Izvješće o provedenom savjetovanju - Savjetovanje o nacrtu prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona

Redni broj
Korisnik
Područje
Komentar
Status odgovora
Odgovor
1 HRVATSKA LIJEČNIČKA KOMORA NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA KAZNENOG ZAKONA, Članak 4. Hrvatska liječnička komora koristi ovu priliku da istakne kako Kaznenim zakonom nije adekvatno regulirano pitanje prisile prema zdravstvenom radniku stoga u nastavku dostavlja svoj prijedlog izmjene i dopune Kaznenog zakona u tom pogledu: a) Prijedlog nove zakonske odredbe Prisila prema zdravstvenom radniku Članak 181a. (1) Tko doktora medicine, doktora dentalne medicine ili drugog zdravstvenog radnika silom, prijetnjom kakvim zlom ili napadom spriječi ili onemogući u obavljanju njegove djelatnosti , kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina. (2) Ako je kaznenim djelom navedenim u stavku 1. ovog članka dulje vrijeme ugroženo ili onemogućeno pružanje zdravstvene zaštite trećoj osobi, počinitelj će se kazniti kaznom zatvora od jedne do osam godina. ALTERNATIVA b) Prijedlog dopune postojećih zakonskih odredbi Kaznenog zakona Prisila Članak 138. (1) Tko drugoga silom ili ozbiljnom prijetnjom prisili da što učini, ne učini ili trpi, kaznit će se kaznom zatvora do tri godine. (2) Kazneno djelo iz stavka 1. ovoga članka progoni se po privatnoj tužbi, osim ako je počinjeno iz mržnje, prema djetetu, osobi s težim invaliditetom, bliskoj osobi, odvjetniku u obavljanju njegove djelatnosti, doktoru medicine, doktoru dentalne medicine ili drugome zdravstvenom radniku u obavljanju njihove djelatnosti, ili prema odgovornoj osobi u obavljanju javne ovlasti. Prijetnja Članak 139. (1) Tko drugome ozbiljno prijeti kakvim zlom da bi ga ustrašio ili uznemirio, kaznit će se kaznom zatvora do jedne godine. (2) Tko drugome ozbiljno prijeti da će njega ili njemu blisku osobu usmrtiti, teško tjelesno ozlijediti, oteti, ili mu oduzeti slobodu, ili nanijeti zlo podmetanjem požara, eksplozijom, ionizirajućim zračenjem, oružjem, opasnim oruđem ili drugim opasnim sredstvom, ili uništiti društveni položaj ili materijalni opstanak, kaznit će se kaznom zatvora do tri godine. (3) Ako je kazneno djelo iz stavka 1. i 2. počinjeno prema službenoj ili odgovornoj osobi u obavljanju javne ovlasti ili u vezi s njezinim radom ili položajem, ili prema novinaru u vezi s njegovim poslom, ili prema odvjetniku u obavljanju njegove djelatnosti, ili prema doktoru medicine, doktoru dentalne medicine ili drugome zdravstvenom radniku u obavljanju njihove djelatnosti, ili prema većem broju ljudi, ili ako je prouzročilo veću uznemirenost stanovništva, ili ako je osoba kojoj se prijeti dulje vrijeme stavljena u težak položaj, počinitelj će se kazniti kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina. (4) Kazneno djelo iz stavka 1. ovoga članka progoni se po privatnoj tužbi, a kazneno djelo iz stavka 2. ovoga članka progoni se po prijedlogu, osim ako je djelo iz stavka 1. ili 2. počinjeno iz mržnje, prema djetetu ili osobi s težim invaliditetom ili bliskoj osobi. OSNOVA ZA DONOŠENJE ZAKONSKIH IZMJENA (odnosi se na obje alternative) Ustavna i zakonska osnova za donošenje predmetnih prijedloga sadržana je formalno u članku 2. stavku 4. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine br. 85/10-pročišćeni tekst i 5/14- Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske) Temelj predmetnih izmjena i dopuna ogleda se u potrebi provedbe odredbe članka 16. Ustava RH, kojom se štiti zdravlje kao temeljna društvena odrednica uz pravni poredak i javni moral. Zaštita zdravlja kao posebno dobro zaštitićeno Ustavom i zakonima navodi se izrijekom u članku 32., 34., 50., 59., 65., 70., i 135. Ustava RH. Ustavom RH u članku 59. jamči se svakom, društvu i pojedincu pravo na zdravstvenu zaštitu u skladu sa zakonom. Zakon koji regulira zdravstvenu zaštitu, Zakon o zdravstvenoj zaštiti (NN br. 150/08, 71/10, 139/10, 22/11, 84/11, 154/11, 12/12, 35/12, 70/12, 144/12, 82/13, 159/13, 22/14 , 154/14, 70/16) u članku 2., definirao je istu kao skup mjera, usluga i aktivnosti za očuvanje i unaprjeđenje zdravlja, sprječavanje bolesti, rano otkrivanje bolesti , pravodobno liječenje te zdravstvenu njegu i rehabilitaciju. U članku 3. Zakona jasno je i decidirano određeno da svaka osoba ima pravo na zdravstvenu zaštitu, te da (cit stavka 3.): "Nitko ne smije ugroziti zdravlje drugih". U članku 4. i 5. istog Zakona posebni je naglasak stavljen na dužnost i obvezu države, odnosno Republike Hrvatske u osiguravanju uvjeta za provođenje zdravstvene zaštite, očuvanje i zaštitu zdravlja. Radi provedbe i osiguravanja mjera zdravstvene zaštite u članku 24. navednog Zakona definirana je zdravstvena djelatnost kao djelatnost od posebnog interesa za Republiku Hrvatsku koja se obavlja kao javna služba, a koju obavljaju zdravstveni radnici provođenjem pojednih mjera i aktivnosti zdravstvene zaštite u zdravstvenim ustanovama, trgovačkim društvima i putem privatne prakse. U Zakonu o liječništvu (NN br. 121/03, 117/08 ) u članku. 1. definirano je kako je liječnik temeljni, samostalni i odgovorni nositelj zdravstvene djelatnosti koja je od posebnog interesa za Republiku Hrvatsku i koja kao takva osigurava zdravstvenu zaštitu svakom pojedincu i cjelokupnom pučanstvu. U članku 3. Zakona o liječništvu izrijekom stoji da je svrha liječničke djelatnosti zaštita zdravlja pojedinca, obitelji i cjelokupnog pučanstva. OCJENA STANJA (odnosi se na obje alternative) Kaznenim zakonom (NN br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15), kao temeljnim aktom kojim se treba osigurati zaštita zdravlja ljudi i sankcionirati sve počinitelje koji čine protupravne i nedozvoljene radnje protiv zdravlja ljudi i zdravstvene zaštite, nije ni na koji način rješeno pitanje zaštite zdravlja u smislu zaštite onog tko obavlja predmetnu djelatnost poglavito od prijetnji, prisile ili napada odnosno od bilo kojeg oblika onemogućavanja ili sprječavanja obavljanja zdravstvene djelatnosti. Kaznenim zakonom utvrđena je posebna Glava XIX s kaznenim djelima potiv zdravlja ljudi. Istim utvrđenim kaznenim djelima i kaznama štiti se zdravlje ljudi kao temeljno dobro od potencijalnih počinitelja. Počinitelji u predmetnom smislu a koje zakon sada jedino poznaje jesu liječnici ili drugi zdravstveni radnici u nesavjesnom odnosno pogrešnom obavljanju svoje djelatnosti. S druge strane sadašnjim zakonskih pretpostavkama nije utvrđeno sankcioniranje drugih osoba koji onemoguće pružanje zaštite zdravlja, tj. liječnika, odnosno zdravstvenog radnika, na bilo koji način u obavljanju njegove djelatnosti. U konačnici i postupanjima ovih potonjih nedvojbeno je ugroženo isto pravno dobro a to je zaštita zdravlja i provedba pravovremene i adekvatne zdravstvene zaštite. Ako je jasno Ustavom RH utvrđeno načelo i obveza državi jamčiti zaštitu zdravlja, onda je također jasno da postojećim parcijalnim normativnim rješenjima nije i nikako ne može biti zadovoljen predmetni element osiguranja zdravstvene zaštite prema svima, pojedincu i društvu u potpunosti. Činjenica je nadalje da su liječnici kao nositelji zdravstvene zaštite, zbog svoje prirode posla koji obilježavaju zahtjevni uvjeti i način rada, velika odgovornost, dežurstva, smjenski i noćni rad, kontakti s bolesnicima, njihovim obiteljima i pratnjom, često izloženi nasilju od trećih osoba kao i od samih pacijenata što šteti psihičkom i fizičkom zdravlju i radnoj učinkovitosti liječnika, a što za neminovnu posljedicu ima ugrožavanje kvalitete i dostupnosti pružanja zdravstvene skrbi građanima ili im čak može direktno ugroziti život, jer napadnuti liječnik primjerice u hitnoj službi nije u mogućnosti pružiti adekvatnu liječničku pomoć, a tim i zdravstvenu zaštitu. European Fundation for the Improvement of Living and Working Conditions (Europska zaklada za poboljšanje uvjeta života i rada) provela je istraživanje koje je pokazalo da je u prosjeku 12 posto zaposlenih u zdravstvu u zemalja članica Europske unije iskusilo neki od oblika zlostavljanja. To zdravstvo stavlja na drugo mjesto, odmah nakon državne uprave i obrane. Porast nasilja može se objasniti općim padom moralnih i etičkih vrijednosti, degradacijom same liječničke profesije, padom nadzora, kontrole i podrške na radnom mjestu, porastom stresa, a najviše nepravodobnim reagiranjem na nasilje i slabom zaštitom liječnika i zdravstvenih djelatnika. U Hrvatskoj su, slično kao i u Sloveniji, liječnici i zdravstveno osoblje najčešće izloženi svađama, nepoštivanju, uvredama, psovanju, uznemiravanju i zastrašivanju. Hrvatska liječnička komora provela je istraživanje „Nasilje nad liječnicima“ i od 1.638 ispitanih liječnika, čak je 93 posto izjavilo kako je doživjelo neki oblik nasilja za vrijeme obavljanja liječničke djelatnosti. Nasilno ponašanje najčešće su doživjeli od pacijenata (76 posto) te njihovih obitelji i pratnje (74 posto). Svega 28 posto liječnika je to nasilje i prijavilo poslodavcu, a ostalih 72 posto nije to učinilo kako bi izbjegli daljnje neugodnosti. Velik broj ispitanika (62 posto) osjeća povremeni ili stalni strah od nasilnog ponašanja na radnom mjestu. Glede sigurnosti i fizičke zaštite u zdravstvenim ustanovama, 96 posto liječnika izjavilo je kako sustav sigurnosti nije na odgovarajućoj razini (bolje rečeno, u mnogim zdravstvenim ustanovama niti ne postoji). Svjetska medicinska asocijacija (WMA), u svom izvješću o nasilju u zdravstvenom sektoru 2012. godine, donijela je jasne smjernice i upute za učinkovitu borbu protiv nasilja i njegovu prevenciju. Zaključak je da odgovornost ne može biti samo na zdravstvenim ustanovama već za učinkovitu zaštitu zdravstvenog osoblja treba se pobrinuti i zdravstvena administracija, a najveća je odgovornost na nacionalnim vladama koje bi morale osigurati neometano provođenje zdravstvene zaštite , a to je moguće samo ako učinkovito zaštite sve u sustavu; od pacijenata do liječnika. Temeljem izvješća Agencije za kvalitetu i akreditaciju u zdravstvu, prijavljenih neželjenih događaja verbalnih, fizičkih i materijalnih u 2013. g., prema zdravstvenom osoblju bilo je 295 dok u 2015. godini zabilježeno čak 499 događaja. Zadnji slučajevi aktivnog nasilja nad liječnicima bio je fizički napad na liječnika u Općoj bolnici Zadar (nanošenje teških tjelesnih ozljeda-prijelom lubanje), te u Domu zdravlja Osijek (davljenje). S druge strane izmjenama i dopunama Kaznenog zakona iz 2015.g, proširena je u članku 87. definicija odgovorne osobe radi, kako se navodi u Vladinom prijedlogu, obuhvata istom, članova stalnih ili ad hoc tijela koja nemaju svojstvo prave osobe, dakle nije jasno i precizno naznačeno da se ista definicija sada odnosi i na liječnika i drugog zdravstvenog radnika. Zanimljivo je nadalje da je istim prijedlogom kod kaznenog dijela prisile iz članka 138. i prijetnje iz članka 139. prošireno pokretanje kaznenog postupka po službenoj dužnosti na situacije kada je djelo počinjeno prema odgovornoj osobi u obavljanju javne ovlasti, gdje je u službenom obrazloženju predmetnog prijedloga navedeno da se isto odnosi i na zdravstvenog radnika (kao odgovorne osobe u obavljanju javne ovlasti), što je uspoređujući tumačenja drugih zakonskih odredbi pravno dvojbeno i nedorečeno. Prije svega definicija odgovorne osobe koja obavlja javne ovlasti iz članaka 138. i 139. Kaznenog zakona (bez obzira na takva postojeća pojedina određenja iz sudske prakse), nije i ne može biti jasno primjenjivo na zdravstvenog radnika jer zdravstveni radnik u obavljanju zdravstvene djelatnosti ne obavlja poslove javnih ovlasti. Javne ovlasti daju pravo određenoj pravnoj osobi da, temeljem posebne pravne norme u okviru svoje djelatnosti na autoritativan način obavlja određene povjerene joj poslove državne uprave, pa je teško zamislivo da zdravstvena djelatnost, iako je javna služba, predstavlja u tom smislu poslove državne i administativne uprave. Osim toga zdravstvena djelatnost obavlja se i izvan tijela javne vlasti, izvan ustanova, u trgovačkim društvima i po privatnoj praksi, pa i u skladu sa takvim činjeničnim utvrđenjem i standardima nije primjenjiva definicija odgovorne osobe u obavljanju javne ovlasti na liječnika i drugog zdravstvenog radnika. PITANJA KOJE TREBA UREDITI ZAKONOM Ključno pitanje koje treba urediti zakonom je pitanje sustavne izgradnje apsolutnog i cjelovitog standarda zaštite zdravlja kao temeljnog pravnog dobra te omogućavanja nesmetanog obavljanja zdravstvene djelatnosti u cilju provedbe zdravstvene zaštite prema svakom pojedincu i društvu. Zdravstveni radnik nesmetanim obavljanjem zdravstvene djelatnosti provodi mjere zdravstvene zaštite čime izravno štiti zdravlje pojedinca, odnosno pacijenta. Dakle cilj treba biti zaštititi zdravlje ljudi (kako je već prije zakonodavac utvrdio kod nesavjesnog postupanja zdravstvenog radnika), od nesavjesnog, protupravnog postupanja trećih osoba, koje se ogleda ovdje u onemogućavanju ili spreječavanju obavljanja zdravstvene djelatnosti liječniku i zdravstvenom radnika, silom, prisilom, prijetnjom ili napadom ili kakvim drugim zlom. Iz evidencija Agencije za akreditaciju i kvalitetu u zdravstvu, kao i evidencija i anketa Hrvatske liječničke komore, vidljivo je da postoji određeni izniman broj neželjenih događaja prema zdravstvenim radnicima, s tendencijom snažnog porasta istih, a što obuhvaća osim verbalnih sve više materijalnih neželjenih događaja, od koji najveći broj čine navedena kaznena djela, prijetnje, prisile i napada. Nažalost situacija u procesuiranju istih neželjenih događaja prema zdravstvenom radniku je nezadovoljavajuća i zabrinjavajuća, jer velika većina, odnosno gotovo sve neželjene situacije prema liječniku, odnosno zdravstvenom radniku završavaju ili odbacivanjem prijava ili odustankom od službenog progona takvih počinitelja, pa se zdravstveni radnici moraju samostalno štititi kao sve druge ostale privatne osobe podnošenjem privatnih tužbi. Pri tome se ovlaštena državna tijela nisu vodila činjenicom da takav zdravstveni radnik obavlja zdravstvenu djelatnost u cilju zaštite zdravlja kao posebnog štićenog dobra, kao i potrebnom provedbom isključivo službenog progona protiv takvih počinitelja jer su počinitelji takvim radnjama i aktivnostima prema zdravstvenom radniku nedvojbeno izravno onemogućili ili sprječili provođenje zdravstvene djeltnosti i zdravstvene zaštite koju je liječnik i zdravstveni radnik bio dužan provoditi. Ovakvim predloženim novim rješenjima s druge strane omogućava se jasno i nedvojbeno utvrđenje obveze progona po službenoj dužnosti trećih osoba kao počinitelja kaznenih djela protiv zdravstvenog radnika u obavljanju zdravstvene djelatnosti. Tim se osim što se štiti pravno dobro pružanja i omogućavanja zdravstvene zaštite svakom pojedincu, štiti i zdravstvenog radnika od svih radnji i aktivnosti koje predstavljaju bilo kakvi oblik prisile, prijetnje ili napada, s ciljem obavljanja zdravstvene zaštite, te se pruža i omogućava svakom liječniku i zdravstvenom radniku da svoj posao obavlja na miran, dostojanstven, profesionalan i stručan način; pacijentu sigurnost, povjerenje i predanost; a svakom pojednicu i društvu jasan i izgrađen sustav sveobuhvatne zaštite zdravstvene zaštite i zdravlja kao pravnog dobra. Ujedno napominjemo da je prijedlog formulacije, cit: „doktor medicine, doktor dentalne medicine ili drugi zdravstveni radnik", uvriježen i već spominjan naziv i sintagma u Kaznenom zakona, pa je i ovim prijedlozima postupano na predmetna način. Prijedlog nove zakonske odredbe, pod točkom a) Izvan gore navedenih jasnih tumačenja, ovim prijedlogom nove zakonske odredbe prisile prema zdravstvenom radniku postiže se dodatno da zakonodavac u zaštiti pravnog dobra "zdravlja" u Glavi XIX Kaznenog zakona predvidi i definira mogućnost i potrebu jasnog i izravnog utvrđenja kaznenog djela prisile prema zdravstvenom radniku, kojim se svakog trećeg, dakle bilo koju osobu ili pacijenta, kažnjava ako zdravstvenog radnika silom ili prijetnjom ili napadom, odnosno nekim zlom spriječi u obavljanju zdravstvene djelatnosti kao posebnog zaštićenog dobra. Naime ako je zakonodavac predvidio već postojećim kaznenim djelima mogućnost kažnjavanja liječnika i drugog zdravstvenog radnika za djela nesavjesnog liječenja, i dr. s ciljem zaštite zdravlja osoba i pacijenata, onda je potrebno na jednak način zaštiti tog istog pacijenta i njegovo zdravlje, te zdravlje svih drugih kao i pružanje zdravstvene zaštite pri tome, od svakog trećeg tko na bilo kojim način onemogući ili spriječi zdravstvenog radnika u obavljanju zdravstvene djelatnosti. Kako se prema zdravstvenom radniku temeljem gore navedenih analiza i podataka ostvaruju jako često bića kaznenih djela prisile, prijetnje i napada potrebno je jasno definirati iste kao oblike koje treba sprječiti, sankcionirati i kazniti kako bi se omogućila provedba zdravstvene djelatnosti i ostvarilo pravno dobro, zaštita zdravlja. Ujedno je u istom kao novi stavak predložen kvalifikatorni oblik kaznenog djela prisile prema liječniku i drugom zdravstvenom radniku ako je istim kaznenim učinima dulje vrijeme onemogućeno ili ugroženo obavljanje zdravstvne zaštite pri čemu se predviđa i teža kazna za počinitelja od 1 do 8 godina zatvora, za razliku od predhodno izloženog temeljnog oblika kaznenog djela gdje je predviđena kazna od 6 mjeseci do 5 godina. Smatramo da je potrebno teže sankcionirati počinitelja takvog kaznenog djela ako je prijetnjom, prisilom i napadom na zdravstvenog radnika objektivno onemogućeno duže vrijeme pružanje zdravstvene zaštite, a što je karakterizirano, ogleda se i nesporno proizlazi iz činjenice postojanja različitih i visoko diferenciranih specifičnosti mnogobrojnih segmenata zdravstvene djelatnosti kao i zdravstvenih profesija koje tu djelatnost obavljaju i radnih mjesta u sustavu zdravstvene zaštite (primjerice od hitne i intenzivne medicine do ambulanti, stacionara i palijativne medicine), činjenicom da je takav zdravstveni radnik ili na bolovanju ili prinuđen odsustvovati s radnog mjesta ili je na bilo koji drugi način onemogućen u obavljanju svog posla, zbog posljedica takvog protupravnog djelovanja, kao i iz činjenice da za takvog zdravstvenog radnika odnosno njegovo mjesto i ulogu u pružanju zdravstvene zaštite često nije moguće naći zamjensko rješenje iz razloga što neka ustanova ima deficitaran i nedostatan broj istih stručnjaka. Zaključno smatramo da ovakav prijedlog odredbe u potpunosti zadovoljava i formu i sadržaj u zaštiti već postojećeg ustavnom zagarantiranog pravog dobra "zdravlja i zdravstvene zaštite". Navedeni prijedlog je u ovakom obliku nužan jer se istim zaokružava cjelina možebitnih ugroza istog pravnog dobra, čime su osim zdravstvenih radnika konačno definirani i drugi kao počinitelji kaznenih djela protiv zdravlja. Nedvojbeno je da faktički svaka osoba može počiniti i da zaista određene osobe i pacijenti čine sve više obilježja kaznenih djela poglavito prisile, prijetnje i napada prema liječniku i zdravstvenom radniku te da tim onemogućavaju trenutno ili na dulje vrijeme zdravstvenog radnika u obavljanju djelatnosti a čime je kao krajnja posljedica ugroženo zdravlje pacijenta i trećeg, pa je bilo potrebno jasno predložiti ovakvu odredbu kojom bi na sveohvatana način jasno odredilo i upozorilo svakog da je dužan svojim postupcima i radnjama omogućiti liječniku i zdravstvenom radniku da nesmetano i profesionalno obavlja svoj rad, ili će u protivnom biti kažnjen. Prijedlog dopune postojećih zakonskih odredbi Kaznenog zakona, pod točkom b) Predmetni prijedlog je alternativa, odnosno predložen je ukoliko zakonopisac odnosno zakonodavac priloži objektivne i relevantne argumente zbog kojih nije moguće prihvatiti prethodno predloženi prijedlog nove zakonske norme. Dakle predložena je i ova alternacija ali samo kao krajnje rješenje formalne nemogućnosti provedbe i prihvaćanja prethodno navedenog prijedloga. Ovim prijedlogom, konkretno dopunom odredbi članaka 138. i 139. Kaznenog zakona (djela prisile i prijetnje) riječima " doktora medicine , doktora dentalne medicine ili drugog zdravstvenog radnika u obavljanju njihove djelatnost" rješava se pitanje izrijekom definiranja liječnika i drugog zdravstvenog radnika kao osoba protiv koje se čine kaznena djela prijetnje i prisile u obavljanju djelatnosti, obzirom na krajnju potrebu jasnog definiranja liječnika i drugog zdravstvenog radnika u obavljanju djelatnosti kao zaštićenog pravnog dobra, dakle s ciljem zaštite zdravlja kao temeljnog ustavnom zagarantiranog dobra. Osim toga postiže se i rješava pitanje poduzimanja progona po službenoj dužnosti kad se kaznena djela prisile i prijetnje poduzimaju protiv liječnika i zdravstvenog radnika u obavljanju djelatnosti, te se konačno jasno isključuje dvojbeni element egzistiranja instituta privatnih tužbi zdravstvenih radnika u predmetnim situacijama. Nadalje jasno se rješava i već naglašeni dvojbeni stav i tumačenje koji još uvijek egzistira, da se zdravstveni radnik u obavljanju zdravstvene djelatnosti definira kao odgovorna osoba u obavljanju javnih ovlasti. Obzirom da ne postoji jasno usklađen stav nadležnih tijela oko istog tumačenja, ovakvim pristupom izrijekom navedenih zdravstvenih radnika u obavljanju njihove djelatnosti kao osoba protiv kojih se može počiniti kazneno djele prijetnje i prisile iz članka 138. i 139. Kaznenog zakona, postiže se utvrđenje konkretnog stava zakonodavaca koje pravno dobra treba kroz predložene elemente štititi. Međutim valja jednako tako naglasiti te upozoriti da se prethodnim prijedlogom ne rješava do kraja pitanje napada na zdravstvenog radnika u obavljanju njegove djelatnosti, što ostaje ključni problem jer se predstavljena i ciljana zaštita u punom smislu riječi ne može ostvariti. Dakle ovakvim prijedlogom ostavlja se praktički represivnim državnim i pravosudnim tijelima na volju i postupanje hoće li se napad ili bilo kakvi oblik napada kvalificirati i kao biće kaznenog djela prijetnje ili prisile, a što u konačnici ostavlja mogućnost daljnjeg egzistiranja pravne nesigurnosti. Iz svih ovih izrijekom navedenih razloga stav je predlagatelja, da zakonopisac i zakonodavac moraju uvidjeti da je rješenje predmetnog pravnog problema apsolutno prisutno primjenom prijedloga nove zakonske norme kako je navednu u prijedlogu točke a), dok je relativno prisutno primjenom prijedloga navednim u točki b) koja se pak odnosi na dopunu postojeće zakonske norme, te predstavlja samo očito prijelazno rješenje. POSLJEDICE KOJE ĆE SE DONOŠENJEM IZMJENA I DOPUNA ZAKONA POSTIĆI (odnosi se na obje alternative) Predmetnim prijedlogom zakonskih izmjena postiže se u prvom redu da se pravno dobro „zdravlje i zaštita zdravlja“ u potpunosti zaštiti od svih potencijalnih počinitelja protupravnih djela i nezakonitih radnji. Dakle osim zdravstvenih radnika kao počinitelja kaznenih djela protiv zdravlja ljudi uvrstit će se i svaka druga osoba kao počinitelj u okolnostima poduzimanja utvrđenih nedopuštenih radnji. Osim toga zdravstvenim radnicima pružit će se zaštita nesmetanog, bez straha ili uznemiravanja, pružanja zdravstvene zaštite pacijentu i obavljanja shodno tome zdravstvene djelatnosti. Omogućit će se neometano adekvatno i blagovremeno, profesionalno i stručno pružanje zdravstvene zaštite prema svima trećima, a zdravstveni radnik pozicionirat će se kao osoba koja je zaštićena u obavljanju svoje djelatnosti od strane sustava i državnih tijela. Primljeno na znanje Ovim prijedlogom predlažu se treće izmjene i dopune Kaznenog zakona, a razlog za predlaganje predmetnih izmjena i dopuna je prvenstveno usklađenje domaćeg zakonodavstva s pravnom stečevinom Europske unije te nomotehničko i jezično usklađenje odredaba Zakona. Usklađenje domaćeg zakonodavstva potrebno je izvršiti na području zlouporabe tržišta kapitala kroz transponiranje i implementaciju Direktive 2014/57/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 16. travnja 2014. o kaznenopravnim sankcijama za zlouporabu tržišta kapitala. Navedeno je određeno kao mandatom radne skupine rješenjem ministra pravosuđa od 3. lipnja 2016. Slijedom iznesenog, predmetna primjedba je primljena na znanje te će se ista razmotriti u okviru redovnog zakonodavnog postupka.
2 ERSTE&STEIERMARKISCHE BANK d.d. NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA KAZNENOG ZAKONA, Članak 3. Direktivom 2014/57/EU o kaznenopravnim sankcijama za zlouporabu tržišta u čl. 5. st. 2. tč. a) propisano je „ izvršavanje transakcije, davanje naloga za trgovanje ili bilo koji drugi postupak kojim se: i. daju neistiniti ili obmanjujući znakovi u pogledu ponude, potražnje ili cijene financijskog instrumenata ili povezanog promptnog ugovora za robu; ili ii. cijena jednog ili nekoliko financijskih instrumenata ili povezanog promptnog ugovora za robu održava na neuobičajenoj ili umjetnoj razini; osim ako su razlozi zbog kojih je osoba koja je izvršila transakciju ili dala nalog za trgovanje legitimni, a ta je transakcija ili nalog za trgovanje u skladu s prihvaćenom tržišnom praksom u dotičnom mjestu trgovanja;“ Sadašnji prijedlog Kaznenog zakona nije uzeo u obzir mogućnost iznimke koja propisuje da se transakcija ili nalog mogu izvršiti ukoliko su razlozi legitimni te ukoliko je transakcija ili nalog u skladu sa prihvaćanom tržišnom praksom te smatramo da bi se navedena iznimka trebala propisati. Nije prihvaćen Prijedlog nije usvojen. Predložene kazneno djelo je blanketno djelo te da u svom zakonskom opisu upućuju na propise o tržištu kapitala, a koji među ostalim u sebi sadrže i razloge isključenja protupravnosti radnji koja ispunjava obilježje bića predmetnih kaznenih djela.
3 ERSTE&STEIERMARKISCHE BANK d.d. NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA KAZNENOG ZAKONA, Članak 2. Direktivom 2014/57/EU o kaznenopravnim sankcijama za zlouporabu tržišta u čl. 3. st. 7. propisano je „Korištenje preporuka ili poticanja iz stavka 6. predstavlja trgovanje na temelju povlaštenih informacija kada je osoba koja preporučuje ili potiče svjesna da se to temelji na povlaštenim informacijama.“ Sadašnji prijedlog Kaznenog zakona nije propisao navedenu distinkciju, već je propisano „preporuči drugoj osobi ili je navede da stekne ili otpusti financijski instrument na koji se ta informacija odnosi ili da otkaže ili izmjeni nalog u vezi s financijskim instrumentom na koji se ta informacija odnosi.“ Smatramo da bi se trebalo izričito propisati da osoba koja preporučuje drugoj osobi da stekne ili otpusti fin. instrument ili otkaže ili izmijeni nalog mora biti svjesna da se to temelji na povlaštenim informacijama. Trenutnim stanjem kaznile bi se i osobe koje nisu svjesne da se radi o povlaštenoj informaciji. Nije prihvaćen Prijedlog nije usvojen. Naime, za ostvarenje bića kaznenog djela iz članka 259. važećeg Kaznenog zakona, kao i prijedloga novog kaznenog djela traži se postupanje s namjerom, a ista ne treba biti izrijekom propisana. S time u svezi skrećemo pozornost na članak 28. Općih odredbi Kaznenog zakona koji propisuje izravnu i neizravnu namjeru. Izravna namjera uz intelektualnu sastavnicu (svijest počinitelja kao obilježje kaznenog djela) obuhvaća i voljnu sastavnicu, odnosno počinitelj hoće ili siguran je u ostvarenje djela. U odnosu na neizravnu namjeru, počinitelj je svjestan da može ostvariti obilježje kaznenog djela i na to pristaje. Prijedlog kaznenog djela u potpunosti je usklađen s zahtjevima Direktive.
4 ERSTE&STEIERMARKISCHE BANK d.d. NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA KAZNENOG ZAKONA, Članak 2. Direktivom 2014/57/EU o kaznenopravnim sankcijama za zlouporabu tržišta u čl. 3. st. 3. propisano je „Ovaj članak primjenjuje se i na svaku osobu koja je do povlaštenih informacija došla pod okolnostima koje se razlikuju od onih iz prvog podstavka kada je ta osoba svjesna da je riječ o povlaštenim informacijama.“ Sadašnji prijedlog Kaznenog zakona nije propisao navedenu distinkciju, već je propisano „tko je do povlaštenih informacija došao neovisno od navedenih okolnosti“. Smatramo da bi se trebalo izričito propisati da osoba koja je došla do povlaštenih informacija, neovisno od navedenih okolnosti, mora biti svjesna činjenice da se radi o povlaštenoj informaciji. Trenutnim stanjem kaznile bi se i osobe koje nisu svjesne da se radi o povlaštenoj informaciji. Nije prihvaćen Prijedlog nije usvojen. Naime, prijedlog članka 259. odnosi se na osobe taksativno navedene u članku 3. stavku 3. (a)(b)(c) Direktive, odnos na „primarne insidere“ kao osobe koje raspolažu povlaštenom informacijom na temelju svog položaja (npr. član uprave trgovačkog društva), ali i na sekundarne insajdere tj. one koje slučajno saznaju za povlaštenu informaciju za čiju odgovornost se također traži svijest kao subjektivni element počinjenja djela.
5 ERSTE&STEIERMARKISCHE BANK d.d. NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA KAZNENOG ZAKONA Direktivom 2014/57/EU o kaznenopravnim sankcijama za zlouporabu tržišta propisano je u čl. 3 st. 1., čl. 4. st. 1., i čl. 5. st. 1. da bi trgovanje na temelju povlaštenih informacija, nezakonito objavljivanje povlaštenih informacija i manipulacija tržištem trebalo predstavljati kazneno djelo ukoliko se radi o namjernom počinjenju te ukoliko se radi o ozbiljnom slučaju. Smatramo da bi se odredbe Direktive 2014/57/EU o kaznenopravnim sankcijama za zlouporabu tržišta trebale reflektirali u Kaznenom zakonu kako bi se razgraničio slučaj namjere i nehaja te ozbiljan i manje ozbiljan slučaj. Posljedično, smatramo da bi se u slučaju nehaja ili manje ozbiljnog slučaja trebale propisati blaže kazne. Nije prihvaćen Prijedlog nije usvojen. Kazneni zakonom obuhvaćeni su slučajevi počinjenja predmetnih kaznenih djela s namjerom sukladno zahtjevima Direktive koja ne traži kažnjavanje za nehaj. Sukladno Općim odredbama Kaznenog zakona nahaj kao oblik krivnje potrebno je izrijekom propisati što u ovom slučaju nije potrebno učiniti.
6 ERSTE&STEIERMARKISCHE BANK d.d. NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA KAZNENOG ZAKONA, Članak 2. Budući da je povjerljiva informacija širi pojam od povlaštene informacije, smatramo da bi se u čl. 2. st. 1. riječ „povjerljiva informacija“ trebala zamijeniti za riječju „povlaštena informacija“ u skladu sa Uredbom (EU) br. 596/2014 o zlouporabi tržišta te Direktivom 2014/57/EU o kaznenopravnim sankcijama za zlouporabu tržišta. Prihvaćen Prijedlog je usvojen.
7 Domagoj Sakač NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA KAZNENOG ZAKONA, Članak 4. Članak 314 glasi: Tko silom ili prijetnjom da će izravno uporabiti silu spriječi službenu osobu u obavljanju službene radnje koja je u okviru njezinih ovlasti ili je prisili na obavljanje službene radnje u okviru ili izvan njezinih ovlasti, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina. Što postaje - "Tko silom ili prijetnjom ILI NA DRUGI NACIN SPRIJEČI osobu u obavljanju..." Smatram da je izraz „i na drugi način“ upotrijebljen u sklopu ovog članka previše općenito postavljen, te da može rezultirati širokim viđenjem toga što se smatra prisilom prema službenoj osobi (što je naslov članka), posebice s obzirom da je i definicija službene osobe iz članka 87., stavka 3. Kaznenog zakona isto tako široko postavljena: Službena osoba je državni dužnosnik ili službenik, dužnosnik ili službenik u jedinici lokalne i područne (regionalne) samouprave, nositelj pravosudne dužnosti, sudac porotnik, član Državnog sudbenog vijeća ili Državnoodvjetničkog vijeća, arbitar i javni bilježnik. Službenom osobom smatra se i osoba koja u Europskoj uniji, stranoj državi, međunarodnoj organizaciji koje je Republika Hrvatska član, međunarodnom sudu ili arbitraži čiju sudbenost Republika Hrvatska prihvaća, obavlja dužnosti povjerene osobama iz prethodne rečenice. Na ovaj način bi određene aktivnosti koje nemaju element direktne prisile u sebi, kao primjerice mirni prosvjedi, demonstracije i sl., mogli postati kaznena djela zapriječena kaznom od 6 mjeseci do 5 godina ako u svom toku na neki način spriječe neku službenu osobu da obavi svoju dužnost, što smatram da je prestroga kazna za učinjeno i da nije u skladu sa svrhom i ciljem članka. Predlažem da se dopuna ili ukloni, ili da se formulira na način koji je usmjereniji cilju i svrsi odredbe – primjerice „na drugi sličan način“, „na drugi siloviti način“, „na drugi način koji se može smatrati silovitim“ ili sličnim rješenjima. Prihvaćen Primjedba je usvojena. Naime, stručni nositelj prijedloga propisa zauzeo je stav kako uvođenje zakonske analogije, inače kao jedine dopuštene u kaznenom pravu, u konkretnom slučaju, ne bi sasvim bilo bez opasnosti za pravnu sigurnost, slijedom čega je i odustao od uvođenja generalne klauzule „ili na drugi način“ u zakonski opis kaznenog djela iz članka 314. Kaznenog zakona. Uz navedeno, izraz na „drugi način“, kao modalitet ostvarenja kriminogene namjere nije u skladu s načelom određenosti pravne norme, posebice uzimajući u obzir intenciju stručnog nositelja prijedloga propisa o potrebi preciznost i razumljivosti zakonskog opisa kaznenog djela, u cilju determiniranja ponašanja svih adresata na koje se predmetna odredba odnosi.