Izvješće o provedenom savjetovanju - Savjetovanje o Nacrtu prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Prekršajnog zakona

Redni broj
Korisnik
Područje
Komentar
Status odgovora
Odgovor
1 Tomislav Pavošević PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA PREKRŠAJNOG ZAKONA Članak 109. (Ovlašteni tužitelj), dodati Stavak 9., Točka 1. i Točka 2.: (9) Ako se postupak vodi po optužnom prijedlogu ovlaštenog tužitelja koji nije oštećenik, a pokrenut je po prijavi oštećenika: 1) po podnošenju optužnog prijedloga i prije pripremnog ili glavnog ročišta, tužitelj je dužan oštećenika upoznati s njegovim statusom i pravima iz Članka 113. (Oštećenik tužitelj ), Članka 116. (Oštećenik i drugi sudionici u postupku) i Članka 192. (Ovlaštenici prava na žalbu), Prekršajnog zakona 2) tužitelj je dužan o tijeku postupka redovito izvješćivati oštećenika, vodeći pri tom računa da se poštuju rokovi. U slučaju da odluke i nalozi suda nisu oštećeniku dostavljeni izravno od strane suda, rokovi koje odredi sud primijenit će se na izvješćivanje oštećenika od strane tužitelja. Obrazloženje: U okolnostima kada se inspekcije kao što je Inspekcija rada ne žale na odbačene sudske presude koje su donesene u sudskim sporovima koji su se vodili po njihovim optužnim prijedlozima što je apsurd ali je istina, potrebno je rok za žalbu vezati uz dostavu presude oštećeniku prijavitelju. Presuda se oštećeniku prijavitelju može dostaviti neposredno od strane odgovarajućeg prekršajnog suda, ili kroz izvješćivanje prijavitelja od strane inspekcije koja je podnijela optužni prijedlog. Prijedlog se temelji na osobnom iskustvu s krivo donesenom presudom zbog nezakonitog otkaza ugovora o radu koji je donesen na šezdeseti rođendan prijavitelja, a Općinski prekršajni sud u Zagrebu krivo je zaključio da na svoj šezdeseti rođendan osoba nije starija od 60 godina (Presuda Poslovni broj: 77.Pp G-1557/15 od 19.rujna 2016.). Prekršajni sud, ali i Ministarstvo rada i mirovinskog sustava krivo tumače odredbu Članka 151., St. 1., točke 4. Zakona o radu koji govori o suodlučivanju (Poslodavac može samo uz prethodnu suglasnost radničkog vijeća donijeti odluku o otkazu radniku starijem od šezdeset godina). Umjesto da izravno pomoću matematičkog izračuna utvrde da se kao zadnji dan šezdesete godine života dobije dan prije šezdesetog rođendana i da je dan šezdesetog rođendana ujedno i prvi dan šezdesetprve godine života pa je na svoj šezdeseti rođendan osoba započela šezdesetprvu godinu života i da je zato starija od 60 godina, oni iz nekog razloga dalje propituju Zakon o radu i preko njegovog Članka 8., Stavka 4. dolaze do Članka 300. Zakona o obveznim odnosima i računanja rokova, što je potpuno krivo. Članak 8. Zakona o radu govori o Dužnosti poštivanja propisa u vezi s radnim odnosom (Članak 8., St. 4.: Na sklapanje, valjanost, prestanak ili drugo pitanje u vezi s ugovorom o radu…,a koje nije uređeno ovim ili drugim zakonom, primjenjuju se u skladu s naravi toga ugovora, opći propisi obveznoga prava). Međutim, Članak 300. Zakona o obveznim odnosima nalazi se u poglavlju IX. ROK/ Računanje vremena i kao što naziv poglavlja govori odnosi se na računanje vremena u smislu rokova i ne može se primijeniti na računanje trajanja vremena ZAKON O OBVEZNIM ODNOSIMA (IX. ROK/ Računanje vremena/ Članak 300.): (1) Rok određen u danima počinje teći prvog dana poslije događaja od kojega se rok računa, a završava se istekom posljednjeg dana roka. (2) Rok određen u tjednima, mjesecima ili godinama završava se onoga dana koji se po imenu i broju podudara s danom nastanka događaja od kojega rok počinje teći, a ako takva dana nema u posljednjem mjesecu, kraj roka pada na posljednji dan toga mjeseca. (3) Ako posljednji dan roka pada u dan kad je zakonom određeno da se ne radi, kao posljednji dan roka računa se sljedeći radni dan. (4) Početak mjeseca označava prvi dan u mjesecu, sredina - petnaesti, a kraj – posljednji dan u mjesecu, ako što drugo ne proizlazi iz namjere strana ili iz naravi ugovornog odnosa. Obrazloženje je poduže ali je ujedno i primjer kako je došlo do krive sudske prakse koja će kao takva ostati i za druge slične slučajeve i to zbog činjenice da prijavitelj prekršaja odnosno oštećenik nije bio uključen u sudski postupak. Naime, Više sam se puta obraćao gospodinu Milanu Obradoviću, Višem inspektoru u Inspektoratu rada, s upitom o stanju predmeta, ali mi nije odgovarao na poruke elektroničkom poštom, tako da me konačno 20.siječnja 2017. u telefonskom razgovoru izvijestio da je presudu dobio 15.listopada 2016. (tri mjeseca ranije!) i da je Prekršajni sud u Zagrebu Hrvatski telekom d.d. oslobodio od optužbe. Na moje pitanje je li se žalio jer je znao da je otkaz bio nezakonit rekao mi je da se oni nikada ne žale na sudske presude. Nije prihvaćen Prekršajni zakon poznaje i priznaje oštećenika kao stranku u prekršajnom postupku u ulozi ovlaštenog tužitelja (članak 109. stavak 1. točka 4.). Oštećenik kao ovlašteni tužitelj ima sva procesna prava jednaka kao i ostali ovlašteni tužitelji, uključivo i pravo podnošenja pravnih lijekova protiv odluke o prekršaju (presude ili rješenja o prekršaju) s kojom kao tužitelj nije zadovoljan. Oštećenik kao sudionik u prekršajnom postupku (članak 108- stavak 2. točka 3.) ima određena procesna prava propisana Prekršajnim zakonom, ali ne i pravo podnošenja žalbe na prekršajnu odluku o osudi okrivljenika.
2 Tomislav Krtinić PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA PREKRŠAJNOG ZAKONA , Članak 5. Nije dobro rješenje odlučivanje o prigovorima protiv prekršajnih naloga (tzv "općih" prekršajnih naloga) svih ovlaštenih izdavatelja, kada je prigovor podnesen zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, troškovima postupka, oduzimanja imovinske koristi ili oduzimanja predmeta, prenijeti s općinskih (sada: prekršajnih) sudova na Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske. Naime, time bi Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske bio zatrpan i "zagušen" takvim predmetima te bi slijedom toga imao smanjene mogućnosti ažurnog rješavanja svih ostalih, znatno važnijih, predmeta. Stoga se predlaže da se odlučivanje o prigovorima na prekršajne naloge izdanih od strane ovlaštenih tužitelja iz čl. 109. Prekršajnog zakona (“NN” 107/07., 39/13., 157/13., 110/15. i 70/17.) zadrži u sferi nižih sudova. Nije prihvaćen Prekršajni zakon je reformskim izmjenama i dopunama u 2013. godini iz nadležnosti Visokog prekršajnog suda RH izuzeo odlučivanje o prigovorima na prekršajni nalog kada je izjavljen samo u odnosu na sankciju te za isto propisao nadležnost vijeća prvostupanjskih sudova u Osijeku, Rijeci, Splitu i Zagrebu. To je učinjeno zbog tadašnje velike preopterećenosti Visokog prekršajnog suda RH ogromnim brojem predmeta koji su taj sud pretvorili u usko grlo zagušenosti ukupnog prekršajnopravnog sustava. Sada je to stanje potpuno promijenjeno i opravdano je predmetnu nadležnost vratiti Visokom prekršajnom sudu RH, uzimajući pri tome u obzir i dobrobit za ujednačavanje pravnih shvaćanja i prakse i kaznene politike. Osim toga, predloženo zakonske rješenje ujedno se ukazuje nužnim zbog spajanja općinskih i prekršajnih sudova, kako bi se izbjegla potreba osnivanja posebnih drugostupanjskih vijeća za prekršaje od tri suca, pri određenim općinskim sudovima.
3 Tomislav Krtinić PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA PREKRŠAJNOG ZAKONA , Članak 4. Nije dobro rješenje općinske (sada: prekršajne) sudove odriješiti zadaća odlučivanja o prigovorima protiv prekršajnih naloga (tzv "općih" prekršajnih naloga) svih ovlaštenih izdavatelja, kada je prigovor podnesen zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, troškovima postupka, oduzimanja imovinske koristi ili oduzimanja predmeta, te ih prenijeti na Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske. Naime, time bi Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske bio zatrpan i "zagušen" takvim predmetima te bi slijedom toga imao smanjene mogućnosti ažurnog rješavanja svih ostalih, znatno važnijih, predmeta. Stoga se predlaže da se odlučivanje o prigovorima na prekršajne naloge izdanih od strane ovlaštenih tužitelja iz čl. 109. Prekršajnog zakona (“NN” 107/07., 39/13., 157/13., 110/15. i 70/17.) i dalje zadrži u sferi nižih sudova. Nije prihvaćen Prekršajni zakon je reformskim izmjenama i dopunama u 2013. godini iz nadležnosti Visokog prekršajnog suda RH izuzeo odlučivanje o prigovorima na prekršajni nalog kada je izjavljen samo u odnosu na sankciju te za isto propisao nadležnost vijeća prvostupanjskih sudova u Osijeku, Rijeci, Splitu i Zagrebu. To je učinjeno zbog tadašnje velike preopterećenosti Visokog prekršajnog suda RH ogromnim brojem predmeta koji su taj sud pretvorili u usko grlo zagušenosti ukupnog prekršajnopravnog sustava. Sada je to stanje potpuno promijenjeno i opravdano je predmetnu nadležnost vratiti Visokom prekršajnom sudu RH, uzimajući pri tome u obzir i dobrobit za ujednačavanje pravnih shvaćanja i prakse i kaznene politike. Osim toga, predloženo zakonske rješenje ujedno se ukazuje nužnim zbog spajanja općinskih i prekršajnih sudova, kako bi se izbjegla potreba osnivanja posebnih drugostupanjskih vijeća za prekršaje od tri suca, pri određenim općinskim sudovima.
4 Tomislav Krtinić PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA PREKRŠAJNOG ZAKONA , Članak 3. Čl. 3. Nacrta prijedloga nije u suglasju s odredbom čl. 4. Nacrta prijedloga - u pogledu naziva "Općinski prekršajni sud u Zagrebu" te bi sukladno tomu u čl. 3. Nacrta prijedloga valjalo umjesto postojećeg rješenja upisati: "U članku 93. stavku 1. riječ "prekršajni" zamjenjuje se riječi: "općinski", a iza riječi "sudovi" stavlja se zarez te dopunjuje riječima: "Općinski prekršajni sud u Zagrebu.".. Nije prihvaćen Prekršajni sud u Zagrebu ne spaja se s općinskim nego nastavlja raditi kao Općinski prekršajni sud u Zagrebu, pa je tako i naznačen kod određenja njegove isključive stvarne nadležnosti u određenim predmetima.