Izvješće o provedenom savjetovanju - Savjetovanje s javnošću o Nacrtu prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o strukovnom obrazovanju

Redni broj
Korisnik
Područje
Komentar
Status odgovora
Odgovor
1 Ružica Beljo Lučić NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRUKOVNOM OBRAZOVANJU STAV NACIONALNOG VIJEĆA ZA RAZVOJ LJUDSKIH POTENCIJALA O NACRTU PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRUKOVNOM OBRAZOVANJU Nacionalno vijeće za razvoj ljudskih potencijala (NVRLJP) raspravljalo je na svojoj 22. sjednici o Nacrtu prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o strukovnom obrazovanju (Nacrt prijedloga Zakona) za kojega je Ministarstvo znanosti i obrazovanja (MZO) otvorilo javnu raspravu. Članovi Nacionalnog vijeća iznijeli su konceptualne i konkretne primjedbe na Nacrt prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o strukovnom obrazovanju te su se usuglasili oko sljedećih primjedbi. Konceptualne primjedbe Da bi strukovno obrazovanje odgovaralo potrebama gospodarstva, potrebno je osnažiti model učenja temeljenog na radu. Predložene izmjene i dopune Zakona o strukovnom obrazovanju ne osiguravaju uvođenje sustava učenja temeljenog na radu kao nužnog faktora za daljnji razvoj strukovnog obrazovanja koje će biti usmjereno na potrebe tržišta rada te osigurati veću zapošljivost osoba koje završavaju strukovno obrazovanje, a kako to definiraju svi relevantni dokumenti doneseni na razini Europske unije, ali i ključni nacionalni dokumenti kao što je Strategija obrazovanja, znanosti i tehnologije odnosno Program razvoja sustava strukovnog obrazovanja i osposobljavanja (2016. - 2020.). Slijedom navedenoga, daje se preporuka nadležnom tijelu da što žurnije pristupi izradi novog Zakona o strukovnom obrazovanju koji će stvoriti platformu za privlačno, inovativno, relevantno te s tržištem rada povezano strukovno obrazovanje koje će omogućiti stjecanje kompetencija za osobni i profesionalni razvoj te cjeloživotno učenje. Također, mišljenje je NVRLJP-a da se izradi Nacrta prijedloga Zakona nije pristupilo držeći se načela o pripremi pravnog propisa za javno savjetovanje odnosno Nacrt prijedloga Zakona ne sadržava sve dijelove propisane Poslovnikom Hrvatskoga Sabora (od devet propisanih dijelova na javnu je raspravu stavljen samo jedan dio). Primjedbe na pojedine članke Članak 1. Uobičajeno je da se pojmovi s definicijama navode prema abecednom redu. U Zakonu o strukovnom obrazovanju treba biti definiran pojam učenje temeljeno na radu te po mogućnosti i ostali povezani pojmovi, kao što su naukovanje, praktična nastava, vježbe, praksa i slično a koji se upotrebljavaju u Zakonu. Predlaže se i izmjena definicija za sljedeće pojmove: - Strukovno obrazovanje je proces stjecanja, vrednovanja i potvrde posjedovanja ishoda učenja koje se provodi prema strukovnom kurikulumu. - Strukovno osposobljavanje podrazumijeva obrazovanje kojim se stječu kompetencije za obavljanje jednostavnih poslova. - Strukovno usavršavanje podrazumijeva obrazovanje kojim se stječu dodatne kompetencije iste ili više razine od kvalifikacije polaznika u sklopu obrazovnoga sektora kojemu kvalifikacija polaznika pripada. Pojmovi modul i obrazovni sektor nisu jasno definirani. Pojam obrazovni sektor propisan je kao skupina kvalifikacija temeljenih na potrebama tržišta rada, općim i posebnim obrazovnim postignućima polaznika s ciljem osposobljavanja učenika za uključivanje u svijet rada, nastavak obrazovanja i cjeloživotno učenje. Zakonom o Hrvatskom kvalifikacijskom okviru (Narodne novine, broj, 22/2013. i 41/2016. – OUSRH) definirano je 25 sektora koji su ujedno obrazovni i gospodarski te impliciraju povezanost obrazovanja i tržišta rada. Stoga predlažemo usklađivanje podjele po obrazovnim sektorima s podjelom na 25 sektora u skladu s Hrvatskim kvalifikacijskim okvirom. Članak 3. Stavak 2. ne pripada u ovaj članak. Bolje bi ga bilo staviti u članak 8. Zakona o strukovnom obrazovanju koji govori o strukovnom kurikulumu. Stavak 3. nije dovoljno precizno definiran u smislu svrhe izdavanja uvjerenja. Članak 6. U članku 6. trebalo bi biti jasno navedeno da sektorski kurikulumi i strukovni kurikulumi moraju biti temeljeni na odgovarajućim standardima kvalifikacija iz Registra HKO-a koje se stječu zavšetkom strukovnog obrazovanja. Dosadašnji termin temeljne kompetencije zamijenjen je pojmom ključne kompetencije a termin općeobrazovni dio kurikuluma je izbačen. Smatramo da bi se kad je riječ o kurikulumu trebalo govoriti o skupovima ishoda učenja a ne o kompetencijama. Ne preporuča se upotreba pojma ključne kompetencije za skupove ishoda učenja koji predstavljaju dosadašnje općeobrazovne sadržaje. Predlažemo razmotriti prijedlog da se stavci 4., 7. i 8. izmjene kako slijedi: (4) Strukovnim kurikulumom popisuju se temeljni i strukovni ishodi učenja te definiraju pravila i načini kombiniranja skupova ishoda učenja s ciljem stjecanja kvalifikacije. Strukovni kurikulum mora kroz temeljne i strukovne ishode učenja osigurati stjecanje i ključnih kompetencija za cjeloživotno učenje. Skupovi ishoda učenja grupiraju se u obvezne i izborne module određenog obujma, a za svaki modul navodi se broj nastavnih sati na godišnjoj razini, nastavne cjeline, okruženje za učenje te načini praćenja stjecanja skupova ishoda učenja i vrednovanje ishoda učenja. (7) Kurikulumom škole utvrđuje se: - nastavni plan za svaki strukovni kurikulum koji ustanova za strukovno obrazovanje u toj školskoj godini izvodi; - plan i vremenski slijed stjecanja ishoda učenja s pripadajućim nastavnim temama, metodama učenja i poučavanja, načinima praćenja, vrednovanja i ocjenjivanja te zajedničkim aktivnostima i horizontalnim temama koje pridonose stjecanju ishoda učenja. (8) Udjeli temeljnih ishoda učenja u strukovnim kurikulumima utvrđuju se u nacionalnome okvirnom kurikulumu i nacionalnome kurikulumu za strukovno obrazovanje. U ovom je članku nužno definirati i odnos kurikuluma škole prema školskom kurikulumu čija je izrada propisana Zakonom o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi. Članak 9. U stavku 1. nije jasno što se mislilo pod tim da su ustanove za strukovno obrazovanje dužne provoditi samovrednovanje i s njime povezano vanjsko vrednovanje? Vanjsko vrednovanje ne provode ustanove za strukovno obrazovanje što je razumljivo iz pojma vanjskog vrednovanja a i iz stavka (2) istoga članka. Članak 14. Predlaže se izmjena stavka 1. kako slijedi: (1) Regionalni centar kompetentnosti (u daljnjem tekstu: Centar) je mjesto izvrsnosti strukovnog obrazovanja i osposobljavanja u kojemu će se provoditi strukovno obrazovanje, strukovno osposobljavanje i strukovno usavršavanje, kao i drugi oblici formalnoga i neformalnog obrazovanja. U Nacrtu prijedloga Zakona nije definirano što je centar kompetentnosti odnosno koji pravni oblik ili pravne oblike mogu imati centri kompetentnosti. Ostalo je nejasno je li centar kompetentnosti samostalna pravna osoba koja se osniva kao centar kompetentnosti ili bilo koja pravna osoba može postati centar kompetentnosti ako ispuni određene uvjete i ako je ministar kao takvu imenuje. Definirano je samo da obrazovna ustanova može osnovati centar kompetentnosti, ali nije definirano tko još može osnovati centar kompetentnosti. Sukladno strateškim dokumentima koji definiraju viziju i aktivnosti u okviru sustava strukovnog obrazovanja, a koji naglašavaju povezivanje sa svijetom rada, smatramo da se mogućnost osnivanja centra kompetentnosti ne bi trebala ograničiti isključivo na obrazovne ustanove, nego bi tu mogućnost trebale imati i jedinice lokalne i područne (regionalne samouprave), asocijacije poduzetnika odnosno strukovne komore ili socijalni partneri. Izmijenjena odredba članka 33. stavak 3. kojom se kao osnivača centara kompetentnosti predviđa isključivo ustanove za strukovno obrazovanje nije u suglasju sa Strategijom obrazovanja, znanosti i tehnologije („Narodne novine“, broj 124/14) koja definira kako je osnivanje i razvoj regionalnih i nacionalnih centara kompetentnosti i njihovih mreža potrebno pokretati u suradnji gospodarstva, regionalne i lokalne samouprave te obrazovnih ustanova projektnim financiranjem, koristeći se isključivo postojećim prostornim kapacitetima. Stavak 4. daje ovlasti ministru da propisuje način, postupak i uvjete za ustroj centra dok se sljedećim stavcima već unaprijed definira djelomičan ustroj centra što je nepotrebno ukoliko ministar koji donosi zakon samostalno može odrediti to i kasnije. Osim toga, od svih mnogo važnijih pojedinosti oko ustroja centra koje su se mogle propisati ovim zakonom jedino što se definira jest da centar treba imati tri voditelja odnosno tri nova rukovodeća radna mjesta što smatramo nepotrebnim propisivati zakonom i što treba biti definirano internim aktima centra. Predlažemo i nekoliko dodatnih promjena koje je potrebno napraviti u Zakonu o strukovnom obrazovanju: U članku 13. Zakona o strukovnom obrazovanju treba pojam strukovna kvalifikacija zamijeniti s pojmom standard kvalifikacije. Također u članku 13. stavku 10. Zakona o strukovnom obrazovanju treba ukloniti alineju 12. u kojoj se navodi da Agencija za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih priprema i razvija metodologiju izradbe standarda zanimanja, strukovnih kvalifikacija i kurikuluma s obzirom na to da je člankom 11. stavak 2. Zakona o Hrvatskom kvalifikacijskom okviru definirano da ministarstvo nadležno za obrazovanje donosi smjernice za razvoj standarda kvalifikacija a, stavkom 3. da ministarstvo nadležno za rad obavlja poslove razvoja i izrade analitičke podloge i metodologije za izradu standarda zanimanja. Napominjemo da su metodologije za izradu standarda zanimanja i standarda kvalifikacija nadležna ministarstva već donijela. U članku 19. Zakona o strukovnom obrazovanju u stavku 1. alineji 4. treba umjesto „izrađuje dio kurikuluma sukladno lokalnim i regionalnim potrebama“ stajati „donosi kurikulum škole u skladu sa sektorskim i strukovnim kurikulumom i lokalnim i regionalnim potrebama“. Zaključak je Nacionalnog vijeća za razvoj ljudskih potencijala da predlaže izradu i donošenje novoga cjelovitog zakonskog rješenja za uređenje sustava strukovnog obrazovanja koji će biti usklađen sa Zakonom o Hrvatskom kvalifikacijskom okviru i koristit će HKO kao reformski instrument te će osigurati pravni okvir za provedbu mjera iz Strategije obrazovanja, znanosti i tehnologije i Programa razvoja sustava strukovnog obrazovanja i osposobljavanja (2016. - 2020.). No s obzirom na nužnost žurne izmjene Zakona o strukovnom obrazovanju radi povlačenja sredstava iz europskih fondova Nacionalno vijeće daje podršku izmjeni Zakona uz pažljivo revidiranje Nacrta prijedloga Zakona u skladu s danim komentarima te uz pokretanje postupka izrade cjelovitoga zakonskog rješenja uključivanjem svih zainteresiranih dionika sustava. Predsjednica Nacionalnog vijeća za razvoj ljudskih potencijala: Prof. dr. sc. Ružica Beljo Lučić Djelomično prihvaćen Važnost učenja temeljenog na radu u strukovnom obrazovanju je prepoznata jer se predloženim izmjenama i dopunama Zakona po prvi puta u strukovnom obrazovanju definira pojam učenja temeljenog na radu. Nadalje, ističe se kako se ono mora provoditi u suradnji ustanove za strukovno obrazovanje i gospodarskih subjekata te se definiraju načini provedbe učenja temeljenog na radu. Djelomično se prihvaćaju komentari na pojmovnik te je isti izmijenjen u dijelu koji se odnosi na sljedeće pojmove: strukovno obrazovanje i strukovno osposobljavanje. Pojmovi moduli i obrazovni sektori jasnije su definirani. Članak 3. stavak 2 premješten je u članak 8. kao stavak 5. Pojam ključnih kompetencija je prihvaćen. Stavci vezani uz sektorski kurikulum, strukovni kuirkulum i kurikulum ustanove za strukovno obrazovanje su izmijenjeni i usklađeni s terminologijom. Naziv kurikulum škole izmijenjen je u naziv kurikulum ustanove za strukovno obrazovanje. Članak 9. koji se odnosi na osiguravanje kvalitete izmijenjen je sukladno komentarima. Članak 14. koji se odnosi na uspostavu regionalnih centara kompetentnosti izmijenjen je sukladno komentarima te je sada jasno definirano što je centar.
2 Maja Jukić NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRUKOVNOM OBRAZOVANJU, Članak 9. Člankom 9. Nacrta prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o strukovnome obrazovanju mijenja se članak 11. te se u stavku 1. navodi kako su ustanove za strukovno obrazovanje dužne provoditi samovrednovanje i s njim povezano vanjsko vrednovanje. Strategija obrazovanja, znanosti i tehnologije(dalje: Strategija) u cilju 8.5. navodi: "vanjsko vrednovanje koristi se samovrednovanjem i razvojnim planovima ustanova kao polazištima za procjenu." Strategija također, u cilju 8.4., navodi da su za samovrednovanje nadležne obrazovne institucije te Agencija za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih i Agencija za odgoj i obrazovanje. Članak 88. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi glasi: "Vanjsko vrednovanje provodi Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje obrazovanja." U članku 11. stavku 3. Zakona o strukovnome obrazovanju (Narodne novine, br. 30/09., 24/10., 22/13.), koji se mijenja ovim izmjenama, također piše da vanjsko vrednovanje provodi Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje obrazovanja. Predlažemo izmjenu članka 11. stavka 1.: Ustanove za strukovno obrazovanje u suradnji s Agencijom za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih dužne su kontinuirano provoditi samovrednovanje. Ovim izmjenama i dopunama Zakona o strukovnom obrazovanju u članku 11. stavku 2. navodi se da vanjsko vrednovanje ustanova za strukovno obrazovanje povezano sa samovrednovanjem ustanova za strukovno obrazovanje provode Agencija za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih te Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje obrazovanja. Zbog svega gore navedenoga (u Strategiji, članku 88. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi itd.) predlažemo da se stavak 2. promijeni i da se navede da vanjsko vrednovanje ustanova za strukovno obrazovanje provodi Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje obrazovanja, kao neovisna institucija, u skladu s razvijenim modelom i definiranim kriterijima koji su pokazatelji kvalitete rada. Također, naglašavamo da se u članku 6. Nacrta prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o strukovnome obrazovanju, kojim se mijenja članak 8. stavak 9. Zakona o strukovnome obrazovanju, navodi da Agencija za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih sudjeluje u metodologiji izrade kurikuluma te zbog toga ne može provoditi objektivno vanjsko vrednovanje. Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje obrazovanja je neovisna i stručna institucija koja može organizirati provedbu objektivnoga vanjskog vrednovanja. Slijedom navedenoga predlažemo dodavanje stavka 2. koji bi glasio: Model vanjskoga vrednovanja ustanova za strukovno obrazovanje razvija Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje obrazovanja u suradnji s drugim dionicima strukovnoga obrazovanja te ga predlaže ministru na usvajanje. Također, predlažemo promjenu članka 11. stavka 2. u stavak 3. koji bi glasio: Nadležna institucija za pripremu i provedbu vanjskoga vrednovanja ustanova za strukovno obrazovanje u skladu s donesenim modelom jest Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje obrazovanja. Maja Jukić Ravnateljica Nacionalnog centra za vanjsko vrednovanje obrazovanja Djelomično prihvaćen Područje osiguravanja kvalitete dorađeno je sukladno komentarima u člancima 9. i 11.
3 Vesna Šerepac NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRUKOVNOM OBRAZOVANJU, Članak 14. Predlažemo da se u članku 14. definira odredba kojom bi se regionalni centri kompetentnosti stavili u nadležnost JLRS za jedan ili više obrazovnih sektora kako bi se vezali uz ustanove za strukovno obrazovanje, a isto tako omogućili da se poduzetnička infrastruktura može koristiti kao potpora istima. Na taj način bi se ostvarila veća suradnja između dionika koja bi ujedno bila i poveznica prema visokoškolskim ustanovama. Mrežu centara sa pripadajućim ustanovama predlažemo da donosi ministar nadležan za obrazovanje uz prethodno pribavljano mišljenje dionika iz strukovnog obrazovanja. Po osnivanju takvog centra na nekom području ili za više JLRS potrebno je ustrojiti stručno vijeće. Na ovaj način Centri kompetentnosti bi pratili stanje tržišta i poduzetničke infrastrukture te provodili praksu potrebnu u strukovnom obrazovanju. Osnivanjem centara dao bi se naglasak svakoj JLRS da prema svojim stvarnim potrebama razvija strukovno obrazovanje usklađeno sa tržištem rada. Djelomično prihvaćen S obzirom da se ustanova za strukovno obrazovanje može imenovati centrom, Zakonom o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi te Zakonom o strukovnom obrazovanju, definirani su osnivači ustanova za strukovno obrazovanje te samim time i centra te njihova upravljačka tijela.
4 TIHOMIR TOMČIĆ NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRUKOVNOM OBRAZOVANJU, Članak 7. Članak 7. Sustav osiguravanja kvalitete strukovnog obrazovanja odnosno samovrednovanje, s njim povezano vanjsko vrednovanje te certificiranje strukovnih kvalifikacija treba provoditi Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje, a ne ASOO. Zatim, cijelo vrijeme se provlače riječi „vrednovanje ustanova za strukovno obrazovanje“ pri čemu nitko ne postavlja pitanje tko će vrednovati ASOO, AZOO,….? U stavku 2. svakako bi trebalo na kraju dodati: ….na temelju nacionalnih ispita odnosno certificiranja strukovnih kvalifikacija. Djelomično prihvaćen Područje vanjskog vrednovanja jasnije je definirano. Certificiranje strukovnih kvalifikacija nije predmet e-savjetovanja.
5 TIHOMIR TOMČIĆ NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRUKOVNOM OBRAZOVANJU, Članak 3. Članak 3. U stavku 2. Čl.3. definiraju se konkretni postoci (30% i 70%) za kreditne bodove obveznih i izbornih skupova učenja. Postavlja se pitanje temeljem kojeg dokumenta ili kojeg „iskustva“ su određeni ovi postoci. Ovo prejudicira Nacionalni kurikulum za strukovno obrazovanje, ali, na određeni način, ograničava i autonomiju strukovnih škola. Predlažem da tu samo piše da se strukovnim kurikulumom stječu kreditni bodovi obveznih i izbornih skupova učenja. Stavak 5. čl.3. definiran je na način da je u praksi moguće učenje temeljeno na radu provoditi samo u ustanovi za strukovno obrazovanje što nije dobro jer se dio istog svakako treba realizirati u gospodarskom subjektu odnosno svijetu rada. To proizlazi iz formulacije „i/ili“. Stoga predlažem da se stavak formulira na način koji će osigurati da se dio učenja na radu obavezno provede u gospodarskom subjektu. Djelomično prihvaćen Trenutačno važeći Zakon o strukovnom obrazovanju (članak 8., st. 9.) propisuje da najviše 15% posebnog i izbornog dijela strukovnih sadržaja može donositi ustanova za strukovno obrazovanje. Temeljem tog postotka, škole su kreirale projekte i mijenjale izborni dio strukovnog kurikuluma te opremale i jačale svoje kapacitete. Povećanjem tog postotka na 30%, školama se neće ograničavati autonomija već, naprotiv, daje im se veći prostor za profiliranje škole i potrebe lokalnog gospodarstva te bržu prilagodbu kurikuluma. Fiksni postotak obveznih skupova ishoda učenja je potreban zbog prepoznavanja/priznavanja stečene kvalifikacije u bilo kojoj ustanovi za strukovno obrazovanje. Djelomično se prihvaća u dijelu korigiranja formulacije "i/ili".
6 TIHOMIR TOMČIĆ NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRUKOVNOM OBRAZOVANJU, Članak 1. Članak1. Kurikulum škole nije moguće izraditi samo na temelju sektorskog kurikuluma kako ovdje piše, već na temelju sektorskog kurikuluma i strukovnog kurikuluma te bi to trebalo stajati u objašnjenju kurikuluma škole. Postavlja se pitanje i zašto se koristi naziv „strukovni kurikulum“ jer to nije usklađeno sa Strategijom u kojoj se javlja pojam „kurikulum za stjecanje kvalifikacije“? Djelomično prihvaćen Prijedlog se djelomično prihvaća u dijelu koji se odnosi na kurikulum škole zbog ograničenih mogućnosti izmjena i dopuna zakona. Prilikom izrade novog zakona, a sukladno Strategiji obrazovanja, znanosti i tehnologije umjesto naziva strukovni kurikulum koristit će se naziv za stjecanje kvalifikacije, obzirom da se ovdje rade samo nužne izmjene.
7 TIHOMIR TOMČIĆ NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRUKOVNOM OBRAZOVANJU, Članak 14. Članak 14. U stavku 5. piše da mrežu Centara donosi ministar nadležan za obrazovanje. Mora li to baš biti tako? Zašto ne bi ministarstvo turizma odlučivalo o mreži centara u sektoru turizma? Tko će opremati centre? Ministarstvo obrazovanja? Čisto sumnjam? Generalno, nekako mi se čini da se negdje usput u ovim izmjenama Zakona izgubilo socijalno partnerstvo i utjecaj (i odgovornost naravno) gospodarstva na strukovno obrazovanje. Sve donose ASOO i MZO. Ili griješim? Djelomično prihvaćen Mrežu centara donosi ministar uz prethodno mišljenje Vijeća za strukovno obrazovanje u kojem su zastupljeni svi relevantni dionici i partneri.
8 Pravobranitelj za djecu RH NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRUKOVNOM OBRAZOVANJU, Članak 13. Ad. 6. a) Zadržati postojeću zabranu noćnog rada maloljetnika kako je to propisano Zakonom o radu (u vremenu od 20 sati uvečer i 6 sati ujutro idućeg dana, a za maloljetnike u industriji u vremenu od 19 sati uvečer i 7 sati ujutro idućeg dana) te primjenu propisa kojima se uređuju radni odnosi za maloljetne učenike na praktičnoj nastavi i vježbama Izmjenama članka 29. stavka 1. i 2. (članak 13. Nacrta prijedloga Zakona) predlaže se trajanje praktične nastave i vježbi za maloljetne učenike u sustavu strukovnog obrazovanja u vremenu od 6 do 22 sata uz ograničenje njihova trajanja 8 sati dnevno. Ovakvo rješenje je u suprotnosti sa Zakonom o radu (Narodne novine, broj 93/14) koji u člancima 69. i 70. propisuje zabranu noćnog rada maloljetnika i to u vremenu od 20 sati uvečer i 6 sati ujutro idućeg dana, a za maloljetnike u industriji u vremenu od 19 sati uvečer i 7 sati ujutro idućeg dana. Tim se prijedlogom ukida propisana zabrana noćnog rada djece (maloljetnika) definirana Zakonom o radu. Konvencija o pravima djeteta u članku 32. propisuje obvezu države da poduzme sve zakonodavne, upravne, socijalne i prosvjetne mjere kako bi djeci osigurala pravo na zaštitu od gospodarskog iskorištavanja i svakog oblika rada koji bi za dijete bio pogibeljan ili ometao njegovo obrazovanje ili bio štetan za njegovo zdravlje ili njegov tjelesni, duševni, duhovni, moralni ili socijalni razvoj. Radi toga države su obvezne propisati minimalnu dob za zapošljavanje, predvidjeti odgovarajuće propisivanje radnog vremena i uvjeta zapošljavanja, predvidjeti odgovarajuće kazne i druge mjere kako bi osigurale djelotvornu primjenu prava djeteta na zaštitu od gospodarskog iskorištavanja i obavljanja štetnih poslova. Pored toga, članak 3. Konvencije o pravima djeteta obvezuje državu da u svim aktivnostima koje se odnose na djecu, bez obzira radi li se o upravnim, sudskim ili zakonodavnim aktivnostima, najbolji interes djeteta mora imati prednost pred drugim interesima. Radi provedbe načela najboljeg interesa djeteta, država je obvezna zakonodavnim i upravnim mjerama osigurati takvu zaštitu i skrb djeteta kakva mu je prijeko potrebna za njegovu dobrobit. Nadalje, člankom 29. stavkom 7. Zakona o strukovnom obrazovanju, koji ovim Nacrtom prijedloga Zakona ostaje nepromijenjen, izrijekom je propisano da se primjenjuju odredbe propisa kojima se uređuju radni odnosi, sigurnost i zaštita na radu u praktičnoj nastavi i vježbama kod poslodavca. Navedeno znači da važeći Zakon o strukovnom obrazovanju djeci koja pohađaju praktičnu nastavu i vježbe kod poslodavca jamči isti stupanj zaštite kao i djeci koja rade kod poslodavca po osnovi Zakona o radu. U tom smislu, predložene izmjene članka 29. stavka 2. idu na štetu djece koja pohađaju praktičnu nastavu i vježbe i nisu u skladu sa stavkom 7. istog članka. Uz to, smatramo da ne bi bilo prihvatljivo razlikovanje maloljetnika na strukovnom obrazovanju koji obavljaju praktičnu nastavu i vježbe kod poslodavca od maloljetnika koji rade kod poslodavca po osnovi Zakona o radu, na način da se maloljetnicima na strukovnom obrazovanju omogućava noćni rad u vremenu koje Zakon o radu zabranjuje. Predloženo rješenje smatramo protivnim članku 9. stavku 1. podstavku (a) Direktive Vijeća 94/33/EZ od 22. lipnja 1994. o zaštiti mladih ljudi na radu (OJ L 216, 20.8.1994.) kojom je propisana zabrana dječjeg rada između 20 sati uvečer i 6 sati ujutro. Direktiva u članku 3. pod pojmom „dijete“ za potrebe reguliranja zaštite mladih ljudi na radu, djetetom smatra svaku osobu mlađu od 15 godina. Treba imati u vidu da djeca često tijekom trajanja prve godine strukovnog obrazovanja nemaju još navršenih 15 godina te je u tom smislu predložena odredba protivna zabrani noćnog rada djece kako to propisuje spomenuta Direktiva. Nadalje, smatramo važnim spomenuti da predloženo rješenje kojim se omogućava rad maloljetnika na praktičnoj nastavi i vježbama u vremenu od 6 sati ujutro do 22 sata uvečer, znatno otežava poštovanje i primjenu odredbe članka 93. stavaka 5. i 6. Obiteljskog zakona (Narodne novine, broj 103/15), kojim je propisana obveza roditelja da djeci mlađoj od 16 godina zabrane noćne izlaske od 23 sata uvečer do pet sati ujutro, bez njihove pratnje ili pratnje druge odrasle osobe od povjerenja. Konkretno, to bi značilo da dijete, primjerice u dobi ispod 16 godina koje nakon praktične nastave koja je trajala do 22 sata uvečer i koje mora putovati više od sat vremena do kuće, što je nerijetko slučaj, nakon 23 sata uvečer ne smije biti samo bez pratnje jer se to smatra noćnim izlaskom djeteta za koji je djetetu te dobi potrebna pratnja. Ako roditelji ne prate dijete te dobi u noćnom izlasku (povratku kući s praktične nastave) ili ne osiguraju pratnju osobe od povjerenja, ugrožena je sigurnost djeteta, a roditelji krše Obiteljski zakon. Analogija bi se mogla primijeniti u slučaju jutarnjeg početka praktične nastave i vježbi. Slijedom navedenog, neovisno o razlozima koji su stručnog nositelja izrade izmjena i dopuna Zakona o strukovnom obrazovanju potakli na predlaganje ukidanja zabrane noćnog rada maloljetnika, koji razlozi nisu obrazloženi u ovom Nacrtu prijedloga Zakona, smatramo da bi izuzimanje djece, koja obavljaju praktičnu nastavu i vježbe, od zabrane noćnog rada maloljetnika, bilo protivno člancima 3. i 32. Konvencije o pravima djeteta, članku 9. stavku 1. podstavku (a) Direktive Vijeća 94/33/EZ od 22. lipnja 1994. o zaštiti mladih ljudi na radu te članku 69. stavcima 2. i 3. i članku 70. Zakona o radu. U pogledu odredbe članka 93. stavaka 5. i 6. Obiteljskog zakona., uvođenjem mogućnosti izvođenja praktične nastave i vježbi do 22 sata uvečer, djecu putnike koja nisu navršila 16 godina se dovodi u rizik da se nađu u situaciji nedopuštenog noćnog izlaska čime se dodatno ugrožava njihova sigurnost i provedba Obiteljskog zakona te se stvaraju otežavajuće životne okolnosti toj djeci i njihovim roditeljima koji su ih obvezni pratiti kući nakon završetka praktične nastave i vježbi. b) Zadržati ograničenje trajanja praktične nastave i vježbi maloljetnika u prvoj godini obrazovanja od najviše 4 sata dnevno, odnosno 20 sati tjedno Umjesto dosadašnjeg članka 29. stavaka 1. i 2. propisuje se trajanje praktične nastave i vježbi za maloljetne učenike u sustavu strukovnog obrazovanja u vremenu od 6 do 22 sata uz ograničenje njihova trajanja 8 sati dnevno te primjena ovog zakona i propisa donesenih na temelju njega na izvođenje praktične nastave i vježbi. Time se, osim što se ukida propisana zabrana noćnog rada maloljetnika, kako smo naveli pod 6.a), istodobno se ukida ograničenje trajanja praktične nastave i vježbi maloljetnika u prvoj godini obrazovanja od najviše 4 sata dnevno, odnosno 20 sati tjedno te se propisuje primjena Zakona o strukovnom obrazovanju i propisa donesenih na temelju tog zakona na izvođenje praktične nastave i vježbi što je za djecu koja pohađaju strukovno obrazovanje nepovoljnije nego primjena Zakona o radu koji popisuje viši stupanj zaštite. Napominjemo da je predloženo rješenje protivno članku 12. stavku 2. Državnog pedagoškog standarda srednjoškolskog sustava odgoja i obrazovanja (Narodne novine, broj 63/08, 90/10) kojim je izrijekom propisano da: „Opterećenje učenika praktičnom nastavom u školi i izvan škole ne smije biti veće od 8 sati dnevno, odnosno 40 sati tjedno, osim učenika u prvoj godini obrazovanja kojima opterećenje praktičnom nastavom u školi i izvan škole ne smije biti veće od 4 sata dnevno, odnosno 20 sati tjedno.“ Nadalje, smatramo da je predložena mogućnost da dnevno trajanje praktične nastave i vježbi bude do 8 sati, a tjedno i do 40 sati, djeci u prvoj godini obrazovanja (dakle 14-godišnjacima i 15-godišnjacima), osim što je protivno Državnom pedagoškom standardu srednjoškolskog sustava odgoja i obrazovanja, protivnom je i njihovu najboljem interesu. Takvo ograničenje trajanja praktične nastave i vježbi učenicima u prvoj godini obrazovanja predviđeno je i Pravilnikom o minimalnim uvjetima za ugovore o naukovanju (Narodne novine, broj 63/14), kao zaštitni mehanizam i sastavni dio ugovora o naukovanju kod poslodavca (članak 3. stavak 4. Pravilnika). Napominjemo da je odredba postojećeg članka 29. stavka 1. Zakona o strukovnom obrazovanju u taj Zakon 2009. godine uvrštena upravo na prijedlog pravobraniteljice za djecu kako bi se djeci u prvim godinama strukovnog obrazovanja (imajući u vidu djecu koja u prvoj godini strukovnog obrazovanja imaju 14 i 15 godina) osigurala posebna zaštita od prekomjernog rada koji nije primjeren njihovoj dobi i može biti štetan za njihov razvoj. Dakle, zaključno, izmijenjenim člankom 29. stavcima 1. i 2. propisuje se - mogućnost noćnog rada maloljetnika u okviru praktične nastave i vježbi, bez obzira na to koju godinu srednjeg strukovnog obrazovanja pohađaju, nakon 20 sati uvečer, odnosno 19 sati uvečer u industriji, što do sada nije bilo moguće zbog ograničenja koja postavlja Zakon o radu; - propisuje se dnevno trajanje praktične nastave i vježbi bez obzira na dob učenika do 8 sati dnevno, što do sada nije bilo moguće zbog ograničenja trajanja praktične nastave i vježbi maloljetnika u prvoj godini obrazovanja od najviše 4 sata dnevno, odnosno 20 sati tjedno - propisuje se primjena Zakona o strukovnom obrazovanju i propisa donesenih na temelju njega na izvođenje praktične nastave i vježbi, umjesto kao do sada primjena, za maloljetnike na strukovnom obrazovanju, povoljnijeg Zakona o radu. Postojeće odredbe Zakona o radu smatramo minimalnim zaštitnim mehanizmom da se djeci, s obzirom na njihov razvoj, osigura posebna zaštita i skrb države. Smatramo da navedene izmjene članka 29. stavaka 1. i 2., osim što nisu u skladu s naprijed navedenim propisima, nisu niti u najboljem interesu djece koja pohađaju strukovno obrazovanje. Srednjoškolsko strukovno obrazovanje mora biti organizirano u najboljem interesu djeteta, ali na način da ne ugrožava tjelesni, duševni, duhovni, moralni ili socijalni razvoj djeteta i ne izlaže ga rizicima noćnog rada od kojih ga je država dužna zaštititi do trenutka punoljetnosti. Djelomično prihvaćen Zakon o radu („Narodne novine“, broj 93/14) je opći propis koji uređuje radne odnose u Republici Hrvatskoj i primjenjuje se na osobe koje su u radnom odnosu, za zasnivanje kojeg je temeljna pretpostavka sklopljeni ugovor o radu iz kojeg proizlaze sva prava i obveze iz radnog odnosa. Sukladno navedenom proizlazi kako se odredbe Zakona o radu ne mogu primijeniti na ugovore o praktičnoj nastavi, odnosno ugovore o naukovanju obzirom učenici u strukovnim školama nisu subjekti radnog odnosa, a poslove na praktičnoj nastavi i vježbama ne obavljaju temeljem Zakona o radu, obzirom se u svrhu obavljanja praktične nastave, odnosno naukovanja ne sklapa ugovor o radu koji je temeljna pretpostavka za odgovarajuću primjenu odredbi Zakona o radu. Između ostalog, Zakon o radu odredbom članka 19. uređuje najnižu dob za zapošljavanje, kao i pitanje poslovne sposobnosti maloljetnika za sklapanje ugovora o radu u članku 20., a sadrži i ograničenja koja se tiču posebne zaštite maloljetnih radnika u pogledu noćnog rada u odredbi članka 70., odnosno zabrane rada na određenim poslovima sukladno odredbi članka 21. Nadalje, osoba mlađa od 15 godina ne može se zaposliti zbog apsolutne zabrane rada osoba mlađih od 15 godina, temeljem zakonskog ograničenje i obveze preuzete iz Konvencije br. 138 Međunarodne organizacije rada o najnižoj dobi za zapošljavanje i Direktive 94/33/EZ Europske unije. A osoba od 15 godina ili starija od 15 godina koja pohađa obvezno obrazovanje također se ne može zaposliti temeljem Direktive 94/33/EZ, odnosno odredbi članka 19. Zakona o radu koje predstavljaju rješenja ove Direktive transponirana u nacionalno zakonodavstvo. Slijedom navedenog, neposredna primjena odredbi Zakona na radu na osobe mlađe od 15 godina života koje su završile obvezno osnovnoškolsko obrazovanje i pohađaju strukovnu školu u smislu njezinog tretmana kao maloljetnog radnika, a temeljem nacionalnih propisa, značila bi kršenje međunarodno preuzetih obveza, odnosno sukladno takvom tumačenju, osobe mlađe od 15 godina uopće ne bi mogle pohađati strukovnu školu do navršene 15. godine života. U pogledu odredbi Direktive vijeća 94/33/EZ od 22. lipnja 1994. o zaštiti mladih ljudi na radu (OJ L 216, 20.8.1994.) ističemo kako se ista odnosi na sve mlade ljude mlađe od 18 godina koji imaju sklopljen ugovor o radu, odnosno radni odnos definiran zakonom koji je na snazi u zemlji Europske unije (EU) i/ili podliježe zakonu koji je na snazi u zemlji EU-a. Direktiva, međutim, dopušta zemljama EU-a da propišu, pod određenim uvjetima, da se zabrana zapošljavanja djece ne odnosi na djecu staru 14 ili više godina koja rade u poduzeću kao dio sustava rada/osposobljavanja ili pripravništva, uz uvjet da se takav rad obavlja sukladno uvjetima koje je propisalo nadležno tijelo. U kontekstu zabrane dječjeg rada spomenuta Direktiva 94/33/EZ, člankom 4. stavkom 1. točkom (b), precizira kako države članice mogu donijeti zakonodavne i regulatorne odredbe na temelju kojih se zabrana dječjeg rada ne primjenjuje na: „djecu u dobi od najmanje 14 godina koja rade u okviru kombiniranog programa rada i osposobljavanja ili u okviru programa radne prakse u poduzeću, pod uvjetom da se takav rad obavlja u skladu s uvjetima koje odredi nadležno tijelo“. Pri tome države koje koriste mogućnosti iz članka 4. stavka 1. točke (b), sukladno članku 8. Direktive, trebaju donijeti mjere kako bi radno vrijeme djece ograničile na: „(a) osam sati dnevno i 40 sati tjedno za rad koji se obavlja u okviru kombiniranog programa rada i osposobljavanja ili u okviru programa radne prakse u poduzeću; (b) dva sata dnevno na školski dan i 12 sati tjedno za rad koji se obavlja tijekom polugodišta izvan vremena određenog za pohađanje škole, pod uvjetom da to ne zabranjuje nacionalno zakonodavstvo i/ili praksa; dnevno radno vrijeme nipošto ne smije prelaziti sedam sati; ova granica može se povisiti na osam sati u slučaju djece koja su navršila 15 godina; (c) sedam sati dnevno i 35 sati tjedno za rad koji se obavlja za vrijeme razdoblja od najmanje tjedan dana kada nema nastave; ove granice mogu se povisiti na osam sati dnevno i 40 sati tjedno u slučaju djece koja su navršila 15 godina; (d) sedam sati dnevno i 35 sati tjedno za lakše poslove koje obavljaju djeca koja više nisu uključena u obvezno redovito školovanje u skladu s nacionalnim pravom.“ Nadalje, države članice donose potrebne mjere kako bi radno vrijeme mladeži ograničile na osam sati dnevno i 40 sati tjedno. Vrijeme koje se koristi za osposobljavanje mlade osobe koja radi u okviru kombiniranog programa rada i osposobljavanja i/ili u okviru programa radne prakse u poduzeću računa se kao radno vrijeme. U svrhu reguliranja praktične nastave i vježbi u strukovnim školama o treba imati na umu odredbu članka 6. Konvencije br. 138. Međunarodne organizacije rada kojom je definirano kako slijedi: „Ova Konvencija se ne primjenjuje na rad koji obavljaju djeca i mlade osobe u školama općeg, stručnog ili tehničkog obrazovanja ili u drugim ustanovama za izobrazbu, niti na rad koji obav¬ljaju osobe s najmanje 14 godina starosti u poduzećima, ako se takav rad obavlja u skladu s uvjetima propisanim od strane nadležne vlasti nakon savjetovanja s organizacijama zainteresiranih poslodavaca i radnika, gdje one postoje, a sastavni je dio: (a) tečaja obrazovanja odnosno izobrazbe za koje je škola ili ustanova za izobrazbu primarno odgovorna; (b) programa izobrazbe koji se uglavnom ili u cijelosti odvija u poduzeću, a koji program je odobrila nadležna vlast; ili (c) programa upućivanja ili orijentacije koji ima za cilj olakšati izbor zanimanja ili vrste stručnog osposobljavanja.” Citirana odredba jasno upućuje da pravno reguliranje praktične nastave, odnosno rad djece i mladih osoba u školama općeg, stručnog ili tehničkog obrazovanja ili u drugim ustanovama za izobrazbu, nije pod domašajem Konvencije br. 138. Što drugim riječima jasno znači da se i kroz fokus međunarodnog prava, preciznije međunarodnog radnog prava, regulira propisima iz drugog područja, odnosno područja obrazovanja. Slijedom navedenog razvidno je kako problematika ograničenja za izvođenje praktične nastave i vježbi u strukovnim školama nije predmet koji regulira ili bi trebao regulirati Zakon o radu, već je to materija koju trebaju regulirati posebni propisi iz područja obrazovanja. Na podlozi citiranih odredaba Konvencije br. 138 Međunarodne organizacije rada, kao i Direktive 94/33/EZ nesporno je kako nema nikakve zapreke da se stručna praksa i praktična nastava tretiraju kao dio obrazovnog procesa, odnosno oblik učenja, a ne rad u smislu Zakona o radu koji radnik, kao fizička osoba koja je u radnom odnosu, obavlja za poslodavca. Neosporno je kako moderno i konkurentno strukovno obrazovanje nije moguće razvijati bez modela učenja temeljenog na radu, a prema iskustvima razvijenih zemalja Europske unije, učenje na radnom mjestu, odnosno naukovanje omogućuje lakše usvajanje znanja i vještina u strukovnom obrazovanju te rezultira usklađenošću s potrebama tržišta rada i boljom zapošljivošću mladih. Navedeno potkrepljuje i inicijativa Vlade Republike Hrvatske sukladno Programu Vlade Republike Hrvatske za mandat 2016-2020., u svezi uvođenja modela dualnog strukovnog obrazovanja koji podrazumijeva organizaciju nastave koja se u svom pretežitom dijelu odvija u gospodarstvu. Nastavno tome, ističemo tekst preambule Direktive 94/33/EZ u stoji kako države članice trebaju poduzeti odgovarajuće mjere kako bi osigurale da radno vrijeme mladih koji stječu školsko obrazovanje ne šteti njihovoj sposobnosti da od tog obrazovanja imaju koristi, budući da između ostalog odgovarajuće radno iskustvo može doprinijeti cilju pripreme mladih ljudi za radni i društveni život odraslih, pod uvjetom da je osigurano da se izbjegne bilo kakva šteta za njihovu sigurnost, zdravlje i razvoj. Predloženim odredbama ne nastoji se dakle potaknuti gospodarsko iskorištavanje djece, već, naprotiv omogućiti im da i u svoj punini iskoriste pogodnosti obrazovanja, stjecanja kompetencija i ostvarivanja ishoda učenja, uključujući i strukovno obrazovanje, koje će pospješiti lakšu integraciju na tržište rada i smanjiti opasnosti da nakon dovršetka obrazovnog procesa, kao nedvojben dio radno aktivnog stanovništva, budu u socijalnom riziku. U funkciji što kvalitetnije organizacije praktične nastave potrebno je predvidjeti odgovarajuće mehanizme zaštite učenika, u smislu povrede prava učenika od strane izvođača praktične nastave, odnosno osiguranja kvalitete izvođenja praktične nastave što će biti odgovarajuće popraćeno u podzakonskim aktima, odnosno ugovorima o provedbi praktične nastave i naukovanja. Odredbe vezane uz sigurnost i zaštitu na radu ovdje nije potrebno dodatno propisivati obzirom je neosporno kako se odredbe Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“, broj 71/14 i 118/14) kao lex specialisa koji uređuje ovo područje osim na radnike odnose i na osobe na radu koje dakle uključuju učenike na praktičnoj nastavi te su se gospodarski subjekti u svom poslovanju neovisno o propisivanju ove obveze nekim drugim propisom dužni pridržavati istih. U smislu opasnosti od povrede odredbe članka 93. stavaka 5. i 6. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 103/15), zbog predloženog uređenja vremena predviđenog za obavljanje praktične nastave, suradnjom svih dionika u strukovnom obrazovanju, kao što su strukovne škole, strukovne komore, Agencija za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih te gospodarskih subjekata koji primaju učenike na praktičnu nastavu, prvenstveno kroz informiranje učenika, roditelja te gospodarskih subjekata prevenirati će se izloženost djece ovakvom riziku.
9 Pravobranitelj za djecu RH NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRUKOVNOM OBRAZOVANJU Poštovani, U nastavku dostavljamo, u postupku javnog savjetovanja, primjedbe i prijedloge na Nacrt prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o strukovnom obrazovanju (u daljnjem tekstu: Nacrt prijedloga Zakona). A) Načelne primjedbe i prijedlozi 1. dopuniti Nacrt prijedloga Zakona obveznim dijelovima propisanima člankom 174. stavkom 1. Poslovnika Hrvatskoga sabora (Narodne novine, broj 81/13, 113/16 i 69/17), vezano uz članak 29. stavak 3. Poslovnika Vlade RH (Narodne novine, broj 154/11, 121/12, 7/13, 61/15, 99/16 i 57/17); 2. u Zakonu o strukovnom obrazovanju detaljnije i jasnije regulirati zaštitu učenika, odnosno detaljnije propisati primjenu općih propisa o radnim odnosima, sigurnosti i zaštiti na radu u praktičnoj nastavi i vježbama kod poslodavca; propisati sankcije za kršenje propisa i povrede prava učenika od strane poslodavaca te jasnije definirati odredbe o inspekcijskom nadzoru i nadležnosti za provedbu nadzora nad poslodavcima 3. u Zakonu o strukovnom obrazovanju predvidjeti zabranu da s učenicima na praktičnoj nastavi i vježbama rade i/ili budu imenovane za mentora kod poslodavca osobe: - koje su pravomoćno osuđene za pojedina kaznena djela koja su, sukladno Zakonu o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi, zapreka za rad s djecom ili je protiv njih pokrenut kazneni progon za ista kaznena djela; - koje su pravomoćno osuđene za neko od prekršajnih djela za nasilničko ponašanje ili se protiv njih vodi prekršajni postupak za neko od tih prekršajnih djela; - kojima je izrečena zaštitna mjera zabrane obavljanja određene dužnosti ili djelatnosti u kojima se dolazi u redoviti kontakt s djecom ili im je radni odnos prestao zbog nezakonitog i/ili neprofesionalnog postupanja na štetu prava i interesa djece; - koje imaju izrečenu mjeru za zaštitu dobrobiti djeteta sukladno posebnom propisu. B) Primjedbe i prijedlozi na pojedine odredbe Nacrta prijedloga Zakona U odnosu na pojedine odredbe Nacrta prijedloga Zakona koje se dopunjuju i/ili mijenjaju, predlažemo da se: 4. preispita predloženo trajanje nastavne godine od 40 tjedana (do sada je bilo propisano 38 tjedana) 5. precizira i uskladi mjesto izvođenja praktične nastave i vježbi u članku 24. stavku 2. Zakona o strukovnom obrazovanju s novim prijedlogom o mjestu provedbe učenja temeljenog na radu iz članka 3. Nacrta prijedloga Zakona 6. a) zadrži postojeća zabrana noćnog rada maloljetnika kako je to propisano Zakonom o radu (u vremenu od 20 sati uvečer i 6 sati ujutro idućeg dana, a za maloljetnike u industriji u vremenu od 19 sati uvečer i 7 sati ujutro idućeg dana) i primjena propisa kojima se uređuju radni odnosi za maloljetne učenike b) zadrži ograničenje trajanja praktične nastave i vježbi maloljetnika u prvoj godini obrazovanja od najviše 4 sata dnevno, odnosno 20 sati tjedno 7. zadrži obveza stjecanja pedagoških kompetencija za mentore učenika kod poslodavaca. U nastavku dajemo obrazloženje navedenih prijedloga. A) Načelne primjedbe i prijedlozi Ad. 1. Ističemo načelnu primjedbu formalne naravi na nepostojanje pojedinih dijelova Nacrta prijedloga Zakona koji su kao obvezni propisani člankom 174. stavkom 1. Poslovnika Hrvatskoga sabora (Narodne novine, broj 81/13, 113/16 i 69/17), vezano uz članak 29. stavak 3. Poslovnika Vlade RH (Narodne novine, broj 154/11, 121/12, 7/13, 61/15, 99/16 i 57/17) i to: - ustavna osnova donošenja zakona - ocjena stanja i osnovna pitanja koja se trebaju urediti zakonom te posljedice koje će donošenjem zakona proisteći - ocjena i izvori potrebnih sredstava za provođenje zakona - obrazloženje teksta prijedloga zakona - tekst odredbi važećeg zakona koje se mijenjaju, odnosno dopunjuju, ako se predlaže izmjena ili dopuna zakona. Nepostojanje ovih elemenata u Nacrtu prijedloga Zakona, propisanih Poslovnikom Hrvatskoga sabora, onemogućuje kvalitetno sagledavanje predloženih odredbi, posebno bez uvida u ocjenu stanja, pitanja koja se žele urediti drugačije nego do sada, razloge predlagatelja za drugačije uređenje te obrazloženje pojedinih odredbi teksta Nacrta prijedloga Zakona. Ad. 2. U sadržajnom pogledu predlažemo u Zakonu o strukovnom obrazovanju (Narodne novine, broj 30/09, 24/10 i 22/13): - detaljnije i jasnije regulirati zaštitu učenika, odnosno detaljnije propisati primjenu općih propisa o radnim odnosima, sigurnosti i zaštiti na radu u praktičnoj nastavi i vježbama kod poslodavca; jasnije definirati odredbe o inspekcijskom nadzoru i nadležnosti za provedbu nadzora nad poslodavcima i propisati sankcije za kršenje propisa i povrede prava učenika od strane poslodavaca. Navedeni prijedlog pravobraniteljica za djecu je uputila Ministarstvu znanosti i obrazovanja kao inicijativu za dopunu propisa u svojoj preporuci iz ožujka 2015. (DPR-007-01/14-0009 od 3. ožujka 2015.) Takav prijedlog pravobraniteljica za djecu unazad nekoliko godina upućuje Ministarstvu znanosti i obrazovanja i u okviru preporuke za zaštitu prava djece u odgojno-obrazovnom sustavu, u povodu početka školske godine. Prava djece na praktičnoj nastavi i vježbama kod poslodavca nisu na odgovarajući način zaštićena budući da nema jasno definiranog nadzora za povrede Zakona o strukovnom obrazovanju, niti propisanih sankcija za kršenje propisa i povrede prava djece od strane poslodavca. Inspekcijski nadzor nad primjenom Zakona o strukovnom obrazovanju i propisa donesenih na temelju njega, kad se radi o praktičnoj nastavi i vježbama kod poslodavca, ne obavljaju inspektori rada budući da nemaju takvo uporište u materijalnom propisu (Zakonu o strukovnom obrazovanju). Napominjemo da je pravobraniteljica za djecu održala, već nekoliko godina unazad, sastanke s predstavnicima nadležnih državnih tijela i institucija koje u svojem djelokrugu imaju aktivnosti vezane uz ostvarivanje prava učenika u strukovnom obrazovanju, na kojima su prisustvovali, između ostalih, i predstavnici Ministarstva rada i mirovinskoga sustava i Ministarstva znanosti i obrazovanja. Pravobraniteljica za djecu tada je ukazivala na potrebu jasnijeg propisivanja nadležnosti za inspekcijski nadzor nad izvođenjem praktične nastave i vježbi naukovanja učenika kod poslodavaca te sankcija (prekršaja) za povrede prava učenika. Na navedenim sastancima predstavnici Inspektorata rada Ministarstva rada i mirovinskoga sustava opetovano su ukazivali da je Zakon o strukovnom obrazovanju nejasan u pogledu nadzora nad poslodavcima, da propisi ne predviđaju sankcije za poslodavce za povredu prava učenika, a da Inspektorat rada nema ovlasti postupanja prema poslodavcima za kršenje odredbi Zakona o strukovnom obrazovanju jer za to nema ovlasti u materijalnom propisu (Zakonu o strukovnom obrazovanju), da nema niti prekršajnih sankcija koje bi inspektori primijenili, no da bi Inspektorat rada bio voljan i mogao postupati kad bi za takav nadzor dobio zakonsku ovlast. Ad. 3. Propisati zabranu da s učenicima na praktičnoj nastavi i vježbama rade i/ili budu imenovane za mentora kod poslodavca osobe: - koje su pravomoćno osuđene za pojedina kaznena djela koja su, sukladno Zakonu o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi zapreka za rad s djecom u školskoj ustanovi ili je protiv njih pokrenut kazneni progon za ista kaznena djela; - koje su pravomoćno osuđene za neko od prekršajnih djela za nasilničko ponašanje ili se protiv njih vodi prekršajni postupak za neko od tih prekršajnih djela; - kojima je izrečena zaštitna mjera zabrane obavljanja određene dužnosti ili djelatnosti u kojima se dolazi u redoviti kontakt s djecom ili im je radni odnos prestao zbog nezakonitog i/ili neprofesionalnog postupanja na štetu prava i interesa djece; - koje imaju izrečenu mjeru za zaštitu dobrobiti djeteta sukladno posebnom propisu. Zakonom o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi (Narodne novine, broj 87/08, 86/09, 92/10, 105/10, 90/11, 5/12, 16/12, 86/12, 126/12, 94/13, 152/14, 7/17), člankom 106., propisane su zapreke za zasnivanje radnog odnosa u školskoj ustanovi i rad s djecom. Također i Zakonom o predškolskom odgoju i obrazovanju (Narodne novine, broj 10/97, 107/07, 94/13), člankom 25., propisane su zapreke za zasnivanje radnog odnosa u predškolskoj ustanovi i rad s djecom. Smatramo da je, radi cjelovite zaštite prava i interesa djece na praktičnoj nastavi i vježbama potrebno, po uzoru na zabranu rada s djecom u odgojno-obrazovnim ustanovama, propisati da s učenicima ne mogu raditi osobe, niti biti imenovane za mentora učeniku kod poslodavca osobe u naprijed navedenim situacijama. S obzirom da su praktična nastava i vježbe sastavni dio odgojno-obrazovnog sustava i strukovnih kurikuluma koji se primjenjuju u srednjim strukovnim školama, smatramo da učenici na praktičnoj nastavi i vježbama kod poslodavca moraju uživati zaštitu kao i učenici u školskim ustanovama. Djelomično prihvaćen Budući da se radi o općem komentaru koji nije direktno vezan na pojedine članke, odgovori na sadržaj komentara obrađeni su u dijelu koji se odnosi na spomenute članke.
10 HGK NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRUKOVNOM OBRAZOVANJU, Članak 16. Stavak 2. potrebno je izmijeniti tako da glasi: (2) Ispit kojim se dokazuju osnovna znanja o poučavanju učenika provodi Hrvatska gospodarska komora, za zaposlenike pravnih osoba odnosno Hrvatska obrtnička komora za fizičku osobu-obrtnika te za zaposlenike obrta. Međutim bitno je naglasiti da je ova odredba samostalno, bez ostalih koje je tijekom izrade nacrta prijedloga zakona predlagala Hrvatska gospodarska komora i koje također prilažemo ovoj raspravi, teško provediva. Naime, budući da nisu jasno definirani pojmovi i odnosi među njima kao što su: učenje temeljeno na radu, naukovanje, vježbe, praktična nastava; samim tim nije jasno na što se mentorstvo u gospodarskim subjektima primjenjuje. Djelomično prihvaćen Zakonom o strukovnom obrazovanju propisano je da strukovni učitelji, suradnici u nastavi i mentori kod poslodavaca, pedagoške kompetencije stječu po posebnom programu koji donosi Ministarstvo. Program stjecanja pedagoških kompetencija za strukovne učitelje, suradnike u nastavi i mentore donesen je na temelju navedenog Zakona i članka 57. Zakona o obrtu. No, obzirom na opsežnost Programa te njegova trajanja (ukupno 225 sati tijekom 10 mjeseci, 20 sati nastave mjesečno), a važnosti sudjelovanja mentora kod poslodavaca u obrazovanju mladih, potrebno je izraditi jednostavniji model pedagoškog obrazovanja mentora kod poslodavaca kako bi im se omogućio kvalitetan profesionalni razvoj koji će im pomoći u ispunjavanju njihove uloge. Zbog toga se ovim Zakonom isto mijenja. U navedenom članku koji se odnosi na značenje pojedinih izraza u Zakonu, nisu obuhvaćeni pojmovi naukovanje, praktična nastava i praksa, kao ni pojam vježbi. Pojam naukovanja definiran je Zakonom o obrtu te ga nije potrebno definirati i u ovom zakonu. Pojmovi praktična nastava i vježbe su nastavni predmeti koji su sastavni dio određenog nastavnog plana pojedinog programa obrazovanja. Pojam praksa koristi se u žargonu.
11 HGK NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRUKOVNOM OBRAZOVANJU, Članak 13. Odredbe ovog članka, kojim se mijenjaju stavci 1. i 2. članka 29. Zakona, spominju praktičnu nastavu i vježbe što su pojmovi koji nisu definirani ovim Nacrtom prijedloga zakona. Nije jasno razlika i odnosi među pojmovima: učenje temeljeno na radu, naukovanje, vježbe, praktična nastava i učenička praksa. Potrebno je jasno definirati te pojmove u članku 1. Očito je da se na ovaj način neće postići ništa jer se odredbe Zakona ne primjenjuje na naukovanje koje je regulirano Zakonom o obrtu, gdje je i bio najveći problem. Djelomično prihvaćen U navedenom članku koji se odnosi na značenje pojedinih izraza u Zakonu, nisu obuhvaćeni pojmovi naukovanje, praktična nastava i praksa, kao ni pojam vježbi. Pojam naukovanja definiran je Zakonom o obrtu te ga nije potrebno definirati i u ovom zakonu. Pojmovi praktična nastava i vježbe su nastavni predmeti koji su sastavni dio određenog nastavnog plana pojedinog programa obrazovanja. Pojam praksa koristi se u žargonu.
12 HGK NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRUKOVNOM OBRAZOVANJU, Članak 1. Nacrtom prijedloga zakona nisu definirani pojmovi kao što su: učenje temeljeno na radu, naukovanje i učenička praksa te koje te koje su razlike naukovanja i učeničke prakse, odnosno spada li učenička praksa u učenje temeljeno na radu ili ne. Budući da se radi o zakonu kojim se regulira strukovno obrazovanje, smatramo da bi navedeni pojmovi trebali biti definirani upravo ovim zakonom. Dakle, potrebno je članak 1. Nacrta prijedloga zakona kojim se mijenja članak 3. Zakona dopuniti definicijama sljedećih pojmova: učenje temeljeno na radu, naukovanje, praktična nastava, vježbe i praksa. Djelomično prihvaćen Definira se učenje temeljeno na radu.
13 Hrvatska zajednica županija NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRUKOVNOM OBRAZOVANJU, Članak 14. Predlažemo izmjenu teksta stavka (1) kako slijedi: Regionalni centar kompetentnosti (u daljnjem tekstu: Centar) je mjesto izvrsnosti strukovnog obrazovanja i osposobljavanja u kojemu će se provoditi programi redovitoga strukovnog obrazovanja, stručnog usavršavanja i cjeloživotnog obrazovanja, kao i drugi oblici formalnog i neformalnog obrazovanja te aktivnosti usavršavanja učitelja, suradnika u nastavi i mentora i promocije strukovnih zanimanja. Djelomično prihvaćen Prijedlog je prihvaćen u mjeri u kojoj je u skladu sa zakonodavnim i strateškim okvrirom.
14 Branimir Mihalinec NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRUKOVNOM OBRAZOVANJU, Članak 15. Nedopustivo je da se mentori kod poslodavaca izuzmu od stjecanja pedagoških kompetencija. Svi dionici odgoja i obrazovanja učenika moraju imati odgovarajuće pedagoške kompetencije. Ministarstvo treba donijeti program stjecanja pedagoških kompetencija za mentore kod poslodavaca, koji ne moraju biti istovjetni pedagoškim kompetencijama koje moraju steći nastavnici struke u školama. Nije prihvaćen Navedeno je propisano drugim propisima. Izmjenama i dopunama Zakona o strukovnom obrazovanju, člankom 16. stavkom 2. propisuje se da program stjecanja osnovnog znanja o poučavanju učenika donosi ministarstvo nadležno za poduzetništvo i obrt na prijedlog Hrvatske obrtničke komore i Hrvatske gospodarske komore, a uz prethodnu suglasnost ministarstva nadležnog za obrazovanje. Zakonom o strukovnom obrazovanju propisano je da strukovni učitelji, suradnici u nastavi i mentori kod poslodavaca, pedagoške kompetencije stječu po posebnom programu koji donosi Ministarstvo. Program stjecanja pedagoških kompetencija za strukovne učitelje, suradnike u nastavi i mentore donesen je na temelju navedenog Zakona i članka 57. Zakona o obrtu. No, obzirom na opsežnost Programa te njegova trajanja (ukupno 225 sati tijekom 10 mjeseci, 20 sati nastave mjesečno), a važnosti sudjelovanja mentora kod poslodavaca u obrazovanju mladih, potrebno je izraditi jednostavniji model pedagoškog obrazovanja mentora kod poslodavaca kako bi im se omogućio kvalitetan profesionalni razvoj koji će im pomoći u ispunjavanju njihove uloge. Zbog toga se ovim Zakonom isto mijenja.
15 Branimir Mihalinec NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRUKOVNOM OBRAZOVANJU, Članak 13. stavak 2. Nedopustivo je da se brišu obveze poštivanja propisa koji uređuju radne odnose. Nije prihvaćen Navedeno je propisano Zakonom o radu.
16 Branimir Mihalinec NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRUKOVNOM OBRAZOVANJU, Članak 10. Mreža škola je prema postojećem Zakonu o odgoju i obrazovanju u nadležnosti Vlade RH. Nije prihvaćen Ovim Zakonom se ne mijenja donošenje mreže škola već se briše odredba o donošenju mreže jer je isto uređeno Zakonom o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi.
17 Branimir Mihalinec NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRUKOVNOM OBRAZOVANJU, Članak 6. Članak 6. nije u skladu sa postojećim rješenjima iz Zakon o odgoju i obrazovanju. Nije prihvaćen Pojam kurikulum škole je širi od pojma školskog kurikuluma kako ga definira Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi: (3) Školski kurikulum određuje nastavni plan i program izbornih predmeta, izvannastavne i izvanškolske aktivnosti i druge odgojno-obrazovne aktivnosti, programe i projekte prema smjernicama hrvatskog nacionalnog obrazovnog standarda. U školskom kurikulumu naglasak je na izbornim predmetima te izvannastavnim i izvanškolskim aktivnostima, a ne na odgojno-obrazovnom procesu s ciljem stjecanja svih kvalifikacija koje se stječu u pojedinoj ustanovi za strukovno obrazovanje. Kurikulum ustanove za strukovno obrazovanje je dokument koji izrađuje i donosi ustanova za strukovno obrazovanje te kojim se detaljno razrađuje odgojno-obrazovni proces kojim se stječu kvalifikacije na razinama od 2 do 5 HKO-a u toj ustanovi, a izrađuje se na temelju sektorskih i strukovnih kurikuluma. Navedeno je u skladu sa strateškim dokumentima Strategijom obrazovanja, znanosti i tehnologije (2014.) te Programom razvoja sustava strukovnog obrazovanja 2016. – 2020.
18 Maja Jukić NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRUKOVNOM OBRAZOVANJU, Članak 7. Članak 7. Nacrta prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o strukovnome obrazovanju Budući da se i u članku 9. stavku 2. Zakona o strukovnome obrazovanju (Narodne novine, br. 30/09., 24/10., 22/13.), koji je predmet ovih izmjena i dopuna, navodi sintagma "…na temelju nacionalnih, odnosno posebnih ispita prema posebnim propisima.", predlažemo da se umjesto navedene sintagme upotrijebi "na temelju nacionalnih ispita i ispita kojima se certificiraju strukovne kvalifikacije prema posebnim propisima." Certificiranje strukovnih kvalifikacija je proces u kojemu bi se certifikat za pojedinu kvalifikaciju izdao na temelju rezultata ispita koji bi se provodio prema posebnim propisima. Svrha je certificiranja strukovnih kvalifikacija uspostava nacionalnih stručno-teorijskih i praktičnih ispita koji vanjski vrednuju kompetencije učenika ili pristupnika prema propisanim obrazovnim ishodima u standardu kvalifikacije za pojedinu strukovnu kvalifikaciju i koji bi ujedno bili završni ispiti strukovnoga obrazovanja. Nacionalni sustav certificiranja strukovnih kvalifikacija usmjeravao bi strukovno obrazovanje prema kvaliteti tijekom stjecanja i dostizanja propisanih stručno-teorijskih i praktičnih znanja, vještina i stavova relevantnih za svijet rada te jačao i otvarao sustav strukovnoga obrazovanja i obrazovanja odraslih u Republici Hrvatskoj prema tržištu rada. Također, omogućio bi certificiranje stečenih kompetencija formalnim, neformalnim i informalnim putem. Slijedom navedenog predlažemo da članak 9. stavak 2. glasi: Kvaliteta strukovnoga obrazovanja u pojedinoj ustanovi za strukovno obrazovanje utvrđuje se na temelju samovrednovanja i s njim povezanoga vanjskog vrednovanja ustanova za strukovno obrazovanje, uključujući neposredni uvid u rad ustanove za strukovno obrazovanje i rezultate nacionalnih ispita te ispita za certificiranje strukovnih kvalifikacija prema posebnim propisima. Također, dodajemo stavak 3. koji glasi: Certificiranje strukovnih kvalifikacija provodi se na temelju standardiziranih teorijskih ispita i ispita vještina kojima se utvrđuje razina postignuća. Razina postignuća potvrđuje se certifikatom strukovne kvalifikacije za svaku od njih. Model certificiranja strukovnih kvalifikacija razvija Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje obrazovanja u suradnji s drugim dionicima strukovnoga obrazovanja te ga predlaže ministru na usvajanje. Nadležna institucija za izradu i provedbu ispita za certificiranje strukovnih kvalifikacija u skladu s donesenim modelom je Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje obrazovanja. Certifikate za strukovne kvalifikacije izdaje Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje obrazovanja. Maja Jukić Ravnateljica Nacionalnog centra za vanjsko vrednovanje obrazovanja Nije prihvaćen Certificiranje strukovnih kvalifikacija nije predmet e-savjetovanja.
19 Maja Jukić NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRUKOVNOM OBRAZOVANJU, Članak 1. Članak1. U članak 1. Nacrta prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o strukovnome obrazovanju kojim se mijenja članak 3. dosadašnjega Zakona o strukovnome obrazovanju (Narodne novine, br. 30/09., 24/10., 22/13.) predlažemo dodati sljedeće pojmove: samovrednovanje ustanova za strukovno obrazovanje, vanjsko vrednovanje ustanova za strukovno obrazovanje, vanjsko vrednovanje ishoda učenja, inspekcijski nadzor i pedagoški nadzor. Potrebno je razlikovati samovrednovanje i vanjsko vrednovanje ustanova za strukovno obrazovanje. Vanjsko vrednovanje trebala bi provoditi neovisna institucija na temelju definiranih stručnih kriterija. Također, potrebno je razlikovati vanjsko vrednovanje, pedagoški nadzor i inspekcijski nadzor. Inspekcijskim nadzorom provodi se izravni uvid u opće i pojedinačne akte te u uvjete i način rada nadziranih pravnih i fizičkih osoba i poduzimaju se zakonom i drugim propisima predviđene mjere da se ustanovljeno stanje i poslovanje uskladi sa zakonom i drugim propisima. Pedagoški nadzor je sustavno i organizirano stručno praćenje ostvarivanja propisanih nastavnih planova i programa te praćenje organizacije i izvođenja nastave i drugih oblika odgojno-obrazovnoga rada u školskim ustanovama i stručnoga i pedagoškoga rada odgojitelja, učitelja, nastavnika i stručnih suradnika. Vanjskim vrednovanjem nastoji se pomoći odgojno-obrazovnim ustanovama u procesu njihove transformacije u zajednice učenja u kojima je unapređivanje kvalitete, prvenstveno unapređivanje učenja i poučavanja, kontinuiran proces. Stoga predlažemo sljedeća tumačenja: Samovrednovanje ustanova za strukovno obrazovanje sustavan je i transparentan proces refleksije o vlastitoj praksi kojemu je cilj unapređivanje odgojno-obrazovnih procesa i promicanje profesionalnoga i organizacijskoga učenja. Osnovni je smisao uvođenja samovrednovanja omogućavanje ustanovama za strukovno obrazovanje da putem realistične i metodološki jasno definirane samoanalize vlastitoga rada bolje prepoznaju svoje razvojne potrebe i poduzimaju mjere za unapređivanje vlastite prakse te djelotvornije i učinkovitije ostvarivanje željenih odgojnih i obrazovnih ciljeva. Vanjsko vrednovanje ishoda učenja je standardizirano vrednovanje kojim se prati kvaliteta obrazovanja i osigurava konzistentnost primjene, ocjenjivanja, interpretacija i usporedivosti rezultata obrazovanja. Priprema ga i provodi neovisna ovlaštena institucija. Vanjsko vrednovanje ustanova za strukovno obrazovanje omogućuje neovisno i objektivno vanjsko identificiranje prednosti, ali i onih područja rada koja se moraju mijenjati da bi se unaprijedilo funkcioniranje ustanove. Cilj je informirati ustanove za strukovno obrazovanje o objektivnosti njihove procjene samovrednovanjem i o dostignuću propisanih kriterija, što pomaže procesu njihove transformacije u zajednice učenja u kojima je unapređivanje kvalitete, prvenstveno unapređivanje učenja i poučavanja, kontinuirani proces. Također, potrebno je definirati inspekcijski nadzor i pedagoški nadzor te kreirati članke kojima su regulirani (tko ih provodi, u kojim slučajevima, u skladu s čim itd.) kako bi se jasno razlikovali od vanjskoga vrednovanja ustanova. Maja Jukić Ravnateljica Nacionalnog centra za vanjsko vrednovanje obrazovanja Nije prihvaćen Ovim zakonom mijenjaju se samo dijelovi koji su trenutačno najnužniji za funkcioniranje sustava, a predložene izmjene definirat će se u kasnijoj fazi novim zakonom.
20 Ante Sladić NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRUKOVNOM OBRAZOVANJU, Članak 1. Članak 1. Nije prihvaćen Komentar nije zaprimljen.
21 TIHOMIR TOMČIĆ NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRUKOVNOM OBRAZOVANJU, Članak 6. Članak 6. Predlažem da stavak 4. završi riječima: ……te načini praćenja stjecanja i vrednovanja skupova ishoda učenja kao i certificiranja strukovnih kvalifikacija. Stavak 7. kaže da se kurikulumom škole utvrđuje nastavni plan za svaku strukovnu kvalifikaciju što je prilično općenito i malo govori o autonomiji škole u definiranju nastavnog plana. Stavak 9. definira da će metodologiju izrade sektorskog i strukovnog kurikuluma utvrditi ASOO kao i smjernice za izradu kurikuluma škole. ASOO će provoditi i samovrednovanje i vanjsko vrednovanje. Hoće li ASOO izraditi i Novi nacionalni kurikuluma za strukovno obrazovanje? Koje kapacitete treba imati ASOO za sve ovo????? U članku 6. nigdje ni riječi o partnerima iz gospodarstva, njihovoj odgovornosti za strukovno obrazovanje? Kurikulume donosi ministar (obrazovanja ili gospodarstva) na prijedlog ASOO-a, gdje je tu HOK, HGK i ostala sektorska ministarstva? Nije prihvaćen Pojam kurikulum škole promijenjen je u kurikulum ustanove za strukovno obrazovanje. Pojam kurikulum škole je širi od pojma školskog kurikuluma kako ga definira Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi: (3) Školski kurikulum određuje nastavni plan i program izbornih predmeta, izvannastavne i izvanškolske aktivnosti i druge odgojno-obrazovne aktivnosti, programe i projekte prema smjernicama hrvatskog nacionalnog obrazovnog standarda. U školskom kurikulumu naglasak je na izbornim predmetima te izvannastavnim i izvanškolskim aktivnostima, a ne na odgojno-obrazovnom procesu s ciljem stjecanja svih kvalifikacija koje se stječu u pojedinoj ustanovi za strukovno obrazovanje. Kurikulum ustanove za strukovno obrazovanje je dokument koji izrađuje i donosi ustanova za strukovno obrazovanje te kojim se detaljno razrađuje odgojno-obrazovni proces kojim se stječu kvalifikacije na razinama od 2 do 5 HKO-a u toj ustanovi, a izrađuje se na temelju sektorskih i strukovnih kurikuluma. Navedeno je u skladu sa strateškim dokumentima Strategijom obrazovanja, znanosti i tehnologije (2014.) te Programom razvoja sustava strukovnog obrazovanja i osposobljavanja 2016. – 2020. Kurikulum se izrađuje na temelju standarda zanimanja i standarda kvalifikacije u čije donošenje su uključeni i gospodarstvenici.
22 Pravobranitelj za djecu RH NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRUKOVNOM OBRAZOVANJU, Članak 15. Ad. 7. Zadržati obvezu stjecanja pedagoških kompetencija za mentore učenika kod poslodavca Člankom 26. stavkom 1. podstavkom 2. Zakona o strukovnom obrazovanju propisano je da poslodavac polazniku mora odrediti mentora koji je u radnom odnosu kod poslodavca, a koji ima odgovarajuću kvalifikaciju i pedagoške kompetencije. Nejasno je zašto se izmjenom članka 37. stavka 6. Zakona o strukovnom obrazovanju (članak 15. Nacrta prijedloga Zakona) mentori učenika kod poslodavaca izuzimaju od obveze stjecanja pedagoških kompetencija koje donosi ministarstvo nadležno za obrazovanje, kad se i za tu kategoriju osoba istodobno samim Zakonom o strukovnom obrazovanju u prethodno navedenom članku traži da imaju stečene pedagoške kompetencije za rad s djecom. Nadalje, člankom 16. Nacrta prijedloga Zakona propisuje se prestanak važenja članka 57. Zakona o obrtu (Narodne novine, broj 143/13) kojim je propisan ispit kojim se dokazuju osnovna znanja o poučavanju učenika i stečene pedagoške kompetencije te program stjecanja osnovnih znanja o poučavanju učenika i pedagoških kompetencija koje donosi ministarstvo nadležno za obrazovanje. Novim predloženim rješenjem propisuje se samo donošenje programa stjecanja osnovnih znanja o poučavanju učenika od strane ministarstva nadležnog za poduzetništvo i obrt na prijedlog Hrvatske obrtničke komore, uz prethodnu suglasnost ministarstva nadležnog za obrazovanje, no ne i pedagoških kompetencija. Smatramo da i mentori zaposleni kod poslodavaca moraju završiti program stjecanja pedagoških kompetencija za rad s djecom, moraju biti metodički obrazovani, te obrazovani o dječjim pravima i pravima učenika, a ne samo o osnovama poučavanja učenika. Naime, upoznati smo s povredama prava učenika polaznika praktične nastave upravo od strane mentora određenih od strane poslodavaca koji neodgovarajućim pristupom i ophođenjem, bez odgovarajućeg metodičkog obrazovanja i pedagoških kompetencija, krše prava djece na praktičnoj nastavi i vježbama. Stoga, smatramo da je izuzimanje mentora kod poslodavaca od stjecanja pedagoških kompetencija protivno načelu najboljeg interesa djeteta iz članka 3. Konvencije o pravima djeteta. Nije prihvaćen Navedeno je propisano drugim propisima. Izmjenama i dopunama Zakona o strukovnom obrazovanju, člankom 16. stavkom 2. propisuje se da program stjecanja osnovnog znanja o poučavanju učenika donosi ministarstvo nadležno za poduzetništvo i obrt na prijedlog Hrvatske obrtničke komore i Hrvatske gospodarske komore, a uz prethodnu suglasnost ministarstva nadležnog za obrazovanje. Zakonom o strukovnom obrazovanju propisano je da strukovni učitelji, suradnici u nastavi i mentori kod poslodavaca, pedagoške kompetencije stječu po posebnom programu koji donosi Ministarstvo. Program stjecanja pedagoških kompetencija za strukovne učitelje, suradnike u nastavi i mentore donesen je na temelju navedenog Zakona i članka 57. Zakona o obrtu. No, obzirom na opsežnost Programa te njegova trajanja (ukupno 225 sati tijekom 10 mjeseci, 20 sati nastave mjesečno), a važnosti sudjelovanja mentora kod poslodavaca u obrazovanju mladih, potrebno je izraditi jednostavniji model pedagoškog obrazovanja mentora kod poslodavaca kako bi im se omogućio kvalitetan profesionalni razvoj koji će im pomoći u ispunjavanju njihove uloge. Zbog toga se ovim Zakonom isto mijenja.
23 Pravobranitelj za djecu RH NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRUKOVNOM OBRAZOVANJU, Članak 3. Ad. 5. Precizirati i uskladiti mjesto izvođenja praktične nastave i vježbi u članku 24. stavku 2. Zakona o strukovnom obrazovanju s novim prijedlogom o mjestu provedbe učenja temeljenog na radu iz članka 3. Nacrta prijedloga Zakona U članku 24. stavku 2. Zakona o strukovnom obrazovanju propisano je da se praktična nastava i vježbe izvode u ustanovi za strukovno obrazovanje i/ili kod poslodavca. S obzirom da se u članku 3. Nacrta prijedloga Zakona kojim se mijenja članak 5. Zakona o strukovnom obrazovanju propisuje da se učenje temeljeno na radu provodi u gospodarskome subjektu i/ili regionalnim centrima kompetentnosti i/ili ustanovama za strukovno obrazovanje, predlažemo precizirati i uskladiti navedene odredbe. Nije prihvaćen Članak 24. nije predmet izmjena i dopuna Zakona.
24 Pravobranitelj za djecu RH NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRUKOVNOM OBRAZOVANJU, Članak 12. B) Primjedbe i prijedlozi na pojedine odredbe Nacrta prijedloga Zakona Ad. 4. Preispitati predloženo trajanje nastavne godine od 40 tjedana U članku 12. Nacrta prijedloga Zakona kojim se mijenja članak 23. Zakona o strukovnom obrazovanju predlaže se da nastavna godina traje 40 tjedana, za razliku od dosadašnjih 38 tjedana. Budući da Nacrt prijedloga Zakona ne sadrži obrazloženje teksta pojedinih odredbi Nacrta prijedloga Zakona, niti razloge za predlaganje pojedinih novih rješenja, nejasno je zašto se produžuje nastavna godina na 40 tjedana umjesto dosadašnjih 38 tjedana. Predlažemo preispitati navedeno rješenje, uz dopunu Nacrta prijedloga Zakona ocjenom stanja, obrazloženjem odnosno razlozima predloženih odredbi i posljedicama koje će proisteći. Nije prihvaćen Predloženo produženje nastavne godine je nužno kako bi se osigurala provedba praktične nastave i vježbi naukovanja u zanimanjima za vezane obrte (JMO) u propisanom fondu sati sukladno programu obrazovanja za svako pojedino zanimanje. Naime, zbog ograničenja koje ustanove za strukovno obrazovanje imaju u svezi organizacije nastave dolazi do problema ispunjenja propisanog fonda sati praktične nastave u gospodarstvu. Potrebno je uzeti u obzir i učestale prigovore obrtnika, poduzetnika i strukovnih škola zbog postojećeg uređenja praktične nastave i vježbi naukovanja koje utječe na nemogućnost ostvarivanja predviđenog fonda sati koje bi učenik trebao provesti u gospodarstvu, a sukladno nastavnom planu i programu za određeno zanimanje te posljedično rezultira činjenicom da se fond sati praktične nastave koji učenici trebaju provesti u gospodarstvu zamjenjuje fondom sati u školskoj radionici. S tim u svezi ističemo važnost i koristi modela učenja temeljenog na radu za pojedinca i društvo u cjelini, koji je prepoznat u modernim i gospodarski razvijenim zemljama Europske unije, kroz različite inicijative kao što je to primjerice Europska alijansa za naukovanje te odgovarajućim dokumentima vezanim uz strukovno obrazovanje koji naglašavaju potrebu uske suradnje gospodarstva i obrazovanja te važnu ulogu gospodarstva u realizaciji programa strukovnog obrazovanja i provjeri stečenih kompetencija. Primjerice, u priopćenju iz Brugesa iz prosinca 2010. godine, definirani su dugoročni strateški ciljevi u području razvoja strukovnog obrazovanja. Između ostalog, naglašeno je da su u društvu znanja strukovne vještine i kompetencije jednako važne kao i akademske, a učenje temeljeno na radu prepoznato je kao put za ljude koji žele razviti svoj potencijal. Potrebno je jačati suradnju između škola i poduzeća te promicati partnerstva između socijalnih partnera, poduzeća, pružatelja obrazovanja i osposobljavanja, službi za zapošljavanje i drugih relevantnih dionika kako bi se osigurao bolji prijenos informacija o potrebama tržišta rada i osigurala bolja podudarnost između tih potreba i razvoja znanja, vještina i kompetencija. Učenje u gospodarstvu koje se provodi kroz partnerstvo s poduzećima treba postati obilježje svih programa strukovnog obrazovanja i osposobljavanja. Naime, mnogi poslovi zahtijevaju kvalifikacije koje se nalaze između mature i sveučilišne naobrazbe, a programi na koje izravni utjecaj ima gospodarstvo osiguravaju vještine učenika (izlazne kompetencije) potrebne za samostalan rad u zanimanju za koje se učenik školuje te usvajanje poduzetničkih vještina, „na licu mjesta“, u gospodarstvu. Sustav strukovnog obrazovanja mora omogućiti stjecanje kvalifikacija temeljem kojih poslodavci mogu relativno pouzdano procijeniti sposobnosti i potencijal radne snage u određenom sektoru završetkom strukovne izobrazbe.
25 Škola za medicinske sestre Vrapče NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRUKOVNOM OBRAZOVANJU, Članak 15. U članku 37. Zakona o strukovnom obrazovanju trebao bi se osim stavka 6. promijeniti i stavak 4. Naime, HZZ pojam „strukovni učitelj“ definira kao osobu koja po završetku srednjoškolskog obrazovanja i stjecanja 5 godina radnog iskustva u struci položila majstorski ispit. U stavku 4. suvišna je riječ „najmanje“ te bi navedeni stavak trebao glasiti: „Poslove strukovnog učitelja može obavljati osoba koja ima razinu obrazovanja propisanu kurikulumom, a ima srednje strukovno obrazovanje odgovarajućeg profila, pedagoške kompetencije te radni staž u struci u trajanju od najmanje pet godina.“ Nije prihvaćen Ovim zakonom mijenjaju se dijelovi koji su najnužniji za funkcioniranje sustava, a predloženi dijelovi definirat će se u kasnijoj fazi novim zakonom.
26 Škola za medicinske sestre Vrapče NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRUKOVNOM OBRAZOVANJU, Članak 1. U okviru strukovnog kurikuluma za stjecanje kvalifikacije medicinska sestra/tehničar opće njege pojam vježbe potrebno je definirati različito od praktične nastave (kao nastavak izvođenja nastave na nastavnoj bazi). Iste učenici izvode isključivo uz prisutnost nastavnika zdravstvene njege u drugim pravnim subjektima (zdravstvenim, odgojno-obrazovnim, socijalnim ustanovama i sl.) Smatramo da je Zakon o strukovnom obrazovanju, Članak 1. potrebno dopuniti definicijom koja je različita od: učenje temeljeno na radu, naukovanje, praktična nastava i praksa. Naime, u kurikulumu za stjecanje kvalifikacije medicinska sestra opće njege/medicinski tehničar opće njege navodi se da svi predmeti koje izvode nastavnici zdravstvene njege imaju vježbe kao sastavni dio predmeta te se za njih izrađuju zasebni programi prema kojima se izvode planovi provedbe zdravstvene njege na specifičnim zdravstvenim radilištima. Zdravstvena njega i srodni predmeti sestrinske skrbi, unutar modula propisanih kurikulumom imaju teorijske i vježbovne sadržaje inkorporirane i kao takve nedjeljive te je svako drugačije tumačenje za izvedbu nastave neprihvatljivo. Isti kurikulum određuje da se vježbe izvode u skupinama od 8 do 10 učenika na već prije spomenutim radilištima, a ta ista radilišta zahtjevaju da se grupe smanjuju, tj. formiraju u broju od 2 do 6 učenika. Nije prihvaćen U navedenom članku koji se odnosi na značenje pojedinih izraza u Zakonu, nisu obuhvaćeni pojmovi naukovanje, praktična nastava i praksa, kao ni pojam vježbi. Pojam naukovanja definiran je Zakonom o obrtu te ga nije potrebno definirati i u ovom zakonu. Pojmovi praktična nastava i vježbe su nastavni predmeti koji su sastavni dio određenog nastavnog plana pojedinog programa obrazovanja. Pojam praksa koristi se u žargonu.
27 Udruga hrvatskih srednjoškolskih ravnatelja NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRUKOVNOM OBRAZOVANJU, Članak 9. U članku 9. izmjena i dopuna predlažemo da se članak 12. Zakona, u stavku 2 promijeni te da umjesto 7 članova Povjerenstvo za kvalitetu ima 9 članova i to na način: umjesto 4 člana iz reda nastavnika i stručnih suradnika ustanove predlažemo 5 članova iz reda nastavnikai stručnih suradniak ustanove te da se doda "1 član, ravnatelj ustanove". Smatramo da u samovrednovanju treba obvezno u timu za kvalitetu sudjelovati ravnatelj ustanove kao odgovorna osoba za sve procese u ustanovi koja provodi strukovno obrazovanje, pa tako i za proces samovrednovanja. Također smatramo da treba povećati broj članova iz radova nastavnika i stručnih suradnika te bi time povećali ukupan broj članova tima za kvalitetu i uspješnije podijelili poslove i odgovornosti koji tim ima. Nije prihvaćen Navedeno nije predmet izmjena i dopuna Zakona.
28 Udruga hrvatskih srednjoškolskih ravnatelja NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRUKOVNOM OBRAZOVANJU, Članak 6. U članku 6. izmjena i dopuna se u članku 8. u stavku 5, 6 i 7. uvodi i objašanjava pojam "Kurikulum škole". Predlažemo da se usklade pojmovi u oba zakona te da se ne uvodi treći obvezni i preklapajući dokument. Dakle, predlažemo da škola u Školskom kurikulumu i Godišnjem planu i programu rada škole , a sukladno sektorskim i strukovnim kurikulumima utvrđuje...sve navedeno u stavku 7. Temeljni zakon u sustavu je Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi propisuje obvezu škola i izradu Školskog kurikuluma i Godišnjeg plana i programa škole. Ovime se školama koje provode strukovne programe nepotrebno nameće izrada tri različita dokumenta na godišnjoj osnovi i ne vodi se računa o tome da se navedeni sadržaji već nalaze u postojeća dva dokumenta koja propisuje temeljni zakon. Sustav je potrebno urediti da imamo manje strateških, ali kvalitetnih dokumenata. Nije prihvaćen Pojam kurikulum škole promijenjen je u kurikulum ustanove za strukovno obrazovanje. Pojam kurikulum škole je širi od pojma školskog kurikuluma kako ga definira Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi: (3) Školski kurikulum određuje nastavni plan i program izbornih predmeta, izvannastavne i izvanškolske aktivnosti i druge odgojno-obrazovne aktivnosti, programe i projekte prema smjernicama hrvatskog nacionalnog obrazovnog standarda. U školskom kurikulumu naglasak je na izbornim predmetima te izvannastavnim i izvanškolskim aktivnostima, a ne na odgojno-obrazovnom procesu s ciljem stjecanja svih kvalifikacija koje se stječu u pojedinoj ustanovi za strukovno obrazovanje. Kurikulum ustanove za strukovno obrazovanje je dokument koji izrađuje i donosi ustanova za strukovno obrazovanje te kojim se detaljno razrađuje odgojno-obrazovni proces kojim se stječu kvalifikacije na razinama od 2 do 5 HKO-a u toj ustanovi, a izrađuje se na temelju sektorskih i strukovnih kurikuluma.
29 HGK NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRUKOVNOM OBRAZOVANJU Smatramo da Nacrt prijedloga zakona nije u skladu s Programom vlade koji najavljuje uvođenje dualnog obrazovanja jer ove izmjene to ne omogućuju. Ovim izmjenama omogućit će se zadržavanje postojećeg stanja te će se jedan oblik dualnog obrazovanja zadržati samo u programima za vezane obrte dok za ostale programe neće postojati. Hrvatska gospodarska komora sudjelovala je u radnoj skupini za izradu Nacrta prijedloga zakona i tijekom izrade dala je prijedlog izmjene i dopuna koji prijedlog stručni nositelj nije uvažio te ga ovdje ponavljamo: Članak 3. Modul je programska jedinica u kurikulumu koja ima svoj cilj koji povezuje strukovne i ključne kompetencije te sadrži popis skupova ishoda učenja. Oblikovan je na temelju standarda kvalifikacije i omogućuje stjecanje kompetencija te iznimno djelomične kvalifikacije. II. STJECANJE KVALIFIKACIJA (5) Proces učenja temeljenog na radu sastavni je i neodvojiv dio strukovnog obrazovanja i partnerski se provodi između ustanova za strukovno obrazovanje i gospodarskih subjekata, a pobliže se uređuje kurikulumom za stjecanje određene kvalifikacije. V. ORGANIZACIJA I PROVEDBA ODGOJNO-OBRAZOVNOG RADA Članak 22. Nastavna godina za određenu razinu kvalifikacije, gdje se nastava većim dijelom izvodi u procesu učenja temeljenog na radu traje najviše 42 tjedana. VI. UČENJE TEMELJENO NA RADU Članak xx. (1) Stjecanje znanja, vještina i sposobnosti provodi se u procesu učenja temeljenog na radu. (2) Učenje temeljeno na radu može se provoditi: - u gospodarskom subjektu, - u regionalnim centrima kompetentnosti, - u ustanovi za strukovno obrazovanje. (3) Učenje temeljeno na radu u pravilu se u cijelosti provodi u gospodarskim subjektima koji zadovoljavaju uvjete za izvođenje svih modula predviđenih kurikulumom te pedagoške i sigurnosne uvjete s odgovarajuće osposobljenim i motiviranim osobljem – mentorima. (4) Proces učenja temeljenog na radu za zanimanja u sustavu vezanih obrta provodi se naukovanjem te je uređeno odredbama ovog Zakona, Zakona o obrtu i odgovarajućih podazakonskih propisa. (5) Ukupan fond sati, materijalni i kadrovski uvjeti za izvođenje učenja temeljenog na radu određuju se kurikulumom. Članak xx. (1) Evidenciju slobodnih mjesta za provedbu učenja temeljenog na radu koja se obavlja u gospodarskim subjektima, u jedinstvenom registruvode Hrvatska gospodarska komora za pravne osobe, odnosno Hrvatska obrtnička komora za fizičke osobe-obrtnike. (2) Hrvatska gospodarska komora i Hrvatska obrtnička komora svake godine, šest mjeseci prije početka iduće školske godine, izvještavaju osnivače i škole o slobodnim mjestima za provedbu učenja temeljenog na radu koja se obavlja u gospodarskom subjektu.(2) Evidenciju slobodnih mjesta za provedbu učenja temeljenog na radu koja se ne obavlja u gospodarskim subjektima, u jedinstvenoj bazi iz stavka 1. ovog članka vodi Agencija. Članak xx. (1) Prava i obveze gospodarskog subjekta, regionalnog centra kompetentnosti i ustanove za strukovno obrazovanje iz članka 22. stavka 2. ovog Zakona te polaznika u svezi provedbe učenja temeljenog na radu utvrđuju se ugovorom o provedbi učenja temeljenog na radu u skladu sa posebnim propisom. (2) Ustanova za strukovno obrazovanje iz stavka 1. ovog članka podrazumijeva ustanovu u koju se polaznik upućuje radi provedbe učenja temeljenog na radu izvan matične ustanove za strukovno obrazovanje u koju je upisan. (3) Ugovore iz stavka 1. ovoga članka zaključuju gospodarski subjekt, regionalni centar kompetentnosti, ustanova za strukovno obrazovanje i roditelj/staratelj polaznika mlađeg od 18 godina, odnosno gospodarski subjekt, regionalni centar kompetentnosti, ustanova za strukovno obrazovanje iz stavka 2. ovog članka i polaznik stariji od 18 godina. (4) Na ugovor iz stavka 1. ovoga članka primjenjuju se odredbe ovoga Zakona i odredbe o minimalnim uvjetima za ugovore o provedbi učenja temeljenog na radu koje propisuje ministar nadležan za obrazovanje na prijedlog Hrvatske obrtničke komore i Hrvatske gospodarske komore, a nakon prethodno pribavljenog mišljenja ministra nadležnog za poduzetništvo i obrt. (5) Evidenciju o zaključenim ugovorima s gospodarskim subjektima iz stavka 3. ovoga članka vodi Hrvatska gospodarska komora i Hrvatska obrtnička komora. (6) Evidenciju o zaključenim ugovorima izvan gospodarskih subjekata vodi ustanova za strukovno obrazovanje. (7) Evidencija zaključenih ugovora iz stavka 5. i 6. ovoga članka vodi se u jedinstvenom registru iz članka 23. stavka 1. ovog Zakona. Članak xx. (1) Gospodarski subjekt i regionalni centar kompetentnosti iz članka 22. stavka 2. ovog Zakona zadovoljava uvjete za provedbu učenja temeljenog na radu ako: – ima odgovarajuće radne prostore i opremu, – zapošljava mentora koji ima odgovarajuću kvalifikaciju te položen ispit kojim se dokazuju osnovna znanja o poučavanju učenika. (2) Za provedbu učenja temeljenog na radu gospodarski subjekt i regionalni centar kompetentnosti iz stavka 1. ovog članka moraju imati dozvolu. (3) Dozvolu iz stavka 2. ovoga članka za fizičku osobu-obrtnika izdaje Hrvatska obrtnička komora, a za pravnu osobu Hrvatska gospodarska komora. (4) Nadzor nad izdavanjem dozvola gospodarskim subjektima za provedbu učenja temeljenog na radu provodi ministarstvo nadležno za poduzetništvo i obrt. (5) Postupak i način izdavanja dozvola za provedbu učenja temeljenog na radu propisuje ministar nadležan za poduzetništvo i obrt na prijedlog Hrvatske obrtničke komore i Hrvatske gospodarske komore, a uz prethodnu suglasnost Agencije. (6) Ostali uvjeti koje mora ispunjavati gospodarski subjekt, regionalni centar kompetentnosti i ustanova za strukovno obrazovanje iz članka 22. stavka 2. ovog Zakona za provedbu učenja temeljenog na radu utvrđuju se Državnim pedagoškim standardom i kurikulumom. Članak xx. (1) Radi provedbe svih modula učenja temeljenog na radu definiranih kurikulumom za stjecanje određene kvalifikacije gospodarski subjekt može sklopiti ugovor o suradnji s drugim gospodarskim subjektom koji posjeduje dozvolu iz članka 25. ovog Zakona. (2) Ugovor o suradnji iz stavka 1. ovog članka sklapa se sukladno odredbama zakona kojim se uređuju obvezni odnosi. (3) U cilju osiguranja uvjeta za ostvarivanje svih modula učenja temeljenog na radu definiranih kurikulumom, ustanova za strukovno obrazovanje zaključuje ugovor o suradnji s gospodarskim subjektima ili centrom kompetentnosti koji posjeduju dozvolu iz članka 25. stavka 2. ovog Zakona ili ustanovom za strukovno obrazovanje. (4) Obrazac i sadržaj ugovora iz stavka 3. ovoga članka propisuje ministar nadležan za obrazovanje na prijedlog Agencije uz pribavljeno mišljenje Hrvatske gospodarske komore i Hrvatske obrtničke komore. (5) Evidenciju zaključenih ugovora iz stavka 3. ovoga članka vodi Agencija u jedinstvenom registru iz članka 23. ovog Zakona. Članak xx. (1) Gospodarski subjekt iz članka 22. stavka 2. ovog Zakona ne može provoditi učenje temeljeno na radu ako ne posjeduje odgovarajući prostor i uvjete za izvođenje učenja temeljenog na radu. (2) Gospodarski subjekt iz članka 22. stavka 2. ovog Zakona ne može provoditi učenje temeljeno na radu putem mentora: – koji je pravomoćno osuđen za kazneno djelo vezano uz obavljanje djelatnosti, – koji je pravomoćno osuđen za neko od kaznenih djela protiv života i tijela, protiv spolne slobode i spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta te protiv braka, obitelji i djece, – kojem je oduzeto pravo na izvođenje učenja temeljenog na radu. Mentor Članak xx. (1) Poslove mentora iz članka 22. stavka 2. točke 1. ovog Zakona može obavljati osoba:  koja je stekla odgovarajuće kvalifikacije za izvođenje učenja temeljenog na radu u određenom zanimanju,  u radnom odnosu kod poslodavca ili samostalno obavlja djelatnost,  ima radno iskustvo od najmanje tri godine u odgovarajućem zanimanju ili grupi zanimanja,  ima položen ispit kojim dokazuju osnovna znanja o poučavanju učenika. (2) Radno iskustvo je iskustvo koje osoba stječe unutar radnog odnosa, tijekom stručnog osposobljavanja za rad bez zasnivanja radnog odnosa, radom u svojstvu volontera ili drugim oblikom rada u skladu sa zakonom, a dokazuje se javnim ispravama te ugovorom o radu, odgovarajućim potvrdama, preporukama i izjavama svjedoka o radu na određenim poslovima. (3) Program stjecanja osnovnih znanja o poučavanju učenika donosi ministarstvo nadležno za poduzetništvo i obrt na prijedlog Hrvatske obrtničke komore i Hrvatske gospodarske komore, a uz prethodnu suglasnost ministarstva nadležnog za obrazovanje. (4) Ispit kojim se dokazuju osnovna znanja o poučavanju učenika provodi Hrvatska gospodarska komora, za zaposlenike pravnih osoba odnosno Hrvatska obrtnička komora za fizičku osobu-obrtnika te zaposlenike obrta . Članak xx. Koordinator učenja temeljenog na radu (1) Koordinator učenja temeljenog na radu u ustanovi za strukovno obrazovanje je nastavnik jednog ili više strukovnih predmeta koji vodi evidenciju o gospodarskim subjektima te polaznicima uključenim u proces učenja temeljenog na radu kod gospodarskih subjekata, redovito komunicira s mentorima u gospodarskim subjektima u svrhu stjecanja uvida u proces obavljanja učenja temeljenog na radu. (2) Koordinator obavlja i ostale poslove u skladu ovim Zakonom, propisa koji iz njega proizlaze, općim aktima škole te ugovora iz članka 26. ovog Zakona. Članak xx. (1) Učenje temeljeno na radu za maloljetne polaznike organizira se u vremenu od 6 sati ujutro do 10 sati uvečer. (2) Na polaznike učenja temeljenog na radu primjenjuju se odredbe ovog zakona i ostali propisi koji iz njega proizlaze. (3) Na polaznike učenja temeljenog na radu ne primjenjuju se odredbe propisa kojim se regulira rad. (4) Ako nastava u procesu učenja temeljenog na radu kontinuirano traje 4 ili više sati dnevno, učenicima iz stavka 2. ovoga članka mora se osigurati najmanje trideset minuta dnevnog odmora. (5) Tijekom školske godine učenicima iz stavka 1. i stavka 2. ovoga članka mora se osigurati najmanje 45 radnih dana odmora. (6) Polaznik ne može biti istoga dana i na nastavi u ustanovi za strukovno obrazovanje i na nastaviu procesu učenja temeljenog na radu. (7) Iznimno, u opravdanima razlozima, na zahtjev ustanove, a uz prethodno mišljenje Agencije, Ministarstvo može odobriti i drugačiju organizaciju nastave iz stavka 5. ovoga članka. Osiguranje kvalitete učenja temeljenog na radu Članak xx. (1) Ustanova za strukovno obrazovanje kontinuirano prati stjecanje ishoda učenja te dokumentacije koju polaznik vodi sukladno posebnim propisima. (2) Ustanova za strukovno obrazovanje,u pravilu u drugoj godini, provodi provjeru stečenih znanja i vještina polaznika. (3) Ako polaznik ne zadovolji na provjeri znanja i vještina, potrebno je preispitati proces stjecanja ishoda te predložiti mjere za unaprjeđenje procesa. (4) Rezultati praćenja stjecanja ishoda učenja u gospodarskim subjektima te provjere znanja i vještina, koristit će se u postupcima za unapređenje procesa učenja i poučavanja. (5) Postupak, način praćenja i sadržaj provjere stjecanja ishoda učenja u tijeku obrazovanja propisuje ministar nadležan za obrazovanje na prijedlog Agencije. Članak xx. (1) Nadzor nad zakonitošću organiziranja i provođenja učenja temeljenog na radu koji se izvodi u gospodarskim subjektima provodi Agencija. (2) U svrhu provedbe nadzora Agencija osniva povjerenstvo koje čine predstavnik Agencije, Hrvatske gospodarske komore i Hrvatske gospodarske komore. Centri kompetentnosti Članak 33. (1) Centri kompetentnosti osnivaju se kao ustanove za provedbe i unapređenja učenja temeljenog na radu. (2) Osnivači centara kompetentnosti mogu biti strukovne škole, jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave i strukovne komore. (3) U tijelima upravljanja centara kompetentnosti zastupljeni su predstavnici poslodavaca,strukovnih komora, jedinica lokalne i područne (regionalne) i strukovnih škola. (4) Mrežu centara kompetentnosti i pripadajućih ustanova za strukovno obrazovanje pojedinom centru donosi Ministarstvo na prijedlog Agencije. (5) Osnivač centra kompetentnosti obvezan je osigurati stručne i materijalne uvjete za provedbu učenja temeljenog na radu. (6) Centar kompetentnosti obvezan je u svom godišnjem planu i programu rada planirati provedbu učenja temeljenog na raduza polaznike ustanova za strukovno obrazovanje u skladu s mrežom iz stavka 2. ovoga članka te poslodavcima. (7) Osnivači osiguravaju sredstva zarad centra kompetentnosti. VIII. PEDAGOŠKA DOKUMENTACIJA I EVIDENCIJE Članak 39. (1) Ustanove za strukovno obrazovanje o polazniku vode evidenciju i dokumentaciju o obavljanju učenja temeljenog radu. (2) Evidencija iz stavka 1. ovoga članka obvezno mora sadržavati podatke o gospodarskom subjektu, regionalnom centru kompetentnosti i ustanovi za strukovno obrazovanje u kojojse obavlja učenje temeljeno na radu, dokumentaciju o zdravstvenoj sposobnosti polaznika, dokaze o osposobljenosti za rad na siguran način, ugovor o provedbi učenja temeljenog na radu, ukoliko je primjenjivo, evidenciju ispunjavanja ugovorenih obveza, kao i evidenciju ostvarenja tog dijela kurikuluma. (3) Gospodarski subjekti dužni su voditi evidenciju realizacije učenja temeljenog na radu, rezultate praćenja i vrednovanja rada polaznika te podatke upisivati u e- imenik polaznika. (4) Sadržaj i oblik obrazaca iz ovog članka donosi ministar nadležan za obrazovanje. Nije prihvaćen Prijedlogom Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o strukovnom obrazovanju ne planira se reguliranje dualnog sustava obrazovanja u RH. Prijedlog izmjene navedenog Zakona u skladu je s Iskazom o procjeni učinka propisa i tezama, kojima su najavljene izmjene Zakona te sa strateškim dokumentima Strategijom obrazovanja, znanosti i tehnologije (2014.) te Programom razvoja sustava strukovnog obrazovanja 2016. – 2020. Program Vlade RH za mandat 2016. – 2020. u dijelu koji se odnosi na „Obrazovni sustav usklađen s potrebama tržišta rada“ planira se uvođenje dualnog modela strukovnog obrazovanja. Slijedom toga, imenovana je Radna skupina za razvoj modela i pripremu uvođenja dualnog obrazovanja u hrvatski sustav kojoj je jedna od zadaća analiza postojećih zakonskih i podzakonskih okvira radi izrade novih.
30 Hrvatska zajednica županija NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRUKOVNOM OBRAZOVANJU, Članak 14. Prijedlog je dodati stavak kako slijedi: Centar je obavezan u svom godišnjem planu i programu provoditi programe iz stavka 1. ovoga članka za ustanove za strukovno obrazovanje sukladno mreži iz stavka 6. ovoga članka. Nije prihvaćen Budući da je jasno definirano da je centar srednjoškolsko ustanova, centar ima svoj godišnji plan i program rada te je jasno koje programe centar provodi.
31 Hrvatska zajednica županija NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRUKOVNOM OBRAZOVANJU, Članak 14. Prijedlog je dodati stavak kako slijedi: Centar se može osnovati kao ustanova. Osnivači Centra mogu biti ustanove za strukovno obrazovanje, jedinice lokalne i regionalne samouprave i druge pravne osobe. Nije prihvaćen Slijedom Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi te Zakona o strukovnom obrazovanju, definirani su osnivači ustanova za strukovno obrazovanje te samim time i centra.
32 Hrvatska zajednica županija NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRUKOVNOM OBRAZOVANJU, Članak 6. Stavak 5. propisuje proceduru donošenja kurikuluma škole. Predlažemo propisati način na koji se provodi kurikulum drugih ustanova za strukovno obrazovanje u okviru prostora Centra iz članka 14. Nije prihvaćen Članak 14. je dorađen. Kurikulum ustanove za strukovno obrazovanje dorađen je u članku 8.
33 Srednja škola Stjepana Sulimanca NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRUKOVNOM OBRAZOVANJU, Članak 1. Nas hrvatske učitelje i profesore boli činjenica da nam se kroz razne zakone, propise, pravilnike, rasprave, upute i sl. već godinama nameće izraz "kurikulum", koji je - zbog neprovođenja slovopisne i morfološke prilagodbe, te mimo svih jezičnih zakona - prisilno, nakaradno i groteskno uključen u hrvatski jezik. Stoga zahtjevamo da se barem (ako se već ne želi koristiti hrvatski izraz "uputnik") taj latinski izraz kurikulum morfološki i slovopisno prilagodi hrvatskome jeziku i da ga se promjeni u KURIKUL, na isti način kao što su latinske riječi metallum, elementum, kriterium, i sl. u hrvatskome jeziku postale metal, element i kriterij. Inače, izraz UPUTNIK se godinama pojavljivao u raspravama i tekstovima bivšeg Ministarstva, znanosti, obrazovanja i športa (Vodič kroz Hrvatski nacionalni obrazovni standard za osnovnu školu, Zagreb, 2005.; Srećko Listeš, Temeljna načela hrvatskoga nacionalnog obrazovnog standarda; Plan razvoja sustava odgoja i obrazovanja 2005. – 2010.). Zašto se najedanput izbacio hrvatski izraz i umjesto njega uveo latinski izraz, koji je morfološki i slovopisno neprilagođen hrvatskome? Nije prihvaćen Ovim zakonom mijenjaju se dijelovi koji su najnužniji za funkcioniranje sustava, a predloženi dijelovi definirat će se u kasnijoj fazi novim zakonom.
34 Srednja škola Stjepana Sulimanca NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRUKOVNOM OBRAZOVANJU, Članak 6. U čl. 6, st. 1 svi izrazi su u potpunosti u suprotnosti sa čl. 26. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi (NN 94/13) gdje se jasno navodi: "(1) Odgoj i obrazovanje u školi ostvaruje se na temelju nacionalnog kurikuluma, nastavnih planova i programa i školskog kurikuluma." Otkud sada izrazi: "nacionalni OKVIRNI kurikulum", "nacionalni kurikulum za strukovno obrazovanje", "sektorski kurikulum" i "strukovni kurikulum"?! Umjesto jednog, najedanput smo dobili 4 nova kurikuluma, koji nemaju uporište u Zakonu o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi. Nije prihvaćen Pojmovi se temelje na Strategiji obrazovanja, znanosti i tehnologije te Programu razvoja sustava strukovnog obrazovanja i osposobljavanja 2016. – 2020., a trenutačno su u postupku izmjene Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi kojima će se, također, urediti navedeni pojmovi.
35 Srednja škola Stjepana Sulimanca NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRUKOVNOM OBRAZOVANJU, Članak 16. Članak 15 jasno navodi "pedagoške kompetencije" za strukovne učitelje i suradnike u nastavi koje se stječu po posebnome programu koje donosi Mistarstvo, a članak 16 navodi Program stjecanja osnovnog znanja o poučavanju učenika kojeg donosi ministarstvo nadležno za poduzetništvo i obrt na prijedlog Hrvatske obrtničke komore i Hrvatske gospodarske komore... Čemu takva razlika? Dakle, učitelji i suradnici u nastavi trebaju steći pedagoške kompetencije, a mentori po gospodarskim subjektima trebaju samo "OSNOVNA ZNANJA O POUČAVANJU UČENIKA"!!! Razlika između osnovnih znanja o poučavanju učenika i pedagoških kompetencija je ogromna!!! Zar ćemo dozvoliti da nam djecu umjesto nastavnika i profesora sa pedagoškim kompetencijama uče ljudi koji imaju samo "osnovna znanja o poučavanju učenika"... Evala! Nije prihvaćen U okviru članka 105. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi (Narodne novine, broj 87/2008, 86/2009, 92/2010, 105/2010, 90/2011, 5/2012, 16/2012, 86/2012, 126/2012, 94/2013, 152/2014, 07/2017) pedagoške kompetencije definirane su kao pedagoško-psihološko-didaktičko-metodičko obrazovanje s najmanje 55 ECTS-a. Budući da je takav program preopsežan za mentore kod poslodavaca, izrađivat će se novi program. Izmjenama i dopunama Zakona o strukovnom obrazovanju, člankom 16. stavkom 2. propisuje se da program stjecanja osnovnog znanja o poučavanju učenika donosi ministarstvo nadležno za poduzetništvo i obrt na prijedlog Hrvatske obrtničke komore i Hrvatske gospodarske komore, a uz prethodnu suglasnost ministarstva nadležnog za obrazovanje.
36 Srednja škola Stjepana Sulimanca NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRUKOVNOM OBRAZOVANJU, Članak 6. Vezano uz. čl. 6., st 5., 6. i 7. - Ne vidimo potrebu ponovne redefinicije kurikuluma škole, odnosno, temelja njegove izrade, kao niti toga što se njime utvrđuje, budući da je sve to jasno definirano u čl. 28. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi (NN 152/14), gdje se navodi sljedeće: (2) "Školski kurikulum utvrđuje dugoročni i kratkoročni plan i program škole s izvannastavnim i izvanškolskim aktivnostima, a donosi se na temelju nacionalnog kurikuluma i nastavnog plana i programa. (3) Školski kurikulum određuje nastavni plan i program izbornih predmeta, izvannastavne i izvanškolske aktivnosti i druge odgojno-obrazovne aktivnosti, programe i projekte prema smjernicama hrvatskog nacionalnog obrazovnog standarda. (4) Školskim kurikulumom se utvrđuje: – aktivnost, program i/ili projekt – ciljevi aktivnosti, programa i/ili projekta – namjena aktivnosti, programa i/ili projekta – nositelji aktivnosti, programa i/ili projekta i njihova odgovornost – naĉin realizacije aktivnosti, programa i/ili projekta – vremenik aktivnosti, programa i/ili projekta – okvirni troškovnik aktivnosti, programa i/ili projekta – naĉin njegova praćenja" Molimo stoga da se st. 5., 6. i 7. obrišu, te da se modificira st. 8. na način da glasi " Udjeli ključnih kompetencija potrebnih za strukovno obrazovanje utvrđuju se u nacionalnome kurikulumu za strukovno obrazovanje" i da se obriše st. 9. gdje se navodi da smjernice za izradu kurikuluma škole utvrđuje Agencija za strukovno obrazovanje, na način da se potpuno obriše dio koji kaže da smjernice za izradu kurikuluma škole utvrđuje Agencija, budući da smjernice za izradu kurikuluma škole jasno definira čl. 28., st. 5 Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi (NN 152/14). Nema potrebe da se Agenciji zakonski daju ovlasti koje bi bile iznad zakonskih ovlasti, jer bi se moglo dogoditi da škole (nije čak niti navedeno koje?) donose kurikulume u skladu sa smjernicama Agencije, a ne u skladu sa Zakonom! Trebalo bi navesti samo da strukovne škole donose kurikulum temeljem Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi, na temelju nacionalnoga kurikuluma i na temelju sektorskog i strukovnog kurikuluma. Što će nam svi ti zakoni i kurikulumi, ako ćemo školske kurikulume donositi na temelju "smjernica" Agencije?! Nije prihvaćen Pojam kurikulum škole je širi od pojma školskog kurikuluma kako ga definira Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi: (3) Školski kurikulum određuje nastavni plan i program izbornih predmeta, izvannastavne i izvanškolske aktivnosti i druge odgojno-obrazovne aktivnosti, programe i projekte prema smjernicama hrvatskog nacionalnog obrazovnog standarda. U školskom kurikulumu naglasak je na izbornim predmetima te izvannastavnim i izvanškolskim aktivnostima, a ne na odgojno-obrazovnom procesu s ciljem stjecanja svih kvalifikacija koje se stječu u pojedinoj ustanovi za strukovno obrazovanje. Kurikulum ustanove za strukovno obrazovanje je dokument koji izrađuje i donosi ustanova za strukovno obrazovanje te kojim se detaljno razrađuje odgojno-obrazovni proces kojim se stječu kvalifikacije na razinama od 2 do 5 HKO-a u toj ustanovi, a izrađuje se na temelju sektorskih i strukovnih kurikuluma.
37 Srednja škola Stjepana Sulimanca NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRUKOVNOM OBRAZOVANJU, Članak 6. Vezano uz čl.6., st. 12 predlažemo da se datum izmjeni u skladu sa čl. 28., st. 5., Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi (NN 152/14), a koji veli: "Školski kurikulum donosi školski odbor do 30. rujna tekuće školske godine na prijedlog uĉiteljskog, odnosno nastavniĉkog vijeća." Predlažemo da se izbriše st. 12, jer je on već definiran spomenutim Zakonom ili ga barem izmjeniti tako da bude u skladu s istim. Nije prihvaćen Pojam kurikulum škole je širi od pojma školskog kurikuluma kako ga definira Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi: (3) Školski kurikulum određuje nastavni plan i program izbornih predmeta, izvannastavne i izvanškolske aktivnosti i druge odgojno-obrazovne aktivnosti, programe i projekte prema smjernicama hrvatskog nacionalnog obrazovnog standarda. U školskom kurikulumu naglasak je na izbornim predmetima te izvannastavnim i izvanškolskim aktivnostima, a ne na odgojno-obrazovnom procesu s ciljem stjecanja svih kvalifikacija koje se stječu u pojedinoj ustanovi za strukovno obrazovanje. Kurikulum ustanove za strukovno obrazovanje je dokument koji izrađuje i donosi ustanova za strukovno obrazovanje te kojim se detaljno razrađuje odgojno-obrazovni proces kojim se stječu kvalifikacije na razinama od 2 do 5 HKO-a u toj ustanovi, a izrađuje se na temelju sektorskih i strukovnih kurikuluma.
38 Srednja škola Stjepana Sulimanca NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRUKOVNOM OBRAZOVANJU, Članak 3. Vezano uz čl. 5. Smatramo da se učenje na radu treba isključivo provoditi u ustanovi za strukovno obrazovanje, jer naglasak školskog obrazovanja mora prije svega biti na "učenju", a tek onda na "radu". Postoji nekoliko škola u RH koje izvrsno pripremaju svoje učenike za tržište rada. Jedna od njih je i Srednja škola Stjepana Sulimanca koja provodi u svojoj školi već nekoliko godina učenje temeljeno na praktičnim znanjima, za što smo izgradili vrhunske praktikume koji se sami financiraju od prihoda koje ostvare na tržištu. Prije izgradnje vlastitih praktikuma imali smo uistinu loša iskustva sa učeničkom praksom, jer je teško pronaći licenciranu majstorsku radionicu, a i kada bi učenici pronašli naučničko mjesto njihova praksa se svodila na jednostavne poslove poput metenja, pranja posuđa, pa čak nekih radnji koje nemaju veze sa obrazovanjem, poput šetanja vlasnikovog psa, te cjepanja i slaganja drva! Nadalje, pojedini majstori u gospodarskom subjektu imaju gotovo nikakve pedagoše kompetencije. Gotovo niti jedan gospodarski subjekt u RH nema plan obrazovanja učenika, odnosno obrazovanje nije sustavno nego je više stvar improvizacije, zbog čega razina postignutog znanja učenika ovisi o dobroj volji njegovog mentora na praksi i opremljenosti gospodarskog subjekta. Osim toga, obrtnici izbjegavaju uzimati naučnike na praksu, jer je naukovanje u gospodarskom subjektu je uvjetovano dobivanjem licence za naukovanje, a kada obrtnik zatraži licencu od HOK-a, onda je prvi korak u tomu postupku slanje Inspekcije rada! Ovo su samo neki od razloga zašto s pravom smatramo da je obrazovanje u gospodarskom subjektu jednostavno promašeno. Strukovno obrazovanje treba se provoditi isključivo u Ustanovi za strukovno obrazovanje i/ili regionalnim centrima kompetentnosti, a postoji više desetaka primjera vrhunskog strukovnog obrazovanja u ustanovama za strukovno obrazovanje čiji učenici su iznimno cijenjeni i traženi na tržištu. Nije prihvaćen Sukladno Programu razvoja sustava strukovnog obrazovanja i osposobljavanja 2016 – 2020. strukovno obrazovanje u Republici Hrvatskoj provodi se u ustanovama za strukovno obrazovanje i dijelom kod poslodavaca. Nije moguće isto ograničiti isključivo na škole. Učenje temeljeno na radu prisutno je u tri oblika u strukovnim programima/kurikulumima: • kombinirani programi ili naukovanje; • u školi s razdobljima osposobljavanja kod poslodavca • integrirano u programu strukovnog obrazovanja i osposobljavanja: S obzirom da je učenje temeljeno na radu značajno za poboljšanje relevantnosti strukovnog obrazovanja i osposobljavanja, bit će trajno promovirano i kod poslodavaca, s ciljem njihovog većega i dugoročnijega uključivanja u odgojno-obrazovni proces i osiguravanja dovoljnoga broja mjesta za učenike u gospodarskim subjektima i institucijama.
39 HOK NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRUKOVNOM OBRAZOVANJU, Članak 3. Za stavak 5. (nastavak na prethodni komentar HOK-a) Učenje temeljeno na radu obavezno se mora provoditi u gospodarstvu a samo jedan dio u školi ili regionalnom centru kompetentnosti. Nije prihvaćen Isto se ne može ograničiti kako je dano u prijedlogu. Navedeni članak stavak 5. propisat će mjesta provedbe, a ostvarivanje ukupnog godišnjeg fonda sati strukovnog kurikuluma, ustanova planira izvedbenim nastavnim planom i programom, ovisno o vrsti kurikuluma i uvjetima okruženja po modelu koji školi najbolje odgovara obzirom na materijalne, prostorne i kadrovske uvjete Isto je propisano Pravilnikom o načinu organiziranja i izvođenju nastave u strukovnim školama (NN 140/09).
40 Igor Čatić NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRUKOVNOM OBRAZOVANJU Kao voditelj Radne podskupine Tehnika koja djeluje u okviru Znanstvenog vijeća HAZU predlažem gospođi Ministrici da nam omogući razgovor. Mi pripremamo u suradnji s HUP-om dio koji se odnosi na strukovno obrazovanje. Prof emeritus Igor Čatić, završio 1954. dualno obrazovanje, izučeni alatničarski zanatnik i maturirao. Usporedno učenje. Nije prihvaćen Zaprimljeni komentar ne odnosi se na predmet ovog e-savjetovanja.
41 HOK NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRUKOVNOM OBRAZOVANJU, Članak 14. Navedeni stavak 3. nije u skladu sa Strategijom obrazovanja, znanosti i tehnologije niti Programom razvoja strukovnog obrazovanja. Smatramo da osnivači centara kompetentnosti moraju biti država, lokalna i regionalna samouprava te jedna i druga komora (HOK i HGK), a ne samo ustanove za strukovno obrazovanje. Ti centri moraju biti opremljeni najsuvremenijom opremom što je izuzetno skupo i nikako ne smiju biti samo pod ingerencijom institucija za obrazovanje kako ne bi izgubili poveznicu sa svijetom rada. Nije prihvaćen Sukladno zakonskim i strateškim odredbama, ustanova za strukovno obrazovanje može biti imenovana regionalnim centrom kompetentnosti. Slijedom Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi te Zakona o strukovnom obrazovanju, definirani su osnivači ustanova za strukovno obrazovanje te samim time i centra.
42 Petar Marija Radelj NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRUKOVNOM OBRAZOVANJU 1. Ne postoje formalne pretpostavke za održavanje javne rasprave Člankom 10. stavkom 1. točkom 3. Zakona o pravu na pristup informacijama (Narodne novine, br. 25/13 i 85/15) propisano je da se savjetovanje s javnošću provodi o „nacrtu zakona“. Člankom 29. stavkom 3. Poslovnika Vlade Republike Hrvatske (Narodne novine, br. 154/11, 121/12, 7/13, 61/15, 99/16 i 57/17) određeno je: „Nacrti prijedloga zakona i drugih propisa te akata koje Vlada predlaže za donošenje Hrvatskome saboru moraju sadržavati sve dijelove propisane Poslovnikom Hrvatskoga sabora.“ Člankom 174. stavkom 1. Poslovnika Hrvatskoga sabora (Narodne novine, br. 81/13, 113/16 i 69/17) propisano je da prijedlog zakona sadržava: [1.] ustavnu osnovu donošenja zakona; [2.] ocjenu stanja i [3.] osnovna pitanja koja se trebaju urediti zakonom te [4.] posljedice koje će donošenjem zakona proisteći; [5.] ocjenu i [6.] izvore potrebnih sredstava za provođenje zakona; [7.] tekst prijedloga zakona, [8.] s obrazloženjem i [9.] tekst odredbi vrijedećega zakona koje se mijenjaju, odnosno dopunjuju, ako se predlaže izmjena ili dopuna zakona. Od propisanih devet elemenata, nositelj izrade propisa na javno je savjetovanje stavio samo jedan, sedmu devetinu. Ostalih osam devetina je zatajio od javnosti. Kako se to može smatrati valjanim ispunjenjem obveze da nacrt prijedloga zakona „mora sadržavati sve dijelove propisane Poslovnikom Hrvatskoga sabora“? Zbog navedenoga propusta ne postoje pretpostavke za valjanu javnu, smislenu, razložnu, dijaloški usmjerenu raspravu. Pozivam Ministarstvo znanosti i obrazovanja da obustavi ovu javnu raspravu, priredi suvislu podlogu za javno savjetovanje i objavi ga. 2. Pri izradi nove podloge za javnu raspravu potrebno je odgovoriti na pitanje zašto su, pored Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi, kao temeljnoga zakona u pitanju odgoja i obrazovanja u dobi od 6 do 18 godina, potrebni posebni zakoni kao što je Zakon o Hrvatskom kvalifikacijskom okviru i Zakon o strukovnom obrazovanju, a ako jest, zbog čega je potrebno imati i Zakon o Hrvatskom kvalifikacijskom okviru i Zakon o strukovnom obrazovanju? Naime, iskustvo uči da postojanje više posebnih zakona dovodi do međusobne konkurencije zakona, neusklađenosti uređenja i djelovanja, udvostručavanja i potrostručavanja tijela (vijeća), sukoba njihovih djelokruga, tj. pravnoga i stvarnoga nereda, dakle, učinka suprotna zamisli zakona da uvede red u područje koje uređuje. Nakon toga, nužno je utvrditi provode li se najavljenim nacrtom Strategija obrazovanja, znanosti i tehnologije (Narodne novine, br. 124/14)? Ako da, koji njezini ciljevi, podciljevi i mjere? Ako ne, zašto ne? 3.1. Tekst Nacrta zakona o izmjenama i dopunama Zakona o strukovnom obrazovanju, koji je 1. kolovoza 2017. oglašen na javno savjetovanje, nije u skladu s člankom 36. stavcima 1., 2., 3. i 4. Jedinstvenih metodološko-nomotehnička pravila (Narodne novine, br. 74/15). Pozivam Ministarstvo znanosti i obrazovanja da i zbog toga povuče tekst iz rasprave i da ga, prije ponovne objave, uskladi sa spomenutim pravilima. 3.2. Pojmovi kao: inicijativnost, kvalifikacija, kompetencija, komunikacija, modul, podsektor, proces, sektor, ne udovoljavaju načelima iz članka 35. Jedinstvenih metodološko-nomotehnička pravila. 3.3. Pojam „kurikulum“ ne pripada hrvatskom standardnom jeziku. Vidi http://www.vjeraidjela.com/curriculum-u-hrvatskom/. Stoga je suprotan članku 12. stavku 1. Ustava Republike Hrvatske i članku 174. stavku 6. Poslovnika Hrvatskoga sabora. 3.4. Pojmovi „nacionalni kurikulum za strukovno obrazovanje“, „sektorski kurikulum“ i „strukovni kurikulum“ nisu usklađeni s temeljnim pojmovljem Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi. 3.5. Pojam „ishod učenja“ sužava i bitno osiromašuje odgojno-obrazovno postignuće i stoga vrijednosno, sadržajno i nazivno nije prihvatljiv. Usp. Marko Palekčić, Od inputa do ishoda učenja, Školske novine (Zagreb), LXVIII (2017.) 3044 / 17. I., str. 8–9; Igor Čatić – Petar Marija Radelj, Prosudba nacrta Tehničke kulture (25.6.2016.), http://www.vjeraidjela.com/prosudba-nacrta-tehnicke-kulture/, točke 6., 6.1. i 7. 3.6. Pojam „regionalni centar kompetentnosti“ nije usklađen s člankom 1. stavkom 1., člankom 12. stavkom 1. i člankom 129. stavkom 2. Ustava Republike Hrvatske. 3.7. Odredba da mrežu centara kompetentnosti donosi ministar obrazovanja nije razmjerna činjenici da državne pedagoške standarde utvrđuje Hrvatski sabor, a da mrežu osnovnih i srednjih škola i učeničkih domova utvrđuje Vlada Republike Hrvatske. U utvrđivanju takve mreže nužno je sudjelovanje ministara financija, rada, poduzetništva, obrtništva i regionalnoga razvoja, a ne samo ministra obrazovanja. 3.8. Novoponuđeno razlikovanje standarda zanimanja i standarda kvalifikacija ne jamči da će se otkloniti poteškoće na koje je 3. studenoga 2016. ukazano u Izvješću Povjerenstva za unaprjeđenje reforme odgoja i obrazovanja s Dijanom Vican i Matkom Glunčićem na čelu: „Reformski proces u strukovnom obrazovanju traje od 2006. godine, no donošenjem Zakona o HKO-u, njegovim preklapanjima sa Zakonom o strukovnom obrazovanju te kašnjenjima u provedbi (npr. donošenje podzakonskih akata, izrada metodoloških dokumenata, kašnjenje u uspostavi sektorskih vijeća i registra HKO-a itd.) zaustavljen je razvoj strukovnoga obrazovanja. Nadalje, Povjerenstvo je utvrdilo primjenu dvostruke metodologije u izradi standarda zanimanja i standarda kvalifikacije, što danas uvelike otežava ujednačavanja standarda zanimanja i kvalifikacija s novom metodologijom koju je propisalo Ministarstvo rada. Utvrđena je nedovoljna povezanost srednjoškolskih zanimanja i kvalifikacija s visokoškolskim zanimanjima i kvalifikacijama (osiguravanje vertikalne prohodnosti).“ (https://mzo.hr/sites/default/files/migrated/izvjesce_puroo.pdf, točka 27, str. 14–15). U Zagrebu 13. kolovoza 2017. Petar Marija Radelj Nije prihvaćen Trenutno je djelatnost strukovnog obrazovanja, kao dijela srednjoškolskog obrazovanja u Republici Hrvatskoj, uređena u skladu s odredbama Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi (Narodne novine, broj 87/2008, 86/2009, 92/2010, 105/2010-ispr., 90/2011, 16/2012, 86/2012, 94/2013, 152/14 i 7/2017), Zakona o strukovnom obrazovanju (Narodne novine, broj 30/2009, 24/2010 i 22/2013) i Zakona o obrtu (Narodne novine, broj 143/2013). Donošenjem Zakona o Hrvatskom kvalifikacijskom okviru 2013. godine u sustavu strukovnog obrazovanja i osposobljavanja pojavila se zakonska neusklađenost i preklapanje dvaju zakona (Zakona o strukovnom obrazovanju i Zakona o Hrvatskom kvalifikacijskom okviru) jer isti na više mjesta reguliraju istu materiju. Dok su stupanjem na snagu Zakona o HKO-u neke odredbe Zakona o strukovnom obrazovanju prestale vrijediti, neke su ostale neizmijenjene i time je došlo do preklapanja koje dovodi do znatnih problema u primjeni. Ovim se Zakonom mijenjaju navedene odredbe. U listopadu 2014. godine Sabor Republike Hrvatske donio je Strategiju obrazovanja, znanosti i tehnologije koja, između ostalog, razrađuje prioritete i mjere za unapređenje srednjoškolskog obrazovanja, cjeloživotnog učenja i obrazovanja odraslih. Među prioritetima reforme naglašava se fleksibilnost strukovnog obrazovanja kroz izbornost i modularnost, osiguravanje općeg obrazovanja i stjecanje ključnih kompetencija kao temelja za daljnje obrazovanje i cjeloživotno učenje. Ista je u mjeri 2.4.16. predvidjela izradu i donošenje Programa razvoja sustava strukovnog obrazovanja i osposobljavanja. Uvođenjem ove mjere propisano je da će Program dodatno definirati i razraditi provedbu strateških smjernica utvrđenih Strategijom. Program razvoja sustava strukovnog obrazovanja i osposobljavanja 2016.-2020. predviđa da se strukovno obrazovanje ostvaruje na temelju nacionalnog okvirnog kurikuluma, nacionalnog kurikuluma za strukovno obrazovanje, sektorskih kurikuluma te strukovnih kurikuluma. Isti predviđa izradu i donošenje nacionalnog kurikuluma za strukovno obrazovanje kojim se određuje svrha, vrijednosti, ciljevi, sadržaji, procesi učenja i poučavanja, organizacija i načini vrednovanja učeničkih postignuća, kompetencija i kvalifikacija u sustavu strukovnog obrazovanja, izradu, donošenje i praćenje provedbe sektorskih i/ili kurikuluma za stjecanje kvalifikacija te jačanje modela učenja temeljenog na radu na način da će biti jasno naglašen i promoviran u sklopu NKSO-a, a detaljno razrađen za svaki sektor u okviru sektorskih kurikuluma. Sektorski kurikulumi omogućit će veću fleksibilnost i autonomiju obrazovnih ustanova u izboru sadržaja i metoda rada, učenicima će omogućiti stjecanje kompetencija prilagođenih njihovom profesionalnom i osobnom razvoju, gospodarstvu i lokalnim zajednicama jednostavniji utjecaj na obrazovni sustav čime lakše mogu ispuniti potrebe za kompetentnom radnom snagom te će biti modularni i ishodovno orijentirani. Sektorski kurikulumi razvijat će se na razini sektora, odnosno podsektora uz iznimku razvoja pojedinih kurikuluma za stjecanje kvalifikacije zbog specifičnosti tih kvalifikacija. Stoga, iste je potrebno propisati ovim Zakonom. Program predviđa i unapređenje sustava osiguravanja kvalitete u strukovnom obrazovanju, a pri tome se ne radi samo o praćenju kvalitete i uvjeta poučavanja, već i o tome je li obrazovanje „svrhovito“ – je li u skladu s potrebama učenika i zadovoljava li potrebe tržišta rada. Stoga se ovim Zakonom uspostavlja bolji sustav osiguravanja kvalitete. Osim toga, Program predviđa i jačanje međunarodne dimenzije, odnosno jačanje mobilnosti učenika, odnosno daljnje razvijanje mobilnosti radi učenja, jer priznavanje razdoblja mobilnosti kao sastavnog djela učenikova procesa obrazovanja poslodavcima olakšava razumijevanje kvalifikacija stečenih u inozemstvu. Upravo taj segment obuhvaćen je ovim Zakonom. Program razvoja sustava strukovnog obrazovanja i osposobljavanja 2016.-2020. predviđa uspostavu regionalnih centara kompetentnosti. Centri kompetentnosti su mjesta izvrsnosti strukovnog obrazovanja i osposobljavanja u kojima će se provoditi programi redovitog strukovnog obrazovanja, stručnog usavršavanja i cjeloživotnog obrazovanja kao i drugi oblici formalnog i neformalnog obrazovanja (učenje temeljeno na radu, natjecanja i prezentacije znanja i vještina i slično). Komentar vezan uz pojam kurikulum nije predmet ovog e-savjetovanja.
43 Diana Šoltić NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRUKOVNOM OBRAZOVANJU, Članak 6. Članak 6. stavak 12. Zašto do 31. kolovoza? Zašto ne ostaje do 30.9.? Tijekom rujna na školu pristižu obavijesti iz različitih institucija s mogućnosti uključenja škole (učenika) u različite aktivnosti bitne za strukovno obrazovanje. Netko od nastavnika mora biti voditelj takve aktivnosti te se uvrstiti u kurikulum škole. Osim toga često puta se tijekom ljeta promijeni zaduženje nastavnika pa ono što je i planirao prije godišnjeg odmora više se ne može raelizirati. To znači da bi na raspolaganju za izradu kurikuluma škole imali svega tjedan dana kako bi ga školski odbor mogao usvojiti. Smatram da je to "preozbiljan" dokument da bi se donosio u tako kratkom roku. Nije prihvaćen Ustanove za strukovno obrazovanje u suradnji s dionicima strukovnog obrazovanja, lokalnom i područnom (regionalnom) samoupravom, uz uvažavanje nacionalnih dokumenata, izrađuju Kurikulum ustanove za strukovno obrazovanje (škole) koji sadrži: - nastavni plan i godišnji broj sati po nastavnim predmetima/modulima za svaku strukovnu kvalifikaciju koju ustanova za strukovno obrazovanje pruža - plan i vremenski slijed stjecanja ishoda učenja, metodama učenja i poučavanja, načinima praćenja, vrednovanja i ocjenjivanja te zajedničkim aktivnostima i horizontalnim temama koje doprinose stjecanju ishoda učenja - organizaciju odgojno-obrazovnog procesa kojim se stječu strukovne kvalifikacije. Ustanova za strukovno obrazovanje, prilikom izrade kurikuluma ustanove za strukovno obrazovanje može predložiti izborne skupove ishoda učenja (ili preuzeti već gotove SIU) prema potrebama na lokalnoj i regionalnoj razini ili prema osobnim potrebama pojedinca. Kurikulumi ustanova za strukovno obrazovanje za stjecanje iste strukovne kvalifikacije u različitim ustanovama za strukovno obrazovanje mogu se značajno razlikovati. Za uspješno provođenje odgojno-obrazovnog procesa potreban je koordinirani rad nastavnika koji uz podršku vodstva i stručno-pedagoške službe može osigurati dobro odgojno-obrazovno ozračje kao preduvjet za dobar odgojno-obrazovni proces. Važan element planiranja kurikuluma ustanove za strukovno obrazovanje je priprema izbornog dijela kurikuluma i nastavnog plana odnosno vremenskog rasporeda. Vremenski raspored proizlazi iz stručnosti nastavnika, kadrovskih i materijalnih mogućnosti s jedne strane i postavljenih ciljeva s druge strane. Osim planiranja rasporeda, treba pronaći i odgovore na pitanja pripreme i izvedbe strukovnog kurikuluma. Zbog kompetentne i interdisciplinarne orijentacije suvremenih kurikuluma, nužan je timski rad nastavnika i planiranje zajedničkih aktivnosti i projekata usmjerenih stjecanju ishoda učenja strukovne kvalifikacije. Za uspješnu izradu kurikuluma ustanove za strukovno obrazovanje potrebno je izraditi smjernice za nastavnike i kataloge znanja koji će usmjeravati proces učenja i poučavanja. Navedeni kurikulum školske ustanove nije Školski kurikulum, kao što je uređen Zakonom o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi već zaseban dokument kojim se škola profilira u odnosu na ostale škole te isti nije vremenski ograničen za donošenje u smislu svih aktivnosti koje škola provodi već se donosi prije početka školske godine. Uspješan početak školske godine nameće potrebu dobro pripremljene organizacije odgojno-obrazovnog procesa. To podrazumijeva donošenje kurikuluma škole do 31. kolovoza. Iako, treba ostaviti prostora tijekom cijele godine za njegovo unapređivanje i dodatno planiranje.
44 VEDRAN ŠULENTIĆ NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRUKOVNOM OBRAZOVANJU, Članak 16. Usporedbom čl. 57. Zakona o obrtu s ovim čl. moguće je utvrditi kako nema značajnih promjena na samu bit regulirane stvari. st. 3. Koliko se razlikuju pedagoške kompetencije iz čl 37. i znanje o podučavanju učenika? Nije prihvaćen U okviru članka 105. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi (Narodne novine, broj 87/2008, 86/2009, 92/2010, 105/2010, 90/2011, 5/2012, 16/2012, 86/2012, 126/2012, 94/2013, 152/2014, 07/2017) pedagoške kompetencije definirane su kao pedagoško-psihološko-didaktičko-metodičko obrazovanje s najmanje 55 ECTS-a. Budući da je takav program preopsežan za mentore kod poslodavaca, izrađivat će se novi program. Izmjenama i dopunama Zakona o strukovnom obrazovanju, člankom 16. stavkom 2. propisuje se da program stjecanja osnovnog znanja o poučavanju učenika donosi ministarstvo nadležno za poduzetništvo i obrt na prijedlog Hrvatske obrtničke komore i Hrvatske gospodarske komore, a uz prethodnu suglasnost ministarstva nadležnog za obrazovanje.
45 VEDRAN ŠULENTIĆ NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRUKOVNOM OBRAZOVANJU, Članak 12. Nastavna godina od 40 tjedana je preduga, predlažem uskladiti s trajanjem nastavne godine (35 tjedana). Nije prihvaćen Predloženo produženje nastavne godine je nužno kako bi se osigurala provedba praktične nastave i vježbi naukovanja u zanimanjima za vezane obrte (JMO) u propisanom fondu sati sukladno programu obrazovanja za svako pojedino zanimanje. Naime, zbog ograničenja koje ustanove za strukovno obrazovanje imaju u svezi organizacije nastave dolazi do problema ispunjenja propisanog fonda sati praktične nastave u gospodarstvu. Potrebno je uzeti u obzir i učestale prigovore obrtnika, poduzetnika i strukovnih škola zbog postojećeg uređenja praktične nastave i vježbi naukovanja koje utječe na nemogućnost ostvarivanja predviđenog fonda sati koje bi učenik trebao provesti u gospodarstvu, a sukladno nastavnom planu i programu za određeno zanimanje te posljedično rezultira činjenicom da se fond sati praktične nastave koji učenici trebaju provesti u gospodarstvu zamjenjuje fondom sati u školskoj radionici. S tim u svezi ističemo važnost i koristi modela učenja temeljenog na radu za pojedinca i društvo u cjelini, koji je prepoznat u modernim i gospodarski razvijenim zemljama Europske unije, kroz različite inicijative kao što je to primjerice Europska alijansa za naukovanje te odgovarajućim dokumentima vezanim uz strukovno obrazovanje koji naglašavaju potrebu uske suradnje gospodarstva i obrazovanja te važnu ulogu gospodarstva u realizaciji programa strukovnog obrazovanja i provjeri stečenih kompetencija. Primjerice, u priopćenju iz Brugesa iz prosinca 2010. godine, definirani su dugoročni strateški ciljevi u području razvoja strukovnog obrazovanja. Između ostalog, naglašeno je da su u društvu znanja strukovne vještine i kompetencije jednako važne kao i akademske, a učenje temeljeno na radu prepoznato je kao put za ljude koji žele razviti svoj potencijal. Potrebno je jačati suradnju između škola i poduzeća te promicati partnerstva između socijalnih partnera, poduzeća, pružatelja obrazovanja i osposobljavanja, službi za zapošljavanje i drugih relevantnih dionika kako bi se osigurao bolji prijenos informacija o potrebama tržišta rada i osigurala bolja podudarnost između tih potreba i razvoja znanja, vještina i kompetencija. Učenje u gospodarstvu koje se provodi kroz partnerstvo s poduzećima treba postati obilježje svih programa strukovnog obrazovanja i osposobljavanja. Naime, mnogi poslovi zahtijevaju kvalifikacije koje se nalaze između mature i sveučilišne naobrazbe, a programi na koje izravni utjecaj ima gospodarstvo osiguravaju vještine učenika (izlazne kompetencije) potrebne za samostalan rad u zanimanju za koje se učenik školuje te usvajanje poduzetničkih vještina, „na licu mjesta“, u gospodarstvu. Sustav strukovnog obrazovanja mora omogućiti stjecanje kvalifikacija temeljem kojih poslodavci mogu relativno pouzdano procijeniti sposobnosti i potencijal radne snage u određenom sektoru završetkom strukovne izobrazbe.
46 VEDRAN ŠULENTIĆ NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRUKOVNOM OBRAZOVANJU, Članak 9. Predlažem propisati rok za vanjsko vrednovanje, i/ili nadzor nad provedbom obrazovanja, minimalno jedanput za obrazovni ciklus (4 godine). Isto tako i za samovrednovanje. Nije prihvaćen Razrađivat će se u podzakonskim propisima.
47 VEDRAN ŠULENTIĆ NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRUKOVNOM OBRAZOVANJU, Članak 4. Smatram kako nije dobro obrisati cijeli članak. Isti govori o standardima kvalifikacije, a oni su bitni. Predlažem ostaviti stavke 1,2,5. Nije prihvaćen Komentar nije zaprimljen.
48 Fakultet za menadžment u turizmu i ugostiteljstvu, Opatija NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRUKOVNOM OBRAZOVANJU, Članak 1. Komentar odnosno primjedba se odnosi na članak 14. prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o strukovnom obrazovanju kojim se predviđa da se regionalni centri kompetitivnosti mogu ustrojiti kao ustrojstvena jedinica u okviru postojeće ustanove za strukovno obrazovanje. Prijedlog je da se uz ustanove za strukovno obrazovanje omogući da regionalne centre kompetitivnosti mogu osnovati uz jedinice lokalne i regionalne samouprave i sveučilišta i fakulteti koji imaju mogućnost osnovati novu pravnu osobu/ustanovu u okviru koje će se uspostaviti regionalni centar kompetitivnosti za jedan ili više obrazovnih sektora. Zakon treba jasnije istaknuti poveznicu Centara kompetitivnosti prema gospodarstvu i visokoobrazovnim institucijama. Prijedlog je da se uz ravnatelja Centra kompetitivnosti ustroji i stručno vijeće koje se sastoji od predstavnika osnivača, gospodarskih subjekata iz sektora i drugih stručnjaka iz područja djelovanja Centra. Time bi se osigurala bolja koordinacija provođenja programa rada Centara kao i pravodobno usklađivanje obrazovnih programa s potrebama gospodarstva. Prihvaćen Redoviti učenik može se obrazovati samo u školi te je i osnova samoga Centra škola. Članak 14. je dorađen i izmijenjen sukladno komentarima te važećim strateškim odrednicama i zakonodavnom okviru. U izmijenjenom članku naglašeno je povezivanje centara s gospodarstvom, visokim učilištima i drugim zainteresiranim institucijama šire zajednice.
49 Branimir Mihalinec NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRUKOVNOM OBRAZOVANJU, Članak 14. Mnogo je nejasnoća o statusu regionalnih centara kompetentnosti, kako kao samostalne ustanove, tako i kao ustanove koja je osnovana u sklopu srednjoškolske ustanove. To treba jasno definirati. Prihvaćen U novom članku odredba je jasnije definirana.
50 Branimir Mihalinec NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRUKOVNOM OBRAZOVANJU, Članak 3. stavak 5. Učenje temeljeno na radu u srednjoškolskim ustanovama ili centrima kompetentnosti trebalo bi se provoditi jedino u ustanovama koje istovremeno obavljaju usluge za javnost ili proizvode za tržište. U takvim uvjetima učenici bi vođeni stručnim nastavnicima iz ustanova, a opet u tržišnim uvjetima mogli steći potrebna znanja za stjecanje kvalifikacije i samostalan rad nakon završene strukovne škole. U tom smislu potrebno je zakonski regulirati rad takvih ustanova. Jednako tako učenje temeljeno na radu treba se održavati jedino u licenciranim gospodarskim subjektima, u kojima će učenici biti vođeni mentorima sa stručnim i pedagoškim kompetencija. Ukoliko na nekom području nema takvih gospodarskih subjekata, učenje se treba provoditi u srednjoškolskim ustanovama koje za to imaju uvjete. Prihvaćen Sukladno Programu razvoja sustava strukovnog obrazovanja i osposobljavanja 2016 – 2020. strukovno obrazovanje u Republici Hrvatskoj provodi se u ustanovama za strukovno obrazovanje i dijelom kod poslodavaca. Učenje temeljeno na radu prisutno je u tri oblika u strukovnim programima/kurikulumima: • kombinirani programi ili naukovanje; • u školi s razdobljima osposobljavanja kod poslodavca • integrirano u programu strukovnog obrazovanja i osposobljavanja: S obzirom da je učenje temeljeno na radu značajno za poboljšanje relevantnosti strukovnog obrazovanja i osposobljavanja, bit će trajno promovirano i kod poslodavaca, s ciljem njihovog većega i dugoročnijega uključivanja u odgojno-obrazovni proces i osiguravanja dovoljnoga broja mjesta za učenike u gospodarskim subjektima i institucijama.
51 Branimir Mihalinec NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRUKOVNOM OBRAZOVANJU Nacrt prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o strukovnom obrazovanju koji je upućen u javnu raspravu smatramo kao prelazno i privremeno rješenje. Potrebno je što prije usvojiti jasnu strategiju razvoja strukovnog obrazovanja i nakon toga donijeti potpuno novi Zakon o strukovnom obrazovanju. Prihvaćen Prijedlog Zakona u skladu je sa strateškim dokumentima Strategijom obrazovanja, znanosti i tehnologije (2014.) te Programom razvoja sustava strukovnog obrazovanja 2016. – 2020.
52 Maja Jukić NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRUKOVNOM OBRAZOVANJU, Članak 7. Članak 7. Nacrta prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o strukovnome obrazovanju Izmjenama i dopunama članka 9. stavka 4. Zakona o strukovnom obrazovanju (Narodne novine, br. 30/09., 24/10., 22/13.) navodi se kako metodologiju samovrednovanja i s njim povezanoga vanjskog vrednovanja ustanova za strukovno obrazovanje, ali i područja i kriterije kvalitete donosi Agencija za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih. Zašto samo Agencija za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih donosi metodologiju samovrednovanja i s njim povezanoga vanjskog vrednovanja ustanova za strukovno obrazovanje? Postupak vanjskoga vrednovanja prema članku 88. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi te prema Strategiji obrazovanja, znanosti i tehnologije, cilj 8.5. provodi Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje obrazovanja. Predlažemo da se stavak 4. promjeni i glasi: Kriterije i pokazatelje uspješnosti prema kojima se provodi samovrednovanje i s njim povezano vanjsko vrednovanje ustanova za strukovno obrazovanje propisuje ministar na prijedlog Nacionalnoga centra za vanjsko vrednovanje obrazovanja koji će ih izraditi u suradnji s Agencijom za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih i ostalim dionicima strukovnoga obrazovanja. Također, predlažemo dodati stavak 5. koji bi glasio: Metodologiju samovrednovanja ustanova za strukovno obrazovanje izrađuje Agencija za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih u suradnji s dionicima strukovnoga obrazovanja, a u skladu s modelom vanjskoga vrednovanja koji izrađuje Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje obrazovanja. Maja Jukić Ravnateljica Nacionalnog centra za vanjsko vrednovanje obrazovanja Prihvaćen Područje vanjskog vrednovanja jasnije je definirano.
53 Maja Jukić NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRUKOVNOM OBRAZOVANJU, Članak 6. U Članak 6. Nacrta prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o strukovnom obrazovanju izmjenama i dopunama se u članku 8. stavku 9. navodi da metodologiju izrade sektorskoga kurikuluma i strukovnoga kurikuluma, kao i smjernice za izradu kurikuluma škole, utvrđuje agencija nadležna za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih. S obzirom da Agencija za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih utvrđuje metodologiju izrade kurikuluma ili daje mišljenje o izrađenim kurikulumima kako bi se odobrila njihova primjena, ona ne može biti objektivna u provedbi vanjskoga vrednovanja ustanova za strukovno obrazovanje. Stoga, vanjsko vrednovanje ustanova za strukovno obrazovanje provodi neovisna institucija u skladu s razvijenim modelom i definiranim kriterijima koji su pokazatelji kvalitete rada. Na temelju toga se u članku 9. Nacrta prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o strukovnome obrazovanju, kojim se mijenja članak 11. Zakona o strukovnome obrazovanju (Narodne novine, br. 30/09., 24/10., 22/13.), predlaže da vanjsko vrednovanje ustanova za strukovno obrazovanje provodi Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje obrazovanja (umjesto da vanjsko vrednovanje provodi Agencija za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih i Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje obrazovanja). Maja Jukić Ravnateljica Nacionalnog centra za vanjsko vrednovanje obrazovanja Prihvaćen Navedene odredbe su dorađene.
54 TIHOMIR TOMČIĆ NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRUKOVNOM OBRAZOVANJU, Članak 9. Članak 9. U stavku 2. trebalo bi pisati da vanjsko vrednovanje povezano sa samovrednovanjem provodi NCVVO. Prihvaćen Dorađeno.
55 HGK NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRUKOVNOM OBRAZOVANJU, Članak 14. Nije definirano što je Centar kompetentnosti odnosno koji pravni oblik ili pravni oblici mogu biti centri kompetencije. Postavlja se pitanje je li to samostalna pravna osoba koja se osniva kao centar kompetencija ili bilo koja pravna osoba može postati centar kompetencija ako ispuni određene uvjete i ako ministar kao takvu odobri. Definirano je samo da obrazovna ustanova može osnovati centar kompetentnosti, ali nije definirano tko još može osnovati centar kompetencija. Odredbom stavka 4. članka 33. Zakona ovlašćuje se ministra da propisuje način, postupak i uvjete za ustroj centra dok se sljedećim stavcima već unaprijed definira djelomičan ustroj centra što je nepotrebno ukoliko ministar koji donosi zakon samostalno može odrediti to i kasnije. Osim toga, od svih puno bitnijih stvari koje su se mogle propisati ovim zakonom oko ustroja centra jedino što se definira da centar treba imati tri voditelja odnosno tri nova rukovodeća radna mjesta što smatramo apsolutno nepotrebnim i što će biti definirano internim aktima centra. Prihvaćen Članak 14. je dorađen te je jasno definirano da se ustanova za strukovno obrazovanje može imenovati centrom.
56 Hrvatska zajednica županija NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRUKOVNOM OBRAZOVANJU, Članak 14. Predlažemo brisanje stavaka (8) i (9) budući se u stavku (4) propisuje način , postupak i uvjeti za ustroj Centra. Prihvaćen Navedene odredbe su obrisane te je članak 14. dorađen.
57 Hrvatska zajednica županija NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRUKOVNOM OBRAZOVANJU, Članak 14. Prijedlog je dodati stavak kako slijedi: Osnivač imenuje stručno vijeće Centra koje se sastoji od članova predstavnika osnivača, gospodarskih subjekata i stručnjaka iz područja djelovanja Centra. Prihvaćen Centri su ustanove za strukovno obrazovanje te su upravljačka tijela definirana Zakonom o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi i Zakonom o strukovnom obrazovanju.
58 Hrvatska zajednica županija NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRUKOVNOM OBRAZOVANJU, Članak 14. Prijedlog je izmijeniti stavak (6) kako slijedi: Mrežu Centara i pripadajućih ustanova za strukovno obrazovanje donosi ministar nadležan za obrazovanje nakon provedenog odabira temeljem kriterija koje donosi ministar nadležan za obrazovanje uz prethodnu suglasnost Vijeća za strukovno obrazovanje. Prihvaćen Dorađen je navedeni članak.
59 HOK NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRUKOVNOM OBRAZOVANJU, Članak 3. Za stavak 5. Budući da u cjelokupnom strukovnom obrazovanju treba pojačati učenje temeljeno na radu te nakon što se izradi optimalni model izvedbe učenja temeljenog na radu nužno je naglasiti da same izmjene i dopune Zakona o strukovnom obrazovanju nisu dovoljne već će biti potrebno izraditi potpuno novi zakon. Prihvaćen U okviru prioriteta Programa razvoja sustava strukovnog obrazovanja i osposobljavanja 2016 – 2020. planira se ojačati model učenja temeljenog na radu. Učenje temeljeno na radu bit će trajno promovirano i kod poslodavaca, s ciljem njihovog većega i dugoročnijega uključivanja u odgojno-obrazovni proces i osiguravanje dovoljnoga broja mjesta za učenike u gospodarskim subjektima i institucijama. Ključan element za uspješno unapređenje provedbe ovog modela je i trajna edukacija i usavršavanje mentora kod poslodavaca koji su zaduženi za učenike tijekom njihovog boravka u gospodarskim subjektima i institucijama. Navedeni prijedlog definirat će se novim Zakonom.
60 HOK NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRUKOVNOM OBRAZOVANJU, Članak 14. Za stavak 7., 8. i 9. smatramo da zakon trenutno ne bi trebao određivati ovakve detalje sve dok ne bude razrađena mjera Mjera 1.4. Uspostavljanje regionalnih centara kompetentnosti Programa razvoja strukovnog obrazovanja. Prihvaćen Članak 14. je dorađen.
61 VEDRAN ŠULENTIĆ NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRUKOVNOM OBRAZOVANJU, Članak 14. Što se misli postići osnivanjem centara? Koliko ih uopće može biti, ukoliko prema st. 3. svaka trenutno postojeća Ustanova osnuje svoj Centar? St. 10 potrebno je pobliže odrediti način i područja suradnje. Prihvaćen Regionalni centri kompetentnosti uspostavit će se u određenim strukovnim sektorima kako bi bilo omogućeno obrazovanje učenika u skladu s potrebama tržišta rada, profesionalno usavršavanje obrazovnih stručnjaka, organizacija fleksibilne i kontinuirane edukacije zaposlenika malih i srednjih poduzeća koji djeluju na lokalnoj razini te podizanje znanja i kompetencija nezaposlenih kroz kratke programe osposobljavanja. Dodana vrijednost bit će mogućnost provođenja individualnih programa za osobe s invaliditetom i učenike s teškoćama. Očekivani rezultati uključuju unapređenje vještina strukovnih učenika koji bi završili obrazovanje u Centrima i njihovu zapošljivost. Centri će se osnivati sukladno uvjetima, a u skladu s Mrežom centara, koji su dio Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o strukovnom obrazovanju. Cijeli članak 14. je dorađen te je njime odgovoreno na pitanja iz komentara.
62 VEDRAN ŠULENTIĆ NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRUKOVNOM OBRAZOVANJU, Članak 13. Previše je intervencija na tekst, neke članke iz trenutno važećeg Zakona je potrebno zadržati. st. 1. Većina redovitih polaznika su maljoljetni. Prilikom definiranja uvjeta potrebno je uzeti u obzir propise iz sigurnosti na radu, kao i propise vezane za zapošljavanje maloljetnika, koje ovako napisan stavak krši. Potrebno je ograničiti ukupno trajanje praktične i redovne nastave na maksimalno 8 h dnevno. st. 2. Potrebno je osigurati poštivanje mjera zaštite na radu. Prihvaćen Zakon o radu („Narodne novine“, broj 93/14) je opći propis koji uređuje radne odnose u Republici Hrvatskoj i primjenjuje se na osobe koje su u radnom odnosu, za zasnivanje kojeg je temeljna pretpostavka sklopljeni ugovor o radu iz kojeg proizlaze sva prava i obveze iz radnog odnosa. Sukladno navedenom proizlazi kako se odredbe Zakona o radu ne mogu primijeniti na ugovore o praktičnoj nastavi, odnosno ugovore o naukovanju obzirom učenici u strukovnim školama nisu subjekti radnog odnosa, a poslove na praktičnoj nastavi i vježbama ne obavljaju temeljem Zakona o radu, obzirom se u svrhu obavljanja praktične nastave, odnosno naukovanja ne sklapa ugovor o radu koji je temeljna pretpostavka za odgovarajuću primjenu odredbi Zakona o radu. Između ostalog, Zakon o radu odredbom članka 19. uređuje najnižu dob za zapošljavanje, kao i pitanje poslovne sposobnosti maloljetnika za sklapanje ugovora o radu u članku 20., a sadrži i ograničenja koja se tiču posebne zaštite maloljetnih radnika u pogledu noćnog rada u odredbi članka 70., odnosno zabrane rada na određenim poslovima sukladno odredbi članka 21. Nadalje, osoba mlađa od 15 godina ne može se zaposliti zbog apsolutne zabrane rada osoba mlađih od 15 godina, temeljem zakonskog ograničenje i obveze preuzete iz Konvencije br. 138 Međunarodne organizacije rada o najnižoj dobi za zapošljavanje i Direktive 94/33/EZ Europske unije. A osoba od 15 godina ili starija od 15 godina koja pohađa obvezno obrazovanje također se ne može zaposliti temeljem Direktive 94/33/EZ, odnosno odredbi članka 19. Zakona o radu koje predstavljaju rješenja ove Direktive transponirana u nacionalno zakonodavstvo. Slijedom navedenog, neposredna primjena odredbi Zakona na radu na osobe mlađe od 15 godina života koje su završile obvezno osnovnoškolsko obrazovanje i pohađaju strukovnu školu u smislu njezinog tretmana kao maloljetnog radnika, a temeljem nacionalnih propisa, značila bi kršenje međunarodno preuzetih obveza, odnosno sukladno takvom tumačenju, osobe mlađe od 15 godina uopće ne bi mogle pohađati strukovnu školu do navršene 15. godine života. U pogledu odredbi Direktive vijeća 94/33/EZ od 22. lipnja 1994. o zaštiti mladih ljudi na radu (OJ L 216, 20.8.1994.) ističemo kako se ista odnosi na sve mlade ljude mlađe od 18 godina koji imaju sklopljen ugovor o radu, odnosno radni odnos definiran zakonom koji je na snazi u zemlji Europske unije (EU) i/ili podliježe zakonu koji je na snazi u zemlji EU-a. Direktiva, međutim, dopušta zemljama EU-a da propišu, pod određenim uvjetima, da se zabrana zapošljavanja djece ne odnosi na djecu staru 14 ili više godina koja rade u poduzeću kao dio sustava rada/osposobljavanja ili pripravništva, uz uvjet da se takav rad obavlja sukladno uvjetima koje je propisalo nadležno tijelo. U kontekstu zabrane dječjeg rada spomenuta Direktiva 94/33/EZ, člankom 4. stavkom 1. točkom (b), precizira kako države članice mogu donijeti zakonodavne i regulatorne odredbe na temelju kojih se zabrana dječjeg rada ne primjenjuje na: „djecu u dobi od najmanje 14 godina koja rade u okviru kombiniranog programa rada i osposobljavanja ili u okviru programa radne prakse u poduzeću, pod uvjetom da se takav rad obavlja u skladu s uvjetima koje odredi nadležno tijelo“. Pri tome države koje koriste mogućnosti iz članka 4. stavka 1. točke (b), sukladno članku 8. Direktive, trebaju donijeti mjere kako bi radno vrijeme djece ograničile na: „(a) osam sati dnevno i 40 sati tjedno za rad koji se obavlja u okviru kombiniranog programa rada i osposobljavanja ili u okviru programa radne prakse u poduzeću; (b) dva sata dnevno na školski dan i 12 sati tjedno za rad koji se obavlja tijekom polugodišta izvan vremena određenog za pohađanje škole, pod uvjetom da to ne zabranjuje nacionalno zakonodavstvo i/ili praksa; dnevno radno vrijeme nipošto ne smije prelaziti sedam sati; ova granica može se povisiti na osam sati u slučaju djece koja su navršila 15 godina; (c) sedam sati dnevno i 35 sati tjedno za rad koji se obavlja za vrijeme razdoblja od najmanje tjedan dana kada nema nastave; ove granice mogu se povisiti na osam sati dnevno i 40 sati tjedno u slučaju djece koja su navršila 15 godina; (d) sedam sati dnevno i 35 sati tjedno za lakše poslove koje obavljaju djeca koja više nisu uključena u obvezno redovito školovanje u skladu s nacionalnim pravom.“ Nadalje, države članice donose potrebne mjere kako bi radno vrijeme mladeži ograničile na osam sati dnevno i 40 sati tjedno. Vrijeme koje se koristi za osposobljavanje mlade osobe koja radi u okviru kombiniranog programa rada i osposobljavanja i/ili u okviru programa radne prakse u poduzeću računa se kao radno vrijeme. U svrhu reguliranja praktične nastave i vježbi u strukovnim školama o treba imati na umu odredbu članka 6. Konvencije br. 138. Međunarodne organizacije rada kojom je definirano kako slijedi: „Ova Konvencija se ne primjenjuje na rad koji obavljaju djeca i mlade osobe u školama općeg, stručnog ili tehničkog obrazovanja ili u drugim ustanovama za izobrazbu, niti na rad koji obav¬ljaju osobe s najmanje 14 godina starosti u poduzećima, ako se takav rad obavlja u skladu s uvjetima propisanim od strane nadležne vlasti nakon savjetovanja s organizacijama zainteresiranih poslodavaca i radnika, gdje one postoje, a sastavni je dio: (a) tečaja obrazovanja odnosno izobrazbe za koje je škola ili ustanova za izobrazbu primarno odgovorna; (b) programa izobrazbe koji se uglavnom ili u cijelosti odvija u poduzeću, a koji program je odobrila nadležna vlast; ili (c) programa upućivanja ili orijentacije koji ima za cilj olakšati izbor zanimanja ili vrste stručnog osposobljavanja.” Citirana odredba jasno upućuje da pravno reguliranje praktične nastave, odnosno rad djece i mladih osoba u školama općeg, stručnog ili tehničkog obrazovanja ili u drugim ustanovama za izobrazbu, nije pod domašajem Konvencije br. 138. Što drugim riječima jasno znači da se i kroz fokus međunarodnog prava, preciznije međunarodnog radnog prava, regulira propisima iz drugog područja, odnosno područja obrazovanja. Slijedom navedenog razvidno je kako problematika ograničenja za izvođenje praktične nastave i vježbi u strukovnim školama nije predmet koji regulira ili bi trebao regulirati Zakon o radu, već je to materija koju trebaju regulirati posebni propisi iz područja obrazovanja. Na podlozi citiranih odredaba Konvencije br. 138 Međunarodne organizacije rada, kao i Direktive 94/33/EZ nesporno je kako nema nikakve zapreke da se stručna praksa i praktična nastava tretiraju kao dio obrazovnog procesa, odnosno oblik učenja, a ne rad u smislu Zakona o radu koji radnik, kao fizička osoba koja je u radnom odnosu, obavlja za poslodavca. Neosporno je kako moderno i konkurentno strukovno obrazovanje nije moguće razvijati bez modela učenja temeljenog na radu, a prema iskustvima razvijenih zemalja Europske unije, učenje na radnom mjestu, odnosno naukovanje omogućuje lakše usvajanje znanja i vještina u strukovnom obrazovanju te rezultira usklađenošću s potrebama tržišta rada i boljom zapošljivošću mladih. Navedeno potkrepljuje i inicijativa Vlade Republike Hrvatske sukladno Programu Vlade Republike Hrvatske za mandat 2016-2020., u svezi uvođenja modela dualnog strukovnog obrazovanja koji podrazumijeva organizaciju nastave koja se u svom pretežitom dijelu odvija u gospodarstvu. Nastavno tome, ističemo tekst preambule Direktive 94/33/EZ u stoji kako države članice trebaju poduzeti odgovarajuće mjere kako bi osigurale da radno vrijeme mladih koji stječu školsko obrazovanje ne šteti njihovoj sposobnosti da od tog obrazovanja imaju koristi, budući da između ostalog odgovarajuće radno iskustvo može doprinijeti cilju pripreme mladih ljudi za radni i društveni život odraslih, pod uvjetom da je osigurano da se izbjegne bilo kakva šteta za njihovu sigurnost, zdravlje i razvoj. Predloženim odredbama ne nastoji se dakle potaknuti gospodarsko iskorištavanje djece, već, naprotiv omogućiti im da i u svoj punini iskoriste pogodnosti obrazovanja, stjecanja kompetencija i ostvarivanja ishoda učenja, uključujući i strukovno obrazovanje, koje će pospješiti lakšu integraciju na tržište rada i smanjiti opasnosti da nakon dovršetka obrazovnog procesa, kao nedvojben dio radno aktivnog stanovništva, budu u socijalnom riziku. U funkciji što kvalitetnije organizacije praktične nastave potrebno je predvidjeti odgovarajuće mehanizme zaštite učenika, u smislu povrede prava učenika od strane izvođača praktične nastave, odnosno osiguranja kvalitete izvođenja praktične nastave što će biti odgovarajuće popraćeno u podzakonskim aktima, odnosno ugovorima o provedbi praktične nastave i naukovanja. Odredbe vezane uz sigurnost i zaštitu na radu ovdje nije potrebno dodatno propisivati obzirom je neosporno kako se odredbe Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“, broj 71/14 i 118/14) kao lex specialisa koji uređuje ovo područje osim na radnike odnose i na osobe na radu koje dakle uključuju učenike na praktičnoj nastavi te su se gospodarski subjekti u svom poslovanju neovisno o propisivanju ove obveze nekim drugim propisom dužni pridržavati istih. U smislu opasnosti od povrede odredbe članka 93. stavaka 5. i 6. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 103/15), zbog predloženog uređenja vremena predviđenog za obavljanje praktične nastave, suradnjom svih dionika u strukovnom obrazovanju, kao što su strukovne škole, strukovne komore, Agencija za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih te gospodarskih subjekata koji primaju učenike na praktičnu nastavu, prvenstveno kroz informiranje učenika, roditelja te gospodarskih subjekata prevenirati će se izloženost djece ovakvom riziku.