Izvješće o provedenom savjetovanju - Nacrt prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o edukacijsko- rehabilitacijskoj djelatnosti sa Obrascem iskaza o procjeni učinaka zakona
Redni broj
|
Komentar | Odgovor | |||
---|---|---|---|---|---|
1 | Hrvatska komora edukacijskih rehabilitatora | , II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE UREĐUJU PREDLOŽENIM ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI | Prijedlog HKER - uvrstiti i ovu prekršajnu odredbu: Iza riječi "...samostalan rad na poslovima edukacijsko-rehabilitacijske djelatnosti." - Dopuna HKER: Uvode se prekršajne odredbe osim za fizičku osobu koja obavlja edukacijsko-rehabilitacijsku djelatnost i za pravnu osobu i odgovornu osobu u pravnoj osobi koja zaposli ili sklopi ugovor o radu s osobom koja ne ispunjava uvjete propisane za izdavanje odobrenja za samostalan rad i posebnog odobrenja za samostalan rad | Primljeno na znanje | Prijedlog će se razmotriti prilikom pripreme Konačnog prijedloga zakona. |
2 | Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet Sveučilišta u Zagrebu | , OBRAZAC ISKAZA O PROCJENI UČINAKA PROPISA | Pod 3.6. Analiza učinaka na zaštitu ljudskih prava "Provedbom prethodne procjene nisu utvrđeni značajni učinci koji bi zahtijevali daljnju analizu u postupku procjene učinaka propisa" - navedeno ne odgovara istini jer: a) Odredbama aktualnog Zakona o edukacijsko-rehabilitacijskoj djelatnosti jasno je i nedvojbeno definirano da pravo obavljati edukacijsko rehabilitacijsku djelatnost imaju svi magistri edukacijske rehabilitacije i sveučilišni prvostupnici edukacijske rehabilitacije koji su upisani u Imenik Hrvatske komore edukacijskih rehabilitatora. Izdvajanje ovlaštenika za obavljanje iste djelatnosti na način predlagatelja je zbunjujuće te dovodi u neravnopravan položaj pripadnike iste profesije u posjedovanju relevantnih odobrenja za obavljanje djelatnosti, što je jasno protivno ustavnoj odredbi o jednakosti svih pred zakonom, kao i omogućavanju svima prava na rad pod jednakim okolnostima i uvjetima. | Nije prihvaćen | Pripadnici profesije se ne izdvajaju prema sustavu u kojem rade već se odredbe zakona ne primjenjuju na regulirane profesije u nadležnosti Ministarstva znanosti i obrazovanja koje određuje standarde za obavljanje tih profesija. Kao nadležno tijelo za regulirane profesije u području odgoja i obrazovanja navedeno je Ministarstvo znanosti i obrazovanja, a pod Nazivom pravnog akta na temelju kojeg je profesija regulirana navedeni su Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi („Narodne novine“ broj 87/08, 86/09, 92/10, 105/10-ispr., 90/11, 16/12, 86/12) i Zakon o predškolskom odgoju i naobrazbi („Narodne novine“ broj 10/97 i 107/07). Člankom 5. točkom 15. Zakona o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija („Narodne novine“ broj 82/15) propisano je da se nadležnim tijelom u postupku priznavanja inozemnih stručnih kvalifikacija smatraju nadležne strukovne organizacije, središnja tijela državne uprave u čijem su djelokrugu određene regulirane profesije ili druga nadležna tijela ili organizacije koje su navedenim Zakonom i posebnim propisima ovlaštene za provođenje postupka i utvrđivanje uvjeta za priznavanje inozemnih stručnih kvalifikacija. U popisu reguliranih profesija, pod brojem 63. kao regulirana profesija u području odgoja i obrazovanja u osnovnoj i srednjoj školi naveden je stručni suradnik u školskoj ustanovi, a pod brojem 64. kao regulirana profesija u predškolskom odgoju i obrazovanju naveden je stručni suradnik u predškolskoj ustanovi, a kao nadležno tijelo za regulirane profesije navedeno je Ministarstvo znanosti i obrazovanja, pod Nazivom pravnog akta na temelju kojeg je profesija regulirana navedeni su Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi („Narodne novine“ broj 87/08, 86/09, 92/10, 105/10-ispr., 90/11, 16/12, 86/12) i Zakon o predškolskom odgoju i naobrazbi („Narodne novine“ broj 10/97 i 107/07) iz čega je razvidno da Komora ne može voditi postupak priznavanja inozemnih stručnih kvalifikacija iz sustava predškolskog, osnovnoškolskog i srednjoškolskog odgoja i obrazovanja. |
3 | Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet Sveučilišta u Zagrebu | , OBRAZAC ISKAZA O PROCJENI UČINAKA PROPISA | Prijedlog ERF: brisati tekst: "U svrhu usklađivanja s odredbama Zakona o uslugama („Narodne novine“ broj 80/11) i Akcijskim planom za administrativno rasterećenje gospodarstva, a radi smanjenja administrativnog opterećenja osoba koje obavljaju edukacijsko-rehabilitacijsku djelatnost, potrebno je brisati odredbe obveznog udruživanja u Hrvatsku komoru edukacijskih rehabilitatora i obveze provjere stručnosti pri Hrvatskoj komori edukacijskih rehabilitatora, radi obnavljanja odobrenja magistru edukacijske rehabilitacije i sveučilišnom prvostupniku edukacijske rehabilitacije za samostalan rad na poslovima edukacijsko-rehabilitacijske djelatnosti." | Nije prihvaćen | S obzirom da je člankom 8. važećeg Zakona o edukacijsko-rehabilitacijskoj djelatnosti (Narodne novine, broj 124/2011) propisano trajno stručno usavršavanje, Nacrtom prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama navedenog Zakona je u članku 3. dodana točka koja propisuje da će magistru edukacijske rehabilitacije i sveučilišnom prvostupniku edukacijske rehabilitacije prestati pravo na obavljanje edukacijsko-rehabilitacijske djelatnosti ako, između ostalog, ne ispunjava obvezu trajnog usavršavanja iz članka 8. ovoga Zakona. Brisanjem navedenih stavaka se u skladu s Akcijskim planom za administrativno rasterećenje gospodarstva, nastoji rasteretiti gospodarstvo. |
4 | Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet Sveučilišta u Zagrebu | , OBRAZAC ISKAZA O PROCJENI UČINAKA PROPISA | Potrebno je ovlastiti Hrvatsku komoru edukacijskih rehabilitatora za vođenje postupka priznavanja inozemnih stručnih kvalifikacija osim za magistre edukacijske rehabilitacije u predškolskim i školskim ustanovama iza riječi "ustanovama" nadopuniti s "za koje se postupak priznavanja provodi pred Povjerenstvom MZO koje uključuje i predstavnike Hrvatske komore edukacijskih rehabilitatora i Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta.“ | Nije prihvaćen | Nije predmet uređivanja ovim propisom |
5 | Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet Sveučilišta u Zagrebu | PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O EDUKACIJSKO-REHABILITACIJSKOJ DJELATNOSTI, Članak 17. | U članku 33. iza stavka 5. dodaje se stavak 6. koji glasi: „Nadzor nad radom magistara edukacijske rehabilitacije zaposlenih u sustavu predškolskog, osnovnoškolskog i srednjoškolskog odgoja i obrazovanja, zdravstvene zaštite, socijalne skrbi i drugih javnih ustanova, provodi se u skladu s propisima koje donose nadležni ministri i u suradnji s nadležnom strukovnom komorom - HKER, u dijelu koji obuhvaća edukacijsko-rehabilitacijsku djelatnost, a općim propisima nije obuhvaćen. Nadzor nad stručnim radom ovlaštenika predmetne profesije regulirane Zakonom o edukacijsko-rehabilitacijskoj djelatnosti provodi licencirani magistar edukacijske rehabilitacije. | Nije prihvaćen | Članak 17. obuhvaća stručno-pedagoški nadzor u sustavu odgoja i obrazovanja i stručni nadzor nad obavljanjem edukacijsko-rehabilitacijske djelatnosti propisane ovim Zakonom. Nadzor u navedenom stavku se odnosi na nadzor u obavljanju djelatnosti odgoja i obrazovanja sukladno propisima iz sustava odgoja i obrazovanja, a ne na stručni nadzor nad obavljanjem edukacijsko rehabilitacijske djelatnosti koji sukladno ovom Zakonu provodi Komora. |
6 | Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet Sveučilišta u Zagrebu | PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O EDUKACIJSKO-REHABILITACIJSKOJ DJELATNOSTI, Članak 16. | Prijedlog ERF (SUGLASNOST S PRIJEDLOGOM HKER) odnosi se na izmjenu Članka 16. te on glasi: Članak 16. Članak 23. mijenja se i glasi Komora obavlja sljedeće javne ovlasti: - vodi Imenik pripravnika prvostupnika i magistara edukacijske rehabilitacije u svrhu evidencije, praćenja i osiguravanja prava na kvalitetno osposobljavanje za samostalan rad - vodi Imenik magistara edukacijske rehabilitacije te Imenik sveučilišnih prvostupnika edukacijske rehabilitacije u Republici Hrvatskoj u svrhu praćenja obveze stručnog usavršavanja i pružanja podrške nositeljima predmetne djelatnosti, sve sa krajnjim ciljem - osiguravanjem kvalitete njihova rada - vodi Imenik magistara edukacijske rehabilitacije koji obavljaju privatnu praksu u Republici Hrvatskoj - rješenjem odlučuje o davanju, obnavljanju i oduzimanju odobrenja za samostalan rad magistara edukacijske rehabilitacije i sveučilišnih prvostupnika edukacijske rehabilitacije na svim radnim mjestima gdje se obavlja edukacijsko-rehabilitacijska djelatnost regulirana ovim Zakonom, a na kojima navedena odobrenja nisu propisana općim propisima - rješenjem odlučuje o Upisu magistara i/ili prvostupnika edukacijske rehabilitacije u odgovarajuće Imenike koji su sukladno propisima iz nadležnih sustava u kojima su uvjeti stjecanja prve licence propisani općim i posebnim propisa poslodavca javnog sektora: predškolskog, osnovnoškolskog i srednjoškolskog odgoja i obrazovanja, zdravstvene djelatnosti, socijalne skrbi i drugih, položili stručni ispit – samostalno obavlja stručni nadzor nad radom magistara edukacijske rehabilitacije i sveučilišnih prvostupnika edukacijske rehabilitacije na svim radnim mjestima gdje se obavlja edukacijsko-rehabilitacijska djelatnost regulirana ovim Zakonom, - iznimno od odredbe iz podstavka 6. stručni nadzor nad radom magistara edukacijske rehabilitacije zaposlenih u sustavu predškolskog, osnovnoškolskog i srednjoškolskog odgoja i obrazovanja, zdravstvene zašitite, socijalne skrbi i drugih javnih ustanova, provodi se u skladu s propisima koje donose nadležni ministri i u suradnji s nadležnom strukovnom komorom – HKER u dijelu koji obuhvaća edukacijsko-rehabilitacijsku djelatnost, a općim propisima nije obuhvaćen. Nadzor nad stručnim radom ovlaštenika predmetne profesije regulirane Zakonom o edukacijsko-rehabilitacijskoj djelatnosti provodi licencirani magistar edukacijske rehabilitacije . Način provođenja stručnog nadzora iz podstavka 6. ovoga članka uz prethodnu suglasnost ministra općim aktom propisuje Komora. Obrazloženje ERF: PRIJEDLOG HKER s kojim je ERF suglasan jasno je da se ne ODUZIMA NADLEŽNOST MZO I /ILI AGENCIJE ZA ODGOJ I OBRAZOVANJE, odnosno ostalih nadležnih ministarstava te se sukladno ovlastima svih strukovnih komora u republici Hrvatskoj uvodi ovaj prijedlog kako bi se osigurala jednakost svih pred zakonom. | Nije prihvaćen | Člankom 5. točkom 15. Zakona o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija („Narodne novine“ broj 82/15) propisano je da se nadležnim tijelom u postupku priznavanja inozemnih stručnih kvalifikacija smatraju nadležne strukovne organizacije, središnja tijela državne uprave u čijem su djelokrugu određene regulirane profesije ili druga nadležna tijela ili organizacije koje su navedenim Zakonom i posebnim propisima ovlaštene za provođenje postupka i utvrđivanje uvjeta za priznavanje inozemnih stručnih kvalifikacija. U popisu reguliranih profesija, pod brojem 63. kao regulirana profesija u području odgoja i obrazovanja u osnovnoj i srednjoj školi naveden je stručni suradnik u školskoj ustanovi, a pod brojem 64. kao regulirana profesija u predškolskom odgoju i obrazovanju naveden je stručni suradnik u predškolskoj ustanovi, a kao nadležno tijelo za regulirane profesije navedeno je Ministarstvo znanosti i obrazovanja, pod Nazivom pravnog akta na temelju kojeg je profesija regulirana navedeni su Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi („Narodne novine“ broj 87/08, 86/09, 92/10, 105/10-ispr., 90/11, 16/12, 86/12) i Zakon o predškolskom odgoju i naobrazbi („Narodne novine“ broj 10/97 i 107/07) iz čega je razvidno da Komora ne može voditi postupak priznavanja inozemnih stručnih kvalifikacija iz sustava predškolskog, osnovnoškolskog i srednjoškolskog odgoja i obrazovanja. S obzirom da se nadzor u ovom članku odnosi na nadzor u obavljanju djelatnosti odgoja i obrazovanja sukladno propisima iz sustava odgoja i obrazovanja, a ne na stručni nadzor nad obavljanjem edukacijsko rehabilitacijske djelatnosti koji sukladno ovom Zakonu provodi Komora, primjedba se ne prihvaća. |
7 | Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet Sveučilišta u Zagrebu | PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O EDUKACIJSKO-REHABILITACIJSKOJ DJELATNOSTI, Članak 6. | Članak 6. Članak 11. mijenja se i glasi: Magistar edukacijske rehabilitacije, odnosno sveučilišni prvostupnik edukacijske rehabilitacije može obavljati edukacijsko-rehabilitacijsku djelatnost u radnom odnosu ili u privatnoj praksi. Magistar edukacijske rehabilitacije i sveučilišni prvostupnik edukacijske rehabilitacije u radnom odnosu obavljaju edukacijsko- -rehabilitacijsku djelatnost u ustanovama u kojima se obavlja djelatnost zdravstva, znanosti, odgoja i obrazovanja i socijalne skrbi te civilnom sektoru. Više magistara edukacijske rehabilitacije koji obavljaju privatnu praksu mogu se udružiti u grupnu privatnu praksu. Uvjete za osnivanje grupne privatne prakse iz stavka 3. ovoga članka pravilnikom propisuje Hrvatska komora edukacijskih rehabilitatora. TUMAČENJE ERF (suglasno s prijedlogom HKER): - navedeni dodani podstavci 5. i 6. obuhvaćeni su uvjetima za obavljanje edukacijsko-rehabilitacijske djelatnosti u 1. Članku Zakona o izmjeni zakona o edukacijsko-rehabilitacijskoj djelatnosti djelatnosti te je po uzoru na druge strukovne komore i one u nadležnosti MDOMSP preporučeno kako slijedi u Prijedlogu HKER. | Nije prihvaćen | Sukladno članku 19. stavku 1. Zakona o sustavu državne uprave („Narodne novine“, broj 150/11, 12/13 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 93/16 i 104/16), pojedine odredbe zakona radi njihove primjene detaljnije se razrađuju pravilnikom, koji sukladno članku 18. istog Zakona donose ministri, državni tajnici središnjih državnih ureda i ravnatelji državnih upravnih organizacija. |
8 | Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet Sveučilišta u Zagrebu | PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O EDUKACIJSKO-REHABILITACIJSKOJ DJELATNOSTI, Članak 2. | Prijedlog izmjene ERF (suglasan s prijedlogom HKER) Članak 4. mijenja se i glasi: „Uvjeti za upis u Imenik Hrvatske komore edukacijskih rehabilitatora jesu: - završen diplomski/preddiplomski sveučilišni studij Edukacijske rehabilitacije / Rehabilitcije na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu u Republici Hrvatskoj ili priznata inozemna stručna kvalifikacija - položen stručni ispit ili državni stručni ispit ili više od 20 godina radnog staža u struci - državljanstvo Republike Hrvatske odnosno države potpisnice Ugovora o europskom gospodarskom prostoru i Švicarske Konfederacije ili državljanstvo treće države Ako je osoba iz stavka 1. ovoga članka državljanin država članica Europske unije i Švicarske Konfederacije ili državljanin trećih država mora poznavati hrvatski jezik najmanje na razini koja je potrebna za nesmetanu i nužnu komunikaciju s korisnikom edukacijsko-rehabilitacijske djelatnosti odnosno razinu Zajedničkog europskog referentnog okvira C1. O zahtjevu za priznavanje inozemne stručne kvalifikacije Komora odlučuje rješenjem osim za magistre edukacijske rehabilitacije u predškolskim i školskim ustanovama za koje se postupak priznavanja provodi pred Povjerenstvom MZO koje uključuje i predstavnike Hrvatske komore edukacijskih rehabilitatora i Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta. Protiv rješenja iz stavka 3. ovoga članka žalba nije dopuštena, već se protiv toga rješenja može pokrenuti upravni spor. | Nije prihvaćen | Zakon se sadržajno odnosi na edukacijske rehabilitatore i nije potrebno dodatno isto naglašavati. Što se tiče znanja hrvatskog jezika, člankom 2. stavkom 1. podstavkom 4. Nacrta prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama zakona o edukacijsko-rehabilitacijskoj djelatnosti propisan je kao jedan od uvjeta za upis u Imenik Hrvatske komore edukacijskih rehabilitatora znanje hrvatskog jezika u govoru i pismu, a stavkom 3. navedenog članka da državljani država članica Europske unije i stranci moraju poznavati hrvatski jezik najmanje na razini koja je potrebna za nesmetanu i nužnu komunikaciju s korisnikom edukacijsko-rehabilitacijske usluge i da moraju položiti stručni ispit sukladno propisima Republike Hrvatske. Sastav Povjerenstva MZO nije predmet uređivanja ovim Zakonom. |
9 | Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet Sveučilišta u Zagrebu | PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O EDUKACIJSKO-REHABILITACIJSKOJ DJELATNOSTI, Članak 1. | Članak 1. U Zakonu o edukacijsko-rehabilitacijskoj djelatnosti („Narodne novine“, broj 124/11) članak 3. mijenja se i glasi: Pravo na obavljanje edukacijsko-rehabilitacijske djelatnosti imaju: - magistri edukacijske rehabilitacije i sveučilišni prvostupnici edukacijske rehabilitacije koji su upisani u Imenik Hrvatske komore edukacijskih rehabilitatora te imaju odobrenje za samostalan rad (opću dopusnicu) - magistri edukacijske rehabilitacije koji sukladno propisima iz nadležnih sustava u kojima su uvjeti stjecanja prve licence propisani općim i posebnim propisa poslodavca javnog sektora: predškolskog, osnovnoškolskog i srednjoškolskog odgoja i obrazovanja, zdravstvene djelatnosti, socijalne skrbi i drugih, imaju položen stručni ispit ispit te su upisani u Imenik Hrvatske komore edukacijskih rehabilitatora . Obrazloženje: PRIJEDLOGOM HKER NE SE ODUZIMA NADLEŽNOST MZO I /ILI AGENCIJE ZA ODGOJ I OBRAZOVANJE i postoji potreba evidencije stručnjaka zaposlenih u ovom sektoru u jedinstvenom Imeniku koji vodi profesionalna komora. U daljnjim člancima i razradi propisa moguće je pojašnjenje pojedinih nadležnosti, suradnje i dr. Izražava se potreba izmjene predloženog stavka 2. članak 3. Zakona koja je ovim Zakonom postavljena kao iznimka zaposleniku samo jednog javnog sektora, iako on i u tom sektoru obavlja djelatnost propisanu Člankom 2. Zakona o edukacijsko-rehabilitacijskoj djelatnosti. Naime odredbama Zakona jasno je i nedvojbeno definirano da pravo obavljati edukacijsko rehabilitacijsku djelatnost imaju svi magistri edukacijske rehabilitacije i sveučilišni prvostupnici edukacijske rehabilitacije koji su upisani u Imenik Hrvatske komore edukacijskih rehabilitatora. Izdvajanje ovlaštenika za obavljanje iste djelatnosti na način predlagatelja je zbunjujuće te dovodi u neravnopravan položaj pripadnike iste profesije u posjedovanju relevantnih odobrenja za obavljanje djelatnosti, što je jasno protivno ustavnoj odredbi o jednakosti svih pred zakonom, kao i omogućavanju svima prava na rad pod jednakim okolnostima i uvjetima. Prijedlog HKER je u skladu s drugim odredbama predmetnog Zakona i registrirane Hrvatske komore edukacijskih rehabilitatora kao neovisne i strukovne organizacija s javnim ovlastima koja zastupa interese svih edukacijskih rehabilitatora, a uvrštavanjem podstavka 2 uvrštene su ovlasti poslodavaca javnog sektora sukladno njihovim općim i posebnim propisima. Nadalje, predlagatelj inicijalnom izmjenom dovodi do niza spornih pitanja: a) Poznato je da je i sama osnova donošenja ovog Zakona bila jasno utvrđena kao potreba cit: uređenja sadržaja i način djelovanja, standarda obrazovanja, uvjeta za obavljanje edukacijsko-rehabilitacijske djelatnosti, dužnosti, stručnog nadzora nad radom magistara edukacijske rehabilitacije i sveučilišnih prvostupnika edukacijske rehabilitacije te nad provođenjem edukacijsko-rehabilitacijske djelatnosti u Republici Hrvatskoj kao djelatnosti od javnog interesa za Republiku Hrvatsku, bez posebnih iznimaka gdje se ista djelatnost obavlja. b) Istim Zakonom iskazana je bila daljnja potreba cit: da se cjelovito i jedinstveno uredi djelatnost edukacijskih rehabilitatora, što je posebno važno s obzirom da ova struka djeluje u više resora i područja djelovanja. Postavlja se pitanje je li cjelovito i jedinstveno uređenje postignuto sada načinom da se onemogućava bilo kakva nadležnost strukovne organizacije i to za nositelja iste profesionalne djelatnosti, tj. magistra edukacijske rehabilitacije, u jednom sektoru rada (zapošljavanja) tog stručnjaka c) Od posebnog interesa također je bilo iskazano uređenje ove djelatnosti kao važnog preduvjeta brže i kvalitetnije implementacije proklamirane nacionalne politike socijalnog uključivanja djece s teškoćama i osoba s invaliditetom, ali i unapređenja prava ovih građana. Položaj djece s teškoćama u razvoju u sustavu odgoja i obrazovanja učestala je tema pritužbi zainteresiranih pojedinaca, udruga građana i neovisnih tijela: ureda pravobraniteljice za osobe s invaliditetom, pravobraniteljice za djecu, pučkog pravobranitelja. Javni sektor obrazovanja, socijalne skrbi i zdravstva i/ili neki drugi potencijalni poslodavac javnog sektora - po svojem je ustroju nadležan za veliki broj pitanja i obuhvaća populaciju unutar koje složeni individualni zahtjevi pojedinca sa sasvim individualno definiranom potrebom za podrškom ne uspijevaju biti primjereno zadovoljeni postojećim resursima unutar istih sektora. Važno je pitanje zašto državi sa spomenutom jasno proklamiranom politikom socijalnog uključivanja – čiji je vijek barem u obrazovanju – star 30 tak godina – nije stalo „podijeliti odgovornost“ za smanjivanjem tih pritužbi i to samo u dijelu praćenja stručnog usavršavanja pripadnika profesije – od strane organizacije stručnjaka koja se samostalno financira i koja u svojim tijelima upravljanja (Statutom) predviđa predstavnike suosnivača. HKER dapače poziva i predstavnike drugih sektora koji još nisu uvršteni (MZO i MIZ); svojim aktima, a i aktualnim zakonom obvezuje se na suradnju sa svim relevantnim sudionicima. d) Propisima iz obrazovanja već je niz godina predviđena obveza licenciranja ravnatelja, učitelja i dr. – do danas, usprkos nekoliko Agencija ovog sektora se nije uspjelo uobličiti provedbene propise kako bi ta odredba zaživjela. e) Usprkos nadležnosti MZO od 2011. godine i objavljenom postupku priznavanja stručnih kvalifikacija, kao i usprkos ustrojenim Agencijama (primjerice za visoko obrazovanje, za vanjsko vrednovanje, za odgoj i obrazovanje; inspekcijama i dr.) – u hrvatskim školama već nekoliko godina rade – neki zaposleni na nedređeno vrijeme, neki s privremenim rješenjima – stručnjaci s priznatim obrazovnim kvalifikacijama stečenim izvan Hrvatske – koje im kako to Rješenja Agencije za visoko obrazovanje navode „ne daju statusna prava niti pravo korištenja naziva stručnjaka, odnosno akademskih naziva“ . Tek nakon niza apela nadležnim Ministarstvima, krajem 2015. godine započeo je rad „zajedničkog povjerenstva“. Sve je to bila izravna posljedica – ne suradnje i nerazumijevanja podjele odgovornosti; raščlambe iste dionicima čije bi se kompetencije trebale povezati s pojedinim odgovornostima, ali i ovlastima. f) Originalnom verzijom Zakona o edukacijsko-rehabilitacijskoj djelatnosti, ciljano je pokušano reguliranje sivog tržišta usluga upitne kvalitete, poticanje regulirane privatne prakse, smanjenje broja nestručnih zamjena na radnim mjestima edukacijskih rehabilitatora, praćenje potrebe za kadrovima određenih specijalnosti i poticanje razvoja novih usluga i mreže pružatelja usluga. Unaprjeđenje rada pripadnika ove struke i njihov razvoj izrijekom su navedeni kao temeljni ciljevi zbog kojih je donošen ovaj Zakon. Temeljem iznesenog jasno je da nije moguće izdvajati posebne kategorije edukacijskih rehabilitatora na način da standarde i kriterije obavljanja edukacijsko-rehabilitacijske djelatnosti izdvojene grupe i/ili njihova evidencija u jedinstveni Imenik Komore se sada sasvim uređuje izvan ovog Zakona i ove Komore. g) Činjenica je da je ustrojena Komora edukacijskih rehabilitatora kao regulatorno tijelo za profesiju edukacijskih rehabilitatora i nitko drugi ne bi smio oduzimati joj nadležnost u reguliranju istoimene profesije, u dijelu koji nije obuhvaćen općim propisima nadležnih sektora. Nemoguće je i neprihvatljivo s razine reguliranih profesija i spomenute Direktive da se naziv radnog mjesta „stručni suradnik“ koji prema profesiji može biti u sustavu obrazovanja: psiholog, pedagog, logoped, socijalni pedagog i edukacijski rehabilitator se tretira kao posebna profesija sa svojim zakonitostima i normativima, bez uvažavanja zakonskih odredbi „lex specialis-a“ Zakona o edukacijsko-rehabilitacijskoj djelatnosti. Osim što navedeno predstavlja europski i hrvatski ne-standard te je protivno svim načelima europske pravne stečevine, isto je u neskladu sa Ustavom RH, konkretno naznačenim pravu na jednakost i pravu na rad. | Nije prihvaćen | Pripadnici profesije se ne izdvajaju prema sustavu u kojem rade već se odredbe zakona ne primjenjuju na regulirane profesije u nadležnosti Ministarstva znanosti i obrazovanja koje određuje standarde za obavljanje tih profesija. Kao nadležno tijelo za regulirane profesije u području odgoja i obrazovanja navedeno je Ministarstvo znanosti i obrazovanja, a pod Nazivom pravnog akta na temelju kojeg je profesija regulirana navedeni su Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi („Narodne novine“ broj 87/08, 86/09, 92/10, 105/10-ispr., 90/11, 16/12, 86/12) i Zakon o predškolskom odgoju i naobrazbi („Narodne novine“ broj 10/97 i 107/07). Člankom 5. točkom 15. Zakona o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija („Narodne novine“ broj 82/15) propisano je da se nadležnim tijelom u postupku priznavanja inozemnih stručnih kvalifikacija smatraju nadležne strukovne organizacije, središnja tijela državne uprave u čijem su djelokrugu određene regulirane profesije ili druga nadležna tijela ili organizacije koje su navedenim Zakonom i posebnim propisima ovlaštene za provođenje postupka i utvrđivanje uvjeta za priznavanje inozemnih stručnih kvalifikacija. U popisu reguliranih profesija, pod brojem 63. kao regulirana profesija u području odgoja i obrazovanja u osnovnoj i srednjoj školi naveden je stručni suradnik u školskoj ustanovi, a pod brojem 64. kao regulirana profesija u predškolskom odgoju i obrazovanju naveden je stručni suradnik u predškolskoj ustanovi, a kao nadležno tijelo za regulirane profesije navedeno je Ministarstvo znanosti i obrazovanja, pod Nazivom pravnog akta na temelju kojeg je profesija regulirana navedeni su Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi („Narodne novine“ broj 87/08, 86/09, 92/10, 105/10-ispr., 90/11, 16/12, 86/12) i Zakon o predškolskom odgoju i naobrazbi („Narodne novine“ broj 10/97 i 107/07) iz čega je razvidno da Komora ne može voditi postupak priznavanja inozemnih stručnih kvalifikacija iz sustava predškolskog, osnovnoškolskog i srednjoškolskog odgoja i obrazovanja. |
10 | Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet Sveučilišta u Zagrebu | , II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE UREĐUJU PREDLOŽENIM ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI | Ovako utvrđena svrha Zakona ne podrazumijeva izdvajanje pripadnika predmetne profesije prema radnom mjestu unutar samo jednog od mogućih javnih sektora u kojima se pripadnici jedne i jedinstvene profesije zapošljavaju, a što se u aktualnom prijedlogu Zakona o izmjenama Zakona o edukacijsko-rehabilitacijskoj djelatnosti predlaže iznimkom: “.. osim za magistre edukacijske rehabilitacije u predškolskim i školskim ustanovama.“ Prijedlog nadopune : Nakon riječi "..ustanovama" dodati: „za koje se postupak priznavanja provodi pred Povjerenstvom MZO koje uključuje i predstavnike Hrvatske komore edukacijskih rehabilitatora i Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta.“ 2. "Sukladno odredbama Zakona o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija potrebno je Hrvatskoj komori edukacijskih rehabilitatora dati javnu ovlast za vođenje postupka priznavanja inozemnih stručnih kvalifikacija, osim za magistre edukacijske rehabilitacije u predškolskim i školskim ustanovama." PRIJEDLOG IZMJENE ERF Nakon riječi "ustanovama" dodati: „za koje se postupak priznavanja provodi pred Povjerenstvom MZO koje uključuje i predstavnike Hrvatske komore edukacijskih rehabilitatora i Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta“. 3. "U skladu s Akcijskim planom za administrativno rasterećenje gospodarstva (kojega je Vlada Republike Hrvatske donijela u siječnju 2017. godine) obvezu provjere stručnosti pri Hrvatskoj komori edukacijskih rehabilitatora, radi obnavljanja odobrenja magistru edukacijske rehabilitacije i sveučilišnom prvostupniku edukacijske rehabilitacije za samostalan rad na poslovima edukacijsko-rehabilitacijske djelatnosti, potrebno je ukinuti." Primjedba ERF Iz predložene formulacije ne proizlazi nedvosmislena odredba da se obveza provjere stručnosti ukida samo za slučaj obnavljanja odobrenja ? Naime - provjera usavršavanja radi se kontinuirano vođenjem evidencije stručnog usavršavanja pojedinog člana te nije jasno što je alternativa ukidanju provjere stručnosti. Mišljenje pravnih stručnjaka je da se ne prihvati ukidanje obnavljanja licence, jer je to direktno povezano uz institut praćenja stručnog usavršavanja. Izbor između: oduzimanja ili obnavljanja licence kao mjere za praćenje stručnog usavršavanja – oduzimanje je disciplinska mjera koju nije u redu koristiti za nedostatni broj skupljenih bodova, takva mjera ne bi prošla na Ustavnom sudu jer se time krši pravo na rad. | Nije prihvaćen | Pripadnici profesije se ne izdvajaju prema radnom mjestu već se odredbe zakona ne primjenjuju na regulirane profesije u nadležnosti Ministarstva znanosti i obrazovanja koje određuje standarde za obavljanje tih profesija. Kao nadležno tijelo za regulirane profesije u području odgoja i obrazovanja navedeno je Ministarstvo znanosti i obrazovanja, a pod Nazivom pravnog akta na temelju kojeg je profesija regulirana navedeni su Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi („Narodne novine“ broj 87/08, 86/09, 92/10, 105/10-ispr., 90/11, 16/12, 86/12) i Zakon o predškolskom odgoju i naobrazbi („Narodne novine“ broj 10/97 i 107/07). S obzirom da je člankom 8. važećeg Zakona o edukacijsko-rehabilitacijskoj djelatnosti (Narodne novine, broj 124/2011) propisano trajno stručno usavršavanje, Nacrtom prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama navedenog Zakona je u članku 3. dodana točka koja propisuje da će magistru edukacijske rehabilitacije i sveučilišnom prvostupniku edukacijske rehabilitacije prestati pravo na obavljanje edukacijsko-rehabilitacijske djelatnosti ako, između ostalog, ne ispunjava obvezu trajnog usavršavanja iz članka 8. ovoga Zakona. Zakon ne izdvaja edukacijske rehabilitatore ovisno o sustavu gdje rade, već izuzima od primjene regulirane profesije u području odgoja i obrazovanja |
11 | Ivana Kljaić | TEKST ODREDBI VAŽEĆEG ZAKONA KOJE SE MIJENJAJU ODNOSNO DOPUNJUJU, Članak 3. | Edukacijsko rehabilitacijsku djelatnost čine pojedinačni ili skupni edukacijsko rehabilitacijski postupci i mjere utemeljene na načelima i spoznaja edukacijsko rehabilitacijske znanosti i prakse, NE sustavi u kojima edukacijski rehabilitator radi. Hrvatska komora edukacijskih rehabilitatora je neovisna, samostalna strukovna organizacija hrvatskih magistara i sveučilišnih prvostupnika edukacijske rehabilitacije koja predstavlja stručnjake edukacijske rehabilitacije u Republici Hrvatskoj, skrbi da oni savjesno i u skladu sa zakonom obavljaju svoje poslove u bilo kojem sustavu. U Republici Hrvatskoj ne postoje magistri edukacijske rehabilitacije predškolskog i školskog sustava nego samo magistri edukacijske rehabilitacije. | Nije prihvaćen | Zakon ne izdvaja edukacijske rehabilitatore ovisno o sustavu gdje rade, već izuzima od primjene regulirane profesije u području odgoja i obrazovanja. |
12 | Ivana Kljaić | PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O EDUKACIJSKO-REHABILITACIJSKOJ DJELATNOSTI, Članak 1. | Pravo na obavljanje edukacijsko rehabilitacijske struke trebaju imati svi magistri edukacijske rehabilitacije i prvostupnici edukacijske rehabilitacije upisani u Imenik Komore koja regulira edukacijsko rehabilitacijsku profesiju, bez obzira u kojem sustavu rade i sukladno ostalim propisima sustava u kojem rade. Jedna je edukacijsko rehabilitacijska struka i njezina jedinstvenost je nužna za kvalitetno provođenje djelatnosti. Odluke koje dovode do neujednačenih definiranja edukacijsko rehabilitacijske struke unutar različitih sustava mogu se negativno reflektirati na krajnje korisnike a to su djeca s teškoćama u razvoju i njihove obitelji. Stvaranje iznimki može dovesti do "interpretiranja struke". Posebno bih tu istaknula sve predškolske organizacije čiji uvjeti rada i kvaliteta programa za djecu s teškoćama u razvoju, unatoč propisanim standardima, ovise o "dobroj volji" osnivača što je veliki problem. | Nije prihvaćen | Člankom 5. točkom 15. Zakona o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija („Narodne novine“ broj 82/15) propisano je da se nadležnim tijelom u postupku priznavanja inozemnih stručnih kvalifikacija smatraju nadležne strukovne organizacije, središnja tijela državne uprave u čijem su djelokrugu određene regulirane profesije ili druga nadležna tijela ili organizacije koje su navedenim Zakonom i posebnim propisima ovlaštene za provođenje postupka i utvrđivanje uvjeta za priznavanje inozemnih stručnih kvalifikacija. U popisu reguliranih profesija, pod brojem 63. kao regulirana profesija u području odgoja i obrazovanja u osnovnoj i srednjoj školi naveden je stručni suradnik u školskoj ustanovi, a pod brojem 64. kao regulirana profesija u predškolskom odgoju i obrazovanju naveden je stručni suradnik u predškolskoj ustanovi, a kao nadležno tijelo za regulirane profesije navedeno je Ministarstvo znanosti i obrazovanja, pod Nazivom pravnog akta na temelju kojeg je profesija regulirana navedeni su Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi („Narodne novine“ broj 87/08, 86/09, 92/10, 105/10-ispr., 90/11, 16/12, 86/12) i Zakon o predškolskom odgoju i naobrazbi („Narodne novine“ broj 10/97 i 107/07) iz čega je razvidno da Komora ne može voditi postupak priznavanja inozemnih stručnih kvalifikacija iz sustava predškolskog, osnovnoškolskog i srednjoškolskog odgoja i obrazovanja. Pripadnici profesije se ne izdvajaju prema sustavu u kojem rade već se odredbe zakona ne primjenjuju na regulirane profesije u nadležnosti Ministarstva znanosti i obrazovanja koje određuje standarde za obavljanje tih profesija. Kao nadležno tijelo za regulirane profesije u području odgoja i obrazovanja navedeno je Ministarstvo znanosti i obrazovanja, a pod Nazivom pravnog akta na temelju kojeg je profesija regulirana navedeni su Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi („Narodne novine“ broj 87/08, 86/09, 92/10, 105/10-ispr., 90/11, 16/12, 86/12) i Zakon o predškolskom odgoju i naobrazbi („Narodne novine“ broj 10/97 i 107/07). |
13 | Ivana Kljaić | , II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE UREĐUJU PREDLOŽENIM ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI | Hrvatska komora edukacijskih rehabilitatora je nadležno tijelo koje treba provoditi postupke priznavanja inozemnih stručnih kvalifikacija edukacijskih rehabilitatora bez obzira u kojem sustavu rade. Izdvajanje predškolskih i školskih ustanova može stvoriti različite kriterije priznavanja inozemnih stručnih kvalifikacija iste struke te je ključno u donošenje u tih odluka uključiti Hrvatsku komoru edukacijskih rehabilitatora koja će uključena u sve sustave, dovesti do sustavnog uvođenja i provođenja standarda kvalitete struke i u predškolskom (posebno predškolskom čiji se standardi mijenjaju od osnivača do osnivača) i u školskom sustavu. Osim toga, kontinuirana provjera stručnosti od strane HKERa je nužna za očuvanje kvalitete edukacijsko rehabilitacijske struke te je odobrenje od strane Komore za samostalan rad mehanizam kojim se ta kvaliteta sustavno osigurava. | Nije prihvaćen | Pripadnici profesije se ne izdvajaju prema sustavu u kojem rade već se odredbe zakona ne primjenjuju na regulirane profesije u nadležnosti Ministarstva znanosti i obrazovanja koje određuje standarde za obavljanje tih profesija. Kao nadležno tijelo za regulirane profesije u području odgoja i obrazovanja navedeno je Ministarstvo znanosti i obrazovanja, a pod Nazivom pravnog akta na temelju kojeg je profesija regulirana navedeni su Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi („Narodne novine“ broj 87/08, 86/09, 92/10, 105/10-ispr., 90/11, 16/12, 86/12) i Zakon o predškolskom odgoju i naobrazbi („Narodne novine“ broj 10/97 i 107/07). S obzirom da je člankom 8. važećeg Zakona o edukacijsko-rehabilitacijskoj djelatnosti (Narodne novine, broj 124/2011) propisano trajno stručno usavršavanje, Nacrtom prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama navedenog Zakona je u članku 3. dodana točka koja propisuje da će magistru edukacijske rehabilitacije i sveučilišnom prvostupniku edukacijske rehabilitacije prestati pravo na obavljanje edukacijsko-rehabilitacijske djelatnosti ako, između ostalog, ne ispunjava obvezu trajnog usavršavanja iz članka 8. |
14 | Hrvatska komora edukacijskih rehabilitatora | PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O EDUKACIJSKO-REHABILITACIJSKOJ DJELATNOSTI, Članak 17. | U članku 33. iza stavka 5. dodaje se stavak 6. koji glasi: „Nadzor nad radom magistara edukacijske rehabilitacije zaposlenih u sustavu predškolskog, osnovnoškolskog i srednjoškolskog odgoja i obrazovanja, zdravstvene zaštite, socijalne skrbi i drugih javnih ustanova, provodi se u skladu s propisima koje donose nadležni ministri i u suradnji s nadležnom strukovnom komorom - HKER, u dijelu koji obuhvaća edukacijsko-rehabilitacijsku djelatnost, a općim propisima nije obuhvaćen. Nadzor nad stručnim radom ovlaštenika predmetne profesije regulirane Zakonom o edukacijsko-rehabilitacijskoj djelatnosti provodi licencirani magistar edukacijske rehabilitacije. Obrazloženje: Dodani stavak 6. (na Čl. 33. važećeg Zakona) je nepotreban jer je to regulirano Zakonom o odgoju i obrazovanju, Zakonom o stručno-pedagoškom nadzoru, Zakonom o prosvjetnoj inspekciji i Zakonom o Agenciji za odgoj i obrazovanje, a Zakon o edukacijsko-rehabilitacijskoj djelatnosti ne pobija navedene zakone i pravo Ministra nadležnog za obrazovanje da on odredi tko će vršiti nadzor nad radom magistara edukacijske rehabilitacije zaposlenih u sustavu predškolskog, osnovnoškolskog i srednjoškolskog odgoja i obrazovanja. Hrvatska komora edukacijskih rehabilitatora ne namjerava i neće provoditi nadzor nad radom magistara edukacijske rehabilitacije zaposlenih u resoru odgoja i obrazovanja u smislu u kojem predlagatelj drži da bi provodila. Radi pojašnjenja navodimo sljedeće: O STRUČNOM NADZORU HKERA-a I STRUČNO-PEDAGOŠKOM NADZORU AZOO-a 1. Stručno - pedagoški nadzor kojeg provodi AZOO provodi se nad odgojno-obrazovnom ustanovom, učiteljem / nastavnikom / stručnim suradnikom itd., a Stručni nadzor HKER-a provoditi će se nad edukacijskim rehabilitatorom ili dr. osobom koja se utvrdi da radi na radnom mjestu edukacijskog rehabilitatora utvrđenom prema propisima nadležnog ministarstva i prema Pravilniku o unutarnjem ustrojstvu ustanove ili sistematizaciji radnih mjesta u radnoj organizaciji u kojoj se stručni nadzor obavlja. Ovi nadzori nisu isti iako imaju dodirnih točaka u provedbi ali s različitim rakursom razmatranja i analize, stručne kompetencije onih koji provode ove nadzore vjerojatno nisu posve iste jer sadržaj nadzora nije isti (HKER ima Povjerenstvo za stručni nadzor i kontrolu kvalitete i uz to može angažirati licenciranog edukacijskog rehabilitatora ciljano za određenu problematiku I SPECIFIČNU METODIKU RADA), ciljevi provođenja nadzora nisu isti, mjere koje se donose nisu iste iako je moguće da predlože neku komplementarnu mjeru, npr. potrebu inspekcijskog nadzora. 2. Stručno – pedagoški nadzor kojeg provodi AZOO provodi se na temelju podneska vezanog uz kršenje prava djece / učenika i obveza države spram njih reguliranih Zakonom o osnovnom i srednjem školstvu / Zakonom o predškolskom odgoju i obrazovanju te dr. podzakonskim aktima, a Stručni nadzor HKER-a provoditi će se PRVENSTVENO KAO REDOVNI STRUČNI NADZOR prema godišnjem planu stručnog nadzora HKER-a potvrđenog od strane ministarstva koje je dalo javnu ovlast komori i prema podnesku spram edukacijskog rehabilitatora ili osobe na radnom mjestu edukacijsko-rehabilitatora kao izvanredan stručni nadzor, opet u dogovoru s nadležnim ministarstvom koje je dalo javnu ovlast komori. Stručni nadzor HKER-a provoditi će se s ciljem utvrđivanja poštivanja Zakona o edukacijsko-rehabilitacijskoj djelatnosti i akata HKER-a od strane samih edukacijskih rehabilitatora, indirektno i poslodavaca, organizacija u kojima obavljaju djelatnost, samo u smislu provođenja zakonskih propisa nadležnog ministarstva koji se direktno tiču edukacijskih rehabilitatora i radnih mjesta edukacijskih rehabilitatora i uvjeta rada za kvalitetno provođenje edukacijsko-rehabilitacijske usluge. Planovima stručnog nadzora HKER štiti dignitet i ugled struke, osigurava donekle ujednačenu kvalitetu edukacijsko-rehabilitacijskih usluga ispitujući tko provodi te usluge, u kojim uvjetima i s kojom metodologijom čime se štiti interes krajnjih korisnika, organizacije u kojoj radi edukacijski rehabilitator, osnivača organizacije, nadležnog ministarstva u čijem resoru djeluje i države u cjelini. Kvalitetna usluga edukacijskog rehabilitatora temelji se na: primjerenoj procjeni, programu intervencije ili podrške temeljenom na procjeni (IOOP-u), praćenju i evaluiranju te reguliranju daljnje intervencije ili podrške (IOOP-a). To su opća temeljna mjerila struke, a postoje i mjerila koja održavaju obilježja davatelja usluga – kao fizičke i kao pravne osobe. Jer „usluga se poistovjećuje s davateljem usluge i determinirana je obilježjima stvaraoca usluge“ (Grbac i Meler, 2007). Osim toga ispituje se i poštivanje etičkog kodeksa struke. Tek kada će netko trebati pravno odgovarati za odgojno-obrazovne ishode djece, učenika i dr. korisnika edukacijsko-rehabilitacijskih usluga u smislu odštetnih zahtjeva za profesionalnu odgovornost, tek tada će postati jasno da Stručno-pedagoški nadzor ne može odgovoriti na ta pitanja jer su to prvenstveno pitanja struke i da struka vršenjem stručnog nadzora prevenira potrebe za podnošenjem podnesaka!!! Tijekom 2016. godine prema izvještaju AZOO izvršeno je 57 Stručno-pedagoških nadzora uz podneske vezane uz djecu s teškoćama u razvoju. To je neusporedivo sa Stručnim nadzorom HKER-a koji samo jednim Stručnim nadzorom može provjeriti sve edukacijske rehabilitatore u jednoj organizaciji i utvrditi nepravilnosti koje će prevenirati podneske ne samo za 57 djece /učenika već za nekoliko stotina ukoliko ih toliko ima u toj radnoj organizaciji. Komore veličine HKER-a godišnje obave desetak stručnih nadzora kojima mogu kroz period za provjeru licence obuhvatiti većinu članstva. Koliko će vremena trebati AZOO da provjeri stručno usavršavanje većine edukacijskih rehabilitatora koji rade u odgoju i obrazovanju u Republici Hrvatskoj? Ili će im priznati samo stručno usavršavanje koje organizira AZOO neovisno od toga koliko im je korisno za neposredni rad, a neće priznati druga stručna usavršavanja koja nisu bodovana od strane AZOO-a? Koliko je edukacijskih rehabilitatora zaposleno u resoru odgoja i obrazovanja? U koliko godina može nadzorom obuhvatiti sve edukacijske rehabilitatore zaposlene u resoru? Ili će i dalje nadzor vršiti samo na temelju podnesaka? 3. Rezultat Stručno-pedagoškog nadzora AZOO je utvrđivanje mjera po podnesku spram učitelja / ravnatelja / škole i po prekršajnom nalazu pokretanja inspekcijskog nadzora, a rezultat Stručnog nadzora HKER-a je utvrđivanje kvalitete obavljanja edukacijsko-rehabilitacijske djelatnosti i poštivanja općih akata Komore od strane svakog edukacijskog rehabilitatora, savjetovanje u slučaju manjih otklona, a u slučaju ozbiljnih kršenja propisanih postulata struke i po prekršajnom nalazu pokretanje disciplinskog postupka pred Sudom časti. Indirektno rezultat Stručnog nadzora Komore može biti obavještavanje nadležnog ministarstva o nepravilnostima u pojedinim ustanovama i organizacijama i što im je savjetovano, a kod ozbiljnih kršenja dogovor s nadležnim ministarstvom o pokretanju inspekcije ili tužbe od strane Komore. Time Stručni nadzor komore pomaže nadležnim ministarstvima, osnivačima, ali i poslodavcima da pravovremeno uoče i riješe probleme čime izbjegavaju podneske. 4. Sadržaj Stručno-pedagoškog nadzora vezan je propise MZOS, a sadržaj Stručnog nadzora HKER-a vezan je primarno uz standarde struke. Kvaliteta usluge edukacijskog rehabilitatora biti će, osim obilježjima standarda struke, profesionalizma, etike i stručne osposobljenosti stručnjaka kao pojedinca, determinirana implementacijom standarda usluga definiranih od strane pripadajućeg resora u organizaciji u kojoj djeluje, odnosno i drugih sudionika u radnim procesima o kojima ovisi usluga kao krajnji rezultat tih procesa. Time Komora opet pomaže nadležnim ministarstvima u ispitivanju i osiguravanju ujednačenosti standarda diljem Republike Hrvatske. Stručno-pedagoški rad i nadzor prvenstveno je orijentiran na odgoj i obrazovanje, dok su rehabilitacijski postupci prilično zanemareni, posebno u redovnim odgojno-obrazovnim ustanovama. To se vidi već iz činjenice da se preporuča ravnateljima da nestručne zamjene stave u PSP umjesto u nastavu, a iz aspekta struke bilo baš logično obrnuto, da edukacijski rehabilitatori budu nosioci dodatnih rehabilitacijskih programa i podrška nestručnim zamjenama koji će se lakše snaći na području odgoja i obrazovanja negoli na području rehabilitacije. Cijeli je niz nepravilnosti i pogrešnih stručnih odluka kojima svakodnevno svjedočimo u svom radu ili vidimo iz dokumentacije naših učenika ili kojima svjedoče kolege na okruglim stolovima i skupovima. Npr. od odluka o primjerenom obliku školovanja i upitnosti definiranja teškoća u razvoju prema Nalazu i mišljenju, od nedostupnosti primjerene podrške učeniku s rješenjem ili izostanku rehabilitacije i podrške učitelju čime to postaje temeljni razlog promjene oblika školovanja, od toga da stručni timovi dječjih vrtića ozbiljnije rade trijažu i procjene tek godinu dana pred polazak u školu i rijetko ozbiljnije uključuju djecu u stručni tretman, da nerijetko svjedočimo o nerazumnim normativima edukacijskih-rehabilitatora stručnih suradnika OŠ i teškoćama pravdanja rada s učenicima bez rješenja kao i teškoćama pokretanja postupaka za njihovo reguliranje, o sastavljanju razrednih odjela u kojima je doista vrlo teško odrađivati odgojno-obrazovni rad itd. Pitanje stručnih ispita koji trebaju pratiti suvremena dostignuća i obuhvaćati i odgojno-obrazovni i rehabilitacijski programi i poznavanje zakonodavstva sva 3 resora jer je nužno potrebno u praksi (pogledati kako su stručni ispiti bili organizirani u Zavodu za školstvo sredinom 90-tih), stručnog usavršavanja koje nagrađuje samo one koji se trude statusom mentora i savjetnika a one koji se ne trude ostavlja da pravdaju sate stručnog usavršavanja, donošenja novih državnih programa (većina ih je iz bivše države), primjereni udžbenici i drugi nastavni materijali, dostupnost sredstava alternativne i augumentativne komunikacije, te suvremenih metodičkih pristupa, instrumenata procjene itd. sve su to područja u kojima Komora može pružiti stručnu podršku Ministarstvu i Agenciji i na koje zna odgovore samo struka specijalizirana za određeno područje bavljenja edukacijskom rehabilitacijom. 5. Zaštita strukovnog identiteta, uključujući i zaštitu od konkurencije komplementarnih struka, nesavjesnog i neprofesionalnog obavljanja djelatnosti, promjena koje se događaju u politikama resora u kojima edukacijski rehabilitatori obavljaju svoju praksu i zaštita pripadnika struke od odštetnih zahtjeva, bili su i ostali glavni motivi za osnivanje HKER-a. Hrvatska komora edukacijskih rehabilitatora je osnovana da regulira ovu djelatnost u interesu Republike Hrvatske kao i u interesu edukacijskih rehabilitatora u Republici Hrvatskoj, ali i u interesu djece s teškoćama u razvoju i osoba s invaliditetom kao korisnika usluga edukacijskih rehabilitatora | Nije prihvaćen | Članak 17. obuhvaća stručno-pedagoški nadzor u sustavu odgoja i obrazovanja i stručni nadzor nad obavljanjem edukacijsko-rehabilitacijske djelatnosti propisane ovim Zakonom. Nadzor u navedenom stavku se odnosi na nadzor u obavljanju djelatnosti odgoja i obrazovanja sukladno propisima iz sustava odgoja i obrazovanja, a ne na stručni nadzor nad obavljanjem edukacijsko rehabilitacijske djelatnosti koji sukladno ovom Zakonu provodi Komora. |
15 | Hrvatska komora edukacijskih rehabilitatora | PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O EDUKACIJSKO-REHABILITACIJSKOJ DJELATNOSTI, Članak 16. | Prijedlog HKER odnosi se na izmjenu Članka 16. te on glasi: Članak 16. Članak 23. mijenja se i glasi Komora obavlja sljedeće javne ovlasti: - vodi Imenik pripravnika prvostupnika i magistara edukacijske rehabilitacije u svrhu evidencije, praćenja i osiguravanja prava na kvalitetno osposobljavanje za samostalan rad - vodi Imenik magistara edukacijske rehabilitacije te Imenik sveučilišnih prvostupnika edukacijske rehabilitacije u Republici Hrvatskoj u svrhu praćenja obveze stručnog usavršavanja i pružanja podrške nositeljima predmetne djelatnosti, sve sa krajnjim ciljem - osiguravanjem kvalitete njihova rada - vodi Imenik magistara edukacijske rehabilitacije koji obavljaju privatnu praksu u Republici Hrvatskoj - rješenjem odlučuje o davanju, obnavljanju i oduzimanju odobrenja za samostalan rad magistara edukacijske rehabilitacije i sveučilišnih prvostupnika edukacijske rehabilitacije na svim radnim mjestima gdje se obavlja edukacijsko-rehabilitacijska djelatnost regulirana ovim Zakonom, a na kojima navedena odobrenja nisu propisana općim propisima - rješenjem odlučuje o Upisu magistara i/ili prvostupnika edukacijske rehabilitacije u odgovarajuće Imenike koji su sukladno propisima iz nadležnih sustava u kojima su uvjeti stjecanja prve licence propisani općim i posebnim propisa poslodavca javnog sektora: predškolskog, osnovnoškolskog i srednjoškolskog odgoja i obrazovanja, zdravstvene djelatnosti, socijalne skrbi i drugih, položili stručni ispit – samostalno obavlja stručni nadzor nad radom magistara edukacijske rehabilitacije i sveučilišnih prvostupnika edukacijske rehabilitacije na svim radnim mjestima gdje se obavlja edukacijsko-rehabilitacijska djelatnost regulirana ovim Zakonom, - iznimno od odredbe iz podstavka 6. stručni nadzor nad radom magistara edukacijske rehabilitacije zaposlenih u sustavu predškolskog, osnovnoškolskog i srednjoškolskog odgoja i obrazovanja, zdravstvene zašitite, socijalne skrbi i drugih javnih ustanova, provodi se u skladu s propisima koje donose nadležni ministri i u suradnji s nadležnom strukovnom komorom – HKER u dijelu koji obuhvaća edukacijsko-rehabilitacijsku djelatnost, a općim propisima nije obuhvaćen. Nadzor nad stručnim radom ovlaštenika predmetne profesije regulirane Zakonom o edukacijsko-rehabilitacijskoj djelatnosti provodi licencirani magistar edukacijske rehabilitacije . Način provođenja stručnog nadzora iz podstavka 6. ovoga članka uz prethodnu suglasnost ministra općim aktom propisuje Komora. Obrazloženje HKER: PRIJEDLOG HKER - NE ODUZIMA NADLEŽNOST MZO I /ILI AGENCIJE ZA ODGOJ I OBRAZOVANJE, odnosno ostalih nadležnih ministarstava te se sukladno ovlastima svih strukovnih komora u republici Hrvatskoj uvodi ovaj prijedlog kako bi se osigurala jednakost svih pred zakonom. | Nije prihvaćen | Člankom 5. točkom 15. Zakona o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija („Narodne novine“ broj 82/15) propisano je da se nadležnim tijelom u postupku priznavanja inozemnih stručnih kvalifikacija smatraju nadležne strukovne organizacije, središnja tijela državne uprave u čijem su djelokrugu određene regulirane profesije ili druga nadležna tijela ili organizacije koje su navedenim Zakonom i posebnim propisima ovlaštene za provođenje postupka i utvrđivanje uvjeta za priznavanje inozemnih stručnih kvalifikacija. U popisu reguliranih profesija, pod brojem 63. kao regulirana profesija u području odgoja i obrazovanja u osnovnoj i srednjoj školi naveden je stručni suradnik u školskoj ustanovi, a pod brojem 64. kao regulirana profesija u predškolskom odgoju i obrazovanju naveden je stručni suradnik u predškolskoj ustanovi, a kao nadležno tijelo za regulirane profesije navedeno je Ministarstvo znanosti i obrazovanja, pod Nazivom pravnog akta na temelju kojeg je profesija regulirana navedeni su Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi („Narodne novine“ broj 87/08, 86/09, 92/10, 105/10-ispr., 90/11, 16/12, 86/12) i Zakon o predškolskom odgoju i naobrazbi („Narodne novine“ broj 10/97 i 107/07) iz čega je razvidno da Komora ne može voditi postupak priznavanja inozemnih stručnih kvalifikacija iz sustava predškolskog, osnovnoškolskog i srednjoškolskog odgoja i obrazovanja. S obzirom da se nadzor u ovom članku odnosi na nadzor u obavljanju djelatnosti odgoja i obrazovanja sukladno propisima iz sustava odgoja i obrazovanja, a ne na stručni nadzor nad obavljanjem edukacijsko rehabilitacijske djelatnosti koji sukladno ovom Zakonu provodi Komora, primjedba se ne prihvaća. |
16 | Hrvatska komora edukacijskih rehabilitatora | PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O EDUKACIJSKO-REHABILITACIJSKOJ DJELATNOSTI, Članak 6. | PRIJEDLOG HKER - Članak 6. Članak 11. mijenja se i glasi: Magistar edukacijske rehabilitacije, odnosno sveučilišni prvostupnik edukacijske rehabilitacije može obavljati edukacijsko-rehabilitacijsku djelatnost u radnom odnosu ili u privatnoj praksi. Magistar edukacijske rehabilitacije i sveučilišni prvostupnik edukacijske rehabilitacije u radnom odnosu obavljaju edukacijsko- -rehabilitacijsku djelatnost u ustanovama u kojima se obavlja djelatnost zdravstva, znanosti, odgoja i obrazovanja i socijalne skrbi te civilnom sektoru. Više magistara edukacijske rehabilitacije koji obavljaju privatnu praksu mogu se udružiti u grupnu privatnu praksu. Uvjete za osnivanje grupne privatne prakse iz stavka 3. ovoga članka pravilnikom propisuje Hrvatska komora edukacijskih rehabilitatora. TUMAČENJE HKER: - navedeni dodani podstavci 5. i 6. obuhvaćeni su uvjetima za obavljanje edukacijsko-rehabilitacijske djelatnosti u 1. Članku Zakona o izmjeni zakona o edukacijsko-rehabilitacijskoj djelatnosti djelatnosti te je po uzoru na druge strukovne komore i one u nadležnosti MDOMSP preporučeno kako slijedi u Prijedlogu HKER. | Nije prihvaćen | Sukladno članku 19. stavku 1. Zakona o sustavu državne uprave („Narodne novine“, broj 150/11, 12/13 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 93/16 i 104/16), pojedine odredbe zakona radi njihove primjene detaljnije se razrađuju pravilnikom, koji sukladno članku 18. istog Zakona donose ministri, državni tajnici središnjih državnih ureda i ravnatelji državnih upravnih organizacija. |
17 | Hrvatska komora edukacijskih rehabilitatora | PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O EDUKACIJSKO-REHABILITACIJSKOJ DJELATNOSTI, Članak 2. | Prijedlog izmjene HKER Članak 4. mijenja se i glasi: „Uvjeti za upis u Imenik Hrvatske komore edukacijskih rehabilitatora jesu: - završen diplomski/preddiplomski sveučilišni studij Edukacijske rehabilitacije na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu u Republici Hrvatskoj ili priznata inozemna stručna kvalifikacija - položen stručni ispit ili državni stručni ispit ili više od 20 godina radnog staža u struci - državljanstvo Republike Hrvatske odnosno države potpisnice Ugovora o europskom gospodarskom prostoru i Švicarske Konfederacije ili državljanstvo treće države Ako je osoba iz stavka 1. ovoga članka državljanin država članica Europske unije i Švicarske Konfederacije ili državljanin trećih država mora poznavati hrvatski jezik najmanje na razini koja je potrebna za nesmetanu i nužnu komunikaciju s korisnikom edukacijsko-rehabilitacijske djelatnosti odnosno razinu Zajedničkog europskog referentnog okvira C1. O zahtjevu za priznavanje inozemne stručne kvalifikacije Komora odlučuje rješenjem osim za magistre edukacijske rehabilitacije u predškolskim i školskim ustanovama za koje se postupak priznavanja provodi pred Povjerenstvom MZO koje uključuje i predstavnike Hrvatske komore edukacijskih rehabilitatora i Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta. Protiv rješenja iz stavka 3. ovoga članka žalba nije dopuštena, već se protiv toga rješenja može pokrenuti upravni spor. | Nije prihvaćen | Zakon se sadržajno odnosi na edukacijske rehabilitatore i nije potrebno dodatno isto naglašavati. Što se tiče znanja hrvatskog jezika, člankom 2. stavkom 1. podstavkom 4. Nacrta prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama zakona o edukacijsko-rehabilitacijskoj djelatnosti propisan je kao jedan od uvjeta za upis u Imenik Hrvatske komore edukacijskih rehabilitatora znanje hrvatskog jezika u govoru i pismu, a stavkom 3. navedenog članka da državljani država članica Europske unije i stranci moraju poznavati hrvatski jezik najmanje na razini koja je potrebna za nesmetanu i nužnu komunikaciju s korisnikom edukacijsko-rehabilitacijske usluge i da moraju položiti stručni ispit sukladno propisima Republike Hrvatske. Sastav Povjerenstva MZO nije predmet uređivanja ovim Zakonom. |
18 | Hrvatska komora edukacijskih rehabilitatora | PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O EDUKACIJSKO-REHABILITACIJSKOJ DJELATNOSTI, Članak 1. | Prijedlog HKER: Članak 1. U Zakonu o edukacijsko-rehabilitacijskoj djelatnosti („Narodne novine“, broj 124/11) članak 3. mijenja se i glasi: Pravo na obavljanje edukacijsko-rehabilitacijske djelatnosti imaju: - magistri edukacijske rehabilitacije i sveučilišni prvostupnici edukacijske rehabilitacije koji su upisani u Imenik Hrvatske komore edukacijskih rehabilitatora te imaju odobrenje za samostalan rad (opću dopusnicu) - magistri edukacijske rehabilitacije koji sukladno propisima iz nadležnih sustava u kojima su uvjeti stjecanja prve licence propisani općim i posebnim propisa poslodavca javnog sektora: predškolskog, osnovnoškolskog i srednjoškolskog odgoja i obrazovanja, zdravstvene djelatnosti, socijalne skrbi i drugih, imaju položen stručni ispit ispit te su upisani u Imenik Hrvatske komore edukacijskih rehabilitatora . Obrazloženje: PRIJEDLOG HKER NE ODUZIMA NADLEŽNOST MZO I /ILI AGENCIJE ZA ODGOJ I OBRAZOVANJE TE ISTO tako moli da se uvaži potreba evidencije stručnjaka zaposlenih u ovom sektoru u jedinstvenom Imeniku koji vodi profesionalna komora. U daljnjim člancima i razradi propisa moguće je pojašnjenje pojedinih nadležnosti, suradnje i dr. Izražava se potreba izmjene predloženog stavka 2. članak 3. Zakona koja je ovim Zakonom postavljena kao iznimka zaposleniku samo jednog javnog sektora, iako on i u tom sektoru obavlja djelatnost propisanu Člankom 2. Zakona o edukacijsko-rehabilitacijskoj djelatnosti. Naime odredbama Zakona jasno je i nedvojbeno definirano da pravo obavljati edukacijsko rehabilitacijsku djelatnost imaju svi magistri edukacijske rehabilitacije i sveučilišni prvostupnici edukacijske rehabilitacije koji su upisani u Imenik Hrvatske komore edukacijskih rehabilitatora. Izdvajanje ovlaštenika za obavljanje iste djelatnosti na način predlagatelja je zbunjujuće te dovodi u neravnopravan položaj pripadnike iste profesije u posjedovanju relevantnih odobrenja za obavljanje djelatnosti, što je jasno protivno ustavnoj odredbi o jednakosti svih pred zakonom, kao i omogućavanju svima prava na rad pod jednakim okolnostima i uvjetima. Prijedlog HKER je u skladu s drugim odredbama predmetnog Zakona i registrirane Hrvatske komore edukacijskih rehabilitatora kao neovisne i strukovne organizacija s javnim ovlastima koja zastupa interese svih edukacijskih rehabilitatora, a uvrštavanjem podstavka 2 uvrštene su ovlasti poslodavaca javnog sektora sukladno njihovim općim i posebnim propisima. Nadalje, predlagatelj inicijalnom izmjenom dovodi do niza spornih pitanja: a) Poznato je da je i sama osnova donošenja ovog Zakona bila jasno utvrđena kao potreba cit: uređenja sadržaja i način djelovanja, standarda obrazovanja, uvjeta za obavljanje edukacijsko-rehabilitacijske djelatnosti, dužnosti, stručnog nadzora nad radom magistara edukacijske rehabilitacije i sveučilišnih prvostupnika edukacijske rehabilitacije te nad provođenjem edukacijsko-rehabilitacijske djelatnosti u Republici Hrvatskoj kao djelatnosti od javnog interesa za Republiku Hrvatsku, bez posebnih iznimaka gdje se ista djelatnost obavlja. b) Istim Zakonom iskazana je bila daljnja potreba cit: da se cjelovito i jedinstveno uredi djelatnost edukacijskih rehabilitatora, što je posebno važno s obzirom da ova struka djeluje u više resora i područja djelovanja. Postavlja se pitanje je li cjelovito i jedinstveno uređenje postignuto sada načinom da se onemogućava bilo kakva nadležnost strukovne organizacije i to za nositelja iste profesionalne djelatnosti, tj. magistra edukacijske rehabilitacije, u jednom sektoru rada (zapošljavanja) tog stručnjaka c) Od posebnog interesa također je bilo iskazano uređenje ove djelatnosti kao važnog preduvjeta brže i kvalitetnije implementacije proklamirane nacionalne politike socijalnog uključivanja djece s teškoćama i osoba s invaliditetom, ali i unapređenja prava ovih građana. Položaj djece s teškoćama u razvoju u sustavu odgoja i obrazovanja učestala je tema pritužbi zainteresiranih pojedinaca, udruga građana i neovisnih tijela: ureda pravobraniteljice za osobe s invaliditetom, pravobraniteljice za djecu, pučkog pravobranitelja. Javni sektor obrazovanja, socijalne skrbi i zdravstva i/ili neki drugi potencijalni poslodavac javnog sektora - po svojem je ustroju nadležan za veliki broj pitanja i obuhvaća populaciju unutar koje složeni individualni zahtjevi pojedinca sa sasvim individualno definiranom potrebom za podrškom ne uspijevaju biti primjereno zadovoljeni postojećim resursima unutar istih sektora. Važno je pitanje zašto državi sa spomenutom jasno proklamiranom politikom socijalnog uključivanja – čiji je vijek barem u obrazovanju – star 30 tak godina – nije stalo „podijeliti odgovornost“ za smanjivanjem tih pritužbi i to samo u dijelu praćenja stručnog usavršavanja pripadnika profesije – od strane organizacije stručnjaka koja se samostalno financira i koja u svojim tijelima upravljanja (Statutom) predviđa predstavnike suosnivača. HKER dapače poziva i predstavnike drugih sektora koji još nisu uvršteni (MZO i MIZ); svojim aktima, a i aktualnim zakonom obvezuje se na suradnju sa svim relevantnim sudionicima. d) Propisima iz obrazovanja već je niz godina predviđena obveza licenciranja ravnatelja, učitelja i dr. – do danas, usprkos nekoliko Agencija ovog sektora se nije uspjelo uobličiti provedbene propise kako bi ta odredba zaživjela. e) Usprkos nadležnosti MZO od 2011. godine i objavljenom postupku priznavanja stručnih kvalifikacija, kao i usprkos ustrojenim Agencijama (primjerice za visoko obrazovanje, za vanjsko vrednovanje, za odgoj i obrazovanje; inspekcijama i dr.) – u hrvatskim školama već nekoliko godina rade – neki zaposleni na nedređeno vrijeme, neki s privremenim rješenjima – stručnjaci s priznatim obrazovnim kvalifikacijama stečenim izvan Hrvatske – koje im kako to Rješenja Agencije za visoko obrazovanje navode „ne daju statusna prava niti pravo korištenja naziva stručnjaka, odnosno akademskih naziva“ . Tek nakon niza apela nadležnim Ministarstvima, krajem 2015. godine započeo je rad „zajedničkog povjerenstva“. Sve je to bila izravna posljedica – ne suradnje i nerazumijevanja podjele odgovornosti; raščlambe iste dionicima čije bi se kompetencije trebale povezati s pojedinim odgovornostima, ali i ovlastima. f) Originalnom verzijom Zakona o edukacijsko-rehabilitacijskoj djelatnosti, ciljano je pokušano reguliranje sivog tržišta usluga upitne kvalitete, poticanje regulirane privatne prakse, smanjenje broja nestručnih zamjena na radnim mjestima edukacijskih rehabilitatora, praćenje potrebe za kadrovima određenih specijalnosti i poticanje razvoja novih usluga i mreže pružatelja usluga. Unaprjeđenje rada pripadnika ove struke i njihov razvoj izrijekom su navedeni kao temeljni ciljevi zbog kojih je donošen ovaj Zakon. Temeljem iznesenog jasno je da nije moguće izdvajati posebne kategorije edukacijskih rehabilitatora na način da standarde i kriterije obavljanja edukacijsko-rehabilitacijske djelatnosti izdvojene grupe i/ili njihova evidencija u jedinstveni Imenik Komore se sada sasvim uređuje izvan ovog Zakona i ove Komore. g) Činjenica je da je ustrojena Komora edukacijskih rehabilitatora kao regulatorno tijelo za profesiju edukacijskih rehabilitatora i nitko drugi ne bi smio oduzimati joj nadležnost u reguliranju istoimene profesije, u dijelu koji nije obuhvaćen općim propisima nadležnih sektora. Nemoguće je i neprihvatljivo s razine reguliranih profesija i spomenute Direktive da se naziv radnog mjesta „stručni suradnik“ koji prema profesiji može biti u sustavu obrazovanja: psiholog, pedagog, logoped, socijalni pedagog i edukacijski rehabilitator se tretira kao posebna profesija sa svojim zakonitostima i normativima, bez uvažavanja zakonskih odredbi „lex specialis-a“ Zakona o edukacijsko-rehabilitacijskoj djelatnosti. Osim što navedeno predstavlja europski i hrvatski ne-standard te je protivno svim načelima europske pravne stečevine, isto je u neskladu sa Ustavom RH, konkretno naznačenim pravu na jednakost i pravu na rad. | Nije prihvaćen | Pripadnici profesije se ne izdvajaju prema sustavu u kojem rade već se odredbe zakona ne primjenjuju na regulirane profesije u nadležnosti Ministarstva znanosti i obrazovanja koje određuje standarde za obavljanje tih profesija. Kao nadležno tijelo za regulirane profesije u području odgoja i obrazovanja navedeno je Ministarstvo znanosti i obrazovanja, a pod Nazivom pravnog akta na temelju kojeg je profesija regulirana navedeni su Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi („Narodne novine“ broj 87/08, 86/09, 92/10, 105/10-ispr., 90/11, 16/12, 86/12) i Zakon o predškolskom odgoju i naobrazbi („Narodne novine“ broj 10/97 i 107/07). Člankom 5. točkom 15. Zakona o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija („Narodne novine“ broj 82/15) propisano je da se nadležnim tijelom u postupku priznavanja inozemnih stručnih kvalifikacija smatraju nadležne strukovne organizacije, središnja tijela državne uprave u čijem su djelokrugu određene regulirane profesije ili druga nadležna tijela ili organizacije koje su navedenim Zakonom i posebnim propisima ovlaštene za provođenje postupka i utvrđivanje uvjeta za priznavanje inozemnih stručnih kvalifikacija. U popisu reguliranih profesija, pod brojem 63. kao regulirana profesija u području odgoja i obrazovanja u osnovnoj i srednjoj školi naveden je stručni suradnik u školskoj ustanovi, a pod brojem 64. kao regulirana profesija u predškolskom odgoju i obrazovanju naveden je stručni suradnik u predškolskoj ustanovi, a kao nadležno tijelo za regulirane profesije navedeno je Ministarstvo znanosti i obrazovanja, pod Nazivom pravnog akta na temelju kojeg je profesija regulirana navedeni su Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi („Narodne novine“ broj 87/08, 86/09, 92/10, 105/10-ispr., 90/11, 16/12, 86/12) i Zakon o predškolskom odgoju i naobrazbi („Narodne novine“ broj 10/97 i 107/07) iz čega je razvidno da Komora ne može voditi postupak priznavanja inozemnih stručnih kvalifikacija iz sustava predškolskog, osnovnoškolskog i srednjoškolskog odgoja i obrazovanja. |
19 | Hrvatska komora edukacijskih rehabilitatora | , II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE UREĐUJU PREDLOŽENIM ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI | "Stupanjem na snagu Zakona o priznavanju inozemnih obrazovnih kvalifikacija („Narodne novine“, broj: 158/03, 198/03, 138/06 i 45/11), te Zakona o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija („Narodne novine“, broj: 82/15), pokazala se potreba intervencije u odredbe Zakona o edukacijsko-rehabilitacijskoj djelatnosti radi usklađivanja s odredbama Zakona o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija u dijelu propisivanja uvjeta za obavljanje edukacijsko-rehabilitacije djelatnosti kao regulirane profesije, kao i u dijelu javnih ovlasti Hrvatske komore edukacijskih rehabilitatora, koja bi trebala, kao nadležno tijelo provoditi postupak priznavanja inozemnih stručnih kvalifikacija, osim za magistre edukacijske rehabilitacije u predškolskim i školskim ustanovama." Primjedba i nadopuna HKER: Ovako utvrđena svrha Zakona ne podrazumijeva izdvajanje pripadnika predmetne profesije prema radnom mjestu unutar samo jednog od mogućih javnih sektora u kojima se pripadnici jedne i jedinstvene profesije zapošljavaju, a što se u aktualnom prijedlogu Zakona o izmjenama Zakona o edukacijsko-rehabilitacijskoj djelatnosti predlaže iznimkom: “.. osim za magistre edukacijske rehabilitacije u predškolskim i školskim ustanovama.“ Prijedlog nadopune : Nakon riječi "..ustanovama" dodati: „za koje se postupak priznavanja provodi pred Povjerenstvom MZO koje uključuje i predstavnike Hrvatske komore edukacijskih rehabilitatora i Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta.“ 2. "Sukladno odredbama Zakona o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija potrebno je Hrvatskoj komori edukacijskih rehabilitatora dati javnu ovlast za vođenje postupka priznavanja inozemnih stručnih kvalifikacija, osim za magistre edukacijske rehabilitacije u predškolskim i školskim ustanovama." Primjedba HKER Ovako utvrđena svrha Zakona ne podrazumijeva izdvajanje pripadnika predmetne profesije prema radnom mjestu unutar samo jednog od mogućih javnih sektora u kojima se pripadnici jedne i jedinstvene profesije zapošljavaju, a što se u aktualnom prijedlogu Zakona o izmjenama Zakona o edukacijsko-rehabilitacijskoj djelatnosti predlaže iznimkom: “.. osim za magistre edukacijske rehabilitacije u predškolskim i školskim ustanovama.“ Prijedlog HKER - Nakon riječi "ustanovama" dodati: „za koje se postupak priznavanja provodi pred Povjerenstvom MZO koje uključuje i predstavnike Hrvatske komore edukacijskih rehabilitatora i Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta“. 3. "U skladu s Akcijskim planom za administrativno rasterećenje gospodarstva (kojega je Vlada Republike Hrvatske donijela u siječnju 2017. godine) obvezu provjere stručnosti pri Hrvatskoj komori edukacijskih rehabilitatora, radi obnavljanja odobrenja magistru edukacijske rehabilitacije i sveučilišnom prvostupniku edukacijske rehabilitacije za samostalan rad na poslovima edukacijsko-rehabilitacijske djelatnosti, potrebno je ukinuti." Primjedba HKER. Iz predložene formulacije ne proizlazi nedvosmislena odredba da se obveza provjere stručnosti ukida samo za slučaj obnavljanja odobrenja ? Naime - provjera usavršavanja radi se kontinuirano vođenjem evidencije stručnog usavršavanja pojedinog člana te nije jasno što je alternativa ukidanju provjere stručnosti. Mišljenje pravnih stručnjaka je da se ne prihvati ukidanje obnavljanja licence, jer je to direktno povezano uz institut praćenja stručnog usavršavanja. Izbor između: oduzimanja ili obnavljanja licence kao mjere za praćenje stručnog usavršavanja – oduzimanje je disciplinska mjera koju nije u redu koristiti za nedostatni broj skupljenih bodova, takva mjera ne bi prošla na Ustavnom sudu jer se time krši pravo na rad. | Nije prihvaćen | Pripadnici profesije se ne izdvajaju prema radnom mjestu već se odredbe zakona ne primjenjuju na regulirane profesije u nadležnosti Ministarstva znanosti i obrazovanja koje određuje standarde za obavljanje tih profesija. Kao nadležno tijelo za regulirane profesije u području odgoja i obrazovanja navedeno je Ministarstvo znanosti i obrazovanja, a pod Nazivom pravnog akta na temelju kojeg je profesija regulirana navedeni su Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi („Narodne novine“ broj 87/08, 86/09, 92/10, 105/10-ispr., 90/11, 16/12, 86/12) i Zakon o predškolskom odgoju i naobrazbi („Narodne novine“ broj 10/97 i 107/07). S obzirom da je člankom 8. važećeg Zakona o edukacijsko-rehabilitacijskoj djelatnosti (Narodne novine, broj 124/2011) propisano trajno stručno usavršavanje, Nacrtom prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama navedenog Zakona je u članku 3. dodana točka koja propisuje da će magistru edukacijske rehabilitacije i sveučilišnom prvostupniku edukacijske rehabilitacije prestati pravo na obavljanje edukacijsko-rehabilitacijske djelatnosti ako, između ostalog, ne ispunjava obvezu trajnog usavršavanja iz članka 8. ovoga Zakona. Zakon ne izdvaja edukacijske rehabilitatore ovisno o sustavu gdje rade, već izuzima od primjene regulirane profesije u području odgoja i obrazovanja. |
20 | Zlatko Bukvić | TEKST ODREDBI VAŽEĆEG ZAKONA KOJE SE MIJENJAJU ODNOSNO DOPUNJUJU, Članak 9. | Dio koji se odnosi na pravne osobe iz stavka 2. ne može regulirati isključivo ministar za socijalnu skrb. Ovaj dio teksta potrebno je promijeniti na način da se dodaje tekst "ministar nadležan za djelatnost gdje se obavlja pripravnički staž" | Nije prihvaćen | Nadležno tijelo za regulirane profesije u području socijalne skrbi je Ministarstvo nadležno za poslove socijalne skrbi. |
21 | Zlatko Bukvić | TEKST ODREDBI VAŽEĆEG ZAKONA KOJE SE MIJENJAJU ODNOSNO DOPUNJUJU, Članak 3. | U ovom bi članku onda umjesto da se ponovno razdvaja edukacijske rehabilitatore prema mjestima rada i zaposlenja trebalo izmijeniti tekst na način da magistar i prvostupnik edukacijske rehabilitacije za rad na mjestima učitelja i stručnog suradnika u odgojno-obrazovnoj ustanovi mora imati i odobrenje za rad izdano od nadležne Agencije ili Ministarstva. | Nije prihvaćen | Zakon ne izdvaja edukacijske rehabilitatore ovisno o sustavu gdje rade, već izuzima od primjene regulirane profesije u području odgoja i obrazovanja. |
22 | Zlatko Bukvić | , PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE | U izmjene i dopune ovog Zakona, a u cilju održavanja postojeće dobre suradnje strukovnih udruženja i Ministarstava predlažemo da se u članku 34. postojećeg Zakona o edukacijsko-rehabilitacijskoj djelatnosti, u Povjerenstvo za stručni nadzor koji Komora provodi u ustanovama odgoja i obrazovanja imenuje osoba iz nadležnog ministarstva (savjetnik/viši savjetnik za defektologe edukacijske rehabilitatore). Člana Povjerenstva za stručni nadzor imenuje ministar nadležan za obrazovanje. | Nije prihvaćen | Nadležno ministarstvo obavlja nadzor sukladno posebnim propisima i članstvo u Povjerenstvu komore bi predstavljalo sukob interesa. |
23 | Zlatko Bukvić | PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O EDUKACIJSKO-REHABILITACIJSKOJ DJELATNOSTI, Članak 17. | "Nadzor nad radom i stručno-pedagoški nadzor magistara i prvostupnika edukacijske rahabilitacije zaposlenih na mjestima učitelja i stručnih suradnika edukacijskih rehabilitatora u predškolskim, osnovnoškolskim i srednjoškolskim ustanovama osim Hrvatske komore edukacijskih rehabilitatora, provode službe Ministarstva nadležnog za odgoj i obrazovanje u skladu s propisima kojima se uređuju odgoj i obrazovanje koje donosi nadležni ministar". | Nije prihvaćen | Nadzor nad radom reguliranih profesija koje su u nadležnosti Ministarstva znanosti i obrazovanja uređen je propisima iz područja odgoja i obrazovanja. |
24 | Zlatko Bukvić | PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O EDUKACIJSKO-REHABILITACIJSKOJ DJELATNOSTI, Članak 17. | Obzirom da je Komora samostalna i ima javne ovlasti, predloženi tekst stavka koji je dodan potrebno je oblikovati na način da ne isključuje Komoru iz postupaka koji se provode u sustavu odgoja i obrazovanja u dijelu koji se odnosi na edukacijsko-rehabilitacijsku djelatnost. Sukladno tome predlažemo novi tekst. | Nije prihvaćen | Nadzor nad radom reguliranih profesija koje su u u nadležnosti Ministarstva znanosti i obrazovanja uređen je propisima iz područja odgoja i obrazovanja. |
25 | Zlatko Bukvić | PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O EDUKACIJSKO-REHABILITACIJSKOJ DJELATNOSTI, Članak 16. | Iza podstavka 4. dodaju se podstavci 5. i 6., ali je potrebno ukloniti prijedlog teksta ",osim za magistre edukacijske rehabilitacije u predškolskim i školskim ustanovama" u podstavku 5. Komora edukacijskih rehabilitatora vodi i provodi postupak priznavanja, a ukoliko će za predškolske i školske ustanove to raditi netko drugi NUŽNO je u postupku ishoditi pozitivno mišljenje Hrvatske komore edukacijskih rehabilitatora | Nije prihvaćen | Postupak za priznavanje inozemnih stručnih kvalifikacija za regulirane profesije u nadležnosti Ministarstva znanosti i obrazovanja uređen je propisima iz područja odgoja i obrazovanja. |
26 | Zlatko Bukvić | PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O EDUKACIJSKO-REHABILITACIJSKOJ DJELATNOSTI, Članak 16. | Iz prijedloga i ovog članka potrebno je izbrisati "osim za magistre edukacijske rehabilitacije u predškolskim i školskim ustanovama" jer je Komora nadležna za sve edukacijske rehabilitatore koji se bave i obavljaju edukacijsko-rehabilitacijsku djelatnost. U nekim ustanovama koje su primarno u sustavu zdravstva ili socijalne skrbi provodi se odgoj i obrazovanje, ali se uvažava Zakon o odgoju i obrazovanju....U ovom je dijelu teksta potrebno dodati "Stručno-pedagoški nadzor nad radom edukacijskih rehabilitatora (učitelji i stručni suradnici ed. rehabilitatori) u ustanovama odgoja i obrazovanja osim Komore provoditi će i službe nadležnog Ministarstva". | Nije prihvaćen | Za regulirane profesije koje su u nadležnosti Ministarstva znanosti i obrazovanja, to tijelo je nadležno za reguliranje tih profesija. Službe nadležnog ministarstva provode nadzor u skladu sa posebnim propisima. |
27 | Ivana Slavinić | PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O EDUKACIJSKO-REHABILITACIJSKOJ DJELATNOSTI, Članak 2. | Članak 4. mijenja se i glasi: „Uvjeti za upis u Imenik Hrvatske komore edukacijskih rehabilitatora jesu: – završen diplomski/preddiplomski sveučilišni studij Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta u Republici Hrvatskoj ili priznata inozemna stručna kvalifikacija ...nužno je jasnije napomenuti završen "diplomski/prediplomski studije EdukacijskE rehabilitacije, Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta", kako bi se jasnije naznačilo da je riječ o sveučilišnim prvostupnicima ili magistrima edukacijske rehabilitacije, odnosno edukacijskim rehabilitatorima, a ne i ostalim stručnajcima koji završavaju diplomski/prediplomski sveučilišni studij Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta (dakle logopedi ili socijalni pedagozi) | Nije prihvaćen | Zakon se sadržajno odnosi na edukacijske rehabilitatore i nije potrebno dodatno isto naglašavati. |
28 | Mateja Vukašinec | PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O EDUKACIJSKO-REHABILITACIJSKOJ DJELATNOSTI, Članak 2. | U okviru članka 4. u 1. stavku nije dovoljno samo navesti završen diplomski/preddiplomski sveučilišni studij Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta jer time se obuhvaćaju svi smjerovi spomenutog fakulteta, što osim Edukacijske rehabilitacije uključuje i smjer Logopedije te Socijalne pedagogije. Stoga je ovdje neophodno navesti smjer Edukacijske rehabilitacije koja uključuje ekskluzivnost same edukacijsko-rehabilitacijske znanosti čiji predstavnici trebaju biti članovi HKER-a. | Nije prihvaćen | Zakon se sadržajno odnosi na edukacijske rehabilitatore i nije potrebno dodatno isto naglašavati. |
29 | Mateja Vukašinec | , II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE UREĐUJU PREDLOŽENIM ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI | U cilju zadovoljavanja standarda kvalitete usluga, provjera stručnosti te posjedovanja neophodnih kompetencija za kvalitetan i stručan rad edukacijskog rehabilitatora je neizostavna mjera koju nikako ne smijemo zanemariti izostaviti. Također, prisutna je kao neizostavan element drugih struka i njihovih stručnih djelatnika, stoga bi u okviru edukacijsko-rehabilitacijske djelatnosti trebala imati jednaku važnost. | Nije prihvaćen | S obzirom da je člankom 8. važećeg Zakona o edukacijsko-rehabilitacijskoj djelatnosti (Narodne novine, broj 124/2011) propisano trajno stručno usavršavanje, Nacrtom prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama navedenog Zakona je u članku 3. dodana točka koja propisuje da će magistru edukacijske rehabilitacije i sveučilišnom prvostupniku edukacijske rehabilitacije prestati pravo na obavljanje edukacijsko-rehabilitacijske djelatnosti ako, između ostalog, ne ispunjava obvezu trajnog usavršavanja iz članka 8. |
30 | Martina Sedlar | PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O EDUKACIJSKO-REHABILITACIJSKOJ DJELATNOSTI, Članak 2. | Članak 4. mijenja se i glasi: „Uvjeti za upis u Imenik Hrvatske komore edukacijskih rehabilitatora jesu: – završen diplomski/preddiplomski sveučilišni studij Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta u Republici Hrvatskoj ili priznata inozemna stručna kvalifikacija..." Ovdje je potrebno dodati da je uvjet za upis u HKER završen diplomski/preddiplomski sveučilišni studij ERF-a, smjer edukacijska rehabilitacija. | Nije prihvaćen | Zakon se sadržajno odnosi na edukacijske rehabilitatore i nije potrebno dodatno isto naglašavati. |
31 | Ivana Slavinić | TEKST ODREDBI VAŽEĆEG ZAKONA KOJE SE MIJENJAJU ODNOSNO DOPUNJUJU, Članak 3. | Ponavlja se ideja razdvajanja struke. Pravo na obavljanje edukacijsko-rehabilitacijske djelatnosti pojedinog stručnjaka morao bi biti reguliran od strane Komore, neovisno gdje on radi | Nije prihvaćen | Od strane komore se regulira obavljanje regulirane profesije edukacijskog rehabilitatora, a reguliranje obavljanja djelatnosti drugih reguliranih profesija je u nadležnosti tijela koja su kao nadležna navedena u popisu reguliranih profesija. |
32 | Ivana Slavinić | PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O EDUKACIJSKO-REHABILITACIJSKOJ DJELATNOSTI, Članak 17. | „Nadzor nad radom magistara edukacijske rehabilitacije zaposlenih u sustavu predškolskog, osnovnoškolskog i srednjoškolskog odgoja i obrazovanja provodi se u skladu s propisima iz sustava odgoja i obrazovanja koje donosi ministar nadležan za obrazovanje.“ -te uz nadzor/suglasnost Hrvatske komore edukacijskih rehabilitatora | Nije prihvaćen | Način provođenja nadzora nad reguliranim profesijama u sustavu odgoja i obrazovanja provodi se prema propisima iz područja odgoja i obrazovanja. |
33 | Ivana Slavinić | , II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE UREĐUJU PREDLOŽENIM ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI | Obzirom da je provjera stručnosti, radi obnavljanja odobrenja za rad magistru edukacijske rehabilitacije i sveučilišnom prvostupniku edukacijske rehabilitacije, jedan od mehanizama osiguravanja kvalitete usluga koje ovi stručnjaci pružaju, ne bi se nikako smjela ukinuti. Uostalom, ova mjera provodi se i pri reguliranju rada drugih struka, što samo potvrđuje njenu važnost | Nije prihvaćen | S obzirom da je člankom 8. važećeg Zakona o edukacijsko-rehabilitacijskoj djelatnosti (Narodne novine, broj 124/2011) propisano trajno stručno usavršavanje, Nacrtom prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama navedenog Zakona je u članku 3. dodana točka koja propisuje da će magistru edukacijske rehabilitacije i sveučilišnom prvostupniku edukacijske rehabilitacije prestati pravo na obavljanje edukacijsko-rehabilitacijske djelatnosti ako, između ostalog, ne ispunjava obvezu trajnog usavršavanja iz članka 8. ovoga Zakona |
34 | Martina Sedlar | PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O EDUKACIJSKO-REHABILITACIJSKOJ DJELATNOSTI, Članak 2. | Nije jasno napisano zašto je potrebna suglasnost jedino Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku prilikom propisivanja akta vezanog uz uvjete za priznavanje inozemnih stručnih kvalifikacija, a ne i drugih ministarstava. | Nije prihvaćen | Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku je nadležno tijelo za regulirane profesije u području socijalne skrbi, a koja je i profesija edukacijski rehabilitator. |
35 | Ivana Slavinić | PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O EDUKACIJSKO-REHABILITACIJSKOJ DJELATNOSTI, Članak 2. | Uvjete za priznavanje inozemnih stručnih kvalifikacija iz stavka 1.podstavka 1.ovog članka propisuje Hrvatska komora edukacijskih rehabilitatora uz suglasnost ministarstava nadležnih za socijalnu skrb, zdravstvo, predškolsko i školsko obrazovanje | Nije prihvaćen | Postupak za priznavanje inozemnih stručnih kvalifikacija za regulirane profesije u nadležnosti Ministarstva znanosti i obrazovanja propisan je propisima iz područja odgoja i obrazovanja. |
36 | Ivana Slavinić | , II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE UREĐUJU PREDLOŽENIM ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI | Vođenje postupka priznavanja inozemnih visokoškolskih kvalifikacija u svrhu zapošljavanja ili nastavka obrazovanja potrebno je dati Hrvatskoj komori edukacijskih rehabilitatora i Edukacijsko rehabilitacijskom fakultetu | Nije prihvaćen | Postupak priznavanja inozemnih visokoškolskih kvalifikacija uređen je u skladu sa Zakonom о priznavanju inozemnih obrazovnih kvalifikacija (Narodne novine, br. 158/2003, 198/2003, 138/2006 i 45/2011), koji se temelji na načelima Konvencije о priznavanju visokoškolskih kvalifikacija na području Europe, Lisabon, 11. travnja 1997. godine, odnosno Zakona о potvrđivanju Konvencije о priznavanju visokoškolskih kvalifikacija u području Europe (Narodne novine – Međunarodni ugovori, br. 9/02 i 15/02). |
37 | ANA VALIDŽIĆ POŽGAJ | , II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE UREĐUJU PREDLOŽENIM ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI | Bez obzira na radno mjesto na kojem se edukacijski rehabilitatori zapošljavaju, od socijale, zdravstva, obrazovanja... kompetencije koje dijele su dio istog profesionalnog identiteta i nepojmljiva je stoga podjela i postojanje dva različita regulatorna tijela za istu profesiju. Umjesto da krećemo prema izjednačavanju kvalitetne usluge i pristupa, takvom podjelom se samo udaljavamo od korisnika i obitelji i upitnim postaje profesionalni identitet struke. | Nije prihvaćen | Zakon ne izdvaja edukacijske rehabilitatore ovisno o sustavu gdje rade, već izuzima od primjene regulirane profesije u području odgoja i obrazovanja |
38 | Martina Sedlar | , II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE UREĐUJU PREDLOŽENIM ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI | Smatram da je provjera stručnosti nužna za svakog profesionalca koji radi svoj posao na stručan i odgovoran način, kao što je to slučaj i u drugim strukama, pa tako i edukacijkoj rehbilitaciji. Redovita edukacija i stjecanje i proširivanje vlastitih znanja vrlo je važan dio razvoja nas kao stručnjaka i pomaže nam u boljem radu s našim korisnicima i širenju digniteta struke. Kao i u drugim profesijama, licenca za rad trebala bi se obnavljati s obzirom na poštivanje osnovnih pravila struke te sakupljanje bodova na način reguliran pravilnikom i statuom naše komore. Zakon nebi trebao izdvajati edukacijske rehabilitatore ovisno o sustavu u kojem rade (zdravstvo, školstvo, socijala), već ih ujediniti i njihovim kompetencijama i zaštiti interesa, a HKER bi trebala biti nadležno tijelo koje bi trebalo imate sve ovlasti navedene u ovom zakonu za sve nas. | Nije prihvaćen | S obzirom da je člankom 8. važećeg Zakona o edukacijsko-rehabilitacijskoj djelatnosti (Narodne novine, broj 124/2011) propisano trajno stručno usavršavanje, Nacrtom prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama navedenog Zakona je u članku 3. dodana točka koja propisuje da će magistru edukacijske rehabilitacije i sveučilišnom prvostupniku edukacijske rehabilitacije prestati pravo na obavljanje edukacijsko-rehabilitacijske djelatnosti ako, između ostalog, ne ispunjava obvezu trajnog usavršavanja iz članka 8. ovoga Zakona. Zakon ne izdvaja edukacijske rehabilitatore ovisno o sustavu gdje rade, već izuzima od primjene regulirane profesije u području odgoja i obrazovanja |
39 | Ivana Slavinić | , II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE UREĐUJU PREDLOŽENIM ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI | Zakon o edukacijsko-rehabilitacijskoj djelatnosti morao bih obuhvaćati edukacijske rehabilitatore zaposlene u različitim ustanovama i u nadležnosti različitih Ministarstava te nikako ne bi smio izdvajati stručnjake zaposlene u predškolskim i školskim ustanovama, obzirom da je riječ o stručnjacima jednakih kompetencija, kao i onih zaposlenih u ustanovama zdravstva ili socijalne skrbi. Komora bi kao nadležno tijelo morala nadzirati rad sviju, u cilju osiguravanja iste kvalitete pružanih usluga korisnicima (i njihovim obiteljima), bez obzira u program koje ustanove su uključeni | Nije prihvaćen | S obzirom da je člankom 8. važećeg Zakona o edukacijsko-rehabilitacijskoj djelatnosti (Narodne novine, broj 124/2011) propisano trajno stručno usavršavanje, Nacrtom prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama navedenog Zakona je u članku 3. dodana točka koja propisuje da će magistru edukacijske rehabilitacije i sveučilišnom prvostupniku edukacijske rehabilitacije prestati pravo na obavljanje edukacijsko-rehabilitacijske djelatnosti ako, između ostalog, ne ispunjava obvezu trajnog usavršavanja iz članka 8. ovoga Zakona. |
40 | Nikolina Jurić Tanfara | , II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE UREĐUJU PREDLOŽENIM ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI | U svrhu izjednačavanja kvalitete pružene usluge korisnicima i njihovim obiteljima, naša Komora je tijelo koje ima pravnu osnovu za nadziranje i unaprijeđivanje pružatelja tih usluga. Stoga bi se Zakon o edukacijsko-rehabilitacijskoj djelatnosti trebao odnositi na sve edukacijske rehabilitatore bez obzira na mjesto rada i vrstu zaposlenja. Nelogično je da postoje dva regulatorna tijela za jednu profesiju koja obavlja iste poslove te ima iste kompetencije bez obzira na zaposlenje unutar različitih sustava. Apeliram na na mjerodavne da uistinu poslušaju struku kroz ove i prijašnje komentare. | Nije prihvaćen | Pripadnici profesije se ne izdvajaju prema radnom mjestu već se odredbe zakona ne primjenjuju na regulirane profesije u nadležnosti Ministarstvo znanosti i obrazovanja koje određuje standarde za obavljanje tih profesija. Kao nadležno tijelo za regulirane profesije u području odgoja i obrazovanja navedeno je Ministarstvo znanosti i obrazovanja, a pod Nazivom pravnog akta na temelju kojeg je profesija regulirana navedeni su Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi („Narodne novine“ broj 87/08, 86/09, 92/10, 105/10-ispr., 90/11, 16/12, 86/12) i Zakon o predškolskom odgoju i naobrazbi („Narodne novine“ broj 10/97 i 107/07). |
41 | Marijana Konkoli Zdešić | , II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE UREĐUJU PREDLOŽENIM ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI | Komora kao nadležno tijelo trebala bi provoditi postupak priznavanja stručnih kvalifikacija i za magistre edukacijske rehabiltiacije u predškolskim i školskim ustanovama. | Nije prihvaćen | Člankom 5. točkom 15. Zakona o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija („Narodne novine“ broj 82/15) propisano je da se nadležnim tijelom u postupku priznavanja inozemnih stručnih kvalifikacija smatraju nadležne strukovne organizacije, središnja tijela državne uprave u čijem su djelokrugu određene regulirane profesije ili druga nadležna tijela ili organizacije koje su navedenim Zakonom i posebnim propisima ovlaštene za provođenje postupka i utvrđivanje uvjeta za priznavanje inozemnih stručnih kvalifikacija. U popisu reguliranih profesija, pod brojem 63. kao regulirana profesija u području odgoja i obrazovanja u osnovnoj i srednjoj školi naveden je stručni suradnik u školskoj ustanovi, a pod brojem 64. kao regulirana profesija u predškolskom odgoju i obrazovanju naveden je stručni suradnik u predškolskoj ustanovi, a kao nadležno tijelo za regulirane profesije navedeno je Ministarstvo znanosti i obrazovanja, pod Nazivom pravnog akta na temelju kojeg je profesija regulirana navedeni su Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi („Narodne novine“ broj 87/08, 86/09, 92/10, 105/10-ispr., 90/11, 16/12, 86/12) i Zakon o predškolskom odgoju i naobrazbi („Narodne novine“ broj 10/97 i 107/07) iz čega je razvidno da Komora ne može voditi postupak priznavanja inozemnih stručnih kvalifikacija iz sustava predškolskog, osnovnoškolskog i srednjoškolskog odgoja i obrazovanja. Također u čl. 19. stavku 4. Zakona o reguliranim profesijama propisano je kako nadležno tijelo u postupku priznavanja inozemne stručne kvalifikacije može zatražiti mišljenje nadležne strukovne organizacije, odgovarajuće obrazovne ustanove ili centra za pomoć iz članka 75. navedenog Zakona koji su dužni svoje mišljenje dostaviti u roku 15 dana od dana zaprimanja takvog zahtjeva. Isto tako stavkom 5. navedenog članka Zakona propisano je kako mišljenje nadležne strukovne organizacije ne obvezuje nadležno tijelo. |