Izvješće o provedenom savjetovanju - PRIJEDLOG PRAVILNIKA O POSEBNOM DODATNOM OBRAZOVANJU ZA RAD S DJECOM I ADOLESCENTIMA

Redni broj
Korisnik
Područje
Komentar
Status odgovora
Odgovor
1 Inge Vlašić-Cicvarić MINISTARSTVO ZA DEMOGRAFIJU, OBITELJ, MLADE I SOCIJALNU POLITIKU, Članak 8. Kao klinički psiholog u radu u dječjoj bolnici preko 30 godina i mentor studentske prakse i vježbeničkog staža psihologa poznato mi je da studenti psihologije upravo navedene "obavezne teme i podučja" predviđene za "dodatno obrazovanje" imaju u sklopu kolegija svog studija i sve su ih položili s da bi stekli diplomu magistra psihologije. Napominjem da određen broj psihologa svoj obavezni jednogodišnji vježbenički staž obavlja pod vodstvom mentora na radnom mjestu koje uključuje ili se isključivo bavi psihološkom djelatnošću - psihodijagnostikom i psihološkim savjetovanjem djece i mladih. Predlažem da se razmotri kako u u kriterije uvrstiti i tako stečene kompetencije . Dr.sc. Inge Vlašić-Cicvarić, spec. kliničke psihologije Nije prihvaćen Kao što smo već naveli potrebna edukacija za rad s djecom i adolescentima propisana je člankom 4. ovoga Pravilnika te postoje gradacije ovisno o prethodnom obrazovanju
2 Ana Babić Čikeš MINISTARSTVO ZA DEMOGRAFIJU, OBITELJ, MLADE I SOCIJALNU POLITIKU, Članak 8. U ime Odsjeka za psihologiju Filozofskog fakulteta Osijek slažem se s komentarima kolegica Merkaš i Lauri Korajlija. S poštovanjem, doc. dr. sc. Ana Babić Čikeš Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
3 Marina Merkaš MINISTARSTVO ZA DEMOGRAFIJU, OBITELJ, MLADE I SOCIJALNU POLITIKU, Članak 8. Poštovani, osvrćem se na članak 8. Mišljenja sam da diplomirani psiholozi znanja iz obveznih tema i područja koja se ovdje navode pod čl. 8. usvoje kao dio svog obveznog obrazovanja tijekom preddiplomskog i diplomskog studija psihologije. Svakako bi bilo dobro razmisliti o izuzimanju diplomiranih psihologa kao stručnjaka iz ovog dijela programa dodatno, teorijskog obrazovanja. Nadam se da će moj komentar biti viđen kao pozitivan doprinos razvoju što jasnijeg i boljeg Pravilnika koji je pohvalno i neophodno donijeti. S poštovanjem, doc. dr. sc. Marina Merkaš Nije prihvaćen Kao što smo već naveli potrebna edukacija za rad s djecom i adolescentima propisana je člankom 4. ovoga Pravilnika te postoje gradacije ovisno o prethodnom obrazovanju. Djelatnost psihoterapije je posebna djelatnost za čije su obavljanje propisani određeni uvjeti. Stručnjake drugih struka ovaj propis na priječi da rade poslove za koje su završili fakultetsko obrazovanje.
4 ANITA LAURI KORAJLIJA MINISTARSTVO ZA DEMOGRAFIJU, OBITELJ, MLADE I SOCIJALNU POLITIKU, Članak 8. Komentar Odsjeka za psihologiju FF u Zagrebu Mišljenja smo da bi sadržaj članka 8. trebao biti naveden ranije u Pravilniku jer bi to doprinijelo jednoznačnijem razumijevanju kompetencija („dodatnog obrazovanja“, odnosno „tema i područja“, „znanja“ i drugih izraza koji se koriste u Pravilniku) o kojima se govori u člancima 3. i 4. Kako smo naveli ranije, sve navedene kompetencije stječu se tijekom sveučilišnog obrazovanja brojnih stručnjaka pomagačkih profila. Također, mislimo da je pogrešno i nedopustivo propisati da se te kompetencije trebaju „usvojiti kroz program dodatnog obrazovanja“ jer je presudno raspolaže li terapeut tim kompetencijama, a ne je li ih stekao „kroz program dodatnog obrazovanja“. Program dodatnog obrazovanja ima smisla samo ako temeljnim obrazovanjem nisu stečene potrebne kompetencije. Mislimo također da bi nositelji ili barem sunositelji dodatnog obrazovanja za teme navedene u članku 8., za terapeute koji te kompetencije nisu stekli u svom ranijem obrazovanju, trebali biti odsjeci za psihologiju budući da se sve teme odnose na sadržaje koji su sastavni dio studijskih programa psihologije (u kolegijima kao što su Psihologija djetinjstva i adolescencije, Razvojna psihopatologija, Psihološka procjena djece, Psihologija roditeljstva, Psihologija savjetovanja, Klinička psihodijagnostika i sl.). Nije prihvaćen Pravilnik je terminološki usklađen sa Zakonom o djelatnosti psihoterapije radi čije provedbe se i donosi.
5 andreja bogdan MINISTARSTVO ZA DEMOGRAFIJU, OBITELJ, MLADE I SOCIJALNU POLITIKU, Članak 8. Propisujući obavezne teme i područja koje kandidat treba usvojiti neka područja kandidat treba znati, neka razumjeti, neka poznavati...Što znači razumjeti roditeljsku i obiteljsku ulogu, razumjeti učinke podrške....? Koji su ishodi tog dodatnog obrazovanja ? U članku je trebalo definirati kompetencije koje za pojedina područja kandidat treba steći iz pojedinog područja, članak je nedorečen i ostavlja mogućnost različitih interpretacija provoditelja obrazovanja.sve navedene kompetencije stječu se tijekom sveučilišnog obrazovanja brojnih stručnjaka pomagačkih profila. Također, pogrešno je i nedopustivo propisati da se te kompetencije trebaju „usvojiti kroz program dodatnog obrazovanja“ jer je presudno raspolaže li terapeut tim kompetencijama, a ne je li ih stekao „kroz program dodatnog obrazovanja“. Program dodatnog obrazovanja ima smisla samo ako temeljnim obrazovanjem nisu stečene potrebne kompetencije. Mislimo također da bi nositelji ili barem sunositelji dodatnog obrazovanja za teme navedene u članku 8., za terapeute koji te kompetencije nisu stekli u svom ranijem obrazovanju, trebali biti odsjeci za psihologiju budući da se sve teme odnose na sadržaje koji su sastavni dio studijskih programa psihologije (u kolegijima kao što su Psihologija djetinjstva i adolescencije, Razvojna psihopatologija, Psihološka procjena djece, Psihologija roditeljstva, Psihologija savjetovanja, Klinička psihodijagnostika, Razvojna psihopatologija i sl.). I na kraju, hoće li provoditelji edukacija iz ovih dodatnih područja biti dužni izraditi i provoditi program u suradnji s tijelima državne uprave i javnim ustanovama nadležnim za stručno usavršavanje koje psihoterapeutima u okviru svoga djelokruga organiziraju stručno usavršavanje, kao što je to primjerice propisano u Zakonu o psihološkoj djelatnosti (98/19) za edukacije psihologa? Nije prihvaćen Pravilnik je terminološki usklađen sa Zakonom o djelatnosti psihoterapije radi čije provedbe se i donosi. Djelatnost psihoterapije je posebna djelatnost za čije su obavljanje propisani određeni uvjeti. Stručnjake drugih struka ovaj propis na priječi da rade poslove za koje su završili fakultetsko obrazovanje.
6 Inge Vlašić-Cicvarić MINISTARSTVO ZA DEMOGRAFIJU, OBITELJ, MLADE I SOCIJALNU POLITIKU, Članak 7. Svakako sam suglasna sa zahtjevom da je nužno predvidjeti suglasnost Hrvatske psihološke komore jer se jasno predviđaju sadržaji koji su uključeni u psihološku djelatnost - područja rada i kompetencije definirane u Zakonom o psihološkoj djelatnosti (NN 98/19) članak 4. Također pravilnik bi osim spominjanja "organizatora" trebao uključivati i jasne kriterije koje "organizator" treba ispunjavati kako bi udovoljavao kompetencijama za organizatora. Dr.sc. Inge Vlašić-Cicvarić, klinički psiholog Djelomično prihvaćen Ne prihvaća se prijedlog da se predvidi suglasnost Hrvatske psihološke komore budući da je djelatnost psihoterapije je posebna djelatnost za čije su obavljanje propisani određeni uvjeti te za navedeno nije potrebna suglasnost Hrvatske psihološke komore jer se ovdje ne radi o psihološkoj djelatnosti. Prihvaća se primjedba koja se odnosi na potrebu definiranja pojma organizatora te je članak 7. Pravilnika u tom smislu dopunjen.
7 ANITA LAURI KORAJLIJA MINISTARSTVO ZA DEMOGRAFIJU, OBITELJ, MLADE I SOCIJALNU POLITIKU, Članak 7. Komentar Odsjeka za psihologiju FF u Zagrebu Kako se radi o sadržajima i kompetencijama koje se odnose na psihološku djelatnost i definirane su u Zakonom o psihološkoj djelatnosti (NN 98/19) članak 4. smatramo da je potrebna i suglasnost i Hrvatske psihološke komore. Nije prihvaćen Djelatnost psihoterapije je posebna djelatnost za čije su obavljanje propisani određeni uvjeti te za navedeno nije potrebna suglasnost Hrvatske psihološke komore budući da se ovdje ne radi o psihološkoj djelatnosti.
8 andreja bogdan MINISTARSTVO ZA DEMOGRAFIJU, OBITELJ, MLADE I SOCIJALNU POLITIKU, Članak 7. Kako se radi o sadržajima i kompetencijama koje se odnose na psihološku djelatnost i definirane su u Zakonom o psihološkoj djelatnosti (NN 98/19) članak 4. smatramo da je potrebna i suglasnost i Hrvatske psihološke komore. Nije prihvaćen Djelatnost psihoterapije je posebna djelatnost za čije su obavljanje propisani određeni uvjeti te za navedeno nije potrebna suglasnost Hrvatske psihološke komore budući da se ovdje ne radi o psihološkoj djelatnosti.
9 Hrvatska psihološka komora MINISTARSTVO ZA DEMOGRAFIJU, OBITELJ, MLADE I SOCIJALNU POLITIKU, Članak 7. U članku 7. potrebno je ugraditi mehanizam davanja suglasnosti Hrvatske psihološke komore organizatorima dodatnog obrazovanja. Navedenu odredbu Pravilnika o posebnom dodatnom obrazovanju za rad s djecom i adolescentima (dalje: „Pravilnik“) kako je predložena potrebno je izmijeniti na način da je osim suglasnosti Hrvatske komore psihoterapeuta potrebna i suglasnost Hrvatske psihološke komore jer sadržaji iz članka 8. Pravilnika odnosno kako ih Pravilnik naziva „obvezne teme i područja“ spadaju u psihološku djelatnost, a ne u djelatnost psihoterapije i kao takvi su obvezni dio programa svih studija psihologije u Republici Hrvatskoj. Predmetni sadržaji obuhvaćeni su osobito kolegijima Psihologija djetinjstva i adolescencije, Psihologija roditeljstva, Razvojna psihopatologija te drugim kolegijima koji predstavljaju bitnu sastavnicu preddiplomskog i diplomskog sveučilišnog studija ili integriranog preddiplomskog i diplomskog sveučilišnog studija psihologije. Također, ističemo kako je svaki ovlašteni psiholog odnosno osoba kojoj je priznato pravo na obavljanje psihološke djelatnosti rješenjem Hrvatske psihološke komore stekla potrebne kompetencije koje su predmet ovog Pravilnika i to (1) kroz završen preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studij psihologije, odnosno studij je priznat u postupku priznavanja inozemne stručne kvalifikacije za obavljanje regulirane profesije – psiholog; (2) kroz završen jednogodišnji vježbenički staž po planu i programu vježbeničkog staža te; (3) polaganjem psihološkog stručnog ispita. Nije prihvaćen Djelatnost psihoterapije je posebna djelatnost za čije su obavljanje propisani određeni uvjeti te za navedeno nije potrebna suglasnost Hrvatske psihološke komore budući da se ovdje ne radi o psihološkoj djelatnosti.
10 HLZ MINISTARSTVO ZA DEMOGRAFIJU, OBITELJ, MLADE I SOCIJALNU POLITIKU, Članak 7. MIŠLJENJE: Nejasno je u kakvom je ovom odnosu jer je članstvo u komori neobavezno. Teoretski je moguće da postoji programa odobren od EPA ali iz nekog razloga np.r sukoba interesa ili nedovoljnog interesa pripadnika tog pravca za učlanjenje u komoru nisu članovi. Kako onda Komora tu može biti nadležna? PREDJEDNICA STRUČNOG DRUŠTVA prof. prim.dr.sc. Katarina Dodig-Ćurković, dr. med. (specijalista psihijatar, subspecijalista dječje i adolescentne psihijatrije i forenzičke psihijatrije), KBC Osijek PRVI DOPREDSJEDNIK DRUŠTVA doc.prim. dr.sc. Tomislav Franić,dr.med. (specijalista psihijatar, subspecijalista dječje i adolescentne psihijatrije i forenzičke psihijatrije), KBC Split) Nije prihvaćen Navedeno je propisano Zakonom o djelatnosti psihoterapije.
11 Tamara Martinac Dorčić MINISTARSTVO ZA DEMOGRAFIJU, OBITELJ, MLADE I SOCIJALNU POLITIKU, Članak 7. Poštovani, smatramo da je nužno da u realizaciji dodatnog obrazovanja iz područja psihologije sudjeluju članovi odsjeka za psihologiju sa sveučilišta koji su akreditirani za poučavanje sadržaja koji su predmetom ovoga Pravilnika. dr. sc. Tamara Martinac Dorčić, pročelnica Odsjeka za psihologiju Filozofskof fakulteta Sveučilišta u Rijeci Nije prihvaćen Člankom 8. Prijedloga pravilnika propisane su obvezne teme i područja koja kandidat treba usvojiti kroz program dodatnog obrazovanja što uvjetuje i izbor stručnjaka.
12 Tomislav Franić MINISTARSTVO ZA DEMOGRAFIJU, OBITELJ, MLADE I SOCIJALNU POLITIKU, Članak 7. Nejasno je u kakvom je ovom odnosu jer je članstvo u komori neobavezno. Teoretski je moguće da postoji programa odobren od EPA ali iz nekog razloga npr sukoba interesa ili nedovoljnog intersa pripadnika tog pravca za učlanjenje u komoru. kako onda Komora tu može biti nadležna? Nije prihvaćen Zakonom, a ne ovim prijedlogom pravilnika propisano je da je članstvo u Komori dobrovoljno, ali za obavljanje djelatnosti psihoterapije su propisani određeni uvjeti što znači da ako netko nije član Komore, neovisno o tome mora udovoljavati propisanim uvjetima za obavljanje djelatnosti psihoterapije.
13 Društvo gestalt i intergrativnih psihoterapeuta Hrvatske MINISTARSTVO ZA DEMOGRAFIJU, OBITELJ, MLADE I SOCIJALNU POLITIKU, Članak 6. Podržavamo komentar kolegice Tanje Dejanović Šagadin Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
14 Danijela Jandrić MINISTARSTVO ZA DEMOGRAFIJU, OBITELJ, MLADE I SOCIJALNU POLITIKU, Članak 6. Podržavam prijedlog Tanje Dejanović Šagadin. Iako smatram da je rad sa djecom specifičan i da bi psihoterapeuti trebali steći specifične sposobnosti, psiholozi-psihoterapeuti i npr. inženjeri-psihoterapeuti se u tome pogledu ne mogu uspoređivati. Psiholozi stječu i više od u ovom Pravilniku navedenog teorijskog znanja, uz poznavanje istraživačkih metoda u područjima razvoja emocija, kognitivnog i socijalnog razvoja i drugih područja razvojne psihologije. Zbog toga su osposobljeni pratiti recentne radove te na taj način održavati svoje znanje aktualnim. Nadalje, velik broj psihologa uposlen je upravo u ustanovama koje rade sa djecom. Tko bi ih primio da rade u državnim ustanovama, ako već nisu svojom diplomom a kasnije i iskustvom dokazali svoju osposobljenost u predviđanju, objašnjavanju i modifikaciji dječjeg doživljavanja i ponašanja? Dodatna edukacija iz psihoterapije samo tehnikama obogaćuje psihologa koji već mora imati sposobnosti rada sa djecom, ako već radi sa njima. Stoga predlažem da se doda i st. 4.: "priložiti dokumentaciju kojom se dokazuje iskustvo u praktičnom radu sa djecom u trajanju od najmanje 200 sati, pri čemu je razvidno da se radi o predviđanju, objašnjavanju i/ili modifikaciji dječjeg doživljavanja i/ili ponašanja". U tome slučaju, kandidata se treba osloboditi i praktičnog dijela izobrazbe. Kvalitetnu izobrazbu psihoterapeuta smatram iznimno važnom, no nije smisleno od jednog dijela polaznika tražiti ponavljanje davno usvojenog. S poštovanjem, Danijela Jandrić Nije prihvaćen Djelatnost psihoterapije je posebna djelatnost za čije su obavljanje propisani određeni uvjeti. Stručnjake drugih struka ovaj propis na priječi da rade poslove za koje su završili fakultetsko obrazovanje.
15 IVANA MIHOTIĆ MINISTARSTVO ZA DEMOGRAFIJU, OBITELJ, MLADE I SOCIJALNU POLITIKU, Članak 6. Poštovani, slažem se s komentarima kolegice Tanje Dejanović Šagadin i kolege Ivana Zečevića. Uz to napominjem da navedena znanja nemaju samo psiholozi i psihijatri, već i kolege drugih struka (npr. ERF, pedagogija, Učiteljski fakultet i sl.). Potrebno je priznati navedena znanja stečena tijekom fakultetskog obrazovanja, a ne propisivati ponovno učenje istih za stručnjake koji diplomom mogu dokazati da su osnovna znanja o razvoju i psihopatologiji djece položili. Također, potrebno je dodatno konkretizirati "prethodni rad s djecom", odnosi li se to i na rad tijekom edukacije (što je nužan uvjet u sklopu edukacije) ili na rad s djecom nakon certifikacije? Predlažem uključiti jasniji kriterij trajanja rada s djecom u broju sati. Npr. stručnjaci koji imaju minimalno 200 sati prethodnog psihoterapijskog rada s djecom i mladima ne trebaju imati dodatnu edukaciju te mogu nastaviti svoj dosadašnji rad. S poštovanjem, Ivana Mihotić Nije prihvaćen Kao što smo već naveli potrebna edukacija za rad s djecom i adolescentima propisana je člankom 4. ovoga Pravilnika te postoje gradacije ovisno o prethodnom obrazovanju
16 Ivan Zečević MINISTARSTVO ZA DEMOGRAFIJU, OBITELJ, MLADE I SOCIJALNU POLITIKU, Članak 6. Poštovani, podupirem kolegicu Tanju. Obzirom da psiholozi uče posebno i psihopatologiju djetinjstva i mladosti, bilo bi vrlo važno omogućiti psiholozima, kao jedinim stručnjacima koji prolaze toliko obima znanja iz mentalnog zdravlja i razvoja djece i adolescenata mogućnost da steknu uvjete i na fakultetu kroz slušanje i polaganje kolegija. Isto važi i za kolege specijaliste dječje i adolescentske psihijatrije, koji kao i psiholozi slušaju veliku količinu kolegija koji se odnose isključivo na djecu i adolescente. S poštrovanjem, Ivan Zečević Nije prihvaćen Djelatnost psihoterapije je posebna djelatnost za čije su obavljanje propisani određeni uvjeti. Stručnjake drugih struka ovaj propis na priječi da rade poslove za koje su završili fakultetsko obrazovanje.
17 Tanja Dejanović Šagadin MINISTARSTVO ZA DEMOGRAFIJU, OBITELJ, MLADE I SOCIJALNU POLITIKU, Članak 6. PRIJEDLOG DODATKA TEKSTU: (1) 3. Priložiti dokumentaciju kojom dokazuje usvojenost obaveznih teorijskih znanja prema područjima navedenim u članku 8. ovog Pravilnika (preslika studentskoga Indexa iz koje se vidi da je položen određeni kolegij ili potvrda Studija, npr. Odsjeka za psihologiju ili dr. Studija čije preddiplomsko i diplomsko obrazovanje pokriva navedena područja). OBRAZLOŽENJE: Niz navedenih obaveznih teorijskih područja (znanja) predviđenih ovim Pravilnikom za dodatno obrazovanje su dio studija psihologije, npr. Razvojna psihologija I. i II, Psihologija djetinjstva i adolescencije, Psihologija roditeljstva, Predškolska i školska psihologija, Psihologija obrazovanja: učenje i pamćenje... Studenti psihologije ova područja prolaze puno opsežnije od predviđenih 200 sati te bi bilo poželjno da im se omogući da prilože dokumentaciju o stečenim znanjima i smanji opseg dodatne edukacije koju trebaju proći. I neke druge struke unutar svoje VSS edukacije imaju već usvojena određena tražena znanja te bi se to trebalo od strane Komore provjeriti i omogućiti priznavanje položenih kolegija i stečenih znanja, kako bi se smanjilo vremensko i financijsko opterećenje polaznicima dodatne edukacije obzirom da su tražena znanja već usvojena. Tanja Dejanović Šagadin, prof. psihologinja i gestalt psihoterapeutkinja Nije prihvaćen Djelatnost psihoterapije je posebna djelatnost za čije su obavljanje propisani određeni uvjeti. Stručnjake drugih struka ovaj propis na priječi da rade poslove za koje su završili fakultetsko obrazovanje.
18 Društvo gestalt i intergrativnih psihoterapeuta Hrvatske MINISTARSTVO ZA DEMOGRAFIJU, OBITELJ, MLADE I SOCIJALNU POLITIKU, Članak 5. Smatramo da je članak nejasan u određivanju obima rada u petogodišnjem razdoblju, kao i u tome tko i na temelju koje dokumentacije će procjenjivati to radno iskustvo. Smatramo da termini „adolescenti“ i „mladi“ (termin naveden u čl. 5) nejasno definiraju dobne granice, zbog čega je nejasno na koga se prijedlog pravilnika u cjelini odnosi. Predlažemo da se u skladu sa zakonodavstvom Republike Hrvatske koriste termini „djeca“ i „maloljetnici“, koji jasno određuju dobne granice. Nije prihvaćen Pravilnik je terminološki usklađen sa Zakonom o djelatnosti psihoterapije radi čije provedbe se i donosi.
19 HLZ MINISTARSTVO ZA DEMOGRAFIJU, OBITELJ, MLADE I SOCIJALNU POLITIKU, Članak 5. MIŠLJENJE: Definicija 5 i više godina psihoterapijskog rada s djecom i mladima je preširoka, trebalo bi definirati koji je to broj pacijenata kroz taj broj godina minimum. Svaki stručni psihoterapeut lako može dokazati broj pacijenata kroz protokole bez otkrivanja njihovog identiteta ukoliko uredno vodi dokumentaciju. Nadalje, nije definirano treba li tih 5 godina biti u aktualnom vremenu ili je moguće uvažiti neki davni ili isprekidani rad u različitim dobnim periodima i setinzima. Također nije jasno uključuje li se tu i period edukacije. period PREDJEDNICA STRUČNOG DRUŠTVA prof. prim.dr.sc. Katarina Dodig-Ćurković, dr. med. (specijalista psihijatar, subspecijalista dječje i adolescentne psihijatrije i forenzičke psihijatrije), KBC Osijek PRVI DOPREDSJEDNIK DRUŠTVA doc.prim. dr.sc. Tomislav Franić,dr.med. (specijalista psihijatar, subspecijalista dječje i adolescentne psihijatrije i forenzičke psihijatrije), KBC Split) Nije prihvaćen Članak 4. Pravilnika jasno navodi da se radi o iskustvu u radu s djecom i adolescentima. Nadalje, budući da nije navedeno, bitno je da stručnjak proveo 5 godina u radu s djecom i adolescentima neovisno da li je to bilo s prekidima ili bez njih.
20 Tomislav Franić MINISTARSTVO ZA DEMOGRAFIJU, OBITELJ, MLADE I SOCIJALNU POLITIKU, Članak 5. Definicija 5 i više godina godina psihoterapijskog rada s djecom i mladima je preširoka, trebalo bi definirati koji je to broj pacijenata kroz taj broj godina minimum. Svaki stručni terapeut lako može dokazati broj pacijenata kroz protokole bez otkrivanja njihovog identiteta ukoliko uredno vodi dokumentaciju. Nadalje, treba li tih 5 godina biti u aktualnom vremenu ili je moguće uvažiti neki davni ili isprekidani rad u različitim dobnim periodima i setinzima. Nije prihvaćen Bitno je da stručnjak proveo 5 godina u radu s djecom i adolescentima neovisno da li je to bilo s prekidima ili bez njih.
21 Ivana Garašić MINISTARSTVO ZA DEMOGRAFIJU, OBITELJ, MLADE I SOCIJALNU POLITIKU, Članak 5. Poštovani, ovakav članak diskriminatoran je na slijedeći način: terapeuti koji imaju iskustvo terapijskog rada s djecom i mladima, neovisno o tome koji je pravac završio i je li taj pravac sadržavao edukaciju u skladu sa čl. 8, može raditi s djecom i mladima, a (u skladu s komentarima) pshiolozi, edukacijski rehabilitatori, pedagozi, liječnici i druge struke koje su tu edukaciju prošle u fakultetskom obrazovanju trebaju je proći ponovno. Prijedlog: nadodati gore navedene struke u osobe koje ne trebaju prolaziti dodatnu edukaciju (naravno, uz uvjet da imaju završen i određeni psihoterapijski pravac). Nije prihvaćen Djelatnost psihoterapije je posebna djelatnost za čije su obavljanje propisani određeni uvjeti. Stručnjake drugih struka ovaj propis na priječi da rade poslove za koje su završili fakultetsko obrazovanje.
22 IVANA MIHOTIĆ MINISTARSTVO ZA DEMOGRAFIJU, OBITELJ, MLADE I SOCIJALNU POLITIKU, Članak 5. Poštovani, slažem se s komentarom kolegice Franke Gavranić. U svakom slučaju potrebno je pojasniti odnosi li se "5 godina psihoterapijskog rada s djecom i mladima" i na rad tijekom edukacije (što je nužan uvjet u sklopu edukacije) ili na rad s djecom i mladima isključivo nakon certifikacije? Predlažem uključiti jasniji kriterij trajanja rada s djecom u broju sati, npr. stručnjaci koji imaju minimalno 200 sati prethodnog psihoterapijskog rada s djecom i mladima ne trebaju imati dodatnu edukaciju te mogu nastaviti svoj dosadašnji rad. S poštovanjem, Ivana Mihotić Nije prihvaćen Kao što smo već naveli potrebna edukacija za rad s djecom i adolescentima propisana je člankom 4. ovoga Pravilnika te postoje gradacije ovisno o prethodnom obrazovanju, a bitno je da stručnjak proveo 5 godina u radu s djecom i adolescentima neovisno da li je to bilo s prekidima ili bez njih.
23 Franka Gavranić MINISTARSTVO ZA DEMOGRAFIJU, OBITELJ, MLADE I SOCIJALNU POLITIKU, Članak 5. Članak 5. Članak je vrlo nejasan u definiranju kriterija. Uključuje li „5 i više godina psihoterapijskog rada s djecom i mladima“ određen broj sati kliničkog iskustva, supervizije i edukacije rada s djecom? Obrazloženje: 1. Potrebno je definirati točan broj sati kliničkog iskustva kao i broj sati supervizije s područja dosadašnjeg psihoterapijskog rada s djecom u konkretnom periodu. Iz sadašnjeg teksta osoba koja ima manji broj sati psihoterapijskog rada s djecom unutar 5 godina je kvalificirana (npr. broj sati manji od 200 kako je propisano člankom 4. ovog Pravilnika), dok osoba koja ima veći broj sati kliničkog rada s djecom pod supervizijom, dodatno se usavršavala u području rada s djecom te kontinuirano bila uključena u osobnu terapiju tijekom npr. 2 godine nije kvalificirana. 2. Potrebno je definirati odnosi li se dosadašnji rad s djecom i na studente - psihoterapeute koji rade s djecom u sklopu svoje primarne edukacije za psihoterapeuta s paralelnim dodatnim edukacijama za rad s djecom, ili se kriterij odnosi samo na certificirane psihoterapeute? Za studente psihoterapije koji su se od početka usmjerili za rad s djecom te paralelno bili uključeni u različite dodatne edukacije za rad s djecom i adolescentima vrlo je važno priznavanje navedenih sati unutar kriterija 200 sati prema članku 4. ovog Pravilnika, jer je navedeno zahtijevalo dodatno veliko vremensko i financijsko ulaganje. S poštovanjem, Franka Gavranić Nije prihvaćen Kao što smo već naveli potrebna edukacija za rad s djecom i adolescentima propisana je člankom 4. ovoga Pravilnika te postoje gradacije ovisno o prethodnom obrazovanju o čemu ovisi i potreba za dodatnim obrazovanjem.
24 Hrvatsko udruženje za bihevioralno-kognitivne terapije MINISTARSTVO ZA DEMOGRAFIJU, OBITELJ, MLADE I SOCIJALNU POLITIKU, Članak 4. Podržavamo sve prijedloge koji ističu da se iz navedenog članka izuzmu sve osobe koje su završile diplomski ili integrirani studij psihologije s obzirom da su u programu njihovog studija uključeni svi dodatni sadržaji navedeni u čl. 8. Smatramo da se od osoba sa završenom edukacijom iz bihevioralno-kognitivne terapije ne bi smjelo tražiti dodatno obrazovanje za rad s djecom budući da se u edukaciju mogu uključiti isključivo psiholozi i liječnici. Kao što je navedeno, psiholozi ta znanja već imaju, a liječnici koji rade s djecom u pravilu imaju specijalizaciju iz dječje psihijatrije ili školske medicine. S obzirom da cjelovita edukacija uključuje sadržaje i vještine specifične za rad s djecom i mladima smatramo posve neopravdanim tražiti dodatno obrazovanje koje nosi nepotrebno vremensko i financijskoi opterećenje. Također, zahtjev za dodatnih 60 sati osobne terapije (znači godina dana) smatramo neprimjerenim. Ivanka Živčić-Bećirević, Hrvatsko udruženje za bihevioralno-kognitivne terapije Nije prihvaćen Ne mogu se izuzeti osobe koje su završile preddiplomski i diplomski studij psihologije, jer su takvi stručnjaci educirani za rad s djecom kao psiholozi, i nisu automatizmom psihoterapeuti koji mogu raditi s djecom.
25 Marina Merkaš MINISTARSTVO ZA DEMOGRAFIJU, OBITELJ, MLADE I SOCIJALNU POLITIKU, Članak 4. Poštovani, osvrćem se na članak 4. iz pozicije sveučilišnog nastavnika koji predaje predmeta iz području razvojne psihologije studentima psihologije. Diplomirani psiholozi, koji preddiplomski i diplomski sveučilišni studij psihologije završe na Hrvatskom katoličkom sveučilištu, odslušali su i položili predmete iz područja razvojne psihologije (npr. Psihologija djetinjstva (60 sati nastave), Psihologija adolescencije (60 sati nastave), Psihologija odrasle dobi i starenja (60 sati nastave) te Razvoj u društvenom kontekstu (45 sati nastave) (sve obvezni predmeti na preddiplomskom i diplomskom sveučilišnom studiju psihologije u ukupnom iznosu od 225 sati nastave)), kojim su stekli skoro većinu teorijskih znanja o razvoju djece i adolescenata (teme se navode i u čl. 8) te smatram da bi trebali biti oslobođeni teorijskog dijela dodatnog obrazovanja u trajanju od minimalno 200 sati koji se navodi u ovom čl. 4. U nadi da će komentar biti pozitivno viđen, s poštovanjem, doc. dr. sc. Marina Merkaš Nije prihvaćen Potrebna edukacija za rad s djecom i adolescentima propisana je člankom 4. ovoga Pravilnika te postoje gradacije ovisno o prethodnom obrazovanju.
26 ANITA LAURI KORAJLIJA MINISTARSTVO ZA DEMOGRAFIJU, OBITELJ, MLADE I SOCIJALNU POLITIKU, Članak 4. Komentar Odsjeka za psihologiju FF u Zagrebu Komentar: Ovaj članak također ne uvažava činjenicu da stručnjaci brojnih pomagačkih profila imaju temeljne kompetencije potrebne za savjetodavni i psihoterapijski rad s djecom koje su stekli tijekom svog sveučilišnog obrazovanja. Smatramo da je u ovom članku to potrebno eksplicitno navesti. Naš je prijedlog da se u članak ugradi sljedeća formulacija: „Psihoterapeut odnosno savjetodavni terapeut koji u svom obrazovanju niju stekao kompetencije za rad s djecom, adolescentima i njihovim obiteljima, kako bi mogao pružati usluge psihoterapije djeci i adolescentima, treba steći potrebne kompetencije kroz program koji…“. Ukoliko pak ovako ostane, smatramo da je bitno da se onda izrijekom iz ovog Pravilnika izuzmu osobe koje su završile preddiplomski i diplomski ili integrirani studij psihologije. Nije prihvaćen Predloženi je propisano člankom 4. ovoga pravilnika. Nadalje, ne mogu se izuzeti osobe koje su završile preddiplomski i diplomski studij psihologije, jer su takvi stručnjaci educirani za rad s djecom kao psiholozi, i nisu automatizmom psihoterapeuti koji mogu raditi s djecom.
27 Hrvatska psihološka komora MINISTARSTVO ZA DEMOGRAFIJU, OBITELJ, MLADE I SOCIJALNU POLITIKU, Članak 4. U članku 4. stavku 3. predlaže se isključiti osobe koje imaju završen preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studij psihologije. Naime, iz navedene odredbe treba izrijekom isključiti osobe koje imaju završen preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studij psihologije kao i osobe kojima je priznata inozemna stručna kvalifikacija za obavljanje regulirane profesije – psiholog sukladno Zakonu o psihološkoj djelatnosti (Narodne novine broj 98/19) i Zakonu o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija (Narodne novine broj 82/15, 70/19, 47/20), a to iz razloga jer navedene osobe – psiholozi u okviru studijskog programa već imaju obuhvaćene sve sadržaje navedene u članku 8. Pravilnika o posebnom dodatnom obrazovanju za rad s djecom i adolescentima (dalje: „Pravilnik“), koji čine obvezni dio studijskog programa. Predmetni sadržaji obuhvaćeni su osobito kolegijima Psihologija djetinjstva i adolescencije, Psihologija roditeljstva, Razvojna psihopatologija te drugim kolegijima koji predstavljaju bitnu sastavnicu preddiplomskog i diplomskog sveučilišnog studija ili integriranog preddiplomskog i diplomskog sveučilišnog studija psihologije. Također, ističemo kako je svaki ovlašteni psiholog odnosno osoba kojoj je priznato pravo na obavljanje psihološke djelatnosti rješenjem Hrvatske psihološke komore stekla potrebne kompetencije koje su predmet ovog Pravilnika i to (1) kroz završen preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studij psihologije, odnosno studij je priznat u postupku priznavanja inozemne stručne kvalifikacije za obavljanje regulirane profesije – psiholog; (2) kroz završen jednogodišnji vježbenički staž po planu i programu vježbeničkog staža te; (3) polaganjem psihološkog stručnog ispita. Nije prihvaćen Ne mogu se izuzeti osobe koje su završile preddiplomski i diplomski studij psihologije, jer su takvi stručnjaci educirani za rad s djecom kao psiholozi, i nisu automatizmom psihoterapeuti koji mogu raditi s djecom.
28 Društvo gestalt i intergrativnih psihoterapeuta Hrvatske MINISTARSTVO ZA DEMOGRAFIJU, OBITELJ, MLADE I SOCIJALNU POLITIKU, Članak 4. Smatramo da 60 sati dodatne individualne psihoterapije tijekom dodatne edukacije nije potrebno za osobe koje su prošle individualnu psihoterapiju u trajanju od 100 ili više sati tijekom neke ranije psihoterapijske edukacije. Upitno je da li je uopće potrebna dodatna individualna psihoterapija u ovakvim slučajevima. Individualna psihoterapija predstavlja rad na sebi, a ne rad na sadržaju kojim se bavi dodatna edukacija. Ako je kriterij „rada na sebi“ zadovoljen kroz raniju edukaciju nema potrebe za ponavljanjem. Smatramo da nije potrebno da se definira broj mjeseci dodatne edukacije već kompetencije- vještine i znanja koja su u istom područu stečena tijekom ranijih studija ili edukacija, o čemu osoba može dostaviti dokaze. Smatramo da bi tijelo koje nudi dodatnu edukaciju trebalo imati obvezu omogućiti djelomičnu edukaciju polaznicima koji mogu dokazati da su već stekli dio znanja predviđenog programom (npr. psiholozima znanja iz Razvojne psihologije). Smatramo i da je u takvim slučajevima potrebno obvezati edukacijsko tijelo na naplatu programa maksimalno razmjerno udjelu programa koji je polazniku potreban. Smatramo da je važno dodati mogućnost da se potrebna dodatna znanja stječu i u okviru visokoškolskog sustava Republike Hrvatske ukoliko sveučilišta takve programe ili sadržaje omoguće. Na istome se može raditi kroz suradnju Komore i sveučilišta. Smisao ovoga bi bilo sprječavanje stvaranja paralelnog visokoškolskog sustava, sprječavanje diskriminacije sveučilišta u odnosu na privatne edukacijske institute, sprječavanje razvoja strukture psihoterapijske struke u Hrvatskoj na motivu financijske dobiti, umjesto na znanosti i izvrsnosti. Nije prihvaćen Kao što smo već naveli potrebna edukacija za rad s djecom i adolescentima propisana je člankom 4. ovoga Pravilnika te postoje gradacije ovisno o prethodnom obrazovanju.
29 HLZ MINISTARSTVO ZA DEMOGRAFIJU, OBITELJ, MLADE I SOCIJALNU POLITIKU, Članak 4. (1) Psihoterapeut odnosno savjetodavni terapeut koji već ima psihoterapijskog iskustva u radu s odraslima, kako bi mogao pružati usluge psihoterapije djeci i adolescentima, treba steći dodatna znanja i iskustva kroz program koji traje minimalno 14 mjeseci, a koji će uključivati minimalno 200 dodatnih sati teorije, minimalno 200 dodatnih sati neposrednog rada s klijentima, minimalno dodatnih 60 sati supervizije i minimalno dodatnih 60 sati osobne terapije na tjednoj bazi tijekom cijelog programa neovisno o prethodnom psihoterapijskom iskustvu. MIŠLJENJE: Smatramo da navedena satnica u smislu definiranog minimuma 520 sati 200+200+60+60 kroz 14 mjeseci daleko ispod potrebnog jer specijalizacija dječje i adolescentne psihijatrije traje 5 godina ukoliko svaka godina ima 200 radnih dana po 8 sati to bi bilo 200*8*5 što iznosi nekoliko tisuća sati edukacije (bez dodatnih psihoterapijskih edukacija i obaveznog dvosemestralnog poslijediplomskog specijalističkog studija) . Stoga je to još jedan argument da je s takva edukacija apsolutno nedovoljna za zdravstveni sustav. O prepuštanju djelatnosti rada s djecom na komercijalno tržište i izvan zdravstvenog sustava možemo samo imati vrlo skeptičan stav. No posljedice i odgovor na njih je predlagatelj nadamo se negdje predvidio. PREDJEDNICA STRUČNOG DRUŠTVA prof. prim.dr.sc. Katarina Dodig-Ćurković, dr. med. (specijalista psihijatar, subspecijalista dječje i adolescentne psihijatrije i forenzičke psihijatrije), KBC Osijek PRVI DOPREDSJEDNIK DRUŠTVA doc.prim. dr.sc. Tomislav Franić,dr.med. (specijalista psihijatar, subspecijalista dječje i adolescentne psihijatrije i forenzičke psihijatrije), KBC Split) Nije prihvaćen Za razliku od prethodnih primjedbi ovom primjedbom je dato mišljenje da je propisana satnica daleko ispod potrebnog ako je se uspoređuje sa specijalizacijom u zdravstvu. Budući da ovo nije zdravstvena djelatnost, navedena primjedba se odbija.
30 Tamara Martinac Dorčić MINISTARSTVO ZA DEMOGRAFIJU, OBITELJ, MLADE I SOCIJALNU POLITIKU, Članak 4. Poštovani, u ime Odsjeka za psihologiju Filozofskog fakulteta u Rijeci dajem komentar na članak 4. S obzirom da su u okviru programa studija psihologije obuhvaćeni svi traženi dodatni sadržaji navedeni u čl. 8 istog pravilnika (kroz kolegije poput primjerice Psihologija djetinjstva i adolescencije, Psihologija roditeljstva, Razvojna psihopatologija,,,) smatra se da bi svi psiholozi trebali biti oslobođeni teorijskog dijela dodatne edukacije. dr. sc. Tamara Martinac Dorčić, pročelnica Odsjeka za psihologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci Nije prihvaćen Ne mogu se izuzeti osobe koje su završile preddiplomski i diplomski studij psihologije, jer su takvi stručnjaci educirani za rad s djecom kao psiholozi, i nisu automatizmom psihoterapeuti koji mogu raditi s djecom, a kao što smo već naveli potrebna edukacija za rad s djecom i adolescentima propisana je člankom 4. ovoga Pravilnika te postoje gradacije ovisno o prethodnom obrazovanju.
31 Tomislav Franić MINISTARSTVO ZA DEMOGRAFIJU, OBITELJ, MLADE I SOCIJALNU POLITIKU, Članak 4. Smatram da je navedena satnica u smislu definiranog minimuma 520 sati 200+200+60+60 daleko ispod potrebnog jer specijalizacija dječje i adolescentne psihijatrije traje 5 godina ukoliko svaka godina ima 200 radnih dana po 8 sati to bi bilo 200*8*5 što iznosi nekoliko tisuća sati edukacije. Stoga je to još jedan argument da se s takvom edukacijom može educirati za zvanje i rad samo rad izvan zdravstvenog sustava kako i kaže polazni zakon kojemu je ovaj pravilnik podzakonski akt. Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
32 IVANA MIHOTIĆ MINISTARSTVO ZA DEMOGRAFIJU, OBITELJ, MLADE I SOCIJALNU POLITIKU, Članak 4. Poštovani, komentar se odnose na Članak 4., stavak 1. (1). Obrazloženje 1: Stručnjaci koji su se educirali u sklopu svoje primarne obuke za psihoterapeuta (npr. transakcijska analiza, geštalt, kognitivno-bihevioralna i sl.) su se u sklopu primarne obuke ili kroz dodatne kraće edukacije prethodno dodatno educirali za rad s djecom i adolescentima (uz obuku za rad s odraslima). Potrebno je to uvažiti i ostaviti mogućnost kraće dodatne edukacije za takve psihoterapeute koji dostave potvrde o prethodnim dodatnim edukacijama za rad s djecom/adolescencima. Na temelju potvrde o prethodnim edukacijama za rad s djecom i adolescentima se sati prethodnih edukacija mogu priznati i oduzeti od propisanih 200 dodatnih sati edukacije. Za studente završnih godina psihoterapijske edukacije je važna mogućnost skupljanja 200h sati dodatne edukacije za rad s djecom i adolescentima kroz više različitih edukacija kako se ne bi poništilo dosadašnje obrazovanje. Obrazloženje 2: Stručnjacima koji se redovito stručno usavršavaju kroz superviziju rada s klijentima to je potrebno uvažiti. Za stručnjake koji su uključeni u minimalno 2 godine prethodne supervizije treba zahtjevati minimalno 50 sati dodatne supervizije. Obrazloženje 3: Osobna terapija je nužan dio osposobljavanja psihoterapeuta i karakteriziraju ju izraženi financijski, organizacijski, vremenski i osobni zahtjevi. Može biti grupna, individualna i sl.,a ne odvija se uvijek svaki tjedan, osobito u situacijama bolesti, blagdana, godišnjih odmora i sl. Suvišno je propisivati da se mora odražavati na tjednoj razini kada je propisan broj sati za dobivenu certifikaciju. Dovoljno je navesti "minimalno dodatnih 60 sati osobne terapije tijekom cijelog programa.". Obrazloženje 4: Osobna terapija se ne može izdvojiti od prethodnog terapijskog iskustva. Ukoliko je osoba u trajnoj osobnoj terapiji to je vrijedan resurs za rad. Za stručnjake koji su uključeni u minimalno 2 godine prethodne terapije to treba uvažiti i za njih zahtjevati manji broj sati, npr. minimalno 50 sati dodatne osobne terapije. S poštovanjem, Ivana Mihotić Nije prihvaćen Kao što smo već naveli potrebna edukacija za rad s djecom i adolescentima propisana je člankom 4. ovoga Pravilnika te postoje gradacije ovisno o prethodnom obrazovanju.
33 Inge Vlašić-Cicvarić MINISTARSTVO ZA DEMOGRAFIJU, OBITELJ, MLADE I SOCIJALNU POLITIKU, Članak 3. Uz čvrst stav da psihoterapeuti koji pružaju usluge djeci i mladima trebaju imati imati kompetencije nužne za rad s ovom specifičnom i ranjivom dobnom skupinom, podupirem kritiku Prof. dr. sc. Anite Lauri Korajlija i Prof. dr.sc. Gordane Keresteš glede neprimjerenosti izjednačavanja stjecanja i posjedovanja kompetencija samo s prolaženjem propisanog dodatnog obrazovanja. Nije prihvaćen Pravilnik je terminološki usklađen sa Zakonom o djelatnosti psihoterapije radi čije provedbe se i donosi.
34 Ana Babić Čikeš MINISTARSTVO ZA DEMOGRAFIJU, OBITELJ, MLADE I SOCIJALNU POLITIKU, Članak 3. Kao predstavnica Odsjeka za psihologiju Filozofskog fakulteta Osijek slažem se s komentarom kolegice Lauri Korajlija. Studenti preddiplomskog i diplomskog studija psihologije stječu znanja i kompentencije za rad s djecom i adolescentima kroz mnoge kolegije (npr. Uvod u razvojnu psihologiju, Psihologija djetinjstva, Psihologija adolescencije, Psihologija obrazovanja, Psihodijagnostika I i II, Psihološko savjetovanje, Tretmani psihičkih poremećaja, itd.). Stoga smatramo da dodatno obrazovanje nije potrebno stručnjacima svih profila, barem ne u punom opsegu. Nije prihvaćen Pravilnik je terminološki usklađen sa Zakonom o djelatnosti psihoterapije radi čije provedbe se i donosi.
35 ANITA LAURI KORAJLIJA MINISTARSTVO ZA DEMOGRAFIJU, OBITELJ, MLADE I SOCIJALNU POLITIKU, Članak 3. Komentar Odsjeka za psihologiju: Kako smo već naveli u komentaru na naziv Pravilnika, smatramo da je izraz „posebno dodatno obrazovanje“ neprecizan i pogrešan. Vjerujemo da je intencija Pravilnika i ovog članka osigurati da psihoterapeuti i savjetodavni terapeuti imaju kompetencije nužne za savjetodavni i psihoterapijski rad s djecom, adolescentima i njihovim obiteljima, a ne „posebno dodatno obrazovanje“. Potrebne/nužne kompetencije ne moraju se stjecati putem „posebnog dodatnog obrazovanja“. Štoviše, brojni stručnjaci stječu ih tijekom sveučilišnog studija (preddiplomskog, diplomskog, poslijediplomskog). Stoga nije presudno „imati posebno dodatno obrazovanje“ već „imati potrebne kompetencije“. Predlažemo da članak 3. glasi: „Psihoterapeut odnosno savjetodavni terapeut koji pruža usluge psihoterapije djeci i adolescentima mora imati kompetencije nužne za rad s ovom dobnom skupinom.“ Nije prihvaćen Pravilnik je terminološki usklađen sa Zakonom o djelatnosti psihoterapije radi čije provedbe se i donosi.
36 Ines Galetić Žagar MINISTARSTVO ZA DEMOGRAFIJU, OBITELJ, MLADE I SOCIJALNU POLITIKU, Članak 3. U potpunosti se slažem sa kolegicom Garašić. Na navedeni način se dovodi u pitanje legitimitet i stručnost psihoterapijskih pravaca, što svakako nije opravdano, jer pravci imaju svoju valjanost, stečenu na za to primjerene načine, kao i akreditacije. Osim toga, psiholozi svojom diplomom stečenom po završetku fakulteta, su svakako educirani za rad s djecom i adolescentima. Na navedeni način se dovodi u pitanje i legitimitet i stručnost tih istih psihologa, njihovih diploma, kao i domene fakulteta. Nije prihvaćen Pravilnik je terminološki usklađen sa Zakonom o djelatnosti psihoterapije radi čije provedbe se i donosi.
37 Ivana Garašić MINISTARSTVO ZA DEMOGRAFIJU, OBITELJ, MLADE I SOCIJALNU POLITIKU, Članak 3. Magistri psihologije, koji su završili fakultet te se naknadno educirali u području određenog psihoterapijskog pravca, imaju sva potrebna znanja za rad s djecom i adolescentima koja su navedena u članku 8, a što je moguće provjeriti u silabusu studija. Također, postoje psihoterapijski pravci koji nisu definirani kao pravci isključivo u radu s djecom ili sa adolescentima, a uključuju ujedno i edukaciju rada sa djecom i adolescentima te bi stoga u takvim granama psihoterapije bilo potrebno omogućiti rad s djecom i adolescentima bez dodatne edukacije u navedenom području. Nije prihvaćen O tome koji će se psihoterapijski pravci priznati sukladno Zakonu o djelatnosti psihoterapije odlučuje Hrvatska komora psihoterapeuta te nije predmet rasprave o sadržaju ovoga Pravilnika.
38 HLZ MINISTARSTVO ZA DEMOGRAFIJU, OBITELJ, MLADE I SOCIJALNU POLITIKU, Članak 1. Ovim Pravilnikom propisuje se posebno dodatno obrazovanje za psihoterapeuta odnosno savjetodavnog terapeuta za rad s djecom i adolescentima. MIŠLJENJE: Smatramo da nije obrazloženo temeljem kojeg zakona se ovaj pravilnik kao njegova daljnja podzakonska razrada predlaže. S obzirom na sadašnje stanje i naše razumijevanje moguće je samo pretpostavljati da je u pitanju Zakon o djelatnosti psihoterapije NN 64/18. Taj zakon definira psihoterapiju u dijelu psihoterapeutskih usluga koje se pružaju kao gospodarska djelatnost izvan zdravstvenog sustava. Znači da se i ovaj pravilnik odnosi na psihoterapijske usluge koje se pružaju kao komercijalna gospodarska djelatnost izvan sustava zdravstva. Ipak Članak 5 točka kaže (5) Psihoterapeut odnosno savjetodavni terapeut koji radi s djecom i adolescentima može obavljati svoju djelatnost isključivo na temelju prethodno prikupljene liječničke dijagnostičke dokumentacije i postavljene indikacije za provođenje tretmana. U tom smislu pravilnik ne definira edukaciju koja se odnosi na razumijevanje liječničke dokumentacije i indiciranja terapije i općenito tog odnosa. PREDJEDNICA STRUČNOG DRUŠTVA prof. prim.dr.sc. Katarina Dodig-Ćurković, dr. med. (specijalista psihijatar, subspecijalista dječje i adolescentne psihijatrije i forenzičke psihijatrije), KBC Osijek PRVI DOPREDSJEDNIK DRUŠTVA doc.prim. dr.sc. Tomislav Franić,dr.med. (specijalista psihijatar, subspecijalista dječje i adolescentne psihijatrije i forenzičke psihijatrije), KBC Split) Nije prihvaćen Ovlaštenje za donošenje ovog Pravilnika navedeno je u članku 5. stavka 11. Zakona o djelatnosti psihoterapije (»Narodne novine«, broj 64/18.),
39 Tomislav Franić MINISTARSTVO ZA DEMOGRAFIJU, OBITELJ, MLADE I SOCIJALNU POLITIKU, Članak 1. Nije dovoljno dobro argumantirano koja je pravna podloga i izvor za ovaj pravilnik, moguće je samo pretpostavljati da je u pitanju Zakon o djelatnosti psihoterapije NN 64/18, on definira psihoterapiju samo kao Ovim se Zakonom u pravni poredak Republike Hrvatske prenosi Direktiva 2006/123/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. o uslugama na unutarnjem tržištu (SL L 376, 27. 12. 2006.) u dijelu psihoterapeutskih usluga koje se pružaju kao gospodarska djelatnost izvan zdravstvenog sustava. Znači da se i ovaj pravilnik odnosi na psihoterapijske usluge koje se pružaju kao komercijalna gospodarska djelatnost izvan sustava zdravstva. Ipak Članak 5 točka kaže (5) Psihoterapeut odnosno savjetodavni terapeut koji radi s djecom i adolescentima može obavljati svoju djelatnost isključivo na temelju prethodno prikupljene liječničke dijagnostičke dokumentacije i postavljene indikacije za provođenje tretmana. U tom smislu pravilnik ne definira edukaciju koja se odnosi na razumijevanje liječničke dokumentacije i indiciranja terapije i općenito tog odnosa. Nije prihvaćen Ovlaštenje za donošenje ovog Pravilnika navedeno je u članku 5. stavka 11. Zakona o djelatnosti psihoterapije (»Narodne novine«, broj 64/18.), Obveza potrebe rada na temelju prethodno prikupljene liječničke dijagnostičke dokumentacije i postavljene indikacije za provođenje tretmana propisana je člankom 5. stavak 5. Zakona, te nije predmet rasprave povodom teksta Pravilnika.
40 Hrvatsko udruženje za bihevioralno-kognitivne terapije MINISTARSTVO ZA DEMOGRAFIJU, OBITELJ, MLADE I SOCIJALNU POLITIKU Posve se slažem s komentarom kolegice Lauri-Korajlija o neprimjerenosti naziva predloženog Pravilnika koji implicira nužnost dodatnog posebnog obrazovanja za rad s djecom i adolescentima koje nekim strukama (npr. psiholozima) nije nužno. Trebalo bi govoriti o nužnim znanjima i kompetencijama koje psihoterapeut treba imati. Ivanka Živčić-Bećirević Nije prihvaćen Budući da je u stavku 11. članka 5. Zakona o djelatnosti psihoterapije navedeno da je potrebno propisati posebno dodatno obrazovanje za psihoterapeuta odnosno savjetodavnog terapeuta za rad s djecom i adolescentima, isto nas obvezuje pri određivanju naziva Pravilnika
41 ANITA LAURI KORAJLIJA MINISTARSTVO ZA DEMOGRAFIJU, OBITELJ, MLADE I SOCIJALNU POLITIKU Komentar Odsjeka za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu Naziv Pravilnika Komentar: Smatramo da je izraz „posebno dodatno obrazovanje“ u nazivu i sadržaju Pravilnika neprecizan i pogrešan. Vjerujemo da je intencija Pravilnika osigurati da psihoterapeuti i savjetodavni terapeuti imaju kompetencije nužne za savjetodavni i psihoterapijski rad s djecom, adolescentima i njihovim obiteljima, a ne „posebno dodatno obrazovanje“. Potrebne/nužne kompetencije ne moraju se stjecati putem „posebnog dodatnog obrazovanja“. Štoviše, brojni stručnjaci stječu ih tijekom sveučilišnog studija (preddiplomskog, diplomskog, poslijediplomskog). Stoga predlažemo da naziv Pravilnika bude: „Pravilnik o potrebnim kompetencijama za savjetodavni i psihoterapijski rad s djecom i adolescentima“. Nije prihvaćen Budući da je u stavku 11. članka 5. Zakona o djelatnosti psihoterapije navedeno da je potrebno propisati posebno dodatno obrazovanje za psihoterapeuta odnosno savjetodavnog terapeuta za rad s djecom i adolescentima, isto nas obvezuje pri određivanju naziva Pravilnika
42 Tanja Dejanović Šagadin MINISTARSTVO ZA DEMOGRAFIJU, OBITELJ, MLADE I SOCIJALNU POLITIKU U nazivu treba termin "adolescent" izmijeniti (kao i u kasnijim člancima termin "mladi") jer adolescencija obuhvaća dob i preko 18 godina. Potrebno je terminologiju uskladiti sa zakonima u području socijalne skrbi (npr. djeca do 18 godina ili djeca i maloljetnici) Nije prihvaćen Pravilnik je terminološki usklađen sa Zakonom o djelatnosti psihoterapije radi čije provedbe se i donosi.
43 HLZ MINISTARSTVO ZA DEMOGRAFIJU, OBITELJ, MLADE I SOCIJALNU POLITIKU Poštovani, Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku je 8. travnja 2020. dalo prijedlog PRAVILNIKA O POSEBNOM DODATNOM OBRAZOVANJU ZA RAD S DJECOM I ADOLESCENTIMA Na e-savjetovanje sa zainteresiranom javnošću. U svezi s tim molimo Vas da u ime Hrvatskog društva za mentalno zdravlje djece i adolescenata HLZ-a na stranicu e- savjetovanja stavite naše slijedeće komentare, prijedloge, sugestije. Članak 1. Ovim Pravilnikom propisuje se posebno dodatno obrazovanje za psihoterapeuta odnosno savjetodavnog terapeuta za rad s djecom i adolescentima. MIŠLJENJE: Smatramo da nije obrazloženo temeljem kojeg zakona se ovaj pravilnik kao njegova daljnja podzakonska razrada predlaže. S obzirom na sadašnje stanje i naše razumijevanje moguće je samo pretpostavljati da je u pitanju Zakon o djelatnosti psihoterapije NN 64/18. Taj zakon definira psihoterapiju u dijelu psihoterapeutskih usluga koje se pružaju kao gospodarska djelatnost izvan zdravstvenog sustava. Znači da se i ovaj pravilnik odnosi na psihoterapijske usluge koje se pružaju kao komercijalna gospodarska djelatnost izvan sustava zdravstva. Ipak Članak 5 točka kaže (5) Psihoterapeut odnosno savjetodavni terapeut koji radi s djecom i adolescentima može obavljati svoju djelatnost isključivo na temelju prethodno prikupljene liječničke dijagnostičke dokumentacije i postavljene indikacije za provođenje tretmana. U tom smislu pravilnik ne definira edukaciju koja se odnosi na razumijevanje liječničke dokumentacije i indiciranja terapije i općenito tog odnosa. Članak 4. (1) Psihoterapeut odnosno savjetodavni terapeut koji već ima psihoterapijskog iskustva u radu s odraslima, kako bi mogao pružati usluge psihoterapije djeci i adolescentima, treba steći dodatna znanja i iskustva kroz program koji traje minimalno 14 mjeseci, a koji će uključivati minimalno 200 dodatnih sati teorije, minimalno 200 dodatnih sati neposrednog rada s klijentima, minimalno dodatnih 60 sati supervizije i minimalno dodatnih 60 sati osobne terapije na tjednoj bazi tijekom cijelog programa neovisno o prethodnom psihoterapijskom iskustvu. MIŠLJENJE: Smatramo da navedena satnica u smislu definiranog minimuma 520 sati 200+200+60+60 kroz 14 mjeseci daleko ispod potrebnog jer specijalizacija dječje i adolescentne psihijatrije traje 5 godina ukoliko svaka godina ima 200 radnih dana po 8 sati to bi bilo 200*8*5 što iznosi nekoliko tisuća sati edukacije (bez dodatnih psihoterapijskih edukacija i obaveznog dvosemestralnog poslijediplomskog specijalističkog studija) . Stoga je to još jedan argument da je s takva edukacija apsolutno nedovoljna za zdravstveni sustav. O prepuštanju djelatnosti rada s djecom na komercijalno tržište i izvan zdravstvenog sustava možemo samo imati vrlo skeptičan stav. No posljedice i odgovor na njih je predlagatelj nadamo se negdje predvidio. Članka 5 MIŠLJENJE: Definicija 5 i više godina psihoterapijskog rada s djecom i mladima je preširoka, trebalo bi definirati koji je to broj pacijenata kroz taj broj godina minimum. Svaki stručni psihoterapeut lako može dokazati broj pacijenata kroz protokole bez otkrivanja njihovog identiteta ukoliko uredno vodi dokumentaciju. Nadalje, nije definirano treba li tih 5 godina biti u aktualnom vremenu ili je moguće uvažiti neki davni ili isprekidani rad u različitim dobnim periodima i setinzima. Također nije jasno uključuje li se tu i period edukacije. period Članak 7 MIŠLJENJE: Nejasno je u kakvom je ovom odnosu jer je članstvo u komori neobavezno. Teoretski je moguće da postoji programa odobren od EPA ali iz nekog razloga np.r sukoba interesa ili nedovoljnog interesa pripadnika tog pravca za učlanjenje u komoru nisu članovi. Kako onda Komora tu može biti nadležna? PREDJEDNICA STRUČNOG DRUŠTVA prof. prim.dr.sc. Katarina Dodig-Ćurković, dr. med. (specijalista psihijatar, subspecijalista dječje i adolescentne psihijatrije i forenzičke psihijatrije), KBC Osijek PRVI DOPREDSJEDNIK DRUŠTVA doc.prim. dr.sc. Tomislav Franić,dr.med. (specijalista psihijatar, subspecijalista dječje i adolescentne psihijatrije i forenzičke psihijatrije), KBC Split) Nije prihvaćen Vezano uz iskustvo u radu s djecom i adolescentima, bitno je da stručnjak proveo 5 godina u radu s djecom i adolescentima neovisno da li je to bilo s prekidima ili bez njih. U odnosu na satnicu i njeno trajanje navodimo da psihoterapijska edukacija nije izjednačena sa specijalizacijom iz dječje i adolescentne psihijatrije ili bilo kojom drugom specijalizacijom te usvajanje ovih dodatnih kompetencija nije supstitut za psihoterapijsku edukaciju, već je "dodatak". Stručnjaci koji tijekom svog akademskog obrazovanja imaju kolegije u kojima su obuhvaćeni neki od navedenih sadržaja svakako time ne stječu i praktično psihoterapijsko iskustva rada s djecom i mladima (mnogi ovdje ističu stažiranje, praksu i slično što nije isto što psihoterapijska praksa), stoga smo mišljenja da polaznici ne mogu biti oslobođeni praktičnog dijela obzirom da je riječ o drugačijim modalitetima rada. Nadalje, Zakonom, a ne ovim Prijedlogom pravilnika propisano je da je članstvo u Komori dobrovoljno, ali za obavljanje djelatnosti psihoterapije su propisani određeni uvjeti što znači da ako netko nije član Komore, neovisno o tome mora udovoljavati propisanim uvjetima za obavljanje djelatnosti psihoterapije.