Izvješće o provedenom savjetovanju - Savjetovanje o Nacrtu prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o porezu na dobit
Redni broj
|
Komentar | Odgovor | |||
---|---|---|---|---|---|
1 | DENIS PELOZA | OBRAZLOŽENJE, Uz članak 5. | Dobar i korektno u odnosu na dosadašnje. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
2 | HOK | PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE, Članak 15. | Pozdravljamo nastojanje da se izmjenama i dopunama Zakona na jednak način porezno obuhvati sve obveznike poreza na dobit. Skrećemo pažnju da se odredbom stavka 5. članka 5. propisuje retroaktivna primjena za društva koja su tijekom 2019. godine zatvorila svoje poslovanje brisanjem bez postupka likvidacije. Takvom primjenom ostaje nejasno u kojem se roku mora podnijeti porezna prijava, a još i više pitanje osobe čija je to obveza i koja (nakon prestanka društva) ima ovlast podnijeti prijavu. Naime, za predložene izmjene planirano je stupanje na snagu tek 01.01.2020., a porezni dužnik već će biti brisan. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o trgovačkim društvima (NN 40/2019) predviđa da nakon brisanja društva iz sudskog registra za obveze društva koje je prestalo u skraćenom postupku bez likvidacije odgovaraju članovi društva solidarno cijelom svojom imovinom, a vjerovnici mogu tražbine ostvariti u roku od dvije godine. Posebno ukazujemo i na nepovoljni položaj obrtnika koji nikad nisu mogli biti brisani i koji za obveze obrta odgovaraju bez vremenskog ograničenja. | Nije prihvaćen | Prema Zakonu o trgovačkim društvima, društvo može prestati po skraćenom postupku bez likvidacije ako svi njegovi članovi suglasno donesu odluku o takvom prestanku društva, pri čemu društvo nema nepodmirenih obveza i pri čemu se svaki član obvezuje podmiriti, solidarno sa svim ostalim članovima društva, sve preostale obveze društva, pokaže li se naknadno da one postoje. Također, isti Zakon navodi kako nakon brisanja društva iz sudskog registra za obveze društva koje je prestalo u skraćenom postupku bez likvidacije odgovaraju članovi društva solidarno cijelom svojom imovinom. Vjerovnici mogu tražbine koje su imali prema društvu ostvariti prema članovima društva u roku od dvije godine od dana objave brisanja društva iz sudskog registra. Slijedom navedenoga, ukoliko porezne obveze društva ne budu podmirene prije brisanja, obveze će se naplatiti od članova društva. Iako je Zakonom o porezu na dobit već propisano kako se prijava poreza na dobit ponosi za porezno razdoblje koje je u pravilu kalendarska godina ili drugo izabrano razdoblje u trajanju od 12 mjeseci, radi jasnoće u primjeni, ovim Prijedlogom Zakona propisuje se i porezno razdoblje u slučaju prestanka društva po skraćenom postupku. Ako ta društva već nisu podnijela prijave poreza na dobit četiri mjeseca nakon isteka poreznog razdoblja utvrđenog prema članku 29. stavku 1. Zakona o porezu na dobit, obveza poreza na dobit za prethodno razdoblje poslovanja utvrdit će se procjenom sukladno članku 73. i članku 92. Općeg poreznog zakona (Narodne novine, br. 115/16. i 106/18.), a obveza za možebitno izuzimanje imovine prema članku 18. stavku 5. Zakona o porezu na dobit, te će za plaćanje poreznih obveza pozvati (teretit će se) članove brisanog društva. Stoga je predložena odredba iz Prijelaznih i završnih odredbi propisana kako bi se poreznim obveznicima olakšao postupak utvrđivanja porezne obveze za razdoblje poslovanja tijekom 2019. godine. |
3 | VESNA VARŠAVA | DOPUNAMA ZAKONA O POREZU NA DOBIT, Članak 14. | Rok od 8 dana za predaju prijave poreza na dobit u slučajevima iz točke 7. i 8. članka 29. stavak 3. je neprovediv u praksi pošto prema članku 472.b, stavak 4. ZTD-a rješenje o prestanku društva donosi registarski sud u roku na koji porezni obveznik ne može utjecati. Predlažem rok od 30 dana od dana rješenja o brisanju društva. | Nije prihvaćen | U slučajevima koji vode prestanku društva, kao što je prestanak društva po skraćenom postupku, okončanje likvidacije po bilo kojoj osnovi ili likvidacija obrta, predloženo je podnošenje porezne prijave u roku od 8 dana od nastanka događaja koji vodi konačnom prestanku poslovanja, a to je dan kada porezni obveznik prestaje poslovati te sastavlja zaključna financijska izvješća. Porezni obveznik dostavlja poreznu prijavu u roku koji počinje teći od isteka poreznog razdoblja, a porezno razdoblje istječe okončanjem poslovanja. Također, rok u slučaju otvaranja stečajnoga postupka skraćen je na rok od 30 dana. Navedene izmjene se predlažu radi ažurnijeg utvrđivanja poreznih obveza ili prava na povrat preplaćenog poreza kod društava nad kojima je otvoren stečajni postupak ili koji prestaju poslovati. |
4 | HGK | DOPUNAMA ZAKONA O POREZU NA DOBIT, Članak 14. | Udruženje računovođa HGK, kao i jedna članica HGK – Županijske komore Rijeka predlažu da se rok za podnošenje prijave poreza na dobit u slučaju likvidacije, odnosno okončanja poslovanja sukladno posebnim propisima izjednači s rokom kod otvaranja stečajnog postupka, a koji iznosi 30 dana. Rok od 8 dana za predaju prijave poreza na dobit u slučajevima iz točke 7. i 8. članka 29. stavak 3. je neprovediv u praksi pošto prema članku 472.b, stavak 4. ZTD-a rješenje o prestanku društva donosi registarski sud u roku na koji porezni obveznik ne može utjecati. U praksi 8 dana može proći od datuma donošenja rješenja pa do zaprimanja rješenja od strane poreznog obveznika. Uz to nije prihvatljivo obrazloženje roka od 8 dana dano pod b) Pitanja koja se trebaju urediti ovim Zakonom, a u kojem piše da je propisan rok od 8 dana od dana pokretanja određenog postupka, s obzirom da porezni obveznici trebaju okončati poslovanje do pokretanja tih postupaka. Navedeno obrazloženje nije prihvatljivo jer se datumom prestanka društva smatra datum donošenja rješenja o prestanku društva koje donosi registarski sud, a ne odlukom o prestanku društva koju donose članovi društva u skladu sa člankom 472.a, stavak 1. ZTD-a. U razdoblju od odluke članova uprave o prestanku društva pa do rješenja o prestanku društva registarskog suda društvo je obvezno plaćati predujmove poreza na dobit kao i eventualne članarine turističkoj zajednici i plaću članu uprave koji vodi poslovanje do donošenja rješenja o prestanku društva. Uz to su mogući i troškovi poslovne banke kao i režijski troškovi do donošenja o prestanku društva pa je bilo koji rok za predaju prijave poreza na dobit kraći od 30 dana nemoguće zadovoljiti. Također, predlaže se definirati koji dan se smatra početkom isteka poreznog razdoblja kod prestanka društva po skraćenom postupku u skladu sa čl.472.a ZTD-a, odnosno je li to dan donošenja odluke o prestanku društva koju donesu članovi društva, dan prijave registarskom sudu radi upisa u sudski registar ili dan pravomoćnosti rješenja koje donosi nadležni sud i po kojemu se može provesti brisanje društva u registru. | Nije prihvaćen | Prema Zakonu o trgovačkim društvima, društvo može prestati po skraćenom postupku bez likvidacije ako svi njegovi članovi suglasno donesu odluku o takvom prestanku društva, pri čemu društvo nema nepodmirenih obveza i pri čemu se svaki član obvezuje podmiriti, solidarno sa svim ostalim članovima društva, sve preostale obveze društva, pokaže li se naknadno da one postoje. Također, isti Zakon navodi kako nakon brisanja društva iz sudskog registra za obveze društva koje je prestalo u skraćenom postupku bez likvidacije odgovaraju članovi društva solidarno cijelom svojom imovinom. Vjerovnici mogu tražbine koje su imali prema društvu ostvariti prema članovima društva u roku od dvije godine od dana objave brisanja društva iz sudskog registra. Slijedom navedenoga, ukoliko porezne obveze društva ne budu podmirene prije brisanja, obveze će se naplatiti od članova društva. Iako je Zakonom o porezu na dobit već propisano kako se prijava poreza na dobit ponosi za porezno razdoblje koje je u pravilu kalendarska godina ili drugo izabrano razdoblje u trajanju od 12 mjeseci, radi jasnoće u primjeni, ovim Prijedlogom Zakona propisuje se i porezno razdoblje u slučaju prestanka društva po skraćenom postupku. U slučajevima koji vode prestanku društva, kao što je prestanak društva po skraćenom postupku, okončanje likvidacije po bilo kojoj osnovi ili likvidacija obrta, predloženo je podnošenje porezne prijave u roku od 8 dana od nastanka događaja koji vodi konačnom prestanku poslovanja, a to je dan kada porezni obveznik prestaje poslovati i sastavlja zaključna financijska izvješća. Riječ o postupcima s kojima je porezni obveznik upoznat i koje sam pokreće, a kojemu je u interesu prije brisanja društva utvrditi porezne obveze ili ostvariti povrate preplaćenih poreza. Kako bi se svi postupci vezani uz naplatu, ali i uz povrat poreza, izvršili prije brisanja odnosno nestanka društva, uočena je potreba za skraćivanjem roka za podnošenje porezne prijave. |
5 | HOK | DOPUNAMA ZAKONA O POREZU NA DOBIT, Članak 14. | Predlažemo nomotehnički provjeriti odredbe ovoga članka, posebice u pogledu povezivanja s brojčanim oznakama stavaka i točaka članaka važećeg Zakona na koje se odnose. | Prihvaćen | Izvršena je izmjena članka 14. Prijedloga zakona. |
6 | FIDES | DOPUNAMA ZAKONA O POREZU NA DOBIT, Članak 14. | Pretpostavljam da se skraćivanjem roka za prijavu poreza na dobit na 30 dana u slučajevima kod otvaranja stečajnog postupka htjelo postići da PU može prijaviti tražbinu u stečajnu masu, međutim ova izmjena neće imati učinka budući da se prema čl. 225 Stečajnog zakona st. 2. (Trgovačkopravno i poreznopravno polaganje računa) vrijeme do izvještajnoga ročišta ne uračunava u zakonske rokove za sastavljanje i objavljivanje završnoga računa. | Nije prihvaćen | Stečajna masa je, slijedom Općeg poreznog zakona, poduzetnik. Prema Zakonu o porezu na dobit, porezni obveznik je i svaki drugi poduzetnik koji nije obveznik poreza na dohodak prema propisima o oporezivanju dohotka, a čija se dobit ne oporezuje drugdje. Stečajna masa iza brisanog trgovačkog društva koja obavlja određenu djelatnost smatra se poduzetnikom i pravni je slijednik društva u stečaju. Pojava stečajne mase koja nastavlja obavljati djelatnost, u većini slučajeva je posljedica vođenja poslovnih knjiga na način koji nije u skladu s posebnim propisima i najčešće je rezultat ne iskazivanja imovine. Stoga su moguće situacije da se pronađe imovina koja suprotno računovodstvenim standardima nije bila iskazana u poslovnim knjigama, a ovisno o okolnostima svakog pojedinog slučaja utvrditi će porezne obveze u skladu sa Zakonom. |
7 | ANTONIJA ROZALIJA KALEMBER | DOPUNAMA ZAKONA O POREZU NA DOBIT, Članak 14. | Slažem se s kolegama. Kod prestanka društva se uvijek traži da se prijava poreza na dobit preda s datumom Rješenja o brisanju društva. Kako su u periodu od donošenja odluke o prestanku pa do brisanja društva moguće nove poslovne promjene predlažem da se rok propiše na 30 dana. | Nije prihvaćen | U slučajevima koji vode prestanku društva, kao što je prestanak društva po skraćenom postupku, okončanje likvidacije po bilo kojoj osnovi ili likvidacija obrta, predloženo je podnošenje porezne prijave u roku od 8 dana od nastanka događaja koji vodi konačnom prestanku, a to je dan kada porezni obveznik prestaje poslovati i kada sastavlja zaključna financijska izvješća. Ukoliko je riječ u trgovačkom društvu koje prestaje poslovati po skraćenom postupku bez likvidacije, taj postupak se provodi ako svi njegovi članovi suglasno donesu odluku o takvom prestanku društva, pri čemu društvo nema nepodmirenih obveza i pri čemu se svaki član obvezuje podmiriti, solidarno sa svim ostalim članovima društva, sve preostale obveze društva, pokaže li se naknadno da one postoje. Riječ je o postupcima koji vode okončanju poslovanja, s kojima je porezni obveznik upoznat, koje sam pokreće, i kojemu je u interesu prije brisanja društva utvrditi porezne obveze ili ostvariti povrate preplaćenih poreza. Kako bi se svi postupci vezani uz naplatu, ali i uz povrat poreza (moguće plaćenih predujmova), izvršili prije brisanja odnosno nestanka društva, uočena je potreba za skraćivanjem roka za podnošenje porezne prijave, na rok kraći od 30 dana. |
8 | DIANA TOMIČIĆ | DOPUNAMA ZAKONA O POREZU NA DOBIT, Članak 14. | Rok od 8 dana je potpuno neprihvatljiv. Istina je da su svi poslovni procesi okončani, te s te strane nema zapreke da se financijska izvješća zaključe odmah. No, poduzetnik nema utjecaj na datum donošenja rješenja o brisanju, niti ima predodžbu kada bi se to moglo dogoditi. U nekim situacijama rješenje se donese u roku od 10-tak dana, dok u nekim drugim prođe i par mjeseci. Pošto je datum brisanja taj koji je mjerodavan, a ne datum odluke o brisanju, rok od 8 dana je potpuno nedovoljan - za 8 dana Rješenje o brisanju po svoj prilici neće niti stići do poduzetnika. Prijedlog je da se izjednači ovaj rok sa rokom kod otvaranja stečajnog postupka na 30 dana, kako bi se izbjeglo eventualno propuštanje roka zbog nekih vanjskih uzroka na koje poduzetnik nije mogao utjecati. S obzirom da članovi društva preuzimaju odgovornost za sve eventualno naknadno nastale tražbine na rok od dvije godine, ne vidim nužnost takvog kratkog roka za predaju financijskih izvješća. | Nije prihvaćen | U slučajevima koji vode prestanku društva, kao što je prestanak društva po skraćenom postupku, okončanje likvidacije po bilo kojoj osnovi ili likvidacija obrta, predloženo je podnošenje porezne prijave u roku od 8 dana od nastanka događaja koji vodi konačnom prestanku poslovanja, a to je dan kada porezni obveznik prestaje poslovati i sastavlja zaključna financijska izvješća. Riječ o postupcima s kojima je porezni obveznik upoznat i koje sam pokreće, a kojemu je u interesu prije brisanja društva utvrditi porezne obveze ili ostvariti povrate preplaćenih poreza. Kako bi se svi postupci vezani uz naplatu, ali i uz povrat poreza, izvršili prije brisanja odnosno nestanka društva, uočena je potreba za skraćivanjem roka za podnošenje porezne prijave. |
9 | GANESA d.o.o. | DOPUNAMA ZAKONA O POREZU NA DOBIT, Članak 14. | U članku 35. novi stavak 8. morao bi glasiti: „(8) Iznimno od stavka 2. ovoga članka, u slučaju iz članka 29. stavka 3. točke 5., 7. i 8. ovoga Zakona, kod otvaranja stečajnog postupka prijava poreza na dobit podnosi se u roku od 30 dana od isteka poreznog razdoblja. Obrazloženje: Rok od 8 dana za predaju prijave poreza na dobit u slučajevima iz točke 7. i 8. članka 29. stavak 3. je neprovediv u praksi pošto prema članku 472.b, stavak 4. ZTD rješenje o prestanku društva donosi registarski sud u roku na koji porezni obveznik ne može utjecati. U praksi 8 dana može proći od datuma donošenja rješenja pa do zaprimanja rješenja od strane poreznog obveznika. Uz to nije prihvatljivo obrazloženje roka od 8 dana dano pod b) Pitanja koja se trebaju urediti ovim Zakonom, a u kojem piše da je propisan rok od 8 dana od dana pokretanja određenog postupka, obzirom da porezni obveznici trebaju okončati poslovanje do pokretanja tih postupaka pošto se datumom prestanka društva smatra datum rješenja o prestanku društva koje donosi registarski sud, a ne odlukom o prestanku društva koju donose članovi društva u skladu sa člankom 472.a, stavak 1. ZTD. U razdoblju od odluke članova uprave o prestanku društva pa do rješenja o prestanku društva registarskog suda društvo je obvezno plaćati predujmove poreza na dobit kao i eventualne članarine turističkoj zajednici i plaću članu uprave koji vodi poslovanje do donošenja rješenja o prestanku društva. Uz to su mogući i troškovi poslovne banke kao i režijski troškovi do donošenja o prestanku društva pa je bilo koji rok za predaju prijave poreza na dobit kraći od 30 dana bilo nemoguće ispoštovati. | Nije prihvaćen | U slučajevima koji vode prestanku društva, isto kao što je po bilo kojoj osnovi likvidacija obrta, predloženo je podnošenje porezne prijave u roku od 8 dana od nastanka događaja koji vodi konačnom prestanku, a to je dan kada porezni obveznik prestaje poslovati i kada sastavlja zaključna financijska izvješća. Ukoliko je riječ o trgovačkom društvu koje prestaje poslovati po skraćenom postupku bez likvidacije, taj postupak se provodi ako svi njegovi članovi suglasno donesu odluku o takvom prestanku društva, pri čemu društvo nema nepodmirenih obveza i pri čemu se svaki član obvezuje podmiriti, solidarno sa svim ostalim članovima društva, sve preostale obveze društva, pokaže li se naknadno da one postoje. Riječ o postupcima koji vode okončanju poslovanja, s kojima je porezni obveznik upoznat, koje sam pokreće, i kojemu je od interesu prije brisanja utvrditi porezne obveze ili ostvariti povrate preplaćenih poreza. Kako bi se svi postupci vezani uz naplatu, ali i uz povrat poreza (moguće plaćenih predujmova), izvršili prije brisanja odnosno nestanka društva, uočena je potreba za skraćivanjem roka za podnošenje porezne prijave, na rok kraći od 30 dana. |
10 | HGK | DOPUNAMA ZAKONA O POREZU NA DOBIT, Članak 10. | Članica HGK – Županijske komore Rijeka smatra kako je sustav predložen na ovaj način nezahvalan prema većim poduzetnicima jer se ovom mjerom destimulira rast društava preko proizvoljno određene veličine, a stimulira razbijanje firmi u manja povezana društva kako bi svako pojedino povezano društvo ostalo ispod propisane veličine. Zadovoljavajuće rješenje bi bilo, po uzoru na visoko razvijene zemlje (SR Njemačku, SAD, Singapur) da se stopa poreza mijenja ovisno o ostvarenoj dobiti, a ne prihodu, pa se npr. prvih 100.000,00 kn može oporezivati po stopi od 5%, od 100.000,00 do 1.000.000,00 kn po stopi od 10%, a iznad 1.000.000,00 kn po stopi od 15%. Podredno, predlaže se propisati da je za povezana društva koja posluju na teritoriju RH mjerodavan kumulativni prihod. U trenutnoj situaciji, u slučaju da dva poduzetnika imaju jednaku bruto dobit (prije oporezivanja), neto dobit (nakon oporezivanja) poduzetnika koji je ostvario prihode od 7.501.000 kn manja je od neto dobiti poduzetnika koji je ostvario prihode od 7.499.000 kn. | Nije prihvaćen | Tijekom 2016. godine provedena je sveobuhvatna analiza poreznog sustava temeljem koje su izvršene i izmjene u sustavu poreza na dobit kroz tri kruga poreznog rasterećenja u razdoblju od 2017. do 2019. s ciljem poreznog i administrativnog rasterećenja. Četvrtim krugom poreznog rasterećenja nastavljaju se ciljevi porezne reforme, poreznim rasterećenjem posebno malih poreznih obveznika, poljoprivrednika i onih koji tek započinju poduzetničku djelatnost, a sada i srednjih poreznih obveznika, stoga prihod kao polazna veličina bolje odražava gospodarsku snagu poreznog obveznika. Obzirom da niža porezna stopa obuhvaća većinu poreznih obveznika, u razdoblju od 2017. godine nisu uočene podjele društava (poreznih obveznika) u većem broju radi plaćanja niže porezne stope, zbog čega se porezna stopa i dalje prema ovom Prijedlogu zakona utvrđuje prema iznosu ostvarenih prihoda. |
11 | DENIS PELOZA | DOPUNAMA ZAKONA O POREZU NA DOBIT, Članak 10. | Dobar potez, treba pozdraviti. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
12 | Sigma Tax Consulting d.o.o. za porezno savjetništvo | DOPUNAMA ZAKONA O POREZU NA DOBIT, Članak 9. | Predložena dopuna čl. 20. Zakona o porezu na dobit će, ako bude unesena u Zakon, praktično onemogućiti da spajanje, pripajanje ili podjela uz primjenu čl. 20. Zakona budu provedeni porezno neutralno. Naime, predloženom dopunom se predlaže uvođenje dodatne obveze, koja trenutno nije sadržana u čl. 20., a prema kojoj bi svaki porezni obveznik koji spajanje, pripajanje ili podjelu provodi uz primjenu čl. 20. Zakona o porezu na dobit (a ne na temelju primjene čl. 20.a. do 20.r.) bio „… dužan za svrhe oporezivanja procijeniti imovinu i obveze i otkriti skrivene pričuve, a razliku, zajedno s već iskazanim pričuvama, uključiti u poreznu osnovicu, osim ako ne primjenjuje odredbe članka 20.a do 20.r Zakona.“. Kao obrazloženje za predloženu dopunu je navedeno sljedeće: „Ovim člankom se pojašnjava način utvrđivanja porezne osnovice u svim slučajevima preoblikovanja, stečaja, likvidacije ili drugog načina prestanka poslovanja trgovačkih društava ili drugih obveznika poreza na dobit.“. Prema tome, iz obrazloženja bi proizlazilo da je čl. 20. Zakona, navodno, nejasan, pa da ga je potrebno „pojasniti“ kroz dopunu tog članka. Međutim, čl. 20. je u neizmijenjenom obliku sadržan u Zakonu od početka 2005. godine, pa da je u pitanju nejasna odredba, sasvim sigurno bi ta odredba u proteklih 15 godina već bila izmijenjena ili dopunjena. Još 2005. godine, kada se čl. 20. Zakona počeo primjenjivati, PU je dala mišljenje (11.01.2005, Klasa: 410-01/04-01/282) u kojem je između ostalog navela „Prema odredbama ZTD-a, revizija podjele ne mora se provesti uz propisane uvjete, što znači da nije propisana procjena vrijednosti imovine i obveza koje se prenose. Slijedom navedenoga, podjela imovine i obveza provodi se prema knjigovodstvenim vrijednostima. Ako pri podjeli postoji kontinuitet u oporezivanju, smatra se da porezni obveznik nastavlja djelatnost, te nema utjecaja na oporezivanje. Kontinuitet u oporezivanju postoji ako kod prijenosa na društvo preuzimatelja ne dolazi do promjena u procjeni predmeta imovine i obveza.“. Slično tome, PU u mišljenu iz 2007. godine (Klasa: 410-01/06-01/1250, Ur. broj: 513-07-21-01/07-2, 19. 2. 2007.) navodi sljedeće: „U članku 20. Zakona propisano je da, ako pri spajanju, pripajanju ili podjeli prema članku 19. Zakona postoji kontinuitet u oporezivanju, smatra se da porezni obveznik nastavlja djelatnost, te nema utjecaja na oporezivanje. Kontinuitet u oporezivanju postoji ako pri prijenosu na društvo preuzimatelja ne dolazi do promjena u procjeni predmeta imovine i obveza. To znači da se bilančne pozicije prenose prema knjigovodstvenoj vrijednosti.“. Očito je da u vrijeme kada je čl. 20. Zakona uveden i kada se počeo primjenjivati PU nije bilo sporno da do promjena u procjeni predmeta imovine i obveza ne dolazi ako se bilančne pozicije prenose po knjigovodstvenim vrijednostima, odnosno da čl. 20. Zakona ne zahtijeva da se, samo za porezne svrhe, mora provesti procjena imovine i obveza. Naravno, nužno je da se u svakom pojedinačnom slučaju provjeri je li prijenos po knjigovodstvenim vrijednostima dopušten prema računovodstvenim propisima. Prema tome, od početka uvođenja ove odredbe nije bilo sporno kako ona ne nameće obvezu provedbe procjene imovine i obveza samo za porezne svrhe niti obvezno iskazivanje eventualnih razlika između procijenjenih vrijednosti i knjigovodstvenih vrijednosti samo za porezne svrhe, osim ako bi provođenje procjene i iskazivanje procijenjenih vrijednosti u bilanci stjecatelja bilo potrebno sukladno računovodstvenim propisima, no u tom slučaju i tako ne bi postojao kontinuitet u oporezivanju kako ga definira čl. 20. st. 2. Zakona. Istovjetnost knjigovodstvenih vrijednosti i procijenjenih vrijednosti imovine u pravilu nikada neće postojati, osim eventualno u trenutku stjecanja imovine. No, kod spajanja, pripajanja i podjela se u pravilu prenosi imovina koja je stečena u nekim ranijim razdobljima i određena razlika između knjigovodstvene vrijednosti i procijenjene imovine će u pravilu uvijek postojati u trenutku spajanja, pripajanja ili podjele. Stoga je očito da se predložena dopuna čl. 20. Zakona ne može smatrati pukim „pojašnjenjem“ postojeće odredbe, već drastičnom izmjenom te odredbe kojom bi se u čl. 20. uveo novi dodatni uvjet i to takav da, ako bude unesen u Zakon, dovest će do toga da će praktično onemogućiti porezno neutralna spajanja, pripajanja ili podjele uz primjenu čl. 20. Zakona, a poreznim obveznicima će prouzročiti dodatne troškove provedbe procjene imovina i obveza samo za porezne svrhe. Osim toga, predložena dopuna je i nejasna, npr. navodi se da je prilikom spajanja, pripajanja i spajanja potrebno u poreznu osnovicu uključiti skrivene pričuve zajedno s „već iskazanim pričuvama“. Pri tome se pod „već iskazanim pričuvama“ vjerojatno misli na pričuve iskazane u bilanci u okviru kapitala, no pričuve u okviru kapitala mogu imati različit porezni tretman, npr. revalorizacijske pričuve uz koje je vezana odgođena porezna obveza nasuprot pričuva koje su nastale od dodatnih uplata vlasnika članova društva. Kada su u pitanju pričuve koje su nastale uplatama vlasnika, za njihovo uključivanje u poreznu osnovicu nema nikakvog opravdanja. Kada su u pitanju revalorizacijske pričuve, njihov je porezni tretman nešto kompleksniji. No, ako se radi o spajanju, pripajanju ili podjeli koja se sukladno računovodstvenim propisima provodi po knjigovodstvenim vrijednostima i ukoliko se pri tome revalorizacijske pričuve prenose u bilancu društva stjecatelja u neizmijenjenom obliku zajedno s imovinom koja je s tim pričuvama povezana i odgođenom poreznom obvezom koja je s tim pričuvama povezana, tada ne dolazi do stvarne realizacije tih rezervi, pa nema osnove niti za njihovo oporezivanje. | Prihvaćen | Izvršena je izmjena članka 9. Prijedloga zakona. |
13 | ŠIME GUZIĆ | DOPUNAMA ZAKONA O POREZU NA DOBIT, Članak 9. | U čl. 20. st. 2. nova odredba nije u skladu s st. 1. istoga članka. Ako se želi pri spajanju procjenivati vrijednost imovine i obveza tada se cijeli članak treba postaviti drukčije i tada nema kontinuiteta u oporezivanju. Ovakvo dopuštanje kontinuiteta i obveza procjenjivanja je potpuno zbunjujuće za porezne obveznike. Posebno treba urediti pitanje što kada se otkriju skriveni gubitci kako se to otkriva (priznaje ne priznaje), npr. posljednji poznati događaji u hrvatskom gospodarstvu. | Prihvaćen | Izvršena je izmjena članka 9. Prijedloga zakona. |
14 | FIDES | DOPUNAMA ZAKONA O POREZU NA DOBIT, Članak 8. | Niti ovim izmjenama Zakona nije riješen problem postupanja kod Stečajnih masa iza brisanih subjekata. Što u situacijama kada se stečaj zaključi po čl. 431 Stečajnog zakona, te se naknadno pronađena imovina unovčava u korist Stečajne mase? Da li će stečajna masa opet biti obveznik poreza na dobit (iako je sva imovina već uključena u poreznu osnovicu)? Ako neće biti obveznik, što u situacijama kada se pronađe imovina koja uopće nije bila evidentirana u poslovnim knjigama i nije bila uključena u poreznu osnovicu (npr. kod dugotrajnih sudskih postupaka u kojima nije moguće predvidjeti ishod postupka, čak i kad je moguće predvidjeti pozitivan ishod, što sa zateznim kamatama koje bi trebale biti prihod, a za koje se u trenutku prijave poreza na dobit ni otprilike nije moglo predvidjeti kolike će biti, budući da ovise o dugotrajnosti postupka)? | Nije prihvaćen | Stečajna masa je, slijedom Općeg poreznog zakona, poduzetnik. Prema Zakonu o porezu na dobit, porezni obveznik je i svaki drugi poduzetnik koji nije obveznik poreza na dohodak prema propisima o oporezivanju dohotka, a čija se dobit ne oporezuje drugdje. Stečajna masa iza brisanog trgovačkog društva koja obavlja određenu djelatnost smatra se poduzetnikom i pravni je slijednik društva u stečaju. Pojava stečajne mase koja nastavlja obavljati djelatnost, u većini slučajeva je posljedica vođenja poslovnih knjiga na način koji nije u skladu s posebnim propisima, najčešće je rezultat ne iskazivanja imovine. Stoga su moguće situacije da se pronađe imovina koja suprotno računovodstvenim standardima nije bila iskazana u poslovnim knjigama, a ovisno o okolnostima svakog pojedinog slučaja utvrditi će porezne obveze u skladu sa Zakonom. |
15 | ŠIME GUZIĆ | DOPUNAMA ZAKONA O POREZU NA DOBIT, Članak 8. | U čl. 18. st. 3. Ako je do zadnjeg dana poreznog razdoblja "okončao" svoje poslovanje brisanjem npr. bez postupka likvidacije, zatvorio račun itd., tko plaća porezne dugove? Dužnik je brisan. Kako ste zamislili riješiti stečajnu masu koja ima svoj OIB, ali nije obveznik porez na dobitak i tada je porezni dužnik brisan! Hoće li se taj postupak konačno nekako riješiti? | Nije prihvaćen | Prema Zakonu o trgovačkim društvima, društvo može prestati po skraćenom postupku bez likvidacije ako svi njegovi članovi suglasno donesu odluku o takvom prestanku društva, pri čemu društvo nema nepodmirenih obveza i pri čemu se svaki član obvezuje podmiriti, solidarno sa svim ostalim članovima društva, sve preostale obveze društva, pokaže li se naknadno da one postoje. Također, isti Zakon navodi kako nakon brisanja društva iz sudskog registra za obveze društva koje je prestalo u skraćenom postupku bez likvidacije odgovaraju članovi društva solidarno cijelom svojom imovinom. Vjerovnici mogu tražbine koje su imali prema društvu ostvariti prema članovima društva u roku od dvije godine od dana objave brisanja društva iz sudskog registra. Slijedom navedenoga, ukoliko porezne obveze društva ne budu podmirene prije brisanja, obveze će se naplatiti od članova istog društva. Stečajna masa je, slijedom Općeg poreznog zakona, poduzetnik. Prema Zakonu o porezu na dobit, porezni obveznik je i svaki drugi poduzetnik koji nije obveznik poreza na dohodak prema propisima o oporezivanju dohotka, a čija se dobit ne oporezuje drugdje. Stečajna masa iza brisanog trgovačkog društva koja obavlja određenu djelatnost smatra se poduzetnikom i pravni je slijednik društva u stečaju. Pojava stečajne mase koja nastavlja obavljati djelatnost, u većini slučajeva je posljedica vođenja poslovnih knjiga na način koji nije u skladu s posebnim propisima (najčešće je rezultat ne iskazivanja imovine). |
16 | HOK | DOPUNAMA ZAKONA O POREZU NA DOBIT, Članak 7. | Porezno priznatim troškom sada će se smatrati i otpis potraživanja do 5.000,00 kn po pojedinom kupcu – nepovezanoj osobi neovisno o tome da li se u ulozi kupca javlja trgovačko društvo, obrtnik, zaklada, neprofitna organizacija, korisnik državnog proračuna itd., što je promjena kojom se u znatnoj mjeri olakšava porezni položaj poduzetnika za slučaj nemogućnosti naplate takvih računa. S obzirom da se izmjenama Zakona o porezu na dohodak želi izjednačiti porezni tretman otpisa pojedinih tražbina obveznika poreza na dohodak potrebno je i u Zakonu o porezu na dohodak propisati iste kriterije za otpis potraživanja. | Primljeno na znanje | Jedan od ciljeva porezne reforme je u što većoj mjeri izjednačiti porezni položaj poreznih obveznika, obveznika poreza na dohodak po osnovi obavljanja neke samostalne djelatnosti i obveznika poreza na dobit. Stoga će se u pogledu navedenoga izvršiti izmjene i usklađenje navedenih propisa. |
17 | Hrvatski olimpijski odbor | DOPUNAMA ZAKONA O POREZU NA DOBIT, Članak 6. | HOO predlaže uvođenje novog članka izmjena i dopuna Zakona o porezu na dobit na način da se izvrši dopuna članka 6. Zakona, a predlaže se i dopuna stavka u članku 7. stavak 1. točke 10. i stavka 7. Zakona, kako slijedi: HOO predlaže izvršiti dopunu članka 6. Zakona o porezu na dobit dodavanjem novog stavka kojim se za troškove financiranja rada nacionalnih sportskih selekcija, sportskih klubova i sportskih pojedinaca dodatno umanjuje porezna osnovica obvezniku poreza na dobit, sukladno odobrenom projektu razvoja sportske kvalitete. novi stavak ) Porezna osnovica iz članka 5. Zakona o porezu na dobit može se umanjiti za troškove financiranja rada nacionalnih sportskih selekcija, sportskih klubova i sportskih pojedinaca umanji dodatno porezna osnovica obveznika poreza na dobit (tvrtka), sukladno odobrenom projektu razvoja sportske kvalitete. Za provedbu prava na ovakvu poreznu olakšicu svakako bi se kao uvjet utvrdila obveza pribavljene prethodne suglasnosti HOO-a i Središnjeg državnog ureda za sport, za projekt koji bi prikazao opravdanost i očekivane rezultate takvog izdvajanja za troškove financiranja rada nacionalnih sportskih selekcija, sportskih klubova i sportaša pojedinaca. Ovaj model bi na pr. značio da određena uspješna tvrtka kao što je HEP bude nositelj razvoja i sportske uspješnosti na pr. Hrvatske vaterpolske reprezentacije, i da sva ulaganja za tu nacionalnu selekciju/kao i sve njezine dijelove, mlađe selekcije ta tvrtka bude oslobođena od poreza na dobit, sukladno projektu/dokumentaciji i troškovima koje su prethodno odobreni od nadležnih tijela. HOO također predlaže izvršiti dopunu članka 7. stavka 1. točke 10. i stavka 7. Zakona o porezu na dobit, dopuna stavka) HOO predlaže dopunu stavka, da se darovanje u naravi ili novcu sportskim udrugama koje svoje djelatnosti obavljaju u skladu s posebnim propisima, priznaje darovateljima i smatra porezno priznatim troškom bez ograničenja ali maksimalno do udvostručenog iznosa darovanja u prethodnoj godini, s time da darovanje u sportske svrhe kao porezno priznati trošak može iznositi do 4,5% prihoda ostvarenog u prethodnoj godini. Smatramo da bi povećanje iznosa porezno priznatog troška kod darovanja u sportske svrhe bilo poticaj za rast ulaganja u sport posebice mikro, malih i srednjih poduzetnika. | Nije prihvaćen | Zakonom o porezu na dobit je već propisana porezna olakšica koja se ostvaruje na način da se obveznicima poreza na dobit koji svoja sredstva doniraju za sportske potrebe priznaje rashod tih darovanja na isti način kako se priznaje darovanje za druge općekorisne i humanitarne svrhe, dok kod druge strane te primljene donacije ne podliježu oporezivanju. Povećanje porezno priznatog troška darivanja osobama iz sustava sporta nije prihvatljivo, odnosno porezno priznati troškovi darovanja trebaju ostati izjednačeni za sve općekorisne svrhe. |
18 | HOK | DOPUNAMA ZAKONA O POREZU NA DOBIT, Članak 6. | Ovim člankom dopunjuje se odredba o porezno priznatim darovanjima za zdravstvene potrebe te će se priznatima smatrati i darovanja za troškove prijevoza i smještaja u zdravstvene ustanove. Radi izjednačavanja poreznog položaja obveznika poreza na dohodak koji obavljaju samostalnu djelatnost obrta, predlažemo propisati istovrsno pravo i Zakonom o porezu na dohodak. | Primljeno na znanje | Jedan od ciljeva porezne reforme je u što većoj mjeri izjednačiti porezni položaj poreznih obveznika, obveznika poreza na dohodak po osnovi obavljanja neke samostalne djelatnosti i obveznika poreza na dobit. Stoga će se prijedlog pojasniti pri budućim izmjenama provedbenih propisa. |
19 | DENIS PELOZA | DOPUNAMA ZAKONA O POREZU NA DOBIT, Članak 5. | Cilj i namjera je stimulirati mikro i malo gospodarske subjekte, pa je podizanje granice sa 3 na 7,5 miliona za primjenu povoljnije stope od 12% svakako dobro došlo i to treba pozdraviti. Možda bi bolja rješenja bila 10 ili čak 15 miliona, ali tako nešto možemo očekivati nakon proteka 12 ili 24 mjeseci kada se utvrdi učinci. Troškovi "razbijanja" pravne osobe poreznog obveznika koji ostvaruje godišnji prihod preko 7,5 do 15 miliona nije isplativ osim možda u slučaju izrazito visoke profitne stope, jer postoje legalni načini upravljanja poslovnim procesima, bilancom, novčanim tijekom i RDG. U slučaju da su, a nisu stigli prijedlozi za sniženje stope sa 18% na 16%, tada jaz između dvije stope uistinu ne bi bio poticajan obzirom da je kompenziran već sa hladnim pogonom odnosno osnovim rashodima i troškovima održavanja tvrtke. Također treba uzeti u obzir kako je u tijeku javna rasprava o izmjenama i dopunama Općeg poreznog zakona kojma se upravo djeluje na određene anomalije između ostaloga i razbijanje pravne osobe nositelja na manje jedinice i različite i porezno povoljnije pravne oblike. Dodatno spuštanje stope poreza na dobit npr. na 11% i 15% svakako bi značile manji interes za odlijev kapitala prema maticama i osnivačima izvan RH, a također i više ulaganja / investiranja / proširenja djelatnosti. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
20 | Antonija Čarić | DOPUNAMA ZAKONA O POREZU NA DOBIT, Članak 5. | Mislim da nije dobro imati više stopa poreza na dobit pošto se na taj način potiče da se poduzeća razbijaju na više manjih. | Nije prihvaćen | Tijekom 2016. godine provedena je sveobuhvatna analiza poreznog sustava temeljem koje su izvršene i izmjene u sustavu poreza na dobit kroz tri kruga poreznog rasterećenja u razdoblju od 2017. do 2019. s ciljem poreznog i administrativnog rasterećenja. Četvrtim krugom poreznog rasterećenja nastavljaju se ciljevi porezne reforme, poreznim rasterećenjem koje sada pored malih poreznih obveznika i onih koji počinju obavljati djelatnost, obuhvaća i srednje porezne obveznike, podizanjem praga ostvarenih prihoda za plaćanje poreza na dobit po stopi od 12% s 3 milijuna kuna na 7,5 milijuna kuna. Stoga prihod kao polazna veličina bolje odražava gospodarsku snagu poreznog obveznika. Obzirom da niža porezna stopa obuhvaća većinu poreznih obveznika, u razdoblju od 2017. godine nisu uočene podjele društava (poreznih obveznika) u većem broju radi plaćanja niže porezne stope, zbog čega se porezna stopa i dalje prema ovom Prijedlogu zakona utvrđuje prema iznosu ostvarenih prihoda. |
21 | DENIS PELOZA | DOPUNAMA ZAKONA O POREZU NA DOBIT, Članak 4. | Svakako je pravednije nego do sada. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
22 | OPG Istarske bobe | DOPUNAMA ZAKONA O POREZU NA DOBIT, Članak 4. | Ovakav sustav je nepravedan i destimulativan prema većim poduzetnicima, bez obzira da li je granica postavljena na 3, 7,5 ili 33 mln kn. U stvari ovom mjerom destimulirate rast društava preko proizvoljno određene veličine, a stimulirate razbijanje firmi u manja povezana društva kako bi svako pojedino povezano društvo ostalo ispod propisane veličine, koja god ona bila. Minimum što biste trebali uraditi je da propišete da se za povezana društva koja posluju na teritoriju RH treba promatrati kumulativni prihod. Pravo rješenje, po uzoru na normalne zemlje (vidi: Njemačka, SAD, Singapur) je da se stopa poreza mijenja ovisno o ostavarenoj DOBITI, a ne PRIHODU, pa se npr. prvih 100.000 Kn može oporezovati po stopi od 5%, od 100.000 do 1.000.000 kn po stopi od 10%, a iznad 1.000.000 kn po stopi od 15%. U trenutnoj situaciji, ako dva poduzetnika imaju jednaku bruto dobit (prije oporezivanja), neto dobit (nakon oporezivanja) poduzetnika koji je ostvario prihode od 7.501.000 kn je manja od neto dobiti poduzetnika koji je ostvario prihode od 7.499.000 kn, što je nakaradno. | Nije prihvaćen | Tijekom 2016. godine provedena je sveobuhvatna analiza poreznog sustava temeljem koje su izvršene i izmjene u sustavu poreza na dobit kroz tri kruga poreznog rasterećenja u razdoblju od 2017. do 2019. s ciljem poreznog i administrativnog rasterećenja. Četvrtim krugom poreznog rasterećenja nastavljaju se ciljevi porezne reforme, poreznim rasterećenjem posebno malih poreznih obveznika, poljoprivrednika i onih koji tek započinju poduzetničku djelatnost, kao i srednjih poreznih obveznika, stoga prihod kao polazna veličina bolje odražava gospodarsku snagu poreznog obveznika. Obzirom da niža porezna stopa obuhvaća većinu poreznih obveznika, u razdoblju od 2017. godine nije uočen značajan broj podjela društava (poreznih obveznika) radi plaćanja niže porezne stope, zbog čega se porezna stopa i dalje prema ovom Prijedlogu zakona utvrđuje prema iznosu ostvarenih prihoda. |
23 | KRISTINA BOSANAC | DOPUNAMA ZAKONA O POREZU NA DOBIT, Članak 4. | Smatram da ovakav način oporezivanja nije pošten i trebala bi visina porezne stope ovisiti o visini dobiti,a ne o visini prihoda Gospodarski subjekt koji ima prihod do 7.500.000,00kn može imati veću dobit od gospodarskog subjekta koji ima prihod 15.000.000,00kn ili veći I zašto bi onda taj subjekt s većim prihodom,a manjom dobiti u konačnici plaćao porez na dobit po većoj poreznoj stopi od ovoga s manjim prihodom,a većom dobiti Nepošteno skroz Iznos dobiti se treba oporezivati, a ne prihoda | Nije prihvaćen | Tijekom 2016. godine provedena je sveobuhvatna analize poreznog sustava temeljem koje su izvršene i izmjene u sustavu poreza na dobit kroz tri kruga poreznog rasterećenja u razdoblju od 2017. do 2019. s ciljem poreznog i administrativnog rasterećenja. Četvrtim krugom poreznog rasterećenja nastavljaju se ciljevi porezne reforme, poreznim rasterećenjem koje sada pored malih poreznih obveznika i onih koji počinju obavljati djelatnost, obuhvaća i srednje porezne obveznike, podizanjem praga ostvarenih prihoda za plaćanje poreza na dobit po stopi od 12% s 3 milijuna kuna na 7,5 milijuna kuna. Stoga prihod kao polazna veličina bolje odražava gospodarsku snagu poreznog obveznika. |
24 | TICIJAN KOMPARIĆ | DOPUNAMA ZAKONA O POREZU NA DOBIT, Članak 2. | Hrvatski paraolimpijski odbor podržava prijedlog Hrvatskog olimpijskog odbora, u smislu dopune članka 2. novim stavkom koji se odnosi na izuzeće krovnih sportskih udruženja zaduženih za provođenje programa Javnih potreba sporta na državnoj razini, a koje obavljaju i gospodarsku djelatnost, od obveze upisivanja u registar poreznih obveznika koji vodi Porezna uprava, radi utvrđivanja obaveza poreza na dobit temeljem obavljanja gospodarske djelatnosti, ukoliko ostvarenu dobit koriste za realizaciju programa javnih potreba, tim više, što procijenjene financijske potrebe krovnih sportskih udruđženja za provođenje programa javnih potreba u sportu prelaze iznos koji središnja država odvaja za njihovo provođenje. | Nije prihvaćen | Odredbama članka 2. stavka 6. Zakona o porezu na dobit propisano je da, između ostalih, sportski klubovi, sportska društva i savezi nisu obveznici poreza na dobit. Isti mogu postati obveznici poreza na dobit ako obavljaju neku gospodarsku djelatnost čije neoporezivanje bi narušilo tržišnu utakmicu i dovelo ih u povlašteni položaj u odnosu na poduzetnike čija djelatnost podliježe oporezivanju. U tom slučaju postaju obveznici poreza na dobit, ali samo od obavljanja te određene gospodarske djelatnosti. Polazno odnosno temeljno, neprofitne organizacije tržišnu utakmicu mogu narušavati aktivnostima koje se ne mogu smatrati aktivnostima od interesa za opće dobro ili aktivnostima u sklopu javnih ovlasti, dakle, obavljanjem određenih djelatnosti na način kako ih obavljaju poduzetnici koji su obveznici poreza na dobit ili dohodak. Kada je riječ o utvrđivanju obveze poreza na dobit sportskim klubovima, udrugama i savezima tada se uzimaju u obzir odredbe Zakona o sportu prema kojemu su sportske djelatnosti, djelatnosti od posebnog interesa za Republiku Hrvatsku. |
25 | Hrvatski olimpijski odbor | DOPUNAMA ZAKONA O POREZU NA DOBIT, Članak 2. | HOO predlažem izvršiti dopunu članka 2. Zakona o porezu na dobit dodavanjem novog stavka kojim se isključuju, iz obveznika poreza na dobit krovne sportske neprofitne pravne osobe zadužene za provođenje Programa javnih potreba sporta na državnoj razini. novi stavak ) Iznimno, od stavka 7. ovog članka, krovne neprofitne pravne osobe zadužene za provođenje programa Javnih potreba sporta na državnoj razini, koje obavljaju i gospodarsku djelatnost, nisu obveznici upisivanja u registar poreznih obveznika koji vodi Porezna uprava, radi utvrđivanja obaveza poreza na dobit temeljem obavljanja gospodarske djelatnosti, pod uvjetom da obavljanje tih djelatnosti ili transakcija ne dovodi do znatnog narušavanja načela tržišnog natjecanja i da upotrebljavaju ta sredstava za ostvarenje ciljeva neprofitne udruge ili ustanove. Obrazloženje: Sukladno odredbama Zakona o sportu utvrđene su javne potrebe u sportu na državnoj razini, koje u određenim, zakonom utvrđenim programima provode Hrvatski olimpijski odbor, Hrvatski paraolimpijski odbor, Hrvatski sportski savez gluhih, Hrvatski akademski sportski savez i Hrvatski školski sportski savez. Nadležnosti i zadaće navedenih pet sportskih udruga nacionalne razine (krovne sportske udruge) utvrđene su Zakonom o sportu i pripadajućim međunarodnim sportskim propisima. | Nije prihvaćen | Odredbama članka 2. stavka 6. Zakona o porezu na dobit propisano je da, između ostalih, sportski klubovi, sportska društva i savezi nisu obveznici poreza na dobit. Isti mogu postati obveznici poreza na dobit ako obavljaju neku gospodarsku djelatnost čije neoporezivanje bi narušilo tržišnu utakmicu i dovelo ih u povlašteni položaj u odnosu na poduzetnike čija djelatnost podliježe oporezivanju. U tom slučaju postaju obveznici poreza na dobit, ali samo od obavljanja te određene gospodarske djelatnosti. Polazno odnosno temeljno, neprofitne organizacije tržišnu utakmicu mogu narušavati aktivnostima koje se ne mogu smatrati aktivnostima od interesa za opće dobro ili aktivnostima u sklopu javnih ovlasti, dakle, obavljanjem određenih djelatnosti na način kako ih obavljaju poduzetnici koji su obveznici poreza na dobit ili dohodak. Kada je riječ o utvrđivanju obveze poreza na dobit sportskim klubovima, udrugama i savezima tada se uzimaju u obzir odredbe Zakona o sportu prema kojemu su sportske djelatnosti, djelatnosti od posebnog interesa za Republiku Hrvatsku. |
26 | HOK | DOPUNAMA ZAKONA O POREZU NA DOBIT, Članak 2. | Pozdravljamo izmjenu članka 2. stavka 4. čime je znatno povoljnije propisan uvjet za fizičke osobe, obveznike za plaćanje poreza na dobit. Prijelaznim odredbama predlažemo propisati mogućnost da osobe koje su do sada bile obveznici poreza na dobit temeljem dosadašnjih uvjeta mogu izaći iz sustava ukoliko to žele. Dodatno, traženje Hrvatske obrtničke komore i ranije je bilo da se vlasnicima obrta koji su po sili zakona ili svojom vlastitom voljom postali obveznici poreza na dobit ukine obveza obračunavanja viših doprinosa temeljem poduzetničke plaće. Naime, na taj su način „kažnjeni“ u odnosu na članove uprava trgovačkih društava koji svojim društvom ostvaruju iste promete u poslovanju, stoga molimo da o navedenom vodi računa i u predstojećim promjenama Zakona o doprinosima. | Nije prihvaćen | Ovim Prijedlogom zakona propisan je novi, ali jedini, kriterij ostvarenih primitaka u iznosu od 7,5 milijuna kuna za obveznu promjenu načina oporezivanja. Slijedom članka 29. Zakona o porezu na dobit sve fizičke osobe koje u 2019. godini ostvare prihode do 3,75 milijuna kuna (7,5 *50%) moći će na temelju pisanog zahtjeva promijeniti način oporezivanja odnosno moći će postati obveznici poreza na dohodak. Obveza obračuna doprinosa nije predmet ovoga Zakona |
27 | DENIS PELOZA | DOPUNAMA ZAKONA O POREZU NA DOBIT, Članak 2. | Ovakvim prijedlogom su konačno svi iz kategorije mikro (godišnji prihod do 5.2 miliona kuna) pokriveni. Također i jedan veliki dio u kategoriji malih poduzetnika i to posebno oni sa više zaposlenih dakle radno intenzivne djelatnosti sa nižim prihodima po zaposlenom. Npr. mali poduzetnik /obrtnik sa 5 zaposlenih i prometom od 2,5 miliona i onaj sa npr. sa 30 zaposlenih i prometom 7 miliona kuna, sada su stavljeni u ravnopravan položaj što se tiče profitne stope unatoč uobičajeno različitoj profitnoj stopi, različite djelatnosti i različitog radnog intenziteta i satnice. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
28 | Ivan Markić 84 | DOPUNAMA ZAKONA O POREZU NA DOBIT, Članak 2. | Predlažem da porez na dobit 12% koji se diže na 7.500.000,00kn (trenutno 3.000.000,00kn) vrijedi za SVA poduzeća za prihode do 7.500.000,00kn a za za veće prihode se primjenjuje od 18%, kao što se primjenjuje i kod plaća. Na predloženi način poduzeće s prihodom od 7.500.001,00kn plaća veći porez za 6%. To bespotrebno opterećuje poduzetnika da vodi računa o tome a i na takav način država stavlja u neravnopravan položaj poduzetnike koji imaju prihoda malo veće od 7.500.000,00kn. Trenutni prijedlog podržavam ali ipak treba voditi računa o ravnopravnosti poduzeća. | Nije prihvaćen | Tijekom 2016. godine provedena je sveobuhvatna analiza poreznog sustava temeljem koje su izvršene i izmjene u sustavu poreza na dobit kroz tri kruga poreznog rasterećenja u razdoblju od 2017. do 2019. s ciljem poreznog i administrativnog rasterećenja. Četvrtim krugom poreznog rasterećenja nastavljaju se ciljevi porezne reforme, poreznim rasterećenjem koje sada pored malih poreznih obveznika i onih koji počinju obavljati djelatnost, obuhvaća i srednje porezne obveznike, podizanjem praga ostvarenih prihoda za plaćanje poreza na dobit po stopi od 12% s 3 milijuna kuna na 7,5 milijuna kuna. Međutim, zbog potrebe održavanja zadane razine prihoda državnog proračuna nije prihvatljivo nižom poreznom stopom obuhvatiti sve porezne obveznike odnosno primijeniti jedinstvenu nižu poreznu stopu. |
29 | ŠIME GUZIĆ | DOPUNAMA ZAKONA O POREZU NA DOBIT, Članak 2. | U čl. 2. st. 1. izvornog teksta Zakona riječ "i fizička osoba" brisati. U istom čl. Zakona stavak 3. brisati. Obrazloženje nije potrebno jer dosadašnjke iskustvo je pokazalo da omogućavanje plaćanja poreza na dobitak umjesto proeza na dohodak nije donio ništa dobro budući da sustav tome nije prilagođen u problemima stečaj, likvidacije, brisanja, izuzimanja i sl. | Nije prihvaćen | Svrha navedene odredbe je omogućiti poreznim obveznicima fizičkim osobama izbor načina utvrđivanja porezne osnovice, kao i načina vođenja poslovnih knjiga. Prema ovom Prijedlogu zakona, zbog podizanja granice primitaka / prihoda do 7,5 milijuna kuna, veći dio fizičkih osoba će moći ponovno postati obveznici plaćanja poreza na dohodak. Svakako je važno uzeti u obzir da je dio poreznih obveznika od početka obavljanja samostalne djelatnosti izabrao plaćanje poreza na dobit umjesto poreza na dohodak. |
30 | Auto SL 91 d.o.o. Pula | I. USTAVNA OSNOVA ZA DONOŠENJE ZAKONA, c) Posljedice koje će donošenjem Zakona proisteći | Navedeno je, citiram: Obzirom da će od 2020. godine veći broj poreznih obveznika koristiti poreznu stopu od 12%, a ne od 18%, očekuje se kako će zbog toga prihodi s osnove poreza na dobit biti manji za 200 milijuna kuna. Prema očekivanom godišnjem rastu ili sličnoj gospodarskoj aktivnosti, istovremeno se može očekivati smanjenje sive ekonomije i viši iznos prijavljenog prihoda osnovice, pa se tako radi o pojednostavljenoj procjeni, a potrebno je uzeti u obzir i elemente kompenzacije sa akontacija poreza na dobit sa dospijećem tijekom 2020 i 2021 godine. Niže porezne stope u kombinaciji sa učinkoviti poreznim nadzorom dokazano u praksi imaju pozitivan učinak na smanjenje porezne evazije odnosno porezni red i odgovornost. | Primljeno na znanje | Zahvaljujemo se na dostavljenom komentaru. Jedan od ciljeva porezne reforme započete 2016. godine je smanjenje sive ekonomije i stvaranje poreznog sustava koji će biti stimulativan i poticajan za investitore, izmjenom više poreznih propisa. |
31 | Hrvoje Japunčić | I. USTAVNA OSNOVA ZA DONOŠENJE ZAKONA, b) Pitanja koja se trebaju urediti ovim Zakonom | Uzimajući u obzir praksu i primjene oporezivanja u zemljama članicama EU u domenama poreza na dobit, u kratkim crtama slobodan sam predložiti : a/ sukladno srazmjerima prihoda, dobit, kategoriji poduzetnika, koji bi bili definirani kroz pravilnik o porezu na dobit, ukidanje poreza na dobit u postupku/postupcima reinvestiranja dobiti ; b/ sukladno srazmjerima i/ili ograničenjima u odnosu-dijelu naspram rashoda poduzetnika, koji bi bili definirani kroz pripadni Pravilnik, priznavanje 100% troška/troškova reprezentacije ; c/ sukladno srazmjerima i/ili ograničenjima u odnosu prihoda/rashoda, pojedine kategorije ili grupe troškova, također definirano kroz pripadnik Pravilnik, porezno priznavanje troškova radne odjeće, a bez dodatne potrebe obilježavanja iste. Kratko obrazloženje : Naslanjajući se na "germanističke" sustave (o)porezivanja, osnovna suština i HR sustava, bila bi puno svrsishodnija u procesu/procesima da se poduzetnicima, ne neograničeno već u prethodno spomenutim srazmjerima, omogućava da : * tijek novca bude što više "putem računa/bezgotovinski" za sve i prethodno spomenute vrste troškova ; * da se uspostavi širina obuhvata troškova koji se mogu obuhvatiti kroz pravnu osobu ; * da se uspostavi širina troškova koja se mogu obuhvatiti kroz pravnu osobu,a vezana je uz zaposlenika i/ili vlasnika Smatram da bi se navedenim proširenjem, a uz definirane (s)razmjere, omogućilo poduzetnicima kvalitetnije, brže i porezno svrsishodnije poslovanje. | Nije prihvaćen | Jedan od ciljeva porezne reforme iz 2016. godine bio je pojednostavljenje poreznog sustava, među ostalim ukidanjem kompliciranih posebnih poreznih olakšica, poticanje gospodarstva uz očuvanje određene razine prihoda. Stoga se od 1.1.2017. primjenjuje snižena osnovna porezna stopa 18%, a za porezne obveznike koji ostvaruju godišnje prihode do 3 milijuna kuna 12%. Paralelno sa smanjivanjem porezne stope, zbog potrebe očuvanja određene razine prihoda s osnove poreza na dobit proširena je porezna osnovica ukidanjem porezne olakšice za reinvestiranu dobit. Ovim Prijedlogom zakona nastavlja se porezno rasterećenje poreznih obveznika te je određen novi, veći cenzus od 7,5 milijuna kuna za primjenu stope od 12%. Nadalje, pri priznavanju troškova reprezentacije, propisano je da se osnovica poreza na dobit uvećava za 50% evidentiranih troškova reprezentacije, polazeći od pretpostavke da su troškovi reprezentacije kao što su ugošćavanja poslovnih partnera, darova sa ili bez utisnutog znaka tvrtke ili proizvoda, troškovi odmora, sporta, rekreacije, zakupa automobila, plovila, zrakoplova kuća za odmor proizašli iz poslovnog odnosa s poslovnim partnerima ne odnose se isključivo za ostvarivanje oporezivih prihoda. Vezano za prijedlog poreznog priznavanja troškova radne odjeće, Zakon o porezu na dohodak propisuje koji primici radnika su neoporezivi i ne uključuju radnu odjeću koja nije posebno označena. |
32 | Hrvatski olimpijski odbor | I. USTAVNA OSNOVA ZA DONOŠENJE ZAKONA, b) Pitanja koja se trebaju urediti ovim Zakonom | HOO predlaže dodatnu izmjenu i dopunu Nacrta prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o porezu na dobit na način: 1. Da se HOO temeljem obavljanja svih svojih djelatnosti (po posebnim propisima i gospodarske-sponzorski aranžmani) ne smatra poreznim obveznikom poreza na dobit, predlažemo izvršiti dopunu članka 2. Zakona dodavanjem novog stavka 2. Da se dopune porezne olakšice poduzetnicima koji darovanjima u naravi (robi ili uslugama) ili novcu pomažu sportskim klubovima, sportskim društvima i savezima te krovnim sportskim udrugama, predlažemo izvršiti dopunu članka 7. stavka 1. točke 10. i stavka 7 dopunom novog stavka 3. Da se za troškove financiranja rada nacionalnih sportskih selekcija, sportskih klubova i sportskih pojedinaca umanji dodatno porezna osnovica obvezniku poreza na dobit (tvrtka), sukladno odobrenom projektu razvoja sportske kvalitete. | Nije prihvaćen | Odredbama članka 2. stavka 6. Zakona o porezu na dobit propisano je da, između ostalih, sportski klubovi, sportska društva i savezi nisu obveznici poreza na dobit. Isti mogu postati obveznici poreza na dobit ako obavljaju neku gospodarsku djelatnost čije neoporezivanje bi narušilo tržišnu utakmicu i dovelo ih u povlašteni položaj u odnosu na poduzetnike čija djelatnost podliježe oporezivanju. Polazno odnosno temeljno, neprofitne organizacije tržišnu utakmicu mogu narušavati aktivnostima koje se ne mogu smatrati aktivnostima od interesa za opće dobro ili aktivnostima u sklopu javnih ovlasti, dakle, obavljanjem određenih djelatnosti na način kako ih obavljaju poduzetnici koji su obveznici poreza na dobit ili dohodak. Kada je riječ o utvrđivanju obveze poreza na dobit sportskim klubovima, udrugama i savezima tada se uzimaju u obzir odredbe Zakona o sportu prema kojemu su sportske djelatnosti djelatnosti od posebnog interesa za Republiku Hrvatsku. Nadalje, Zakonom o porezu na dobit je već propisana porezna olakšica koja se ostvaruje na način da se obveznicima poreza na dobit koji svoja sredstva doniraju za sportske potrebe priznaje rashod tih darovanja na isti način kako se priznaje darovanje za druge općekorisne i humanitarne svrhe, dok kod druge strane te primljene donacije ne podliježu oporezivanju. Također je potrebno istaknuti da se sponzorstva, za razliku od donacija, smatraju porezno priznatim rashodima bez ograničenja. Povećanje porezno priznatog troška darivanja osobama iz sustava sporta nije prihvatljivo, odnosno porezno priznati troškovi darovanja trebaju ostati izjednačeni za humanitarne, zdravstvene i sve druge općekorisne svrhe. Dodatno povećanje porezno priznatog troška sponzorstva samo osobama iz sustava sporta nije prihvatljivo. Troškovi sponzorstva trebaju ostati izjednačeni za humanitarne, zdravstvene i sve druge općekorisne svrhe. |
33 | DENIS PELOZA | I. USTAVNA OSNOVA ZA DONOŠENJE ZAKONA, b) Pitanja koja se trebaju urediti ovim Zakonom | Umjesto "Dakle, mali i srednji porezni obveznici će od 2020. godine plaćati porez po stopi od 12%", u obrazloženju učinka trebalo bi stajati "Dakle, svi mikro, dio malih i srednjih poreznih obveznika će od 2020. godine plaćati porez na dobit po stopi od 12%". Sukladno Zakonu o računovodstvu i prema kombinaciji najmanje dva kriterija, a prema grupnoj podjeli navedeno se odnosi isključivo na male porezne obveznike. | Nije prihvaćen | Ovom mjerom potiču se porezni obveznici koji ostvaruju prihode do 7,5 milijuna kuna, pri čemu se ne uzima u obzir razvrstavanje poduzetnika prema kategorijama poduzetnika sukladno Zakonu o računovodstvu. |
34 | Ivan Markić 84 | I. USTAVNA OSNOVA ZA DONOŠENJE ZAKONA, b) Pitanja koja se trebaju urediti ovim Zakonom | Predlažem da se troškovi vozila koji nisu u kategoriji gospodarskog vozila priznaju u visini 95-100% za poduzeća koja se bave stručnim nadzorom u graditeljstvu i sličnim djelatnostima za koja neznam da imaju isti problem. Mi smo prošle godine s vozilom napravili 60.000,00 km. Tolika količina kilometara se ne napravi u privatne svrhe. Gospodarsko vozilo nam nije praktično zbog duljine putovanja i toga da nas ide 3-4 u nadzor (građevinar, arhitekt, strojar, elektrotehničar). Općenito bi država trebala provoditi više kontrola a manje preventivno unaprijed kažnjavati (postavljajući visoke poreze) one koji poreze uredno plaćaju i time ih čini ne konkurentima u odnosu na one koji ne plaćaju. | Nije prihvaćen | Prema Zakonu o porezu na dobit, porezna osnovica se povećava za 50% troškova (osim troškova osiguranja i kamata) nastalih u svezi sredstava za osobni prijevoz poslovodnih, rukovodnih i drugih zaposlenih osoba, ako se na osnovi korištenja sredstava za osobni prijevoz ne utvrđuje plaća. Dakle, kada je riječ o troškovima sredstava za osobni prijevoz, porezni obveznik može birati način utvrđivanja porezno priznatih troškova; uvećanjem porezne osnovice ili utvrđivanjem plaće prema propisima o oporezivanju dohotka. Napominjemo kako prema propisima o oporezivanju dohotka poslodavac donosi odluku o načinu i uvjetima korištenja, kao i načinu utvrđivanja plaće radnika po osnovi korištenja sredstava za osobni prijevoz i to, prema opsegu stvarnog korištenja u privatne svrhe ili mjesečno u visini 1% nabavne vrijednosti prijevoznih sredstava odnosno u visini 20% iznosa mjesečne rate za operativni leasing ili dugotrajni najam, a ako vozilo koristi više radnika, tada se odgovarajući iznos pribraja svakom radniku. |
35 | Auto SL 91 d.o.o. Pula | I. USTAVNA OSNOVA ZA DONOŠENJE ZAKONA, b) Pitanja koja se trebaju urediti ovim Zakonom | Prijedlog treba pozdraviti i podržati. Kako je porez na dobit posljednji u nizu ili ultimativni porez šteta što srednji i veliki poduzetici nisu pokrenuli prijedlog i procjenu dodatnog smanjenja redovne stope sa 18% na 16% čime bi došlo do smanjenog jaza između dvije stope. U dijelu obrazloženja se navodi: "Dakle, mali i srednji porezni obveznici će od 2020. godine plaćati porez po stopi od 12%." Može se zaključiti kao će biti obuhvaćeni svi mikro, većina malih i jedan dio srednjih poreznih obveznika sa iskazanim godišnjim prometom/prihodom do 7,5 miliona kuna. | Nije prihvaćen | Tijekom 2016. godine provedena je sveobuhvatna analiza poreznog sustava temeljem koje su izvršene i izmjene u sustavu poreza na dobit kroz tri kruga poreznog rasterećenja u razdoblju od 2017. do 2019. s ciljem poreznog i administrativnog rasterećenja. Četvrtim krugom poreznog rasterećenja nastavljaju se ciljevi porezne reforme, poreznim rasterećenjem posebno malih i srednjih poreznih obveznika, podizanjem praga ostvarenih prihoda za plaćanje poreza na dobit po stopi od 12% s 3 milijuna kuna na 7,5 milijuna kuna. Međutim, zbog potrebe održavanja zadane razine prihoda državnog proračuna nije prihvatljivo nižom poreznom stopom obuhvatiti sve porezne obveznike ili stopu od 18% smanjiti na 16%. |
36 | PricewaterhouseCoopers d.o.o. | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA | Analizirali smo Nacrt prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o porezu na dobit (dalje u komentarima „prijedlog Zakona“) te u nastavku dajemo komentare. Predmetnim prijedlogom Zakona predlaže se daljnje rasterećenje oporezivanja u području poreza na dobit a ciljem poticanja gospodarstva podizanjem praga ostvarenih prihoda za plaćanje poreza na dobit po stopi od 12% s 3 milijuna kuna na 7,5 milijuna kuna. Najprije pozdravljamo inicijativu olakšavajućih mjera za gospodarstvo, posebice male i srednje poduzetnike i smatramo da će mjera rasterećenja doprinjeti oživljavanju gospodarskih aktivnosti. Međutim, smatramo da je potrebno razmotriti sljedeće prijedloge: 1.) Primjena porezne stope temeljem dobiti, a ne prihoda Kada se stopa poreza na dobit određuje na temelju prihoda, dolazi do neravnopravnosti u odnosu na pojedine kategorije poduzetnika. Postoje djelatnosti za koje su karakteristične male marže, to je primjerice trgovinska djelatnost gdje dobit može biti minimalna usprkos velikom prometu prodanih proizvoda i takav poduzetnik plaća porez na dobit po višoj stopi poreza. S druge strane, postoje primjerice neke uslužne djelatnosti koje kod ulaznih troškova primarno iskazuju trošak radne snage uz pružanje usluga visoke dodane vrijednosti. Iz ovog razloga dolazi do toga da društva koja ostvare istu dobit budu budu oporezovana različitim stopama poreza na dobit te imaju različitu poreznu obvezu. Smatramo da je nepravedno sustav oporezivanja kreirati temeljem prihoda, već bi ga trebalo temeljiti na razini iskazane dobiti, posebice zato što razina prihoda ne implicira nužno poslovnu uspješnost već može biti uvjetovana granom industrije. 2.) Progresivno oporezivanje Ova mjera gdje se niža stopa poreza na dobit primjenjuje ovisno o ostvarenim prihodima, iako je pozitivno zamišljena, može potaknuti pojedine poduzetnike da podijele poslovanje osnivanjem dvaju ili više društava kako bi na pojedinačnoj osnovi ostvarili pravo na nižu stopu oporezivanja. Smatramo da bi progresivno oporezivanje dobiti dovelo do pravednijeg sustava oporezivanja. | Nije prihvaćen | Tijekom 2016. godine provedena je sveobuhvatna analiza poreznog sustava temeljem koje su izvršene i izmjene u sustavu poreza na dobit kroz tri kruga poreznog rasterećenja u razdoblju od 2017. do 2019. s ciljem poreznog i administrativnog rasterećenja. Četvrtim krugom poreznog rasterećenja nastavljaju se ciljevi porezne reforme, poreznim rasterećenjem posebno malih poreznih obveznika, poljoprivrednika i onih koji tek započinju poduzetničku djelatnost, kao i srednjih poreznih obveznika. Stoga prihod kao polazna veličina bolje odražava gospodarsku snagu poreznog obveznika. Obzirom da niža porezna stopa obuhvaća većinu poreznih obveznika, u razdoblju od 2017. godine nije uočen značajan broj podjela društava (poreznih obveznika) radi plaćanja niže porezne stope, zbog čega se porezna stopa i dalje prema ovom Prijedlogu zakona utvrđuje prema iznosu ostvarenih prihoda. |
37 | Marko Mataija | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA | Ako već kompliciramo sustav oporezivanja dobiti s dvije stope, što otvara mogućnost manipulacijama, bilo bi smislenije stope odrediti ovisno o iznosu dobiti a ne prihoda. Koja je logika da se tvrtka s manjim prihodima a velikom dobiti (primjerice, intelektualne usluge) oporezuje s manjom stopom od primjerice proizvodne tvrtke koja ostvaruje veliki prihod ali uz malu dobit? | Nije prihvaćen | Tijekom 2016. godine provedena je sveobuhvatna analiza poreznog sustava temeljem koje su izvršene i izmjene u sustavu poreza na dobit kroz tri kruga poreznog rasterećenja u razdoblju od 2017. do 2019. s ciljem poreznog i administrativnog rasterećenja. Četvrtim krugom poreznog rasterećenja nastavljaju se ciljevi porezne reforme, poreznim rasterećenjem koje sada pored malih poreznih obveznika, poljoprivrednika i onih koji počinju obavljati djelatnost, obuhvaća i srednje porezne obveznike, podizanjem praga ostvarenih prihoda za plaćanje poreza na dobit po stopi od 12% s 3 milijuna kuna na 7,5 milijuna kuna. Stoga prihod, kao polazna veličina, bolje odražava gospodarsku snagu poreznog obveznika, a prema ovom Prijedlogu zakona, plaćanje poreza na dobit po nižoj poreznoj stopi do 7,5 milijuna kuna ostvarenih prihoda obuhvatit će većinu poreznih obveznika. |
38 | Tanja Šestanj-Perić | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA | Ovakav sustav s dvije porezne stope gdje se stopa primjenjuje ovisno o prihodima daje izrazit poticaj manipuliranju s visinom prihoda, cijepanju većih poduzeća na manja i nepravedan je jer poduzeće s većom dobiti prije oporezivanja može završiti s manjom dobiti nakon oporezivanja ako je u kategoriji poduzeća na koja se primjenjuje viša stopa. Ako već treba biti nekoliko stopa (pogledajte primjere iz drugih zemalja koje su to bolje riješile) onda stope treba primjenjivati ovisno o dobiti, a ne prihodima, i sustav treba biti progresivan u smislu poreznih razreda koji ovise o visini dobiti npr. dobit do 100.000 kn oporezivati stopom od 12%, sve iznad toga oporezivati s 18%. | Nije prihvaćen | Tijekom 2016. godine provedena je sveobuhvatna analiza poreznog sustava temeljem koje su izvršene i izmjene u sustavu poreza na dobit kroz tri kruga poreznog rasterećenja u razdoblju od 2017. do 2019. s ciljem poreznog i administrativnog rasterećenja. Četvrtim krugom poreznog rasterećenja nastavljaju se ciljevi porezne reforme, poreznim rasterećenjem koje sada pored malih poreznih obveznika i onih koji počinju obavljati djelatnost, obuhvaća i srednje porezne obveznike, podizanjem praga ostvarenih prihoda za plaćanje poreza na dobit po stopi od 12% s 3 milijuna kuna na 7,5 milijuna kuna. Stoga prihod kao polazna veličina bolje odražava gospodarsku snagu poreznog obveznika. Obzirom da niža porezna stopa obuhvaća većinu poreznih obveznika, u razdoblju od 2017. godine nisu uočene podjele društava (poreznih obveznika) u većem broju radi plaćanja niže porezne stope, zbog čega se porezna stopa i dalje prema ovom Prijedlogu zakona utvrđuje prema iznosu ostvarenih prihoda. |
39 | Hrvatski skijaški savez | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA | 1. Činjenice o sponzoriranju sporta: - nastupom financijske krize 2008/2009 značajnije su se smanjili marketinški budžeti svih tvrtki u Hrvatskoj, a drastično smanjili budžeti za sponzoriranje što uključuje i sponzoriranje sporta; - oporavkom globalne ekonomije u većini zemalja, prvenstveno tzv. zapadnih zemalja ti budžeti su se vratili na pred-krizno razdoblje, a negdje su se čak i povećali; - u Hrvatskoj ti budžeti se nažalost nisu vratili i ostali su na vrlo niskim razinama, a najbolji primjer za to je jedna od vodećih tvrtki u Hrvatskoj čiji budžet za sponzoriranje danas iznosi 3% u odnosi na budžet za sponzoriranje iz 2008. godine; - danas se sponzoriranje sporta u Hrvatskoj velikim dijelom svodi na tvrtke u državnom vlasništvu, a sva sponzoriranja iz privatnog sektora, koja naravno postoje, su u vrlo malim iznosima; - dodatno, promjenom trendova u globalnoj ekonomiji i napretku u tehnologiji veliki dio marketinških i sponzorskih budžeta tvrtki iz Hrvatske ne odnosi se više na klasično oglašavanje i sponzoriranje već na digitalno oglašavanje i samim time odlazak novca iz Hrvatske i Europske unije s obzirom da je većina tih tvrtki iz SAD-a (Google, Facebook,…) i taj postotak iz godine u godinu sve više raste; - dodatno zadnjih 10-ak godina brojne tvrtke u hrvatskom vlasništvu su zamijenile vlasnika prodajom inozemnim vlasnicima koji nemaju nikakvu moralnu obvezu ulaganja u hrvatski sport već jedino komercijalni interes; - strategija globalnih multinacionalnih kompanija je izvlačenje dobiti iz podružnica iz zemalja u kojima posluju, što uključuje i Hrvatsku, u centralu te iz centrale sponzoriranje globalnih projekata kao što su u sportu npr.: Svjetsko prvenstvo u nogometu, Olimpijske igre, Formula 1…, a u čemu Hrvatska zbog svoje male veličine i ograničene gospodarske snage ne može sudjelovati. 2. Prijedlog izmjena Zakona o porezu na dobit vezane za sponzoriranje sporta: - brojne zemlje u svijetu imaju porezne olakšice za sponzoriranje sporta na razne načine, a prijedlog je uzeti tzv. „Mađarski model“ koji nam se čini najbolji i najprimjenjiviji za Hrvatsku; - unijeti u Zakon o porezu na dobit da je sponzorstvo porezno priznati trošak bez ograničenja; - poreznu obvezu tvrtki umanjiti za 70% iznosa ulaganja u sport kroz sponzorstva (u tekućoj ili tekuće tri godine), što se treba odnositi isključivo na sponzorstva sportskih subjekata sukladno Zakonu sportu sa sjedištem u Republici Hrvatskoj; - primjer izračuna za predloženi model: Prihodi 2018: 100.000.000,00 kn Rashodi 2018: 80.000.000,00 kn U sklopu rashoda troškovi sponzorstva za sport u 2018: 2.000.000,00 kn Dobit 2018: 20.000.000,00 kn Porez na dobit 18%: 3.600.000,00 kn Umanjenje za 70% iznosa sponzorstva za sport u 2018: 1.400.000,00 kn Porez na dobit za 2018: 2.200.000,00 kn 3. Ciljevi: - kroz porezne olakšice za sponzoriranje sporta kroz Zakon o porezu na dobit zainteresirati tvrtke za ulaganje u sport u Hrvatskoj, a iako se Zakonom to ne može definirati prioritetno se misli na tvrtke u privatnom i stranom vlasništvu; - navedenim poreznim olakšicama stvoriti bolje mogućnosti za ulaganje privatnog sektora u sport te samim time rasteretiti financiranje sporta kroz Središnji državni ured za sport i tvrtke u državnom vlasništvu; - kroz povećana ulaganja u sport stvoriti preduvjeti za: - zapošljavanje većeg broja trenera i samim time ostanak trenerskog kadra u Hrvatskoj te punjenje državnog proračuna kroz porez na dohodak i doprinose, - mogućnost većeg ulaganja u mlade sportaše i orijentacija mladih na zdrav život, - mogućnost ulaganja u obnovu postojećih i izgradnju novih sportskih građevina, kako za vrhunski sport tako i za sport mladih i sportsku rekreaciju; - kroz povećano financiranje sporta mogućnost boljih i kvalitetnijih sportskih priprema naših sportaša, kako reprezentativnih tako i klubova, i stvaranje preduvjeta za još kvalitetnije nastupe na međunarodnim natjecanjima i ostvarivanje vrhunskih sportskih rezultata. Napominjemo da pod sponzoriranje mislimo na ulaganje u sport u vidu reklame (protučinidba) na koju se obračunava PDV, a ne kroz donacije koje su već regulirane Zakonom o porezu na dobit u vidu priznatog rashoda u visini do 2% od ukupnog prihoda. | Nije prihvaćen | Zakonom o porezu na dobit je već propisana porezna olakšica koja se ostvaruje na način da se obveznicima poreza na dobit koji svoja sredstva doniraju za sportske potrebe priznaje rashod tih darovanja na isti način kako se priznaje darovanje za druge općekorisne i humanitarne svrhe, dok kod druge strane te primljene donacije ne podliježu oporezivanju. Također je potrebno istaknuti da se sponzorstva, za razliku od donacija, smatraju porezno priznatim rashodima bez ograničenja. Dodatno umanjenje porezne obveze poreznim obveznicima koji sponzoriraju sport u odnosu na humanitarne, zdravstvene i sve druge općekorisne svrhe nije prihvatljivo. |
40 | HOK | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA | Izmjenama zakona koje su stupile na snagu od 01.01.2017. godine, propisan je rok podmirenja obveza isti dan kada se i predaje godišnja prijava poreza na dobit / poreza na dohodak. Ovo smatramo nepotrebnim administrativnim opterećenjem poduzetnika. Naime, potrebna je složena koordinacija računovođa i poreznih obveznika, posebice ako se radi o računovodstvenim servisima, kako bi se uskladili datumi za predaju prijave većeg broja obveznika i to osobito uzimajući u obzir mogućnost plaćanja obveze za porez. Smatramo da je potrebno isto izmijeniti na način da su rokovi za predaju obrazaca sljedeći: za obrazac DOH 28.02., rok za plaćanje razlike poreza na dohodak 31.03., rok do 30.04. za obrazac PD, a rok za plaćanje obveza do 31.05. za porez na dobit. Ovakvo uređenje rokova značilo bi administrativno rasterećenje poduzetnika u pogledu predaje poreznih prijava i plaćanja poreznih obveza. Još značajnije je pojednostavljenje poslovanja u situacijama potrebe pribavljanja potvrde za natječaj ili slične potrebe, koje se u praksi zbog primjene važećih odredbi ne mogu dobiti jer prijava nije verificirana. | Nije prihvaćen | Prema Zakonu o porezu na dobit, porezni obveznik podnosi prijavu poreza na dobit za porezno razdoblje i plaća porez na dobit u roku u kojemu podnosi poreznu prijavu. Sukladno zadanim ciljevima poreznog rasterećenja u vidu jednostavnije i jeftinije porezne administracije, prijedlog izmjene roka za podmirenje obveze po osnovi prijave poreza na dobit, Nacrtom prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o porezu na dobit nije predviđena promjena Zakona u tom dijelu. Obveznici poreza na dobit mogu tijekom poreznog razdoblja (godine) tražiti povećanje ili smanjenje predujmova kako bi predujmovi odgovarali stvarnoj dobiti koju ostvare. Stoga predajom prijave poreza na dobit obveznici plaćaju samo razliku ili ostvaruju povrat po utvrđenim predujmovima, a koje mogu tijekom cijelog poreznog razdoblja korigirati kako bi odgovarali ostvarenoj dobiti u toj godini. |
41 | Američka gospodarska komora u Hrvatskoj | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA | Produljenje roka za predavanje prijava poreza na dohodak i poreza na dobit U hrvatskom poreznom zakonodavstvu predviđeni su vrlo kratki godišnji rokovi za podnošenja prijava poreza na dohodak i poreza na dobit, što često dovodi do nepotpunih podnesaka zbog nedostatka informacija. AmCham smatra kako bi Porezna uprava trebala omogući produljenje roka za podnošenje. Porez na dobit Datumi za prijavljivanje poreza na dobit (Izvor: https://www.ey.com/Publication/vwLUAssets/ey-2018-19-worldwide-personal-tax-and-immigration-guide/$FILE/ey-2018-19-worldwide-personal-tax-and-immigration-guide.pdf Pristupano: 23.7.2019.) Rok (u tekućoj godini za prethodnu godinu) i produljenja roka* Hrvatska 30. travnja Bosna i Hercegovina 31. ožujka Slovačka 31. ožujka 30. lipnja* 30. rujna* Češka 31. ožujka 30. lipnja* Poljska 31. ožujka Slovenija 31. ožujka Austrija 30. travnja 30. lipnja* 31. ožujka* / 30. travnja* Mađarska 31. svibnja Njemačka 31. svibnja 31. prosinca* Srbija 30. lipnja Italija 30. rujna Prema Zakonu o porezu na dobit, rok za podnošenje prijave poreza na dobit je četiri mjeseca nakon kraja poslovne godine. Taj rok je konačan i nije predviđena mogućnost produljenja. Mnoge zemlje u okruženju dozvoljavaju dulji rok za podnošenje prijave poreza na dobit, a uz to, mnoge zemlje dozvoljavaju poreznim obveznicima tražiti produljenje roka. Porezni obveznici koji imaju poslovne jedinice i plaćaju porez na dobit u inozemstvu najčešće ne mogu pribaviti potrebnu dokumentaciju za uračunavanje poreza plaćenog u inozemstvu do propisanog roka te su stoga primorani naknadno ispravljati predanu prijavu poreza na dobit. Nadalje, prema Zakonu o računovodstvu, rok za sastavljanje i podnošenje (nekonsolidiranih) godišnjih financijskih izvještaja je šest mjeseci od kraja poslovne godine. Godišnji financijski izvještaji su temelj za pripremu prijave poreza na dobit, tj. računovodstvena dobit je polazišna točka za utvrđivanje obveze poreza na dobit. To znači da porezni obveznici prvo moraju pripremiti i utvrditi godišnje financijske izvještaje kako bi imali točne i potpune informacije za potrebe utvrđivanja obveze poreza na dobit, no zakonski rok za njihovu pripremu i podnošenje je duži od roka za pripremu i podnošenje prijave poreza na dobit. U praksi, mnogim poreznim obveznicima predstavlja problem finalizirati godišnje financijske izvještaje do roka za predaju prijave poreza na dobit, a to se posebno odražava kod srednjih i velikih poduzetnika, odnosno poduzetnika koja su obveznici revizije (i drugih poduzetnika koji obavljaju reviziju svojih financijskih izvještaja). U praksi se pokazuje da je vrlo zahtjevno zatvoriti poslovne knjige, sastaviti godišnje financijske izvještaje i obaviti reviziju godišnjih financijskih izvještaja do roka za podnošenje prijave poreza na dobit. U nekim slučajevima se događa da porezni obveznici moraju intervenirati u svoje poslovne knjige i nakon što su predali prijavu poreza na dobit, ili zbog ispravka uoćenih grešaka koje su prepoznali sami porezni obveznici ili zbog nalaza revizije. Iako u takvim slučajevima porezni obveznici u roku pripreme i predaju godišnje financijske izvještaje za javnu objavu, primorani su naknadno raditi ispravak prijave poreza na dobit. Slijedom navedenog, produljenje roka za podnošenje prijave poreza na dobit bi u određenoj mjeri administrativno rasteretilo porezne obveznike, a posredno i Poreznu upravu. U skladu s time, AmCham predlaže da se rok za podnošenje prijave poreza na dobit produlji na šest mjeseci nakon kraja poslovne godine (tj. da se izjednači s rokovima za predaju godišnjih financijskih izvještaja za javnu objavu) ili da se poreznim obveznicima barem omogući traženje produljenja roka za predavanje prijave poreza na dobit. | Nije prihvaćen | Zakonom o porezu na dobit predviđeno je podnošenje prijave poreza na dobit četiri mjeseca nakon završetka poreznog razdoblja. Taj rok je izjednačen s rokovima za podnošenje godišnjih financijskih izvještaja sukladno Zakonu o računovodstvu. Obzirom na navedeno smatramo da nije potrebno produžiti rok za podnošenje godišnjih poreznih prijava jer do tog datuma godišnji financijski izvještaji trebaju biti već izrađeni, odnosno već je utvrđena dobit prije oporezivanja. Ako naknado dođe do promjene godišnjih financijskih izvještaja što bi utjecalo na izmjenu dobiti prije oporezivanja, u skladu s Općim poreznim zakonom prijave poreza na dobit se mogu ispraviti u roku od tri godine. |
42 | Podravka | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA | - vezano na stupanje na snagu novog računovodstvenog standarda MSFI -16 – predlažemo da se u članak 12. Zakona doda stavak koji bi definirao porezno postupanje prilikom njegove primjene, umjesto sadašnjeg rješavanja podzakonskim aktom. S obzirom na činjenicu da potencijalne porezne razlike imaju samo privremen karakter kratkoročnog utjecaja i da su materijalno malog značaja s jedne strane, a da implementacija poreznih rješenja zahtijeva značajne resurse – predlažemo da se člankom 12. odredi da su svi troškovi razdoblja proizašli iz primjene standarda 16. porezno priznati. Navedeno određenje ne bi imalo negativnih utjecaja na proračun, a dovelo bi do značajnih ušteda poreznim obveznicima, ali i poreznoj administraciji - vezano za članak 12. predlažemo radi usklade podzakonskih akata (Uputa o sastavljanju porezne prijavi) sa Zakonom definiranje troška vrijednosnog usklađenja dugotrajne imovine iznad zakonom propisane amortizacije kao troška prekomjerne amortizacije na način da se nakon zadnje rečenice u stavku 22, doda tekst: „, a potencijalna razlika koja prelazi navedeni iznos smatra se amortizacijom iznad propisanih stopa iz članka 7. stavka 1. točke 2. ovog Zakona“ Naime navedenim bi se u tekst Zakona ugradila odredba Upute o sastavljanju porezne prijave, a istovremeno bi se riješile nedoumice u praksi u vezi predmetne teme - vezano za članak 6. stavak 1. točku 4. Zakona i s njim u vezi članka 12. Zakona smatramo da bi trebalo propisati na koji točno način i u kojim poreznim razdobljima porezni obveznik može umanjiti poreznu osnovicu s osnove prethodnih uvećanja s osnova prekomjerne amortizacije. U ovakvom određenju postoje dvojbe da li se prilikom smanjenja osnovice mogu koristiti stope iz stavka 5. ili stavka 6. članka 12, te da li se smanjenje osnovice može učiniti u prvom poreznom razdoblju kad će porezna amortizacija biti veća od računovodstvene (ako je prethodno bilo prekomjerne amortizacije) ili se treba čekati potpuni računovodstveni otpis imovine. | Nije prihvaćen | Novi MSFI-16 Najmovi donio je računovodstvene promjene samo kod primatelja najma, a razlog je bio povećanje transparentnosti bilance na način da dugoročni najmovi koji nisu klasificirani kao financijski, budu kod primatelja najma iskazani u imovini kao imovina s pravom korištenja u određenom razdoblju najma. Za tu skupinu obveznika primjene, računovodstveno praćenja najma je nešto složenije u odnosu na prethodno korišteni MRS-17 jer sadrži trošak amortizacije i kamate koja se mijenja tijekom razdoblja najma. Kod davatelja najma bilo koje vrste nije došlo do promjena, kao niti kod obveznika primjene HSFI-eva. Međutim poreznim propisom se ne može izmijeniti način primjene određenog računovodstvenog standarda i vođenja poslovnih knjiga. Također se u pogledu priznavanja troškova s osnove korištenja dugotrajne imovine razlikuju troškovi iskazani prema računovodstvenom standardu od porezno priznatih troškova prema Zakonu o porezu na dobit. U slučaju primjene MSFI-16 kod primatelja najma za porezne potrebe propisan je jednostavan način priznavanja troškova korištenje dugotrajne imovine s pravom korištenja na način da je izjednačen s godišnjim obvezama odnosno plaćanjima prema davatelju najma (kao da se standard nije ni promijenio), a ukoliko postoji razlika u odnosu na godišnje obveze prema davatelju najma i iskazane godišnje troškove amortizacija i kamate s osnove korištenja te imovine, korekcija se iskazuje samo u poreznoj prijavi. |