladno najboljem interesu djeteta pružajući normalnu strukturu i disciplinu, tad će inherentna sklonost jednoj strani koju Sud uvodi imenovanjem posebnog skrbnika da bi predstavljao izražene ali razvojno nezrele naklonosti djeteta, težiti stvaranju nepovoljnih sudskih odluka protiv strukturiranog i odlučnog roditelja zbog težine koja se daje djetetovim izraženim 'preferencijama'. Namjerno uvođenje sklonosti jednoj strani od strane Suda u pravni postupak protivan je principima ravnoteže i pravičnosti u pravnom sustavu. Potencijalno štetan utjecaj koji ovakva sklonost jednoj strani koju Sud uvodi u obiteljske odnose, obiteljsko funkcioniranje i dugoročni zdrav emocionalni, socijalni i psihološki razvoj djeteta ili adolescenta, protivan je najboljim interesima djeteta ili adolescenta. Sudovi trebaju poštovati legitimna roditeljska prava i ovlasti da unutar svojih obitelji uspostave obrasce interakcije sa svojom djecom koji su sukladni s njihovim sustavima vrijednosti. Sudovi trebaju izbjegavati djelovati na način da namjerno uvode sklonost djeteta jednom roditelju čime daju prednost jednoj skupini obiteljskih vrijednosti, posebice imajući na umu da bilo te, bilo neke druge obiteljske vrijednosti mogu biti kulturalno uvjetovane. Drugi izvor sklonosti jednoj strani Drugi izvor inherentne sklonosti jednoj strani koja se uvodi imenovanjem posebnog skrbnika ide u korist patoloških, a na štetu zdravih obiteljskih procesa. Imenovanje posebnog skrbnika koji će predstavljati dijete, ne poštuje složenost dinamike obiteljskih odnosa, a dva naročita obiteljska obrasca od posebne su važnosti kad se radi o imenovanju posebnog skrbnika maloljetne osobe, 1) odnos zamijenjenih uloga, u kojem se dijete koristi za gratifikaciju i ispunjavanje emocionalnih i psiholoških potreba psihopatologije roditelja, i 2) djetetova triangulacija u roditeljski sukob stvaranjem među-generacijskog saveza jednog roditelja i djeteta, a protiv drugog roditelja. Odnos zamijenjenih uloga Postoje brojne vrste odnosa zamijenjenih uloga. U nekim takvim odnosima dijete preuzima ulogu skrbnika o roditelju (kao u slučajevima alkoholizma, depresije ili smanjenih roditeljskih kapaciteta). Druge vrste odnosa zamijenjenih uloga uključuju roditeljsko korištenje djeteta kao 'regulatornog objekta' (kao kad roditelj spriječava razvoj djetetove nezavisne autonomije radi smirivanja roditeljskog straha od napuštanja). U odnosu zamijenjenih uloga dijete je inducirano ili zavedeno od strane roditelja da skrbi o emocionalnim i psihološkim potrebama toga roditelja, i odnos zamijenjenih uloga se smatra izrazito patološkim i visoko destruktivnim za djetetov zdravi emocionalni i psihički razvoj (npr. prototip primjera za odnos zamijenjenih uloga jest incest, pri kojem se dijete koristi da bi zadovoljilo seksualne/psihološke potrebe roditelja). Vanjski izgled odnosa zamijenjenih uloga, međutim, izgleda kao odnos povezanosti roditelja i djeteta u kojem dijete izražava visoku razinu afektivnog povezivanja s (patološkim) potrebitim roditeljem. Ovaj poriv za patološkom povezanošću tipično se događa na štetu odnosa s drugim roditeljem. "Povezujući se s djetetom u izrazito bliskom i ovisnom odnosu, enmeshed roditelj stvara psihološki štetno okruženje za odgoj djeteta, na štetu djetetova razvoja autonomnog selfa... Enmeshment¨¨ jednog roditelja s djetetom često izaziva prekid odnosa djeteta s drugim roditeljem (Cowan & Cowan, 1990; Jacobvitz, Riggs, & Johnson, 1999)." (Kerig, 2005, str. 10) Napominjem da je Kerigova analiza odnosa zamijenjenih uloga (koja se također naziva i "međugeneracijsko brisanje granica") objavljena u Journal of Emotional Abuse. Odnosi zamijenjenih uloga smatraju se izrazito patološkim. Također podsjećam i na komentar Minuchina o utjecaju enmeshed odnosa između roditelja i djeteta na kognitivno funkcioniranje djeteta. "Članovi enmeshed podsustava obitelji mogu biti hendikepirani time što povećani osjećaj pripadanja zahtijeva značajno odustajanje od autonomije... Posebice se u djece time inhibiraju kognitivno-afektivne vještine" (Minuchin, 1974, str. 55) Imenovanje posebnog skrbnika koji će predstavljati želje djeteta ulazi u savez s psihopatologijom odnosa zamijenjenih uloga unutar obitelji i u sudski će postupak uvesti inherentnu sklonost jednoj strani u korist patološkog roditelja i na štetu zdravog i normalnog roditelja. Namjerno uvođenje inherentne sklonosti jednoj strani koja ide u korist daljeg održavanja obiteljske psihopatologije u Sudski postupka, a od strane Suda, jako je loša zamisao. Triangulacije i savezi Koliko je uobičajeno, toliko je i nezdravo za djecu da budu triangulirana u supružnički sukob. Jedan od uobičajenih oblika triangulacije djeteta u supružnički sukob jest putem stvaranja među-generacijskog saveza roditelj-dijete, u kojem se dijete uvlači u savez s jednim, a protiv drugog roditelja. Salvador Minuchin, kojeg mnogi smatraju najvećim teoretičarem obiteljskih sustava, opisuje među-generacijski savez roditelj-dijete kao oblik 'rigidnog trokuta'. "Rigidni trokut također može preuzeti oblik stabilnog saveza. Jedan od roditelja pridružuje dijete u rigidno ograničeni među-generacijski savez protiv drugog roditelja." (Minuchin, 1974, str. 102) Drugi priznati teoretičar obiteljskih sustava, Jay Haley, definira među-generacijski savez kao 'perverzni trokut'. "Osobe uključene u trokut nisu vršnjaci, već je jedna od njih iz generacije iz koje druge dvije osobe nisu... U procesu njihove interakcije, osoba iz jedne generacije stvara savez s osobom druge generacije, a protiv svojeg vršnjaka. Pod savezom se smatra proces zajedničke akcije protiv treće osobe... Savez između dvije osobe unutar trokuta se poriče. To znači da postoji izvjesno ponašanje koje ukazuje na savez, no kad se to ponašanje propituje, savez će se poricati... U osnovi, perverzni trokut je onaj u kojem je razdvojenost među generacijama prekršena na prikriven način. Kad se to ponavlja, sustav je patološki." (str. 37) Značajno je to da je dio definicije među-generacijskog saveza to da se savez poriče. Dijete ili adolescent, klijenti posebnog skrbnika, po definiciji će poricati savez koji postoji između djeteta ili adolescenta i 'odabranog' roditelja s kojim je u savezu protiv drugog roditelja. To znači da pri zastupanji djetetove izražene naklonosti, posebni skrbnik aktivno podržava međugeneracijski savez djeteta i jednog roditelja protiv drugog roditelja. Time to postaje inherentni izvor sklonosti jednoj strani u Sudskom postupku koju uvodi Sud. Značajno je također da Haley definira među-generacijski savez roditelj-dijete kao 'patološki'. Dakle, posebni skrbnik koalira s obiteljskom psihopatologijom protiv interesa zdravijeg roditelja koji traži rješenje za obiteljsku psihopatologiju. Kad se posebni skrbnik imenuje da zastupa dijete koje je u patološkom među-generacijom savezu s jednim, a protiv drugog roditelja, posebni se skrbnik u suštini imenuje da bi zastupao održavanje psihopatologije u obitelji. Inherentna sklonost jednoj strani time se uvodi u Sudski postupak, a u korist održavanja psihopatologije na štetu zdravijih elemenata obiteljskog sustava koji nastoje riješiti obiteljsku patologiju. Imenovanje posebnog skrbnika u suštini je imenovanje pravnog zastupanja obiteljske psihopatologije. To je i nezdravo i iznimno destruktivno. Ako Sud insistira na imenovanju posebnog skrbnika koji će zastupati interese obiteljske psihopatologije na način da će podržavati djetetov odnos zamijenjenih uloga s patogenim roditeljem i djetetov među-generacijski savez s jednim, a protiv drugog roditelja, što će u Sudski postupak uvesti inherentnu sklonost jednoj strani, a u korist održavanja obiteljske psihopatologije i na štetu zdravijih aspekata roditelja koji traži da se riješi obiteljska psihopatologija, tada bi dodatni kompenzatorni pravni savjetnik, radi ravnoteže, trebao biti imenovan da zastupa zdrave aspekte obitelji koji traže rješavanje obiteljske psihopatologije. Još bi bolje bilo da Sud izbjegne namjerno uvođenje u sudski postupak inherentnih sklonosti jednoj strani čime podržavaju zadržavanje obiteljske psihopatologije, na način da potpuno izbjegne uvođenje inherentnih sklonosti jednoj strani imenovanjem posebnog skrbnika djeteta koji će zastupati interese obiteljske psihopatologje. Poništavanje terapije Imenovanje posebnog skrbnika koji je u savezu i podržava održavanje obiteljske psihopatologije vodi tomu da će djelovanje Suda biti učinkovito potkopano i da će se u nekim slučajevima potpuno poništiti nastojanje terapeuta da u tretmanu prekine patološko funkcioniranje obitelji. Prvo, kako je gore navedeno, imenovanje posebnog skrbnika ulazi u savez i učvršćuje patološke procese u obitelji. Terapija onda mora PREVLADATI štetni utjecaj posebnog skrbnika koji je u savezu je s održavanjem obiteljske psihopatologije i podržava je. Drugo, imenovanje posebnog skrbnika destruktivno izvrće hijerarhiju roditelj-dijete stavljajući dijete u previše povlaštenu i prenapuhanu poziciju da sudi o roditeljima. Salvador Minuchin raspravlja o važnosti roditeljskog autoriteta unutar obitelji, "Roditeljstvo uvijek zahtijeva primjenu autoriteta. Roditelji ne mogu provoditi svoje izvršne funkcije ako nemaju moć to činiti... Djeca i roditelji, i ponekad terapeuti, često idealnu obitelj opisuju kao demokraciju. Ali oni pogrešno pretpostavljaju da je demokratsko društvo bez vođe, ili da je obitelj udruga vršnjaka. Učinkovito funkcioniranje zahtijeva da roditelji i djeca prihvate činjenicu da diferencirano korištenje autoriteta jest nužni sastojak roditeljskog podsustava. To postaje laboratorij vježbanja socijalnih vještina za djecu, koja trebaju znati kako pregovarati u situaciji nejednakih snaga (str. 58) Imenovanje posebnog skrbnika neprimjereno i destruktivno uzdiže poziciju djeteta unutar obiteljske hijerarhije, što služi za dalje ukopavanje bilo kakvih patoloških procesa koji postoje u obitelji. Uzdizanje djeteta stavlja 'ne-odabranog' roditelja u poziciju da mora smekšati dijete da bi zadobilo djetetovu naklonost. To je ekstremno destruktivna obiteljska dinamika koja potkopava terapijsku pomoć u slučaju obiteljske patologije. Sve dok postoji takva obiteljska dinamika, terapija će biti neučinkovita zato što je roditelj obespravljen Sudskom odlukom o imenovanju posebnog skrbnika djeteta, i nedostaje mu potreban roditeljski autoritet da može funkcionirati kao izvršitelj. Traženje i davanje težine djetetovoj naklonosti jednom ili drugom roditelju, učinkovito djeluje na trianguliranje djeteta u supružnički sukob na način da pita dijete, ili mu omogućuje, stvaranje saveza s jednim roditeljem protiv drugoga, i biranje jednog roditelja. Djetetove 'preference' uzdižu se, unutar odnosa roditelja, na razinu 'nagrade koju treba osvojiti', pri čemu se svaki roditelj natječe u 'osvajanju' djetetove 'naklonosti'. Ovo je ekstremno destruktivna dinamika odnosa koja se uvodi u obitelj, a ipak je to UPRAVO ta destruktivna triangulacija djeteta u sukob roditelja radi 'nagrade koju treba osvojiti' koju imenovanje posebnog skrbnika koji će zastupati djetetove izražene naklonosti, uvodi u obitelj. Prema mojem stručnom mišljenju, imenovanje posebnog skrbnika u konfliktnim situacijama tako je suštinski destruktivno za uvjete koji su neophodni za učinkovit tretman, da bi struka mentalnog zdravlja trebala temeljito razmotriti je li imenovanje posebnog skrbnika da zastupa dijete u obiteljskom sporu prepreka i nepremostiva smetnja terapiji. Imenovanje posebnog skrbnika djetetu djeluje na način da čvrsto ukorjenjuje obiteljsku psihopatologiju i aktivno s njom koalira. Imenovanje posebnog skrbnika djetetu ne samo da uvodi, već i podržava dinamiku izopačenih obiteljskih odnosa za koje se može očekivati da će spriječiti i ometati terapiju radi rješavanja obiteljske patologije, tako da prema Točki 10.10 Etičkog kodeksa Američkog psihološkog društva, psiholozi u tom kontekstu trebaju prekinuti s tretmanom zato što nije vjerojatno da će to klijentu/pacijentu i obitelji koristiti... Nešto slično postoji i u Etičkom kodeksu naše Psihološke komore. Razvojna nezrelost Imenovanje posebnog skrbnika djetetu pokazuje teško nerazumijevanje za nezrelost i razvoj djeteta i adolescenta. Ako se usredotočimo samo na adolescente, neurorazvoj mozga još nije dovršen. Dok neke proto-odrasle sposobnosti jesu aktivne i dostupne, ostali važni socio-emocionalni i kapaciteti prosudbe ostaju potpuno nerazvijeni, tako da je sposobnost prosudbe u adolescenata značajno smanjena. Ako adolescent treba donijeti informiranu 'nezavisnu' odluku (konstrukt 'nezavisnu' je upitan iz socio-neurološke perspektive, vidi npr., Cozolino, 2006), tad bi adolescentu trebalo omogućiti pristup svim relevantnim podacima koji su potrebni za donošenje informirane odluke. U kontekstu razvoda i raspada cjelovite obiteljske strukture, relevantni podaci mogu uključivati razloge za razvod iz perspektive svakog od roditelja, zato što u nedostatku kompletnih informacija, jedan roditelj može djetetu pružiti netočne i jednostrane podatke koji potencijalno okrivljuju drugog roditelja, čime se potiče i pojačava djetetova ljutnja i neprijateljstvo prema tom roditelju. Pitati dijete je li jedan roditelj na njega utjecao, nedovoljno je da bi jamčilo da dijete ima uravnotežene i točne informacije na kojima će temeljiti odluku, zato što brojni obiteljski procesi mogu suptilno pružiti djetetu iskrivljene podatke i tumačenja, ali procesi kojima je dijete došlo to tih podataka mogu ostati ispod razine djetetove svijesti. Dakle, ako tražimo podatke o djetetovoj naklonosti, trebali bismo jamčiti da dijete ima točne i uravnotežene podatke od obje strane, a u vezi s nefunkcioniranjem obitelji i obiteljskom dinamikom odnosa, da bi dijete moglo donijeti 'nezavisnu' informiranu odluku o svojim željama i najboljim interesima. Pa, onda, idemo postaviti roditelje pred dijete, da jedan po jedan iznesu razloge razvoda i raspada obitelji i da djetetu opišu mane drugog roditelja kao supružnika i roditelja, uz to da svaki roditelj djetetu iznese razloge zašto dijete treba odabrati neku opciju. Na ovaj bi način dijete imalo uravnotežene i (u razumnim okvirima) točne podatke u vezi s obiteljskom situacijom temeljem kojih bi onda moglo donijeti informiranu odluku o svojim najboljim interesima i odabrati kakve obiteljske odnose želi. Je li to ono što želimo? Apsolutno NE. No, u odsustvu uspostavljene procedure koja bi osigurala da dijete ima točne i potpune informacije na kojima će temeljiti svoju odluku, upitno je zagovaranje odlučivanja djece koja se zasnivaju na dječjem nepotpunom razumijevanju situacije i njezinih posljedica. Zato je najbolje izbjegavati te mutne vode i ne tražiti od djeteta da odluči o svojim navodno 'nezavisnim' naklonostima, već da odluku u najboljem interesu djeteta donesemo kao odrasli ljudi. Nadalje, mozgu adolescenta nedostaje sposobnost izvršne funkcije koja bi mu omogućila donošenje potpuno promišljene odluke. U mozgu adolescenata postoji sklonost za donošenje impulsivnih odluka koja se temelje na uživanju u gratifikaciji trenutačnih želja, i nedostaje mu sposobnost dugoročne perspektive koja ima uvid u buduće posljedice trenutačnih odluka. To je inherentno ograničenje mozga adolescenta koje se temelji na zakonitostima neuro-razvoja. Iako može izgledati da mozak adolescenta ima neke sposobnosti donošenja zrelih odluka, te su sposobnosti obojene željom za trenutačnom gratifikacijom i ugađanjem sebi što inheretno podržava popustljiv i permisivan, a ne strukturiran i odlučan roditeljski stil, iako ovaj potonji može dugoročno biti u najboljem interesu adolescenta. Nezrelost kapaciteta izvršnih funkcija frontalnog režnja nalaže da bi adolescent, pri donošenju odluka, trebao imati vodstvo i pomoć potpuno zrelog živčanog sustava odrasle osobe. Ovo nameće pitanje o tomu koja bi odrasla osoba pružila to vodstvo i pomoć (tj. direktivni utjecaj) još nezrelom adolescentu. U normalnim obiteljima, to vodstvo i pomoć do dobi od 18 godina pružaju roditelji, nakon čega se vodstvo i pomoć povlače, a starijem adolescentu se dopušta da sklapa ugovore i donosi odluke neovisno o dopuštenju roditelja. Ako Sud namjerava unaprijediti utjecaj odluka adolescentata u periodu ranije neuro-razvojne nezrelosti i nestabilnosti, imenujući posebnog skrbnika koji će zastupati mlađeg adolescenta, tad je dužnost posebnog skrbnika posjedovati stručnu razinu na kojoj bi mogao razumjeti pravu prirodu inherentne nepotpunosti kognitivnog funkcioniranja i prosudbe mozga klijenta-adolescenta. Dok nismo u stanju kompenzirati razvojnu nezrelost mozga adolescenta, olako ćemo podržavati nezrele odluke klijenta koje mogu voditi do dogoročno negativnih posljedica za klijenta-adolescenta zbog loših odluka koje smo podržali krivo i zbog neznanja o razvoju. Zaključak Osim u vrlo iznimnim okolnostima, Sud NIKAD ne bi trebao imenovati posebnog skrbnika da zastupa dijete ili adolescenta u obiteljskim sporovima o sadržajima roditeljske skrbi. Uloga zastupanja interesa djeteta (ili adolescenta) trebala bi se preseliti u domenu profesionalne psihologije. Ako Sud želi postići zatupanje djetetovih ili interesa adolescenta u sudskim postupcima, tad sud treba imenovati obiteljskog terapeuta koji će nastupati kao predstavnik djeteta ili adolescenta (glas djeteta) pred Sudom. To bi Sudu omogućilo uravnotežene i stručne informacije iz perspektive djeteta ili adolescenta, a izbjegao bi se savez s obiteljskom patologijom koja potkopava mogućnost terapije usmjerene na smanjivanje ili uklanjanje psihopatologije. Ako Sud insistira na imenovanju posebnog skrbnika, tad se treba razviti standarde rada koji će upućivati i voditi povezivanje posebnog skrbnika s potrebama mentalnog zdravlja obitelji i klijenta. Dodatne smjernice bile bi potrebne da se u Sudskom postupku spriječe inherentne sklonosti jednoj strani, koje se uvode imenovanjem posebnog skrbnika. Reference Cozolino, L. (2006): The Neuroscience of Human Relationships: Attachment and the Developing Social Brain. WW Norton & Company, New York. Haley, J. (1977). Toward a theory of pathological systems. In P. Watzlawick & J. Weakland (Eds.), The interactional view (pp. 31-48). New York: Norton. Kerig, P.K. (2005). Revisiting the construct of boundary dissolution: A multidimensional perspective. Journal of Emotional Abuse, 5, 5-42. Minuchin, S. (1974). Families and Family Therapy. Harvard University Press. Zakon treba spriječiti emocionalno zlostavljanje djeteta. Već je svima jasno zašto je moguće da roditelj emocionalno zlostavlja dijete - zato što sustav svojim činjenjem ili nečinjenjem to podržava. Zato što sustav određuje koji je roditelj 'bolji' i njemu 'dodjeljuje' dijete, dok s 'lošijim' roditeljem dijete ima 'susrete i druženja', taj je roditelj manje važan, nebitan i može se lako odbaciti, što se nerijetko i događa uz veliku kratkoročnu i dugoročnu štetu za dijete. Sustav je poligon za samovolju 'boljeg' roditelja, takvu mu dinamiku moći sustav jamči. Ako taj želi kazniti drugog roditelja, vrlo će lako to postići uvlačeći dijete u emocionalni incest, potpuno stapanje osobnosti sebe i djeteta, a protiv drugog roditelja - što je emocionalno zlostavljanje djeteta. Tako zlostavljano dijete pokazuje znakove nedostatka empatije (osim psihološkog splittinga, znakova poremećene obiteljske hijerarhije i sl.), baš jednako kao i 'odabrani' roditelj. Dio slučajeva gubitka jednog roditelja zbog sustava koji roditeljima nameće natjecanje i potiče sukob među roditeljima riješio bi se dokidanjem natjecanja i zajedničkim roditeljstvom (tj. najmanje 35% vremena sa svakim od roditelja, a optimalno 50%) te mogućnošću da dijete ima dva jednakovrijedna doma. Još izvjestan broj slučajeva bi sustav mogao lako riješiti ranom intervencijom u slučaju da jedan roditelj spriječava provođenje vremena i izgradnju kvalitetnog odnosa s drugim roditeljem i zabranom sudjelovanja posebnog skrbnika u postupku čime se s djeteta skida odgovornost odluke da odabere roditelja. A one najtvrdokornije slučajeve bi se rješavalo temeljnom promjenom dinamike moći, tj. žurnom promjenom sudske odluke i obveznim tretmanom patogenog roditelja te psihološkom podrškom djetetu i obitelji prije ponovnog ostvarivanja odnosa patogenog roditelja i djeteta. Na te bi se načine djeca zaštitila od teškog emocionalnog zlostavljanja koje sve više uzima maha. I, za sad posljednji prijedlog: Smatramo da uzdržavanje radi školovanja nakon punoljetstva, odnosno završene srednje škole nije nešto na što dijete automatski ima pravo. Sad već odraslo dijete se s roditeljima treba dogovarati te može studirati ako to obiteljske prilike dopuštaju (prihodi, zaposljenost-nezaposlenost roditelja i druge mogućnosti roditelja) i ako se o tome dogovori s oba roditelja, kako je to pravilo u cjelovitim obiteljima.	Primljeno na znanje	Nacrtom prijedloga Iskaza i Teza za Obiteljski zakon postavlja se načelo zajedničke roditeljske skrbi. Pojam „podijeljenog roditeljstva“ nije zakonski termin te ga se ne bi trebalo poistovjećivati sa značenjem i sadržajem instituta zajedničke, sporazumne i ravnopravne roditeljske skrbi koji u svojoj osnovi ima za cilj zaštitu najboljeg interesa djeteta (čl. 3. Konvencije o pravima djeteta) te njegovih osobnih i imovinskih prava. Odluku o zajedničkoj roditeljskoj skrbi donosi sud temeljem sporazuma i dogovora roditelja, a ukoliko roditelji ne mogu postići dogovor odluku o tome donijeti će sud, uz načelno prethodno pribavljanje mišljenja djeteta i tijela odnosno subjekata koji za to imaju potrebne stručne kompetencije. Uređivanje roditeljske skrbi i ostvarivanja prava na roditeljsku skrb treba biti ponajprije vođeno najboljim interesom djeteta, uz razmjerno uvažavanje prava roditelja. Novim normativnim uređenjem ovog područja maksimalno će se podržati svi instrumenti koji omogućuju postizanje dogovora roditelja oko zajedničke roditeljske skrbi, koji dogovor će se prihvatiti u formi odgovarajuće sudske odluke, uz prethodno odobrenje stručnjaka i po pribavljenom mišljenju djeteta, a radi stvarne potvrde o tome da je postignuti dogovor roditelja u najboljem djetetovom interesu, kao i u skladu sa djetetovim željama koje nisu protivne njegovoj dobrobiti. Predviđa se propisati obvezni sadržaj odluke o roditeljskoj skrbi koji treba sadržavati svaka odluka o roditeljskoj skrbi (primjerice; s kojim roditeljem će dijete živjeti, raspored vremena koje će provoditi sa drugim roditeljem, način komunikacije djeteta sa drugim roditeljem, obveza razmjene informacija o djetetu, uzdržavanje djeteta). Predlaže se propisati da odluka o roditeljskoj skrbi, u svojem uvodnom dijelu, treba sadržavati dio deklaratorne naravi o tome da je roditeljska skrb zajednička i sporazumna. Ovakva norma imala bi važan psihološki učinak za roditelje koji su stranke u postupku jer je praksa pokazala da onaj roditelj s kojim dijete odlukom suda živi, ovakvu odluku suda često zlonamjerno ili iz neznanja pogrešno tumači smatrajući da samostalno skrbi o djetetu može odlučivati o svim pitanjima roditeljske skrbi. U situacijama kada roditelji ne mogu postići dogovor, normativno treba omogućiti da sud izriče odgovarajuće naloge i mjere kojima će se urediti i cijeli niz drugih pitanja i mogućih problematičnih situacija koje su sastavni dio odluke o roditeljskoj skrbi. Najveća pažnja u novom normativnom uređenju pitanja roditeljske skrbi morati će se posvetiti složenim i konfliktnim obiteljskim postupcima, dakle onim situacijama u kojima roditelji takav sporazum o izvršavanju roditeljske skrbi o djeci ne mogu postići sporazum. Dakle, radi se o konfliktnim obiteljskim postupcima, u kojima se jedan ili oba roditelja vrlo često ne mogu suzdržati od različitih međusobnih oblika štetnih i ugrožavajućih ponašanja, pa i u odnosu prema djeci, koje time ostavljaju teške posljedice na djeci, a pojedini stručnjaci govore o tzv. sindromu otuđenog djeteta. Predviđa se mogućnost donošenja privremene mjere, već na prvom ročištu za slučajeve kada jedna od stranaka predlaže privremeno uređenje spornih pitanja, uz obvezu obrazlaganja zahtjeva za donošenjem žurne privremene mjere, a koji razlozi bi morali biti obrazloženi u svjetlu standarda najboljeg interesa djeteta (primjerice, opasnost od odvođenja ili skrivanja djeteta, ugroza djeteta radi obiteljskog nasilja, socijalna ili zdravstvena ugroza djeteta, kršenje nekog od zajamčenih prava djeteta, postojanje nekih okolnosti koje aktualno ili potencijalno djetetu nanose štetu ili ga dovode u opasnost ili onemogućavaju/otežavaju djetetov najbolji razvoj i slično). Predviđa se normirati ovlast suda kojom sud može u iznimnim slučajevima, kada je u pitanju zaštita psihofizičkog zdravlja i sigurnost djeteta (obiteljsko nasilje, život u neprimjerenim uvjetima radi životne ili zdravstvene ugroze, zlouporaba opojnih sredstava i alkohola, životne navike roditelja koje ozbiljno ugrožavaju život, zdravlje i sigurnost djece i tome slično) roditelja ograničiti ili mu izricati zabrane u odnosu na pojedina prava koja proizlaze iz sadržaja roditeljske skrbi. Iz presuda Europskog suda za ljudska prava proizlazi nesporna obveza Republike Hrvatske za poduzimanje mjera radi sprječavanja „sukoba lojalnosti“ do kojeg dolazi ukoliko je imenovani skrbnik ujedno stručni radnik istog centra za socijalnu skrb koji je u postupku predlagatelj. Po važećem Obiteljskom zakonu posebni skrbnik zastupa dijete u svim obiteljskim sporovima pred sudom, ako roditelji ne mogu postići sporazum. Novo obiteljsko zakonodavstvo uvažit će međunarodne obveze Republike Hrvatske koje se odnose na osiguravanje ostvarivanja prava djece, osobito na pravo djeteta da, ako želi, izrazi svoje mišljenje o svim pitanjima koja se na njega odnose, pa i na ona o kojima se odlučuje u obiteljskim sudskim i upravnim postupcima. Kod izrade nacrta prijedloga Obiteljskog zakona, raspravit će se o svim važećim zakonskim odredbama koje uređuju posebno skrbništvo. Ostali dio teksta primjedbi i prijedloga odnosi se na iznošenje teorijskih postavki iz područja psihologije o roditeljskim stilovima odgoja djece što nije predmetom ovog javnog savjetovanja.
80	Udruga Dijete-razvod	D/ NACRT PRIJEDLOGA OBITELJSKOG ZAKONA , I/ UVODNE ODREDBE	Pozdravljamo ponovno uvođenje konstrukta 'najboljeg interesa djeteta' u Obz. Međutim: Konstrukt 'najboljeg interesa djeteta' nejasan i ne mogu se naći dva stručnjaka koja će ga tumačiti na isti način. Zato ga je potrebno u zakonu definirati. Prema kojim se kriterijima definiraju 'najbolji interesi djeteta'? To je složeno i teško pitanje; ali nije nemoguće na njega odgovoriti i to je pitanje kojim se stručnjaci mentalnog zdravlja moraju početi baviti. Osim toga, to je pitanje važno samo u slučajevima kad nije moguće donijeti odluku o podijeljenoj roditeljskoj skrbi o 50 naspram 50% vremena sa svakim od roditelja, ili kad postoji dokazano zlostavljanje djeteta. U svim je drugim slučajevima nebitan. A evo zašto: Ne možemo djelovati u 'najboljim interesima djeteta' ako prije toga ne znamo koji su ti 'najbolji interesi'. Kako definiramo što su 'najbolji interesi' djeteta? Nigdje nije data radna definicija toga kako bi se konstrukt djetetovih 'najboljih interesa' trebao definirati. Prema analogiji s pravnim sustavom, odsustvo radne definicije za taj konstrukt isto je kao reći da ne smijemo činiti ništa protuzakonito, a pri tom nemati zakone koji definiraju što su protuzakonite aktivnosti. Zatim od slučaja do slučaja odlučujemo što je definicija 'protuzakonitog' bez ikakvih smjernica u postojećim zakonima i pravnim principima. To je u biti ono što radimo s konstruktom 'najbolji interesi' u području mentalnog zdravlja i u području prava. Nemamo uspostavljene definicije, čak ni kriterije, temeljem kojih bismo definirali što konstrukt 'najbolji interesi' znači te ovaj neodređeni i nejasni konstrukt 'najboljih interesa djeteta' definiramo od slučaja do slučaja bez ikakvih smjernica i temelja. Iako nikad ne možemo postići preciznost u definiranju toga što sadrži konstrukt 'najboljih interesa', i iako će se odluke i nadalje morati donositi od slučaja do slučaja temeljem jedinstvene situacije svakog djeteta, ipak možemo postići veću jasnoću temeljnih prinicipa za odlučivanje o 'najboljim interesima' djeteta. Prema analogiji s pravnim sustavom, iako je Sud taj koji uvijek mora odlučiti o tomu je li neka aktivnost bila protuzakonita na temelju svakog zasebnog slučaja, ipak možemo stvoriti temeljne strukture zakona i procedura koje definiraju konstrukt 'protuzakonito'. Zato, također, iako ćemo uvijek trebati odlučivati o tome što su 'najbolji interesi' djeteta u svakom pojedinom slučaju, ipak možemo definirati, putem stručnog dijaloga o psihološkim principima i znanstvenim spoznajama, osnovnu strukturu i temelje koje će voditi naše napore pri definiranju konstrukta 'najboljih interesa' djeteta u praksi. Određivanje 'najboljih interesa' djeteta jest složen zadatak koji zahtijeva visoku razinu stručne ekspertize u području dječjeg razvoja i problema mentalnog zdravlja. Czss treba surađivati blisko i kooperativno sa strukom mentalnog zdravlja radi stručne ekspertize koja je potrebna za ispunjavanje zadatka zastupanja 'najboljih interesa' djeteta. Ta suradnja treba djelatnicima Czss omogućiti dobro razumijevanje problema mentalnog zdravlja da bi se omogućio informirani dijalog. Zbog dječjeg razvoja i ekspertize koja je potrebna za odgovorno određivanje 'najboljih interesa' djeteta potrebno je razviti primjerene profesionalne smjernice za sve pravnike koji sudjeluju u sudskim postupcima o djeci. Te smjernice trebaju obuhvaćati: 1) Bazu temeljnih znanja o razvoju djece i mentalnom zdravlju obitelji, koja su potrebna za dijalog i učinkovitu suradnju sa stručnjacima mentalnog dzravlja; 2) Postupke koji će se korstiti pri određivanju 'najboljih interesa' djeteta; 3) Opće kriterije koje se treba koristiti u odlučivanju u vezi s 'najboljim interesima' djeteta. Zato predlažemo uzeti u obzir sljedeće: Baza temeljnih znanja Odlučivanje o 'najboljim interesima' djeteta može imati tako duboki i trajni utjecaj na razvojni put djeteta i djetetove životne ishode, da predstavlja ogromnu profesionalnu odgovornost. Zahtjev da oni koji su na tako moćnoj i odgovornoj poziciji posjeduju profesionalno poznavanje relevantnih razvojnih i konstrukta mentalnog zdravlja, predstavlja i razuman i racionalni pristup rješavanju ogromne odgovornosti određivanja 'najboljih interesa' djeteta, što može imati nevjerojatno dubok i trajni utjecaj na djetetov život. Čak i kad se Czss oslanja na mišljenja i prosudbe stručnjaka mentalnog zdravlja, inherentna profesionalna odgovornost Czss-a zahtijeva profesionalno poznavanje relevantnih psihologijskih konstrukata da može komunicirati sa stručnjacima mentalnog zdravlja. Preporučene domene znanja Predlažemo sljedeće domene kao nužne za djelatnike Czss-a da bi mogli odgovorno ispunjavati svoj zadatak u određivanju 'najboljih interesa' djeteta: Razvoj djeteta: Temeljno razumijevanje kvaliteta i značajki razvojnih faza u djetinjstvu i adolescenciji. Konstrukti obiteljskih sustava: Osnovno znanje o poznatim konstruktima obiteljskih sustava, o homeostazi, triangulaciji, granicama i enmeshmentu, ulozi djetetovih simptoma u prenošenju moći unutar obitelji i o pokazateljima među-generacijskog saveza roditelj-dijete. Roditeljska psihopatologija: Usredotočiti se na crte poremećaja ličnosti koji mogu teško oštetiti roditeljstvo i utjecati na obiteljsku dinamiku. Posebno je važno razumijevanje i prepoznavanje psihopatologije narcisoidnog i graničnog roditeljstva, zato što ono ima posebno toksični utjecaj na djecu i obiteljske odnose i često prolazi nezamijećeno ako stručnjaci o tome nisu educirani (prisutnost narcisoidnih i graničnih crta ličnosti roditelja može postati pitanje zaštite djeteta); Sustav privrženost: Temeljno razumijevanje prirode sustava privrženosti, njegovih karakterističnih osobina, i djelovanja u zdravim odnosima roditelj-dijete, te u izopačenim odnosima roditelj-dijete. Dinamika komunikacije: Odnos i dinamika komunikacije kojom se postiže utjecaj na dijete, uključujući i konstrukt roditeljske usklađenosti ili neusklađenosti s djetetom, roditeljske emocionalne znakove i odnose zamijenjenih uloga roditelj-dijete. Neuroznanost o razvoju djeteta: Primjerena razina poznavanja suvremene neuroznanosti u vezi sa socijalno posredovanim razvojem mozga tijekom djetinjstva, posebice u vezi s razvojno zdravom važnošću slijeda sukoba-i-pomirenja (npr. sukob roditelj-dijete) i s centralnom ulogom roditeljske empatije (tj. 'intersubjektivnosti') u zdravom razvoju djeteta. Zaključak o 'najboljem interesu djeteta': Oni koji određuju 'najbolji interes' djeteta, što može značajno utjecati na razvojni put djeteta u budućem životu, trebali bi poštovati standarde profesionalne odgovornosti uspostavljene u znanstvenim spoznajama i pouzdanim i važećim prinicipima i metodama koji se primjenjuju na činjenice utvrđene u slučaju. Sljedeće bismo se osvrnuli na zajedničku/podijeljenu roditeljsku skrb: Druga međunarodna konferencija o podijeljenoj roditeljskoj skrbi u organizaciji International Council on Shared Parenting (ICSP) donijela je zaključke. Nakon uspješne prve konferencije o povezanosti empirijskih dokaza s psiho-socijalnom implementacijom podijeljene roditeljske skrbi, cilj ove druge konferencije bio je utvrditi najbolju praksu za zakonodavnu i psiholosocijalnu implementaciju podijeljene roditeljske skrbi. To je drugi međunarodni skup znansvenika, stručnjaka i predstavnika nevladinog sektora specijaliziranog na području podijeljene roditeljske skrbi iz više od dvadeset zemalja. Kao i na prvoj koferenciji, o brojnim je važnim pitanjima postignut konsenzus. Svrha zaključaka druge konferencije je poslužiti kao vodič kreatorima obiteljskih zakona, kreatorima politika i stručnjacima diljem svijeta, a u vezi s implementacijom podijeljene roditeljske skrbi u zakonima, politikama i praksi. Na konferenciji je postignut konsenzus po sljedećim pitanjima: 1. Budući da su istraživačka zajednica te stručnjaci prava i mentalnog zdravlja prepoznali podijeljenu roditeljsku skrb kao održivu organizaciju roditeljstva nakon razvoda roditelja, koja je optimalna za dječji razvoj i dobrobit, postignut je konsenzus da pravna i psiho-socijalna implementacija podijeljene roditeljske skrbi kao presumplcija treba uslijediti bez odgode, uz potpunu primjenu i podršku od strane stručnih tijela i udruženja. 2. Budući da podijeljena roditeljska skrb obuhvaća i podijeljene roditeljske ovlasti (donošenje odluka) i podijeljenu roditeljsku odgovornost za svakodnevno podizanje i dobrobit djece od strane majke i oca, sukladno dobi i stupnju razvoja djeteta, postignut je konsenzus da se pravna implementacija podijeljene roditeljske skrbi, koja uključuje pretpostavku podijeljene odgovornosti i pretpostavku podijeljenih prava u odnosu na roditeljstvo i majke i oca koji žive zajedno ili odvnojeno, mora ugraditi u zakone. 3. Budući da je podijeljena roditeljska skrb priznata kao najučinkovitiji način za smanjenje sukoba među roditeljima i za prevenciju prvog ispada obiteljskog nasilja, postignut je konsenzus da pravna i psiho-socijalna implementacija podijeljene roditeljske skrbi kao presumpcije treba slijediti s ciljem smanjenja sukoba među roditeljima nakon razvoda. Također je postignut konsenzus da se pravna i psiho-socijalna implementacija podijeljene roditeljske skrbi kao presumpcija treba posebno podržati u slučajevima visoko-konfliktnih obitelji te da je stručna tijela i udruge trebaju primijeniti i podržati u cjelosti. 4. Postignut je konsenzus da se gore navedeno ima primjenjivati na većinu djece i obitelji, ali ne u situacijama značajnog obiteljskog nasilja i nasilja nad djecom. U takvim bi slučajevima presumpcija podijeljene roditeljske bila oboriva, tj. bila bi praesumptio iuris tantum*. Postignut je konsenzus da bi se prioritet budućih istraživanja na području podijeljene roditeljske skrbi trebao fokusirati na stjecište roditeljske skrbi i obiteljskog nasilja, uključujući zlostavljanje djeteta u svim oblicima. Također je postignut konsenzus da bi prioritet kako za znanstvenu, tako i za zajednicu pravnih i stručnjaka mentalnog zdravlja trebao biti razvoj pravne regulative i praktičnih uputa u odnosu na sigurnosne mjere u slučajevima utvrđenog obiteljskog nasilja. 5. Budući da postoji sve više dokaza da podijeljena roditeljska skrb može spriječiti otuđenje od roditelja i da je potencijalno lijek za postojeće situacije otuđenja od roditelja u razvedenim obiteljima, postignut je konsenzus da se nastavi s daljnjim istraživanjima održivosti podijeljene roditeljske skrbi u situacijama otuđenja od roditelja§§. 6. Budući da su terapijske i usluge medijacije od ključne važnosti za uspješnost organizacije podijeljene roditeljske skrbi, postignut je konsenzus da je dostupna mreža centara za obiteljske odnose koji pružaju usluge obiteljske medijacije te druge važne usluge podrške, ključna pri nastojanju uvođenja pravne i psiho-socijalne implementacije podijeljene roditeljske skrbi. Pozivamo vlade država na uspostavljanje takvih mreža kao nužnih dijelova uspostavljanja pravne presumpcije podijeljene roditeljske skrbi. 7. Pozivamo države članice da u cjelosti prihvate Council of Europe Resolution§ od 2 listopada 2015. Posebice ih pozivamo da prihvate sljedeće odredbe: 5.5. Da u svoje zakone uvedu princip podijeljenog stanovanja djeteta razvedenih roditelja sa svakim od roditelja. 5.9. Da podrže i razviju medijaciju unutar okvira pravnih postupaka u obiteljskim sporovima koji uključuju djecu. Ovih sedam izjava postignutih konsenzusom odražava najnovije spoznaje i zaključke znanstvenika koji se bave istraživanjem razvoda, stručnjaka za djecu i obitelji i organizacija civilnog društva koje se bave podijeljenom roditeljskom skrbi nakon razvoda iz cijelog svijeta. Kao što je navedeno u posljednjoj izjavi, one su također sukladne nedavnoj (2015) Rezoluciji Vijeća Europe o ravnopravnoj i podijeljenoj roditeljskoj odgovornosti, koja je usvojena s uvjerljiva 46 glasa za, naspram 2 protiv. Ova Rezolucija poziva države članice da u svoje zakone uvedu princip podijeljenog stanovanja nakon razvoda roditelja. Rezolucija Vijeća Europe smatra se ključnom i odražava globalno značajnu promjenu obrasca za prihvaćanje podijeljenog roditeljstva kao nužnog za osiguranje ostvarenja najboljih interesa djece rastavljenih i razvedenih obitelji. Također smatramo da se pod stabilnošću djetetove okoline krivo na prvo mjesto stavlja prostor. Zato pri razmatranjima o očuvanju stabilnosti u životima djece razvedenih roditelja predlažemo razmišljati više o stabilnosti odnosa s oba roditelja i obje proširene obitelji, a manje o stabilnosti prostora. Poseban je problem manipulacija djecom prije, tijekom i nakon sudskog postupka. O tome više u komentaru kasnije u tekstu. I, na koncu, ali od velike važnosti za Hrvatsku, upravo u državama gdje je zaživjela zajednička/podijeljena roditeljska skrb i dva doma za djecu razvedenih roditelja (npr. Francuska, Belgija, Švedska) pada broj razvoda i raste natalitet (bez obzira na imigrantsku populaciju).	Primljeno na znanje	Konvencija o pravima djeteta, koja je sukladno čl. 134. Ustava sastavni dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske, sadrži definiciju najboljeg interesa djeteta i smatra se temeljnim načelom za tumačenje sadržaja cijele Konvencije. Pobliže obrazloženje značenja ove odredbe Konvencije o pravima djeteta sadržano je u Općem komentaru Odbora za prava djeteta UN-a br. 14 (2013.) o pravu djeteta da njegov ili njezin najbolji interes bude od primarnog značaja (General Comment No. 14 (2013) on the right of the child to have his or her best interests taken as a primary consideration (art. 3. para. 1). Brojni međunarodni i domaći akademski izvori literature obrađuju sadržaj, doseg i primjenu predmetnog načela u teoriji i praksi (primjerice Hrabar, D., Prava djece u porodičnim odnosima, doktorska disertacija, Zagreb, 1991.; Alinčić, M. et al., Obiteljsko pravo, III. izmijenjeno i dopunjeno izdanje, Narodne novine, 2007.; Šeparović, M., Dobrobit djeteta i najbolji interes djeteta u sudskoj praksi, Novi informator, Zagreb, 2014.). Načelo najboljeg interesa djeteta inkorporirano je u temeljna načela obiteljskog prava, a što se u konačnici vidi i iz zakonskog teksta kako starog Obiteljskog zakona iz 2003. godine (čl. 2.), tako i važećeg Obiteljskog zakona iz 2015. godine (čl. 5.). Postoji bogata sudska praksa, osobito Ustavnog suda Republike Hrvatske, koja potvrđuje da je najbolji interes djeteta odrediv pojam, čiji sadržaj se može utvrditi i zaštiti u praksi redovitih sudova (primjerice U-III/2348/2005 od 16. siječnja 2008., U-III/1023/2008 od 6. svibnja 2009., U-III/5668/2008 od 25. ožujka 2010., U-III/576/2016 od 13. travnja 2016.). S druge strane, ako Ustavni sud ne može bez ozbiljnih dvojbi utvrditi da su redoviti sudovi, donoseći osporene odluke, polazili od najboljih interesa djeteta te na taj način uspostavili pravednu ravnotežu između suprotstavljenih interesa roditelja te najboljeg interesa djeteta, otvara se prostor za njegovo korektivno djelovanje i zaštitu najboljeg interesa djeteta u konkretnom slučaju (primjerice U-III/4784/2013 od 6. ožujka 2014., U-III/1008/2015 od 1. srpnja 2015.). U Tezama za nacrt Prijedloga novog Obiteljskog zakona ističe se značenje zajedničke, sporazumne i ravnopravne roditeljske skrbi iz više razloga. Time se podiže svijest o značenju i vrijednosti uloge obaju roditelja u životu djece, neovisno o tome postoji li životna zajednica roditelja ili ne, te se stvaraju preduvjeti za poštivanje prava i obveza propisanih kako Ustavom Republike Hrvatske (čl. 3., čl. 14., čl. 35., čl. 63. itd.), tako i međunarodnim ugovorima koji, sukladno odredbi članka 134. Ustava, čine sastavni dio unutarnjega pravnog poretka Republike Hrvatske. Tako je zajednička skrb roditelja o djetetu odraz načela o zajedničkoj odgovornosti obaju roditelja za skrb o djetetu (čl. 18. Konvencije o pravima djeteta), te je odraz prava djeteta da uživa skrb svojih roditelja (čl. 63. Ustava, čl. 5. Konvencije o pravima djeteta), dok je ravnopravno podijeljena skrb između roditelja odraz ravnopravnosti spolova (čl. 3. Ustava, čl. 2. st. 1. toč. 1. ObZ 2003, čl. 3. st. 1. ObZ 2015), ali i ravnopravnosti majke i oca kao roditelja. Pojam „podijeljene roditeljske skrbi“ koji se navodi u primjedbi nije zakonski termin te ga se ne bi trebalo poistovjećivati sa značenjem i sadržajem instituta zajedničke, sporazumne i ravnopravne roditeljske skrbi koji u svojoj osnovi ima za cilj zaštitu najboljeg interesa djeteta (čl. 3. Konvencije o pravima djeteta) te njegovih osobnih i imovinskih prava. Odluku o roditeljskoj skrbi donosi sud temeljem sporazuma odnosno dogovora roditelja, uz načelno prethodno pribavljanje mišljenja djeteta i tijela odnosno subjekata koji za to imaju potrebne stručne kompetencije. Odluka suda o roditeljskoj skrbi mora biti u skladu s djetetovim željama koje nisu protivne njegovoj dobrobiti. Ako roditelji ne mogu postići dogovor, odluku o tome donosi sud. Svjesni činjenice da postoje situacije u kojima se jedan ili oba roditelja često ne mogu suzdržati od štetnih i ugrožavajućih ponašanja u odnosu na zajedničku djecu, posebna pažnja u budućem normativnom uređenju pitanja roditeljske skrbi posvetit će se upravo složenim i konfliktnim obiteljskim postupcima te različitim oblicima manipulacije djece, njihovog emocionalnog zlostavljanja, „monopoliziranja“ roditeljske skrb od strane jednog roditelja. Normirati će se ovlast suda kojom sud može u iznimnim slučajevima, kad je u pitanju zaštita psihofizičkog zdravlja i sigurnost djeteta (kao što je obiteljsko nasilje) roditelja ograničiti ili mu izricati zabrane u odnosu na pojedina prava koja proizlaze iz sadržaja roditeljske skrbi. U daljnjem tekstu primjedbi i prijedloga, navedena su teoretska područja iz kojih trebaju posjedovati stručna znanja stručni radnici centra za socijalnu skrb, dio su obveznih studijskih programa i kolegija tijekom obrazovanja na studiju socijalnog rada/psihologije. Nadalje, stručni radnici ustanova socijalne skrbi, imaju zakonsko pravo i dužnost trajno se stručno usavršavati. Ministarstvo nadležno za poslove socijalne skrbi, za svaku kalendarsku godinu, donosi plan stručnog usavršavanja stručnih radnika centara za socijalnu skrb i domova socijalne skrbi. Edukacije stručnih radnika provode i strukovne udruge i strukovne komore. Stručni radnici ustanova socijalne skrbi imaju obvezu biti članovi strukovnih komora, koja im izdaje i obnavlja licenciju samostalno za obavljanje stručnih poslova.
81	Udruga Dijete-razvod	TEZE ZA OBITELJSKI ZAKON, C/ RADNA SKUPINA ZA IZRADU NACRTA PRIJEDLOGA OBITELJSKOG ZAKONA	Smatramo velikim nedostatkom to da nema pouzdanih statističkih podataka o tome što se zaista događa u praksi primjene bilo kojeg Obz. Osim broja razvoda i komu su 'dodijeljena' djeca što objavljuje Državni zavod za statistiku, ostalo se svodi na anegdotske primjere i osobna iskustva, a ako i postoji, nije dostupno javnosti. Zato smatramo da su bar u širem sastavu radne skupine trebali biti prisutni najmanje i: psiholozi i psihijatri, odgojitelji i učitelji, pedijatri i obiteljski liječnici, sociolozi i predstavnici udruga koji se bave pravima djece razvedenih roditelja. Ovako se mnogi navedenih struka smatraju izbačenima iz bilo kakvog ozbiljnog razmatranja i uvažavanja njihovih stavova i promišljanja. U našim razgovorima s brojnim ljudima, većina nema nikakve nade da će njihovo mišljenje biti ozbiljno razmotreno i da mogu u bitnome utjecati na bilo što.	Primljeno na znanje	Ministarstvo nadležno za poslove socijalne skrbi prikuplja i analizira podatke iz sustava socijalne skrbi koji se objedinjeno prikazuju u Godišnjem statističkom izvješću o primijenjenim pravima socijalne skrbi, pravnoj zaštiti djece, mladeži, braka, obitelji i osoba lišenih poslovne sposobnosti, te zaštiti tjelesno ili mentalno oštećenih osoba u Republici Hrvatskoj. Izvješća su objavljena na mrežnoj stranici Ministarstva. Vezano uz sastav Radne skupine ističemo da se prilikom određivanja istog, nastojala osigurati odgovarajuća zastupljenost različitih dionika, vodeći se relevantnim kriterijima, kao što su postojanje izravnog interesa za propise iz područja obiteljskog zakonodavstva te podložnost utjecaju određenih propisa koji se odnose na predmetno područje. Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku nastojat će različitim oblicima savjetovanja po potrebi uključiti i druge relevantne predstavnike putem javnih rasprava, održavanja savjetodavnih sastanaka i drugim sličnim načinima.
82	Udruga Dijete-razvod	OBRAZAC ISKAZA O PROCJENI UČINAKA PROPISA, ZA NACRT PRIJEDLOGA OBITELJSKOG ZAKONA	Napominjemo da se naši komentari (komentari Udruge) temelje na saznanjima vrhunskih stručnjaka Woodall (UK), Prof. dr sc. Kruk (Kanada) te Prof. dr sc. Childress i Prof. dr sc. Warshak (USA). Radi se o saznanjima o kojima desetljećima pišu vodeći svjetski stručnjaci koji se bave zaštitom mentalnog zdravlja djece razvedenih roditelja. 2. Ciljevi Točka 4 i 5 Pozdravljamo uređenje područja obiteljskopravne zaštite građana u dijelu koji se odnosi na zaštitu djece i obitelji u cjelini, a posebno na zaštitu djece tijekom i nakon razvoda braka ili prestanka obiteljske zajednice djetetovih roditelja. Također podržavamo specijalnu edukaciju i licenciranje provoditelja mjere kao što je navedeno u točki 5. Predlažemo dodatak/izmjene teksta: - umjesto riječi 'preciznije' predlažemo 'precizno i transparentno'; - 'žurnu' (zaštitu djece... ). Protek vremena je neprijatelj djeci i eventualno nanesena šteta nerijetko ima pogubne i kratkoročne i dugoročne posljedice. Predlažemo točku 5a: - proglasiti djecu roditelja koji se razvode ili su se razvode specijalnom skupinom (koja ima potrebe drugačije od djece u cjelovitim obiteljima) te svi koji rade s tom djecom moraju imati specijaliziranu edukaciju koju će definirati nadležna tijela - podaci o tome bit će dostupni javnosti. Također predlažemo obvezu multidisciplinarnog pristupa radu s tom specijalnom skupinom djece. Pozdravljamo redefiniranje instituta skrbništva i posebnog skrbništva navedeno u točki 7. Predlažemo dodati: Točka 5, predlažemo: - Posebni skrbnici moraju imati specijalizirano znanje o posebnim potrebama tih osoba. Posebni skrbnici neće ispitivati dijete u kofliktnim i visoko-konfliktnim razvodima jer time od djeteta čine bojno polje za roditelje koji se bore za skrb nad djetetom. U takvim će slučajevima biti nužna multidisciplinarna obrada koja će utvrditi potrebe djeteta i autentično mišljenje djeteta koje je nerijetko potisnuto u konfliktnim i visoko-konfliktnim razvodima i nakon njih. Pozdravljamo sve vrste savjetovanja i postupaka koji su usmjereni na smanjenje sukoba među roditeljima. Pozdravljamo navedeno u točki 10. Predlažemo rješenja koja će poticati izvansudsko rješavanje obiteljskih sporova - već time bi se sud rasteretio. Smatramo da je dužnost države ne samo regulirati ponašanje, već i educirati svoje građane. Pozdravljamo navedeno u točki 11. Predlažemo, pri definiranju uloge centara za socijalnu skrb, snimanje svih razgovora djelatnika centara s djecom i roditeljima - investicija je zanemariva, a korist od spriječavanja bilo kakvih nepravilnosti ili. ev. osobnih ideologija koje mogu utjecati na interpretacije tih razgovora je velika. Također predlažemo zakonsko rješenje za slučajeve kad se djelatnici centara ne pojavljuju na ročištima (čime, između ostalog, otežu postupke) kojim će se takvo ponašanje spriječiti u svim slučajevima.	Primljeno na znanje	Suglasni smo s Vašim prijedlozima u odnosu na izmjene teksta koji se odnosi na bolju, pravodobniju i učinkovitiju zaštitu djece. Međutim, kolikogod su djeca u razvodu i djeca razvedenih roditelja nerijetko opterećena tom činjenicom, smatramo da bi njihovo proglašenje „specijalnom skupinom“ bilo stigmatizirajuće i diskiminatorno. Slažemo se s potrebom propisivanja specijaliziranih znanja posebnih skrbnika (ovisno o potrebama štićenika) i njihovog angažmana. Multidisciplinarna obrada jest potrebna, ponajprije u ostvarenju djetetova prava na izražavanje vlastitog mišljenja (pa tako i u razvodu braka) i ona će biti zakonski moguća kao potpora odluci suca, uz, dakako, izmjene u pravosudnom sustavu u smislu stručnjaka nepravnika koji će pomagati sudu u takvim situacijama. Izvansudsko rješavanje prijepora i sporova će biti omogućeno za svaki takav spor, između svih članova obitelji, u obliku instituta medijacije (tj. mirnog rješavanja prijepora). Također smo suglasni s Vašim komentarom o potrebom jačanja suradnje centra za socijalnu skrb i suda, koja bi mogla obuhvatiti i procesne obveze u odnosu na centar za socijalnu skrb.
83	IVO RILOVIĆ	OBRAZAC ISKAZA O PROCJENI UČINAKA PROPISA	Problem štetne primjene alimentacije 1. Obveza isplate alimentacije (čak do 27. godine) u određenom se broju slučajeva iskorištava za “vječno studiranje”, što je pedagoški štetno za dijete, a financijski štetno za roditelja i zajednicu, te u konačnici i za samo dijete, 2. Rastavljeni roditelj, kod kojeg dijete ne boravi, nema mogućnost pedagoške mjere uvjetovanja plaćanja troškova studiranja djeteta u ovisnosti od uspjeha djeteta u školovanju i ponašanja djeteta u društvu, a kakvu imaju roditelji koji su u braku, te rastavljeni roditelj kod kojeg dijete boravi. 3. Nejednakost u položaju prema djetetu rastavljenog roditelja kod kojeg dijete ne živi, prema rastavljenom roditelju kod kojeg dijete živi, odnosno roditeljima koji nisu rastavljeni. Polazišne osnove: - Roditelji trebaju biti ujednačeni u svojim obvezama i pravima s obzirom na dijete, te s obzirom na skrbnički i bračni status, - Oba roditelja moraju imati mogućnost provođenja pedagoških mjera kojima će poticati redovito učenje i primjereno ponašanje djeteta, - Alimentacija ne smije tijekom studiranja biti zloupotrebljavana (korištena za “vječno studiranje”), - Odredbe zakona moraju ići na usmjeravanje djeteta na roditelja, nipošto ne na sukobljavanje s roditeljem i njegovo iskorištavanje, - Za dijete koje studira i ne živi kod roditelja, oba roditelja imaju jednaku obvezu pomoći djetetu kod sudjelovanja u troškovima školovanja, - Potrebno je poticati financijsko osamostaljenje djeteta koje studira. Predložene mjere: 1. Skraćivanje trajanje obveze isplate alimentacije samo za godine redovnog studiranja i najdulje do 24. godine života djeteta, 2. Prestanak obveze isplate alimentacije: - za djecu koja više ne ostvaruju pravo na besplatno studiranje, - u slučajevima kada dijete počini kazneno djelo, - u slučajevima kada je dijete pozitivno na droge ili ovisno o alkoholu, 3. Uvođenje obveze pravodobnog i propisnog izvještavanja roditelja o uspješnosti na fakultetu, 4. Za dijete koje studira i ne živi kod roditelja, roditelji će u jednakoj mjeri isplaćivati alimentaciju za razdoblje kada dijete nije smješteno kod roditelja, 5. Ukoliko dijete stekne uvjete za stipendiju, iznos alimentacije će se umanjiti za 50% od iznosa za koji je stečeno pravo.	Primljeno na znanje	Nacrtom prijedloga Iskaza i Teza za Obiteljski zakon nije predviđeno preispitivanje instituta uzdržavanja u predloženom dijelu. Dodatno skrećemo pozornost da je važećim odredbama Obiteljskog zakona propisano da su roditelji dužni uzdržavati punoljetno dijete dok se školuje s tim da redovito i uredno ispunjava svoje obveze te najdulje do godinu dana po završetku obrazovanja, ako se ne može zaposliti, a najdulje do 26. godine života. Ako punoljetno dijete koje se školuje ili se ne može zaposliti do godinu dana po završetku školovanja, ne živi s roditeljima - oba roditelja su dužni plaćati uzdržavanje, s tim što se roditelju s kojim dijete stanuje u iznos uzdržavanja uračunavaju troškovi stanovanja. Dijete koje ima vlastite prihode dužno je pridonositi za svoje uzdržavanje. Punoljetno dijete dužno je obavijestiti roditelja koji plaća uzdržavanje, o redovitom obrazovanju, najkasnije do 1. studenoga za svaku školsku/akademsku godinu.
84	IVO RILOVIĆ	OBRAZAC ISKAZA O PROCJENI UČINAKA PROPISA	Problem nejednakih financijskih (i ostalih) doprinosa za dijete kod odvojene skrbi 1. U zakonima i u praksi zanemaruju se realni i bitni troškovi roditelja kod ostvarivanja kontakta s djetetom, a koji se tiču smještaja, odijevanja, putovanja, troškova hrane, obazovanja, zabave, troškova za sport, kulturu, za izlete i praznike,..., 2. Činjenica je da samo jedan roditelj ima obvezu odvajanja često nemalog vremena na putovanje cilj kojeg je ostvarivanje kontakta s djetetom, 3. Ne postoji zakonsko rješenje kojim bi se određenog roditelja prisililo da se odrekne jednom stečenog prava na porezni odbitak za dijete. 4. Roditelji koji nemaju skrbništvo plaćaju alimentaciju i za vrijeme koje provode s djetetom, a roditelji koji imaju skrbništvo ne plaćaju alimentaciju drugom roditelju za vrijeme (i troškove) koje drugi roditelj provodi s djetetom, Polazišna osnova: - Jednakost roditelja kod financijskih i svih ostalih doprinosa za potrebe djeteta. Predložene mjere: 1. Proporcionalno i obostrano plaćanje alimentacije prema realnom omjeru vremena koje dijete provodi kod svakog roditelja i troškova koje određeni roditelj s tim u vezi ima, 2. Uključivanje troškova putovanja (i smještaja) roditelja koji mora putovati da bi ostvario susret s djetetom u negativni iznos prihoda kod određivanja alimentacije, 3. Obavezno uključivanje troškova proširenja stmbenog prostora za dijete kod prenoćenja i sl., (knjige, slikovnice, pribor, autosjedalice, igračke, troškovi ljetovanja...) u negativni iznos prihoda kod određivanja alimentacije, 4. Obaveza dijeljenja umanjenja porezne osnove, osim ako se određeni roditelj istog ne odrekne, ali i tada samo na određeno vrijeme nakon kojeg mora ponoviti vlastitu odluku, 5. Uvođenje obveze da roditelj kod kojeg je dijete u pola slučajeva ima obvezu dovođenja djeteta na susret s drugim roditeljem.	Primljeno na znanje	Nacrtom prijedloga Iskaza i Teza za Obiteljski zakon nije predviđeno preispitivanje instituta uzdržavanja, no preciznije će se urediti pojedina pitanja. Dodatno skrećemo pozornost da je važećim Obiteljskim zakonom izjednačena svakodnevna skrb o djetetu, roditelja s kojim dijete stanuje s obvezom zadovoljavanja materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja, roditelja s kojim dijete ne stanuje. Također, odredbama važećeg Obiteljskog zakona propisano je da je sud prilikom donošenja odluke o ostvarivanju osobnih odnosa roditelja i djeteta, dužan voditi računa da mjesto na kojem će se ostvarivati osobni odnosi s djetetom, bude prikladno za dijete uzimajući u obzir istodobno stvarne prostorne i vremenske mogućnosti roditelja koji ima pravo na ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom. Odluka suda o ostvarivanju osobnih odnosa s djetetom mora sadržavati detaljne podatke o načinu, vremenu i mjestu preuzimanja, odnosno povratka djeteta, a prema potrebi i troškovima ostvarivanja osobnih odnosa roditelja s djetetom. Porezne obveze i povlastice uređene su posebnim zakonima koji uređuju porezni sustav.
85	IVO RILOVIĆ	OBRAZAC ISKAZA O PROCJENI UČINAKA PROPISA	Problem nemogućnosti dokazivanja nestručnih, koruptivnih i drugih štetnih postupaka stručnjaka po centrima, te nemogućnosti dokazivanja neprimjerenog ponašanja stranaka 1. Postupanja stručnjaka kod razgovora po centrima i kod intervencija nisu uvijek dovoljno kvalitetna, a ponekad su i štetna, 2. Roditelji nemaju nikakav način za dokazivanje loših postupaka stručnjaka stručnjaka po centrima, odnosno ne postoji mogućnost provjere postupaka koji se odvijaju u zatvorenim prostorijama bez (mogućnosti) svjedoka. Polazišna osnova: - Postupci stručnjaka moraju biti provjerljivi kako bi se smanjila mogućnost namjerne ili nenamjerne greške, koruptivnih i sličnih postupaka, - Nema pravne, tehničke niti financijske zapreke da se sastanci u centrima, te intervencije, ne snimaju i pohranjuju u cilju mogućnosti provjere rada stručnjaka, - Snimke moraju biti zaštićene od javnosti i dostupne na uvid samo višim tijelima i samo u slučajevima prigovora na postupke stručnjaka - Stručnjaci trebaju biti u što većoj mjeri zaštićeni kod slučajeva vrijeđanja i prijetnji od strane stranaka Predložene mjere: 1. Uvođenje obveze audio/video ili audio snimanja sastanaka u centrima i kod intervencija. 2. Snimke se moraju pohranjivati na rok od X godina., nakon čega će biti komisijski uništavane. 3. Snimke će biti dostupne nadzornim i sl. tijelima samo u posebnim slučajevima (žalbe, sudski postupci,...)	Primljeno na znanje	Postupak u centru za socijalnu skrb provodi se timski (stručni tim čine: socijalni radnik, psiholog, pravnik i potrebi stručni radnik druge struke) sukladno pravilima struke, primjenom metoda i tehnika za svaku pojedinu struku. U skladu s propisima kojima se uređuje postupanje u predmetnim stvarima, predviđeni su mehanizmi preispitivanja rada i odluka nadležnih tijela (putem pritužbe, žalbi, provedbom nadzora i slično). Svi sudionici u postupku, a posebice stručnjaci su objektivno odgovorni za izgovorenu riječ te su dužni poštivati dostojanstvo korisnika. O službenim radnjama u postupku vodi se propisana dokumentacija koja ima odgovarajuću dokaznu snagu te se sastavlja zapisnik koji potpisuju i stranke u postupku.
86	IVO RILOVIĆ	OBRAZAC ISKAZA O PROCJENI UČINAKA PROPISA	Problem neučinkovitosti postupaka centara za socijalnu skrb u slučajevima uskraćivanja kontakta roditelja s djetetom 1. Kod rješavanja problema uskraćivanja kontakata roditelja s djetetom centri nisu dovoljno učinkoviti, 2. Zakonska rješenja ne idu u smjeru efikasnih rješenja problema, 3. Centri ne obavještavaju roditelje pravodobno, opsežno i primjereno o rasponu mjera koje mogu, odnosno koje su dužni poduzeti u takvim slučajevima. Polazišne osnove: - Izgubljeno vrijeme, odnosno uskraćeni kontakti djeteta s roditeljem su jedinstveni, te nenadoknadivi ili teško nadoknadivi, - Treba uraditi sve da se problem najprije prevenira, te kontakti djeteta i roditelja održe u punini kroz cijelo vrijeme, - Kada zbog štetnog djelovanja jednog roditelja dođe do privremenog uskračivanja kontakata s drugim roditeljem, potrebno je učiniti sve što je moguće da se uskraćeni kontakti nadoknade, - Svi roditelji zasigurno, pa niti većina roditelja, nužno ne može imati kapacitet da se kroz šumu propisa, odluka i prakse rada pravovremeno i efikasno upozna sa svim obveznim i mogućim mjerama koje centri moraju i/ili koje mogu poduzimati, - Zakonske i ostale mjere moraju biti učinkovite, Predložene mjere: 1. Uvođenje progresivnih sankcija kod ponovljenih slučajeva sprječavanja/uskraćivanja ili ometanja kontakta djeteta i roditelja, 2. Krajnje sankcije, nakon određenog broja ponavljanja slučajeva sprječavanja ili uskraćivanja ili ometanja kontakta djeteta i roditelja, trebaju biti oduzimanje skrbi i kaznena odgovornost, 3. Umanjenje obveze isplate alimentacije, kao učinkovite sankcije u slučajevima sprječavanja ili uskraćivanja ili ometanja kontakta s djetetom, po progresivnim koracima, 4. Kao kod naknadne isplate obveza za neisplate alimentacije, kod prethodnih uskraćivanja uvesti institut naknade kontakata, odnosno obvezu dodatnih naknadnih kontakata koji će trajati do ispunjenja opsega prethodno propisanih, a uskraćenih kontakata, 5. Obavezno upućivanje roditelja u prava kod takvih slučajeva i to u kvalitetnoj formi, obavezno uz pisano objašnjenje koje mora biti dostupno također i s mrežnih stranica Ministarstva (s potankim i jasnim objašnjenjem postupanja kod tipičnih spornih situacija).	Primljeno na znanje	Najveća pažnja u budućem normativnom uređenju pitanja roditeljske skrbi posvetit će se složenim i konfliktnim obiteljskim postupcima, dakle onim situacijama u kojima roditelji takav sporazum o izvršavanju roditeljske skrbi o djeci ne mogu postići dogovor. Dakle, radi se o konfliktnim obiteljskim postupcima, u kojima se jedan ili oba roditelja vrlo često ne mogu suzdržati od različitih međusobnih oblika štetnih i ugrožavajućih ponašanja što sve ostavlja teške posljedice na djeci. Ukoliko roditelji ne mogu postići dogovor o konkretnom izvršavanju pojedinih poslova u okviru ovako normirane zajedničke roditeljske skrbi, o tim pitanjima će odluku donijeti sud, uz načelno prethodno pribavljanje mišljenja djeteta, kao i tijela odnosno subjekata koji za to imaju potrebne stručne kompetencije. Novim obiteljskim uređenjem treba pronaći učinkovit način sankcioniranja roditelja koji krše načelo zajedničke roditeljske skrbi i sankcioniranja onog roditelja koji ne poštuje odluke suda donesene u svezi sa izvršavanjem zajedničke roditeljske skrbi.
87	IVO RILOVIĆ	OBRAZAC ISKAZA O PROCJENI UČINAKA PROPISA	Problemi štetnog roditeljstva - otuđenje od roditelja 1. Problem otuđenja od djeteta, kao problem štetnog roditeljstva, je iznimno težak, kontraintuitivan, rasprostranjen i progresivno se širi, bez odgovarajuće reakcije sustava, 2. Problem otuđenja od roditelja uzrokuje patnju velikog broja djece, roditelja i šire obitelji, te psihičke i psihosomatske probleme, prvenstveno kod djece, te kod roditelja, 3. Za rješenje problema potrebna je visoka stručnost i specijaliziranost stručnjaka, 4. Trenutno u RH: - ne postoji niti približno dovoljna razina svijesti o problemu niti poznavanja problema otuđenja od roditelja od strane struke. Zapravo dobar dio struke problem negira, - ne postoje specijalizirani stručnjaci niti centri za problem otuđenja od roditelja, - ne postoje zakonska rješenja putem kojih bi se uspješno suočilo s problemom otuđenja od roditelja. Polazišne osnove: - Dijete mora biti zaštićeno od svakog oblika štetnog roditeljstva, - Sustav mora biti učinkovit u štićenju djeteta, - Štetno roditeljstvo u smislu promišljene manipulacije djetetom mora biti prepoznato i tretirano kao kazneno djelo. Predložene mjere: 1. Osnivanje specijalističkih centara za slučajeve otuđenja djeteta (barem četiri u RH). 2. Pravo roditelja da se prizovu na slučaj otuđenja od roditelja, nakon čega specijalistički centar preuzima slučaj. Nakon procjene stručnjaka, specijalistički centar može slučaj vratiti na postupanje u redovni centar. 3. Prijedlog Zakonodavcu da u KZ uvrsti odredbe kojima bi se sankcioniralo otuđenje od roditelja	Primljeno na znanje	Novim obiteljskim uređenjem treba pronaći učinkovit način sankcioniranja roditelja koji krše načelo zajedničke roditeljske skrbi i sankcioniranje onog roditelja koji ne poštuje odluke suda donesene u svezi sa izvršavanjem zajedničke roditeljske skrbi. Kaznenim zakonom propisana su kaznena djela protiv braka, obitelji i djece prijedlozi koji se odnose na kazneno zakonodavstvo nisu predmet ovog savjetovanja.
88	IVO RILOVIĆ	OBRAZAC ISKAZA O PROCJENI UČINAKA PROPISA	Problemi kod skrbi nad djetetom 1. Vrijeme kojeg dijete, prema dosadašnjoj praksi, provodi s roditeljem koji nije skrbnik nedovoljno je za ostvarivanje emocijalnih, socijalnih, pedagoških i ostalih potreba djeteta, 2. S obzirom na spol roditelja postoji bitna nejednakost kod dodjele djeteta na skrb, a koja prelazi 80%, 3. Rastava kao razdjelna točka u promatranju roditeljskih kompetencija. U brojnim slučajevima u trenutku rastave sustav ustanovljuje činjenicu da se roditelju iznenada, trenutno i u konačnici presudno smanjuju roditeljske kompetencije, a koje dok je isti roditelj bio u braku nisu u pravilu ničim bile dovođene u pitanje. Polazišne osnove: - Dijete jednako treba oba roditelja, - Djetetu je najbolje kada je u što većoj mjeri uz oba roditelja, - Brojna empirijska istraživanja na velikim uzorcima pokazuju da djeca koja provode opsežno vrijeme sa svakim od roditelja, tj 35-50% pokazuju bolje fizičko i mentalno zdravlje, rjeđe postaju ovisnici, delinkventi, maloljetne trudnice... - Distribucija roditeljskih sposobnosti je neovisna o spolu, odnosno jednaka, - Ako je utvrđeno da su oba roditelja dovoljno kompetentna, nema nikakve daljnje potrebe za mjerenjem i/ili uspoređivanjem njihovih kompetencija, - Dijete ima potpuno jednako pravo i potrebu u punom opsegu i na manje kompetentog roditelja, - Kada su oba dovoljno kvalitetna i kompetentna dodjela skrbi jednom roditelju je loša za dijete. Predložene mjere: 1. Podijeljena skrb mora biti pravilo, 2. Iznimni slučajevi odustajanja od gornjeg pravila su kada se uoče bitni problemi kod jednog roditelja, 3. Za slučajeve kada se skrb dodjeljuje samo jednom roditelju: - Za CZSS-e i obiteljske suce za koje se utvrdi da su u duljem razdoblju, odnosno kod većeg broja izrečenih mišljenja/odluka, donosili odluke koje su favorizirale određni spol kod dodjele djeteta u omjeru većem od 60/40%, treba provesti nadzor u radu. Ako nadzor ukaže na stručne pogreške, odgovorne osobe koje su mjere provodile i nadzirali trebaju odgovarati, 4. Ukoliko nakon određenog vremena spomenuti postotak na razini RH prijeđe omjer 45/55, treba biti pojačano nadzirati, promatrati i sankcionirati mjere centara i sudaca, 5. Centri i sudovi na mrežnim stranicama moraju transparentno prikazati podrobnu statistiku odluka kod dodjele skrbi, 6.U slučajevima kada su oba roditelja kompetentna, a jedan se mora preseliti iznimno daleko, dijete se u pravilu treba dodijeliti drugom roditelju na skrb,	Primljeno na znanje	Nacrtom prijedloga Iskaza i Teza za Obiteljski zakon postavlja se načelo zajedničke roditeljske skrbi. Pojam „podijeljene roditeljske skrbi“ nije zakonski termin te ga se ne bi trebalo poistovjećivati sa značenjem i sadržajem instituta zajedničke, sporazumne i ravnopravne roditeljske skrbi koji u svojoj osnovi ima za cilj zaštitu najboljeg interesa djeteta (čl. 3. Konvencije o pravima djeteta) te njegovih osobnih i imovinskih prava. Predviđa se propisati obvezni sadržaj odluke o roditeljskoj skrbi koji treba sadržavati svaka odluka o roditeljskoj skrbi (primjerice s kojim roditeljem će dijete živjeti, raspored vremena koje će provoditi sa drugim roditeljem, način komunikacije djeteta sa drugim roditeljem, obveza razmjene informacija o djetetu, uzdržavanje djeteta). Ujedno, normativno treba omogućiti da sud izriče odgovarajuće naloge i mjere kojima će se urediti i pojedina druga pitanja i moguće problematične situacije, a koje mjere i nalozi će biti sastavni dio odluke o roditeljskoj skrbi. Stručni radnici ustanova socijalne skrbi imaju zakonsko pravo i dužnost trajno se stručno usavršavati. Ministarstvo za svaku kalendarsku godinu, donosi plan stručnog usavršavanja stručnih radnika centara za socijalnu skrb i domova socijalne skrbi. Edukacije stručnih radnika provode i strukovne udruge i strukovne komore. Stručni radnici ustanova socijalne skrbi imaju obvezu biti članovi strukovnih komora, koja im izdaje i obnavlja licenciju za samostalno za obavljanje stručnih poslova. Zakonom o socijalnoj skrbi (NN br: 157/13, 152/14, 99/15, 52/16) propisan je nadzor nad radom ustanova socijalne skrbi i stručnih radnika ustanova te odgovornost za moguće propuste i pogreške u radu. Odgovornost zaposlenika uređena je općim zakonom koji uređuje radni odnose. Na svojim mrežnim stranicama Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku objavljuje za svaku kalendarsku godinu, Godišnje statističko izvješće o primijenjenim pravima socijalne skrbi, pravnoj zaštiti djece, mladeži, braka, obitelji i osoba lišenih poslovne sposobnosti, te zaštiti tjelesno ili mentalno oštećenih osoba u Republici Hrvatskoj.
89	Tomislav Galić	OBRAZAC ISKAZA O PROCJENI UČINAKA PROPISA	Nalazim se u proceduri već 10 godina, mislim da je krajnje vrijeme da djeca prestanu biti ping pong loptice u sustavu kao i u obiteljima, djeca zaslužuju oba dva roditelja i ravnopravnost u odgoju i brizi o djeci RAVNOPRAVNOST obaju roditelja jest primaran zadatak svih institucija koje se bave ovim problemom. RAVNOPRAVNOST očeva i majki jest jedini preduvjet u pokretanju svih mjera koje bi trebale dovesti do boljitka naše DJECE. Dosegli smo kritičnu točku ili ćemo krenuti naprijed ili će ovo društvo samo sebe osuditi na propast obitelji svojim neradom i nestučnošću. Ponavljam ravnopravnost obaju roditelja - u praksi	Primljeno na znanje	Nacrtom prijedloga Iskaza i Teza za Obiteljski zakon postavlja se načelo zajedničke roditeljske skrbi. Odluku o roditeljskoj skrbi donosi sud temeljem sporazuma odnosno dogovora roditelja ili o tome sam odlučuje kada roditelji ne mogu postići dogovor, uz načelno prethodno pribavljanje mišljenja djeteta i tijela odnosno subjekata koji za to imaju potrebne stručne kompetencije. Odluka mora biti u skladu s prvenstvenim interesom djeteta koji je u skladu s njegovom dobrobiti.
90	ZORAN LUKIĆ	OBRAZAC ISKAZA O PROCJENI UČINAKA PROPISA	1. U zakon treba obavezno uglaviti "Ravnopravno roditeljstvo". Time se unaprijed može izbjeći manipulacija jednog roditelja i pred CSS i pred sudom da u razvod ide samo s ciljem odvođenjem djece od drugog roditelja, dobivanja alimentacije, psihičkim i financijskim maltretiranjem drugog roditelja. Time se unaprijed osigurava da je jedan roditelj osiguran od možebitnih budućih psihičkih, financijskih i ostalih maltretiranja i omalovažavanja drugog roditelja. Dovoljno je da jedan roditelj zatraži u tijeku razvoda ravnopravnu roditeljsku skrb nad djecom i da mu se to mora omogućiti. Ravnopravna roditeljska skrb treba značiti da djeca provode vrijeme sa oba roditelja jednako, jedan tjedan sa jednim roditelje, jedan tjedan sa drugim ili dva tjedna sa jednim, dva tjedna sa drugim roditeljom. Ovdje je "Alimentacija" je isključena. Svaki roditelj snosi svoje financijske i materijalne troškove. Međutim, ovdje treba prihvatit i činjenicu ako su roditelji u zajedničkom stambenom objektu (stan, kuća). Ako niti jedan roditelj ne želi izaći iz svoje nekretnine u tom slučaju treba posebno urediti odnos nastavka življenja u takvoj zajednici. 2. Također, kroz Zakon treba definirati tko je krivac za raspad obitelji. Ako je zajednički dogovor oko rastave braka, ok. Ali ako jedan roditelj sustavno se ne brine o djeci, psihički i fizički maltretira i djecu i drugog roditelja, onda to Zakonom treba definirati da se takvog roditelja obavezno proglasi krivcem za raspad braka, a ne da ga se podržava, kao do sad, i k tome još sustav (čitaj CSS) podržava tog roditelja (zlostavljača) da na sudu dobije skrbništvo nad djecom, a drugog roditelja sustav ga ucjenjuje i tako reći psihički uništava (ne viđa djecu, financijski je uništen...). 3. Ako će biti i definirana "Alimentacija" onda Zakonom treba biti utvrđeno slijedeće: - alimentacija će biti prikazana kao dohodovni cenzus (prihod) roditelju koji prima alimentaciju; - alimentacija će biti prikazana kao porezna olakšica roditelju koji plaća alimentaciju (treba definirati iznose). Roditelj koji plaća alimentaciju trebati će na prijavi upisati kome plaća alimentaciju (OIB), na koji tekući račun plaća alimentaciju i priložiti sve kopije uplata. 4. U zakon treba uglaviti i da djeca mogu imati do svoje 18. godine dvije adrese prebivališta u slučaju razvoda roditelja, kad roditelji žive u istom mjestu, na dvije različite adrese. 5. Oba roditelja imaju pravo na poreznu olakšicu za dijete u slučaju razvoda, a ne samo jedno. Sadašnja stopa porezne olakšice se dijeli na dva dijela (1. dijete 0,5% za svakog roditelja posebno, drugo dijete 0,5, treće 0,7... itd. ostaje ista stopa. 5. Obavezno definirati kazne za svakog roditelja otuđitelja, bez iznimke. Definirati kazne za lažne optužbe, lažne optužbe. Ovdje traba stati na kraj institucijama koje se vade "na dobrobit djeteta", a roditelj kojem je oduzeto pravo da viđa svoju djecu na temelju lažnih optužbi, mora dokazivati svoju nevinost. Ovdje u startu treba izuzeti djecu, smjestit ih na sigurno mjesto i odmah ispitati roditelje. Odmah će se saznati tko laže i izmišlja. Ukoliko se Zakon temeljito postavi, broj lažnih prijava nasilja će uveliko pasti. Također treba i CSS prema Zakonu dobiti točne upute kako raditi. U slučaju bilo kakvih propusta i nerada, Zakonom trebaju biti definirane i kaznene odgovornosti CSS. Kroz Zakon treba biti i omogućen dokument kojim će svatko moći dati službenu prijavu na nezakonit rad predstavnika CSS. To treba biti transparentno, omogućiti da se sve prijave pišu i vide na internetu, tko je napisao prijavu, prema kojojem CSS (i/ili ime i prezime osobe iz određenog CSS), status prijave. Glavni portal za pisanje prijava bio bi na portalu Ministarstva socijalne skrbi. 6. Omogućiti kontaktiranje CSS i putem e-maila (svatki djelatnik CSS mora imati svoj e-mail) i to će ujedno biti i dokaz kad se radi prepiska sa određenim djelatnikom CSS.	Primljeno na znanje	Nacrtom prijedloga Iskaza i Teza za Obiteljski zakon postavlja se načelo zajedničke roditeljske skrbi. Odluku o roditeljskoj skrbi donosi sud temeljem sporazuma odnosno dogovora roditelja ili o tome sam odlučuje kada roditelji ne mogu postići dogovor, uz načelno prethodno pribavljanje mišljenja djeteta i tijela odnosno subjekata koji za to imaju potrebne stručne kompetencije. Najveća pažnja u budućem normativnom uređenju pitanja roditeljske skrbi posvetit će se složenim i konfliktnim obiteljskim postupcima u kojima roditelji ne mogu postići dogovor o većini sadržaja roditeljske skrbi i životnim situacijama vezanim uz dijete i u kojima se jedan ili oba roditelja vrlo često ne mogu suzdržati od različitih međusobnih oblika štetnih i ugrožavajućih ponašanja. Ukoliko roditelji ne mogu postići dogovor o konkretnom izvršavanju pojedinih poslova roditeljske skrbi, o tim pitanjima će odluku donijeti sud, uz načelno prethodno pribavljanje mišljenja djeteta, kao i tijela odnosno subjekata koji za to imaju potrebne stručne kompetencije. Porezne obveze i povlastice uređene su posebnim zakonima koji uređuju porezni sustav. Zakonom o socijalnoj skrbi (NN br: 157/13, 152/14, 99/15, 52/16) propisan je nadzor nad radom ustanova socijalne skrbi i stručnih radnika ustanova te odgovornost za moguće propuste i pogreške u radu. Odgovornost službenih osoba uređena je posebnim propisima.
91	Marko Bonifačić	OBRAZAC ISKAZA O PROCJENI UČINAKA PROPISA	Marko Bonifačić Primjedba na Teze za Obiteljski zakon 2016. Psihijatrijsko vještačenje treba odrediti kao fakultativni, a ne kao obavezni dokaz u sudskim postupcima lišenja/vraćanja poslovne sposobnosti. Svi dokazi u postupku trebaju biti jednake važnosti i podložni ocjeni neovisnog suda (članak 29. Ustava i članak 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava). Sud treba biti neovisan i u odnosu na odluku o provođenju i glede ocjene psihijatrijskog vještačenja. Ne treba psihijatrijsko vještačenje postavljati kao formalnu obavezu sudu i kao nekakvi „ekstradokaz“. Biblija u Novom zavjetu, po Luki, 12, 57 kaže „Zašto sami od sebe ne sudite što je pravo?“ To je pitanje i za hrvatske suce, koji se ne usude donijeti važniju odluku bez vještačenja, a kad je riječ o Obiteljskom zakonu 2015 i postupcima lišenja/vraćanja poslovne sposobnosti, onda to niti ne mogu. Po članku 440. st. 1 sadašnjeg Obiteljskog zakona 2015. „U izvanparničnom postupku mogu se radi utvrđivanja činjeničnog stanja koristiti sva za to prikladna dokazna sredstva.“ Ovu odredbu treba dosljedno provesti i glede (ne)obaveznosti psihijatrijskog vještačenja kao dokaza. Treba postojati pluralizam diskursa o duševnoj smetnji, a ne samo isključivo oslanjanje na modernistički ekspertni monizam (psihijatrijskog vještačenja). U sudskoj praksi Europskog suda za ljudska prava (ESLJP) ne može se iznaći obaveza suda da provede psihijatrijsko vještačenje u nekom slučaju lišenja/vraćanja poslovne sposobnosti. To ne znači da psihijatrijsko vještačenje nije (dobrodošli) dokaz. No činjenice se mogu utvrđivati u uvidom i izvođenjem i drugih dokaza kao npr. osobito uvidom u medicinsku dokumentaciju, vlastitim uvidom suda u stanje dotične osobe o kojoj se radi, pa i svjedocima i svim drugim dokazima. Presuda Europskog suda za ljudska prava (ESLJP) X i Y protiv Hrvatske (5193/09), koja se odnosi na pitanja lišenja poslovne sposobnosti i odnosa eksperta i suda, u toč. 85. ne nalaže provođenje vještačenja, nego samo traži uvažavanje „medicinske dokumentacije“ i kritički odnos suda prema istoj: „...Međutim, na posljetku je sud, a ne liječnik, pa ni psihijatar, taj koji treba ocijeniti sve relevantne čimbenike koji se odnose na osobu o kojoj je riječ, te njegove ili njezine osobne okolnosti. Dužnost je suda koji vodi postupak da odluči je li takva krajnja mjera potrebna ili bi i blaža mjera bila dovoljna. Kad je riječ o tako važnoj stvari za privatni život pojedinca sudac mora pažljivo uravnotežiti sve relevantne čimbenike, kako bi odlučio o razmjernosti mjere koju određuje…“. Najpoznatija presuda ESLJP u psihijatrijskim slučajevima, Winterwerp v. Netherlands iz 1979. godine (6301/73) kaže: „…37. Konvencija ne utvrđuje što se treba razumijevati riječima „umobolnika“ (odnosno „mentalno oboljele osobe“, „persons of unsound mind“). Ovom izrazu se ne može dati definitivna interpretacija: …to je izraz čije značenje kontinuirano evoluira kako napreduje istraživanje u psihijatriji, razvija se povećana fleksibilnost i mijenja se stav društva prema mentalnoj bolesti, osobito da postaje sve rasprostranjenije veće razumijevanje problema mentalnih pacijenata…“. Da nema obveze provođenja psihijatrijskog vještačenja kao sudskog dokaza proizlazi i iz presuda ESLJP koje se tiču vraćanja/lišenja poslovne sposobnosti odnosno skrbništva kao što su Bock v. Germany (11118/84), Bocsi v. Hungary (24240/94), D.N. v. Switzerland (27154/95), Egger v. Austria (15780/89), H.F. v. Slovakia (54797/00), H.L. v. the UK (45508/99), Matter v. Slovakia (31534/96), Shtukaturov v. Russia (44009/05), Stanev v. Bulgaria (36760/06), Vaudelle v. France (35683/97). Ivana Milas u svom znanstvenom radu „Lišenje poslovne sposobnosti u sudskoj praksi i mogućnost poboljšanja de lege ferenda“, koji analizira sudsku praksu lišenja/vraćanja poslovne sposobnosti na primjeru OGS Zagreb (objavljenom u knjizi „Psihijatrijska vještačenja“ Zbirka ekspertiza, Miroslava Gorete, Ivane Peko-Čović i Nadice Buzina, Zagreb, 2006.) na str. 608 navodi: „Međutim u tri slučaja vraćanja poslovne sposobnosti sud takvu odluku donosi bez nalaza i mišljenja liječnika vještaka, na temelju postojeće dokumentacije i vlastitim uvidom. (fusnota 25:) Zaključujemo da se sud ipak lakše odlučuje na donošenje odluke bez nalaza i mišljenja liječnika vještaka u slučajevima vraćanja poslovne sposobnosti koji su i inače relativno rijetki, a osobito i stoga što je riječ o osobama djelomice lišenim poslovne sposobnosti“. Milas navodi također i da hrvatski suci „uvijek“ prihvaćaju ono što im napišu psihijatrijski vještaci. Može se ovome dodati, mišljenja vještaka u hrvatskom sudskom postupku su često i pravno formulirana, od riječi do riječi, tako da iz vještačenja direktno ulaze u rješenje suda. Hrvatski suci ne mijenjaju svoje odluke glede vještačenja dok im to ne kaže drugi vještak. Vjerojatno je vještačenje kako je određeno Obiteljskim zakonom 2015 pretpostavljeno kao mjera koja će više zaštititi osobu o kojoj se odlučuje, ali to se može postići i fakultativnim određivanjem tog dokaza, a ne formalnim i obvezujućim. Zakon o zaštiti osoba sa duševnim smetnjama (Nar.nov. 76/14) u članku 36. i 37. govori kad se „može“, a kad se iznimno „mora“ odrediti vještačenje glede prisilnog smještaja u psihijatrijsku bolnicu. Napušten je dotadašnji model obaveznog pregleda osobe o kojoj se radi od strane vještaka. Znači može se i bez obaveznog vještačenja, tako i u hrvatskom zakonodavstvu, u ovakvim, opet psihijatrijskim slučajevima. Pravno modernistički utemeljena presuda Vrhovnog suda SAD Daubert v. Merrell Dow Pharmaceuticals 509 U.S. 579 (1993) utvrđuje nove kriterije za ekspertize, ali i spominje „pseudoznanost“ također i „suce kao „amatere znanstvenike“ (Rehnquist), te se poziva na Karl Popperove modernističke kritičko-racionalističke kriterije znanstvenosti statusa teorije. Jedan od oponenata Karla Poppera je postmoderni američki filozof Paul Feyerabend, koji nastupa kao epistemiološki anarhist. Feyerabend traži oblike spoznaje i izvan znanosti osobito u religiji, mitovima, alternativnoj medicini, magiji, pa čak i „brbljanju luđaka“ (princip „anything goes“, sve prolazi). Kritizira „šovinizam znanosti“, traži „odvajanje države od znanosti“. Zoran Kurelić, u knjizi „Liberalizam sa skeptičnim licem“ komentirajući Feyerabenda, poziva se na sofista Protagoru, „…čovjek je mjera svih stvari…“, koji kao demokratski mislilac ohrabruje ljude da sami odlučuju o važnim pitanjima, a ne da se oslanjanju na udaljene (platonovske) eksperte. Kako Kurelić to ne znači da eksperti društvu nisu potrebni, već da ih treba nadzirati i ne dopustiti im nametanje zajednici. Talijanski rani kritički psihijatar Giovanni Jervis u knjizi „Kritički priručnik psihijatrije“ kaže o prividno naprednom „scijentizmu“ psihijatrije: „… a to je onda povezano s potenciranom slikom moći psihijatara, psihoanalitičara, psihologa. Tim se osobama – sasvim pogrešno – pripisuje tehnička svemoć, gotovo svećenička uloga, aureola magične tehnokracije, što sve obeshrabruje laika da kritički razmotri njihove profesionalne stavove.“ Iako u medicini ne postoji nešto kao „anti-ginekologija“ ili „kritička kirurgija“, u psihijatriji su dugo prisutne žestoke konkurencijske paradigme antipsihijatrije (Thomas Szasz, David Cooper, Ronald Laing), kritičke psihijatrije (prvo Jervis i Basaglia, a danas Joanna Moncrieff, Peter Breggin, Pat Bracken, Robert Whitaker, Allen Frances, Robert Torre u Hrvatskoj) i postmoderne psihijatrije (Bradley Lewis). Kritička i postmoderna psihijatrija imaju različit odnos prema ekspertima naspram danas vladajuće modernističke oficijelne (konvencionalne) psihijatrije. Postmoderna psihijatrija dekonstruira (Jacques Derrida) binarnu opoziciju „ili duševna bolest/ili duševno zdavlje“ postavljajući ju kao nestigmatizirajuću „i bolest/i zdravlje“ ili „ni bolest/ni zdravlje“. Umjesto „liječenja“ govori o „nošenju sa“, umjesto „bolesti“ govori o „različitosti“. „Ključni autor na koga se pozivaju i kritička i postmoderna psihijatrija je poststrukturalistički filozof Michel Foucault. Foucault razmatra „režime istine“, koji su orijentirani „pozadinskim diskursima“, vezanim uz „moć“, u proizvodnji istine ključna je moć. U knjizi „Nenormalni. Zbirka predavanja na College de France 1974-75“ raspravio je koncept „nenormalnosti“ u što spadaju „nakaza (biološka, moralna i politička), pojedinac za popravljanje i dijete onanist“. Po Foucaulutu „iskaz vještaka ima status znanstvenosti“, to je „vrsta super-zakonitosti izvjesnih iskaza u proizvodnji sudske istine“, vještačenja međutim i „zasmijavaju“ jer funkcioniranje sudske istine izaziva ne samo problem već i smijeh, vještačenja su čak „groteskna“, vještačenje omogućava „prelaženje sa čina na ponašanje“, vještačenje daje prilog u znanju „koji je ravno nuli“, suština njegove uloge je da „ozakoni u obliku znanstvenog znanja širenje moći kažnjavanja“, „pred…sucima ne stoji više subjekt nego objekt: objekt jedne tehnologije i jednog znanja popravljanja readaptacije, resocijalizacije, korekcije“. Foucault ironično navodi „tko bi trebao sačinjavati pravu sudsku instituciju: porota vještaka…“. Foucault se psihijatrijom bavi i u knjizi „Psihijatrijska moć. Predavanja na College de France 1973-1974“, gdje definira psihijatrijsku moć kao »dodatak moći kojim se realnost nameće ludilu i ime istine čiji je posjednik jednom za svagda moć pod imenom medicinske znanosti, psihijatrije«. »Uglavnom, psihijatrijska moć izjavljuje: pitanje istine nikad se neće postaviti između mene i ludila, iz prostog razloga zato što sam ja, psihijatrija, već znanost. I ako je moje pravo, kao znanosti, da samu sebe ispitujem o onome što kažem, ako je istina da mogu praviti greške, na svaki način, na meni je i samo na meni, kao znanosti, da odlučim da li je ono što kažem istinito ili da ispravim počinjenu grešku.« Pluralizam diskursa o duševnoj smetnji moguće je pratiti i u diskursima književnosti, filma, muzike, televizije. Pluralizam diskursa treba obuhvatiti i diskurs osoba sa duševnim smetnjama, a ne ga tretirati kao „isključeni glas“ (Bracken). Petra Tomljanović navodi Arthura W. Frank u njegovoj knjizi »The Wounded Storyteller: Body, Illness and Ethics«, (»Ranjeni pričatelj: Tijelo, bolest i etika«). Tu se afirmira upravo termin koji opisuje subjektivno iskustvo bolesti (illness) i superponira ga medicinskom narativu. Medicinski narativ postaje dominantan u modernom razdoblju, u trenutku kada liječnik nameće svoj znanstveni autoritet kroz specifični diskurs kojime objašnjava bolesnikovo iskustvo. S druge strane, postmoderno iskustvo bolesti počinje u trenutku kada pacijenti uvide da su mnogo više uključeni u vlastito iskustvo nego li to medicinski narativ može reći. U diskursima/naracijama glede duševnih smetnji u književnosti, filmu, muzici i televiziji, iste se često prikazuje kao zastrašujuće, odnosno kao opasnost. Postavlja se pitanje što je zapravo psihijatrijsko vještačenje onda kada je (obavezna) podloga za odluku neovisnog suda: da li je to citat, intertext, hypertext, remix, remake (dorada), upgrade (nadogradnja), digest (kompilacija), predložak, prevladavanje, prihvaćanje, produbljivanje, oporavak, distorzija, deskripcija, naracija, interpolacija (umetanje), jukstapozicija (nizanje), metafora, simulakrum, patchwork, retuš, referencija, ili jednostavno „copy/paste“? Tko je, u sudskoj praksi zapravo „autor“, a tko je samo „skriptor“ sudske psihijatrijske odluke? U odredbama članaka 234. st. 3, također i povezanog članka 499. st. 1 Obiteljskog zakona 2015 umjesto izraza „…će…“ (…prije donošenja rješenja…će pribaviti stručno mišljenje vještaka odgovarajuće grane medicine…; po nalogu suda osobno i neposredno će pregledati vještak, koji će o rezultatima...dati pisani nalaz i mišljenje“) treba staviti izraz „…može…“.	Primljeno na znanje	Radna skupina za izradu nacrta prijedloga novog Obiteljskog zakona razmotrit će se sve važeće odredbe iz područja skrbništva, radi usklađivanja Obiteljskog zakona s međunarodnim obvezama Republike Hrvatske te nacionalnim zakonodavstvom koje u nekom segmentu uređuje zaštitu takvih osoba, s ciljem unaprjeđenja zaštite osoba pod skrbništvom i zaštite njihovih prava, s naglaskom na individualizirani pristup i načelo primjerene zaštite, aktivnu ulogu osobe (kad je to moguće) te mogućnost iskazivanja prigovora na rad skrbnika u odlučivanju. Nastavno podsjećamo na odredbe važećeg Obiteljskog zakona koje se odnose na postupak odlučivanja o lišenju poslovne sposobnosti. U postupku sud saslušava predlagatelja, osobu za koju se predlaže lišenje poslovne sposobnosti, posebnog skrbnika i centar za socijalnu skrb. U dokaznom postupku sud daje nalog za pregled osobe za koju se vodi postupak za lišenje poslovne sposobnosti, a može pozvati i podnositelja prijedloga da podnese nalaz doktora medicine i druge isprave koji upućuju da osoba nije sposobna brinuti o svojim potrebama, pravima i interesima ili ih ugrožava. Kod donošenja odluke o lišenju poslovne sposobnosti sud uzima u obzir sve prikupljene činjenice i dokaze. Dakle, provođenje vještačenja u sudskom postupku odlučivanja o lišenju poslovne sposobnosti osobe, propisano je upravo zbog zaštite prava osobe za koju je predloženo lišenje poslovne sposobnosti.
92	Josip Zubac	TEZE ZA OBITELJSKI ZAKON, C/ RADNA SKUPINA ZA IZRADU NACRTA PRIJEDLOGA OBITELJSKOG ZAKONA	Smatram da je pohvalno što su uključeni članovi udruge U ime obitelji jer je ta udruga prva potaknula i stavila brak i obitelj u centar zbivanja i svojim profesionalnim angažmanom na mnogim područjima pridonijela demokratizaciji društva i podigla aktivnost i volju građana da sudjeluju u kreiranju politike.	Primljeno na znanje	Zahvaljujemo na komentaru.
93	Tonći Talaja	D/ NACRT PRIJEDLOGA OBITELJSKOG ZAKONA , II/ BRAK	Protiv sam obveznog predbračnog savjetovanja, a posebno sam protiv toga da nositelji budu i vjerske zajednice. Naime, prema čl. 41. Ustava RH sve vjerske zajednice su odvojene od države. Ako bi npr. katolički svećenici bračne drugove educirali o njihovim pravima i obvezama, pravima djece ili imovinskopravnim odnosima, bi li to činili na temelju kanonskog prava i katoličkih tradicija ili pozitivnih propisa Republike Hrvatske? Ako je cilj upoznavanje s bračnim pravima i obvezama, koje su kompetencije predstavnika vjerskih zajednica?	Primljeno na znanje	Predbračno savjetovanje za sada će se ograničiti na davanje budućim bračnim drugovima, prilikom prijave namjere sklapanja braka, brošure o pravima i dužnostima bračnih drugova i o odnosima roditelja i djece. To dakako ne znači da treba izostati posjet bračnom savjetovalištu, osobito kad ono bude uklopljeno u obiteljske centre koji će imati znatnu preventivnu ulogu u smislu očuvanja obitelji, uloge članova obitelji, održavanja edukacija na različite obiteljske teme i sl., ali treba biti na dobrovoljnoj osnovi.
94	Tomislav Valečić	D/ NACRT PRIJEDLOGA OBITELJSKOG ZAKONA , III/ PRAVNI ODNOSI RODITELJA I DJECE I MJERE ZA ZAŠTITU PRAVA I DOBROBITI DJECE	Smatram da bi se zakonom trebao OLAKŠATI razvod kada nema spornih točaka kako bi se sudstvo i CZSS oslobodili nepotrebnog angažmana "po slovu zakona". U slučajevima konfliktnog razvoda svaka od institucija bi morala djelovati prvo u interesu djeteta pa tek tada u interesu roditelja, uvažavajući stav roditelja i probleme koji su doveli do razvoda, a ne prisiljavati ih na pomirbu. Smatram da bi trebalo oštro kažnjavati svako utvrđeno lažno prijavljivanje zlostavljanja, pedofilije i sličnih aktualnih i popularnih metoda kojima se roditelji (češće majke) koriste tokom razvoda kao i sprječavanje viđanja, uskraćivanje informacija ili samovoljno postupanje sa djecom a bez znanja/suglasnosti oba roditelja. Ovu ulugu bi svakako trebao preuzeti CZSS kroz mjeru nadzora ili pomoći pri roditeljskoj skrbi. Glede mjere nadzora samo jednom roditelju - smatram da nema razloga za izricanje mjere nadzora samo jednom roditelju bez obzira na neospornost postupanja na štetu ili ne, osim ukoliko nije u pitanju osoba kojoj je sudskom presudom zabranjeno boraviti sa djetetom nasamo. I u situacijama kada samo jedan roditelj postupa na štetu djeteta moguće je kod drugog roditelja nadzorom ustanoviti potencijalnu štetu koju prvi roditelj čini odnosno poraditi sa drugim roditeljem kako tu štetu minimizirati. Glede norme "roditeljske spremnosti na suradnju" smatram da bi normu bilo jednostavno kvantificirati "izlaznim upitnikom" nakon svakog sastanka u CZSS kojim bi se suradnja roditelja ocjenjivala u odnosu na ocjenu kojom roditelj ocjenjuje suradnju djelatnika CZSS čime bi se moglo pratiti stanje odnosa "roditelj-roditelj" i "roditelj-ustanova" te promptno reagirati ukoliko se desi da se odnos narušava zbog problematičnog roditelja ili djelatnika. Ovakav bi način na vrijeme indicirao potencijalne sukobe i omogućio mjerodavnim pojedincima i institucijama da poduzmu korake na vrijeme i spriječe eskaliranje sukoba sa djelatnicima, ustanovama i sustavom i time spriječe neželjene posljedice a poboljšaju produktivnost procesa i dijaloga.	Primljeno na znanje	Nacrtom prijedloga Iskaza i Teza za Obiteljski zakon postavlja se načelo zajedničke roditeljske skrbi i time napuštanja instituta samostalnog ostvarivanja roditeljske skrbi. Ostavljeno je otvorenim za raspravu pitanje osnovanosti normiranja mogućnosti izricanja mjere nadzora samo jednom roditelju, budući doista postoje situacije u kojima je nesporno da samo jedan roditelj postupa na štetu djeteta dok roditelj koji ne krši načela roditeljske skrbi, odluku doživljava kao veliku nepravdu sustava. Pojam „roditeljske spremnosti na suradnju“ u važećem Obiteljskom zakonu je određen u području određivanja i provođenja mjera nadzora te donošenja odluke suda s kojim roditeljem će dijete stanovati i drugim sadržajima izvršavanja roditeljske skrbi. Najveća pažnja u budućem normativnom uređenju pitanja roditeljske skrbi posvetit će se složenim i konfliktnim obiteljskim postupcima, dakle onim situacijama u kojima roditelji sporazum o izvršavanju roditeljske skrbi o djeci ne mogu postići, kao što vrlo često ne mogu postići sporazum niti o bilo kojem drugom pitanju.
95	Tomislav Valečić	D/ NACRT PRIJEDLOGA OBITELJSKOG ZAKONA , II/ BRAK	Podržavam obaveze obavještavanja i upozoravanja stranaka već na prvom ročištu, no iz vlastitog iskustva mogu reći da se prvo ročište može čekati mjesecima, pa smatram da treba staviti razumne i realne rokove za prvo ročište. Obavezu privremene mjere bih ostavio za drugo ročište koje bi moralo biti u razumnom i realnom roku u odnosu na prvo ročište, a u svrhu davanja vremena roditeljima i CZSS da ustanove stvarnu situaciju i daju prijedlog privremene mjere.	Primljeno na znanje	Određivanje dinamike održavanja ročišta, osim žurnosti kao načela, ovisi o opterećenosti suca drugim predmetima i ne može se urediti Obiteljskim zakonom.
96	VALENTINA BALAŠKO	OBRAZAC ISKAZA O PROCJENI UČINAKA PROPISA	Poštovani, u novi OBZ treba treba unjeti kaznu za svakog onog roditelja koji otuđi dijete od drugog roditelja. Poučena vlastitim iskustvom takav roditelj svjesno radi što hoće, institucije mu pomažu, inscenira događaje (iz vlastitog iskustva govorim-evidentna je pristranost otuđitelja u svim smjerovima institucija- a vi si ne možete pomoći, nažalost) jer Vas se svagdje tretira lažljivcem, zlostavljačem. Institucije stupaju u savez sa takvim roditeljem, slušajući jadno izmanipuliranoo dijete koje će sve reći onako kako to manipulator želi. Od insceniranih događanja pa do kaznenih prijava, koje mu daju za pravo otuđiti od Vas djete i tako lijepo cijeli sustav stane uz "superiornog" roditelja. Gdje sve institucije "brinu o interesima djeteta" i naveliko se tom rečenicom štite, a od te zaštite nema ni slova Z. Svako manipuliranje djeteta izaziva tramutične posljedice kako za samo dijete, pa tako i za onog dobrog roditelja, gdje će dijete svjesno odbaciti onog dobrog roditelja. O onom drugom roditelju se nitko ne brine, ako se on sam ne osnaži na bilo koje načine. Što je sa kažnjavanjem otuđitelja koji zlostavlja emocionalno i psihički tog drugog roditelja? Što je sa nadzorom izvršavanja roditeljske skrbi, koji tješi samo onog jadnog roditelja kojemu je djetete otuđeno i tjera ga da se svjesno pomiri sa činjenicom otuđenja i time produbljuje bol u tom roditelju i djetetu i opet nagrađuje onog lošeg roditelja, jer kod otuđitelja vidi dijete koje je "sretno", jer je izmanipulirano, tamo je dijete koje se "kupuje". Što je sa novčanim uzdržavanjem za dijete koje se redovito doprinosi, a dijete vam drugi roditelj šalje u neprikladnoj odjeći i obući na vikende, dok Vi konstano kupujete mimo novčanog izdatka uzdržavanja novu odjeću i obuću. Neka novi Zakon malo više opiše što znači ta skrb u novčanom smislu, a ne da vam sutkinja kaže da knjige za školu koje ste kupili zajedničkom djetetu nije uzdržavanje djeteta, već Vaš dobrovoljni prilog vlastitom djetetu, jer niste onom drugom roditelju uplatili novac na račun, koji novac potroši tko zna na što, poučena vlastitim iskustvom. To je tragedija. Institucija sud - gdje gospođa sudac je žena u godinama, neudata koja nema obitelj i odlučuje o sudbini djeteta temeljem optužbi otuđitelja i koja ne uvaži niti jedno mišljenje vještaka, ali bitno da se ono "debelo" platilo i bitno da se dijete dodatno izmaltretiralo. Pojedini djelatnici centra i stručni timovi (čast izuzecima) nemaju pojma što znači biti roditelj, nemaju bračni status ni status roditelja odlučuju o vašem djetetu i čitaju Vam zakon, a najmanje štite intrese djeteta. Nadalje, učiteljica u školi koja Vas ignorira uvelike, jer niste skrbnik na papiru, al ako nešto treba dodatno platiti za dijete onda ste roditelj i vrlo rado zapisuje vaš broj telefona. Novim Obz-om treba omogućiti reviziju propusta u postupcima dodijele skrbništva. Nemojte dijecu podvrgavati nepotrebnim vještačenjima i to nakon jako puno mjeseci od otuđenja, kada roditelj kojem je dijete otuđeno sve više gubi kontakt sa djetetom, pa što onda očekujemo, kakav nalaz?? Gospodo draga cijeli sustav ne valja. Puno toga trebate promjeniti da bi stvarna zaštita i interesi djeteta zaživjeli i da bi djeca bila zaštičena, Novi Obz- treba osigurati zajedničku roditeljsku skrb isplaniranu do posljednjeg mogućeg detalja, prethodno utvrđenom mentalno i zdravstvenom sposobnošću oba roditelja. Strogo kažnjavanje manipuliranje roditelja djetetovim osjećajima, jer je to oblik zlostave, ma kako go Vi to sada zvali. Poučena vlastitim iskustom manipulacija je maltretiranje, a maltretiranje je zlostavljanje. Pomozite djeci i odbačenim dobrim roditeljima.	Primljeno na znanje	Nacrtom prijedloga Iskaza i Teza za Obiteljski zakon postavlja se načelo zajedničke roditeljske skrbi. Odluku o roditeljskoj skrbi donosi sud, temeljem sporazuma odnosno dogovora roditelja ili o tome sam odlučuje kada roditelji ne mogu postići dogovor, uz načelno prethodno pribavljanje mišljenja djeteta i tijela odnosno subjekata koji za to imaju potrebne stručne kompetencije. Normativno treba omogućiti da sud izriče odgovarajuće naloge i mjere kojima će se urediti i pojedina druga pitanja i moguće problematične situacije, a koje mjere i nalozi će biti sastavni dio odluke o roditeljskoj skrbi. Najveća pažnja u budućem normativnom uređenju pitanja roditeljske skrbi posvetit će se složenim i konfliktnim obiteljskim postupcima, dakle onim situacijama u kojima roditelji sporazum o izvršavanju roditeljske skrbi o djeci ne mogu postići. Ukoliko roditelji ne mogu postići dogovor o konkretnom izvršavanju pojedinih poslova, o tim pitanjima će odluku donijeti sud, uz načelno prethodno pribavljanje mišljenja djeteta, kao i tijela odnosno subjekata koji za to imaju potrebne stručne kompetencije.
97	Tomislav Valečić	OBRAZAC ISKAZA O PROCJENI UČINAKA PROPISA, ZA NACRT PRIJEDLOGA OBITELJSKOG ZAKONA	Točka 11. definirati ulogu centra za socijalnu skrb u obiteljskopravnim postupcima i precizirati suradnju suda i centra za socijalnu skrb. Smatram da najviše fali povratna sprega - već su definirane dužnosti i obaveze, mogućnosti i ovlaštenja, pa i područje, način i mehanizmi djelovanja. Ono što nije definirano je što ako ne? Što ako centri i djelatnici ne rade svoj posao kako treba, što kada sustavno krše zakon, prava pojedinca i prava djece? Također nisu definirani nikakvi realni ili okvirni rokovi, pa CZSS mogu odugovlačiti svoje postupke u nedogled bez obzira na zakonsku obavezu rješavanja pitanja maloljetnog djeteta po hitnom postupku, a sve bez odgovornosti za učinjeno i/ili neučinjeno.	Primljeno na znanje	Primjedba se načelno odnosi na postupanje nadležnog tijela (centar za socijalnu skrb). Za eventualne primjedbe na rad stručnih radnika centra za socijalnu skrb, korisnici se mogu obratiti izravno ravnatelju centra za socijalnu skrb, a u slučaju da nisu zadovoljni poduzetim mjerama nadležnom Ministarstvu. Propisat će se ovlast sudu da odredi rok u kojem centar za socijalnu skrb treba djelovati.
98	Bojan Hajdin	OBRAZAC ISKAZA O PROCJENI UČINAKA PROPISA	Poštovani, Budući da već godinu dana traje moj razvod braka te da je savjetovanje u centru kao medijacija samo oduguvlacenje postupka, smatram da bi to trebalo biti neobavazeno ako se dvije strane ne mogu dogovoriti, sumanjm da ce se nesto promjeniti na tim savjetovanjima. Najveći problem je inertnost sustava, pa ljetni godišnji a svi samo kao papige ponavljaju da sve rade u interesu djece, no nitko to stvarno ne radi jer ako dva mjesece ne vidim dijete, kako to može biti u njegovu interesu? Nisam protiv savjetovanja i medijacije, ali bi se trebalo to odraditi u istom danu i odmah nakon ročišta dogovoriti i odrediti kazne za drugog roditelja koji opstruira susrete. Jer tek nakon 10 puta sto se susret nije održao, ide se sa novim preijedlogom za novo ročište koje se čeka 3 mjeseca da bi se upozorilo i odredile sankcije sa kršnje mjere a to je sve skupa i do 6 mjeseci da se susreti ne održavaju.	Primljeno na znanje	Izneseni komentari ne odnose se na kvalitetu i sadržaj zakonskih rješenja već upućuju na primjenu važećeg propisa odnosno zaštitu prava građana koja se ostvaruje na temelju objektivnih pravnih ili činjeničnih okolnosti određenih u svakom konkretnom slučaju. U pogledu načina postupanja odnosno drugih poteškoća u ostvarivanju prava u pojedinačnim slučajevima nadležna su tijela zadužena za provedbu (centar za socijalnu skrb, sud).
99	IVAN DUŠAN	OBRAZAC ISKAZA O PROCJENI UČINAKA PROPISA	Mislim da bi se u novom obiteljskom zakonu trebalo dati mogućnost javnim bilježnicima u RH da donesu odluku o razvodu braka, podjeli imovine i skrbništu, ali samo u slučajevima kad za to oba partnera postigli suglasnost oko svega. Ovo stoga što kod većina razvoda postoji suglasnost oba partnera oko svih stvari, te je u tom slučaju sud potpuno nepotreban,. Znači ako su bračni drugovi suglasni javni bilježnik donosi odluku o razvodu braka i podjeli imovine, u protivnom, odluku donosi sud. Ovako će se razvod ubrzati i pojednostaviti u brakovima gdje postoji suglasnost bračnih drugova oko razvoda braka i podjele imovine, a sudstvo će se rasteretiti.	Primljeno na znanje	Nacrtom prijedloga Iskaza i Teza za Obiteljski zakon nije predviđena promjena nadležnosti tijela za postupke razvoda braka. U slučajevima u kojima se radi o postizanju dogovora o ostvarivanju roditeljske skrbi prvenstveno zbog zaštite dobrobiti djeteta nužno je donošenje odluke od strane suda koji ima ovlast samostalnog utvrđivanja činjenica odnosno samostalnog izvođenja i ocjenjivanja dokaza u postupku. Pri tome, odluku o roditeljskoj skrbi treba donositi sud temeljem sporazuma odnosno dogovora roditelja ili o tome sam odlučuje kada roditelji ne mogu postići dogovor, uz načelno prethodno pribavljanje mišljenja djeteta i tijela odnosno subjekata koji za to imaju potrebne stručne kompetencije.
100	Josip Zubac	D/ NACRT PRIJEDLOGA OBITELJSKOG ZAKONA , II/ BRAK	Smatram predbračno savjetovanje korisnim instrumentom za bolju edukaciju supružnika prilikom sklapanja braka. Ukoliko će takvo savjetovanje sadržavati isključivo pravne, financijske, i zakonodavne okvire odgovornosti i posljedice sklapanja braka. To uključuje informirati supružnike o pronatalitetnim mjerama, financijskim olakšicama, pravnoj zaštiti braka, pravo da roditelji samostalno odlčuju o odgoju svoje djece kao i obvezama supružnika (pravnim o brizi djece, uzdržavanju itd.). Ne vidim u tome ništa problematično. Teze da tko se želi informirati može i bez savjetovanja su mi potpuno promašene. Jer onda tako možemo reći da i programi za sprječavanje ovisnosti i nasilja su nepotrebni jer tko se želi informirati može. Ne vidim to kao nikakvo ugrožavanje privatnosti jer tema savjtovanja je zakonodavno, regulativne naravi, prava, obaveza, olakšica i mogućnosti koje država pruža ljudima koji su u braku. Vidim to kao kada se sklapa ugovor: Upoznavanje s odredbama, pogodnostima i obavezama proizašlih iz ugovora (brak u ovom slučaju).	Primljeno na znanje	Zahvaljujemo na Vašem komentaru.
101	Ivan Horvat II	D/ NACRT PRIJEDLOGA OBITELJSKOG ZAKONA , I/ UVODNE ODREDBE	U slučajevima kad je jedan od roditelja odvjetnik, pravno (unutar zakona) bi trebalo regulirati slijedeće situacije: a) po službenoj dužnosti onemogućiti provođenje sudskog postupka ili postupka na centru na skrb/poliklinici na sudu/instituciji u kojoj je roditelj-odvjetnik/ca angažiran po nekom drugom procesu za treću stranku. Činjenica je da svaka komunikacija roditelja-odvjetnika i suca/sutkinje stvara "prisniji" odnos između tog roditelja-odvjetnika i suca/sutkinje što je automatski stvaranje neravnopravne pozicije drugog roditelja. U tom kontekstu, nije dovoljno samo izuzeće sutkinje/stručnjaka već je potrebno izuzeće kompletnog suda/institucije jer roditelj-odvjetnik još uvijek ima neetičnu prednost pred drugim roditeljem na način da može neformalno tražiti suca/sutkinju da porazgovara sa kolegom koji je na tom slučaju i "zamoli ga za 'prednost' jer je ta i ta osoba njegov/njezin poznanik i on(a) je dobra" b) sankcionirati svaku komunikaciju jednog od roditelja sa sucem/sutkinjom mimo službenih ročišta i službene pisane komunikacije Zbog čega je ovo potrebno explicite regulirati unutar ovog zakona unatoč tome što u pravnoj regulativi RH već postoji mehanizam "izuzeća suca/sutkinje"? Zbog toga jer postojeći "generički" mehanizam iziskuje vrijeme za primjenu u konkretnom slučaju pa se gubi dragocjeno vrijeme na štetu djeteta. Dodatno - roditelj odvjetnik - sistemom žalbi može prolongirati početak postupka mjesecima. Ekstremni slučaj iz prakse je - majka skrbnik djeteta koja je ujedno i odvjetnica za obiteljsko pravo - u sadašnjem tekstu zakona i realnoj provedbi zakona dijete i otac nemaju realne šanse promijeniti službeno rješenje o viđanjima ako se majka protivi u periodu kraćem od 3-4 godine tj. tako dugo dok dijete ne odraste do cca 13, 14 godina starosti pa centar za skrb više nema nikakve argumente zanemarivati interese djeteta.	Primljeno na znanje	Izneseni komentari upućuju na primjenu važećeg propisa odnosno zaštitu prava građana koja se ostvaruje na temelju objektivnih pravnih ili činjeničnih okolnosti određenih u svakom konkretnom slučaju. U pogledu načina postupanja odnosno drugih poteškoća u ostvarivanju prava u pojedinačnim slučajevima nadležna su tijela zadužena za provedbu (centar za socijalnu skrb, sud).
102	Ivan Horvat II	D/ NACRT PRIJEDLOGA OBITELJSKOG ZAKONA , I/ UVODNE ODREDBE	Obzirom da majke u praksi često ucjenjuju oko viđanja djeteta i oca, potrebno je u zakonu regulirati da se koncept "pola provođenja praznika s jednim a pola s drugim roditeljem" odnosi ne samo na zimske i ljetne praznike već i na sve ostale praznike koji nisu jednodnevni. Npr. proljetni praznici i svi praznici "spajanja" s vikendom - npr. Svi sveti u utorak a škola proglasi neradni ponedjeljak - tada dijete ponedjeljak provodi s jednim roditeljem a utorak s drugim roditeljem,	Primljeno na znanje	Odluka suda o roditeljskoj skrbi, obvezno sadrži raspored vremena koje će dijete provoditi s roditeljem s kojim ne živi. Pri tome raspored vremena može biti precizno uređen.
103	Ivan Horvat II	D/ NACRT PRIJEDLOGA OBITELJSKOG ZAKONA , I/ UVODNE ODREDBE	U stvarnom životu djelatnici centra za skrb imaju nedoumica u jasnom definiranju postupaka pojedinog roditelja problematičnim/rizičnim za mentalno zdravlje djeteta tj. takvo ponašanje roditelja nije dobro za dijete. Kako bi se ubrzalo postupanje djelatnika centra za skrb (pretakanje iz šupljeg u prazno obavljanjem nebrojenih "radionica" i službenih mišljenja koja ne daju konkretne odgovore i prijedloge već generalne opservacije u konkretnim problematičnim slučajevima) i poliklinika za zaštitu djece potrebno je podzakonskim aktom (Pravilnikom?) taksativno definirati koji su to problematični postupci pojedinih roditelja i ponavljanje takvog ponašanja treba rezultirati automatskom promjenom odluke o roditeljskoj skrbi po službenoj dužnosti bez potrebe za involviranjem suda, dugotrajnih besciljnih vještačenja a situacija je zapravo kristalno jasna. Zbog čega podzakonski akt - kako bi ministar temeljem mišljenja stručnog tijela zaduženog za analize i dopune pravilnika mogao na kvartalnoj bazi dopuniti ovu listu. Koje bi to bili problematični postupci jednog roditelja? Svi oni postupci koji loše utječu na psihičko, mentalno zdravlje djeteta, na stvaranje krivih vrednota i problematičnih životnih ciljeva orijentiranih na porok/stvaranje ovisnosti/krive životne ciljeve. Niža lista je inicijalni prijedlog nastao temeljem primjera iz stvarnog života mojih bliskih poznanika u Hrvatskoj. Naime, ovo su postupci problematičnih roditelja koje djelatnici centra za skrb nisu okarakterizirali kao problematične. ?!? Ove postupke su u najvećem broju slučajeva radile majke. * odvođenje djeteta u kafiće * odvođenje djeteta na redovite sastanke udruga koje nisu sportskog ili eksplicitno edukativnog tipa * odvođenje djeteta na susrete s prijateljima/icama jednog roditelja, u stanove radnim danom nakon 20:00, 21:00 a pogotovo nakon 22:00 * inzistiranje na uspjehu 5.0 u školi * omalovažavanje drugog roditelja pred djetetom * sprečavanje drugog roditelja da i ostale praznike dijeli po pola s "skrbnikom" * tzv. "švapski" sistem odgoja pod potpunom diktatorskom disciplinom uz zanemarivanje želja djeteta * "trpanje" rasporeda djeteta sa izvanškolskim aktivnostima iznad određene mjere (npr. uzrast djeteta 7 godina - 2 strana jezika izvan škole i 3 različita dodatna sportska kluba) - razraditi zasebno po starosnim skupinama * "trpanje" rasporeda djeteta sa izvanškolskim aktivnostima sa ciljem da se onemogući druženje djeteta sa drugim roditeljem * dogovaranje dodatnih aktivnosti u terminima drugog roditelja * sprečavanje telefonskog razgovora djeteta s drugim roditeljem (kad dijete želi razgovarati) * sprečavanje telefonskog razgovora djeteta s drugim roditeljem (kad drugi roditelj želi razgovarati) * prekidanje telefonskog razgovora djeteta s drugim roditeljem (nakon 2, 3, 4, 5 minuta) * ometanje telefonskog razgovora djeteta s drugim roditeljem (odvođenjem djeteta u kafić/prostor s bukom, uključivanjem radija/muzike na glasno, vođenjem glasne konverzacije roditelja s trećom osobom u prisustvu djeteta koje razgovara...) * ispitivanje bivšeg supružnika pred djetetom da li si je našao curu/dečka * psovanje pred djetetom * vikanje na dijete * izjave/plakanje pred djetetom da roditelj ne bi podnio da dijete više vremena provodi s drugim roditeljom (a drugi roditelj nije skrbnik) * na školskoj priredbi roditelj koji dolazi kasnije sjeda 2 reda iza prvog roditelja iako u redu prvog roditelja ima mjesta i "natezanje" djeteta da sjedne s roditeljem koji je kasnije došao * "forsiranje" da dijete boravi s tetom čuvalicom ili bakom/djedom a drugi roditelj je slobodan i voljan družiti se sa djetetom i aktivno provoditi vrijeme s djetetom * spavanje roditelja s djetetom u zajedničkom krevetu, posebno nakon 5. godine starosti djeteta (bilo nošenjem djeteta u krevet roditelja ili poticanjem djeteta da spava kod roditelja u krevetu) * zabranjivanje drugom roditelju da dijete vodi na izlet izvan Hrvatske * prijetnje djetetu da će biti čoban ako radnim danom prespava kod drugog roditelja * prijetnje djetetu da će biti debil ako radnim danom prespava kod drugog roditelja * izjave tipa "tvoj tata za tebe neda ni kunu" a otac uredno plaća 2300 kuna alimentacije mjesečno * govorenje neistina (ocrnjivanje) drugog roditelja pred djetetom * obećavanje djetetu stvari u daljoj buducnosti (više od 3 mjeseca) a sa ciljem "kupovine" privrženosti - npr. obećanje djetetu kupovine stana s apartmanom na Jeličićevom trgu ili izlet u New York za dvije godine Koji su pozitivne strane ovog prijedloga? Ubrzanje postupaka/žalbi na CZSS-u jer bi velik broj primjedbi jednog roditelja mogao biti riješen praktički u nekoliko dana. Jednak tretman i sankcioniranje prekršaja na razini RH - trenutno se događaju situacije da za ista problematična ponašanja djelatnici CZSS-a u jednom gradu uopće ne reagiraju a u drugom gradu reagiraju sankcioniranjem takvog ponašanja.	Primljeno na znanje	Najveća pažnja u budućem normativnom uređenju posvetit će se pitanjima roditeljske skrbi u složenim i konfliktnim obiteljskim postupcima, dakle onim situacijama u kojima roditelji ne mogu postići sporazum o većini pitanja glede izvršavanja roditeljske skrbi te se ne mogu suzdržati od različitih međusobnih oblika štetnih i ugrožavajućih ponašanja, pa i u odnosu prema djeci. Normirat će se mogućnost izricanja odgovarajućih naloga i mjera kojima će se urediti i cijeli niz drugih pitanja i mogućih problematičnih situacija, a koji mogu zabrana određenih postupanja roditelja u odnosu na dijete, nalog roditelju o suzdržavanju od određenih postupanja u nazočnosti djeteta.
104	Ivan Horvat II	D/ NACRT PRIJEDLOGA OBITELJSKOG ZAKONA , VIII/ OBITELJSKA MEDIJACIJA	Načelo medijacije kod reguliranja roditeljskih konflikata nakon razvoda može biti temeljeno na dobrovoljnosti ali bi u "problematičnim" slučajevima trebalo (ne)voljnost sudjelovanja jednog roditelja u medijaciji sankcionirati. Izigravanje medijacije i sudjelovanje jedne strane u medijaciji s "figom u džepu" može se relativno točno utvrditi. Najčešće takvo "držanje fige u džepu" direktno negativno utječe na psihičko stanje djece.	Primljeno na znanje	Nacrtom prijedloga Iskaza i Teza za Obiteljski zakon, predviđeno je prilagođavanje obiteljske medijacije standardima medijacije, osobito u smislu načela dobrovoljnosti sudjelovanja. Pri tome će se zadržati od razmjerna intervencija države u obiteljske odnose, s ciljem zaštite slabije strane. Predlaže se proširenje obiteljske medijacije na sve prijeporne obiteljske situacije na načelu dobrovoljnosti, kako bi se svim članovima obitelji omogućilo mirno rješavanje obiteljskih problema i time izbjegavanje sudskih postupaka.
105	Ivan Horvat II	D/ NACRT PRIJEDLOGA OBITELJSKOG ZAKONA , III/ PRAVNI ODNOSI RODITELJA I DJECE I MJERE ZA ZAŠTITU PRAVA I DOBROBITI DJECE	U kategoriju "problematičnog ponašanja jednog roditelja" trebalo bi uvrstiti i "aktivnosti supstituiranja drugog roditelja sa širom rodbinom". Konkretno slučajevi kad jedan roditelj (obično "skrbnik") zbog intencionalne prezaposlenosti ne može/ne-želi vrijeme provoditi s djetetom pa ga radije šalje djedu/baki nego da dijete bude s drugim roditeljem koji ionako po presudi ima malo viđanja (radnim danom najčešće 2*4 sata tjedno). U konačnici se događa da dijete više vremena boravi kod bake nego drugog roditelja koji želi aktivan odnos sa djetetom.	Primljeno na znanje	Izneseni komentari upućuju na primjenu važećeg propisa u svakom konkretnom slučaju, a u dijelu koji se odnose na ostvarivanje osobnih odnosa i raspored vremena koje će dijete provoditi s roditeljem s kojim ne stanuje. Sud može u postupku u kojem odlučuje o ostvarivanju osobnih odnosa temeljem podnesenog prijedloga ili sporazuma u skladu s dobrobiti djeteta donijeti novu odluku o ovim pitanjima.
106	Ivana Živko	D/ NACRT PRIJEDLOGA OBITELJSKOG ZAKONA , II/ BRAK	Navodi se da se planira uvesti predbračno savjetovanje. To treba izbaciti. Tko se želi informirati prije braka o zakonima i pravima to može i sada kako i s kime želi. Tko želi zaštititi svoja prva to može riješiti predbračnim ugovorom. Taj prijedlog predbračnog svjetovanja je suvišan. Građane se ne tako nešto ne smije i ne može prisiljavati jer je to zadiranje u ljudska prava i slobode. Ponavljam i da je suvišno jer se o svemu danas može lako informirati i za to nisu potrebna obavezna savjetovanja. Također izazvat će kontraefekt i bit će više izvanbračnih nego bračnih zajednica jer se ljudima jednostavno neće dati ići na takva savjetovanja. Osim toga ako su izvanbračna i bračna zajednica jednake po pravima zašto bi za jednu vrstu zajednice postojalo takvo savjetovanje, a za drugu ne. Tim se savjetovanjima pretpostavlja da će se ljudi razvesti pa će im trebati takvi savjeti što je također kivo. Osim toga ta savjetovanja ništa neće riješiti. Ljudi znaju kako zaštititi svoju imovinu i bez toga, a teza da bi takva savjetovanja dovela do prevencije razvoda, zaštite imovine ili prevencije natezanja kod razvoda je sasvim kriva. Brakorazvodne parnice su dugotrajne i skupe i dolazi do natezanja ne zato što zakoni nisu jasni nego zato što se bivši bračni partneri često ne žele i ne mogu dogovoriti na normalan i civiliziran način oko podjele imovine i ne žele drugom bivšem bračnom partneru priznati njegova zakonska prava. Mislim da je bi prebračno savjetovanjebilo potpuno besmisleno za sve, a i pomalo apsurdno npr. za ljude koji su u izvanbračnoj zajednici 30 i više godina i odluče ju okruniti brakom ili pak ljudi koji su dugi niz godina bili u braku, ali im je bračni partner umro i sada opet sklapaju brak.	Primljeno na znanje	Predbračno savjetovanje za sada će se ograničiti na davanje budućim bračnim drugovima, prilikom prijave namjere sklapanja braka, brošure o pravima i dužnostima bračnih drugova i o odnosima roditelja i djece. To dakako ne znači da treba izostati posjet bračnom savjetovalištu, osobito kad ono bude uklopljeno u obiteljske centre koji će imati znatnu preventivnu ulogu u smislu očuvanja obitelji, uloge članova obitelji, održavanja edukacija na različite obiteljske teme i sl., ali treba biti na dobrovoljnoj osnovi.
107	Ivan Horvat II	D/ NACRT PRIJEDLOGA OBITELJSKOG ZAKONA , III/ PRAVNI ODNOSI RODITELJA I DJECE I MJERE ZA ZAŠTITU PRAVA I DOBROBITI DJECE	Vezano uz "Pri tome je nužno osigurati učinkovito ostvarivanje zajedničke roditeljske skrbi predviđanjem odgovarajućih sankcija u slučaju nepoštivanja sudske odluke, pa i promjenu odluke o roditeljskoj skrbi." još je važnije da se prije slučaja nepoštovanja sudske odluke osigura donošenje PRAVIČNE SUDSKE ODLUKE koja neće degradirati položaj tate koji se brine za svoje dijete i da se U STVARNOSTI ta odluka i provodi tj. da ju institucije provode ravnopravno neovisno o spolu roditelja (tata/mama).	Primljeno na znanje	Nacrtom prijedloga Iskaza i Teza za Obiteljski zakon roditeljska skrb postavlja se načelo zajedničke roditeljske skrbi. Odluka suda o roditeljskoj skrbi donosi se temeljem sporazuma roditelja, uz načelno prethodno pribavljanje mišljenja djeteta i tijela odnosno subjekata koji za to imaju potrebne stručne kompetencije. Ukoliko roditelji ne mogu postići sporazum, o tome odlučuje sud. Dakle, odluka suda o roditeljskoj skrbi donosi se u skladu s dobrobiti djeteta, neovisno o spolu jer prema načelu ravnopravnosti žene i muškarca, otac i majka imaju jednaka prava u odnosu na roditeljsku skrb.
108	Ivan Horvat II	D/ NACRT PRIJEDLOGA OBITELJSKOG ZAKONA , III/ PRAVNI ODNOSI RODITELJA I DJECE I MJERE ZA ZAŠTITU PRAVA I DOBROBITI DJECE	Definitivno je potrebno osigurati da se višestrukim mehanizmima u različitim institucijama osiguraju/monitoriraju 3 stvari: 1) brže procesiranje zahtjeva roditelja posebno u slučajevima kad je inicijator otac jer je trenutno disproporcija u brzini obrade zahtjeva majki u odnosu na zahtjeve očeva 2) osigura STVARNI RAVNOPRAVNI tretman očeva u slučajevima kad očevi pokažu interes za djecu 3) osigura STVARNO UVAŽAVANJE iskazanih potreba djeteta (počev od 8 godina starosti djeteta) od strane SVIH INSTITUCIJA SUSTAVA. Obzirom da je REALNO STANJE u ova 3 područja u RH katastrofalno potrebno je uvesti mehanizme poticanja djelatnika centra, sudova i poliklinika da se ovakvi problemi iskorijene u najkraćem roku a uporni kršitelji se primjereno sankcioniraju. Predlažem da se u cilju žurnog otklanjanja ovih problema u suradnji sa zavodom za statistiku, filozofskim fakultetom, pravnim fakultetom ili nekim drugim relevantnim institutom radi kvartalna statistička analiza anonimiziranih podataka stvarnog stanja i napretka u ovom području. Analiza bi trebala dati jednostavne rezultate preko nekoliko ključnih indikatora (KPI-eva) poput "prosječno trajanje sudskog postupka vezano uz roditeljstvo ovisno o spolu pokretača sudskog postupka (majka/otac)", "prosječno vrijeme od pokretanja sudskog postupka vezano uz roditeljstvo do prvog ročišta a ovisno o spolu pokretača sudskog postupka (majka/otac)", "postotak pozitivnog rješenja sudskog postupka vezano uz roditeljstvo ovisno o spolu pokretača sudskog postupka (majka/otac)", "omjer ženski/muški stručnjaci centra za skrb/suda u sporovima vezanim uz roditeljstvo", ... Obzirom da je praćenje sudskih spisa u RH u potpunosti informatizirano, prikupljanje i anonimiziranje potrebnih ulaznih podataka za analizu je gotovo besplatno pa se potreban trud svodi na interpretiranje rezultata i prezentaciju u primjerenom formatu.	Primljeno na znanje	Roditeljska skrb je pravo vezano uz oba roditelja, što znači da majku i oca treba promatrati ravnopravno kad se radi o roditeljstvu. Roditeljska pripada majci i ocu ravnopravno te ne treba ni za jednog od roditelja smatrati da je u povlaštenijem položaju u odnosu na drugoga ili na dijete. Također i Obiteljski zakon propisuje da majka i otac imaju međusobno jednaka prava i dužnosti u odnosu na roditeljsku skrb.
109	Ivan Horvat II	D/ NACRT PRIJEDLOGA OBITELJSKOG ZAKONA , III/ PRAVNI ODNOSI RODITELJA I DJECE I MJERE ZA ZAŠTITU PRAVA I DOBROBITI DJECE	Osobno iz "prve ruke" znam za slučaj gdje se otac protekle 2.5 godine bori da ispuni želju djeteta i isto tako svoju želju da se viđa barem pola/pola jer majka djeteta ionako puno radi pa dijete često boravi s bebisitericom i bakom unatoč želji da više vremena provode zajedno. Majka protekle 2.5 godine ima očit stav da ona "tati izlazi u susret jer uopće dopušta 2*4sata viđanja tjedno" a o tome da se otac s djetetom viđa više od toga ne želi ni čuti već prijeti prijavama policiji/centru zbog maltretiranja. Unatoč prezentiranim činjenicama - na centru samo sliježu ramenima i ograđuju se izjavama da oni nemaju utjecaj nego da sve mora ići preko suda. Osim toga, u ove dvije godine na tom slučaju od stručnog osoblja na centru, sudu i poliklinici u Đorđićevoj nije radila nijedna muška osoba/stručnjak. Nužno je u zakonsku regulativu uvesti mehanizme stimuliranja proaktivnijeg angažmana djelatnika CZSS-a kako bi: a) kod donošenja odluka/rješenja/mišljenja prestali favorizirati majku u odnosu na oca djeteta b) a u slučajevima kad majka sprečava više viđanja djeteta i oca (a oboje žele više viđanja) destimulirati djelatnike CZSS-a da donose "neutralna" rješenja jer eto "stanje nije tako loše, tj. nije ništa strašno". Činjenica je da u Hrvatskoj, danas, mnogi očevi i djeca pate zbog nemogućnosti aktivnog provođenja više vremena zajedno isključivo zbog želje majke za kažnjavanjem očeva preko leđa djeteta - posebno u slučajevima kad majka "ganja" profesionalnu karijeru nauštrb djeteta.	Primljeno na znanje	Izneseni komentari ne odnose se na kvalitetu i sadržaj zakonskih rješenja već upućuju na primjenu važećeg propisa odnosno zaštitu prava građana koja se ostvaruje na temelju objektivnih pravnih ili činjeničnih okolnosti određenih u svakom konkretnom slučaju. U pogledu načina postupanja odnosno drugih poteškoća u ostvarivanju prava u pojedinačnim slučajevima nadležna su tijela zadužena za provedbu (centar za socijalnu skrb, sud).
110	Ivan Horvat II	D/ NACRT PRIJEDLOGA OBITELJSKOG ZAKONA , I/ UVODNE ODREDBE	Vezano uz "osobito žurno donošenje ove mjere u slučajevima postojanja okolnosti koje ugrožavaju dobrobit djeteta (opasnost od odvođenja ili skrivanja djeteta, nasilje, socijalna ili zdravstvena ugroza djeteta, kršenje nekog od zajamčenih prava djeteta). Budući žurno postupanje suda nužno podrazumijeva žurno postupanje odnosno intervenciju nadležnog centra za socijalnu skrb, ovakvo zakonodavno rješenje zahtijeva precizno normiranje svih prethodnih i pratećih obveza drugih državnih tijela kao „ servisa suda“ radi donošenja ovakve žurne odluke." u stvarnom životu ovo se svodi na to da i sud i centar za skrb u svojim odlukama idu na ruku majke čak i u slučajevima kada je otac daleko više angažiran oko djeteta nego majka. Deklarativna jednakost majke i oca je samo na papiru a analizom sudskih spisa može se lako uočiti nejednakost roditelja (temeljem spola roditelja) u pravima brige o djeci. Poznajem bliskog prijatelja od povjerenja i mogu potvrditi da je sudska tužba (tzv. "roza košuljica") koju je pokrenuo kako bi ispunio želju djeteta i oca da se više viđaju čak 5 mjeseci čekala na prvo ročište na sudu iako je po zakonu rok za zakazivanje prvog ročišta u takvim slučajevima 30 dana. Sigurni sam da se statističkom analizom može pokazati da se isti takvi spisi u slučajevima kad ih pokreće majka odrađuju osjetno brže; konkretnije - razgovarao sam sa prijateljem kojem je bivša supruga pokrenula tužbu vezano uz druženja s djetetom i cijeli postupak je završio za 3 mjeseca. Nadalje, pravna regulativa je gotovo "slijepa" na slučajeve kada majka zabranjuje ocu djeteta druženja izvan standardnih 2*4sata tjedno (radnim danom) u slučajevima kad to žele i dijete i otac. Nažalost, u svim ovim situacijama državne institucije neopravdano idu na štetu tata. Mislim da je potrebno regulirati i slučaj kad jedan roditelj zbog osobnog izbora da se potpuno posveti karijeri zabranjuje djetetu i drugom roditelju da to vrijeme provode zajedno; nego prezaposleni roditelj dijete prekomjerno "gura" na čuvanje teti čuvalici/baki/djedu pa se događaju situacije da jedan roditelj manje vidi dijete nego baka/djed/čuvalica a isključivo zbog zloće roditelja koji ganja karijeru i ne dopušta "normalna" viđanja drugom roditelju koji nije "skrbnik". Svjesni smo toga da će dijete postati privrženije onom roditelju koji se kvalitetnije/aktivnije posveti djetetu - zbog čega onda CZSS/Sud i dalje favorizira majku u slučajevima kad je otac onaj koji ima kvalitetniji odnos s djetetom a nije skrbnik? Ovu praksu bi trebalo ispraviti tim više što postoji velik broj povijesnih "nepravednih" presuda. Praksa pokazuje da su institucije izrazito spore i prekonzervativne u slučajevima kada se očevi bore za ravnopravnu brigu o djeci. Mogućnost fifti/fifti roditeljstva u hrvatskoj je znanstvena fantastika a posebno u slučajevima kad se MAJKA tome NEOPRAVDANO protivi - centar za skrb je tu jednostran i šteti očevima. Dapače, znam za slučajeve gdje majka odbija bilo kakvu komunikaciju s ocem djeteta, a kad se otac na centru za skrb požali da ne može ništa dogovoriti s majkom djeteta onda mu na centru vele "morate se dogovoriti s majkom" - vrlo omalovažavajuće.	Primljeno na znanje	Izneseni komentari ne odnose se na kvalitetu i sadržaj zakonskih rješenja već upućuju na primjenu važećeg propisa odnosno zaštitu prava građana koja se ostvaruje na temelju objektivnih pravnih ili činjeničnih okolnosti određenih u svakom konkretnom slučaju. U pogledu načina postupanja odnosno drugih poteškoća u ostvarivanju prava u pojedinačnim slučajevima nadležna su tijela zadužena za provedbu (centar za socijalnu skrb, sud).
111	Martina Bosanac	D/ NACRT PRIJEDLOGA OBITELJSKOG ZAKONA , II/ BRAK	Prije pristupa sudu je potrebno provesti postupak posredovanja. Obrnuti postupak nema smisla. Prepostavljam kako je postupak obrnut upravo kako bi se u postupak posredovanja moglo uključiti i druge osobe. No, kako nije dovoljno obrazložena svrha uključivanja u postupak posredovanja svih osoba tako niti pristup sudu prije posredovanja nije logičan.	Primljeno na znanje	Zakonodavno rješenje treba građanima osigurati pravo na pristup sudu prije postupka posredovanja na način da se prvo pokreće brakorazvodni postupak, a potom da se provodi posredovanje. Ovakvo rješenje se pokazuje boljim u situacijama u kojima postoji nadležnost dvaju jurisdikcija za provođenje postupka razvoda braka (vezano uz Uredbu Bruxelles II bis). U praksi bi ograničenje na pristup sudu radi prethodnog provođenja postupka posredovanja moglo dovesti do toga da državljanin RH, čekajući da se provede postupak posredovanja, bude doveden u nepovoljniji položaj u odnosu na svog bračnog druga (državljanina neke druge članice EU) koji bi za vrijeme trajanja postupka posredovanja, mogao neometano pokrenuti postupak razvoda u svojoj državi i time sebi osigurati, iz niza razloga, primjenu za njega povoljnijeg prava, a što bi moglo odrediti daljnji tijek postupka, prava i obveze stranaka i slično, potencijalno i na nepovoljniji način za našeg državljanina. Nacrt prijedloga Iskaza i Teza za Obiteljski zakon, navodi da bi se umjesto obveznog savjetovanja uređenog važećim Obiteljskim zakonom 2015., uveo institut posredovanja, koji bi se unaprijedio u odnosu posredovanje iz Obiteljskog zakona 2003. i proširio krug osoba koje bi bile upućivane u postupak posredovanja nakon prvog ročišta pred sudom u svim postupcima donošenje odluke o bilo kojem pitanju roditeljske skrbi nad zajedničkom djecom, iz razloga da u postupku posredovanja, odnosno u bračnom/obiteljskom savjetovalištu ili pred obiteljskim medijatorom u koji bi ih posredovatelj uputio, pokušaju sporazumno i mirno riješiti prijepore oko skrbi o zajedničkoj djeci.
112	Martina Bosanac	D/ NACRT PRIJEDLOGA OBITELJSKOG ZAKONA , II/ BRAK	Osobe koje su donijele odluku o sklapanju braka već sada se mogu savjetovati sa kime god žele, ali uvođenje obveze predbračnog savjetovanja je besmisleno i predstavlja napad na osobnu slobodu i prava građana.	Primljeno na znanje	Predbračno savjetovanje za sada će se ograničiti na davanje budućim bračnim drugovima, prilikom prijave namjere sklapanja braka, brošure o pravima i dužnostima bračnih drugova i o odnosima roditelja i djece. To dakako ne znači da treba izostati posjet bračnom savjetovalištu, osobito kad ono bude uklopljeno u obiteljske centre koji će imati znatnu preventivnu ulogu u smislu očuvanja obitelji, uloge članova obitelji, održavanja edukacija na različite obiteljske teme i sl., ali treba biti na dobrovoljnoj osnovi.
113	Martina Bosanac	D/ NACRT PRIJEDLOGA OBITELJSKOG ZAKONA , I/ UVODNE ODREDBE	Izvanbračnoj zajednici potrebno je priznati status bez obzira na dužinu trajanja, a kako bi se jedna pravna zaštita pružila svim građanima. Upravo bi Obiteljski zakon trebao biti temelj za proizvodnju pravnih učinaka u svim propisima kojima se uređuju materije iz drugih pravnih i životnih područja, a kako bi se izbjeglo neujednačeno postupanje nadležnih tijela. Jedino se na taj način može pridonijeti podizanju stupnja pravne sigurnosti u istinskom smislu.	Primljeno na znanje	Predviđeno je redefiniranje izvanbračne zajednice. Naime, različiti propisi Republike Hrvatske pojam izvanbračne zajednice definiraju na različite načine, što izaziva konfuziju i pravnu nesigurnost među građanima te neujednačeno postupanje u sudskoj praksi. Potrebno je preispitati odredbu važećeg Obiteljskog zakona prema kojem pravno uređenje koje se odnosi na izvanbračnu zajednicu proizvodi pravne učinke braka u obiteljskom zakonodavstvu, kao i u propisima koji se odnose na druge grane prava (porezne stvari, osobni, imovinski i drugi odnosi bračnih drugova) koja time prelazi okvir materije koja ulazi u sadržaj koji uređuje Obiteljski zakon. U prilog navedenom idu i najnovija pravno-teorijska te empirijska istraživanja domaće sudske prakse i prakse Europskog suda za ljudska prava, a koja su provedena u Republici Hrvatskoj. Suglasni smo da je nužno raditi na usklađivanju zakonodavstva kad su u pitanju pretpostavke za postojanje i način dokazivanja izvanbračne zajednice te logičnog uređenja pravnih učinaka navedene životne zajednice u hrvatskom pravnom sustavu.
114	Oliver Čanić	D/ NACRT PRIJEDLOGA OBITELJSKOG ZAKONA , III/ PRAVNI ODNOSI RODITELJA I DJECE I MJERE ZA ZAŠTITU PRAVA I DOBROBITI DJECE	Čitajući Nacrt prijedloga Obiteljskog zakona pod točkom III/Pravni odnosi roditelja i djece i mjere za zaštitu prava i dobrobiti djece, mišljenja sam da je napravljena dobra podloga za razradu boljeg Obiteljskog zakona u odnosu na prethodni. Posebno me zanima na koji način će sustav osigurati legitimno pravo svakog djeteta na provođenje opsežnog vremena sa svakim od roditelja, ne manje od 35 % vremena?! Također zanima me kako planiraju zastrašujuću, dosadašnju diskriminaciju djece i roditelja, posebno očeva, u centrima za socijalnu skrb i na obiteljskim odjelima sudova zaustaviti?	Primljeno na znanje	Nacrtom prijedloga Iskaza i Teza za Obiteljski zakon roditeljska skrb postavlja se načelo zajedničke roditeljske skrbi. Sud donosi odluku o roditeljskoj skrbi, temeljem sporazuma roditelja u koji spada i raspored vremena koje će dijete provoditi s roditeljem s kojim ne živi. Ukoliko roditelji ne mogu postići sporazum o tome odlučuje sud, uz načelno prethodno pribavljanje mišljenja djeteta i tijela odnosno subjekata koji za to imaju potrebne stručne kompetencije. Roditeljska skrb pravo koje je vezano uz oba roditelja, što znači da majku i oca treba promatrati ravnopravno kad se radi o roditeljstvu. Roditeljska pripada majci i ocu ravnopravno te ne treba ni za jednog od roditelja smatrati da je u povlaštenijem položaju u odnosu na drugoga ili na dijete. Također i Obiteljski zakon propisuje da majka i otac imaju međusobno jednaka prava i dužnosti u odnosu na roditeljsku skrb.
115	Gabriela Banić	D/ NACRT PRIJEDLOGA OBITELJSKOG ZAKONA , II/ BRAK	Osim uvođenja registra bračnih drugova, predlažem uvesti dragovoljan registar izvanbračnih drugova.	Primljeno na znanje	Nacrtom prijedloga Iskaza i Teza za Obiteljski zakon ne predviđa se uvođenje registra izvanbračnih drugova, niti registar bračnih drugova. Predviđa se uvođenje registra bračnih ugovora, zbog povećanja pravne sigurnosti samih stranaka ugovora, povećanja sigurnosti u pravnom prometu te zaštiti poštenih trećih osoba. Nacrtom prijedloga Iskaza i Teza za Obiteljski zakon predviđa se uvođenje javnobilježničke izjave obaju izvanbračnih drugova o postojanju njihove izvanbračne zajednice, kao i modusima njezina prestanka, radi primjene obiteljskopravnih učinaka i pravne sigurnosti njezina postojanja, odnosno prestanka.
116	Gabriela Banić	D/ NACRT PRIJEDLOGA OBITELJSKOG ZAKONA , I/ UVODNE ODREDBE	Molim bez predbračnog savjetovanja. Smatram da se poduka o životu pa tako i braku te roditeljstvu treba obavljati u školama tijekom redovnog školovanja, pogotovo za onu djecu koja takvu poduku ne dobivaju tjekom kućnog ili institucionalnog odgoja. Prigodno dijeljenje letaka o pravima i obvezama u braku ne bi trebalo biti dio zakonskog teksta.	Primljeno na znanje	Predbračno savjetovanje za sada će se ograničiti na davanje budućim bračnim drugovima, prilikom prijave namjere sklapanja braka, brošure o pravima i dužnostima bračnih drugova i o odnosima roditelja i djece. To dakako ne znači da treba izostati posjet bračnom savjetovalištu, osobito kad ono bude uklopljeno u obiteljske centre koji će imati znatnu preventivnu ulogu u smislu očuvanja obitelji, uloge članova obitelji, održavanja edukacija na različite obiteljske teme i sl., ali treba biti na dobrovoljnoj osnovi.
117	Ivana Živko	OBRAZAC ISKAZA O PROCJENI UČINAKA PROPISA, ZA NACRT PRIJEDLOGA OBITELJSKOG ZAKONA	Točka broj 9 pod ciljevi, navodi se da se planira uvesti predbračno savjetovanje. To treba izbaciti. Tko se želi informirati prije braka o zakonima i pravima može vrlo lako isada na brojne načine. Tko želi zaštititi svoja prva to može riješiti predbračnim ugovorom. Taj prijedlog predbračnog svjetovanja je suvišan. Građane se ne tako nešto ne smije i ne može prisiljavati jer je to zadiranje u ljudska prava i slobode. Ponavljam i da je suvišno jer se o svemu danas može lako informirati i za to nisu potrebna obavezna savjetovanja. Također izazvat će kontraefekt i bit će više izvanbračnih nego bračnih zajednica jer se ljudima jednostavno neće dati ići na takva savjetovanja. Osim toga ako su izvanbračna i bračna zajednica jednake po pravima zašto bi za jednu vrstu zajednice postojalo takvo savjetovanje, a za drugu ne. Tim se savjetovanjima pretpostavlja da će se ljudi razvesti pa će im trebati takvi savjeti što je također kivo. Osim toga ta savjetovanja ništa neće riješiti. Ljudi znaju kako zaštititi svoju imovinu i bez toga, a teza da bi takva savjetovanja dovela do prevencije razvoda, zaštite imovine ili prevencije natezanja kod razvoda je sasvim kriva. Brakorazvodne parnice su dugotrajne i skupe i dolazi do natezanja ne zato što zakoni nisu jasni nego zato što se bivši bračni partneri često ne žele i ne mogu dogovoriti na normalan i civiliziran način oko podjele imovine i ne žele drugom bivšem bračnom partneru priznati njegova zakonska prava.	Primljeno na znanje	Predbračno savjetovanje za sada će se ograničiti na davanje budućim bračnim drugovima, prilikom prijave namjere sklapanja braka, brošure o pravima i dužnostima bračnih drugova i o odnosima roditelja i djece. To dakako ne znači da treba izostati posjet bračnom savjetovalištu, osobito kad ono bude uklopljeno u obiteljske centre koji će imati znatnu preventivnu ulogu u smislu očuvanja obitelji, uloge članova obitelji, održavanja edukacija na različite obiteljske teme i sl., ali treba biti na dobrovoljnoj osnovi. Predbračno savjetovanje ne bi moglo biti zapreka za sklapanje braka. Zakonom su, naime, propisane pretpostavke za valjanost odnosno za postojanje braka, koje utječu na sklapanje braka, a to nipošto nije neki od mogućih oblika savjetovanja.
118	Ines Šprljan	D/ NACRT PRIJEDLOGA OBITELJSKOG ZAKONA , III/ PRAVNI ODNOSI RODITELJA I DJECE I MJERE ZA ZAŠTITU PRAVA I DOBROBITI DJECE	Kako će se urediti nesređeni odnosi u situacijama kada je brak razveden prije 10 godina, a roditelj koji je dobio skrbništvo nad djetetom "svojata" sva prava i prema drugom roditelju se ponaša kao da mu "odobrava" prava vezano uz dijete po vlastitoj dobroj volji znajući da će drugi roditelj a) radi dobrobiti djeteta "pretrpiti" ponašanje nadajući se boljim vremenima kad dijete odraste i bude imalo pravo glasa ili b) da drugi roditelj nema adekvatnu zaštitu u obliku centra za socijalnu skrb budući da isti u 99% slučajeva ne uvažava "trivijalne" žalbe roditelja koji smatra da su mu povrijeđena prava (a budimo realni, ona koja ima su ravna nuli osim u dijelu obveze uzdržavanja) osim ako se ne radi o nekim teškim povredama prava djeteta/roditelja. Da se vratim, pitanje je - ukoliko se ide na to da se izjednačavaju prava roditelja i dodjeljuje zajednička roditeljska skrb, kako to pravo "mirnim putem" mogu ostvariti oni roditelji koji ju nemaju, a razvedeni su prije stupanja na snagu novog zakona?	Primljeno na znanje	Obiteljski zakon 2003. propisivao je kao temeljno načelo ravnopravnu, zajedničku i sporazumnu roditeljsku skrb bez obzira žive li roditelji zajedno ili odvojeno. U slučaju kada se roditelji nisu mogli sporazumjeti o ostvarivanju pojedinog sadržaja roditeljske skrbi, odluku o tome je donosio sud, uz prethodno omogućavanje djetetu da izrazi svoje mišljenje te pribavljanje mišljenja tijela, odnosno subjekata koji za to imaju potrebne stručne kompetencije. Nastavno na zakonsko uređenje iz Obiteljskog zakona 2003. novim normativnim uređenjem, postavlja se načelo zajedničke roditeljske skrbi. Odluka suda o roditeljskoj skrbi donosi se temeljem sporazuma roditelja, uz načelno prethodno pribavljanje mišljenja djeteta i tijela odnosno subjekata koji za to imaju potrebne stručne kompetencije ili koji imaju uvid u stanje djeteta, u skladu s najboljim interesom djeteta i djetetovim željama koje nisu protivne njegovoj dobrobiti. Ukoliko roditelji ne mogu postići sporazum, o tome odlučuje sud.
119	Lezbijska grupa Kontra	TEZE ZA OBITELJSKI ZAKON, D/ NACRT PRIJEDLOGA OBITELJSKOG ZAKONA	Zakon o životnom partnerstvu osoba istog spola kao poseban zakon regulira obiteljsku zajednicu partnera/ica istog spola, što u osnovi predstavlja diskriminatornu politiku zakonodavca u odnosu na dio svojih građana, a vezano uz njihovu spolnu orijentaciju. Nesporno je da je životne odnose do kojih dolazi zajedničkim životom istospolnih partnera potrebno urediti zakonom kako bi se ostvarila ustavna jamstva, te kako bi RH ispunila svoje pozitivne obveze stvaranjem kvalitetnog pravnog okvira, no pravni okir je potrebno stvoriti unutar Obiteljskog zakona, a ne posebnim zakonima. Jamstva iz čl. 35. Ustava i čl. 8. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava (u daljnjem tekstu: Konvencija) štite privatnost, štovanje i pravnu zaštitu osobnog i obiteljskog života, dostojanstva, ugleda i časti, a što se sve mora ogledati i kroz zakonski aspekt. Garancije kojima se štiti obiteljski život odnose se na sve oblike obitelji, uključujući istospolne zajednice, što proizlazi i iz prakse Europskog suda za ljudska prava. Povelja o temeljnim pravima Europske unije je postala pravno obvezujućom 1. prosinca 2009. U članku 6. stavku 1. Ugovora o Europskoj uniji (UEU) predviđa se da „Unija priznaje prava, slobode i načela određena Poveljom Europske unije o temeljnim pravima […], koja ima istu pravnu snagu kao Ugovori. Članak 21. Povelje o temeljnim pravima eksplicitno je propisana zabrana diskriminacije temeljem spolne orijentacije. Također, u Direktivi Vijeća 2000/78/EU od 27. studenog 2000.g. navodi se da diskriminacija utemeljena na, između ostaloga, spolnoj orijentaciji, može narušiti ostvarenje ciljeva Ugovora o Europskoj uniji. Osim toga, Europska unija putem rezolucije Europskog parlamenta A3-0028 poziva svoje članice da ukinu diskriminaciju homoseksualnih osoba zakonima i administrativnim aktima kod socijalne sigurnosti, usluga, zakona o posvajanju i nasljeđivanju, te kod stanovanja i u kaznenim zakonima i svim zakonima s njima povezanim (stavak 7). Hrvatska je postala članicom Vijeća Europe 1996. godine, a Vijeće Europe kao međunarodna, međuvladina organizacija sa sjedištem u Europskoj palači u Strasbourgu, Francuska, ima definirane glavne ciljeve: − zaštita ljudskih prava, pluralistička demokracija i vladavina prava; − promicanje svijesti o europskom kulturnom identitetu i poticanje njegova razvoja i raznolikosti; traženje rješenja za probleme s kojima se suočava europsko društvo (manjine, ksenofobija, netrpeljivost, zaštita okoliša, kloniranje, AIDS, trgovina drogom, organizirani kriminal itd.); − razvoj demokratske stabilnosti u Europi potporom političkih, zakonodavnih i ustavnih reforma. Vijeće Europe u svojoj Preporuci 1474 (2000) o «Stanju lezbijki i gejeva u zemljama članicama Vijeće Europe» poziva zemlje članice da (između ostalog) usvoje zakonske izmjene koje bi omogućile formalno sklapanje istospolnih zajednica. Standardi i mehanizmi Vijeća Europe idu za tim da osiguraju poštovanje ljudskih prava svake osobe. To uključuje jednaka prava i dostojanstvo svih ljudskih bića, uključujući lezbijke, gejeve, biseksualne osobe i transrodne osobe. U kontekstu ovog prijedloga, vrlo je važna Preporuka Odbora ministara CM/Rec(2010)5 iz 2010.g. Ova preporuka donosi načela koja izviru iz postojećih europskih i međunarodnih instrumenata, s naglaskom na Konvenciji, a u svjetlu sudske prakse ESLJP-a. Preporuka određuje posebne mjere koje države članice trebaju usvojiti i implementirati u svrhu borbe protiv diskriminacije te kako bi se osiguralo poštivanje ljudskih prava lezbijki, gejeva, biseksualnih osoba i transrodnih osoba. Nadalje, Parlamentarna skupština Vijeća Europe je usvojila Rezoluciju 1728 (2010) i Preporuku 1915 (2010) vezano za diskriminaciju na temelju seksualne orijentacije ili spolnog identiteta. Vijeće Europe je usvojilo Konvenciju o zaštiti ljudskih prava koja je stupila na snagu 1953.g., a u Hrvatskoj se primjenjuje od 05.11.1997.g. Postupak zaštite ljudskih prava zajamčenih Konvencijom vodi se pred Europskim sudom za ljudska prava (u nastavku: ESLJP) čija nadležnost obuhvaća ispitivanje međudržavnih ili pojedinačnih zahtjeva koji se odnose na povrede prava zajamčenih Konvencijom. Posebno ističemo važnost sudske prakse ESLJP jer je Konvencija nastala kao plod težnji da se na europskoj razini uspostavi zajednički sustav vrijednosti. Tijekom povijesti sudska praksa ESLJP je postavljala standarde koji se očekuju od država članica Vijeća Europe da ih poštuju. Tu je posebno potrebno izdvojiti sudsku praksu ESLJP vezano za diskriminaciju temeljem seksualne orijentacije. 2003. godine donesena je presuda protiv Republike Austrije (Karner protiv Austrije, broj 40016/98 ) zbog povrede članka 14. u vezi sa člankom 8. Europske konvencije o ljudskim pravima, a iz razloga što su austrijske vlasti odbile protumačiti zakonsku definiciju „životnog suputnika“ u kontekstu istospolne zajednice vezano za slučaj nasljeđivanja stanarskog prava. Sud je našao da nejednak tretman istospolnih parova (u usporedbi s izvanbračnim heteroseksualnim parovima) čini povredu Konvencije. Nadalje, Europski sud za ljudska prava donio je 22. srpnja 2010. odluku u slučaju P.B. i J.S. protiv Austrije (broj 18984/02). Sud je zaključio da je Austrija prekršila članak 14. Konvencije (zabrana diskriminacije) u stjecaju sa člankom 8. (pravo na poštovanje privatnog i obiteljskog života), jer nije osigurala pravo na zdravstveno osiguranje istospolnim parovima koje je bilo dostupno izvanbračnim heteroseksualnim parovima. Treba spomenuti i presudu Schalk i Kopf protiv Austrije (broj 30141/04, presuda iz 2010.g.) Sud je još jednom potvrdio da se istospolne zajednice smatraju obitelji prema Europskoj konvenciji o ljudskim pravima. Nakon toga 2013. godine Europski sud donio je odluku u slučaju X i drugi protiv Austrije. Sud je zaključio da je došlo do povrede članka 14 (zabrana diskriminacije) u stjecaju sa člankom 8 (pravo na poštovanje privatnog i obiteljskog života) Europske konvencije o ljudskim pravima zbog razlike u tretmanu istospolnog para u usporedbi s parovima koji žive u izvanbračnim zajednicama vezano za posvajanje djeteta jedne od partnerica. Diskriminativna narav uređenja obiteljskih zajednica osoba istog spola kroz Zakon o životnom partnerstvu (u daljnjem tekstu ZŽP) proizlazi iz činjenice da Republika Hrvatska kao članica Vijeća Europe i potpisnica Konvencije nije poduzela sve potrebne radnje za promicanje jednakosti svih osoba. Pravna regulativa koju predviđa ZŽP nije dostatna jer jednakopravno ne obuhvaća pitanje obiteljskih odnosa do kojih dolazi zajedničkim životom dviju osoba. Evidentno je da zakonodavac jednu te istu pojavnost – obiteljsku zajednicu – u bitnom jednako definira, ali različito naziva i uređuje različitim propisima. Pritom je ZŽP u svemu bitnom prepisan, a u dijelovima i dorađen Obiteljski zakon, pa je stoga, a u odnosu na održani referendum, neovisno o imenu obiteljske zajednice, istu potrebno urediti unutar odredbi Obiteljskog zakona. Naizgled neutralna radnja tijela državne vlasti u svojoj je suštini diskriminacija jer se bez ikakvog opravdanog cilja isti odnos naziva drugim imenom i regulira posebnim zakonom. Razlozi za takav postupak mogu biti različiti, oni su političke, a ne pravne naravi pa je zaključak jednoznačan – radi se o diskriminaciji. Zakon o suzbijanju diskriminacije člankom 1. definira diskriminaciju te stipulira da se njome smatra stavljanje u nepovoljniji položaj bilo koje osobe po osnovi spolne orjentacije.Neizravna diskriminacija u smislu istog zakona postoji kada naizgled neutralna praksa ili kriterij stavlja ili bi mogla staviti osobe u nepovoljiji položaj u odnosu na druge osobe u usporedivoj situaciji, osim ako se takva odredba, kriterij ili praksa mogu objektivno opravdati legitimnim ciljem, a sredstva za njihovo postizanje su primjerena i nužna. Obitelj na koju se primjenjuje u ZŽP nalazi se u nepovoljnijem položaju nego obitelj na koju se primjenjuje OBZ. Takav se kriterij (dva zakona za obiteljske odnose) ne može opravdati legitimnim ciljem, naprotiv, postupak je nelegitiman i protivan svim gore navedenim međunarodnim dokumentima koji obvezuju Republiku Hrvatsku, Ustavu te ZSD. Usporedbom odredaba OBZ i ZŽP vidljivo je da se ZŽP više-manje bazira na odredbama OBZ i da je posve nepotrebno obiteljsku zajednicu osoba istog spola uredio posebnim zakonom. Potrebno je u novi Obiteljski zakon odredbe koje bi obuhvatile i životnu zajednicu dviju osoba istog spola. Na taj način uspostavio bi se standard zaštite ljudskih prava i temeljnih sloboda osoba koje žive u istospolnim zajednicama u RH, te primicanje hrvatskg zakonodavstva pravnoj stečevini Europske unije kojoj je pristupila. S obzirom da ZŽP prilazi istospolnim obiteljima kao nekim „posebnim obiteljima“ kojima se ne trebaju priznati sva obiteljska prava, prijedlog umanjuje prava nekih obitelji u odnosu na prava drugih obitelji, a da za takav postupak nema legitiman cilj. Uporednim čitanjem dvaju zakona koji uređuju obiteljske odnose, nedvojbeno se da razaznati da se radi o prepisivanju Obiteljskog zakona u svim bitnim elementima, s time da se neke njegove odredbe nepotrebno ispuštaju (vezano uz posvajanje djece), a nekim se odredbama upućuje na primjenu OBZ. Zbog svega navedenog pozivamo Vladu RH i Hrvatski sabor da poštuju Ustav i međunarodne ugovore koje je RH potpisala te da stvore nediskriminatoran pravni okvir za sve svoje građane.	Nije prihvaćen	Primjedbe i prijedlozi ne odnose se na sadržaj Nacrta prijedloga Iskaza i Teza za Obiteljski zakon. Životno partnerstvo je uređeno Zakonom o životnom partnerstvu osoba istog spola (NN br: 92/14). Zakonom su uređeni pravni učinci životnog partnerstva u području osobnih prava i odnosa vezanih uz djecu, imovinskih odnosa i nasljeđivanja, poreznog statusa, status u mirovinskom osiguranju i sustavu socijalne skrbi, zdravstvenom osiguranju i zdravstvenoj zaštiti, zapošljavanju i radnim odnosima te javnopravni položaj životnog partnerstva. Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku nije mjerodavno za tumačenje Zakona o životnom partnerstvu osoba istog spola, kao i tumačenje usklađenosti Zakona s preuzetim međunarodnim obvezama. Odredbom članka 9. Zakona o suzbijanju diskriminacije (NN 85/08, 112/12) uređena je zabrana od diskriminacije i iznimke od diskriminacije. Sukladno stavku 2. točki 10. ovoga članka ne smatra se diskriminacijom stavljanje u nepovoljniji položaj pri uređivanju prava i obveza uređenih Obiteljskim zakonom, a osobito u svrhu legitimne zaštite prava i dobrobiti djece, zaštite javnog morala i pogodovanja braku, pri čemu upotrijebljena sredstva moraju biti primjerena i nužna. Argumentirajući Vaše stavove pozivate se na određene predmete iz prakse Europskog suda za ljudska prava. U svezi s tim, nužno je istaknuti da Sud ni u kojem slučaju nije ukazao na "potrebu stvaranja pravnog okvira (za životne partnere istog spola) unutar Obiteljskog zakona, a ne posebnim zakonima", kao što je to slučaj u Hrvatskoj.
120	Petar Lujanac	OBRAZAC ISKAZA O PROCJENI UČINAKA PROPISA	Kako spriječiti samovolju socijalnih radnika prilikom odlučivanja u manjim stvarima koje ne moraju ići na komisiju. Npr. socijalni radnik mi nešto nametne, uz objašnjenje kako je to najbolje za mene, bez da me prvo uputi u problematiku ili da čuje moje mišljenje ili moje želje te da donekle shvati moju situaciju. Kome se tada obratiti?	Nije prihvaćen	Primjedba sadrži pitanje koje se odnosi na postupanje nadležnog tijela (centar za socijalnu skrb) u konkretnom slučaju te se ne odnosi izravno na sadržaj ovog javnog savjetovanja. Za eventualne primjedbe na rad stručnih radnika centra za socijalnu skrb, korisnici se mogu obratiti izravno ravnatelju centra za socijalnu skrb, a u slučaju da nisu zadovoljni poduzetim mjerama nadležnom Ministarstvu.
121	Dražen Puček	OBRAZAC ISKAZA O PROCJENI UČINAKA PROPISA	NEzadovoljan sam odnosom moga skrbnika i centra za socijalnu skrb jer stalno prebacuju odgovornost jedni na druge prilikom moje želje da se nešto napravi za mene s mojim novcem.	Nije prihvaćen	Primjedba se odnosi na postupanje nadležnog tijela (centar za socijalnu skrb) i odgovornost skrbnika u konkretnim slučajevima. Za eventualne primjedbe na rad stručnih radnika centra za socijalnu skrb, korisnici se mogu obratiti izravno ravnatelju centra za socijalnu skrb, a u slučaju da nisu zadovoljni poduzetim mjerama nadležnom Ministarstvu. Radna skupina za izradu nacrta prijedloga novog Obiteljskog zakona razmotrit će se sve važeće odredbe iz područja skrbništva, radi usklađivanja Obiteljskog zakona s međunarodnim obvezama Republike Hrvatske te nacionalnim zakonodavstvom koje u nekom segmentu uređuje zaštitu takvih osoba, s ciljem unaprjeđenja zaštite osoba pod skrbništvom i zaštite njihovih prava, s naglaskom na individualizirani pristup i načelo primjerene zaštite, aktivnu ulogu osobe (kad je to moguće) te mogućnost iskazivanja prigovora na rad skrbnika u odlučivanju.
122	Pravobranitelj za djecu RH	TEZE ZA OBITELJSKI ZAKON, C/ RADNA SKUPINA ZA IZRADU NACRTA PRIJEDLOGA OBITELJSKOG ZAKONA	Kako se u uvodnom dijelu višekratno ističe sastav i brojnost članova Radne skupine, potrebno je napomenuti da su pojedini članovi Radne skupine osobno, ili kao predstavnici/članovi različitih udruga građana bili predlagatelji, odnosno podnositelji prijedloga za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti Obiteljskog zakona (2014.) i Obiteljskog zakona (2015.) s Ustavom Republike Hrvatske.	Nije prihvaćen	U Radnoj skupini zastupljen je široki krug stručnjaka, teoretičara i praktičara, predstavnika akademske zajednice, sudova, profesionalnih udruženja, organizacija civilnog društva, centara za socijalnu skrb, resornih ministarstava i drugih. Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku nastojat će različitim oblicima savjetovanja po potrebi uključiti i druge relevantne predstavnike putem javnih rasprava, održavanja savjetodavnih sastanaka i drugim sličnim načinima.
123	Elda Svirčić	D/ NACRT PRIJEDLOGA OBITELJSKOG ZAKONA , V/ SKRBNIŠTVO	Majka mi je preminula i nasljedila sam dio obiteljske kuće na otoku. Problem je što imam skrbnika kod kojega su ključevi te ne mogu ući u kuću, a on mi ne da ključeve. Što da radim?	Nije prihvaćen	Izneseni komentar ne odnosi se na kvalitetu i sadržaj zakonskih rješenja već upućuju na primjenu važećeg propisa odnosno zaštitu prava građana koja se ostvaruje na temelju objektivnih pravnih ili činjeničnih okolnosti određenih u svakom konkretnom slučaju. U pogledu načina postupanja odnosno drugih poteškoća u ostvarivanju prava u pojedinačnim slučajevima nadležna su tijela zadužena za provedbu (centar za socijalnu skrb). Primjedba se odnosi na pitanje o postupanju u određenom slučaju i time nije predmetom javne rasprave za Nacrt prijedloga Iskaza i Teza za Obiteljski zakon.
124	Đurđica Krog	D/ NACRT PRIJEDLOGA OBITELJSKOG ZAKONA , V/ SKRBNIŠTVO	Meni je u potpunosti oduzeta poslovna sposobnost na osnovu čega imam zakonskog skrbnika koji baš i nije u redovitom kontaktu sa mnom. U međuvremenu sam pokrenula postupak o polovičnom/poptpunom vraćanju poslovne sposobnosti koji je još uvijek u tijeku. Kako želim promijeniti skrbnika iz navedenih razloga što je prije moguće, posjetila sam centar za socijalnu skrb. Na moj zahtjev dobila sam samo odgovor da trebam čekati da stigne rješenje o povratu posl.sposobnosti i ako mi odluče vratiti posl.sposobnost tada mi niti neće trebati skrbnik. Toga sam svjesna, ali već dugo čekam to rješenje, a skrbnika želim promijeniti odmah. Zašto to nisam u mogućnosti odmah napraviti?	Nije prihvaćen	Izneseni komentar ne odnosi se na kvalitetu i sadržaj zakonskih rješenja već upućuju na primjenu važećeg propisa odnosno zaštitu prava građana koja se ostvaruje na temelju objektivnih pravnih ili činjeničnih okolnosti određenih u svakom konkretnom slučaju. U pogledu načina postupanja odnosno drugih poteškoća u ostvarivanju prava u pojedinačnim slučajevima nadležna su tijela zadužena za provedbu (centar za socijalnu skrb, sud). Primjedba je pitanje o postupanju u određenom slučaju i time nije predmetom javne rasprave za Nacrt prijedloga Iskaza i Teza za Obiteljski zakon.
125	Ivan Horvat II	D/ NACRT PRIJEDLOGA OBITELJSKOG ZAKONA , III/ PRAVNI ODNOSI RODITELJA I DJECE I MJERE ZA ZAŠTITU PRAVA I DOBROBITI DJECE	U kontekstu "favoriziranja" majki na centru za skrb i sudovima, zanimljiva je "paralela" koja se posljednjih 2-3 godine odvija u kontekstu istospolnih parova i posvajanja djece. Naime, iako u RH to trenutno nije predviđeno, negativne presude hrvatskih sudova na temu prava posvajanja od strane istospolnih parova mogu biti poništene na Europskom sudu za ljudska prava zbog diskriminacije (vjerojatno i na Ustavnom sudu RH). U praksi bi to značilo da istospolna zajednica dva muškarca ima u stvarnom životu veća prava i mogućnost "skrbništva" nad djetetom nego biološki otac kojem majka onemogućava viđanja više od 2*4 sata tjedno iz čiste objesti a u kontekstu činjenice da institucije RH neopravdano favoriziraju majku u roditeljskim parnicama.	Nije prihvaćen	Izneseni komentar nije vezan uz sadržaj Nacrta prijedloga Iskaza i Teza za Obiteljski zakon.
126	Martina Bosanac	TEZE ZA OBITELJSKI ZAKON, C/ RADNA SKUPINA ZA IZRADU NACRTA PRIJEDLOGA OBITELJSKOG ZAKONA	Tekst istovjetan ranijem komentaru. Smatram kako u radnoj skupini koja predlaže donošenje novog Obiteljskog zakona ne smije biti mjesta za ovako velik broj pojedinaca koji svojim djelovanjem podupiru crkvenu organizaciju organiziranu u udrugu U ime obitelji iz razloga što su svojim djelovanjem pokušali diskriminirati pripadnike manjina. Članovi i podupiratelji navedene udruge iz javnog i društvenog života žele istisnuti manjine na način da im uskrate prava koja većina članova društva ima. Stoga držim kako navedenu radnu skupinu treba raspustiti, a (ukoliko trenutna vlast drži da je sekularnoj državi primjereno) tada neka crkvene predstavnike transparentno uključe u radnu skupinu.	Nije prihvaćen	Prilikom određivanja sastava Radne skupine nastojala se osigurati odgovarajuća zastupljenost različitih dionika, vodeći se relevantnim kriterijima, kao što su postojanje izravnog interesa za propise iz područja obiteljskog zakonodavstva te podložnost utjecaju određenih propisa koji se odnose na predmetno područje. U Radnoj skupini zastupljen je široki krug stručnjaka, teoretičara i praktičara, predstavnika akademske zajednice, sudova, profesionalnih udruženja, organizacija civilnog društva, centara za socijalnu skrb, resornih ministarstava i drugih.
127	Martina Bosanac	OBRAZAC ISKAZA O PROCJENI UČINAKA PROPISA, ZA NACRT PRIJEDLOGA OBITELJSKOG ZAKONA	Donošenje izmjena i dopuna važećeg Obiteljskog zakona je primjerenije s obzirom da je jedini trošak predikcija povećanih troškova zbog pokretanja postupaka pred Europskim sudom za ljudska prava. No, ako se provedu potrebne izmjene i dopune, tada bi ispravna pretpostavka bili smanjeni troškovi zbog pokretanja postupaka.	Nije prihvaćen	Prijedlog normativnog rješenja je donošenje novog Obiteljskog zakona, s obzirom da će se njime uređivati, mijenjati i dopunjavati znatan broj odredbi važećeg Obiteljskog zakona 2015., u skladu sa Stručnim mišljenjem i preporukama Radne skupine za analizu i ocjenu dosadašnjih učinaka i iskustava u primjeni Obiteljskog zakona. Prilikom izrade novog Nacrta prijedloga Obiteljskog zakona u cijelosti će se uvažiti preuzete međunarodne obveze Republike Hrvatske koje proizlaze iz međunarodnih ugovora i presuda Europskog suda za ljudska prava, poštujući standarde, preporuke i druge dokumente Vijeća Europe u području zaštite materijalnih i procesnih prava građana, osobito djece, kao i pravne stečevine Europske unije.
128	Martina Bosanac	OBRAZAC ISKAZA O PROCJENI UČINAKA PROPISA	Smatram kako u radnoj skupini koja predlaže donošenje novog Obiteljskog zakona ne smije biti mjesta za ovako velik broj pojedinaca koji svojim djelovanjem podupiru crkvenu organizaciju organiziranu u udrugu U ime obitelji iz razloga što su svojim djelovanjem pokušali diskriminirati pripadnike manjina. Članovi i podupiratelji navedene udruge iz javnog i društvenog života žele istisnuti manjine na način da im uskrate prava koja većina članova društva ima. Stoga držim kako navedenu radnu skupinu treba raspustiti, a (ukoliko trenutna vlast drži da je sekularnoj državi primjereno) tada neka crkvene predstavnike transparentno uključe u radnu skupinu.	Nije prihvaćen	Prilikom određivanja sastava Radne skupine nastojala se osigurati odgovarajuća zastupljenost različitih dionika, vodeći se relevantnim kriterijima, kao što su postojanje izravnog interesa za propise iz područja obiteljskog zakonodavstva te podložnost utjecaju određenih propisa koji se odnose na predmetno područje. U Radnoj skupini zastupljen je široki krug stručnjaka, teoretičara i praktičara, predstavnika akademske zajednice, sudova, profesionalnih udruženja, organizacija civilnog društva, centara za socijalnu skrb, resornih ministarstava i drugih.
129	Senada	D/ NACRT PRIJEDLOGA OBITELJSKOG ZAKONA , V/ SKRBNIŠTVO	Ne slažem se da skrbnik ima zakonsko pravo odlučivati u ime osobe o kojoj skrbi. Po pravilu skrbnik bi trebao donijeti odluku zajedno sa svojim štićenikom poštujući njegovu volju. To je jedini način da osoba bude zaštićena od manipulacije. Pozdravljam da se uvede odlučivanje uz podršku i to je jako dobro. Zabrinjava me što će se dogoditi ako netko tko bude pružao podršku u odlučivanju krivo informira osobu. Ako osoba na temelju tih informacija donese krivu odluku može doživjeti štetne posljedice.Tko će u tom slučaju biti odgovoran, osoba koja je krivo informirala ili sama osoba čija je odluka?	Prihvaćen	Zahvaljujemo na Vašoj primjedbi. Radna skupina za izradu nacrta prijedloga novog Obiteljskog zakona razmotrit će se sve važeće odredbe iz područja skrbništva, radi usklađivanja Obiteljskog zakona s međunarodnim obvezama Republike Hrvatske te nacionalnim zakonodavstvom koje u nekom segmentu uređuje zaštitu takvih osoba, s ciljem unaprjeđenja zaštite osoba pod skrbništvom i zaštite njihovih prava, s naglaskom na individualizirani pristup i načelo primjerene zaštite, aktivnu ulogu osobe (kad je to moguće) te mogućnost iskazivanja prigovora na rad skrbnika u odlučivanju.
130	Ivan Horvat II	D/ NACRT PRIJEDLOGA OBITELJSKOG ZAKONA , III/ PRAVNI ODNOSI RODITELJA I DJECE I MJERE ZA ZAŠTITU PRAVA I DOBROBITI DJECE	Vezano uz temu "kojima je odbijanje pristupanja sporazumu motivirano opravdanim razlozima, kao što je to često, primjerice, u slučaju obiteljskog nasilja" tj. termin OBITELJSKO NASILJE moramo podići svjest da je nažalost došlo do INFLATORNOG korištenja ovog mehanizma od strane ženske populacije pa nažalost velik broj majki kao mehanizam ucjene koriste NEOSNOVANE PRIJAVE CENTRU/POLICIJI očeva svoje djece. Obzirom da sudska praksa u takvim slučajevima više vjeruje izjavi majke nego oca jedino rješenje je da se u takvim postupcima na sudu/centru omogući korištenje audio/video zapisa prikupljenih bez znanja druge strane obzirom da je ponašanje konfliktnih roditelja drugačije kod spoznaje da se razgovor/druženje snima tj. ako ta informacija nije poznata.	Prihvaćen	Izneseni komentari ne odnose se na kvalitetu i sadržaj zakonskih rješenja već upućuju na primjenu važećeg propisa odnosno zaštitu prava građana koja se ostvaruje na temelju objektivnih pravnih ili činjeničnih okolnosti određenih u svakom konkretnom slučaju. U pogledu načina postupanja odnosno drugih poteškoća u ostvarivanju prava u pojedinačnim slučajevima nadležna su tijela zadužena za provedbu (centar za socijalnu skrb, sud, policija). Postupanje nadležnih tijela vezanih uz nasilje u obitelji, uređeno je Zakonom o zaštiti od nasilja u obitelji.

E-SAVJETOVANJA

Izvješće o provedenom savjetovanju - Savjetovanje o Nacrtu prijedloga Iskaza o procjeni učinaka propisa za Nacrt prijedloga Obiteljskog zakona, Prethodne procjene za Obiteljski zakon i Teza za Obiteljski zakon