Izvješće o provedenom savjetovanju - Nacrt prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o porezu na dobit

Redni broj
Korisnik
Područje
Komentar
Status odgovora
Odgovor
1 HRVATSKA UDRUGA BANAKA III. OCJENA POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVOĐENJE ZAKONA, Članak 4. Predlaže se izmjena članka 11. stavak 3. Zakona o porezu na dobit: Sadašnja odredba: (3) Rezerviranja kod banaka za rizike od potencijalnih gubitaka priznaju se kao rashod u obračunanoj svoti, ali najviše do visine koju određuju propisi Hrvatske narodne banke. Predložena izmjena: (3) Rezerviranja kod kreditnih institucija za rizike od potencijalnih gubitaka i umanjenja vrijednosti za očekivane kreditne gubitke priznaju se kao rashod u obračunanoj svoti, ali najviše do visine koju određuju propisi Hrvatske narodne banke. Obrazloženje izmjene Radi se prvenstveno o terminološkom usklađenju propisa HNB-a i Zakona o porezu na dobit. Naime, sukladno Odluci o klasifikaciji izloženosti u rizične skupine i načinu utvrđivanja kreditnih gubitaka (NN 114/17) pojam „rezerviranja“ se odnosi isključivo na rezerviranja za očekivane kreditne gubitke po izvanbilančnim stavkama, a „umanjenje vrijednosti“ je pojam koji se odnosi na umanjenje vrijednosti za očekivane kreditne gubitke po financijskoj imovine koja je predmet Odluke. Prema dosadašnjem tumačenju i primjeni pojma „rezerviranja“ u poreznim stvarima, isti obuhvaća rezerviranja i umanjenja vrijednosti za očekivane kreditne gubitke prema gore navedenoj Odluci HNB-a, te se shodno tome predlaže predmetna izmjena kako bi se u poreznim postupcima izbjegle eventualne nedoumice. Primljeno na znanje Smatramo da se predložena izmjena terminologije može pojasniti provedbenim propisom obzirom da ovim Nacrtom prijedloga zakona nije obuhvaćena izmjena toga članka.
2 HGK NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O POREZU NA DOBIT , II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA TREBA UREDITI ZAKONOM TE POSLJEDICE NJEGOVA DONOŠENJA Vezano za Zakon o porezu na dobit za koji su predložene izmjene i dopune, Zajednica nezavisnih trgovaca automobilskim dijelovima u Hrvatskoj gospodarskoj komori ističe kako od 01.01.2019. nastupaju izmjene vezane uz MSFI 16 – najmovi, u dijelu računovodstvenog iskazivanja operativnog leasing – a /najma, prema najavama i obrazloženju primjene MSFI 16 – najmovi te bi navedeno trebalo imati utjecaj na iskazivanje ukupne zaduženosti te isto tako navedena promjena bi trebala povećati EBITDA, operativnu dobit, ali i financijske troškove te smanjiti pokazatelje likvidnosti, ali u konačnici biti neutralna na ostvarenu neto dobit društva. Međutim, ono što predstavlja moguću opasnost za ovu granu gospodarstva je stav Porezne uprave po pitanju primitka u naravi prilikom čega se kao osnovica za obračun uzima 20% mjesečne rate za operativni leasing uvećano za PDV, dok se kod financijskog leasinga uzima mjesečni iznos u visini 1% od nabavne vrijednosti uvećano za PDV. Slijedom toga, pretpostavlja se da će se nakon stupanja MSFI 16 na snagu uvesti određene promjene što bi u konačnici dovelo do značajnijeg rasta troška poslovanja za ovu djelatnost.“ Primljeno na znanje Izmjena u primjeni računovodstvenih standarda za obveznike poreza na dobit i dohodak kada je riječ o utvrđivanju primitaka u naravi prilagodit će se putem provedbenih propisa, odnosno Pravilnikom o porezu na dohodak.
3 Mićo Ljubenko NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O POREZU NA DOBIT Smatram da kod Zakona o porezu na dobit sada porezni obveznici nemaju ravnopravan status u pogledu primjene porezne stope. Naime, sukladno odredbi članka 28. porezni obveznik poreza na dobit plaća u određenim situacijama i 50% veći porez od drugog poreznog obveznika. Konkretno porezni obveznik koji ima prihod od 3,1 mil kuna u odnosu na poreznog obveznika koji ima prihod od 2,9 mil kuna plaća za 50% više poreza. Ovo stoga jer porezni obveznik sa 3,1 mil kuna prihoda plaća porez na dobit po stopi od 18% dok porezni obveznik sa 2,9 mil kuna prihoda plaća porez na dobit po stopi od 12%, a što je 50% manje u odnosu na 18%. Primjereno i u cilju ravnopravnosti poreznih obveznika, te u dodatnom cilju izbjegavanja zlouporaba bi bilo da se svima obračunava 12% do 3 mil kuna prihoda, a 18% preko tog iznosa, kao primjerice kod poreza na dohodak. Gornja neusklađenost zakona je provjerena i sa revizorskim tvrtkama (po potrebi podaci), kao i provedivost u izračunu poreza predloženog modela koji jamči ravnopravnost poreznih obveznika. Primljeno na znanje Kada je riječ o oporezivanju dobiti cilj porezne reforme iz 2016. godine bio je pojednostavljenje sustava oporezivanja dobiti, poticanje gospodarskog rasta i razvoja, u prvom redu radi poticanja gospodarski najslabijih poreznih obveznika, ali u okvirima koje omogućava državni proračun. Stoga je smanjena porezna stopa sa 20% na 18% i 12% za porezne obveznike koji imaju prihode do 3 milijuna kuna, čime su najnižom poreznom stopom obuhvaćeni poduzetnici početnici, samozaposlene osobe, poljoprivrednici – vlasnici OPG-a, mali porezni obveznici, odnosno obuhvaćeno je više od 85% poreznih obveznika koji zapošljavaju više od 215 tisuća radnika. Dakle, porezna stopa se ne razvrstava prema kategorijama poduzetnika sukladno Zakonu o računovodstvu već samo prema iznosu ostvarenih prihoda radi navedenog cilja, ali zbog obveze zadržavanja određene razine prihoda proračuna nije bilo moguće sniziti porezni stopu na 12% za sve porezne obveznike. Iznos od 3 milijuna kuna je utvrđen analizom poreznih obveznika te obuhvaća većinu malih obveznika. Napominjemo da je taj iznos utvrđen prema Zakonu o porezu na dodanu vrijednost kao granični za utvrđivanje obveze poreza na dodanu vrijednost na temelju naplaćenih naknada za obavljene isporuke, kao i za obvezu plaćanja poreza na dobit umjesto poreza na dohodak. Također, obveznici poreza na dobit mogu obvezu poreza na dobit utvrđivati prema novčanom načelu ako ostvaruju prihode do 3 milijuna kuna. Uzimajući u obzir da oko 65 tisuća poreznih obveznika ostvaruje prihode ispod 300 tisuća kuna, ali da većina poreznih obveznika ostvaruje i prihode daleko ispod 3 milijuna kuna, te da je bilo potrebno odrediti granicu prihoda, može se u nekim situacijama dogoditi da će porezni obveznici sa sličnom razinom prihoda imati različite porezne obveze. Međutim do snižavanja porezne stope za sve porezne obveznike, navedeno nije moguće izbjeći.
4 HGK ŽK Split NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O POREZU NA DOBIT , II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA TREBA UREDITI ZAKONOM TE POSLJEDICE NJEGOVA DONOŠENJA Članak 28. Zakona o porezu na dobit (Izmjene i dopune zakona 115/16) Članak 28. zakona predlažemo mijenjati i dopuniti usvrhu povećanja konkurentnosti mikro i malih poduzetnika. Članak 28. mijenja se i glasi: »Porez na dobit plaća se na utvrđenu poreznu osnovicu po stopi: 1. 12% ako su u poreznom razdoblju ostvareni prihodi do 5.200.000,00 kuna, ili 2. 18% ako su u poreznom razdoblju ostvareni prihodi jednaki ili veći od 5.200.000,01 kuna.«. U prilogu dostavljamo razvrstavanje poduzetnika, iz Zakona o računovodstvu (NN, 78/15 i izmjene i dopune zakona 120/16). Razvrstavanje poduzetnika Članak 5. (1) Poduzetnici u smislu ovoga Zakona razvrstavaju se na mikro, male, srednje i velike ovisno o pokazateljima utvrđenim na zadnji dan poslovne godine koja prethodi poslovnoj godini za koju se sastavljaju financijski izvještaji. Pokazatelji na temelju kojih se razvrstavaju poduzetnici su: – iznos ukupne aktive – iznos prihoda – prosječan broj radnika tijekom poslovne godine. (2) Mikro poduzetnici su oni koji ne prelaze granične pokazatelje u dva od sljedeća tri uvjeta: – ukupna aktiva 2.600.000,00 kuna – prihod 5.200.000,00 kuna – prosječan broj radnika tijekom poslovne godine – 10 radnika. (do 520.000,00 kn prihoda / radniku) (3) Mali poduzetnici su oni koji nisu mikro poduzetnici i ne prelaze granične pokazatelje u dva od sljedeća tri uvjeta: – ukupna aktiva 30.000.000,00 kuna – prihod 60.000.000,00 kuna – prosječan broj radnika tijekom poslovne godine – 50 radnika. (do 1.200.000,00 kn prihoda / radnik) (4) Srednji poduzetnici su oni koji nisu ni mikro ni mali poduzetnici i ne prelaze granične pokazatelje u dva od sljedeća tri uvjeta: – ukupna aktiva 150.000.000,00 kuna – prihod 300.000.000,00 kuna – prosječan broj radnika tijekom poslovne godine – 250 radnika. (5) Veliki poduzetnici su: 1. poduzetnici koji prelaze granične pokazatelje u najmanje dva od tri uvjeta iz stavka 4. ovoga članka 2. banke, štedne banke, stambene štedionice, institucije za elektronički novac, društva za osiguranje, društva za reosiguranje, leasing-društva, društva za upravljanje UCITS fondovima, društva za upravljanje alternativnim investicijskim fondovima, UCITS fondovi, alternativni investicijski fondovi, mirovinska društva koja upravljaju obveznim mirovinskim fondovima, mirovinska društva koja upravljaju dobrovoljnim mirovinskim fondovima, dobrovoljni mirovinski fondovi, obvezni mirovinski fondovi te mirovinska osiguravajuća društva, društva za dokup mirovine, faktoring-društva, investicijska društva, burze, operateri MTP-a, središnja klirinška depozitarna društva, operateri središnjeg registra, operateri sustava poravnanja i/ili namire i operateri Fonda za zaštitu ulagatelja neovisno o tome ispunjavaju li uvjete iz točke 1. ovoga stavka. (6) Novoosnovani poduzetnici i poduzetnici sa statusnom promjenom razvrstavaju se u skladu sa stavcima 2., 3., 4. i 5. ovoga članka na temelju pokazatelja za razdoblje od datuma osnivanja, odnosno statusne promjene do kraja njihove prve poslovne godine, odnosno na zadnji dan tog razdoblja. Za potrebe razvrstavanja poduzetnici iz ovoga stavka iznos prihoda preračunavaju na godišnju razinu. Nije prihvaćen Kada je riječ o oporezivanju dobiti cilj porezne reforme iz 2016. godine bio je pojednostavljenje sustava oporezivanja dobiti, poticanje gospodarskog rasta i razvoja, u prvom redu radi poticanja gospodarski najslabijih poreznih obveznika, ali u okvirima koje omogućava državni proračun. Stoga je smanjena porezna stopa sa 20% na 18% i 12% za porezne obveznike koji imaju prihode do 3 milijuna kuna, čime su najnižom poreznom stopom obuhvaćeni poduzetnici početnici, samozaposlene osobe, poljoprivrednici – vlasnici OPG-a, mali porezni obveznici, odnosno obuhvaćeno je više od 85% poreznih obveznika koji zapošljavaju više od 215 tisuća radnika. Iznos od 3 milijuna kuna je utvrđen analizom poreznih obveznika te obuhvaća većinu malih obveznika. Napominjemo da je taj iznos utvrđen prema Zakonu o porezu na dodanu vrijednost kao granični za utvrđivanje obveze poreza na dodanu vrijednost na temelju naplaćenih naknada za obavljene isporuke, kao i za obvezu plaćanja poreza na dobit umjesto poreza na dohodak. Također, obveznici poreza na dobit mogu obvezu poreza na dobit utvrđivati prema novčanom načelu ako ostvaruju prihode do 3 milijuna kuna. Dakle, porezna stopa se ne razvrstava prema kategorijama poduzetnika sukladno Zakonu o računovodstvu već samo prema iznosu ostvarenih prihoda radi navedenog cilja, ali zbog obveze zadržavanja određene razine prihoda proračuna nije bilo moguće sniziti porezni stopu na 12% za sve porezne obveznike.
5 PricewaterhouseCoopers d.o.o. NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O POREZU NA DOBIT PRAVILO O OGRANIČAVANJU KAMATA Republika Hrvatska ima obvezu uskladiti lokalnu legislativu s pravnom stečevinom Europske unije (EU), uključujući i Direktivu Vijeća (EU) 2016/1164 (eng: The Anti Tax Avoidance Directive, ATAD; dalje u tekstu: Direktiva), koja donosi nova pravila za sprečavanje premještanja dobiti. Pravilo o ograničavanju kamata je usmjereno na ograničavanje poreznog priznavanja troškova kamata koji proizlaze iz zaduživanja poreznog obveznika kod povezanih društava. Direktiva dijelom odredbi ostavlja slobodu zemljama članicama da same odrede stupanj restriktivnosti. Međutim, način računanja prekomjerne kamate kroz definiciju EBITDA ne spada u opseg proizvoljnih odredbi jer bi u protivnom došlo do neujednačene primjene načela ograničavanja u zemljama članicama. Usporedbom Prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o porezu na dobit i Direktive, uočili smo odstupanja od odredbi Direktive. U nastavku dajemo prijedlog izmjene: Sadašnji tekst Prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o porezu na dobit, članak 6., koji definira novi članak 30.a) stavak 4. Zakona o porezu na dobit: „ Za potrebe stavka 1. ovoga članka pri izračunu EBITDA uzimaju se u obzir samo oporezivi prihodi, te se dobiti prije poreza dodaju porezno priznati troškovi amortizacije utvrđeni prema ovom Zakonu te ukupni troškovi zaduživanja.“ Predlažemo zamijeniti odredbom Direktive, članak 4. stavak 2.: “EBITDA se izračunava tako da se dobiti koja podliježe porezu na dobit u državi članici poreznog obveznika dodaju iznosi prekoračenih troškova zaduživanja prilagođeni za iznos poreza, kao i iznosi amortizacije prilagođeni za iznos poreza. Prihod oslobođen od poreza isključuje se iz EBITDA-e poreznog obveznika.“ U Prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o porezu na dobit, u članku 6., koji definira novi članak 30.a) stavak 2. Zakona o porezu na dobit, u postojeći tekst predlažemo unijeti tekst VELIKOG FONTA. Svrha izmjene je da se izbjegne dvostruko nepriznavanje kamate: „Smatra se da porezni obveznik ostvaruje prekoračene troškove zaduživanja kada POREZNO PRIZNATI troškovi zaduživanja prekoračuju oporezivi prihod od kamate ili drugi ekonomski istovjetni oporezivi prihod“. U uvodnom dijelu Prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o porezu na dobit navodi se : “Zakon već sadrži dva posebna pravila o ograničenju odbitka kamate između povezanih osoba, a odnose se na stanjenu kapitalizaciju prema članku 8. Zakona i na postupak utvrđivanja porezno priznate kamatne stope prema članku 14. Zakona. Ta ciljana pravila obzirom da se odnose na povezane osobe zadržavaju se i dalje jer pružaju primjerenu razinu zaštite porezne osnovice, ali se uvodi i novo dodatno pravilo o ograničenju odbitka kamate prema Direktivi Vijeća (EU) 2016/1164, a koje će se primijeniti na zajmove primljene i od nepovezanih osoba. Novo pravilo o odbitku kamate za zajmove između povezanih osoba, povezane osobe će primijeniti nakon primjene članka 8. i članka 14. Zakona. Međutim, odredbe članka 8. i članka 14. Zakona, sukladno navedenoj Direktivi, mogu se zadržati do isteka prve pune fiskalne godine nakon datuma objave sporazuma između članica OECD-a na službenoj internetskoj stranici o minimalnom standardu u pogledu mjere 4. akcijskog plana za BEPS, ali najkasnije do 1. siječnja 2024“. Smatramo da je redoslijed primjene pravila o ograničavanju poreznog priznavanja troška kamata bitan i zato predlažemo (radi izbjegavanja nedoumica o redoslijedu primjene pojedinih pravila) da ga se uključi u prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o porezu na dobit, u prijelazne odredbe. ODREDBE O KONTROLIRANOM INOZEMNOM DRUŠTVU (CONTROLLED FOREIGN COMPANY ILI DALJE U TEKSTU "CFC") I DEFINICIJA POVEZANOSTI U općim odredbama Direktiva definira prag za povezana društva u iznosu 25% u smislu prava glasa ili vlasništva kapitala, dok se odredbe o CFC-u ograničavaju na povezana društva s 50% prava glasa ili 50% udjela. Nacrt Prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o porezu na dobit također uvodi odredbe o kontroliranom inozemnom društvu, ali na način da najprije navodi uvjet od 50% prava glasa ili vlasništva, a tek kasnije unosi opću odredbu koja definira povezana društva (25% prava glasa ili vlasništva). Predlažemo da prijenos odredbi Direktive u Zakon o porezu na dobit doista bude u skladu s odredbama Direktive, tj. da se najprije općim pravilom definiraju povezana društva, a potom posebnim pravilom CFC društva. S ciljem lakše primjene zakonskih odredbi predlažemo da u početnim odredbama Zakona o porezu na dobit budu definirana povezana društva (za potrebe tog propisa), a da dalje u tekstu Zakona odredbe samo referiraju na opću definiciju. U nastavku predlažemo izmjene: Sadašnji tekst Prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o porezu na dobit, članak 6., koji unosi članak 30.b) stavak 8. u Zakon o porezu na dobit: „ Za potrebe utvrđivanja kontroliranog inozemnog društva, povezanim osobama iz stavka 1. točke a) ovoga članka smatraju se: a) subjekti u kojemu porezni obveznik izravno ili neizravno posjeduje udio u smislu prava glasa ili vlasništva kapitala od 25% ili više ili ostvaruje pravo na primitak od 25% ili više dobiti tog subjekta.“ Predlažemo ovu odredbu brisati i prebaciti je u članak 13. stavak 2. Zakona o porezu na dobit umjesto postojeće definicije povezanih društava koja se briše. Prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o porezu na dobit, članak 6., koji unosi članak 30. a) stavak 5., treba referirati na novi članak 13. stavak 2. Zakona o porezu na dobit. U Prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o porezu na dobit, u članku 6., koji unosi članak 30.b) stavak 8., umjesto definicije povezanih društava staviti referencu na novi članak 13. stavak 2. Zakona o porezu na dobit. POREZNO PRIZNAVANJE VRIJEDNOSNOG USKLAĐENJA FINANCIJSKE IMOVINE U nacrtu prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o porezu na dobit, članak 4., jasno se definira porezno priznavanje rashoda otpisa potraživanja vjerovnicima koje obave dužnicima tijekom sklapanja nagodbe prema Zakonu o postupku izvanredne uprave u trgovačkim društvima od sistemskog značaja za Republiku Hrvatsku. Podupiremo ove odredbe jer doprinose jasnoći u smislu postupanja poreznih obveznika, a također su iznimno važne u ovom razdoblju kad se brojni poduzetnici suočavaju s izazovima i problemima naplate svojih potraživanja. Ovime je izbjegnuto i dodatno porezno opterećenje u slučaju kad je jasno da je poduzetnik poduzeo sve radnje usmjerene na naplatu potraživanja, a do naplate potraživanja neće doći. Predlažemo da se na jednak način jasnije definira i postupanje kod ispravka vrijednosti financijske imovine, jer su u protivnom vjerovnici koji imaju financijska potraživanja, a koji nisu financijske institucije, u neravnopravnom položaju u odnosu na ostale vjerovnike. U Zakonu o porezu na dobit iza članka 10. stavka 1. predlažemo unijeti: „Porezno priznatim rashodom smatraju se otpisi financijske imovine koji su potvrđeni u skladu s posebnim propisom o stečaju potrošača i posebnim propisom o postupku izvanredne uprave u trgovačkim društvima od sistemskog značaja.“ DODATNI PRIJEDLOG IZMJENA ZAKONA O POREZU NA DOBIT- MOGUĆNOST ISPLATE DIVIDENDI BEZ OBRAČUNA POREZA PO ODBITKU PRIJE NEGO ŠTO JE ISPUNJEN UVJET OD 24 MJESECA NEPREKIDNOG DRŽANJA UDJELA Zakon o porezu na dobit u članku 31.e definira oporezivanje dividendi i udjela u dobiti između matičnih društava i povezanih društava iz različitih država članica prema Direktivi 2003/49/EZ. Isplata dividendi i udjela u dobiti između zemalja članica EU oslobođena je od poreza po odbitku uz zadovoljavanje uvjeta držanja 10% udjela u razdoblju od najmanje 24 mjeseca. Hrvatski Zakon o porezu na dobit ne navodi izričito mogućnost isplate dividende bez obračuna poreza po odbitku ako u trenutku isplate još nije zadovoljen propisani rok držanja udjela, ali je i ne zabranjuje. Direktiva ne ograničava mogućnost isplate bez poreza i prije zadovoljavanja uvjeta, pod uvjetom da porezni obveznik u konačnici zadovolji taj uvjet. PwC je analizirao porezni tretman u 26 zemalja članica EU radi usporedbe s hrvatskim rješenjem. Neke države članice propisuju potrebu predavanja nekog instrumenta osiguranja plaćanja poreza, npr. bankovne garancije na iznos poreza po odbitku koji bi trebao biti obustavljen (Slovenija i Grčka), dok je u mnogim zemljama dovoljno da društvo ima namjeru i u konačnosti ispuni uvjet o držanju udjela u propisanom roku (Austrija, Belgija, Češka, Francuska, Luksemburg, Poljska). Predlažemo da se u hrvatski Zakon o porezu na dobit unesu odredbe po uzoru na Sloveniju te da se poreznim obveznicima omogući isplata dividende bez obračuna poreza prije ispunjenja roka držanja, uz osiguranje da će porez biti plaćen ako udjeli budu otuđeni prije tog roka. Time će se poboljšati ulagačka klima za inozemne ulagače i ujednačiti tretman s ostalim državama članicama. U tom smislu predlažemo u članak 31. e iza stavka 3. Zakona o porezu na dobit unijeti sljedeće stavke 4, 5 i 6, a postojeći stavak 4. postao bi stavak 7.: „(4) Dividenda ili udio u dobiti isplaćeni društvu koje još nije ispunilo uvjet držanja udjela u kapitalu tijekom razdoblja od 24 mjeseca iz točke 2. stavka 1. ovog članka, ali ispunjava uvjete definirane u stavku 1. ovog članka, ne podliježe plaćanju poreza po odbitku pod uvjetom da isplatitelj dividendi ili udjela u dobiti Poreznoj upravi dostavi bankovnu garanciju u svrhu osiguranja plaćanja potencijalne porezne obveze. (5) Porezna uprava garanciju može aktivirati ako primatelj dividendi ili udjela u dobiti ne ispuni uvjet držanja najnižeg postotka udjela navedenog u točki 1. stavka 1. ovog članka tijekom razdoblja od 24 mjeseca. (6) Za potrebu iz stavka 4. prihvatljiva je bankovna garancija koju izda banka s registriranim sjedištem u Hrvatskoj ili nekoj drugoj državi članici EU, pri čemu se banka mora neopozivo obvezati da će na prvi poziv nadležnog poreznog tijela i bez prigovora na poseban račun poreznog tijela uplatiti odgovarajući iznos poreza. Rok valjanosti bankovne garancije je do datuma ispunjavanja uvjeta koji se odnosi na najniži postotak udjela i trajanje držanja udjela, u skladu s točkom 1. i točkom 2. stavka 1. ovog članka.“ Nije prihvaćen Direktiva Vijeća (EU) 2016/1164, za pravilo o ograničenju odbitka kamate, nudi brojne opcije, a među ostalim je i mogućnost utvrđivanja EBITDA. Dakle izračun EBITDA nije utvrđen prema uobičajenoj formuli (često kao dobit prije poreza, kamate, amortizacije i deprecijacije). Preuzimanjem novog pravila o ograničenju odbitka kamate iskorištene su i druge mogućnosti prema kojima države mogu urediti svoj propis, zbog čega se može pretpostaviti da sve države članice EU neće imati u potpunosti harmoniziran sustav u pogledu utvrđivanja porezno priznate kamate. Primjerice, ovim Nacrtom prijedloga zakona iskorištena je mogućnost iz Direktive te je od primjene iste isključen financijski sektor kao i financiranje infrastrukturnih objekata. Slijedom mogućih opcija, države mogu biti i strože u odnosu na odredbe propisane Direktivom obzirom da ista nalaže obvezu postojanja samo minimalnih pravila. Stoga je predložen navedeni izračun EBITDA-e i zadržana su postojeća pravila o odbitku kamate. Nadalje, za primjenu pravila o kontroliranim inozemnim društvima, Direktiva također nudi opcije, a temeljno, kontroliranim inozemnim društvom smatra se slučaj subjekta kod kojega sam porezni obveznik ili zajedno s povezanim osobama sudjeluje izravno ili neizravno s više od 50% glasačkih prava ili je izravni ili neizravni vlasnik više od 50% kapitala ili ostvaruje pravo na primitak više od 50% dobiti tog subjekta. Za primjenu navedene odredbe mogla se prilagoditi i predložena opcija za utvrđivanje povezane osobe. Naime, ako bi se primijenila opća odredba iz članka 13. stavka 2. Zakona o porezu na dobit (koja za povezanost ne određuje postotke), povezanost bi se utvrđivala prema sudjelovanju u upravi, nadzoru ili kapitalu i to izravno ili neizravno, te je stoga predložena, radi pojednostavljenja postupka primjene, opcija koju nudi Direktiva, odnosno nije izabrana stroža opcija. Namjera prijedloga je uz odredbu članka 3. Zakona o porezu na dobit oporezivati društva u kojima tuzemni porezni obveznik s povezanim osobama sudjeluje u više od 50% glasačkih prava ili je izravni ili neizravni vlasnik više od 50% kapitala ili ostvaruje pravo na primitak više od 50% dobiti tog subjekta. Napominjemo da pravilo o kontroliranim inozemnim društvima nalaže obvezu uračunavanja poreza plaćenog u inozemstvu. Stoga je, radi pojednostavljenja postupka za utvrđivanje kontroliranog inozemnog društva, utvrđivanje porezne obveze te uračunavanja plaćenog poreza u inozemstvu, izabrana ponuđena opcija za utvrđivanje povezane osobe. Vezano uz otpise potraživanja, nova predložena odredba, kao i druge odredbe o otpisu, ne isključuje otpise financijske imovine, što će biti pojašnjeno Pravilnikom o porezu na dobit. Međutim, priznavanje rashoda smanjenja vrijednosti financijske imovine nije prihvatljiva opcija prije otpisa, a u odnosu na porezne obveznike koji iskazuju umanjenja vrijednosti za potraživanja iskazana u prihodima odredba nije restriktivna. Priznavanjem umanjenja vrijednosti potraživanja iskazanih u prihodima, nenaplaćeni prihodi se isključuju iz porezne osnovice. Prilikom implementacije Direktive Vijeća 2011/96/EU od 30. studenoga 2011. o zajedničkom sustavu oporezivanja koji se primjenjuje na matična društva i društva kćeri iz različitih država članica (koja je nakon 2011. godine zbog sprečavanja izbjegavanja plaćanja poreza žurno mijenjana dva puta), izabrana je najstroža opcija u pogledu vremenskog zadržavanja udjela prije isplate dividende. Napominjemo da je i sada slična opcija predložena i za zajedničku poreznu osnovicu (CCTB), odnosno ne predlaže se bezuvjetna isplata zbog brojnih manipulacija. Cilj odredbe članka 31.e Zakona o porezu na dobit je za novoosnovana društva zadržavanje dobiti u Republici Hrvatskoj, a rijetko društva i imaju mogućnost isplatiti dobit prije nego što posluju dvije godine. Naime, želi se spriječiti pojava da društva isplaćuju dobit, a da se istovremeno zadužuju od iste povezane osobe te stvaraju troškove poslovanja. Međutim, obzirom na uvođenje pravila protiv izbjegavanja plaćanja poreza, nakon razmatranja vašeg prijedloga za uvođenjem bankovne garancije, smatramo da je isto moguće propisati provedbenim propisom u prvim izmjenama tijekom 2018. godine.
6 HRVATSKA UDRUGA BANAKA III. OCJENA POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVOĐENJE ZAKONA, Članak 4. Predlaže se dopuna članka 9., uvođenjem 2 dodatna stavka nakon stavka (9): (10) Iznimno od odredbe stavka 3. ovoga članka i članka 10. stavka 1. ovoga Zakona, u porezno priznate rashode kreditne institucije uključuje se iznos otpisa potraživanja od nepovezane osobe temeljem postignute nagodbe s dužnikom kojom se pospješuje naplata i izvjesnost naplate potraživanja, ako se dokaže da su pažnjom dobrog gospodarstvenika pokrenute određene pravne radnje s ciljem naplate potraživanja koje nisu rezultirale naplatom cjelokupnog duga. Potraživanje koje je predmet otpisa u poslovnim knjigama kreditne institucije mora biti iskazano kao djelomično ili potpuno nenadoknadivo potraživanje na zadnji dan prethodne godine. Kreditna institucija je dužna u nagodbi utvrditi da otpis preostalog duga ujedno predstavlja i otpust duga nakon podmirenja temeljem nagodbe. Obrazloženje uz prijedlog dopune članka 9. stavkom (10): Kreditne institucije predlažu dugotrajnu mjeru kojom bi se u potpunosti ostvarivali rezultati programa Vlade RH-a čiji je cilj smanjiti nelikvidnost i insolventnost privatnog sektora smanjenjem udjela nenaplativih kredita, s obzirom da je privremena jednokratna mjera otpusta duga temeljem nagodbe za 2017. godinu dala djelomične učinke ograničenog efekta te smatramo da postoji potreba pronalaska mjere dugoročnijeg karaktera. Sam instrument nagodbe kao takav propisan je Općim poreznim zakonom te ga primjenjuje i država u svojim upravnim/poreznim postupcima. Naime, postizanjem nagodbe iznad knjigovodstvene vrijednosti potraživanja, pozitivne efekte postiže i sam državni proračun što najčešće nije moguće postići u redovnom ovršnom postupku jer vrijednost nekretnina koje su predmet ovrhe ne postižu stvarnu tržišnu vrijednost koju bi mogle postići kao neopterećena nekretnina na tržištu. U kontekstu ovog prijedloga vrijedi naglasiti kako je novim Zakonom o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (NN 68/18) u članku 12. propisano kako će FINA prestati s izvršavanjem osnove za plaćanje za ovršenika fizičku osobu ukoliko se ista ne naplati u cijelosti u roku od 3 godine. Prema obrazloženju MFIN navedena odredba je motivirana ograničenjem trajanja provedbe ovrhe pri čemu se poziva na razuman interes vjerovnik da uslijed očite nemogućnosti naplate na drugi način rješava svoj odnos s dužnikom. Naš prijedlog u potpunoj je korelaciji s navedenim. Treba istaknuti, da su sve kreditne institucije na tržištu RH-a zbog ostvarivanja svojih poslovnih ciljeva predane postizanju maksimalnih rezultata naplate nenaplativih potraživanja. (11) Otpisom se ne smatra prijenos potraživanja iz bilančne u izvanbilančnu evidenciju koji kreditne institucije provode u skladu s međunarodnim računovodstvenim propisima i propisima HNB-a. Obrazloženje uz prijedlog dopune članka 9. stavkom (11): Obzirom na stupanje na snagu Međunarodnog standarda financijskog izvještavanja („MSFI“) 9: „Financijski instrumenti“ s 1. siječnjem 2018. godine, financijske institucije su provele intenzivne prilagodbe vezano za način klasifikacije i mjerenja financijske imovine i financijskih obveza za računovodstvene svrhe. Zahtjevi novog standarda na području umanjenja vrijednosti su zamijenili dosadašnji Međunarodni računovodstveni standard („MRS“) 39. Također, MSFI 9 je uveo i nova pravila koja su dovela do promjena u računovodstvenom procesu evidentiranja umanjenja vrijednosti. Osim navedenog izmijenjeni su i lokalni propisi, te je prvotno u Odluci o izmjenama i dopunama Odluke o klasifikaciji plasmana i izvanbilančnih obveza kreditnih institucija NN 28/2017 („Odluka“) izbrisan stavak 5. članka 23. Predmetnom izmjenom ukinuto je ograničenje da financijske institucije svoje plasmane, koji su klasificirani u rizičnu skupinu C i za koje je proveden 100%-tni ispravak vrijednosti, iskazuju isključivo na računima bilance do definitivnog otpisa (tj. dok se ne provedu pravne radnje u vezi s prestankom obveze dužnika u skladu s politikama i procedurama kreditne institucije i zakonom koji uređuje obvezne odnose). Dakle, kreditnim institucijama je dana mogućnost da navedene plasmane, sukladno propisanim uvjetima i zahtjevima HNB-a i MRS-a 39 mogu iskazivati i u izvanbilančnoj evidenciji uz zadržavanje prava poduzimanja radnji naplate duga. Dana 01. siječnja 2018., uz MSFI 9, je na snagu stupila i Odluka o klasifikaciji izloženosti u rizične skupine i načinu utvrđivanja kreditnih gubitaka NN 114/2017 („Nova Odluka“) koja zamjenjuje gornju Odluku, a koja definira primjenu MSFI 9 za kreditne institucije u Republici Hrvatskoj. Slijedom navedenog, proizlazi da će kreditne institucije biti obvezne rezervirati loše plasmane na temelju Nove Odluke, koja je usklađena s MSFI-ijem 9. Takve rezervacije su sukladno Zakonu o porezu na dobit porezno priznati rashod obzirom da su provedene temeljem propisa HNB-a. Nadalje, obzirom na regulatorne zahtjeve (točka 5.4.4. MSFI-ija 9), kreditne institucije su dužne prestati priznavati prethodno priznatu financijsku imovinu iz svojih izvještaja o financijskom položaju tj. iz bilance, djelomično ili u cijelosti, ako nema razumnih očekivanja u pogledu povrata. Prestanak priznavanja sukladno MSFI-u 9 u suštini znači da će se plasman prestati voditi u bilanci te da će se isti sukladno propisanim uvjetima i zahtjevima priznati u izvanbilančnu evidenciju kreditne institucije (preknjiženje potraživanja iz bilance u izvanbilančnu evidenciju). Također, Izmjenama i dopunama Odluke o statističkom i bonitetnom izvješćivanje NN 115/2017 (članak 15 „Modalitet 20“) HNB uvodi obvezu izvještavanja o ukupnom stanju potraživanja koja su preknjižena u izvanbilančnu evidenciju (glavnica, kamate i ostalo), iz čega proizlazi da se od kreditnih institucija i dalje očekuje nastavak evidentiranja i naplate predmetnog potraživanja. Obzirom da preknjiženje tj. otpis, kako je događaj definiran u međunarodnim standardima, za kreditne institucije ne predstavlja definitivni prestanak priznavanja plasmana (ne provodi se definitivno isknjiženje plasmana) već samo promjenu načina evidentiranja, zatim da se nastavlja s provođenjem mjera naplate te da je i HNB Odlukom o izmjenama i dopunama statističkog i bonitetnog izvješćivanja predvidio da se plasman priznat u izvanbilančnoj evidenciji nastavlja i dalje evidentirati i naplaćivati predmetni otpis potraživanja nema utjecaja na osnovicu poreza na dobit. Takav otpis (prema MSFI-iju 9), koji suštinski predstavlja samo prijenos u izvanbilančnu evidenciju, ne može se izjednačiti s otpisom u skladu s poreznim propisima. To ujedno znači da će kreditne institucije porezni tretman te ispunjenje uvjeta iz čl. 9 Zakona o porezu na dobit utvrđivati u trenutku provedbe otpisa koji ujedno predstavlja i optust duga, odnosno u trenutku konačnog i formalnog prestanka prava kreditne institucije na naplatu takvog potraživanja kada se isto definitivno isknjižava iz svih evidencija banke i kada dolazi i do formalnog odricanja kreditne institucije od prava na naplatu. Predlaže se izmjena članka 11. stavak 3. Zakona o porezu na dobit: Sadašnja odredba: (3) Rezerviranja kod banaka za rizike od potencijalnih gubitaka priznaju se kao rashod u obračunanoj svoti, ali najviše do visine koju određuju propisi Hrvatske narodne banke. Predložena izmjena: (3) Rezerviranja kod kreditnih institucija za rizike od potencijalnih gubitaka i umanjenja vrijednosti za očekivane kreditne gubitke priznaju se kao rashod u obračunanoj svoti, ali najviše do visine koju određuju propisi Hrvatske narodne banke. Obrazloženje izmjene Radi se prvenstveno o terminološkom usklađenju propisa HNB-a i Zakona o porezu na dobit. Naime, sukladno Odluci o klasifikaciji izloženosti u rizične skupine i načinu utvrđivanja kreditnih gubitaka (NN 114/17) pojam „rezerviranja“ se odnosi isključivo na rezerviranja za očekivane kreditne gubitke po izvanbilančnim stavkama, a „umanjenje vrijednosti“ je pojam koji se odnosi na umanjenje vrijednosti za očekivane kreditne gubitke po financijskoj imovine koja je predmet Odluke. Prema dosadašnjem tumačenju i primjeni pojma „rezerviranja“ u poreznim stvarima, isti obuhvaća rezerviranja i umanjenja vrijednosti za očekivane kreditne gubitke prema gore navedenoj Odluci HNB-a, te se shodno tome predlaže predmetna izmjena kako bi se u poreznim postupcima izbjegle eventualne nedoumice. Nije prihvaćen Kada je riječ o nenaplativim potraživanja kreditnih institucija, u poreznoj reformi 2016. godine propisana je jednokratna mjera o porezno priznatom otpisu potraživanja koja se provodila tijekom 2017. godine, bez pokretanja određenih radnji za naplatu i bez utvrđivanja drugih posebnih uvjeta. Nadalje, tijekom 2018. godine donesen je novi Zakon o otpisu dugova fizičkih osoba te su izvršene i izmjene u Stečajnom zakonu prema kojima se utvrđuju i porezno priznati otpisi. Nadalje, u članku 9. Zakona o porezu na dobit (stavci 5., 6. i 7.) propisane su odredbe o utvrđivanju porezno priznatih otpisa potraživanja putem nagodbe, bez pokretanja određenih radnji za naplatu, stoga se već sada može utvrditi porezno priznati otpis ukoliko je riječ o opravdanim razlozima (potpuno nenaplativi kreditni plasmani su porezno priznat rashod).
7 Američka gospodarska komora u Hrvatskoj II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA TREBA UREDITI ZAKONOM TE POSLJEDICE NJEGOVA DONOŠENJA, b) Pitanja koja se trebaju urediti Zakonom Produljenje razdoblja za prijenos poreznog gubitka Trenutna pravila o prijenosu gubitka od 5 godina ne potiču dugoročne investicije, a osobito investicije u visoku tehnologiju. Potrebno je produljiti razdoblje za prijenos gubitaka u skladu s najboljom europskom i svjetskom praksom. Primjerice, Austrija ima period od 7 godina, dok SAD ima čak 20 godina. AmCham smatra da bi u Hrvatskoj trebalo produžiti ovaj period s 5 na 10 godina. Također, kao dobar primjer može se navesti rješenje koje implementira Slovenija gdje nema vremenskog ograničenja za prijenos poreznog gubitka unaprijed, ali se svake godine samo 50% ostvarene dobiti može pokriti prenesenim gubitkom, a na 50% treba platiti porez na dobit. Nije prihvaćen Poticanje investicija poreznim olakšicama sada je propisano Zakonom o poticanju ulaganja i Zakonom o državnoj potpori za istraživačko-razvojne projekte. Stoga, radi poticanja navedenih investicija, u ovom trenutku nije utvrđena potreba za produljenjem propisanoga roka koji se odnosi na prijenos poreznog gubitka s 5 na 10 godina.
8 DENIS PELOZA NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O POREZU NA DOBIT , II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA TREBA UREDITI ZAKONOM TE POSLJEDICE NJEGOVA DONOŠENJA Članak 28. Zakona o porezu na dobit (Izmjene i dopune zakona 115/16) Članak 28. zakona potrebno je mijenjati i dopuniti u svrhu ispunjenja namjene, svrhovitosti i sukladno javno dostupnim obrazlaganjima nužnosti potrebe uvođenja u interesu povećanja konkurentnosti mikro i malih poreznih obveznika-poduzetnika-poslodavaca. Prijedlozi mogućih modela rješavanja dostavljaju se kroz preferiranu stimulacijsku A) i opcijsku minimalno prihvatljivu B), na razmatranje predlagaču zakona, strukovnim i stručnim udrugama –osobama. Ukoliko bi se procijenilo da je moguće uvođenje viših iznosa godišnjeg prometa, npr. do 15 ili 20 miliona kuna godišnjeg prometa, svakako bi bilo uvesti ograničenje sa minimalnim prosjećnim brojem zaposlenih 30 ili 40 radnika, kako prihod ne bi prelazio 0,5 miliona kuna / radnik, te uz moguće kriterije uvjeta prosjećno isplaćene bruto plaće, kako se navedeno ne bi iskorištavalo da se povećava povoljnije oporeziva profitna stopa na teret niske satnice rada. Tijekom 2016. godine u sklopu porezne reforme, Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o porezu na dobit (Narodne novine broj 115/16) propisana je mogućnost plaćanja poreza na dobit prema novčanom načelu, ukinuta je porezna olakšica za reinvestiranu dobit te na područjima jedinica lokalne samouprave II. skupine. Međutim, najvažnija izmjena iz 2016. godine odnosila se na snižavanje porezne stope sa 20% na 18% i 12% za porezne obveznike koji ostvaruju prihode do 3 milijuna kuna. Posebna napomena: Izvod iz: Jutarnji List 18.08.2018 „Komentirajući kritike da je prijedlog kontra poduzetništva, ministar Marić je ponovio što je sadašnja vlada do sada napravila za poduzetnike: smanjivanje stope poreza na dobit s 20 na 18 posto, pri čemu je ona za male i srednje poduzetnike smanjena na 12 posto, mogućnost da u porezu na dobit prema naplati iskazuju svoju dobit a ne prema obračunskom načelu i druge. Napomenuo je i kako su određene promjene radili i zbog ICT sektora kako bi stimulirali tu djelatnost i ostanak naših inženjera, kao i dolazak međunarodnih stručnjaka. ....“ Prema kriterijima rangiranja pretpostavka je da se ministar zabunio i umjesto navođenja mikro i malih poduzetnika, vjerovatno je omaškom rangirao u to srednje poduzetnike, ali je od razdoblja donošenja propisa sadržaj predmetnog članka više puta javno istican kao značajna mjera vlade u korist poduzetnika što je točno, ali nepotpuno, jer je ista i nepotrebno ograničavajuća znatnom broju mikro i malih poreznih obveznika. Radi se uglavnom o poduzetnicima koji su istovremeno poslodavci većem broju radnika, posebno u radno intenzivnim djelatnostima, proizvodnim, obrtničkim i uslužnim djelatnostima koji time nisu stimulirani ostvarivati odnosno prijaviti veći prihod od limita. Dio njih ostvaruje veće prihode do 5,2 miliona unatoč mikro kategorizaciji, često imaju manji prosjećni prihod po zaposleniku time i niže prosjećne plaće, niže profitne stope pa su sa stopom 18% dodatno penalizirani umjesto stimulirani. Postojećim propisom jasno je da se u povoljniji položaj stavlja čak i mikro porezni obvezni - poduzetnik koji uopće nije poslodavac odnosno nema prijavljenih zaposlenih osoba ili neke specifične djelatnosti sa visokom satnicom rada odnosno visoko profitabilne djelatnosti sa minimalnim brojem zaposlenih i bez progresije rasta i zapošljavanja. ZAKONO IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O POREZU NA DOBIT NN 115/16 Člankom 9. Uvedene su izmjene, te i Članak 28. sada glasi: Članak 28. »Porez na dobit plaća se na utvrđenu poreznu osnovicu po stopi: 1. 12% ako su u poreznom razdoblju ostvareni prihodi do 3.000.000,00 kuna, ili 2. 18% ako su u poreznom razdoblju ostvareni prihodi jednaki ili veći od 3.000.000,01 kuna.«. OPCIJE IZMJENA I DOPUNA (A,B) Izmjena i dopuna opcija A: (opcija sa većim stimulativnim obuhvatom mikro i malih poduzetnika sa kriterijma dvostruko od graničnog godišnjeg prometa 5,2 miliona kuna kojim se obuhvaća sve mikro i znatan dio malih poduzetnika koji su istovremeno poslodavci koji često zapošljavaju i preko 40 radnika sa dodatnim obvezama i odgovornostima u odnosu na radno zakonodavstvo i druge obvzavajuće propise, te dodatno izloženi većim odgovornostima ) Članak 28. mijenja se i glasi: »Porez na dobit plaća se na utvrđenu poreznu osnovicu po stopi: 1. 12% ako su u poreznom razdoblju ostvareni prihodi do 10.400.000,00 kuna, ili 2. 18% ako su u poreznom razdoblju ostvareni prihodi jednaki ili veći od 10.400.000,01 kuna.«. Izmjena i dopuna opcija B: (opcija sa manjim stimulativnim obuhvatom gotovo svih mikro dijela malih poduzetnika unutar kriterija godišnjeg prometa do 5,2 miliona kuna kojim se obuhvaća sve mikro i dio malih poduzetnika koji su istovremeno i poslodavci koji često zapošljavaju prosjećno 10, 15 ili čak preko 20 radnika sa dodatnim obvezama i odgovornostima u odnosu na radno zakonodavstvo i druge propise ) Članak 28. mijenja se i glasi: »Porez na dobit plaća se na utvrđenu poreznu osnovicu po stopi: 1. 12% ako su u poreznom razdoblju ostvareni prihodi do 5.200.000,00 kuna, ili 2. 18% ako su u poreznom razdoblju ostvareni prihodi jednaki ili veći od 5.200.000,01 kuna.«. Prilog: Razvrstavanje poduzetnika, izvod iz: ZAKONA O RAČUNOVODSTVU 'Narodne novine', br. 78/15 i izmjene i dopune zakona 120/16 Razvrstavanje poduzetnika Članak 5. (1) Poduzetnici u smislu ovoga Zakona razvrstavaju se na mikro, male, srednje i velike ovisno o pokazateljima utvrđenim na zadnji dan poslovne godine koja prethodi poslovnoj godini za koju se sastavljaju financijski izvještaji. Pokazatelji na temelju kojih se razvrstavaju poduzetnici su: – iznos ukupne aktive – iznos prihoda – prosječan broj radnika tijekom poslovne godine. (2) Mikro poduzetnici su oni koji ne prelaze granične pokazatelje u dva od sljedeća tri uvjeta: – ukupna aktiva 2.600.000,00 kuna – prihod 5.200.000,00 kuna – prosječan broj radnika tijekom poslovne godine – 10 radnika. (do 520.000,00 kn prihoda / radniku) (3) Mali poduzetnici su oni koji nisu mikro poduzetnici i ne prelaze granične pokazatelje u dva od sljedeća tri uvjeta: – ukupna aktiva 30.000.000,00 kuna – prihod 60.000.000,00 kuna – prosječan broj radnika tijekom poslovne godine – 50 radnika. (do 1.200.000,00 kn prihoda / radnik) (4) Srednji poduzetnici su oni koji nisu ni mikro ni mali poduzetnici i ne prelaze granične pokazatelje u dva od sljedeća tri uvjeta: – ukupna aktiva 150.000.000,00 kuna – prihod 300.000.000,00 kuna – prosječan broj radnika tijekom poslovne godine – 250 radnika. (5) Veliki poduzetnici su: 1. poduzetnici koji prelaze granične pokazatelje u najmanje dva od tri uvjeta iz stavka 4. ovoga članka 2. banke, štedne banke, stambene štedionice, institucije za elektronički novac, društva za osiguranje, društva za reosiguranje, leasing-društva, društva za upravljanje UCITS fondovima, društva za upravljanje alternativnim investicijskim fondovima, UCITS fondovi, alternativni investicijski fondovi, mirovinska društva koja upravljaju obveznim mirovinskim fondovima, mirovinska društva koja upravljaju dobrovoljnim mirovinskim fondovima, dobrovoljni mirovinski fondovi, obvezni mirovinski fondovi te mirovinska osiguravajuća društva, društva za dokup mirovine, faktoring-društva, investicijska društva, burze, operateri MTP-a, središnja klirinška depozitarna društva, operateri središnjeg registra, operateri sustava poravnanja i/ili namire i operateri Fonda za zaštitu ulagatelja neovisno o tome ispunjavaju li uvjete iz točke 1. ovoga stavka. (6) Novoosnovani poduzetnici i poduzetnici sa statusnom promjenom razvrstavaju se u skladu sa stavcima 2., 3., 4. i 5. ovoga članka na temelju pokazatelja za razdoblje od datuma osnivanja, odnosno statusne promjene do kraja njihove prve poslovne godine, odnosno na zadnji dan tog razdoblja. Za potrebe razvrstavanja poduzetnici iz ovoga stavka iznos prihoda preračunavaju na godišnju razinu. Nije prihvaćen Kada je riječ o oporezivanju dobiti cilj porezne reforme iz 2016. godine bio je pojednostavljenje sustava oporezivanja dobiti, poticanje gospodarskog rasta i razvoja, u prvom redu radi poticanja gospodarski najslabijih poreznih obveznika, ali u okvirima koje omogućava državni proračun. Stoga je smanjena porezna stopa sa 20% na 18% i 12% za porezne obveznike koji imaju prihode do 3 milijuna kuna, čime su najnižom poreznom stopom obuhvaćeni poduzetnici početnici, samozaposlene osobe, poljoprivrednici – vlasnici OPG-a, mali porezni obveznici, odnosno obuhvaćeno je više od 85% poreznih obveznika koji zapošljavaju više od 215 tisuća radnika. Iznos od 3 milijuna kuna je utvrđen analizom poreznih obveznika te obuhvaća većinu malih obveznika. Napominjemo da je taj iznos utvrđen prema Zakonu o porezu na dodanu vrijednost kao granični za utvrđivanje obveze poreza na dodanu vrijednost na temelju naplaćenih naknada za obavljene isporuke, kao i za obvezu plaćanja poreza na dobit umjesto poreza na dohodak. Također, obveznici poreza na dobit mogu obvezu poreza na dobit utvrđivati prema novčanom načelu ako ostvaruju prihode do 3 milijuna kuna. Dakle, porezna stopa se ne razvrstava prema kategorijama poduzetnika sukladno Zakonu o računovodstvu već samo prema iznosu ostvarenih prihoda radi navedenog cilja, ali zbog obveze zadržavanja određene razine prihoda proračuna nije bilo moguće sniziti porezni stopu na 12% za sve porezne obveznike.
9 DENIS PELOZA NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O POREZU NA DOBIT Članak 28. Zakona o porezu na dobit (Izmjene i dopune zakona 115/16) Članak 28. zakona potrebno je mijenjati i dopuniti u svrhu ispunjenja namjene, svrhovitosti i sukladno javno dostupnim obrazlaganjima nužnosti potrebe uvođenja u interesu povećanja konkurentnosti mikro i malih poreznih obveznika-poduzetnika-poslodavaca. Prijedlozi mogućih modela rješavanja dostavljaju se kroz preferiranu stimulacijsku A) i opcijsku minimalno prihvatljivu B), na razmatranje predlagaču zakona, strukovnim i stručnim udrugama –osobama. Ukoliko bi se procijenilo da je moguće uvođenje viših iznosa godišnjeg prometa, npr. do 15 ili 20 miliona kuna godišnjeg prometa, svakako bi bilo uvesti ograničenje sa minimalnim prosjećnim brojem zaposlenih 30 ili 40 radnika, kako prihod ne bi prelazio 0,5 miliona kuna / radnik, te uz moguće kriterije uvjeta prosjećno isplaćene bruto plaće, kako se navedeno ne bi iskorištavalo da se povećava povoljnije oporeziva profitna stopa na teret niske satnice rada. Tijekom 2016. godine u sklopu porezne reforme, Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o porezu na dobit (Narodne novine broj 115/16) propisana je mogućnost plaćanja poreza na dobit prema novčanom načelu, ukinuta je porezna olakšica za reinvestiranu dobit te na područjima jedinica lokalne samouprave II. skupine. Međutim, najvažnija izmjena iz 2016. godine odnosila se na snižavanje porezne stope sa 20% na 18% i 12% za porezne obveznike koji ostvaruju prihode do 3 milijuna kuna. Posebna napomena: Izvod iz: Jutarnji List 18.08.2018 „Komentirajući kritike da je prijedlog kontra poduzetništva, ministar Marić je ponovio što je sadašnja vlada do sada napravila za poduzetnike: smanjivanje stope poreza na dobit s 20 na 18 posto, pri čemu je ona za male i srednje poduzetnike smanjena na 12 posto, mogućnost da u porezu na dobit prema naplati iskazuju svoju dobit a ne prema obračunskom načelu i druge. Napomenuo je i kako su određene promjene radili i zbog ICT sektora kako bi stimulirali tu djelatnost i ostanak naših inženjera, kao i dolazak međunarodnih stručnjaka. ....“ Prema kriterijima rangiranja pretpostavka je da se ministar zabunio i umjesto navođenja mikro i malih poduzetnika, vjerovatno je omaškom rangirao u to srednje poduzetnike, ali je od razdoblja donošenja propisa sadržaj predmetnog članka više puta javno istican kao značajna mjera vlade u korist poduzetnika što je točno, ali nepotpuno, jer je ista i nepotrebno ograničavajuća znatnom broju mikro i malih poreznih obveznika. Radi se uglavnom o poduzetnicima koji su istovremeno poslodavci većem broju radnika, posebno u radno intenzivnim djelatnostima, proizvodnim, obrtničkim i uslužnim djelatnostima koji time nisu stimulirani ostvarivati odnosno prijaviti veći prihod od limita. Dio njih ostvaruje veće prihode do 5,2 miliona unatoč mikro kategorizaciji, često imaju manji prosjećni prihod po zaposleniku time i niže prosjećne plaće, niže profitne stope pa su sa stopom 18% dodatno penalizirani umjesto stimulirani. Postojećim propisom jasno je da se u povoljniji položaj stavlja čak i mikro porezni obvezni - poduzetnik koji uopće nije poslodavac odnosno nema prijavljenih zaposlenih osoba ili neke specifične djelatnosti sa visokom satnicom rada odnosno visoko profitabilne djelatnosti sa minimalnim brojem zaposlenih i bez progresije rasta i zapošljavanja. ZAKONO IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O POREZU NA DOBIT NN 115/16 Člankom 9. Uvedene su izmjene, te i Članak 28. sada glasi: Članak 28. »Porez na dobit plaća se na utvrđenu poreznu osnovicu po stopi: 1. 12% ako su u poreznom razdoblju ostvareni prihodi do 3.000.000,00 kuna, ili 2. 18% ako su u poreznom razdoblju ostvareni prihodi jednaki ili veći od 3.000.000,01 kuna.«. OPCIJE IZMJENA I DOPUNA (A,B) Izmjena i dopuna opcija A: (opcija sa većim stimulativnim obuhvatom mikro i malih poduzetnika sa kriterijma dvostruko od graničnog godišnjeg prometa 5,2 miliona kuna kojim se obuhvaća sve mikro i znatan dio malih poduzetnika koji su istovremeno poslodavci koji često zapošljavaju i preko 40 radnika sa dodatnim obvezama i odgovornostima u odnosu na radno zakonodavstvo i druge obvzavajuće propise, te dodatno izloženi većim odgovornostima ) Članak 28. mijenja se i glasi: »Porez na dobit plaća se na utvrđenu poreznu osnovicu po stopi: 1. 12% ako su u poreznom razdoblju ostvareni prihodi do 10.400.000,00 kuna, ili 2. 18% ako su u poreznom razdoblju ostvareni prihodi jednaki ili veći od 10.400.000,01 kuna.«. Izmjena i dopuna opcija B: (opcija sa manjim stimulativnim obuhvatom gotovo svih mikro dijela malih poduzetnika unutar kriterija godišnjeg prometa do 5,2 miliona kuna kojim se obuhvaća sve mikro i dio malih poduzetnika koji su istovremeno i poslodavci koji često zapošljavaju prosjećno 10, 15 ili čak preko 20 radnika sa dodatnim obvezama i odgovornostima u odnosu na radno zakonodavstvo i druge propise ) Članak 28. mijenja se i glasi: »Porez na dobit plaća se na utvrđenu poreznu osnovicu po stopi: 1. 12% ako su u poreznom razdoblju ostvareni prihodi do 5.200.000,00 kuna, ili 2. 18% ako su u poreznom razdoblju ostvareni prihodi jednaki ili veći od 5.200.000,01 kuna.«. Prilog: Razvrstavanje poduzetnika, izvod iz: ZAKONA O RAČUNOVODSTVU 'Narodne novine', br. 78/15 i izmjene i dopune zakona 120/16 Razvrstavanje poduzetnika Članak 5. (1) Poduzetnici u smislu ovoga Zakona razvrstavaju se na mikro, male, srednje i velike ovisno o pokazateljima utvrđenim na zadnji dan poslovne godine koja prethodi poslovnoj godini za koju se sastavljaju financijski izvještaji. Pokazatelji na temelju kojih se razvrstavaju poduzetnici su: – iznos ukupne aktive – iznos prihoda – prosječan broj radnika tijekom poslovne godine. (2) Mikro poduzetnici su oni koji ne prelaze granične pokazatelje u dva od sljedeća tri uvjeta: – ukupna aktiva 2.600.000,00 kuna – prihod 5.200.000,00 kuna – prosječan broj radnika tijekom poslovne godine – 10 radnika. (do 520.000,00 kn prihoda / radniku) (3) Mali poduzetnici su oni koji nisu mikro poduzetnici i ne prelaze granične pokazatelje u dva od sljedeća tri uvjeta: – ukupna aktiva 30.000.000,00 kuna – prihod 60.000.000,00 kuna – prosječan broj radnika tijekom poslovne godine – 50 radnika. (do 1.200.000,00 kn prihoda / radnik) (4) Srednji poduzetnici su oni koji nisu ni mikro ni mali poduzetnici i ne prelaze granične pokazatelje u dva od sljedeća tri uvjeta: – ukupna aktiva 150.000.000,00 kuna – prihod 300.000.000,00 kuna – prosječan broj radnika tijekom poslovne godine – 250 radnika. (5) Veliki poduzetnici su: 1. poduzetnici koji prelaze granične pokazatelje u najmanje dva od tri uvjeta iz stavka 4. ovoga članka 2. banke, štedne banke, stambene štedionice, institucije za elektronički novac, društva za osiguranje, društva za reosiguranje, leasing-društva, društva za upravljanje UCITS fondovima, društva za upravljanje alternativnim investicijskim fondovima, UCITS fondovi, alternativni investicijski fondovi, mirovinska društva koja upravljaju obveznim mirovinskim fondovima, mirovinska društva koja upravljaju dobrovoljnim mirovinskim fondovima, dobrovoljni mirovinski fondovi, obvezni mirovinski fondovi te mirovinska osiguravajuća društva, društva za dokup mirovine, faktoring-društva, investicijska društva, burze, operateri MTP-a, središnja klirinška depozitarna društva, operateri središnjeg registra, operateri sustava poravnanja i/ili namire i operateri Fonda za zaštitu ulagatelja neovisno o tome ispunjavaju li uvjete iz točke 1. ovoga stavka. (6) Novoosnovani poduzetnici i poduzetnici sa statusnom promjenom razvrstavaju se u skladu sa stavcima 2., 3., 4. i 5. ovoga članka na temelju pokazatelja za razdoblje od datuma osnivanja, odnosno statusne promjene do kraja njihove prve poslovne godine, odnosno na zadnji dan tog razdoblja. Za potrebe razvrstavanja poduzetnici iz ovoga stavka iznos prihoda preračunavaju na godišnju razinu. Nije prihvaćen Kada je riječ o oporezivanju dobiti cilj porezne reforme iz 2016. godine bio je pojednostavljenje sustava oporezivanja dobiti, poticanje gospodarskog rasta i razvoja, u prvom redu radi poticanja gospodarski najslabijih poreznih obveznika, ali u okvirima koje omogućava državni proračun. Stoga je smanjena porezna stopa sa 20% na 18% i 12% za porezne obveznike koji imaju prihode do 3 milijuna kuna, čime su najnižom poreznom stopom obuhvaćeni poduzetnici početnici, samozaposlene osobe, poljoprivrednici – vlasnici OPG-a, mali porezni obveznici, odnosno obuhvaćeno je više od 85% poreznih obveznika koji zapošljavaju više od 215 tisuća radnika.Iznos od 3 milijuna kuna je utvrđen analizom poreznih obveznika te obuhvaća većinu malih obveznika. Napominjemo da je taj iznos utvrđen prema Zakonu o porezu na dodanu vrijednost kao granični za utvrđivanje obveze poreza na dodanu vrijednost na temelju naplaćenih naknada za obavljene isporuke, kao i za obvezu plaćanja poreza na dobit umjesto poreza na dohodak. Također, obveznici poreza na dobit mogu obvezu poreza na dobit utvrđivati prema novčanom načelu ako ostvaruju prihode do 3 milijuna kuna. Dakle, porezna stopa se ne razvrstava prema kategorijama poduzetnika sukladno Zakonu o računovodstvu već samo prema iznosu ostvarenih prihoda radi navedenog cilja, ali zbog obveze zadržavanja određene razine prihoda proračuna nije bilo moguće sniziti porezni stopu na 12% za sve porezne obveznike.
10 FIDES NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O POREZU NA DOBIT , II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA TREBA UREDITI ZAKONOM TE POSLJEDICE NJEGOVA DONOŠENJA Nacrtom prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o porezu na dobit opet nisu obuhvaćene Stečajne mase iza brisanih subjekata. Trenutno ne postoji niti jedan Zakon niti pravilnik kojim je propisan način oporezivanja Stečajnih masa. Nije jasno ni temeljem kojeg propisa Porezna uprava nalazi uporište za svoje Mišljenje Klasa: 410-19/17-02/75, Ur. broj 513-07-21-01/17-2 od 07. travnja 2017. godine i Uputu Porezne uprave za obradu prijave poreza na dobit za 2016. godinu Klasa 410-01/17-01/161, Ur. broj 513-07-21-01/17-1 od 22. siječnja 2017. godine da je stečajna masa iza stečajnog dužnika koji je brisan obveznik plaćanja poreza na dobit s obzirom da i u tom slučaju različito tretira obvezu stečajne mase za upis stečajne mase u registar obveznika PDV-a, a različito za obračun i plaćanje poreza na dobit. U samom Mišljenju je navedeno da „ne postoji zakonska osnova“ i „mišljenja smo da bi trebalo“ upisati stečajnu masu u obveznike poreza na dobit i poreza na dodanu vrijednost. Izmjenama Stečajnog zakona (NN 71/15), te Zakona o sudskom registru (NN 110/15) uvedena je odredba o upisu Stečajne mase iza brisanog subjekta u sudski registar, te dodjela OIB-a stečajnoj masi. Stečajnu masu nakon zaključenja stečajnog postupka čini imovina koja iz nekog razloga nije bila predmet unovčenja i podjele tijekom otvorenog stečajnog postupka. Da bi takva imovina mogla biti samostalni subjekt nakon što je njen titular prestao postojati „novim“ Stečajnim zakonom, koji je stupio na snagu 01. rujna 2015. godine, propisan je upis stečajne mase u sudski registar, te kada se ta imovina proda brisanje iz sudskog registra. Budući da istovremeno nisu izmijenjeni Zakon o računovodstvu, Zakon o porezu na dobit, Zakon o porezu na dodanu vrijednost, te Zakon o trgovačkim društvima u praski se javlja niz nedoumica i različitih tumačenja i stajališta od strane Ispostava Poreznih uprava vezanih vođenje poslovnih knjiga za Stečajnu masu iza brisanog subjekta, te oporezivanja porezom na dobit i obvezi upisa u registar poreznih obveznika Poreza na dodanu vrijednost. Zakon o računovodstvu propisuje obvezu vođenja poslovnih knjiga za poduzetnike, a u članku 4.st.2. Zakona o računovodstvu navedeno to se smatra poreznim obveznicima. Stečajna masa iza brisanog subjekta se ne može razvrstati niti u jednu od navedenih kategorija. Zakonom o trgovačkim društvima člankom 2. definiran je pojam trgovca, prema kojem je trgovac pravna ili fizička osoba koja samostalno trajno obavlja gospodarsku djelatnost radi ostvarivanja dobiti proizvodnjom, prometom robe ili pružanjem usluga na tržištu. Zakonom o porezu na dodanu vrijednost člankom 6. st. 1. propisano je da je porezni obveznik poreza na dodanu vrijednost „svaka osoba koja samostalno obavlja bilo koju gospodarsku djelatnost bez obzira na svrhu i rezultat obavljanja te djelatnosti“, dok je člankom 6. st. 2 pojašnjen pojam „gospodarske djelatnosti“ prema kojem je „Gospodarska djelatnost« u smislu stavka 1. ovoga članka je svaka djelatnost proizvođača, trgovaca ili osoba koje obavljaju usluge, uključujući rudarske i poljoprivredne djelatnosti te djelatnosti slobodnih zanimanja. Gospodarskom djelatnošću smatra se i iskorištavanje materijalne ili nematerijalne imovine u svrhu trajnog ostvarivanja prihoda.“ Stečajne mase iza brisanih stečajnih dužnika ne mogu se svrstati niti u jednu od navedenih kategorija. Kod utvrđivanja osnovice i plaćanja poreza na dobit postoje različita stajališta ispostava Poreznih uprava. Npr. prema stajalištu Porezne uprave Područni ured Osijek, stečajna masa iza brisanog društva tretira se kao potpuno novi pravni subjekt kao da sva naknadno pronađena imovina nikada nije bila u poslovnim knjigama brisanog stečajnog dužnika, te se osnovica za obračun i plaćanje poreza na dobit utvrđuje prema novčanom načelu. Prema dobivenim informacijama od knjigovodstvenih servisa na području Splita, stajalište Porezne uprave Područni ured Split da se stečajna masa tretira kao pravni slijednik iza brisanog društva, te se u poslovnim knjigama stečajne mase kao početno stanje uzima završno stanje brisanog subjekta, dok je stajalište Ispostave Porezne uprave na području Zagreba da se kao početno stanje u poslovnim knjigama Stečajne mase priznate tražbine iskazuju kao obveze, neunovčena imovina se evidentira kao imovina, dok se razlika iskazuje kao dobitak/gubitak. Prema navedenom se zaključuje da na području RH ne vrijede jednaka pravila vezana za priznavanje prihoda i rashoda, odnosno utvrđivanja osnovice poreza na dobit Stečajnih masa iza brisanih društava. Sve nedoumice bi se riješile ukoliko bi stečajna masa iza brisanog stečajnog dužnika prilikom utvrđivanja osnovice poreza na dobit smatrala pravnim slijednikom brisanog stečajnog dužnika (završna stanja poslovnih knjiga brisanog stečajnog dužnika bila bi početna stanja stečajne mase) i upisivala u sudski registar pod istim OIB-om kao i stečajni dužnik. Nije prihvaćen Prema Zakonu o porezu na dobit, porezni obveznik je i svaki onaj poduzetnik koji nije obveznik poreza na dohodak prema propisima o oporezivanju dohotka i čija se dobit ne oporezuje drugdje. Uzimajući u obzir da su društva u stečaju obveznici poreza na dobit, istu obvezu zadržava i stečajna masa koja je upisana u sudski registar. Stečajna masa je na određeni način pravni slijednik društva u stečaju (ili likvidiranog društva) koja ostvaruje određene prihode, te se stoga isti i oporezuju porezom na dobit i porezom na dodanu vrijednost, kao i ostali porezni obveznici.
11 Mićo Ljubenko III. OCJENA POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVOĐENJE ZAKONA, Članak 4. Smatram da članak 9. st.3. Zakona o porezu na dobit kontraproduktivno opterećuje sudski sustav. Tim člankom se presumira da su obavljene radnje za naplatu duga, samo ako je dug formalno utužen, pokrenuta ovrha, prijavljen u stečaj ili sklopljena nagodba. Dakle, ili sud ili nagodba. Zbog ove norme kontinuirano se pokreću sudski postupci koji nemaju stvarni cilj naplate, već služe isključivo za formalni porezni efekt. Posljedica toga je neosnovan prihod javnih bilježnika i odvjetnika i opterećivanje sudova sa vođenjem postupaka, dostavama i odlučivanjem u postupcima koji nemaju za cilj rješenje pravnog spora. Osobito, sada nakon 01.09.2015. godine od kada je novi Stečajni zakon regulirao da će nakon 120 dana blokade Fina pokrenuti stečaj. Jednako je bespredmetno uvjetovanje poreznom obvezniku i prijava u stečajni postupak zbog poreznog razloga iako evidentno nema mogućnosti nikakvog namirenja tražbine u stečaju. Time se također uzrokuju nepotrebni troškovi i usporavanje stečajnih postupaka i sudova. Smatram da bi u tom pogledu zadovoljavajuće rješenje bilo: - ili dokaz da je dužnik poreznog obveznika pao u stečaj – bez prijave poreznog obveznika, jer je legitimna procjena poreznog obveznika da u tom stečaju neće naplatiti svoju tražbinu, - ili dokaz da je nastupio opći zastarni rok od 5 godina sukladno ZOO-u. Naime, nije razumno zaključiti da bi porezni obveznik gornje uvjete zlouporabio s ciljem poreznog efekta, a imao je mogućnost naplatiti tražbinu od svog dužnika. Predlažem da se izmijeni članak 9.st.3. Zakona o porezu na dobit, koji bi glasio: „Smatra se da su obavljene radnje iz stavka 2. ovog članka ako je nastupio opći zastarni rok od 5 godina ili ako je otvoren stečaj nad dužnikom ili ako je postignuta nagodba s dužnikom koji nije fizička ili povezana osoba ili ako je potraživanje utuženo.“ Nije prihvaćen Za priznavanje konačnog otpisa nije obvezno pokretanje sudskog postupka, već je jedna od opcija prema kojoj se utvrđuje postupanje pažnjom dobrog gospodarstvenika i nenaplativost određenog potraživanja. Naime, poduzetnici se odlučuju za pokretanje sudskih postupaka radi naplate svojih potraživanja ili iz drugih razloga, dok je stavkom 8. istog članka Zakona o porezu na dobit propisano kada se priznaju otpisi potraživanja bez pokretanja određene radnje za naplatu.
12 HRVOJE ŠIMIĆ III. OCJENA POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVOĐENJE ZAKONA, Članak 5. iz članka 5. dodaje se članak 5a. koji glasi : "U članku 28, stavak 1. dodaje se stavak 2. koji glasi: Na poreznu osnovicu veću od 100.000.000,00 kn plaća se porez na dobit po stopi od 35%, ako je porezni obveznik više od jedne petine prihoda stekao - od djelatnosti pružanja telekomunikacijskih i povezanih uslužnih djelatnosti (prijenosa glasa, podataka, teksta, zvuka i slike.bez sudjelovanja u njegovom stvaranju) ili - od djelatnosti trgovine gorivima, rudama, metalima i industrijskim kemijskim proizvodima i/ili posredovanja u trgovini gorivima, rudama, metalima i industrijskim kemijskim proizvodima ili - od djelatnosti trgovine na malo što predstavlja prodaju bez prerade novim i rabljenim predmetima pretežno stanovništvu za osobnu potrošnju ili uporabu u kućanstvu koja se obavlja u prodavaonicama, robnim kućama, na štandovima, putem pošte i interneta, uličnih prodavača, prodajom od vrata do vrata, putem potrošačkih zadruga i slično" Nije prihvaćen Od 2017. godine stopa poreza na dobit je nakon 16 godina primjene spuštena s 20% na 18% te na 12% za porezne obveznike koji ostvaruju prihode do 3 milijuna kuna, tako da se porez na dobit plaća prema gospodarskoj snazi poduzetnika. Plaćanje poreza na dobit prema djelatnosti poreznog obveznika dovelo bi izravno u neravnopravan porezni položaj određene porezne obveznike u odnosu na druge.