Izvješće o provedenom savjetovanju - Savjetovanje sa zainteresiranom javnošću o Nacrtu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju

Redni broj
Korisnik
Područje
Komentar
Status odgovora
Odgovor
1 Lea Kumić TEKST ODREDABA ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU KOJE SE MIJENJAJU, Članak 24. Obvezno bi trebalo imati položen državni stručni ispit i područja ranog predškolskog odgoja i obrazovanja (ili zapošljavanje uz uvjet polaganja istog kroz godinu dana). Ukoliko je dječji vrtić prva stepenica obrazovanja, a jest (na Zapadu, kojemu stremimo, uobičajen je izraz "preschool teacher"), odnosno odgojno-obrazovna je ustanova, s naglaskom na obje odrednice podjednako, u skladu s time mora se poštovati struka polaganjem odgovarajućeg državnog stručnog ispita, za koji se stječe kompetencija stažiranjem, odnosno odrađenim pripravništvom. Nezamislivo je da učitelji ili predmetni profesori rade bez položenog državnog stručnog ispita (osim na ograničeni period kao nestručan kadar od 5 mjeseci) pa smatram da i za vrtiće, odnosno odgojno-obrazovne ustanove, mora vrijediti isto. Svaku se struku mora poštivati jednako. Primljeno na znanje Odredba uz koju je upisan komentar je u postojećem Zakonu, a ne u Nacrtu.
2 Ivana Širac TEKST ODREDABA ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU KOJE SE MIJENJAJU, Članak 24. Poštovani, također se osvrćem na čl. 24. stavak 1., te apeliram kako je potrebno da se za stručni rad s djecom u ustanovama predškolskog odgoja i obrazovanja kao stručni suradnik predvidi i socijalni pedagog. Napominjem kako je neupitno da temeljem stečenih kompetencija tijekom formalnog obrazovanja socijalni pedagog može i treba naći svoje mjesto unutar dječjeg vrtića. Uz rad na razini primarne prevencije, u predškolskim ustanovama imajmo na umu i kategoriju djece s problemima u ponašanju za koju je socijalni pedagog nužan. Kako bi djeca u riziku za razvoj problema u ponašanju i ona s već postojećim problemom u ponašanju imala odgovarajuću stručnu podršku uloga socijalnog pedagoga u predškolskim ustanovama je neosporiva. Također Vas molim da razmotrite ovaj prijedlog. Srdačan pozdrav, Ivana Prihvaćen Odredba uz koju je upisan komentar je u postojećem Zakonu, a ne u Nacrtu.
3 Latinka Longin TEKST ODREDABA ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU KOJE SE MIJENJAJU, Članak 24. Poštovani, osvrnula bih se na čl. 24. st.1. Nakon toliko komentara i truda da se razmotri i promjeni zakonska regulativa kojom se socijalni pedagozi ne predviđaju za rad u predškolskom sustavu, vidim da smo opet izostavljeni. Ja ne razumijem zašto. Trinaest godina sam radila u predškolskom sustavu i otišla sam zbog frustracije izazvane zakonom koji uistinu nije utemeljen na stvarnim potrebama djece predškolskog uzrasta i kompetencijama socijalnih pedagoga da odgovore na te potrebe. Ukoliko se i dalje pozivate na to da socijalni pedagozi nisu educirani za rad s djecom predškolskog uzrasta molim vas provjerite koliko su druge, struke koje smatrate kompetentnima i potrebnim, educirane specifično za rad s djecom predškolskog uzrasta. Podsjećam da su socijalni pedagozi educirani i za rad na prevenciji, a ako predškolski uzrast nije dobar trenutak za prevenciju onda ne znam što je. Molim Vas da još jednom razmotrite ovaj prijedlog na dobrobit djece. Srdačan pozdrav! Latinka Primljeno na znanje Odredba uz koju je upisan komentar je u postojećem Zakonu, a ne u Nacrtu.
4 Andreja Sedlar TEKST ODREDABA ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU KOJE SE MIJENJAJU, Članak 15. Poštovani, u članku 15. stavak treći stoji:"Nacionalni kurikulum donosi ministar nadležan za obrazovanje." Nacionalni kurikulum za rani i predškolski odgoj i obrazovanje je dokument koji mi, odgojitelji u predškolskim odgojno obrazovnim ustanovama imamo već od početka 2015. godine. Radi se o dokumentu koji je usklađen sa preporkama EU i koji obuhvaća sve navedeno u drugom stavku ovog članka. Stoga nisam sigurna da mi je članak razumljiv: kvalitetan kurikulum već imamo i donio ga je ministar gospodin Vedran Mornar. Primljeno na znanje Odredba uz koju je upisan komentar je u postojećem Zakonu, a ne u Nacrtu.
5 Udruga SIDRO PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 23. Prije prelaska na prijelazne i završne odredbe , valja još istaknuti poneki detalj vezan uz odgovornost za nepoštivanje odredbi ovoga zakona, budući da nam je praksa pokazala kako se velik dio zakonskih i podzakonskih akata ne provodi i ne poštuje. Člankom 52.b propisane su kazne za prekršaje iz odredbi ovoga Zakona. Potrebno je dodati prekršaj za izvođenje odgojno-obrazovnog rada suprotno programu kojeg je Ministarstvo znanosti i obrazovanja verificiralo, kao i kaznu jedinicama lokalne samouprave za propuštanje postupanja prema odredbama iz članka 14., kojim se određuje obveza jedinice lokalne samouprave za formiranje mreže dječjih vrtića. Stoga članak 52.b stavak 1. glasi: (1) Novčanom kaznom u iznosu od 10.000 do 15.000 kuna kaznit će se za prekršaj dječji vrtić: – ako nije donio kurikulum dječjeg vrtića u skladu s odredbama ovoga Zakona, – ako nije donio godišnji plan i program u skladu s odredbama ovoga Zakona, – ako ne poštuje odredbe Državnog pedagoškog standarda predškolskog odgoja i naobrazbe, – ako izvodi odgojno-obrazovni rad bez rješenja o početku rada odnosno rješenja o početku rada u promijenjenim uvjetima, – ako izvodi odgojno – obrazovni rad suprotno programu verificiranom od strane Ministarstva, – ako ne objavljuje natječaj sukladno odredbama ovoga Zakona, – ako ne vodi dokumentaciju i evidenciju propisanu ovim Zakonom, – ako u svojim prostorijama organizira promidžbu i prodaju roba i/ili usluga koje ne služe ciljevima i sadržajima odgoja i obrazovanja ili su štetne za zdravlje, rast i razvoj djece rane i predškolske dobi, – ako postupa protivno odredbama članka 25. ovoga Zakona. Potrebno je članku 52.b., dodati stavak 3. kojim će se propisati kazne za osnivače predškolskih ustanova iz područja njihove odgovornosti, poput primjerice uspostave mreže dječjih vrtića, ali i drugih odredbi ovoga Zakona. Primljeno na znanje Komentar nije vezan uz članak 23. Zakona. Nacrtom nisu predložene izmjene odredaba vezano uz kazne te će se iste razmotriti pri donošenju novoga Zakona.
6 HRVATSKO PSIHOLOŠKO DRUŠTVO PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE OPĆENITO - Nacrt Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju pokazuje vrlo neujednačenu razinu pojedinih dijelova i općenito je i sadržajno i formalno tekst „teško prohodan“ te se nadamo da će u svojim narednim inačicama doživjeti kvalitetnu transformaciju. Bilo bi logično da Zakon, u prvom redu, definira uloge i područja odgovornosti u pojedinim situacijama te načine i rokove osiguravanja uvjeta. Uvjeta za zbrinjavanje djece i uvjeta koji trebaju jamčiti kvalitetu rada. U protivnom nejasno je što je svrha Zakona? Također smatramo da bi bilo dobro da se odredi praćenje primjene Zakona i evaluaciju u razumnom roku. Primljeno na znanje Primjeno na znanje.
7 Udruga SIDRO PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 22. Pohvaljujemo inicijativu da se vođenje pedagoške dokumentacije, ali ne isključivo nje već i zdravstvene pa i druge dokumentacije u dječjim vrtićima, osuvremeni, modernizira i uskladi s vremenom u kojem živimo. Danas, kada postoje online edukacije, kada se većina komunikacije odvija upravo u tom digitalnom ili elektroničkom obliku, potpuno je neprihvatljivo pedagošku dokumentaciju smjestiti u okvire dobro nam znane ''Žute knjige'', koja nije doživjela promjene odavno, baš kao niti Pravilnik iz 1997. koji opisuje sadržaj i obrasce pedagoške dokumentacije. U tom smislu, vođeni željom i potrebom da se i sadžajno i samom formom uskladimo s potrebama današnjice, 1. srpnja ove godine predali smo Ministarstvu znanosti i obrazovanja prijedlog Pravilnika o sadržaju i obrascima pedagoške dokumentacije u dječjem vrtiću. Upravo je ova, i ovdje predložena informatizacija sustava, na tragu naših tadašnjih prijedloga, zbog čega zahvaljujemo Ministarstvu na sluhu i razumijevanju. Ono što ovdje vidimo kao problem, jest činjenica da se nisu predvidjela dodatna financijska sredstva, niti se odredilo tko je zadužen i čija je odgovornost osigurati sradstva rada, edukacije i sve potrebno kako bi ova zamisao i zaživjela. Mi ćemo svakako podržati ovu predloženu odredbu, no morat će se u njoj pobliže odrediti tko će i kako dovesti do toga da ona zaživi. U suprotnome, bit će to još jedna lijepa priča koja neće ugledati svjetlo dana, a to vjerujemo, svi zajedno nećemo dopustiti. Dakle, u vjeri da će predlagatelj dodati potrebne odrenice u smislu provedbe ove odredbe, mi ćemo te dodati članku 52., stavak 2. mogućnost da se, osim pedagoška dokumentacija, i zdravstvena dokumentacija vodi u elektroničkom obliku. (1) Pedagoška dokumentacija, kao i zdravstvena dokumentacija vodi se u pisanom ili elektroničkom obliku. Prihvaćen Temeljem zaprimljenih prijedloga odredba je dopunjena te je dodana i zdravstvena dokumentacija.
8 GRAD ZAGREB PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 22. S obzirom da su Pravilnikom o obrascima i sadržaju pedagoške dokumentacije i evidencije o djeci u dječjem vrtiću propisani tiskani obrasci (kao tiskanice Narodnih novina) vođenje pedagoške dokumentacije u elektroničkom obliku iziskuje pripremu i izradu elektroničkih obrazaca što će zahtijevati dodatna financijska sredstva Ministarstva (jer navedeni Pravilnik i obrasce propisuje Ministarstvo). Navedeno nije u suglasju s ocjenom i izvorima sredstava potrebnih za provođenje Zakona, gdje je u obrazloženju napisano da za provedbu ovog Zakona nisu potrebna dodatna sredstva iz Državnog proračuna Republike Hrvatske. Također, nije jasno na što se odnosi evidencija odgojno-obrazovnog rada u ustanovama za svaku pedagošku godinu. Postavlja se pitanje odnosi li se to na vrste programa koji se provode svake pedagoške godine u dječjem vrtiću?! Potrebno je jasnije definirati na što se to odnosi. Primljeno na znanje Sredstva su osigurana u Državnom proračunu.
9 ARIJANA PLAHUTAR PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 22. SEKCIJA PREDŠKOLSKIH PEDAGOGA GRADA ZAGREBA I PRIDRUŽENIH ČLANICA (Grad Zagreb, Zagrebačka županija, Sisačko-moslavačka županija, Karlovačka županija, Bjelovarsko-bilogorska županija, Varaždinska županija, Krapinsko-zagorska županija, Šibensko-kninska županija, Splitsko-dalmatinska županija) KOMENTAR: POHVALJUJEMO iskorak prema digitalizaciji pedagoške dokumentacije što olakšava vođenje i pohranjivanje iste. Nadamo se da će digitalizacija, osim e-matice, uskoro podrazumijevati i stručnu pedagošku dokumentaciju skupina koju vode odgojitelji, budući da trenutno zakonom propisana stručna dokumentacija ograničava procese praćenja, dokumentiranija, (samo)refleksije i unapređivanje odgojno-obrazovnog rada i osobne prakse odgojitelja. Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
10 Teo Matković PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 21. Predložene intervencije u financiranju zadržavaju postojeću, vrlo ograničenu razinu financijske intervencije središnje države u RPOO kroz usko definirane programe javnih potreba, te predložene izmjene uvode tek manja nomotehnička poboljšanja. Za dosizanje ambicija izloženih u ocjeni stanja i strateškim dokumentima, te prevladavanje regionalnih razlika snažno povezanih sa stupnjem razvijenosti, nužno je definirati trajni mehanizam kojim bi se omogućili stabilni financijski resursi za ovu funkciju. Iako su mogući načini potpore brojni, dva načina koji se oslanjaju na već postojeće prakse bili bi uvođenje RPOO u domenu decentraliziranih funkcija, a drugi (su)financiranje plaća iz središnjeg proračuna, kao što je izložila udruga SIDRO. Isključivo projektne investicije mogu učiniti mnogo za infrastrukturu i potporu pojedinim skupinama, ali neće dostajati za održivo pružanje usluga. Prihvaćen Zahvaljujemo na dostavljenom mišljenju.
11 Udruga SIDRO PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 21. Nastavno na načine financijskog rasterećenja jedinica lokalne i područn (regionalne) samouprave, udruga SIDRO, a temeljeno na uobičajenoj praksi već na sljedećoj a zatim i svim ostalim stepenicama odgojno-obrazovnoga rada u Republici Hrvatskoj (osnovnoškolsko obrazovanje, srednjoškolsko obrazovanje, visoko obrazovanje), ističe i predlaže predlaže kako slijedi. U članku 51., kojim se i ranije ukazivalo na jednakost materijalnih i drugih prava odgojitelja i zaposlenih u osnovnim školama, predlagatelj ne predlaže izmjene. U stupcu odgoja i obrazovanja, prva i temeljna razina je rani i predškolski odgoj i obrazovanje. Kvaliteta obrazovanja studenata koji izlaze s naših visokih učilišta, nesporno je rasla posljednjih godina, te dostigla razinu koja je vrijedna biti primjerom za mnoge države članice Europske unije. Nažalost, uvjeti rada onemogućavaju primjenu svih kompetencija i znanja koje odgojitelji imaju i mogu dati djeci predškolske dobi. Činjenica je kako iz Ministarstva znanosti i obrazovanja odnosno iz državnog proračuna, jedina sredstva koja se osiguravaju jesu otprilike 25 kuna za svako dijete polaznika programa predškole. Takav odnos države prema ovoj prvoj i neizmjerno važnoj stepenici institucionalnog odgoja i obrazovanja je neprihvatljiv. Nastavno na usklađivanje s propisima koji uređuju organizaciju rada osnovnih škola, te činjenicu da su plaće zaposlenih u osnovnim školama osigurane iz sredstava državnog proračuna, mišljenja smo kako bi svi odgojno-obrazovni radnici, odnosno svi zaposleni u dječjim vrtićima, jednako kao i zaposleni u školama, morali biti jednako važni Ministarstvu znanosti i obrazovanja. S tim u vezi, pozivamo resorno Ministarstvo znanosti i obrazovanja da u ovoj jedinstvenoj prilici, izmjenama Zakon o ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju, uz evidentnu želju predlagatelja za usklađivanjem sa Zakonom o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi, osigura sredstva u državnom proračunu za plaće svim radnicima zaposlenim u dječjim vrtićima. Time bi se jedinice lokalne samouprave rasteretilo dijela sredstava, koja bi tada mogla i morala biti uložena u osiguravanje jednako dostupnog, jednako sigurnog i jednako kvalitetnog vrtića za svako dijete u Republici Hrvatskoj. Stoga predlažemo da članak 51., stavak 1. i stavak 2. glase: (1) Na utvrđivanje i obračun plaća, naknada i drugih prihoda radnika dječjih vrtića, koji su u vlasništvu jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave ili Republike Hrvatske, primjenjuju se propisi kojima se uređuju plaće, naknade i drugi prihodi javnih službenika i namještenika zaposlenih u osnovnom školstvu, ako su ti propisi povoljniji za radnike. Osnivači predškolskih ustanova obvezni su bez iznimke poštovati najmanje jednaka materijalna i nematerijalna radna prava onima kakva uživaju zaposleni u osnovnim školama. (2) Sukladno st.1. ovoga članka, sredstva za plaće zaposlenih radnika u dječjim vrtićima osiguravaju se iz državnog proračuna. Primljeno na znanje Odredbe vezano uz pleće nisu bile predviđene Nacrtom te će se o istima razmatrati pri izradi novoga Zakona.
12 Udruga SIDRO PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 21. Teret financiranja dječjih vrtića u ovom je trenutku isključivo na jedinicama lokalne (regionalne) samouprave, zbog čega su vrlo često prisutne izrazito velike razlike. S ciljem osiguravanja jednakih mogućnosti za svako dijete u Hrvatskoj i zaustavljanja diskriminacije prema mjestu rođenja, življenja i rada, nužne su značajne promjene. U tom smislu, prije svega je potrebno definirati jedinstvenu ekonomsku cijenu vrtića, kao minimum financijske obveze jedinice lokalne samouprave, koji svaka od njih mora osigurati. Nesporno je kako mnoge manje jedinice lokalne samouprave iz svojih malih proračunskih sredstava nisu i neće biti u mogućnosti osigurati dovoljna sredstva za financiranje ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja. U tom smislu, predložili smo da dio financijskoh opterećenja preuzme Ministarstvo znanosti i obrazovanja sa sredstvima u državnom proračunu. Iako to predlagatelj propušta učiniti, u članak 48. potrebno je dodati stavak 5., dok predloženi stavak 5. postaje stavak 6.: (5) Jedinstvenu ekonomsku cijenu programa ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja na području Republike Hrvatske donosi ministar obrazovanja Odlukom. U članku 49. stavak 2. potrebno je tada dodati: (2) jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave dužne su za predškolski odgoj izdvojiti najmanje onoliko sredstava koliko svojim mjerilima utvrdi predstavničko tijelo županije, odnosno Grada Zagreba, a sukladno Odluci ministra obrazovanja o jedinstvenoj ekonomskoj cijeni vrtića. Članak 50. govori o sredstvima koja se za potrebe predškolskog odgoja osiguravaju u državnom proračunu. Tako predlagatelj, navodeći tek određene programe i kategorije djece predškolske dobi, čini nedopustivu diskriminaciju, stavljajući neku djecu u listu svojih prioriteta, na štetu druge djece koja na toj listi nisu. U više je prilika predlagatelj podlegao želji udovoljiti pojedinim skupinama građana, pa je nažalost upao u zamku podržavanja i poticanja diskriminacije. Kako bismo to ispravili, jer takav zakon ne bi bio ustavan i održiv, u članak 50. stavak 2. mora glasiti: (1) Javnim potrebama sukladno stavku 1. ovoga članka smatraju se svi redoviti programi odgoja i obrazovanja, a posebice programi: - za djecu s teškoćama u razvoju i darovitu djecu, - za djecu rane i predškolske dobi hrvatskih građana u inozemstvu, - za djecu rane i predškolske dobi pripadnika nacionalnih manjina, - program predškole. Primljeno na znanje Iznos sredstava za javne potrebe uređuje se Pravilnikom. Zbog mogućnosti promjene iznosa, sukladno mogućnosti osiguravanja sredstvima iz Državnoga proračuna, o raspodjeli sredstava donosit će se Odluku o raspodjeli sredstavaza svaku pedagošku godinu.
13 Martina Puljić PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 20. Potrebno je definirati načine, uvjete i zahtjeve pri upisu djece u vrtić, koji neće dovoditi do razlika ovisno o mjestu rođenja djeteta, već će unificirano djeci omogućiti jednake uvjete pri upisu u predškolske ustanove. Nasloniti ovo pitanje na akte koje samostalno donosi Osnivač vrtića, otvara mogućnost velikih razlika u postupanju prema djeci i roditeljima, odnosno evidentno potiče diskriminaciju. Stoga stavak treba glasiti: (2) Način ostvarivanja prednosti, uvjete i zahtjeve pri upisu djece u dječji vrtić utvrđuje ministar obrazovanja Pravilnikom. U istom članku, stavak 3. propisuje provedbu inicijalnog razgovora s djecom pri upisu, odnosno opservaciju djeteta koje nije usvojilo govor. Pogrešno je promišljati kako je govor jedini pokazatelj odstupanja u djetetovu redovitom razvoju, te se odrediti na jednu ovako specifičnu stavku, negirajući i zakidajući sve ostale moguće poremećaje u redovitom razvoju djeteta. Nadalje, inicijalni razgovor kao i opservaciju, prema prijedlogu predlagatelja, provodi upisno povjerenstvo sastavljeno od tri člana, od čega bar jedan, predlaže se, mora biti stručni suradnik. Mišljenja smo kako je upisno povjerenstvo potrebno sastaviti od stručnjaka, kako jedan član povjerenstva mora biti psiholog, pedagog, ravnatelj, no jedan od članova povjerenstva obvezno mora biti odgojitelj. Stoga predlažemo da čl.20., st.3. glasi: (3) Prije upisa u dječji vrtić, provodi se obvezni inicijalni razgovor s roditeljem i razgovor s djetetom, odnosno opservacija djeteta kod kojeg su uočena odstupanja u redovitom razvoju. Razgovor odnosno opservaciju provodi upisno povjerenstvo dječjega vrtića u kojem su minimalno tri člana. Povjerenstvo čine ravnatelj, stručni suradnik iz redova psihologa, pedagoga, magistara RPOO, s obvezom da jedan član povjerenstva bude odgojitelj Prihvaćen Komentar se ne odnosi na čl. 20. Nacrta, a pitanje upisa iz članka 9. Nacrta usklađene su i mijenjane temeljem zaprimljenih prijedloga s e-Savjetovanja.
14 Udruga SIDRO PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 19. Članak 37. predstavlja uvjete koje ravnatelj mora ispuniti da bi mogao biti imenovan na radno mjesto ravnatelja. Predložena je izmjena trajanja mandata s četiri na pet godina, kako bi se uskladilo s položajem ravnatelja u osnovnim školama, što podržavamo, kao uostalom i sve druge izmjene s ciljem usklađivanja dviju stepenica odgoja i obrazovanja. Predlagatelj je, navodeći uvjete koje ravnatelj mora ispuniti, propustio spomenuti specijalistički sveučilišni postdiplomski studij upravo iz područja vođenja i upravljanja odgojno-obrazovnom ustanovom, što bi kao specijalizirano obrazovanje moralo imati težinu pri imenovanju ravnatelja. Stoga članak 37., stavak 1. treba glasiti: (1) Ravnatelj dječjeg vrtića mora ispunjavati sljedeće uvjete: - završen studij odgovarajuće vrste za rad na radnome mjestu odgojitelja ili stručnog suradnika u dječjem vrtiću, sukladno Pravilniku o odgovarajućem obrazovanju odgojitelja i stručnih suradnika u dječjem vrtiću, a koji može biti: a) sveučilišni diplomski studij ili b) integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili c) specijalistički diplomski stručni studij d) specijalistički sveučilišni postdiplomski studij iz područja vođenja i upravljanja odgojno-obrazovnom ustanovom - položen stručni ispit za odgojitelja ili stručnog suradnika, - uvjete propisane člankom 25. ovoga Zakona; - najmanje pet godina radnog iskustva u djelatnosti predškolskog odgoja. Praksa je pokazala određene nedostatke dugotrajnim imenovanjem ravnatelja na tu funkciju, zbog čega je potrebno ograničiti mogućnost uzastopnog imenovanja na dva mandata. To znači da bi ravnatelj na poziciji ravnatelja mogao biti deset godina. Stoga bi članak 37., stavak 6. trebao glasiti: (6) Ravnatelj se imenuje na pet godina. Ista osoba može biti ponovno imenovana dva puta. Uzimajući u obzir trenutnu praksu, zahtjeve i opseg poslova ravnatelja, nužno je da svaka predškolska ustanova ima ravnatelja na puno radno vrijeme. Prisutne su razne kombinacije rada ravnatelja, koji pola radnog vremena obavljaju poslove odgojitelja u odgojnoj skupini, pola radnog vremena obavljaju poslove ravnatelja, pri čemu i sami ističu kako oba posla trpe zbog nemogućnosti kvalitetnog posvećivanja zadacima. Obrazloženje koje daje predlagatelj, u smislu da vrtić koji broji 4 odgojne skupine i manje, a zbog činjenice kako je u manjim mjestima teško pronaći ravnatelja odnosno odgojitelje, evidentno nije točno. Upravo u manjim mjestima, ravnatelj je uglavnom sam zadužen za obavljanje svih poslova, budući da nema zaposlenog tajnika/tajnicu, pravnu službu, administrativnu službu, a vrlo često niti stručne suradnike, za razliku od većih vrtića koji sve to imaju. Nesporna je činjenica kako ravnatelj, bez obzira na broj skupina, ima potpuno iste obveze, odnosno dužan je pripremiti iste dokumente, iste akte, ima iste zadaće. Stoga je jedino rješenje s ciljem postizanja kvalitetnog rukovođenja vrtićem i dobre organizacije radnih procesa, u svakom vrtiću zaposliti ravnatelja na puno radno vrijeme. Nastavno, članak 37., stavak 7. mora glasiti: (7) S osobom imenovanom za ravnatelja dječjeg vrtića, bez obzira na broj odgojnih skupina u ustanovi, sklapa se ugovor o radu u punome radnome vremenu U stavku 8. istog članka, potrebno je ograničiti mogućnost da vršitelj dužnosti radi poslove ravnatelja duže od godine dana, na način da se na ponovljeni natječaj ne javi odgovarajuća osoba. Naime, jednako kao i kod nestručnih zamjena, česta je situacija da poslodavac, odnosno osnivač, ne ulaže dovoljno napora kako bi zadovoljio u potpunosti kriterije, već poseže za mjerom ponovljenog natječaja i zapošljavanja vršitelja dužnosti ravnatelja više puta po godinu dana. Članak 37., stavak 8. mora glasiti: (8) Ako se na raspisani natječaj nitko ne prijavi ili nitko od prijavljenih ne bude izabran, natječaj će se ponoviti. Do imenovanja ravnatelja na temelju ponovljenog natječaja imenovat će se vršitelj dužnosti ravnatelja, ali najdulje na vrijeme do godinu dana. Vršitelj dužnosti ravnatelja može rukovoditi vrtićem najduže godinu dana, nakon čega Osnivač mora imenovati ravnatelja koji zadovoljava uvjete u skladu s odredbama ovoga Zakona. Stavak 9. istog članka nepotrebno ponovno navodi iste uvjete, dovoljno je reći: (9) Za vršitelja dužnosti ravnatelja može biti imenovana osoba koja ispunjava iste uvjete potrebne za imenovanje ravnatelja Djelomično prihvaćen Predlagatelj nije naveo specijalistički sveučilišni postdiplomski studij kao uvijet, jer postiplomski studij nije kriterij za zapošljavanje ravnatelja ni u ustanovama osnovnoškolskiog i srednjoškolskog odgoja i obrazovanja. Odredba ograničavanja obavljanja poslova nije ograničena na dva mandata, ali su dodane odredbe prema kojima ravnatelju najdulje u dva mandata može mirovati radni odnos na radnom mjestu odgojitelja ili stručnoga suradnika. Prihvaćen je prijedlog za rad ravnatelja u punom radnom vremenu. Uvjeti za vršitelja dužnosti ne mogu biti drugačiji u odnosu na ravnatelja, jer obavlja iste poslove i ima istu odgovornost.
15 Udruga odgajatelja predškolske djece Krijesnice PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 19. Smatramo važnim mandat ravnatelja ograničiti na ukupno dva mandata s obzirom da je praksa pokazala da se ravnateljstvo često pretvara u rutinu i ne doprinosi općem dobru RPOO te ustanova počinje stagnirati. Također smatramo da za uspješno obavljanje ravnateljske uloge nije presudna visoka stručna sprema. Ukoliko je ravnatelj s višom stručnom spremnom, nadležne institucije trebale bi mu osigurati obaveznu edukaciju za stjecanje ravnateljskih kompetencija kako bi mogao obnašati tu ulogu. Djelomično prihvaćen Odredba ograničavanja obavljanja poslova nije ograničena na dva mandata, ali su dodane odredbe prema kojima ravnatelju najdulje u dva mandata može mirovati radni odnos na radnom mjestu odgojitelja ili stručnoga suradnika.
16 Hrvatska psihološka komora PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 19. Članak 19. - koji se odnosi na uvjete za radno mjesto ravnatelja. Smatramo zbog posebno važne uloge ravnatelja u provođenju kvalitetnog odgojno-obrazovnog rada ustanove za rani i predškolski odgoj, kao i zbog zahtjeva radnog mjesta (ravnatelj), koji su specifični u odnosu na druga radna mjesta u vrtiću, potrebno je propisati i dodatne specifične kompetencije vezane uz komunikaciju, rukovođenje, organizaciju, dosadašnje stručno napredovanje i sl., kako bi se osiguralo kvalitetno stručno vođenje ustanove za rani i predškolski odgoj. Predlažemo provođenje stručne procjene zahtjeva radnog mjesta ravnatelja (opis radnog mjesta) te potrebnih dodatnih kompetencija za kvalitetno obnašanje ravnateljske funkcije. Primljeno na znanje Prijedlog nije prihvaćen jer isto nije bilo predviđeno Nacrtom, ali će se o istom razmotriti pri izradi novoga Zakona.
17 Tina Bebić PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 19. Članak 37. predstavlja uvjete koje ravnatelj mora ispuniti da bi mogao biti imenovan na radno mjesto ravnatelja. Predložena je izmjena trajanja mandata s četiri na pet godina, kako bi se uskladilo s položajem ravnatelja u osnovnim školama, što podržavamo, kao uostalom i sve druge izmjene s ciljem usklađivanja dviju stepenica odgoja i obrazovanja. Predlagatelj je, navodeći uvjete koje ravnatelj mora ispuniti, propustio spomenuti specijalistički sveučilišni postdiplomski studij upravo iz područja vođenja i upravljanja odgojno-obrazovnom ustanovom, što bi kao specijalizirano obrazovanje moralo imati težinu pri imenovanju ravnatelja. Stoga članak 37., stavak 1. treba glasiti: (1) Ravnatelj dječjeg vrtića mora ispunjavati sljedeće uvjete: - završen studij odgovarajuće vrste za rad na radnome mjestu odgojitelja ili stručnog suradnika u dječjem vrtiću, sukladno Pravilniku o odgovarajućem obrazovanju odgojitelja i stručnih suradnika u dječjem vrtiću, a koji može biti: a) sveučilišni diplomski studij ili b) integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili c) specijalistički diplomski stručni studij d) specijalistički sveučilišni postdiplomski studij iz područja vođenja i upravljanja odgojno-obrazovnom ustanovom - položen stručni ispit za odgojitelja ili stručnog suradnika, - uvjete propisane člankom 25. ovoga Zakona; - najmanje pet godina radnog iskustva u djelatnosti predškolskog odgoja. Praksa je pokazala određene nedostatke dugotrajnim imenovanjem ravnatelja na tu funkciju, zbog čega je potrebno ograničiti mogućnost uzastopnog imenovanja na dva mandata. To znači da bi ravnatelj na poziciji ravnatelja mogao biti deset godina. Stoga bi članak 37., stavak 6. trebao glasiti: (6) Ravnatelj se imenuje na pet godina. Ista osoba može biti ponovno imenovana dva puta. Uzimajući u obzir trenutnu praksu, zahtjeve i opseg poslova ravnatelja, nužno je da svaka predškolska ustanova ima ravnatelja na puno radno vrijeme. Prisutne su razne kombinacije rada ravnatelja, koji pola radnog vremena obavljaju poslove odgojitelja u odgojnoj skupini, pola radnog vremena obavljaju poslove ravnatelja, pri čemu i sami ističu kako oba posla trpe zbog nemogućnosti kvalitetnog posvećivanja zadacima. Obrazloženje koje daje predlagatelj, u smislu da vrtić koji broji 4 odgojne skupine i manje, a zbog činjenice kako je u manjim mjestima teško pronaći ravnatelja odnosno odgojitelje, evidentno nije točno. Upravo u manjim mjestima, ravnatelj je uglavnom sam zadužen za obavljanje svih poslova, budući da nema zaposlenog tajnika/tajnicu, pravnu službu, administrativnu službu, a vrlo često niti stručne suradnike, za razliku od većih vrtića koji sve to imaju. Nesporna je činjenica kako ravnatelj, bez obzira na broj skupina, ima potpuno iste obveze, odnosno dužan je pripremiti iste dokumente, iste akte, ima iste zadaće. Stoga je jedino rješenje s ciljem postizanja kvalitetnog rukovođenja vrtićem i dobre organizacije radnih procesa, u svakom vrtiću zaposliti ravnatelja na puno radno vrijeme. Nastavno, članak 37., stavak 7. mora glasiti: (7) S osobom imenovanom za ravnatelja dječjeg vrtića, bez obzira na broj odgojnih skupina u ustanovi, sklapa se ugovor o radu u punome radnome vremenu U stavku 8. istog članka, potrebno je ograničiti mogućnost da vršitelj dužnosti radi poslove ravnatelja duže od godine dana, na način da se na ponovljeni natječaj ne javi odgovarajuća osoba. Naime, jednako kao i kod nestručnih zamjena, česta je situacija da poslodavac, odnosno osnivač, ne ulaže dovoljno napora kako bi zadovoljio u potpunosti kriterije, već poseže za mjerom ponovljenog natječaja i zapošljavanja vršitelja dužnosti ravnatelja više puta po godinu dana. Članak 37., stavak 8. mora glasiti: (8) Ako se na raspisani natječaj nitko ne prijavi ili nitko od prijavljenih ne bude izabran, natječaj će se ponoviti. Do imenovanja ravnatelja na temelju ponovljenog natječaja imenovat će se vršitelj dužnosti ravnatelja, ali najdulje na vrijeme do godinu dana. Vršitelj dužnosti ravnatelja može rukovoditi vrtićem najduže godinu dana, nakon čega Osnivač mora imenovati ravnatelja koji zadovoljava uvjete u skladu s odredbama ovoga Zakona. Stavak 9. istog članka nepotrebno ponovno navodi iste uvjete, dovoljno je reći: (9)Za vršitelja dužnosti ravnatelja može biti imenovana osoba koja ispunjava iste uvjete potrebne za imenovanje ravnatelja Djelomično prihvaćen Predlagatelj nije naveo specijalistički sveučilišni postdiplomski studij kao uvijet, jer postiplomski studij nije kriterij za zapošljavanje ravnatelja ni u ustanovama osnovnoškolskiog i srednjoškolskog odgoja i obrazovanja. Odredba ograničavanja obavljanja poslova nije ograničena na dva mandata, ali su dodane odredbe prema kojima ravnatelju najdulje u dva mandata može mirovati radni odnos na radnom mjestu odgojitelja ili stručnoga suradnika. Prihvaćen je prijedlog za rad ravnatelja u punom radnom vremenu. Uvjeti za vršitelja dužnosti ne mogu biti drugačiji u odnosu na ravnatelja, jer obavlja iste poslove i ima istu odgovornost.
18 Dječji vrtić Tamaris PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 19. Predlažemo da se u članku 37. dodaju stavci kao što se i navodi u članku 128. Zakona o odgoju i obrazovanju osnovnih i srednjih škola, a da se isto odnosi i na ravnatelja dječjeg vrtića. Postavlja se pitanje što je sa odgojiteljem ili stručnim suradnikom koji je imao ugovor o radu na neodređeno vrijeme prije nego što mu je započeo mandat ravnatelja? S obzirom da je zakonodavac isto već normirao za ravnatelje u školstvu, ne vidimo problem da se isto normira i za ravnatelje dječjeg vrtića. Prihvaćen Prijedlog je prihvaćen.
19 GRAD ZAGREB PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 19. Predlažemo u uvjetu "najmanje pet godina iskustva u djelatnosti predškolskog odgoja" kao zamjenu za "u djelatnosti predškolskog odgoja" navesti "u predškolskim ustanovama" s obzirom da se programi (djelatnosti predškolskog odgoja) mogu provoditi i pri drugim institucijama (knjižnice, zdravstvene ustanove, sportske ustanove…). Uporište za to nalazimo u odredbama članka 37. Zakona o ustanovama prema kojima ravnatelj vodi stručni rad ustanove i odgovoran je za stručni rad ustanove. Prihvaćen Prijedlog je prihvaćen.
20 ARIJANA PLAHUTAR PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 19. SEKCIJA PREDŠKOLSKIH PEDAGOGA GRADA ZAGREBA I PRIDRUŽENIH ČLANICA (Grad Zagreb, Zagrebačka županija, Sisačko-moslavačka županija, Karlovačka županija, Bjelovarsko-bilogorska županija, Varaždinska županija, Krapinsko-zagorska županija, Šibensko-kninska županija, Splitsko-dalmatinska županija) „(1) Ravnatelj dječjeg vrtića mora ispunjavati sljedeće uvjete: ... KOMENTAR: POHVALJUJEMO INICIJATIVU da se za ravnateljsku funkciju uvjetuje visokoškolsko obrazovanje čime se osigurava stručno teorijsko i praktično vođenje predškolske ustanove. Napominjemo da danas u dječjim vrtićima rukovode i ravnatelji koji se bez obzira na stručnu spremu redovito i kvalitetno stručno usavršavaju te tako stručno pridonose izgradnji vizije dječjeg vrtića. Međutim, posljednjih godina u praksi svjedočimo pojedinim slučajevima gdje ravnatelji, koji posjeduju nižu stručnu spremu od stručnih suradnika kojima su okruženi, ne razumiju ili se plaše tuđe stručnosti pa se kao odgovorom na vlastitu stručnu nesigurnost služe neefikasnim metodama vođenja koje unazađuju i viziju i misiju dječjeg vrtića, a time i kulturu ustanove. Viši stupanj obrazovanja možda neće utjecati na osobine ličnosti vođe ustanove, ali će pridonijeti njegovom razumijevanju suvremenih intencija predškolskog odgoja. Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
21 Mirjana Koljevina PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 19. (7) S osobom imenovanom za ravnatelja dječjeg vrtića u kojem je ustrojeno pet i više odgojno-obrazovnih skupina sklapa se ugovor o radu u punome radnome vremenu, a s ravnateljem dječjeg vrtića u kojem su ustrojene četiri skupine ili manji broj odgojno-obrazovnih skupina može se sklopiti i ugovor o radu u nepunome radnom vremenu sukladno odredbama statuta, uz suglasnost osnivača.“ Ravnatelj na pola radnog vremena u skupini , a na pola radnog vremena na funkciji ravnatelja teško može kvalitetno ispuniti obje zadaće. Niti nije ravnopravno prema drugom odgojitelju u skupini jer on mora potezati za vrijeme kad se dogode neplanirane situacije koje rješava ravnatelj (a ima ih svakodnevno). Imali smo takvu organizaciju rada u vrtiću i nije funkcioniralo. Nitko nije bio zadovoljan, niti ravnatelj na pola radnog vremena, niti odgojitelji iz skupine, niti ostali djelatnici. Cijeli sustav pati. I male i velike ustanove imaju iste obveze koje moraju ispuniti. Prihvaćen Prihvaćen je prijedlog za rad ravnatelja u punom radnom vremenu.
22 HRVATSKO PSIHOLOŠKO DRUŠTVO PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 19. Članak 19. - koji se odnosi na uvjete za radno mjesto ravnatelji. Smatramo zbog posebno važne uloge ravnatelja u provođenju kvalitetnog odgojno-obrazovnog rada ustanove za rani i predškolski odgoj, kao i zbog zahtjeva radnog mjesta (ravnatelj), koji su specifični u odnosu na druga radna mjesta u vrtiću, potrebno je propisati i dodatne specifične kompetencije vezane uz komunikaciju, rukovođenje, organizaciju, dosadašnje stručno napredovanje i sl., kako bi se osiguralo kvalitetno stručno vođenje ustanove za rani i predškolski odgoj. Predlažemo provođenje stručne procjene zahtjeva radnog mjesta ravnatelja (opis radnog mjesta) te potrebnih dodatnih kompetencija za kvalitetno obnašanje ravnateljske funkcije. Prihvaćen Primljeno na znanje.
23 Mirjana Koljevina PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 19. Smatram da ovom promjenom Zakona u nepravedan položaj dolaze odgojitelji koji su studij za odgojitelja djece rane i predškolske dobi završile po ranijem dvogodišnjem/trogodišnjem programu i prema tadašnjim propisima stekle viši stupanj stručne spreme ( VŠS ). Razmišljanja sam da odgojitelji s VŠS i s 20 i više godina radnoga staža imaju kompetencije za obavljanje dužnosti ravnatelja. Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
24 Kristina Kisela PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 19. Ne podržavam ovaj prijedlog, smatram da se odgajatelje sa VŠS stavlja u nepravedan položaj, govorim iz osobnog iskustva, imam VŠS odgojitelja, trenutno sam u prvom mandatu ravnatelja sa 10 godina radnog iskustva u struci, a željela sam biti ravnatelj, jer sam smatrala da mogu osigurati svojim iskustvom i kompetencijama kvalitetan odgojno obrazovni rad u svom vrtiću i vođenje cijele ustanove, kao što i sad radim. Smatram da dosadašnji članak nije potrebno mijenjati. Ako se ovaj prijedlog prihvati, ja se neću moći kandidirati za novi mandat, a to želim. Također mislim da nema dovoljno osigurane stručne potpore ravnateljima vrtića. Nije prihvaćen Uvjeti za ravnatelje u DV usklađeni su s drugim propisima iz sustava odgoja i obrazovanja.
25 Katarina Šeravić Lovrak PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 19. Podržavam ovu izmjenu u Zakonu. Ujedno bi u Zakon trebalo uvesti da i sam zamjenik ravnatelja mora imati minimalno višu stručnu spremu, jer imamo situacije gdje su zamjenici ravnatelja sa srednjom stručnom spremom. Vrlo je bitno da je ravnatelj školovana stručna osoba koja dobro pozna struku. Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
26 Monika Pažur PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 19. Iako postoji značajna povezanost stupnja obrazovanja i kvalitete rada, postoji niz istraživanja koja sugeriraju da duljina inicijalnog obrazovanja ne znači nužno i bolju i kvalitetniju praksu. Iz tog razloga smatram kako nije potrebno postaviti ovaj uvjet za obavljanje ravnateljske funkcije, s obzirom da se na diplomskom studiju nužno ne razvijaju kompetencije koje bi nekog učinile kvalitetnijim ravnateljem. Predlažem da se predvidi kraća edukacija koja upravo cilja razvoju kompetencija potrebnih za ravnatelja te da ona bude obvezna, a da što se tiče obrazovanja ravnatelja ostaje otvorena opcija više ili visoke stručne spreme. Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
27 Morena Damijanjević PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 19. Odlukom o tome da ravnatelj mora ispunjavati sljedeće uvjete prilikom prijave na natječaj : a) sveučilišni diplomski studij ili b) integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili c) specijalistički diplomski stručni studij stavlja u nepravedni položaj sve odgajatelje koji su završili fakultet prije otvaranja diplomskog studija. Nadalje, hoće li biti dovoljno odgajatelja koji se mogu prijaviti na natječaje za ravnatelje s obzirom da su odgajateljice tek sada počele završavati petogodišnji studij i imaju li dovoljno iskustva (5 godina) koliko je potrebno za prijavu na natječaj. Mišljenja sam da se s ovom odlukom trebalo pričekati. Nije prihvaćen Uvjeti za ravnatelje u DV usklađeni su s drugim propisima iz sustava odgoja i obrazovanja.
28 Udruga SIDRO PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 17. U članku 30., stavak 1., predlagatelj mogućnost napredovanja odgojitelja, stručnih suradnika i ravnatelja iz nejasnog razloga ograničava na položaj zvanja mentora i savjetnika, zanemarujući mogućnost da će netko od radnika moguće iskazati afinitete prema višem napredovanju i zvanju, a koje je propisano pravilnikom. Stoga članak 30. stavak 1. mora glasiti: (1) Odgojitelji i stručni suradnici i ravnatelji mogu, dok su u radnom odnosu, napredovati u struci i stjecati položaj na zvanja. Razdoblja privremene nesposobnosti radnika za rad, korištenja rodiljnog ili roditeljskog dopusta ili mirovanja radnog odnosa ne uračunavaju se u rokove za stjecanje prava iz stavka 1. ovoga članka, a koji se utvrđuju u skladu sa stavkom 3. ovoga članka Prihvaćen Prihvaćeno.
29 Tina Bebić PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 17. U članku 30., stavak 1., predlagatelj mogućnost napredovanja odgojitelja, stručnih suradnika i ravnatelja iz nejasnog razloga ograničava na položaj zvanja mentora i savjetnika, zanemarujući mogućnost da će netko od radnika moguće iskazati afinitete prema višem napredovanju i zvanju, a koje je propisano pravilnikom. Stoga članak 30. stavak 1. mora glasiti: (1) Odgojitelji i stručni suradnici i ravnatelji mogu, dok su u radnom odnosu, napredovati u struci i stjecati položaj na zvanja. Razdoblja privremene nesposobnosti radnika za rad, korištenja rodiljnog ili roditeljskog dopusta ili mirovanja radnog odnosa ne uračunavaju se u rokove za stjecanje prava iz stavka 1. ovoga članka, a koji se utvrđuju u skladu sa stavkom 3. ovoga članka Prihvaćen Prihvaćeno.
30 Pravobranitelj za djecu RH PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 17. U članku 17. Nacrta prijedloga zakona kojim se dodaje novi stavak 2. članka 30. ZPOO-a, smatramo potrebnim iza riječi „ili roditeljskog dopusta“ dodati riječi „ili posvojiteljskog dopusta“ kako se razdoblje korištenja tog dopusta također ne bi računalo u rokove za stjecanje prava na napredovanje u struci i stjecanje položajnih zvanja. Prihvaćen Prihvaćeno.
31 Udruga SIDRO PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 16. Članak 29. govori o stručnom usavršavanju i napredovanju odgojitelja, stručnih suradnika i ravnatelja. Pozdravljamo isticanje obveze usavršavanja i napredovanja i ravnatelja, što do sada nije bilo propisano. Ipak, predlagatelj zaboravlja uvrstiti postojeći Pravilnik o načinu i uvjetima napredovanja u struci i promicanju u položajna zvanja odgojitelja i stručnih suradnika u dječjim vrtićima, koji akt donosi upravo ministar obrazovanja. Naravno, i taj je Pravilnik iz 1997. godine, te ga je nužno žurno mijenjati, osuvremeniti, ispraviti terminologiju, učiniti primjenjivim. Stoga tražimo da članak 29. glasi: Odgojitelji i stručni suradnici i ravnatelji obvezni su stručno se usavršavati sukladno zakonu i Pravilniku o načinu i uvjetima napredovanja u struci i promicanju u položajna zvanja odgojitelja, stručnih suradnika i ravnatelja u dječjim vrtićima koji donosi ministar nadležan za obrazovanje. Sadržaji stručnog usavršavanja odgojitelja, stručnih suradnika i ravnatelja organiziraju se u područjima koje će radnici koristiti u obavljanju radnih zadaća pojedinog radnog mjesta. Prihvaćen Zahvaljujemo na prijedlogu. Sigurno će se donositi novi Pravilnik te će predloženom dodavanju teksta raspraviti pri njegovu donošenju.
32 Martina Puljić PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 16. Ističe se ispravna odredba o obvezi usklađivanja radnog vremena vrtića s potrebama djece i zaposlenih roditelja. Kako bi se ispravno odgovorilo na iste, nužno je utemeljeno i argumentirano prilagoditi radno vrijeme predškolskih ustanova. U suradnji sa zaposlenim roditeljima, temeljem dokumentacije koju su roditelji suglasni predstaviti vrtiću, kao i dopustiti mogućnost provjere radnog statusa, ali s uvažavanjem mogućih kratkotrajnih promjena (iznenadni gubitak posla, promjena radnog mjesta, duža bolovanja…), vrtić može prilagoditi radno vrijeme. Stoga u stavak 2. valja dodati: (2) Radno vrijeme dječjih vrtića mora biti usklađeno s potrebama djece i zaposlenih roditelja. Roditelji daju suglasnost za provjeru svog radnog statusa pri HZMO, uz uvažavanje kratkotrajnih izmjena u radnom statusu. U slučaju smjenskog rada i nemogućnosti usklađivanja smjena, oba roditelja vrtiću donose potvrdu poslodavca o istome, temeljem čega vrtić ukoliko je u mogućnosti, usklađuje radno vrijeme ustanove. Primljeno na znanje U čl. 16. Nacrta ne propisuje se radno vrijeme dječjih vrtića.
33 Tina Bebić PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 16. Članak 29. govori o stručnom usavršavanju i napredovanju odgojitelja, stručnih suradnika i ravnatelja. Pozdravljam isticanje obveze usavršavanja i napredovanja i ravnatelja, što do sada nije bilo propisano. Ipak, predlagatelj zaboravlja uvrstiti postojeći Pravilnik o načinu i uvjetima napredovanja u struci i promicanju u položajna zvanja odgojitelja i stručnih suradnika u dječjim vrtićima, koji akt donosi upravo ministar obrazovanja. Naravno, i taj je Pravilnik iz 1997. godine, te ga je nužno žurno mijenjati, osuvremeniti, ispraviti terminologiju, učiniti primjenjivim. Stoga članak 29. treba glasiti: Odgojitelji i stručni suradnici i ravnatelji obvezni su stručno se usavršavati sukladno zakonu i Pravilniku o načinu i uvjetima napredovanja u struci i promicanju u položajna zvanja odgojitelja, stručnih suradnika i ravnatelja u dječjim vrtićima koji donosi ministar nadležan za obrazovanje. Sadržaji stručnog usavršavanja odgojitelja, stručnih suradnika i ravnatelja organiziraju se u područjima koje će radnici koristiti u obavljanju radnih zadaća pojedinog radnog mjesta. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na prijedlogu. Sigurno će se donositi novi Pravilnik te će predloženom dodavanju teksta raspraviti pri njegovu donošenju.
34 ARIJANA PLAHUTAR PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 16. SEKCIJA PREDŠKOLSKIH PEDAGOGA GRADA ZAGREBA I PRIDRUŽENIH ČLANICA (Grad Zagreb, Zagrebačka županija, Sisačko-moslavačka županija, Karlovačka županija, Bjelovarsko-bilogorska županija, Varaždinska županija, Krapinsko-zagorska županija, Šibensko-kninska županija, Splitsko-dalmatinska županija) KOMENTAR: POHVALJUJEMO INICIJATIVU da se i ravnateljima omogući napredovanje u struci. Smatramo da mogućnost stručnog usavršavanja i napredovanja u položajna zvanja POTREBNA I ZA ZDRAVSTVENE VODITELJE koji su važni članovi Stručnog tima vrtića. Gore predložena izmjena u čl. 11 bi osigurala i stručno usavršavanje i napredovanje u položajna zvanja i zdravstvenih voditelja. Trenutna formulacija u Zakonu daje naslutiti da se zdravstveni voditelji stručno ne usavršavaju što ne odgovara realitetu – zdravstveni voditelji, osim što se individualno stručno usavršavaju i sakupljaju bodove za obnavljanje licence za rad, vode i interne stručne aktive na zdravstvene teme u okviru internog stručnog usavršavanja u dječjem vrtiću te su značajni faktori stručnog usavršavanja odgojitelja i izgradnje kurikuluma dječjeg vrtića. Prihvaćen Prijedlog je prihvaćen.
35 Katarina Šeravić Lovrak PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 16. Podržavam ovaj dio o napredovanju i ravnatelja. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na dostavljenom mišljenju.
36 Udruga SIDRO PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 15. Članak 28. govori o pripravnicima. U srpnju 2021. predali smo Ministarstvu znanosti i obrazovanja prijedlog izmjena Pravilnika o načinu i uvjetima polaganja stručnog ispita odgojitelja i stručnih suradnika u dječjem vrtiću, kako bismo pomogli ispraviti nevjerojatnu činjenicu da danas, 2021. godine, u dječjim vrtićima vrijedi Pravilnik donesen 1997. godine, koji od tada nije doživio ni slovo izmjena. Ne smijemo dopustiti da se pripravnike koristi kao jeftiniju radnu snagu na mjestima gdje nedostaje odgojitelja, tjerajući ih da 12 mjeseci obveznog pripravništva prikupljaju kroz dvije ili tri godine, radeći na kratkim zamjenama i bez mentora, s često naknadno pisanim programima stažiranja. Stoga smo u pravilniku predložili značajne izmjene, koje bi imale pomoći da se mladi stručni kadar što prije i što kvalitetnije stavi na tržište rada. S tim u vezi, članak 28. u stavku 7. mora glasiti: (7) Način i uvjete polaganja stručnog ispita, kao i program pripravničkog staža propisuje ministar nadležan za obrazovanje Pravilnikom o načinu i uvjetima polaganja stručnog ispita odgojitelja i stručnih suradnika u dječjem vrtiću. Osoba koja se zapošljava na mjestu stručnoga suradnika ili odgojitelja, a koja je položila stručni ispit u sustavu odgoja i obrazovanja ili izvan njega, obvezna je položiti stručni ispit u dječjem vrtiću, pri čemu do položenog stručnog ispita u cijelosti, ima status pripravnika. Ukoliko je osoba u drugoj struci već polagala stručni ispit, može biti oslobođena polaganja jednakih dijelova ispita. Poradi usklađivanja s uvjetima u osnovnoškolskom obrazovanju, gdje učitelji ne mogu polagati razliku ispita, već ga polažu u cijelosti, iste je zahtjeve potrebno implementirati i u Zakon o ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju. S druge strane, nije moguće niti ispravno, osobi koja nije položila stručni ispit, dok se istovremeno od stručnih kadrova zahtijeva polaganje stručnog ispita, omogućiti isti status prije zadovoljavanja istih zahtjeva. Nastavno na to, članak 28., stavak 8. govori o osobama koje će dodatnim obrazovanjem tek stjecati kompetencije za rad na poslovima odgojitelja, pri čemu im predlagatelj ovim prijedlogom daje status ravnopravnosti s osobama koje su u potpunosti zadovoljile sve uvjete za rad na poslovima odgojitelja u dječjem vrtiću. Tijekom stjecanja tih kompetencija uz rad, u vrijeme dok osoba nije još stekla dodatno obrazovanje i nije položila stručni ispit u cijelosti, ona ne može biti u jednakom statusu koji imaju odgojitelji sa završenim odgovarajućim obrazovanjem i položenim stručnim ispitom, odnosno mora u tom razdoblju imati status pripravnika. (8) Osoba iz članka 24. stavka 5. ovoga Zakona koja nije položila stručni ispit, dužna je položiti stručni ispit u roku od godinu dana od stjecanja dodatnih kompetencija sukladno odredbama ovoga Zakona, a osoba iz stavka 7. ovoga članka obvezna je položiti razliku stručnog ispita u roku od godinu dana od stjecanja dodatnih kompetencija. Osobe iz članka 24. stavka 5. i osobe iz članka 24. stavka 7. ovog Zakona, do položenog stručnog ispita imaju status pripravnika. U stavku 9. ovoga članka, još jednom valja spomenuti pripadajući Pravilnik: (9) Način i uvjete polaganja stručnog ispita, kao i program pripravničkog staža propisuje ministar nadležan za obrazovanje Pravilnikom o načinu i uvjetima polaganja stručnog ispita odgojitelja i stručnih suradnika u dječjim vrtićima. Djelomično prihvaćen Prijedlozi su djelomično prihvaćeni.
37 Martina Puljić PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 15. Valja razjasniti potrebu oslanjanja na ONK – okvirni nacionalni kurikularni dokument, koji datira iz 2011. godine, u odnosu na noviji, vrlo kvalitetan dokument koji sačinjava oslonac odgojno – obrazovnome radu u predškolskim ustanovama, a koji je ministar znanosti, obrazovanja i sporta Odlukom donio u svibnju 2015. godine. Držimo kako je potrebno s ovim dokumentom uskladiti važeće propise, a ne se vraćati na okvirni nacionalni kurikulum. (2) Nacionalni kurikulum za rani i predškolski odgoj i obrazovanje, donesen 2015. sukladno okvirnome nacionalnome kurikularnom dokumentu koji na općoj razini određuje elemente odgoja i obrazovanja djece rane i predškolske dobi, temelj je za rad svih predškolskih ustanova. Primljeno na znanje Komentar se ne odnosi na čl. 15. Nacrta.
38 Udruga odgajatelja predškolske djece Krijesnice PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 15. S obzirom da će "nestručne osobe" u dvije godine tek steći potrebne kompetencije za rad u RPOO smatramo da je neophodno da pripravnički staž te stručni ispit odrade u potpunosti. Razvojne specifičnosti djece RPOO uvelike se razlikuju od razvojnih specifičnosti primarnog obrazovanja. Prihvaćen Prijedlog nije prihvaćen, jer bi se u navedenom slučaju moglo propisati, kako im se vrijeme obavljanja poslova tijekom dodatnog stjecanja kompetencija smatra pripravništvom.
39 Tina Bebić PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 15. Članak 28. govori o pripravnicima. U dječjim vrtićima vrijedi Pravilnik donesen 1997. godine, koji od tada nije doživio ni slovo izmjena. Ne smijemo dopustiti da se pripravnike koristi kao jeftiniju radnu snagu na mjestima gdje nedostaje odgojitelja, tjerajući ih da 12 mjeseci obveznog pripravništva prikupljaju kroz dvije ili tri godine, radeći na kratkim zamjenama i bez mentora, s često naknadno pisanim programima stažiranja. Stoga u pravilniku predlažem izmjene, koje bi imale pomoći da se mladi stručni kadar što prije i što kvalitetnije stavi na tržište rada. S tim u vezi, članak 28. u stavku 7. mora glasiti: (7) Način i uvjete polaganja stručnog ispita, kao i program pripravničkog staža propisuje ministar nadležan za obrazovanje Pravilnikom o načinu i uvjetima polaganja stručnog ispita odgojitelja i stručnih suradnika u dječjem vrtiću. Osoba koja se zapošljava na mjestu stručnoga suradnika ili odgojitelja, a koja je položila stručni ispit u sustavu odgoja i obrazovanja ili izvan njega, obvezna je položiti stručni ispit u dječjem vrtiću, pri čemu do položenog stručnog ispita u cijelosti, ima status pripravnika. Ukoliko je osoba u drugoj struci već polagala stručni ispit, može biti oslobođena polaganja jednakih dijelova ispita. Poradi usklađivanja s uvjetima u osnovnoškolskom obrazovanju, gdje učitelji ne mogu polagati razliku ispita, već ga polažu u cijelosti, iste je zahtjeve potrebno implementirati i u Zakon o ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju. S druge strane, nije moguće niti ispravno, osobi koja nije položila stručni ispit, dok se istovremeno od stručnih kadrova zahtijeva polaganje stručnog ispita, omogućiti isti status prije zadovoljavanja istih zahtjeva. Nastavno na to, članak 28., stavak 8. govori o osobama koje će dodatnim obrazovanjem tek stjecati kompetencije za rad na poslovima odgojitelja, pri čemu im predlagatelj ovim prijedlogom daje status ravnopravnosti s osobama koje su u potpunosti zadovoljile sve uvjete za rad na poslovima odgojitelja u dječjem vrtiću. Tijekom stjecanja tih kompetencija uz rad, u vrijeme dok osoba nije još stekla dodatno obrazovanje i nije položila stručni ispit u cijelosti, ona ne može biti u jednakom statusu koji imaju odgojitelji sa završenim odgovarajućim obrazovanjem i položenim stručnim ispitom, odnosno mora u tom razdoblju imati status pripravnika. (8) Osoba iz članka 24. stavka 5. ovoga Zakona koja nije položila stručni ispit, dužna je položiti stručni ispit u roku od godinu dana od stjecanja dodatnih kompetencija sukladno odredbama ovoga Zakona, a osoba iz stavka 7. ovoga članka obvezna je položiti razliku stručnog ispita u roku od godinu dana od stjecanja dodatnih kompetencija. Osobe iz članka 24. stavka 5. i osobe iz članka 24. stavka 7. ovog Zakona, do položenog stručnog ispita imaju status pripravnika. U stavku 9. ovoga članka, još jednom valja spomenuti pripadajući Pravilnik: (9) Način i uvjete polaganja stručnog ispita, kao i program pripravničkog staža propisuje ministar nadležan za obrazovanje Pravilnikom o načinu i uvjetima polaganja stručnog ispita odgojitelja i stručnih suradnika u dječjim vrtićima. Djelomično prihvaćen Zbog izjednačavanja odredaba propisa u sustavu odgoja i obrazovanja, uvijet za zasnivanje radnoga odnosa više nije položen stručni ispit.
40 GRAD ZAGREB PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 15. Od 1. siječnja 2020. godine ukinuta je mjera stručno osposobljavanje za rad bez zasnivanja radnog odnosa (SOR). Mjere koje će nadomjestiti Stručno osposobljavanje za rad bez zasnivanja radnog odnosa (SOR) i Osposobljavanje za stjecanje odgovarajućeg radnog iskustva (SOR 30+) su Potpore za zapošljavanje, Potpore za zapošljavanje za stjecanje prvog radnog iskustva/Pripravništvo i Potpore za usavršavanje. Stoga predlažemo da se navedeni oblik stažiranja na takav način ne navodi u izmjenama Zakona. Predlažemo da se definira način polaganja stručnog ispita za učitelje primarnog obrazovanja, ako će se moći zapošljavati u dječjem vrtiću. Treba dodati na koji će način biti regulirano polaganje stručnog ispita tih učitelja primarnog obrazovanja s obzirom na odredbe članka 37. stavka 1. i 2. Zakona o radu da se osoba osposobljava za samostalni rad i polaže stručni ispit za zanimanje za koje se školovala te isto tako što će biti ako je učitelj primarnog obrazovanja položio stručni ispit u osnovnoj školi hoće li mu se taj stručni ispit priznati u dječjem vrtiću. Prihvaćen Prijedlozi su na odgovoarajući način prihvaćeni. Ako je osoba položila sručni ispit za učitelja, nakon dodatnog stjecanja kompetencija dužna je položiti razlikovni dio stručnog ispita. Isto će biti uređeno Pravilnikom.
41 ARIJANA PLAHUTAR PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 15. SEKCIJA PREDŠKOLSKIH PEDAGOGA GRADA ZAGREBA I PRIDRUŽENIH ČLANICA (Grad Zagreb, Zagrebačka županija, Sisačko-moslavačka županija, Karlovačka županija, Bjelovarsko-bilogorska županija, Varaždinska županija, Krapinsko-zagorska županija, Šibensko-kninska županija, Splitsko-dalmatinska županija) „(7) Osoba koja se zapošljava na mjestu stručnoga suradnika ili odgojitelja, a koja je položila stručni ispit u sustavu odgoja i obrazovanja ili izvan njega, obvezna je položiti razliku stručnog ispita pri čemu nema status pripravnika. KOMENTAR: Potrebno je jasno definiranje razlikovnog dijela ispita jer su trenutno u praksi prisutna različita tumačenja. Prihvaćen Prijedlog je prihvaen.
42 Josipa Mihić PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 15. Ispred Odsjeka za poremećaje u ponašanju te Studijskog programa Socijalne pedagogije na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu predlažemo izmjenu čl.15, st.7 na način da se osobi koja se zapošljava na mjestu stručnog suradnika, a koja je položila stručni ispit u sustavu odgoja i obrazovanja u potpunosti priznaje položen stručni ispit, te da nema status pripravnika. Naime, stručni suradnici: logopedi, socijalni pedagozi i edukacijski rehabilitatori, u svom obrazovanju (koje je specijalizirano s obzirom na problematiku i ciljane skupine korisnika) educirani su za rad sa djecom i odraslima različite dobi. Polaganje razlike bi iziskivalo dodatne troškove bez adekvatnog argumenta u podlozi i potencijalno demotiviralo prohodnost i mobilnost različitih profila stručnih suradnika u cjelokupnom sustavu odgoja i obrazovanja, a kojih uvelike nedostaje upravo u ranom i predškolskom sustavu odgoja i obrazovanja. Nije prihvaćen Prijedlog nije prihvaćen. Osoba je dužna položiti razlikovni dio stručnog ispita jer poslovi stručnog suradnika nisu isti osobito u srednjoj školi ili učeničkom domu i predškolskoj ustanovi.
43 Hrvatska komora socijalnih pedagoga PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 15. Ispred Hrvatske komore socijalnih pedagoga predlažemo izmjenu st.7 na način da se osobi koja se zapošljava na mjestu stručnog suradnika, a koja je položila stručni ispit u sustavu odgoja i obrazovanja u potpunosti priznaje položen stručni ispit, te da nema status pripravnika. Naime, stručni suradnici edukacijsko-rehabilitacijskog profila: logopedi, socijalni pedagozi i edukacijski rehabilitatori, u svom obrazovanju (koje je specijalizirano s obzirom na problematiku i ciljane skupine korisnika) educirani su za rad sa djecom i odraslima različite dobi. Polaganje razlike bi iziskivalo dodatne troškove bez adekvatnog argumenta u podlozi i potencijalno demotiviralo prohodnost i mobilnost različitih profila stručnih suradnika u cjelokupnom sustavu odgoja i obrazovanja, a kojih uvelike nedostaje upravo u ranom i predškolskom sustavu odgoja i obrazovanja Nije prihvaćen Prijedlog nije prihvaćen. Osoba je dužna položiti razlikovni dio stručnog ispita jer poslovi stručnog suradnika nisu isti osobito u srednjoj školi ili učeničkom domu i predškolskoj ustanovi.
44 Ana Lučić Runko PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 15. Ispred Hrvatske komore socijalnih pedagoga predlažemo izmjenu st.7 na način da se osobi koja se zapošljava na mjestu stručnog suradnika, a koja je položila stručni ispit u sustavu odgoja i obrazovanja u potpunosti priznaje položen stručni ispit, te da nema status pripravnika. Naime, stručni suradnici edukacijsko-rehabilitacijskog profila: logopedi, socijalni pedagozi i edukacijski rehabilitatori, u svom obrazovanju (koje je specijalizirano s obzirom na problematiku i ciljane skupine korisnika) educirani su za rad sa djecom i odraslima različite dobi. Polaganje razlike bi iziskivalo dodatne troškove bez adekvatnog argumenta u podlozi i potencijalno demotiviralo prohodnost i mobilnost različitih profila stručnih suradnika u cjelokupnom sustavu odgoja i obrazovanja, a kojih uvelike nedostaje upravo u ranom i predškolskom sustavu odgoja i obrazovanja. Nije prihvaćen Prijedlog nije prihvaćen. Osoba je dužna položiti razlikovni dio stručnog ispita jer poslovi stručnog suradnika nisu isti osobito u srednjoj školi ili učeničkom domu i predškolskoj ustanovi.
45 Martina Puljić PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 14. Dodati jasnije odredbe o javnoj dostupnosti i transparentnosti mreže dječjih vrtića. (5) Mreža dječjih vrtića mora udovoljiti zahtjevima dostupnosti i racionalnog ustroja dječjih vrtića i programa za djecu predškolske dobi u skladu s njihovim potrebama i sposobnostima, a u cilju informiranja javnosti o bitnim pitanjima od općeg interesa, podaci o broju i vrsti programa ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja koji se provode na nekom području, o broju uključene djece u te programe, o broju i stupnju te vrsti obrazovanja zaposlenih odgojitelja, broju djece izvan sustava RPOO na pojedinom području odnosno potrebama građana JLS, moraju biti transparentni i javno dostupni. Primljeno na znanje Odredba se ne odnosi na čl. 14. Nacrta.
46 Zrinko Grgić PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 14. Poštovani Naveli se da se članak 24. mijenja i da glasi: (5)Ako se na natječaj ne javi osoba koja ispunjava uvjete iz stavka 4. ovoga članka poslove odgojitelja može obavljati osoba koja je završila učiteljski studij i to: specijalistički diplomski stručni studij ili integrirani preddiplomski i diplomski studij ili četverogodišnji diplomski stručni studij primarnog obrazovanja, uz uvjet da u roku od dvije godine od dana zasnivanja radnoga odnosa stekne dodatne kompetencije sa 60 ECTS bodova iz studijskog programa ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja i kvalifikaciju sveučilišnog prvostupnika/prvostupnice ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja na jednom od visokih učilišta u Republici Hrvatskoj u kojem se izvodi studijski program ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja. Koliko je poznata stvar i sada se na natječaj mogu javljati osobe koje ne zadovoljavaju uvjete raspisane natječajem, pa tako u vrtićima imamo zaposlene učitelje i profesore kao nestručne zamjene. S ovim člankom oni bi odmah postali ravnopravni odgojiteljima, bez obzira na njihovo obrazovanje (iako bi radili kao nestručne osobe), a zatim ih uvjetovati da u roku od dvije godine steknu 60 ECTS bodova. Treba napomenuti da studenti Predškolskog odgoja 60 ECTS bodova moraju steći u 2 semestra, odnosno u jednoj godini. Nastavno na sve to ne spominje se obaveza polaganja stručnog ispita. Ukoliko bi Učitelji željeli raditi u vrtićima, prvo bi trebali steći odgovarajuću kompetenciju od minimalno 90 ECT bodova, položiti stručni ispit. Primljeno na znanje Odredba se ne odnosi na čl. 14. Nacrta.
47 Udruga SIDRO PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 13. U članku 26. govori se o zasnivanju radnog odnosa. Po uzoru na ostale srodne Zakone, primjerice onaj o osnovnom školstvu, čini se kako predlagatelj ovdje daje puno više smjernica, koje i nije nužno uvrstiti u zakon, budući da one proizlaze iz odredbi više drugih zakona. Jasno je da se u javnoj službi zapošljavanja odvijaju putem javnih natječaja, čija je provedba propisana i nedvojbeno određena. Ono što je potrebno učiniti, a evidentno temeljem dugogodišnje prakse postoji taj problem, jest bolji nadzor provedbe odredbi svih zakona. Ukoliko predlagatelj i dalje ostaje pri ovoj formi detaljiziranja odredbi, tada u članak 1. ovog stavka treba dodati: (1) Radni odnos u dječjem vrtiću zasniva se ugovorom o radu na temelju natječaja, sukladno Zakonu o radu. U stavak 3. ovoga članka valja dodati jasniju odredbu u slučajevima kada predškolska ustanova nema svoje mrežne stranice, budući da nije propisano da ih mora imati. Tada se natječaj, kao i ostali dokumenti za koje je Zakonom o pravu na pristup informacijama javna ustanova dužna učiniti javno dostupnima, moraju objaviti na mrežnim stranicama Osnivača predškolske ustanove. (3) Natječaj se objavljuje na mrežnim stranicama i oglasnim pločama Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, te mrežnim stranicama i oglasnim pločama dječjeg vrtića, odnosno mrežnim stranicama osnivača ukoliko vrtić nema web stranicu, a rok za primanje prijava kandidata ne može biti kraći od osam dana. U stavku 4. članka 26. govori se o mogućnosti zapošljavanja bez raspisivanja natječaja. Razumljivo je kako natječaj ima svoje zahtjeve, prije svega potrebno je određeno propisano vrijeme za njegovu provedbu, dok je potreba za radnikom nerijetko gotovo trenutna. Razumljivo je da mora postojati institut zapošljavanja na način da ono bude brzo i jednostavno, kada obavljanje poslova ne trpi odgodu. Ono što držimo problematičnim, što se u praksi pokazalo neprihvatljivim, jest činjenica da se često takav institut zapošljavanja iskorištava, pa se odlukom ravnatelja o zapošljavanju bez raspisivanja javnog natječaja, radnik ili radnici zapošljavaju na uzastopne takve ugovore, tumačeći kako je riječ o zamjeni za jednog, zatim drugog, trećeg radnika., ističući svaku tu zamjenu kao potpuno drugačije radno mjesto. Jasno su propisani poslovi odgojitelja, i nema razlike u obavljanju poslova jednog u odnosu na drugog odgojitelja, radi se o istom radnom mjestu. U tom smislu valja ograničiti broj ponavljanja takvih vrsta zapošljavanja za isto radno mjesto i nesporno utvrditi kako se to odnosi na radno mjesto odgojitelja, bez potrebe isticanja zamjene za pojedinog konkretnog radnika. Poslodavac mora rad organizirati na način da se poslovi nesmetano obavljaju, no ne može tumačiti zakonske odredbe proizvoljno i na štetu radnika. Radno mjesto odgojitelja nije sezonski posao, što bi se dalo zaključiti iz načina na koji se poslodavci trenutno odnose prema radnicima, a poradi kvalitete odgojno-obrazovnog rada, potrebe za kontinuitetom, poznavanjem okruženja i djece s kojom odgojitelj radi, iz čega proizlazi svaka pedagoška intervencija odgojitelja. Stoga stavak 4. treba glasiti: (4) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, radni odnos može se zasnovati ugovorom o radu i bez natječaja: – kad obavljanje poslova ne trpi odgodu, do zasnivanja radnoga odnosa na temelju natječaja, ali ne dulje od 60 dana, – ustanova smije za isto radno mjesto koristiti mogućnost zapošljavanja na 60 dana bez raspisivanja natječaja dva puta, nakon toga je obvezna raspisati natječaj. Pod istim radnim mjesto podrazumijevaju se sva radna mjesta koja su opisana istim nazivom odnosno imaju iste radne zadatke – kad potreba za obavljanjem poslova ne traje dulje od 60 dana. – u slučaju izmjene ugovora o radu radnika u predškolskoj ustanovi sklopljenog na neodređeno nepuno radno vrijeme u ugovor o radu radnika u predškolskoj ustanovi sklopljenog na neodređeno nepuno radno vrijeme u ugovor o radu na neodređeno puno radno vrijeme, U istom stavku istoga članka, podstavak 5. kaže kako će se u slučaju izmjene naziva posla odnosno popisa ili opisa poslova, s radnikom sklopiti novi ugovor o radu bez raspisivanja natječaja. Prije svega, predlagatelj nije pojasnio koje su to situacije i primjeri u kojima bi se naziv posla, popis i opis poslova mijenjao, a da bismo takvu mogućnost morali uglaviti u Zakon. Nadalje, takva pojava nije uobičajena, jer se već postojeća radna mjesta rijetko na ovaj način mijenjaju, a kada i dolazi do promjena, nužno je i zakonom obvezno omogućiti korištenje stečenih prava. Stoga, ne vidimo potrebu da se na taj način u zakon unesu promjene. U slučaju nekih izvanrednih okolnosti, uvijek je moguće s radnikom sklopiti dodatak ugovoru o radu, te smo tako i izmijenili predloženi podstavak članak 26., stavak 4., podstavak 5.: – u slučaju izmjene ugovora o radu radnika koji u predškolskoj ustanovi ima zasnovan radni odnos na neodređeno vrijeme, a kojim se mijenja naziv posla, odnosno popis ili opis poslova, takva će se izmjena riješiti dodatkom ugovoru o radu Nastavno na isti problem uzastopnog zapošljavanja na načine koji su štetni za radnika i upitno zakoniti u odnosu na Zakon o radu, u članku 26., stavak 5. govori se o zapošljavanju ukoliko se na natječaj ne javi osoba odgovarajućih kvalifikacija za poslove odgojitelja. Kada se zapošljava nestručna zamjena, nakon pet mjeseci poslodavac je dužan ponoviti natječaj, a do tada, odnosno dok se ne javi stručni kadar, osoba koja ne ispunjava propisane uvjete može nastaviti raditi. Takva formulacija dovodi do pojave da se nestručna osoba zaposli i svakih pet mjeseci se provodi natječaj, no osoba nastavlja raditi godinama, jer nema ograničenja koliko se puta smije ovaj postupak ponoviti. Tako se smanjuje kvaliteta odgojno-obrazovnog procesa koji se provodi u vrtićima koji nemaju zaposlen stručni kadar, i postavlja se pitanje zašto uopće propisujemo sve ove odredbe, kada postoji način da ih se zaobiđe. Nužno je ograničiti mogućnost višegodišnjeg ponavljanja ovakvog postupka, i motivirati poslodavce i osnivače predškolskih ustanova na traženje radnika odgovarajuće i propisane vrste obrazovanja. (5) Ako se na natječaj ne javi osoba koja ispunjava uvjete iz članka 24. ovoga Zakona, natječaj će se ponoviti u roku od pet mjeseci, a do zasnivanja radnog odnosa na osnovi ponovljenog natječaja radni se odnos može zasnovati s osobom koja ne ispunjava propisane uvjete. Postupak zapošljavanja nestručne zamjene može se ponavljati najviše tri puta, nakon toga vrtić je obvezan zaposliti radnika koji udovoljava stručnim obrazovanjem za radno mjesto na koje se zapošljava. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na prijedlozima i istčemo da u skladu s drugim propsima svaka javna ustanova mora imati mrežnu stranicu. Nadzor je uređen stavkom 44. Zakona.
48 Udruga odgajatelja predškolske djece Krijesnice PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 13. U članku 13. su nejasno definirane stavke koje bi trebalo pročistiti jasno definiranim izrazima. Prihvaćen Prihvaćeno.
49 Tina Bebić PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 13. U članku 26. govori se o zasnivanju radnog odnosa. Po uzoru na ostale srodne Zakone, primjerice onaj o osnovnom školstvu, čini se kako predlagatelj ovdje daje puno više smjernica, koje i nije nužno uvrstiti u zakon, budući da one proizlaze iz odredbi više drugih zakona. Jasno je da se u javnoj službi zapošljavanja odvijaju putem javnih natječaja, čija je provedba propisana i nedvojbeno određena. Ono što je potrebno učiniti, a evidentno temeljem dugogodišnje prakse postoji taj problem, jest bolji nadzor provedbe odredbi svih zakona. Ukoliko predlagatelj i dalje ostaje pri ovoj formi detaljiziranja odredbi, tada u članak 1. ovog stavka treba dodati: (1) Radni odnos u dječjem vrtiću zasniva se ugovorom o radu na temelju natječaja, sukladno Zakonu o radu. U stavak 3. ovoga članka valja dodati jasniju odredbu u slučajevima kada predškolska ustanova nema svoje mrežne stranice, budući da nije propisano da ih mora imati. Tada se natječaj, kao i ostali dokumenti za koje je Zakonom o pravu na pristup informacijama javna ustanova dužna učiniti javno dostupnima, moraju objaviti na mrežnim stranicama Osnivača predškolske ustanove. (3) Natječaj se objavljuje na mrežnim stranicama i oglasnim pločama Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, te mrežnim stranicama i oglasnim pločama dječjeg vrtića, odnosno mrežnim stranicama osnivača ukoliko vrtić nema web stranicu, a rok za primanje prijava kandidata ne može biti kraći od osam dana. U stavku 4. članka 26. govori se o mogućnosti zapošljavanja bez raspisivanja natječaja. Razumljivo je kako natječaj ima svoje zahtjeve, prije svega potrebno je određeno propisano vrijeme za njegovu provedbu, dok je potreba za radnikom nerijetko gotovo trenutna. Razumljivo je da mora postojati institut zapošljavanja na način da ono bude brzo i jednostavno, kada obavljanje poslova ne trpi odgodu. Ono što držimo problematičnim, što se u praksi pokazalo neprihvatljivim, jest činjenica da se često takav institut zapošljavanja iskorištava, pa se odlukom ravnatelja o zapošljavanju bez raspisivanja javnog natječaja, radnik ili radnici zapošljavaju na uzastopne takve ugovore, tumačeći kako je riječ o zamjeni za jednog, zatim drugog, trećeg radnika., ističući svaku tu zamjenu kao potpuno drugačije radno mjesto. Jasno su propisani poslovi odgojitelja, i nema razlike u obavljanju poslova jednog u odnosu na drugog odgojitelja, radi se o istom radnom mjestu. U tom smislu valja ograničiti broj ponavljanja takvih vrsta zapošljavanja za isto radno mjesto i nesporno utvrditi kako se to odnosi na radno mjesto odgojitelja, bez potrebe isticanja zamjene za pojedinog konkretnog radnika. Poslodavac mora rad organizirati na način da se poslovi nesmetano obavljaju, no ne može tumačiti zakonske odredbe proizvoljno i na štetu radnika. Radno mjesto odgojitelja nije sezonski posao, što bi se dalo zaključiti iz načina na koji se poslodavci trenutno odnose prema radnicima, a poradi kvalitete odgojno-obrazovnog rada, potrebe za kontinuitetom, poznavanjem okruženja i djece s kojom odgojitelj radi, iz čega proizlazi svaka pedagoška intervencija odgojitelja. Stoga stavak 4. treba glasiti: (4) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, radni odnos može se zasnovati ugovorom o radu i bez natječaja: – kad obavljanje poslova ne trpi odgodu, do zasnivanja radnoga odnosa na temelju natječaja, ali ne dulje od 60 dana, – ustanova smije za isto radno mjesto koristiti mogućnost zapošljavanja na 60 dana bez raspisivanja natječaja dva puta, nakon toga je obvezna raspisati natječaj. Pod istim radnim mjesto podrazumijevaju se sva radna mjesta koja su opisana istim nazivom odnosno imaju iste radne zadatke – kad potreba za obavljanjem poslova ne traje dulje od 60 dana. – u slučaju izmjene ugovora o radu radnika u predškolskoj ustanovi sklopljenog na neodređeno nepuno radno vrijeme u ugovor o radu radnika u predškolskoj ustanovi sklopljenog na neodređeno nepuno radno vrijeme u ugovor o radu na neodređeno puno radno vrijeme, U istom stavku istoga članka, podstavak 5. kaže kako će se u slučaju izmjene naziva posla odnosno popisa ili opisa poslova, s radnikom sklopiti novi ugovor o radu bez raspisivanja natječaja. Prije svega, predlagatelj nije pojasnio koje su to situacije i primjeri u kojima bi se naziv posla, popis i opis poslova mijenjao, a da bismo takvu mogućnost morali uglaviti u Zakon. Nadalje, takva pojava nije uobičajena, jer se već postojeća radna mjesta rijetko na ovaj način mijenjaju, a kada i dolazi do promjena, nužno je i zakonom obvezno omogućiti korištenje stečenih prava. Stoga, ne vidimo potrebu da se na taj način u zakon unesu promjene. U slučaju nekih izvanrednih okolnosti, uvijek je moguće s radnikom sklopiti dodatak ugovoru o radu, te smo tako i izmijenili predloženi podstavak članak 26., stavak 4., podstavak 5.: – u slučaju izmjene ugovora o radu radnika koji u predškolskoj ustanovi ima zasnovan radni odnos na neodređeno vrijeme, a kojim se mijenja naziv posla, odnosno popis ili opis poslova, takva će se izmjena riješiti dodatkom ugovoru o radu Nastavno na isti problem uzastopnog zapošljavanja na načine koji su štetni za radnika i upitno zakoniti u odnosu na Zakon o radu, u članku 26., stavak 5. govori se o zapošljavanju ukoliko se na natječaj ne javi osoba odgovarajućih kvalifikacija za poslove odgojitelja. Kada se zapošljava nestručna zamjena, nakon pet mjeseci poslodavac je dužan ponoviti natječaj, a do tada, odnosno dok se ne javi stručni kadar, osoba koja ne ispunjava propisane uvjete može nastaviti raditi. Takva formulacija dovodi do pojave da se nestručna osoba zaposli i svakih pet mjeseci se provodi natječaj, no osoba nastavlja raditi godinama, jer nema ograničenja koliko se puta smije ovaj postupak ponoviti. Tako se smanjuje kvaliteta odgojno-obrazovnog procesa koji se provodi u vrtićima koji nemaju zaposlen stručni kadar, i postavlja se pitanje zašto uopće propisujemo sve ove odredbe, kada postoji način da ih se zaobiđe. Nužno je ograničiti mogućnost višegodišnjeg ponavljanja ovakvog postupka, i motivirati poslodavce i osnivače predškolskih ustanova na traženje radnika odgovarajuće i propisane vrste obrazovanja. (5) Ako se na natječaj ne javi osoba koja ispunjava uvjete iz članka 24. ovoga Zakona, natječaj će se ponoviti u roku od pet mjeseci, a do zasnivanja radnog odnosa na osnovi ponovljenog natječaja radni se odnos može zasnovati s osobom koja ne ispunjava propisane uvjete. Postupak zapošljavanja nestručne zamjene može se ponavljati najviše tri puta, nakon toga vrtić je obvezan zaposliti radnika koji udovoljava stručnim obrazovanjem za radno mjesto na koje se zapošljava. Prihvaćen Zahvaljujemo na prijedlozima i istčemo da u skladu s drugim propsima svaka javna ustanova mora imati mrežnu stranic
50 ARIJANA PLAHUTAR PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 13. SEKCIJA PREDŠKOLSKIH PEDAGOGA GRADA ZAGREBA I PRIDRUŽENIH ČLANICA (Grad Zagreb, Zagrebačka županija, Sisačko-moslavačka županija, Karlovačka županija, Bjelovarsko-bilogorska županija, Varaždinska županija, Krapinsko-zagorska županija, Šibensko-kninska županija, Splitsko-dalmatinska županija) KOMENTAR: Izmjena članka je nejasna, čini se da se greškom ponavlja dio formulacije Predlaže se izmjena: „.. u slučaju izmjene ugovora o radu radnika u predškolskoj ustanovi sklopljenog na neodređeno nepuno radno vrijeme u ugovor o radu na neodređeno puno radno vrijeme,…“ Prihvaćen Prihvaćeno. Tekst je mijenjan.
51 Vatroslav Subotić PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 13. Podstavak 3. je nejasan te bi ga trebalo urediti na jednostavniji način. Prijedlog: - u slučaju izmjene ugovora o radu radnika u predškolskoj ustanovi sklopljenog na neodređeno nepuno radno vrijeme u ugovor o radu na neodređeno puno radno vrijeme. Ovakvom formulacijom postavlja se pitanje diskriminacije radnika zaposlenih na određeno vrijeme kojima nije pružena mogućnost izmjene ugovora s nepunog na puno radno vrijeme. Koji se cilj postiže time da se ova odredba odnosi samo na zaposlenike s ugovorima na neodređeno vrijeme? Prihvaćen Prihvaćeno. Tekst je mijenjan.
52 Udruga SIDRO PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 12. U članku 24.a, stavak 1., riječ je o zapošljavanju pomoćnika za djecu s teškoćama u razvoju i stručnih komunikacijskih posrednika, pri čemu predlagatelj ističe da se takve osobe mogu zaposliti, dok mi držimo kako se, sukladno potrebama djece s teškoćama u razvoju, pomoćnici i komunikacijski posrednici moraju zaposliti. (1) U skladu s potrebama djece s teškoćama u razvoju, u redovitim skupinama uz suglasnost osnivača, a prema procjeni stručnog tima u odgojno-obrazovnoj skupini mora se zaposliti pomoćnik za djecu s teškoćama u razvoju ili stručni komunikacijski posrednik, koji nije samostalni nositelj odgojno-obrazovne djelatnosti. Stavak 2. istoga članka govori o ispunjavanju uvjeta za zapošljavanje osoba iz stavka 1. ovoga članka, pri čemu valja naglasiti kako zvanje pomoćnika u dječjem vrtiću nije jasno definirano, kao ni potrebna edukacija, a u prijedlogu se, kako se čini, predlagatelj veže uz Pravilnik o pomoćnicima u nastavi. Još jednom ističemo kako je u svakom trenutku od iznimnog značaja razumjeti razvojne specifičnosti, odnosno različitosti djece predškolske i osnovnoškolske dobi. Uvažavajući te razlike, nije moguće na isti način pristupiti radu s oba uzrasta, pa tako niti pomoćnici u nastavi bez dodatne osposobljenosti ne mogu učinkovito odgovoriti na potrebe djeteta predškolske dobi. Stoga predlažemo da se izradi Pravilnik o pomoćnicima djeci s teškoćama i stručnim komunikacijskim posrednicima u dječjim vrtićima, koji će definirati i vrstu i stupanj edukacija koje takve osobe imaju proći. Tako bi članak 24.a, stavak 2. glasio: (2) Pomoćnik za djecu s teškoćama u razvoju te stručni komunikacijski posrednik moraju ispunjavati sljedeće uvjete: a. završeno najmanje četverogodišnje srednjoškolsko obrazovanje b. završeno osposobljavanje i stečena djelomična kvalifikacija, a sukladno Pravilniku o pomoćnicima djeci s teškoćama i stručnim komunikacijskim posrednicima u dječjem vrtiću. c. uvjete propisane člankom 25. ovoga Zakona d. nije roditelj/skrbnik niti drugi član uže obitelji djeteta kojem se pruža potpora. Također, ovim Pravilnikom valja jasno utvrditi koji su poslovi osoba iz stavka 1. ovog članka, odnosno spriječiti sada prisutnu pojavu da osoba koja je zaposlena na poslovima pomoćnika djetetu s teškoćama u razvoju, obavlja poslove odgojitelja odnosno druge poslove koje poslodavac odredi. Djelomično prihvaćen Zahvaljujemo na prijedlozima. Odredbe su dopunjene, apobliže će se urediti Pravilnikom.
53 Martina Puljić PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 12. Dodati podstavak 4. kojim bi se pobliže odredili zahtjevi kvalitete i sigurnosti opreme i namještaja kojima se opremaju dječji vrtići. - oprema i namještaj mora zadovoljavati standarde i odgovarati ISSO 9001 propisanoj kvaliteti Nije prihvaćen Uvjeti i oprema propisani su DPS-om.
54 Hrvatska psihološka komora PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 12. Članak 12. - koji navodi da se iza članka 24. dodaje članak 24. a, i kojim se definiraju uvjeti za pomoćnika za djecu s teškoćama, smatramo da je potrebna izmjena vezana uz stavak 2. koji definira uvjeti koje pomoćnik mora ispunjavati - treba dodati • Ako se na natječaj ne javi osoba koja ispunjava uvjete iz ovog članka, radni odnos se može zasnovati s osobom koja ima odgovarajuću razinu i vrstu obrazovanja, a nema završeno osposobljavanje i stečenu djelomičnu kvalifikaciju uz uvjet stjecanja tih kompetencija. Naime, ne postoji uređeni i lako dostupan sustav osposobljavanja, kao ni priznata djelomična kvalifikacija za zanimanje Pomoćnik za djecu s teškoćama u razvoju za rad u vrtićima. Djelomično prihvaćen Djelomično prihvaćeno.
55 Udruga odgajatelja predškolske djece Krijesnice PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 12. Smatramo neophodnim kvalitetno i kontinuirano educirati pomoćnike za djecu s teškoćama u razvoju i stručne komunikacijske posrednike. Prije usvajanja prijedloga članka potrebno je izraditi pravilnik s konkretnim smjernicama: trajanje edukacija, sadržaj, područja, kompetencije... Ne vidimo zapošljavanje rođaka kao prepreku ukoliko su kvalitetno i propisno educirani. Praksa je nerijetko pokazala suprotno. Djelomično prihvaćen Pravilnik će se donijeti. Vidjeti stavak 3. Nacrta.
56 Tina Bebić PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 12. U članku 24.a, stavak 1., riječ je o zapošljavanju pomoćnika za djecu s teškoćama u razvoju i stručnih komunikacijskih posrednika, pri čemu predlagatelj ističe da se takve osobe mogu zaposliti, smatram kako se, sukladno potrebama djece s teškoćama u razvoju, pomoćnici i komunikacijski posrednici moraju zaposliti. (1) U skladu s potrebama djece s teškoćama u razvoju, u redovitim skupinama uz suglasnost osnivača, a prema procjeni stručnog tima u odgojno-obrazovnoj skupini mora se zaposliti pomoćnik za djecu s teškoćama u razvoju ili stručni komunikacijski posrednik, koji nije samostalni nositelj odgojno-obrazovne djelatnosti. Stavak 2. istoga članka govori o ispunjavanju uvjeta za zapošljavanje osoba iz stavka 1. ovoga članka, pri čemu valja naglasiti kako zvanje pomoćnika u dječjem vrtiću nije jasno definirano, kao ni potrebna edukacija, a u prijedlogu se, kako se čini, predlagatelj veže uz Pravilnik o pomoćnicima u nastavi. Još jednom ističemo kako je u svakom trenutku od iznimnog značaja razumjeti razvojne specifičnosti, odnosno različitosti djece predškolske i osnovnoškolske dobi. Uvažavajući te razlike, nije moguće na isti način pristupiti radu s oba uzrasta, pa tako niti pomoćnici u nastavi bez dodatne osposobljenosti ne mogu učinkovito odgovoriti na potrebe djeteta predškolske dobi. Stoga predlažemo da se izradi Pravilnik o pomoćnicima djeci s teškoćama i stručnim komunikacijskim posrednicima u dječjim vrtićima, koji će definirati i vrstu i stupanj edukacija koje takve osobe imaju proći. Tako bi članak 25.a, stavak 2. glasio: (2) Pomoćnik za djecu s teškoćama u razvoju te stručni komunikacijski posrednik moraju ispunjavati sljedeće uvjete: a. završeno najmanje četverogodišnje srednjoškolsko obrazovanje b. završeno osposobljavanje i stečena djelomična kvalifikacija, a sukladno Pravilniku o pomoćnicima djeci s teškoćama i stručnim komunikacijskim posrednicima u dječjem vrtiću. c. uvjete propisane člankom 25. ovoga Zakona d. nije roditelj/skrbnik niti drugi član uže obitelji djeteta kojem se pruža potpora. Također, ovim Pravilnikom valja jasno utvrditi koji su poslovi osoba iz stavka 1. ovog članka, odnosno spriječiti sada prisutnu pojavu da osoba koja je zaposlena na poslovima pomoćnika djetetu s teškoćama u razvoju, obavlja poslove odgojitelja odnosno druge poslove koje poslodavac odredi. Prihvaćen Pravilnik će se donijeti. Vidjeti stavak 3. Nacrta.
57 Poliklinika za rehabilitaciju slušanja i govora SUVAG, Zagreb PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 12. Predlažemo da se u članku 24. a navede i rad pomoćnika za djecu s teškoćama u razvoju ili stručno komunikacijskog posrednika u posebnim ustanovama/skupinama. Prihvaćen Prijedlog je na odgovarajući način prihvaćen.
58 GRAD ZAGREB PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 12. Kod stavka 2.b potrebno je definirati kakvo je to osposobljavanje i koja je to djelomična kvalifikacija s obzirom na definiciju djelomične kvalifikacije navedenu u Zakonu o Hrvatskom kvalifikacijskom okviru. Djelomična kvalifikacija je kvalifikacija koja samostalno ne udovoljava uvjetima za pristupanje tržištu rada i/ili nastavku obrazovanja, nego isključivo uz odgovarajuću cjelovitu kvalifikaciju, odnosno uz jednu ili više drugih odgovarajućih djelomičnih kvalifikacija, u skladu sa standardom cjelovite kvalifikacije. Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
59 Pravobranitelj za djecu RH PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 12. U članku 12. Nacrta prijedloga zakona kojim se dodaje novi članak 24.a ZPOO-a, smatramo da se podrška pomoćnika (pomagača) u vrtiću za djecu s teškoćama u razvoju, odnosno stručno komunikacijskog posrednika ne treba ograničiti samo na redovite skupine (već da treba omogućiti uključivanje tih osoba u redovite, posebne i alternativne programe). Naglašavamo da su djeca s teškoćama u razvoju vrlo heterogena populacija djece te se njihove potrebe trebaju procjenjivati na individualnoj razini pa stoga smatramo da zakonsko uređenje pomoćnika (pomagača) treba biti takvo da dodatno ne sužava odgojno-obrazovno uključivanje djece s teškoćama u razvoju. Zabrinjava nas što u zakonskom prijedlogu ne nalazimo jamstva da će država preuzeti punu odgovornost za osiguravanje modela podrške za djecu s teškoćama u razvoju u vidu pomoćnika (pomagača) i stručnih komunikacijskih posrednika. Smatramo potrebnim razmotriti način financiranja pomoćnika (pomagača) i stručnih komunikacijskih posrednika koji se ne oslanja samo na financiranje od strane jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, kako djeca ne bi bila nejednako tretirana ovisno o tome u kojem djelu Republike Hrvatske žive. Predlažemo uvođenje modela (su)financiranja pomoćnika (pomagača) i stručnih komunikacijskih posrednika iz sredstava državnog proračuna ili decentralizaciju sredstava državnog proračuna za navedenu namjenu jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave. Preporučujemo uvođenje istoga modela i za edukaciju pomoćnika (pomagača) i posrednika. Već duži niz godina pravobraniteljica upozorava kako sustav financiranja pomoćnika (pomagača) od strane lokalne zajednice nije dovoljan. Na sličnom sustavu financiranja započelo je osiguravanje financijskih sredstava za pomoćnike u nastavi, što se pokazalo nedovoljno kvalitetnim i neodrživim. Savjetujemo da se nedosljednosti i pogreške iz sustava financiranja pomoćnika u nastavi iskoriste na način da pomognu pronalasku bržih i učinkovitijih rješenja za djecu s teškoćama u razvoju u sustavu predškolskog odgoja i obrazovanja. Prihvaćen Prijedlog je na odgovarajući način prihvaćen.
60 TENA ERCEG PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 12. Slažem se s komentarom HPD-a. na čl. 12. koji definira uvjete za pomoćnika za djecu s teškoćama. Prihvaćen Zahvaljujemo na dostavljenom mišljenju.
61 SONJA PRIBELA-HODAP PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 12. Podržavam komentar HPD-a. na čl. 12. koji definira uvjete za pomoćnika za djecu s teškoćama. Podržavam i sljedeći komentar Pravobraniteljice: Smatramo potrebnim razmotriti način financiranja pomoćnika (pomagača) i stručnih komunikacijskih posrednika koji se ne oslanja samo na financiranje od strane jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, kako djeca ne bi bila nejednako tretirana ovisno o tome u kojem djelu Republike Hrvatske žive. Predlažemo uvođenje modela (su)financiranja pomoćnika (pomagača) i stručnih komunikacijskih posrednika iz sredstava državnog proračuna ili decentralizaciju sredstava državnog proračuna za navedenu namjenu jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave. Preporučujemo uvođenje istoga modela i za edukaciju pomoćnika (pomagača) i posrednika. Djelomično prihvaćen Prijedlozi su djelomično prihvaćeni.
62 Gorana Mišćenić PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 12. Slažem se s komentarom HPD-a Članak 12 - koji navodi da se iza čl. 24, dodaje čl.24a i kojim se definiraju uvjeti za pomoćnika za djecu s teškoćama. smatramo da je potrebna izmjena vezana uz stavak 2. koji definira uvjete koje pomoćnik mora ispunjavati - treba dodati • Ako se na natječaj ne javi osoba koja ispunjava uvjete iz ovog članka, radni odnos se može zasnovati s osobom koja ima odgovarajuću razinu i vrstu obrazovanja, a nema završeno osposobljavanje i stečenu djelomičnu kvalifikaciju uz uvjet stjecanja tih kompetencija. Naime, ne postoji uređeni i lako dostupan sustav osposobljavanja, kao ni priznata djelomična kvalifikacija za zanimanje Pomoćnik za djecu s teškoćama u razvoju za rad u vrtićima. Prihvaćen Predloženo će se propisati Pravilnikom. VIdjeti stavak 3. Nacrta.
63 HRVATSKO PSIHOLOŠKO DRUŠTVO PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 12. Članak 12 - koji navodi da se iza čl. 24, dodaje čl.24a i kojim se definiraju uvjeti za pomoćnika za djecu s teškoćama. smatramo da je potrebna izmjena vezana uz stavak 2. koji definira uvjeti koje pomoćnik mora ispunjavati - treba dodati • Ako se na natječaj ne javi osoba koja ispunjava uvjete iz ovog članka, radni odnos se može zasnovati s osobom koja ima odgovarajuću razinu i vrstu obrazovanja, a nema završeno osposobljavanje i stečenu djelomičnu kvalifikaciju uz uvjet stjecanja tih kompetencija. Naime, ne postoji uređeni i lako dostupan sustav osposobljavanja, kao ni priznata djelomična kvalifikacija za zanimanje Pomoćnik za djecu s teškoćama u razvoju za rad u vrtićima. Prihvaćen Prijedlog je na odgovarajući način prihvaćen.
64 Dejana Bouillet PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 12. Djeca s teškoćama u razvoju nisu jedina kategorija djece s posebnim odgojno-obrazovnim potrebama, a kontekst ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja iznimno je pogodan i važan za inkluziju djece u različitim nepovoljnim okolnostima. Ovo je dodatan razlog za omogućavanje zapošljavanja socijalnih pedagoga u dječjim vrtićima, ali i za jasno definiranje poslova asistenata koji bi prije svega trebali biti pomoćnici odgojiteljima, a ne pojedinoj djeci. Zato je važno definirati rok u kojem će se donjeti pravilnik o pomoćnicima i način njihovog financiranja te razmotiriti mogućnosti zapošljavanja asistenata u duhu socijalnog (inkluzivnog) modela odgoja i obrazovanja. Prihvaćen Isto je propisano u Završnim i prijelaznim odredbama.
65 Ante Armanini PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 12. U stavku 1 navodi da uz suglasnost osnivača MOŽE raditi pomoćnik za djecu s teškoćama. Čim ste u zakon stavili riječ „može“ znači da i ne mora. Koliko osnivača će zbog štednje iskoristiti tu mogućnost? Dogoditi će se da bogatije jedinice lokalne uprave i samouprave imaju pomoćnike a one manje bogatije ih neće imati. Ovime će se dogoditi da sva djeca neće imati jednake mogućnosti za napredak. Zbog toga smatramo da se iz ovog stavka riječ „može“ zamijeni s riječi „mora“, ili da preformulirate stavak tako da zapošljavanje pomoćnika u nastavi postane zakonska obveza. - Ante Armanini (predsjednik Udruge za autizam Zadar) Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
66 Sanja Minarik PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 12. Učiteljica sam razredne nastave i iako ne radim s predškolskim uzrastom, podržavam ovaj članak o uvođenju pomoćnika za djecu s teškoćama u razvoju. Svjedok sam iz svog iskustva u radu s djecom s teškoćama, kako pomoćnik u nastavi zaista može omogućiti zadovoljavanje individualnih potreba djeteta s teškoćom, omogućiti mu rast i razvoj u skladu s mogućnostima i odgojitelju omogućiti da usmjeri pažnju i energiju i na ostale sudionike u odgojnom procesu. Prihvaćen Zahvaljujemo na mošljenju.
67 Lucija Bubenik PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 11. Podržavam navedeno od strane udruge SIDRO : U članku 24., stavak 1., u navođenju tko radi na poslovima njege, odgoja i obrazovanja, socijalne i zdravstvene zaštite te skrbi o djeci propušteno je navesti zdravstvenog voditelja/voditeljicu. (1) U dječjem vrtiću na poslovima njege, odgoja i obrazovanja, socijalne i zdravstvene zaštite te skrbi o djeci rade sljedeći odgojno-obrazovni radnici: odgojitelj i stručni suradnik : pedagog, psiholog, logoped i edukacijski rehabilitator, te zdravstveni voditelj. U istom članku, stavak 3., navode se zahtjevi za zapošljavanje na radna mjesta u vrtiću. Predlagatelj navodi kako odgojno – obrazovni radnici u vrtiću moraju imati odgovarajuću vrstu i razinu obrazovanja te utvrđenu zdravstvenu sposobnost za obavljanje poslova iz stavka 1. ovog članka, ali propušta navesti da isti moraju imati i položen stručni ispit, kako je to stoji u trenutno važećem Zakonu. Stoga članak 24., stavak 3. treba glasiti: (3) Odgojno-obrazovni radnici u dječjem vrtiću moraju imati odgovarajuću vrstu i razinu obrazovanja sukladno Pravilniku o odgovarajućoj vrsti obrazovanja odgojitelja i stručnih suradnika u dječjem vrtiću, položen stručni ispit te utvrđenu zdravstvenu sposobnost za obavljanje poslova iz stavka 1. ovoga članka. U stavku 4. istoga članka, predlagatelj navodi potrebnu stručnu spremu koja omogućava obavljanje poslova odgojitelja, ostavljajući vrlo nejasno definirane konkretne studije koji bi bili uvjet zapošljavanja. Tako navodi preddiplomski sveučilišni studij, preddiplomski stručni studij, studij kojim je stečena viša stručna sprema u skladu s ranijim propisima, diplomski sveučilišni studij, specijalistički diplomski stručni studij, ne imenujući koji su to studiji, s kojim zvanjima. Takva formulacija imala bi se shvatiti na više načina, što za jedan ovakav dokument nije ispravno niti korisno. Primjerice, mogao bi to biti studij sestrinstva, ekonomije ili nekog drugog područja, što bi navelo poslodavce na pogrešne zaključke. U zakonu nije potrebno navoditi precizno studije koji odgovaraju zahtjevima radnog mjesta odgojitelja i stručnih suradnika, a s ciljem usklađivanja sa sljedećom stepenicom odgoja i obrazovanja i opisanim u Zakonu o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi, te Pravilnikom o odgovarajućoj vrsti obrazovanja učitelja i stručnih suradnika u osnovnoj školi, držimo da će novi Pravilnik o odgovarajućoj vrsti obrazovanja odgojitelja i stručnih suradnika u dječjim vrtićima, propisan po uzoru na spomenute dokumente, dati kvalitetan okvir obrazovnih uvjeta i zvanja u dječjim vrtićima. Stoga bi članak 24., stavak 4. glasio: (4) Poslove odgojitelja djece od navršenih šest mjeseci života do polaska u osnovnu školu može obavljati osoba koja je završila studij odgovarajuće vrste, sukladno Pravilniku o odgovarajućoj vrsti obrazovanja odgojitelja i stručnih suradnika u dječjem vrtiću. U stavku 5. ovoga članka, predlagatelj pojašnjava okvir u kojem bi se učiteljima razredne nastave omogućilo stjecanje dodatnih kompetencija i kvalifikacija prvostupnika predškolskog odgoja, uz polaganje razlike u vrijednosti 60 ECTS bodova na jednom od visokih učilišta u Republici Hrvatskoj. Manjak odgojitelja moguće je nadoknaditi dodatnim osposobljavanjem srodnih zanimanja, stjecanjem dodatnih kompetencija, no to nikako ne može biti ograničeno na samo učitelje. Naime, isticana visoka razina srodnosti koju u obrazloženju predlagatelj navodi, nije točna. Naprotiv, postoje i druga, čak i srodnija zvanja kojima se ovim putem priječi mogućnost rada u dječjim vrtićima uz iste uvjete, koji su evidentno rezervirani samo za učitelje. Primjerice, više srodnosti sa zvanjem odgojitelja imaju i psiholozi, pedagozi, socijalni pedagozi i drugi, posebno ako se sagleda razina obrazovanja, obujam sadržaja te ishodi učenja. Valja postići reciprocitet odgojitelja u odnosu na učitelja, i uzeti u obzir da bi pod istim uvjetima odgojitelj mogao steći dodatne kompetencije za rad u primarnom obrazovanju/školi. Dodatne kompetencije, a u skladu s ocjenama visokih učilišta te priznavanjem već položenih kolegija srodnih studija, mogu dati pripremu za rad, no nikako ne mogu dati stručnu kvalifikaciju sa zvanjem prvostupnika ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja. Pozivajući se na Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnim i srednjim školama, te Pravilnik o odgovarajućoj vrsti obrazovanja učitelja i stručnih suradnika u osnovnoj školi, predlažemo da osobe svih srodnih zanimanja koja se odluče na ovakvo dodatno obrazovanje, zadrže svoje zvanje, uz dopuštenje rada u predškolskim ustanovama nakon stečenih kompetencija – što bi se imalo smatrati nepotpunom kvalifikacijom. Osobe s takvim dodatnim obrazovanjem mogle bi privremeno obavljati poslove odgojitelja. Trajno bi te poslove mogli obavljati isključivo prvostupnici ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, nakon stjecanja kvalifikacije. Nastavno na prijedlog da se za potrebe stjecanja dodatnih kompetencija za rad u predškolskoj ustanovi na poslovima odgojitelja ostvari dodatno obrazovanje u vrijednosti 60 ECTS bodova, za koje, kako stoji u obrazloženju predlagatelja, ministar odlukom određuje nazive predmeta i sadržaj kolegija te ukupnu visinu ECTS bodova, valja se zapitati temeljem čega je tada predložen broj 60 ECTS bodova. Ukoliko je predlagatelj, navodeći upravo 60 ECTS bodova, imao na umu Odluku o donošenju programa stjecanja pedagoških kompetencija za strukovne učitelje, suradnike u nastavi i mentore (NN 8/2016), valja naglasiti kako takva odluka mora biti donesena i za stjecanje dodatnih kompetencija za poslove odgojitelja, s jasno određenim programima koje kandidati moraju proći kako bi stekli pravo rada na poslovima odgojitelja. U suprotnome, evidentno je kako prijedlog nije utemeljen na činjeničnim i stvarnim potrebama dodatnog obrazovanja. Slijedom svega navedenog tražimo da članak 24., stavak 5. glasi: (5) Ako se na natječaj ne javi osoba koja ispunjava uvjete iz stavka 4. ovoga članka poslove odgojitelja može obavljati osoba koja je završila srodni studij, uz uvjet da u roku od dvije godine od dana zasnivanja radnoga odnosa stekne dodatne kompetencije iz studijskog programa ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja na jednom od visokih učilišta u Republici Hrvatskoj u kojem se izvodi studijski program ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, a sukladno Odluci ministra o stjecanju dodatnih kompetencija za poslove odgojitelja u dječjem vrtiću/Pravilniku o stjecanju dodatnih kompetencija za obavljanje poslova odgojitelja u dječjim vrtićima. U svrhu održavanja kvalitete odgojno-obrazovnih procesa u predškolskim ustanovama, uvažavajući činjenicu da su nositelji tih procesa upravo i jedino odgojitelji s kvalifikacijom prvostupnika ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, odnosno magistri ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, osobe iz stavka 5. ovoga članka, mogu raditi poslove odgojitelja ali isključivo u smjeni uz odgojitelja koji ima odgovarajuću kvalifikaciju iz stavka 4. ovoga članka. Stoga tako treba i glasiti članak 24., stavak 7.: (7) Osoba iz stavka 5. ovoga članka zasniva radni odnos kao nestručna osoba do stjecanja dodatnih kompetencija te može izvoditi odgojno-obrazovni rad s djecom kao jedan od dvaju odgojitelja u odgojno-obrazovnoj skupini u istoj smjeni, uz odgojitelja koji ima odgovarajuću kvalifikaciju iz stavka 4. ovoga članka. Stavak 9. ovoga članka govori o tome kako se, ukoliko se na natječaj ne javi osoba koja ispunjava uvjete iz članka 4. ili 5. ovog članka, na poslove odgojitelja koji izvodi isključivo program predškole pri osnovnim školama, može zaposliti osoba koja je završila učiteljski studij. Predlažemo da se takva osoba može zaposliti, ali najduže pet šest mjeseci, odnosno da se sukladno propisima o zapošljavanju nestručne zamjene, mora nakon pet mjeseci raspisati novi natječaj. Kako bi se izbjegla mogućnost da poslodavac trajno zapošljava nestručnu zamjenu, ponavljajući natječaje svakih pet mjeseci, nestručna se zamjena može zaposliti dva puta, nakon čega je ustanova dužna pronaći način da zaposli osobu odgovarajuće stručne spreme, sukladno Pravilniku o odgovarajućoj vrsti obrazovanja odgojitelja i stručnih suradnika u dječjem vrtiću. (9) Ako se na natječaj ne javi osoba koja ispunjava uvjete iz stavka 4. ili 5. ovoga članka, poslove odgojitelja koji izvodi isključivo program predškole pri osnovnim školama za djecu koja ne pohađaju dječji vrtić može na određeno vrijeme, najdulje do pet mjeseci, sukladno propisima o zapošljavanju nestručne zamjene, obavljati osoba koja je završila učiteljski studij. Ustanova na isto radno mjesto može zaposliti nestručnu zamjenu dva puta, nakon toga dužna je raspisati natječaj i zaposliti osobu odgovarajuće stručne spreme, sukladno Pravilniku o odgovarajućoj vrsti obrazovanja odgojitelja i stručnih suradnika u dječjem vrtiću. U stavku 10. ovoga članka govori se o uvjetima koje mora ispunjavati osoba da bi se mogla obavljati poslove stručnog suradnika. Općenito, formulacija ''stručnog tima'' u kojem se nalaze ''stručni suradnici'' insinuira kako su ostali zaposleni u dječjem vrtiću zapravo nestručne osobe, što nipošto nije točno. Uzimajući u obzir činjenicu da je sve više magistara ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, da postoji i doktorski studij ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, uvažavajući bitnost i potrebu prisustva pedagoga, psihologa, edukacijskih rehabilitatora, socijalnih pedagoga, bespredmetno je isticati tek jedan dio zaposlenih u dječjem vrtiću kao stručan, suprotno njihovome zvanju i obrazovanju. Ne postoje zapreke da primjerice magistar RPOO određenim godinama staža, bude stručni suradnik koji će svojim iskustvom, znanjem i obrazovanjem biti podrška kolektivu i ponajprije djeci. To je pitanje potrebno riješiti već spomenutim Pravilnikom o vrsti odgovarajućeg obrazovanja odgojitelja i stručnih suradnika u dječjem vrtiću. Stoga tražimo da članak 24., stavak 10. glasi: (10) Poslove stručnog suradnika može obavljati osoba koja ispunjava uvjete iz Pravilnika o odgovarajućoj vrsti obrazovanja odgojitelja i stručnih suradnika u dječjem vrtiću. Primljeno na znanje U skladu s Nacrtom, brisana je odredba kojoj je obveza za zasnivanje radnoga odnosa na neodređeno vrijeme položen stručni ispit kako bi odgojno-obrazovni radnici u sustavu ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja bili u istom položaju. S obzirom da je u stavku 3. navedeno da: "Poslove odgojitelja djece od navršenih šest mjeseci života do polaska u osnovnu školu može obavljati osoba koja je završila studij odgovarajuće vrste za rad na radnome mjestu odgojitelja", isto podrazumijeva da mora imati završen studij ranog i predškolskog odgoja i obrazovanje. Odgovarajuća vrsta obrazovanje propisuje se posebnim pravilnikom što je propisano stavkom 12.
68 Marta Kokolić PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 11. Podržavam navedeno od strane Hrvatske komore socijalnih pedagoga: ''Ispred Hrvatske komore socijalnih pedagoga sugeriramo na nužnost izmjene članka 24. u st.1.koji bi trebao glasiti: „(1) U dječjem vrtiću na poslovima njege, odgoja i obrazovanja, socijalne i zdravstvene zaštite te skrbi o djeci rade sljedeći odgojno-obrazovni radnici: odgojitelj i stručni suradnik: pedagog, psiholog, logoped, socijalni pedagog i edukacijski rehabilitator (...)” Navodimo slijedeće argumente u prilog prijedlogu izmjene: - Posljednjim izmjenama Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju (NN 94/13) u članku 24. stavku 1. prilikom nabrajanja odgojno-obrazovnih radnika ispušten je pojam stručnjaci edukacijsko-rehabilitacijskog profila već su umjesto toga navedeni samo pojedini stručnjaci edukacijsko-rehabilitacijskog profila (logoped i rehabilitator), dok je navedeni zakon prije izmjena iz 2013. (NN 10/97 i 107/07), u članku 24. stavku 2. odredio da su „stručni djelatnici dječjeg vrtića: odgojitelji djece od navršenih 6 mjeseci života do polaska u osnovnu školu s višom stručnom spremom, medicinska sestra s višom stručnom spremom, pedagog, psiholog i defektolog s visokom stručnom spremom“. Trenutnim selektivnim, a opet pravno neutemeljenim, tumačenjima kako pojedini stručnjaci edukacijsko-rehabilitacijskog profila mogu, odnosno ne mogu imati zasnovan radni odnos u dječjem vrtiću došlo je i do, u najmanju ruku, neizravne diskriminacije u pogledu obrazovanja, napredovanja u zvanju i zasnivanja radnog odnosa, odnosno do izrazitog otežavanja statusa socijalnim pedagozima zaposlenima u sustavu RPOO. Pojam stručnjak edukacijsko-rehabilitacijskog profila ekvivalent je zastarjelom nazivu defektolog i odnosi se na logopede, socijalne pedagoge i edukacijske rehabilitatore (prema mišljenju, odnosno dopisu Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta upućenog MZO od 15. prosinca 2016.g, KLASA: 602-04 / 16 - 44 / 13, UR:BROJ : 251-7 4 I 16 - 0I / I). - Brojni zakonski i stručni dokumenti iz područja RPOO, na koje se i sami autori Prijedloga Zakona pozivaju u potpoglavlju Ocjena stanja, i dalje prepoznaju neophodnu i različitu ulogu svih profila edukacijsko-rehabilitacijskih stručnjaka koji su nositelji inkluzivnog odgoja, koristeći sintagmu stručnjaci edukacijsko-rehabilitacijskog profila ili precizirajući sva tri profila stručnjaka: Državni pedagoški standard (čl.2. i čl.30 NN 63/2008); Nacionalni kurikulum za rani i predškolski odgoj i obrazovanje (NN 05/15); Programsko usmjerenje odgoja i obrazovanja predškolske djece (str. 7., 9., 16. Glasnika Ministarstva kulture i prosvjete Republike Hrvatske“ 7-8/919); Pravilnik o vrsti stručne spreme stručnih djelatnika te vrsti i stupnju stručne spreme ostalih djelatnik u dječjem vrtiću (NN 133/97, čl.2.:“Stručni suradnik: - pedagog - profesor pedagogije - diplomirani pedagog - psiholog - profesor psihologije - diplomirani psiholog - defektolog - dipl. defektolog, bez obzira na smjer - prof. defektologije, bez obzira na smjer“); Priručnik za samovrednovanje ustanova ranoga i predškolskog obrazovanja iz (NCVVO, str. 69., 2012.) čak i navodi: „Stručni suradnici u ustanovi za rani odgoj jesu pedagog, psiholog i stručnjaci edukacijsko-rehabilitacijskog profila (logoped, rehabilitator, socijalni pedagog)…“. - Zakon o socijalnopedagoškoj djelatnosti (NN 98/19) u čl.3. definira što socijalnopedagoška djelatnost obuhvaća, a ovdje navodimo područja ključna za ulogu stručnih suradnika u predškolskim ustanovama koja zaslužuju svoje mjesto u vrtićima za dobrobit djece, roditelja i cjelokupne zajednice: socijalnopedagoška procjena; planiranje intervencija; prevencija (skup stručnih intervencija usmjerenih sprečavanju nastanka i razvoja emocionalnih i problema u ponašanju, a putem smanjivanja rizičnih i jačanja zaštitnih čimbenika kod djece i roditelja); promocija mentalnog zdravlja i pozitivnog razvoja djece i mladih (stručno djelovanje na temelju modela jačanja snaga i kompetencija te podrazumijeva stvaranje individualnih, i okolinskih uvjeta koji su osnažujući i kao takvi omogućuju optimalno zdravlje i razvoj korisnika); rana intervencija (skup stručnih intervencija usmjerenih pojedincima koji su u pojačanom riziku za razvoj problema u ponašanju te kod kojih su utvrđeni razvojni rizici ili razvojne teškoće, a koja se pruža u ranom razvoju problema u ponašanju i/ili u ranoj dobi djece); tretman (skup specijaliziranih socijalnopedagoških stručnih intervencija usmjerenih prema pojedincima s razvijenim problemima u ponašanju, a radi smanjivanja rizičnih čimbenika koji su pridonijeli njihovu razvoju i održavanju te osiguravanja poželjnih promjena sa svrhom odgoja, socijalizacije i/ili resocijalizacije, rehabilitacije, socijalnog uključivanja i osnaživanja korisnika intervencija), socijalnopedagoško i psihoterapijsko savjetovanje (skup stručnih intervencija prema pojedincima, obiteljima i skupinama usmjerenih poticanju pozitivnih promjena u psihosocijalnom funkcioniranju sa svrhom prevladavanja teškoća, stvaranja uvjeta za očuvanje i razvoj osobnih potencijala te odgovornog odnosa pojedinca prema samom sebi, obitelji i društvu) te edukacijske aktivnosti (osmišljavanje i provođenje obrazovnih programa i aktivnosti za stručnjake u širem profesionalnom okruženju, u kontekstu cjeloživotnog učenja, a radi njihova ovladavanja općim i specifičnim socijalnopedagoškim, psihosocijalnim i psihoedukativnim kompetencijama te poboljšanja osobne i profesionalne djelotvornosti). - Uvidom u sadržaj obrazovanja socijalnih pedagoga neupitne su njihove kompetencije nužne za kvalitetan rad u sustavu ranog i predškolskog odgoja (https://www.erf.unizg.hr/hr/studiji/preddiplomski-socijalna-pedagogija , https://www.erf.unizg.hr/hr/studiji/diplomski-socijalna-pedagogija ). Izdvajamo samo mali dio kolegija koji se odnose na usvajanje znanja i kompetencija nužnih za uspješan rad u sustavu predškolskog odgoja poput: Razvoj i implementacija preventivnih programa; Trening socijalnih vještina; Prevencijski programi u obiteljskom i školskom okruženju; Terapija igrom; Savjetovanje; Socijalnopedagoška procjena; Individualni pristup u socijalnopedagoškim intervencijama; Socijalnopedagoške intervencije u obitelji i dr. - Brojni članci, knjige i udžbenici u području ranog i predškolskog odgoja rezultat su stručnih, znanstvenih i istraživačkih aktivnosti socijalnih pedagoga. Socijalni pedagozi autori su i koautori obvezne literature za odgojitelje te kreatori i ko-kreatori sveobuhvatnih preventivnih programa koji se provode u vrtićima (na primjer: Bašić J., 2008. Kompetentnost odgajatelja i prevencija rizičnih ponašanja djece u predškolskim ustanovama; Bašić, J., Koller-Trbović, N., Žižak A., Hudina, B., 2005. Integralna metoda u radu s predškolskom djecom i njihovim roditeljima; Bouillet. D., 2019. Inkluzivno obrazovanje: odabrane teme, 2018. S one strane inkluzije djece rane i predškolske dobi - izvješće o provedenoj analizi pristupačnosti kvalitetnog ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja djeci u ranjivim situacijama u Hrvatskoj; Bouillet, D. i sur.. 2016. ur: Uvažavanjem različitosti do kulture mira: priručnik za odgojitelje djece rane i predškolske dobi, 2010. Izazovi integriranog odgoja i obrazovanja, Bouillet, D. i sur.: RESCUR: Na valovima, Kurikul otpornosti za predškolsku i osnovnoškolsku dob: Priručnik za odgojite(ic)e; Vlah, N. 2015. Some Aspects of the Phenomenology of Risk Behavior at Preschool Age, 2017. Need for early intervention support for nursery school children: nursery school teachers’ perspective; Mihić J. i sur. 2016. Promoting Social and Emotional Competencies among Young Children in Croatia with Preschool PATHS, te brojni drugi). - Socijalni pedagozi kreiraju i provode edukacije za odgojitelje i druge stručne suradnike u obliku cjeloživotnog obrazovanja (na primjer: Odgoj i obrazovanje djece i učenika s problemima u ponašanju; Rane odgojno-obrazovne intervencije za djecu i učenike s problemima u ponašanju - UFRI; Prevencija i tehnike rada s djecom s problemima u ponašanju u ranoj i predškolskoj dobi - ENNEA itd.), neposredno provode stručni rad s djecom rane i predškolske dobi i njihovim roditeljima u drugim sustavima (nevladine udruge, socijalna skrb, zdravstvo) te obrazuju odgojitelje kao visokoškolski nastavnici (UFZG, UFRI, FFST). - Inozemna, posebno europska praksa, također pokazuje da su socijalni pedagozi neizostavan dio i ravnopravni sudionici/zaposlenici odgojno-obrazovnih i drugih ustanova za djecu rane i predškolske dobi (Bouillet, D. i Poldrugač, Z., 2011. Stanje i perspektive suvremene socijalne pedagogije u Europi; Moss, P., 2011. Social Pedagogy and Working with Children and Young People: Where Care and Education Meet) u svrhu pružanja sveobuhvatne podrške djeci, roditeljima i odgojiteljima. - U uvodnom obrazloženju Nacrta prijedloga DPS-a iz 2008. (https://sabor.hr/sites/default/files/uploads/sabor/2019-01-18/075711/STANDARD_PREDSKOLSKI.pdf ) naveden je argument koji snažno predstavlja suštinu važnosti rada socijalnih pedagoga u RPOO i govori u prilog potrebi za većim brojem stručnjaka koji se bave problemima u ponašanju: „Važno je istaknuti da stručni suradnici nisu ravnomjerno zastupljeni u svim dječjim vrtićima i županijama pa veliki broj djece ne ostvaruje pravo na stručnu pomoć usmjerenu na identifikaciju i prevenciju poremećaja u ponašanju i razvoju, a također je velika i neujednačenost u ekipiranosti dječjih vrtića stručnim suradnicima...“ - Socijalni pedagozi u RH djeluju kao stručnjaci iz područja edukacijsko-rehabilitacijskih znanosti (u širem smislu), te svojim znanjem, vještinama i stečenim iskustvom već uvelike doprinose prevenciji, detekciji, procjeni, ranoj intervenciji i tretmanu djece s rizikom za probleme u ponašanju ili već razvijene probleme čime se u konačnici i ostvaruje svrha zbog koje dječji vrtići kao javne ustanove i postoje, odnosno pružaju uslugu predškolskog odgoja i obrazovanja. Socijalnopedagoška profesija snažno pridonosi afirmaciji ciljeva i načela nacionalnih i međunarodnih dokumenata budući da je usmjerena poticanju pozitivnog razvoja i opće dobrobiti djeteta, socijalnoj inkluziji i aktivnom sudjelovanju u društvenom životu djece koja su izložena raznim rizičnim čimbenicima. Naša praksa usmjerena je na sprječavanje ili ublažavanje indvidualnih i socijalnih problema djece i njihovih roditelja, djelujući u smjeru poticanja pozitivnih promjena u ponašanju i uvjeta u kojima djeca odrastaju i razvijaju se. Slijedom svega iznesenog, apeliramo da se predmetna situacija riješi sukladno pozitivnim zakonskim i podzakonskim propisima s obzirom da iz istih (već postojećih) nedvojbeno ne proizlaze nikakve prepreke za buduće zasnivanje radnog odnosa socijalnih pedagoga u dječjim vrtićima, kao i njihovo napredovanje, pri čemu socijalni pedagozi imaju ne samo pravne već i na kompetencijama utemeljene preduvjete za rad u dječjem vrtiću. Komentar na čl.11.st.2 Ispred Hrvatske komore socijalnih pedagoga ističemo potrebu da Zakon osigura adekvatnu podršku skupini „djece s teškoćama“ (prema međunarodnoj klasifikaciji teškoća OECD-a iz 2005.) te obuhvati sve ranjive skupine djece u zakonskom rješenju. Navedeno bi, uz kvalitetnije vođenje evidencije, omogućilo učinkovitije pružanje podrške „djeci u ranjivim situacijama“ Bouillet (2018) – djeca koja su iznadprosječno izložena riziku povrede njihova socijalnog, emocionalnog, fizičkog ili psihičkog integriteta, pa su znatno češće od svojih vršnjaka suočena s različitim nepovoljnim razvojnim ishodima. U istraživanju Ureda UNICEF-a za Hrvatsku (Šućur i sur., 2015., prema Bouillet, 2018) o siromaštvu i dobrobiti djece u Republici Hrvatskoj jasnije su identificirane najranjivije skupine djece rane i predškolske dobi: djeca iz obitelji u kojima nema zaposlenih odraslih članova, djeca iz jednoroditeljskih obitelji i obitelji s većim brojem ovisne djece, romska djeca, djeca s teškoćama u razvoju, djeca iz obitelji koje koriste socijalnu pomoć te djeca iz seoskih područja. Bez dodatne podrške i stručne pomoći djeca u ranjivim situacijama imaju vrlo malo mogućnosti za uspješno odrastanje jer se, bez obzira na to o kojim je problemima riječ, u pravilu radi o obilježjima koja bitno umanjuju mogućnosti djece da dosegnu zadovoljavajući akademski i socijalni razvoj. Činjenica je da mnoge predškolske ustanove nemaju dostupan stručni tim sastavljen od različitih stručnjaka koji bi podržavali djecu i roditelje u riziku te odgajatelje. Sukladno navedenome, a poštujući prijedlog novog Zakona (čl.11., st.2.) da u svakom vrtiću bude zaposlen pedagog u okviru poslova navedenih postojećim Državnim pedagoškim standardom, naglašavamo da je potrebna daljnja razrada stavka jer ovakva formulacija dovodi do potencijalnog izostanka nužnog zapošljavanja drugih stručnih suradnika preventivno-tretmanskog usmjerenja educiranih za stručnu podršku djeci i roditeljima (djeca kojoj je potrebna dodatna podrška postoje u sustavu bez obzira na terminologiju i klasifikaciju, no izrazito je važno osigurati vidljivost kroz prepoznavanje i dostupnost intervencija iz multidisciplinarne perspektive, ovisno o potrebama djece), te predlažemo sljedeću formulaciju čl. 11., st.2: „Dječji vrtić mora imati stručnog suradnika pedagoga, te barem jednog stručnog suradnika logopeda, socijalnog pedagoga, edukacijskog rehabilitatora ili psihologa (…) ovisno o potrebama i broju djece. Dječji vrtić je, u slučaju nedostatka odgovarajućeg stručnog kadra unutar ustanove, a postojanja potrebe djeteta/djece dužan osigurati stručnu podršku angažiranjem vanjskih stručnih (su)radnika odgovarajućih profila za vrijeme trajanja potrebe u suradnji sa Osnivačem. Vanjski stručni (su)radnici mogu biti angažirani i u suradnji sa drugim odgojno obrazovnim ustanovama (drugi vrtići, škole), lokalnom zajednicom (mobilni stručni timovi, udruge) i slično.“ Prihvaćen Prijedlog je prihvaćen.
69 Teo Matković PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 11. Predmetno na stavke 5-8, bez ulaska u načelnu raspravu o srodnosti kompetencija i adekvatnosti 60 razlikovnih ECTS bodova za prekvalifikaciju osoba koje su završile učiteljski studij za rad na radnom mjestu odgojitelja, napominjem kako je broj nezaposlenih nastavnika razredne nastave rekordno nizak (232 u travnju ove godine) te kao takvo predstavlja deficitarno zanimanje, a predstojeće će potrebe neminovno rasti strateški predviđenim širenjem cjelodnevne nastave. Dakle postojeći i perspektivni broj nezaposlenih učitelja ne može zadovoljiti niti minoran dio potrebnog broja odgojitelja za kvalitetnu ekspanziju sustava, dok bi masovni prelazak već zaposlenih iz sustava OŠ (npr. kad bi 4-6 tisuća učitelja odlučilo da zbog npr. veće plaće pređe raditi u vrtiće), iako minimalno izgledan, nanio nenadoknadivu štetu sustavu osnovnog obrazovanja. Ovaj instrument nema potencijala bitnije doprinijeti rješenju problema, a očito izaziva velika sporenja. Jedino očito, dugoročno rješenje je ulaganje u obrazovanje većeg broja odgojitelja kroz studij RPOO. Međutim, u a.g. 2021./22 trend rasta broja upisnih mjesta nije se nastavio (trenutno iznosi 920), pri čemu je udio upisnih mjesta za izvanredne studente (čak 50% odnosno 460) rekordan za studije u pedagoškom polju. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na dostavljenom mišljenju i podatcima.
70 Udruga SIDRO PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 11. U članku 24., stavak 1., u navođenju tko radi na poslovima njege, odgoja i obrazovanja, socijalne i zdravstvene zaštite te skrbi o djeci propušteno je navesti zdravstvenog voditelja/voditeljicu. (1) U dječjem vrtiću na poslovima njege, odgoja i obrazovanja, socijalne i zdravstvene zaštite te skrbi o djeci rade sljedeći odgojno-obrazovni radnici: odgojitelj i stručni suradnik : pedagog, psiholog, logoped i edukacijski rehabilitator, te zdravstveni voditelj. U istom članku, stavak 3., navode se zahtjevi za zapošljavanje na radna mjesta u vrtiću. Predlagatelj navodi kako odgojno – obrazovni radnici u vrtiću moraju imati odgovarajuću vrstu i razinu obrazovanja te utvrđenu zdravstvenu sposobnost za obavljanje poslova iz stavka 1. ovog članka, ali propušta navesti da isti moraju imati i položen stručni ispit, kako je to stoji u trenutno važećem Zakonu. Stoga članak 24., stavak 3. treba glasiti: (3) Odgojno-obrazovni radnici u dječjem vrtiću moraju imati odgovarajuću vrstu i razinu obrazovanja sukladno Pravilniku o odgovarajućoj vrsti obrazovanja odgojitelja i stručnih suradnika u dječjem vrtiću, položen stručni ispit te utvrđenu zdravstvenu sposobnost za obavljanje poslova iz stavka 1. ovoga članka. U stavku 4. istoga članka, predlagatelj navodi potrebnu stručnu spremu koja omogućava obavljanje poslova odgojitelja, ostavljajući vrlo nejasno definirane konkretne studije koji bi bili uvjet zapošljavanja. Tako navodi preddiplomski sveučilišni studij, preddiplomski stručni studij, studij kojim je stečena viša stručna sprema u skladu s ranijim propisima, diplomski sveučilišni studij, specijalistički diplomski stručni studij, ne imenujući koji su to studiji, s kojim zvanjima. Takva formulacija imala bi se shvatiti na više načina, što za jedan ovakav dokument nije ispravno niti korisno. Primjerice, mogao bi to biti studij sestrinstva, ekonomije ili nekog drugog područja, što bi navelo poslodavce na pogrešne zaključke. U zakonu nije potrebno navoditi precizno studije koji odgovaraju zahtjevima radnog mjesta odgojitelja i stručnih suradnika, a s ciljem usklađivanja sa sljedećom stepenicom odgoja i obrazovanja i opisanim u Zakonu o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi, te Pravilnikom o odgovarajućoj vrsti obrazovanja učitelja i stručnih suradnika u osnovnoj školi, držimo da će novi Pravilnik o odgovarajućoj vrsti obrazovanja odgojitelja i stručnih suradnika u dječjim vrtićima, propisan po uzoru na spomenute dokumente, dati kvalitetan okvir obrazovnih uvjeta i zvanja u dječjim vrtićima. Stoga bi članak 24., stavak 4. glasio: (4) Poslove odgojitelja djece od navršenih šest mjeseci života do polaska u osnovnu školu može obavljati osoba koja je završila studij odgovarajuće vrste, sukladno Pravilniku o odgovarajućoj vrsti obrazovanja odgojitelja i stručnih suradnika u dječjem vrtiću. U stavku 5. ovoga članka, predlagatelj pojašnjava okvir u kojem bi se učiteljima razredne nastave omogućilo stjecanje dodatnih kompetencija i kvalifikacija prvostupnika predškolskog odgoja, uz polaganje razlike u vrijednosti 60 ECTS bodova na jednom od visokih učilišta u Republici Hrvatskoj. Manjak odgojitelja moguće je nadoknaditi dodatnim osposobljavanjem srodnih zanimanja, stjecanjem dodatnih kompetencija, no to nikako ne može biti ograničeno na samo učitelje. Naime, isticana visoka razina srodnosti koju u obrazloženju predlagatelj navodi, nije točna. Naprotiv, postoje i druga, čak i srodnija zvanja kojima se ovim putem priječi mogućnost rada u dječjim vrtićima uz iste uvjete, koji su evidentno rezervirani samo za učitelje. Primjerice, više srodnosti sa zvanjem odgojitelja imaju i psiholozi, pedagozi, socijalni pedagozi i drugi, posebno ako se sagleda razina obrazovanja, obujam sadržaja te ishodi učenja. Valja postići reciprocitet odgojitelja u odnosu na učitelja, i uzeti u obzir da bi pod istim uvjetima odgojitelj mogao steći dodatne kompetencije za rad u primarnom obrazovanju/školi. Dodatne kompetencije, a u skladu s ocjenama visokih učilišta te priznavanjem već položenih kolegija srodnih studija, mogu dati pripremu za rad, no nikako ne mogu dati stručnu kvalifikaciju sa zvanjem prvostupnika ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja. Pozivajući se na Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnim i srednjim školama, te Pravilnik o odgovarajućoj vrsti obrazovanja učitelja i stručnih suradnika u osnovnoj školi, predlažemo da osobe svih srodnih zanimanja koja se odluče na ovakvo dodatno obrazovanje, zadrže svoje zvanje, uz dopuštenje rada u predškolskim ustanovama nakon stečenih kompetencija – što bi se imalo smatrati nepotpunom kvalifikacijom. Osobe s takvim dodatnim obrazovanjem mogle bi privremeno obavljati poslove odgojitelja. Trajno bi te poslove mogli obavljati isključivo prvostupnici ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, nakon stjecanja kvalifikacije. Nastavno na prijedlog da se za potrebe stjecanja dodatnih kompetencija za rad u predškolskoj ustanovi na poslovima odgojitelja ostvari dodatno obrazovanje u vrijednosti 60 ECTS bodova, za koje, kako stoji u obrazloženju predlagatelja, ministar odlukom određuje nazive predmeta i sadržaj kolegija te ukupnu visinu ECTS bodova, valja se zapitati temeljem čega je tada predložen broj 60 ECTS bodova. Ukoliko je predlagatelj, navodeći upravo 60 ECTS bodova, imao na umu Odluku o donošenju programa stjecanja pedagoških kompetencija za strukovne učitelje, suradnike u nastavi i mentore (NN 8/2016), valja naglasiti kako takva odluka mora biti donesena i za stjecanje dodatnih kompetencija za poslove odgojitelja, s jasno određenim programima koje kandidati moraju proći kako bi stekli pravo rada na poslovima odgojitelja. U suprotnome, evidentno je kako prijedlog nije utemeljen na činjeničnim i stvarnim potrebama dodatnog obrazovanja. Slijedom svega navedenog tražimo da članak 24., stavak 5. glasi: (5) Ako se na natječaj ne javi osoba koja ispunjava uvjete iz stavka 4. ovoga članka poslove odgojitelja može obavljati osoba koja je završila srodni studij, uz uvjet da u roku od dvije godine od dana zasnivanja radnoga odnosa stekne dodatne kompetencije iz studijskog programa ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja na jednom od visokih učilišta u Republici Hrvatskoj u kojem se izvodi studijski program ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, a sukladno Odluci ministra o stjecanju dodatnih kompetencija za poslove odgojitelja u dječjem vrtiću/Pravilniku o stjecanju dodatnih kompetencija za obavljanje poslova odgojitelja u dječjim vrtićima. U svrhu održavanja kvalitete odgojno-obrazovnih procesa u predškolskim ustanovama, uvažavajući činjenicu da su nositelji tih procesa upravo i jedino odgojitelji s kvalifikacijom prvostupnika ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, odnosno magistri ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, osobe iz stavka 5. ovoga članka, mogu raditi poslove odgojitelja ali isključivo u smjeni uz odgojitelja koji ima odgovarajuću kvalifikaciju iz stavka 4. ovoga članka. Stoga tako treba i glasiti članak 24., stavak 7.: (7) Osoba iz stavka 5. ovoga članka zasniva radni odnos kao nestručna osoba do stjecanja dodatnih kompetencija te može izvoditi odgojno-obrazovni rad s djecom kao jedan od dvaju odgojitelja u odgojno-obrazovnoj skupini u istoj smjeni, uz odgojitelja koji ima odgovarajuću kvalifikaciju iz stavka 4. ovoga članka. Stavak 9. ovoga članka govori o tome kako se, ukoliko se na natječaj ne javi osoba koja ispunjava uvjete iz članka 4. ili 5. ovog članka, na poslove odgojitelja koji izvodi isključivo program predškole pri osnovnim školama, može zaposliti osoba koja je završila učiteljski studij. Predlažemo da se takva osoba može zaposliti, ali najduže pet šest mjeseci, odnosno da se sukladno propisima o zapošljavanju nestručne zamjene, mora nakon pet mjeseci raspisati novi natječaj. Kako bi se izbjegla mogućnost da poslodavac trajno zapošljava nestručnu zamjenu, ponavljajući natječaje svakih pet mjeseci, nestručna se zamjena može zaposliti dva puta, nakon čega je ustanova dužna pronaći način da zaposli osobu odgovarajuće stručne spreme, sukladno Pravilniku o odgovarajućoj vrsti obrazovanja odgojitelja i stručnih suradnika u dječjem vrtiću. (9) Ako se na natječaj ne javi osoba koja ispunjava uvjete iz stavka 4. ili 5. ovoga članka, poslove odgojitelja koji izvodi isključivo program predškole pri osnovnim školama za djecu koja ne pohađaju dječji vrtić može na određeno vrijeme, najdulje do pet mjeseci, sukladno propisima o zapošljavanju nestručne zamjene, obavljati osoba koja je završila učiteljski studij. Ustanova na isto radno mjesto može zaposliti nestručnu zamjenu dva puta, nakon toga dužna je raspisati natječaj i zaposliti osobu odgovarajuće stručne spreme, sukladno Pravilniku o odgovarajućoj vrsti obrazovanja odgojitelja i stručnih suradnika u dječjem vrtiću. U stavku 10. ovoga članka govori se o uvjetima koje mora ispunjavati osoba da bi se mogla obavljati poslove stručnog suradnika. Općenito, formulacija ''stručnog tima'' u kojem se nalaze ''stručni suradnici'' insinuira kako su ostali zaposleni u dječjem vrtiću zapravo nestručne osobe, što nipošto nije točno. Uzimajući u obzir činjenicu da je sve više magistara ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, da postoji i doktorski studij ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, uvažavajući bitnost i potrebu prisustva pedagoga, psihologa, edukacijskih rehabilitatora, socijalnih pedagoga, bespredmetno je isticati tek jedan dio zaposlenih u dječjem vrtiću kao stručan, suprotno njihovome zvanju i obrazovanju. Ne postoje zapreke da primjerice magistar RPOO određenim godinama staža, bude stručni suradnik koji će svojim iskustvom, znanjem i obrazovanjem biti podrška kolektivu i ponajprije djeci. To je pitanje potrebno riješiti već spomenutim Pravilnikom o vrsti odgovarajućeg obrazovanja odgojitelja i stručnih suradnika u dječjem vrtiću. Stoga tražimo da članak 24., stavak 10. glasi: (10) Poslove stručnog suradnika može obavljati osoba koja ispunjava uvjete iz Pravilnika o odgovarajućoj vrsti obrazovanja odgojitelja i stručnih suradnika u dječjem vrtiću. Djelomično prihvaćen Prijedlozi su djelomično prihvaćeni. Cilj je osigurati stručne osobe kako odgojitelje tako i stručne suradnike, ali kako bi se i djeci u ruralnim područjima i područjima gdje nedostaje odgojitelja omogućilo pravo na pristup ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju, poduzima se niz aktivnosti, a kratkoročno nije moguće osigurati dostatan broj odgojitelja.
71 Martina Puljić PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 11. Potrebno je precizirati sastav stručnog povjerenstva koje utvrđuje ispunjenost uvjeta za početak rada dječjeg vrtića, s ciljem zaustavljanja mogućnosti da se vrtići otvaraju u neprimjerenim i neprihvatljivim uvjetima. (3) Postupak utvrđivanja ispunjenosti uvjeta za početak rada dječjeg vrtića provodi se prema odredbama zakona kojim se uređuje opći upravni postupak, a provodi ga stručno povjerenstvo koje imenuje ured državne uprave u županiji, odnosno gradski ured Grada Zagreba. Povjerenstvo čine stručnjaci odgovarajućeg profila, uključujući i stručnjaka s iskustvom rada u predškolskoj ustanovi. Primljeno na znanje Komentar nije vezan uz čl. 11. Nactra.
72 Hrvatska psihološka komora PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 11. Članak 11. - prema kojem se mijenja članak 24. – komentar ide na stavak 2. prema kojem “dječji vrtić mora imati stručnog suradnika pedagoga, a ovisno o potrebi mogu se zaposliti i drugi stručni suradnici” • Nužno je da dječji vrtić ima barem jednog stručnog suradnika (ovisno o veličini vrtića) kako je i propisano Državnim pedagoškim standardom predškolskog odgoja i naobrazbe, gdje se dalje navodi da profil stručnog suradnika odabire vrtić na osnovi potreba djece i programa koje provodi. Nova izmjena osim što je u neskladu s važećim Državnim pedagoškim standardom predškolskog odgoja i naobrazbe, je u neskladu i s Državnim pedagoškim standardom osnovnoškolskog sustava odgoja i obrazovanja, (koji u članku 14., stavak 2. navodi: Svaka redovita osnovna škola koja ima do 180 učenika zapošljava 2 stručna suradnika od kojih jedan mora biti pedagog) kao i DPS srednjoškolskog sustava odgoja i obrazovanja koji isto to navodi u članku 11., stavku 2. • Dakle, nije nužno da to primarno bude pedagog ukoliko se radi samo o jednom stručnom suradniku, kako se sada predlaže. Svaki profil stručnog suradnika nosi svoja specifična stručna znanja koja su sva potrebna u dječjem vrtiću iz čega proizlazi zahtjev za multidisciplinarnosti tima stručnih suradnika, a u slučaju nemogućnosti zapošljavanja više stručnih suradnika, odabir profila stručnog suradnika treba ostati na izbor pojedinom dječjem vrtiću koji će uzimajući u obzir potrebe djece i programe koji se provode u određenom vrtiću, odabrati profil stručnog suradnika koji najbolje zadovoljava specifične potrebe upravo tog dječjeg vrtića. U uvodnom dijelu Nacrta zakona, u ocjeni stanja je navedeno kako je dostupnost dječjih vrtića pogotovo u manjim i ruralnim sredinama još uvijek nedovoljna. Djeca i roditelji stoga nemaju u svojem bližnjem okruženju pristup izvorima stručne pomoći. Psihološka struka je pomagačka struka s najširim rasponom pomagačkog djelovanja. Prednost stručnog suradnika psihologa su specifična znanja koja psiholog ima iz razvojne psihologije, kliničke psihologije, socijalne psihologije i drugih grana psihologije. U sredinama kojima je i inače slabija obuhvaćenost djece predškolskim odgojem i obrazovanjem, važno je raditi na otkrivanju djece s teškoćama u razvoju i drugim posebnim potrebama u zajednici, osvještavanju cjelokupnog okruženja djeteta o suvremenim konceptima razvoja djeteta i suvremenom pristupu životu djeteta s teškoćama u razvoju. • Također je važna uloga stručnog suradnika psihologa u očuvanju mentalnog zdravlja. Mentalno zdravlje podrazumijeva preventivno djelovanje od najranije dobi, uključivanje djece, mladih, roditelja i obitelji u razne aktivnosti, pružanje podrške, otvaranje stručnjaka djeci i obiteljima, promicanje pozitivnih primjera, provođenje javnih kampanja, educiranje i rana procjena rizika uz primjerene intervencije. Iako se može činiti da je tako opsežna briga o mentalnom zdravlju teška i skupa, mnoge razvijene zemlje svijeta prepoznaju da je teže i skuplje (u svakom smislu) orijentirati se primarno na liječenje posljedica umjesto na sprečavanje njihova razvoja (prema www.poliklinika-djeca.hr). • Posebnost stručnog suradnika psihologa odnosi se na stručna znanja i mogućnost primjene psihodijagnostičkih sredstava koje pomažu u otkrivanju potencijalno darovite djece, što je jedan od specifičnih poslova psihologa koji proizlazi iz Državnog pedagoškog standarda predškolskog odgoja i naobrazbe (članak 9., stavak 2. - Rano otkrivanje i utvrđivanje darovitosti provodi psiholog u suradnji s drugim stručnim suradnicima dječjeg vrtića). • Definiranje obaveznog profila stručnog suradnika, kada se radi o samo jednom stručnom suradniku, onemogućava dječjem vrtiću mogućnost kombiniranja dva stručna suradnika po pola radnog vremena, ukoliko to možda najbolje zadovoljava potrebe tog vrtića. Svakako podržavamo mogućnost povećanja broja djece uključene u programe ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja koje predviđa Nacrt izmjenama kriterija za upis u dječje vrtiće - “omogućiti upis najranjivijim skupinama djece i roditeljima djece koji imaju najveće potrebe za uključivanjem djece u redoviti sustav ranoga i predškolskoga odgoja i obrazovanja”. Nadalje se navodi obzirom da se u dječji vrtić upisuju i djeca s teškoćama u razvoju (2584 djece u pedagoškoj godini 2020/21., podatak preuzet iz Nacrta), i napominje “od samog uključenja djeteta u sustav ranog odgoja i obrazovanja važno je omogućiti svakom djetetu pomoć i potporu u skladu s njegovim razvojnim potrebama, mogućnostima i sposobnostima”. Pružanje pomoći i potpore kako djeci s teškoćama u razvoju, i djeci iz drugih ranjivih skupina, tako i njihovim roditeljima i odgojiteljima povećava potrebu za specifičnim znanjima koja imaju stručni suradnici. Stručni suradnik psiholog ima stručna znanja bitna za zahtjevnije obiteljske situacije koje mogu biti prisutne u jednoroditeljskim obiteljima i kod samohranih roditelja, obiteljima djece s teškoćama u razvoju i kroničnim bolestima kao i svim drugim obiteljima, a odnose se na emocionalno-psihološko snaženje obitelji za kvalitetniju pomoć u odrastanju. Dalje stručni suradnik psiholog doprinosi posebno znanjima iz razvojne psihologije pri kreiranju razvojnih zadaća za napredovanje djece prema njihovim sposobnostima. • Također smatramo važnim omogućit kombiniranje stručnog suradnika zaposlenog dijelom i u dječjem vrtiću i u školi (psihologa i pedagoga ili logopeda), osobito u sredinama koje imaju manji obuhvat djece. Da bi se to postiglo potrebno je između ostaloga omogućiti jedinstveni ispit za pripravnike stručne suradnike kroz cijelu obrazovnu verikalu. • Činjenica je također da su se posljednjim izmjenama u načinu napredovanja kod osnovnih i srednjih škola postigle vrlo važne izmjene, dok je predškolski odgoj i obrazovanje i njegovi djelatnici (odgojitelji i stručni suradnici) potpuno izostao iz fokusa nadležnog Ministarstva kojem pripada kao početna i najvažnija stepenica u obrazovanju. • Čini nam se prikladnim na ovom mjestu uputiti kritike nadležnom Ministarstvu koje se u mnogome često maćehinski odnosi prema predškolskom odgoju i obrazovanju. • Dalje komentar na stavak 9. članka 11.– koji glasi „poslove stručnog suradnika može obavljati osoba koja je završila diplomski sveučilišni studij ili diplomski specijalistički studij odgovarajuće vrste“ – o Napomena – potrebno dodati „završila NAJMANJE diplomski sveučilišni ili specijalistički studij odgovarajuće vrste“ Prihvaćen Prijedlog je prihvaćen.
73 Udruga odgajatelja predškolske djece Krijesnice PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 11. Apsolutno ne podržavamo zapošljavanje učitelja u RPOO prema navedenim uvjetima. Smatramo da je neprihvatljivo zapošljavati "nestručne osobe" zbog osjetljivosti djeteta u najranjivijoj dobi koje može imati trajne posljedice. Rad "nestručne osobe" u trajanju od dvije godine kao probni rok u kojem će MOŽDA steći potrebne kompetencije nedopustiv je prema Konvenciji o pravima djeteta. Nakon stjecanja navedenih 60 ETCS bodova ne spominje se pripravnički staž koji je za odgojitelje obavezan. Smatramo nužnim pripravnički staž uvesti kao obavezu i u ovom iznimnom slučaju sa zapošljavanjem "nestručnih osoba" i to pod mentorstvom odgojitelja. Nezamislivo nam je zaposliti "nestručnu osobu" u RPOO prije stjecanja potrebnih kompetencija. Predlažemo njihovo zapošljavanje tek kao pripravnika. S obzirom na deficit odgojitelja u pojedinim regijama RH prijedlog članka vidimo kao privremeno rješenje što je nužno istaknuti u Zakonu. Problem treba sustavno rješavati upisnom politikom i politikom zapošljavanja. Primljeno na znanje Cilj je osigurati stručne osobe, ali kako bi se i djeci u ruralnim područjima i područjima gdje nedostaje odgojitelja omogućilo pravo na pristup ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju, poduzima se niz aktivnosti, a kratkoročno nije moguće osigurati dostatan broj odgojitelja.
74 Tina Bebić PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 11. U članku 24., stavak 1., u navođenju tko radi na poslovima njege, odgoja i obrazovanja, socijalne i zdravstvene zaštite te skrbi o djeci propušteno je navesti zdravstvenog voditelja/voditeljicu. (1) U dječjem vrtiću na poslovima njege, odgoja i obrazovanja, socijalne i zdravstvene zaštite te skrbi o djeci rade sljedeći odgojno-obrazovni radnici: odgojitelj i stručni suradnik : pedagog, psiholog, logoped i edukacijski rehabilitator, te zdravstveni voditelj. U istom članku, stavak 3., navode se zahtjevi za zapošljavanje na radna mjesta u vrtiću. Predlagatelj navodi kako odgojno – obrazovni radnici u vrtiću moraju imati odgovarajuću vrstu i razinu obrazovanja te utvrđenu zdravstvenu sposobnost za obavljanje poslova iz stavka 1. ovog članka, ali propušta navesti da isti moraju imati i položen stručni ispit, kako je to stoji u trenutno važećem Zakonu. Stoga članak 24., stavak 3. treba glasiti: (3) Odgojno-obrazovni radnici u dječjem vrtiću moraju imati odgovarajuću vrstu i razinu obrazovanja sukladno Pravilniku o odgovarajućoj vrsti obrazovanja odgojitelja i stručnih suradnika u dječjem vrtiću, položen stručni ispit te utvrđenu zdravstvenu sposobnost za obavljanje poslova iz stavka 1. ovoga članka. U stavku 4. istoga članka, predlagatelj navodi potrebnu stručnu spremu koja omogućava obavljanje poslova odgojitelja, ostavljajući vrlo nejasno definirane konkretne studije koji bi bili uvjet zapošljavanja. Tako navodi preddiplomski sveučilišni studij, preddiplomski stručni studij, studij kojim je stečena viša stručna sprema u skladu s ranijim propisima, diplomski sveučilišni studij, specijalistički diplomski stručni studij, ne imenujući koji su to studiji, s kojim zvanjima. Takva formulacija imala bi se shvatiti na više načina, što za jedan ovakav dokument nije ispravno niti korisno. Primjerice, mogao bi to biti studij sestrinstva, ekonomije ili nekog drugog područja, što bi navelo poslodavce na pogrešne zaključke. U zakonu nije potrebno navoditi precizno studije koji odgovaraju zahtjevima radnog mjesta odgojitelja i stručnih suradnika, a s ciljem usklađivanja sa sljedećom stepenicom odgoja i obrazovanja i opisanim u Zakonu o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi, te Pravilnikom o odgovarajućoj vrsti obrazovanja učitelja i stručnih suradnika u osnovnoj školi, držimo da će novi Pravilnik o odgovarajućoj vrsti obrazovanja odgojitelja i stručnih suradnika u dječjim vrtićima, propisan po uzoru na spomenute dokumente, dati kvalitetan okvir obrazovnih uvjeta i zvanja u dječjim vrtićima. Stoga bi članak 24., stavak 4. glasio: (4) Poslove odgojitelja djece od navršenih šest mjeseci života do polaska u osnovnu školu može obavljati osoba koja je završila studij odgovarajuće vrste, sukladno Pravilniku o odgovarajućoj vrsti obrazovanja odgojitelja i stručnih suradnika u dječjem vrtiću. U stavku 5. ovoga članka, predlagatelj pojašnjava okvir u kojem bi se učiteljima razredne nastave omogućilo stjecanje dodatnih kompetencija i kvalifikacija prvostupnika predškolskog odgoja, uz polaganje razlike u vrijednosti 60 ECTS bodova na jednom od visokih učilišta u Republici Hrvatskoj. Manjak odgojitelja moguće je nadoknaditi dodatnim osposobljavanjem srodnih zanimanja, stjecanjem dodatnih kompetencija, no to nikako ne može biti ograničeno na samo učitelje. Naime, isticana visoka razina srodnosti koju u obrazloženju predlagatelj navodi, nije točna. Naprotiv, postoje i druga, čak i srodnija zvanja kojima se ovim putem priječi mogućnost rada u dječjim vrtićima uz iste uvjete, koji su evidentno rezervirani samo za učitelje. Primjerice, više srodnosti sa zvanjem odgojitelja imaju i pedagozi, socijalni pedagozi i drugi, posebno ako se sagleda razina obrazovanja, obujam sadržaja te ishodi učenja. Valja postići reciprocitet odgojitelja u odnosu na učitelja, i uzeti u obzir da bi pod istim uvjetima odgojitelja mogao steći dodatne kompetencije za rad u primarnom obrazovanju/školi. Dodatne kompetencije, a u skladu s ocjenama visokih učilišta te priznavanjem već položenih kolegija srodnih studija, mogu dati pripremu za rad, no nikako ne mogu dati stručnu kvalifikaciju sa zvanjem prvostupnika ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja. Pozivajući se na Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnim i srednjim školama, te Pravilnik o odgovarajućoj vrsti obrazovanja učitelja i stručnih suradnika u osnovnoj školi, predlažemo da osobe svih srodnih zanimanja koja se odluče na ovakvo dodatno obrazovanje, zadrže svoje zvanje, uz dopuštenje rada u predškolskim ustanovama nakon stečenih kompetencija – što bi se imalo smatrati nepotpunom kvalifikacijom. Osobe s takvim dodatnim obrazovanjem mogle bi privremeno obavljati poslove odgojitelja. Trajno bi te poslove mogli obavljati isključivo prvostupnici ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, nakon stjecanja kvalifikacije. Nastavno na prijedlog da se za potrebe stjecanja dodatnih kompetencija za rad u predškolskoj ustanovi na poslovima odgojitelja ostvari dodatno obrazovanje u vrijednosti 60 ECTS bodova, za koje, kako stoji u obrazloženju predlagatelja, ministar odlukom određuje nazive predmeta i sadržaj kolegija te ukupnu visinu ECTS bodova, valja se zapitati temeljem čega je tada predložen broj 60 ECTS bodova. Ukoliko je predlagatelj, navodeći upravo 60 ECTS bodova, imao na umu Odluku o donošenju programa stjecanja pedagoških kompetencija za strukovne učitelje, suradnike u nastavi i mentore (NN 8/2016), valja naglasiti kako takva odluka mora biti donesena i za stjecanje dodatnih kompetencija za poslove odgojitelja, s jasno određenim programima koje kandidati moraju proći kako bi stekli pravo rada na poslovima odgojitelja. U suprotnome, evidentno je kako prijedlog nije utemeljen na činjeničnim i stvarnim potrebama dodatnog obrazovanja. Slijedom svega navedenog tražim da članak 24., stavak 5. glasi: (5) Ako se na natječaj ne javi osoba koja ispunjava uvjete iz stavka 4. ovoga članka poslove odgojitelja može obavljati osoba koja je završila srodni studij, uz uvjet da u roku od dvije godine od dana zasnivanja radnoga odnosa stekne dodatne kompetencije iz studijskog programa ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja na jednom od visokih učilišta u Republici Hrvatskoj u kojem se izvodi studijski program ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, a sukladno Odluci ministra o stjecanju dodatnih kompetencija za poslove odgojitelja u dječjem vrtiću/Pravilniku o stjecanju dodatnih kompetencija za obavljanje poslova odgojitelja u dječjim vrtićima. U svrhu održavanja kvalitete odgojno-obrazovnih procesa u predškolskim ustanovama, uvažavajući činjenicu da su nositelji tih procesa upravo i jedino odgojitelji s kvalifikacijom prvostupnika ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, odnosno magistri ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, osobe iz stavka 5. ovoga članka, mogu raditi poslove odgojitelja ali isključivo u smjeni uz odgojitelja koji ima odgovarajuću kvalifikaciju iz stavka 4. ovoga članka. Stoga tako treba i glasiti članak 24., stavak 7.: (7) Osoba iz stavka 5. ovoga članka zasniva radni odnos kao nestručna osoba do stjecanja dodatnih kompetencija te može izvoditi odgojno-obrazovni rad s djecom kao jedan od dvaju odgojitelja u odgojnoobrazovnoj skupini u istoj smjeni, uz odgojitelja koji ima odgovarajuću kvalifikaciju iz stavka 4. ovoga članka. Stavak 9. ovoga članka govori o tome kako se, ukoliko se na natječaj ne javi osoba koja ispunjava uvjete iz članka 4. ili 5. ovog članka, na poslove odgojitelja koji izvodi isključivo program predškole pri osnovnim školama, može zaposliti osoba koja je završila učiteljski studij. Predlažem da se takva osoba može zaposliti, ali najduže pet šest mjeseci, odnosno da se sukladno propisima o zapošljavanju nestručne zamjene, mora nakon pet mjeseci raspisati novi natječaj. Kako bi se izbjegla mogućnost da poslodavac trajno zapošljava nestručnu zamjenu, ponavljajući natječaje svakih pet mjeseci, nestručna se zamjena može zaposliti dva puta, nakon čega je ustanova dužna pronaći način da zaposli osobu odgovarajuće stručne spreme, sukladno Pravilniku o odgovarajućoj vrsti obrazovanja odgojitelja i stručnih suradnika u dječjem vrtiću. (9) Ako se na natječaj ne javi osoba koja ispunjava uvjete iz stavka 4. ili 5. ovoga članka, poslove odgojitelja koji izvodi isključivo program predškole pri osnovnim školama za djecu koja ne pohađaju dječji vrtić može na određeno vrijeme, najdulje do pet mjeseci, sukladno propisima o zapošljavanju nestručne zamjene, obavljati osoba koja je završila učiteljski studij. Ustanova na isto radno mjesto može zaposliti nestručnu zamjenu dva puta, nakon toga dužna je raspisati natječaj i zaposliti osobu odgovarajuće stručne spreme, sukladno Pravilniku o odgovarajućoj vrsti obrazovanja odgojitelja i stručnih suradnika u dječjem vrtiću. U stavku 10. ovoga članka govori se o uvjetima koje mora ispunjavati osoba da bi se mogla obavljati poslove stručnog suradnika. Općenito, formulacija ''stručnog tima'' u kojem se nalaze ''stručni suradnici'' insinuira kako su ostali zaposleni u dječjem vrtiću zapravo nestručne osobe, što nipošto nije točno. Uzimajući u obzir činjenicu da je sve više magistara ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, da postoji i doktorski studij ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, uvažavajući bitnost i potrebu prisustva pedagoga, psihologa, edukacijskih rehabilitatora, socijalnih pedagoga, bespredmetno je isticati tek jedan dio zaposlenih u dječjem vrtiću kao stručan, suprotno njihovome zvanju i obrazovanju. Ne postoje zapreke da primjerice magistar RPOO određenim godinama staža, bude stručni suradnik koji će svojim iskustvom, znanjem i obrazovanjem biti podrška kolektivu i ponajprije djeci. To je pitanje potrebno riješiti već spomenutim Pravilnikom o vrsti odgovarajućeg obrazovanja odgojitelja i stručnih suradnika u dječjem vrtiću. Stoga tražim da članak 24., stavak 10. glasi: (10) Poslove stručnog suradnika može obavljati osoba koja ispunjava uvjete iz Pravilnika o odgovarajućoj vrsti obrazovanja odgojitelja i stručnih suradnika u dječjem vrtiću. Djelomično prihvaćen U stavku 1. dodana je medicinska sestra. S obzirom da je u stavku 3. navedeno da: "Poslove odgojitelja djece od navršenih šest mjeseci života do polaska u osnovnu školu može obavljati osoba koja je završila studij odgovarajuće vrste za rad na radnome mjestu odgojitelja", isto podrazumijeva da mora imati završen studij ranog i predškolskog odgoja i obrazovanje. Odgovarajuća vrsta obrazovanje propisuje se posebnim pravilnikom što je propisano stavkom 12.
75 Poliklinika za rehabilitaciju slušanja i govora SUVAG, Zagreb PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 11. Smatramo da bi trebalo omogućiti i odgojiteljima ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja iste uvjete za zapošljavanje u osnovnim školama kao i učiteljima u dječjim vrtićima. Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
76 Poliklinika za rehabilitaciju slušanja i govora SUVAG, Zagreb PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 11. Predlažemo da se u članku 24. među stručne suradnike doda i stručni suradnik fonetičar rehabilitator. Nije prihvaćen U skladu s DPS-om fonetičar može raditi samo u ustanovama u kojima se izvode posebni programi za djecu s teškoćama u razvoju.
77 GRAD ZAGREB PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 11. NAPOMENA za stavak 5. - Ova odredba nije usklađena s poglavljem Osnovna pitanja koja se uređuju Zakonom i Posljedice koje će donošenjem Zakona proisteći. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na ukazanom.
78 Pravobranitelj za djecu RH PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 11. U članku 11. Nacrta prijedloga zakona kojim se mijenja članak 24. ZPOO-a, u stavku 1. i 2. propisuje se da su stručni suradnici u dječjem vrtiću: pedagog kojeg vrtić obvezno mora imati, psiholog, logoped i edukacijski rehabilitator koje vrtić može zaposliti ovisno o potrebi. Smatramo da bi djeci u svakom vrtiću trebala biti dostupna stručna podrška i pomoć stručnjaka različitih profila: psihologa, logopeda, edukacijskog rehabilitatora i socijalnog pedagoga, bilo u okviru stručne službe vrtića ili u vidu mobilnog tima koji bi bio na raspolaganju za određeno područje jedne ili više JLS kako bi se osigurala podrška ovih stručnjaka djeci u onim dječjim vrtićima u kojima takvih stručnjaka nema. Smatramo da bi bilo svrsishodno u ovom Nacrtu prijedloga zakona predvidjeti odredbu o obvezi osiguravanja ovih stručnjaka u dječjim vrtićima ili osiguravanja mobilnog tima stručnjaka od strane jedne ili više JLS za određeno područje. Također, smatramo da su socijalni pedagozi kao stručni suradnici u vrtiću potrebni zbog ranih intervencija kojima bi trebalo obuhvatiti djecu koja odrastaju u rizičnim okolnostima i onu koja su u riziku za pojavu problema u ponašanju, te predlažemo predvidjeti ih kao stručne suradnika u dječjim vrtićima u stavku 1. članka 11. ovog Nacrta prijedloga zakona. Podsjećamo da smo u siječnju 2018. godine Ministarstvu znanosti i obrazovanja uputili preporuku (DPR-610-01/17-0063) za zapošljavanje socijalnih pedagoga u dječjim vrtićima. Primljeno na znanje Zapošljavanje stručnih suradnika propisano je DPS-om.
79 ARIJANA PLAHUTAR PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 11. SEKCIJA PREDŠKOLSKIH PEDAGOGA GRADA ZAGREBA I PRIDRUŽENIH ČLANICA (Grad Zagreb, Zagrebačka županija, Sisačko-moslavačka županija, Karlovačka županija, Bjelovarsko-bilogorska županija, Varaždinska županija, Krapinsko-zagorska županija, Šibensko-kninska županija, Splitsko-dalmatinska županija) „(1) U dječjem vrtiću na poslovima njege, odgoja i obrazovanja, socijalne i zdravstvene zaštite te skrbi o djeci rade sljedeći odgojno-obrazovni radnici: odgojitelj i stručni suradnik : pedagog, psiholog, logoped i edukacijski rehabilitator. KOMENTAR: Godinama su zdravstveni voditelji (više medicinske sestre koje rade na poslovima njege i skrbi za tjelesni rast i zdravlje djece) tretirani kao ne-stručni suradnici što je pogrešno i ne odgovara realitetu u praksi. Zdravstveni voditelji ravnopravno sudjeluju u radu Stručnog tima vrtića i svim ostalim poslovima vezanima za stvaranje uvjeta i postizanje kvalitete cjelokupnog odgojno-obrazovnog rada vrtića. Zdravstveni voditelji imaju ključnu ulogu u radu Stručnog tima vrtića u stvaranju uvjeta i planiranju OO rada s djecom sa zdravstvenim teškoćama koja su u vrtićkoj populaciji zastupljena u vrlo visokom postotku. Predlažemo tekst: „U dječjem vrtiću na poslovima njege, odgoja i obrazovanja, socijalne i zdravstvene zaštite te skrbi o djeci rade sljedeći odgojno-obrazovni radnici: odgojitelj i stručni suradnik: pedagog, psiholog, logoped, edukacijski rehabilitator i zdravstveni voditelj/medicinska sestra (osoba koja je završila preddiplomski sveučilišni ili stručni studij sestrinstva, odnosno studij kojim je stečena viša stručna sprema u djelatnosti sestrinstva u skladu s ranijim propisima, kao i osoba koja je završila sveučilišni diplomski studij ili specijalistički studij sestrinstva.).“ (2) Dječji vrtić mora imati stručnog suradnika pedagoga, a ovisno o potrebi mogu se zaposliti i drugi stručni suradnici. KOMENTAR: POHVALJUJEMO INICIJATIVU da se Zakonom propisuje obvezno zapošljavanje pedagoga - stručne osobe s bazičnim obrazovanjem usmjerenim na odgojno-obrazovni proces a koji je temeljna djelatnost predškolskih ustanova. Činjenica je da je do sada veliki broj dječjih vrtića vođeno bez stručne podrške pedagoga i ova odluka će svakako utjecati na unapređivanje odgojno-obrazovnog rada vrtića te razvijanja kulture ustanove. Smatramo da je u dječjim vrtićima ključna uloga ostalih stručnih suradnika (psihologa, logopeda, defektologa i zdravstvenih voditelja). Postojeća formulacija za njihovim zapošljavanjem ovisno o potrebi je nejasna tj. ostavlja prostora za subjektivne procjene nestručnjaka (lokalne samouprave) te bi je trebalo pojasniti. Predlažemo dodatni tekst u nastavku stavka: „Potreba za zapošljavanjem ostalih stručnih suradnika definira se razvojnim i zdravstvenim potrebama djece uključene u dječji vrtić što se utvrđuje medicinskom dokumentacijom kao bi se svakom djetetu osiguralo jednakost odgojno-obrazovnih šansi.“ 5) Ako se na natječaj ne javi osoba koja ispunjava uvjete iz stavka 4. ovoga članka poslove odgojitelja može obavljati osoba koja je završila učiteljski studij.... KOMENTAR: Smatramo kako je stjecanju dodatnih kompetencija učitelja potrebno pristupiti s velikom pažnjom kako ni u kojem slučaju ne zakinemo odgojitelje. 60ECTSa zvuči izrazito malo, s obzirom da su metodika rada odgojitelja i učitelja potpuno različite. Smatramo da bi Učiteljski fakultet trebao regulirati koliko je bodova potrebno ostvariti i u kojim kolegijima. Također smatramo da u predloženoj izmjeni Zakona nedostaje ključan uvjet stjecanja statusa stručne osobe za provođenje rada s djecom rane i predškolske dobi a to je POLAGANJE STRUČNOG ISPITA ILI RAZLIKE STRUČNOG ISPITA. Iako se u Zakonu polaganje stručnog ispita ne spominje ni za odgojitelje početnike, važno je da se kroz izmijenjeni tekst Zakona jasno implicira da je polaganje stručnog ispita po završetku doškolovanja učitelja imperativ. Smatramo da je potrebno naglasiti i mogućnost reciprociteta, tj. mogućnost zapošljavanja odgojitelja u osnovnim školama tj. predlažemo dodatni tekst u nastavku stavka: „Isto tako, omogućava se zapošljavanje odgojitelja u osnovnim školama u primarnom obrazovanju, uz obvezu dodatnog stjecanja kvalifikacije prvostupnika/prvostupnice učitelja primarnog obrazovanja. Ideja ove mjere je omogućiti lakši socio-emocionalni prijelaz djece iz vrtića u školu. Potrebno je omogućiti da odgojitelji djece imaju mogućnost povrata na rad u ustanovu ranog i predškolskog odgoja (ali i mogućnost nastavka radnog odnosa u osnovnoj školi).“ Djelomično prihvaćen Prijedlozi su djelomično prihavećni.
80 Andreja Sedlar PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 11. U općem komentaru sam već navela, a ovdje još jednom želim naglasit: u odgojno-obrazovnoj skupini treba raditi odgojitelj sa diplomom preddiplomskog ili diplomskog studija Ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja. Nikako nije prihvatljiva namjera da se učiteljima razredne nastave omogući ne samo rad već i očiti ustupci u stjecanju upitne kvalifikacije (vrijeme prilagodbe i mali broj sati zaduženja kroz ECTS bodove). Dojam jest da se u ovom članku ide na ruku učiteljima umjesto da se zakonom osigura odgovarajući profil stručnjaka, bez iznimke. Držim da je predškolska odgojno-obrazovna ustanova odlično mjesto za odgoj i obrazovanje djeteta predškolskog uzrasta kojim se najprije bave visoko obrazovani odgojitelji. To dijete ne sjedi u klupi, ne mora biti najbolje u skupini, razgovara kad želi, bira partnera za igru s kojim se dogovara, i dozvoljen mu je njegov način i tempo učenja. Mi odgojitelji to dobro razumijemo. Primljeno na znanje Učitelj se zapošljava samo ako nema odgojitelja i dužan je u propisanom roku seći odgovarajuće komepetencije za rad s djecom rane i predškolske dobi.
81 TENA ERCEG PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 11. Predložena izmjena »Dječji vrtić mora imati stručnog suradnika pedagoga, a ovisno o potrebi mogu se zaposliti i drugi stručni suradnici.« nezasluženo stavlja ostale navedene stručnjake u nepovoljan položaj naspram pedagoga, a da nije jasno odnosno činjenicama objašnjeno zašto je to učinjeno. Svaki stručnjak navedenih profila ima svoja specifična znanja i vještina i kao takvi mogu doprinijeti razvoju Ustanove. Stoga, idealno bi bilo zaposliti barem 2 stručnjaka različitih profila koja će kroz multidisiciplinarnost u još većoj mjeri moći pridonijeti razvoju Ustanove odnosno ostvarivanju najbolje dobrobiti svakog djeteta. Vezano konkretno za stručnog suradnika psihologa, izdvajam dio komentara HPD-a: Psihološka struka je pomagačka struka s najširim rasponom pomagačkog djelovanja. Prednost stručnog suradnika psihologa su specifična znanja koja psiholog ima iz razvojne psihologije, kliničke psihologije, socijalne psihologije i drugih grana psihologije. ... Također je važna uloga stručnog suradnika psihologa u očuvanju mentalnog zdravlja. ... Posebnost stručnog suradnika psihologa odnosi se na stručna znanja i mogućnost primjene psihodijagnostičkih sredstava koje pomažu u otkrivanju potencijalno darovite djece, što je jedan od specifičnih poslova psihologa koji proizlazi iz Državnog pedagoškog standarda predškolskog odgoja i naobrazbe. Prihvaćen Stavak 2. Nacrta brisan je.
82 SONJA PRIBELA-HODAP PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 11. Podržala bih komentar Hrvatskog psihološkog društva i nadodala kako niti u uvodu niti u objašnjenju ovih izmjena nigdje nije objašnjeno zašto je predlagatelj išao u smjeru da je za vrtić nužno imati pedagoga kao prvog stručnog suradnika, često i jedinog? Navedeno je u neskladu s odredbama važećeg DPS-a za predškolski odgoj, a i u nesuglasju je s praksom u drugim propisima iz područja školstva da se izbor profila stručnog suradnika definira tako ograničavajuće u odnosu na struku (u OŠ i SŠ se govori o barem dva stručna suradnika različitog profila). Također, smatram kako nije potrebno da se problematika struke stručnog suradnika definira u sklopu zakona, već u sklopu DPS-a kako je to i do sad bilo. Prihvaćen Prijedlog je prihvaćen.
83 Josipa Jadrošić Toić PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 11. Želim izraziti neslaganje s prijedlogom da ako se na natječaj ne javi osoba koja ispunjava uvjete iz stavka 4. članka 24., poslove odgojitelja djece može obavljati osoba koja je završila učiteljski studij. Ovime se podcjenjuju odgojitelji predškolske djece koji su odabrali svoje fakultetsko obrazovanje. Također mislim da ne treba davati prednost određenim stručnim suradnicima. Svi imaju svoje znanje i vještine koje su važne u ranom predškolskom odgoju. Djelomično prihvaćen Stavak 2. brisan je. Cilj je osigurati stručne osobe kako odgojitelje tako i stručne suradnike, ali kako bi se i djeci u ruralnim područjima i područjima gdje nedostaje odgojitelja omogućilo pravo na pristup ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju, poduzima se niz aktivnosti, a kratkoročno nije moguće osigurati dostatan broj odgojitelja.
84 Gorana Mišćenić PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 11. "Dječji vrtić mora imati stručnog suradnika pedagoga, a ovisno o potrebi mogu se zaposliti i drugi stručni suradnici." Također sam mišljenja da ne treba davati prednost profilu stručnog suradnika. Svaki stručni suradnik ima svoja znanja, vještine i kompetencije i podjednako je važan za ustanovu. Ne znam na čemu se temelji ovakav izbor prioriteta. Je li u pitanju neka interesna skupina? Mišljenja sam da bi svaka ustanova trebala prema vlastitim potrebama odlučiti kojeg će stručnog suradnika zaposliti, a da niti jedan nema prednost pred nekim drugim. Ovakav je prijedlog diskriminirajući. Nužno je da dječji vrtić ima barem jednog stručnog suradnika (ovisno o veličini vrtića) kako je i propisano Državnim pedagoškim standardom predškolskog odgoja i naobrazbe. Također se ne slažem s mogućnošću zapošljavanja osoba koje su završile Učiteljski fakultet na radno mjesto odgajatelja uz dodatno stjecanje kompetencija od samo 60 ECTS bodova. Oni nemaju ista znanja niti kompetencije, a također podcjenjuje se cijeli smisao odabira i završavanja fakulteta, smisao sustava visokoškolskog obrazovanja. Mišljenja sam da bi bilo od iznimne važnosti kada radimo na Zakonu o predškolskom odgoju, onda tako i promišljati, a ne brkati profesije i u konačnici braniti dignitet stručnjaka koji su školovani i kontinuirano ulažu u svoje znanje kako bi radili u predškolskim ustanovama. Kontinuirano smo suočeni s time da se MZO nezainteresirano odnosi i sporadično bavi predškolskim odgojem. Prihvaćen Prijedlozi su djelomično prihvaćeni. Stavak 2. brisan je. Cilj je osigurati stručne osobe kako odgojitelje tako i stručne suradnike, ali kako bi se i djeci u ruralnim područjima i područjima gdje nedostaje odgojitelja omogućilo pravo na pristup ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju, poduzima se niz aktivnosti, a kratkoročno nije moguće osigurati dostatan broj odgojitelja.
85 Josipa Mihić PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 11. Ispred Odsjeka za poremećaje u ponašanju i Studijskog programa Socijalne pedagogije na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu sugeriramo na nužnost izmjene članka 24. u st.1.koji bi trebao glasiti: „(1) U dječjem vrtiću na poslovima njege, odgoja i obrazovanja, socijalne i zdravstvene zaštite te skrbi o djeci rade sljedeći odgojno-obrazovni radnici: odgojitelj i stručni suradnik: pedagog, psiholog, logoped, edukacijski rehabilitator i socijalni pedagog (...)” Navodimo slijedeće argumente u prilog prijedlogu izmjene: - Posljednjim izmjenama Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju (NN 94/13) u članku 24. stavku 1. prilikom nabrajanja odgojno-obrazovnih radnika opravdano je ispušten do tada korišteni pojam stručnjaci edukacijsko-rehabilitacijskog profila budući da se kompetencije stručnjaka koje Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet obrazuje razlikuju i ne mogu se svrstati pod jedan pojam stručnog profila. Međutim, u navedenoj izmjeni Zakona navedeni su samo pojedini stručnjaci koji se obrazuju na Eduakcijsko-rehabilitacijskom fakultetu (logoped i rehabilitator), dok je navedeni zakon prije izmjena iz 2013. (NN 10/97 i 107/07), u članku 24. stavku 2. odredio da su „stručni djelatnici dječjeg vrtića: odgojitelji djece od navršenih 6 mjeseci života do polaska u osnovnu školu s višom stručnom spremom, medicinska sestra s višom stručnom spremom, pedagog, psiholog i defektolog s visokom stručnom spremom“. Trenutnim selektivnim, a opet pravno neutemeljenim, tumačenjima kako pojedini stručnjaci koji se obrazuju na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu mogu, odnosno ne mogu imati zasnovan radni odnos u dječjem vrtiću došlo je i do, u najmanju ruku, neizravne diskriminacije u pogledu obrazovanja, napredovanja u zvanju i zasnivanja radnog odnosa, odnosno do izrazitog otežavanja statusa socijalnim pedagozima zaposlenima u sustavu RPOO. Pojam stručnjak edukacijsko-rehabilitacijskog profila koristio se kao ekvivalent zastarjelom nazivu defektolog i odnosio se na logopede, socijalne pedagoge i edukacijske rehabilitatore (prema mišljenju, odnosno dopisu Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta upućenog MZO od 15. prosinca 2016.g, KLASA: 602-04 / 16 - 44 / 13, UR:BROJ : 251-7 4 I 16 - 0I / I). Pri tom želimo naglasiti kako pojam stručnjak edukacijsko-rehabilitacijskog profila također nije valjan budući da Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet obrazuje tri različite skupine stručnjaka sa specifičnim kompetencijama – edukacijske rehabilitatore, logopede i socijalne pedagoge koje nije moguće svrstati pod jedan nazivnik. - Brojni zakonski i stručni dokumenti iz područja RPOO, na koje se i sami autori Prijedloga Zakona pozivaju u potpoglavlju Ocjena stanja, i dalje prepoznaju neophodnu i različitu ulogu svih stručnjaka koji se obrazuju na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu koji su nositelji inkluzivnog odgoja, koristeći sada već zastarjelu sintagmu stručnjaci edukacijsko-rehabilitacijskog profila ili precizirajući sva tri profila stručnjaka: Državni pedagoški standard (čl.2. i čl.30 NN 63/2008); Nacionalni kurikulum za rani i predškolski odgoj i obrazovanje (NN 05/15); Programsko usmjerenje odgoja i obrazovanja predškolske djece (str. 7., 9., 16. Glasnika Ministarstva kulture i prosvjete Republike Hrvatske“ 7-8/919); Pravilnik o vrsti stručne spreme stručnih djelatnika te vrsti i stupnju stručne spreme ostalih djelatnik u dječjem vrtiću (NN 133/97, čl.2.:“Stručni suradnik: - pedagog - profesor pedagogije - diplomirani pedagog - psiholog - profesor psihologije - diplomirani psiholog - defektolog - dipl. defektolog, bez obzira na smjer - prof. defektologije, bez obzira na smjer“); Priručnik za samovrednovanje ustanova ranoga i predškolskog obrazovanja iz (NCVVO, str. 69., 2012.) čak i navodi: „Stručni suradnici u ustanovi za rani odgoj jesu pedagog, psiholog i stručnjaci edukacijsko-rehabilitacijskog profila (logoped, rehabilitator, socijalni pedagog)…“. - Zakon o socijalnopedagoškoj djelatnosti (NN 98/19) u čl.3. definira što socijalnopedagoška djelatnost obuhvaća, a ovdje navodimo područja ključna za ulogu stručnih suradnika u predškolskim ustanovama koja zaslužuju svoje mjesto u vrtićima za dobrobit djece, roditelja i cjelokupne zajednice: socijalnopedagoška procjena; planiranje intervencija; prevencija (skup stručnih intervencija usmjerenih sprečavanju nastanka i razvoja emocionalnih i problema u ponašanju, a putem smanjivanja rizičnih i jačanja zaštitnih čimbenika kod djece i roditelja); promocija mentalnog zdravlja i pozitivnog razvoja djece i mladih (stručno djelovanje na temelju modela jačanja snaga i kompetencija te podrazumijeva stvaranje individualnih, i okolinskih uvjeta koji su osnažujući i kao takvi omogućuju optimalno zdravlje i razvoj korisnika); rana intervencija (skup stručnih intervencija usmjerenih pojedincima koji su u pojačanom riziku za razvoj problema u ponašanju te kod kojih su utvrđeni razvojni rizici ili razvojne teškoće, a koja se pruža u ranom razvoju problema u ponašanju i/ili u ranoj dobi djece); tretman (skup specijaliziranih socijalnopedagoških stručnih intervencija usmjerenih prema pojedincima s razvijenim problemima u ponašanju, a radi smanjivanja rizičnih čimbenika koji su pridonijeli njihovu razvoju i održavanju te osiguravanja poželjnih promjena sa svrhom odgoja, socijalizacije i/ili resocijalizacije, rehabilitacije, socijalnog uključivanja i osnaživanja korisnika intervencija), socijalnopedagoško i psihoterapijsko savjetovanje (skup stručnih intervencija prema pojedincima, obiteljima i skupinama usmjerenih poticanju pozitivnih promjena u psihosocijalnom funkcioniranju sa svrhom prevladavanja teškoća, stvaranja uvjeta za očuvanje i razvoj osobnih potencijala te odgovornog odnosa pojedinca prema samom sebi, obitelji i društvu) te edukacijske aktivnosti (osmišljavanje i provođenje obrazovnih programa i aktivnosti za stručnjake u širem profesionalnom okruženju, u kontekstu cjeloživotnog učenja, a radi njihova ovladavanja općim i specifičnim socijalnopedagoškim, psihosocijalnim i psihoedukativnim kompetencijama te poboljšanja osobne i profesionalne djelotvornosti). - Uvidom u sadržaj obrazovanja socijalnih pedagoga neupitne su njihove kompetencije nužne za kvalitetan rad u sustavu ranog i predškolskog odgoja (https://www.erf.unizg.hr/hr/studiji/preddiplomski-socijalna-pedagogija , https://www.erf.unizg.hr/hr/studiji/diplomski-socijalna-pedagogija ). Izdvajamo samo mali dio kolegija koji se odnose na usvajanje znanja i kompetencija nužnih za uspješan rad u sustavu predškolskog odgoja poput: Razvoj i implementacija preventivnih programa; Trening socijalnih vještina; Prevencijski programi u obiteljskom i školskom okruženju; Terapija igrom; Savjetovanje; Socijalnopedagoška procjena; Individualni pristup u socijalnopedagoškim intervencijama; Socijalnopedagoške intervencije u obitelji i dr. - Brojni članci, knjige i udžbenici u području ranog i predškolskog odgoja rezultat su stručnih, znanstvenih i istraživačkih aktivnosti socijalnih pedagoga. Socijalni pedagozi autori su i koautori obvezne literature za odgojitelje te kreatori i ko-kreatori sveobuhvatnih preventivnih programa koji se provode u vrtićima (na primjer: Bašić J., 2008. Kompetentnost odgajatelja i prevencija rizičnih ponašanja djece u predškolskim ustanovama; Bašić, J., Koller-Trbović, N., Žižak A., Hudina, B., 2005. Integralna metoda u radu s predškolskom djecom i njihovim roditeljima; Bouillet. D., 2019. Inkluzivno obrazovanje: odabrane teme, 2018. S one strane inkluzije djece rane i predškolske dobi - izvješće o provedenoj analizi pristupačnosti kvalitetnog ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja djeci u ranjivim situacijama u Hrvatskoj; Bouillet, D. i sur.. 2016. ur: Uvažavanjem različitosti do kulture mira: priručnik za odgojitelje djece rane i predškolske dobi, 2010. Izazovi integriranog odgoja i obrazovanja, Bouillet, D. i sur.: RESCUR: Na valovima, Kurikul otpornosti za predškolsku i osnovnoškolsku dob: Priručnik za odgojite(ic)e; Vlah, N. 2015. Some Aspects of the Phenomenology of Risk Behavior at Preschool Age, 2017. Need for early intervention support for nursery school children: nursery school teachers’ perspective; Mihić J. i sur. 2016. Promoting Social and Emotional Competencies among Young Children in Croatia with Preschool PATHS, te brojni drugi). - Socijalni pedagozi kreiraju i provode edukacije za odgojitelje i druge stručne suradnike u obliku cjeloživotnog obrazovanja (na primjer: Odgoj i obrazovanje djece i učenika s problemima u ponašanju; Rane odgojno-obrazovne intervencije za djecu i učenike s problemima u ponašanju - UFRI; Prevencija i tehnike rada s djecom s problemima u ponašanju u ranoj i predškolskoj dobi - ENNEA itd.), neposredno provode stručni rad s djecom rane i predškolske dobi i njihovim roditeljima u drugim sustavima (nevladine udruge, socijalna skrb, zdravstvo) te obrazuju odgojitelje kao visokoškolski nastavnici (UFZG, UFRI, FFST). - Inozemna, posebno europska praksa, također pokazuje da su socijalni pedagozi neizostavan dio i ravnopravni sudionici/zaposlenici odgojno-obrazovnih i drugih ustanova za djecu rane i predškolske dobi (Bouillet, D. i Poldrugač, Z., 2011. Stanje i perspektive suvremene socijalne pedagogije u Europi; Moss, P., 2011. Social Pedagogy and Working with Children and Young People: Where Care and Education Meet) u svrhu pružanja sveobuhvatne podrške djeci, roditeljima i odgojiteljima. - U uvodnom obrazloženju Nacrta prijedloga DPS-a iz 2008. (https://sabor.hr/sites/default/files/uploads/sabor/2019-01-18/075711/STANDARD_PREDSKOLSKI.pdf ) naveden je argument koji snažno predstavlja suštinu važnosti rada socijalnih pedagoga u RPOO i govori u prilog potrebi za većim brojem stručnjaka koji se bave problemima u ponašanju: „Važno je istaknuti da stručni suradnici nisu ravnomjerno zastupljeni u svim dječjim vrtićima i županijama pa veliki broj djece ne ostvaruje pravo na stručnu pomoć usmjerenu na identifikaciju i prevenciju poremećaja u ponašanju i razvoju, a također je velika i neujednačenost u ekipiranosti dječjih vrtića stručnim suradnicima...“ - Socijalni pedagozi u RH djeluju kao stručnjaci iz područja edukacijsko-rehabilitacijskih znanosti (u širem smislu), te svojim znanjem, vještinama i stečenim iskustvom već uvelike doprinose prevenciji, detekciji, procjeni, ranoj intervenciji i tretmanu djece s rizikom za probleme u ponašanju ili već razvijene probleme čime se u konačnici i ostvaruje svrha zbog koje dječji vrtići kao javne ustanove i postoje, odnosno pružaju uslugu predškolskog odgoja i obrazovanja. Socijalnopedagoška profesija snažno pridonosi afirmaciji ciljeva i načela nacionalnih i međunarodnih dokumenata budući da je usmjerena poticanju pozitivnog razvoja i opće dobrobiti djeteta, socijalnoj inkluziji i aktivnom sudjelovanju u društvenom životu djece koja su izložena raznim rizičnim čimbenicima. Naša praksa usmjerena je na sprječavanje ili ublažavanje indvidualnih i socijalnih problema djece i njihovih roditelja, djelujući u smjeru poticanja pozitivnih promjena u ponašanju i uvjeta u kojima djeca odrastaju i razvijaju se. Slijedom svega iznesenog, apeliramo da se predmetna situacija riješi sukladno pozitivnim zakonskim i podzakonskim propisima s obzirom da iz istih (već postojećih) nedvojbeno ne proizlaze nikakve prepreke za buduće zasnivanje radnog odnosa socijalnih pedagoga u dječjim vrtićima, kao i njihovo napredovanje, pri čemu socijalni pedagozi imaju ne samo pravne već i na kompetencijama utemeljene preduvjete za rad u dječjem vrtiću. Komentar na čl.11.st.2 Ističemo potrebu da Zakon osigura adekvatnu podršku skupini „djece s teškoćama“ (prema međunarodnoj klasifikaciji teškoća OECD-a iz 2005.) te obuhvati sve ranjive skupine djece u zakonskom rješenju. Navedeno bi, uz kvalitetnije vođenje evidencije, omogućilo učinkovitije pružanje podrške „djeci u ranjivim situacijama“ Bouillet (2018) – djeca koja su iznadprosječno izložena riziku povrede njihova socijalnog, emocionalnog, fizičkog ili psihičkog integriteta, pa su znatno češće od svojih vršnjaka suočena s različitim nepovoljnim razvojnim ishodima. U istraživanju Ureda UNICEF-a za Hrvatsku (Šućur i sur., 2015., prema Bouillet, 2018) o siromaštvu i dobrobiti djece u Republici Hrvatskoj jasnije su identificirane najranjivije skupine djece rane i predškolske dobi: djeca iz obitelji u kojima nema zaposlenih odraslih članova, djeca iz jednoroditeljskih obitelji i obitelji s većim brojem ovisne djece, romska djeca, djeca s teškoćama u razvoju, djeca iz obitelji koje koriste socijalnu pomoć te djeca iz seoskih područja. Bez dodatne podrške i stručne pomoći djeca u ranjivim situacijama imaju vrlo malo mogućnosti za uspješno odrastanje jer se, bez obzira na to o kojim je problemima riječ, u pravilu radi o obilježjima koja bitno umanjuju mogućnosti djece da dosegnu zadovoljavajući akademski i socijalni razvoj. Činjenica je da mnoge predškolske ustanove nemaju dostupan stručni tim sastavljen od različitih stručnjaka koji bi podržavali djecu i roditelje u riziku te odgajatelje. Sukladno navedenome, a poštujući prijedlog novog Zakona (čl.11., st.2.) da u svakom vrtiću bude zaposlen pedagog u okviru poslova navedenih postojećim Državnim pedagoškim standardom, naglašavamo da je potrebna daljnja razrada stavka jer ovakva formulacija dovodi do potencijalnog izostanka nužnog zapošljavanja drugih stručnih suradnika preventivno-tretmanskog usmjerenja educiranih za stručnu podršku djeci i roditeljima (djeca kojoj je potrebna dodatna podrška postoje u sustavu bez obzira na terminologiju i klasifikaciju, no izrazito je važno osigurati vidljivost kroz prepoznavanje i dostupnost intervencija iz multidisciplinarne perspektive, ovisno o potrebama djece), te predlažemo sljedeću formulaciju čl. 11., st.2: „Dječji vrtić mora imati barem jednog stručnog suradnika: pedagoga, logopeda, socijalnog pedagoga, edukacijskog rehabilitatora ili psihologa ovisno o potrebama i broju djece. Dječji vrtić je, u slučaju nedostatka odgovarajućeg stručnog kadra unutar ustanove, a postojanja potrebe djeteta/djece dužan osigurati stručnu podršku angažiranjem vanjskih stručnih (su)radnika odgovarajućeg profila za vrijeme trajanja potrebe u suradnji sa Osnivačem. Vanjski stručni (su)radnici mogu biti angažirani i u suradnji sa drugim odgojno obrazovnim ustanovama (drugi vrtići, škole), lokalnom zajednicom (mobilni stručni timovi, udruge) i slično.“ Prihvaćen Prijedlog vezano uz dopune stavka 1. je prihvaćen.
86 Hrvatska komora socijalnih pedagoga PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 11. Ispred Hrvatske komore socijalnih pedagoga sugeriramo na nužnost izmjene članka 24. u st.1.koji bi trebao glasiti: „(1) U dječjem vrtiću na poslovima njege, odgoja i obrazovanja, socijalne i zdravstvene zaštite te skrbi o djeci rade sljedeći odgojno-obrazovni radnici: odgojitelj i stručni suradnik: pedagog, psiholog, logoped, socijalni pedagog i edukacijski rehabilitator (...)” Navodimo slijedeće argumente u prilog prijedlogu izmjene: - Posljednjim izmjenama Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju (NN 94/13) u članku 24. stavku 1. prilikom nabrajanja odgojno-obrazovnih radnika ispušten je pojam stručnjaci edukacijsko-rehabilitacijskog profila već su umjesto toga navedeni samo pojedini stručnjaci edukacijsko-rehabilitacijskog profila (logoped i rehabilitator), dok je navedeni zakon prije izmjena iz 2013. (NN 10/97 i 107/07), u članku 24. stavku 2. odredio da su „stručni djelatnici dječjeg vrtića: odgojitelji djece od navršenih 6 mjeseci života do polaska u osnovnu školu s višom stručnom spremom, medicinska sestra s višom stručnom spremom, pedagog, psiholog i defektolog s visokom stručnom spremom“. Trenutnim selektivnim, a opet pravno neutemeljenim, tumačenjima kako pojedini stručnjaci edukacijsko-rehabilitacijskog profila mogu, odnosno ne mogu imati zasnovan radni odnos u dječjem vrtiću došlo je i do, u najmanju ruku, neizravne diskriminacije u pogledu obrazovanja, napredovanja u zvanju i zasnivanja radnog odnosa, odnosno do izrazitog otežavanja statusa socijalnim pedagozima zaposlenima u sustavu RPOO. Pojam stručnjak edukacijsko-rehabilitacijskog profila ekvivalent je zastarjelom nazivu defektolog i odnosi se na logopede, socijalne pedagoge i edukacijske rehabilitatore (prema mišljenju, odnosno dopisu Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta upućenog MZO od 15. prosinca 2016.g, KLASA: 602-04 / 16 - 44 / 13, UR:BROJ : 251-7 4 I 16 - 0I / I). - Brojni zakonski i stručni dokumenti iz područja RPOO, na koje se i sami autori Prijedloga Zakona pozivaju u potpoglavlju Ocjena stanja, i dalje prepoznaju neophodnu i različitu ulogu svih profila edukacijsko-rehabilitacijskih stručnjaka koji su nositelji inkluzivnog odgoja, koristeći sintagmu stručnjaci edukacijsko-rehabilitacijskog profila ili precizirajući sva tri profila stručnjaka: Državni pedagoški standard (čl.2. i čl.30 NN 63/2008); Nacionalni kurikulum za rani i predškolski odgoj i obrazovanje (NN 05/15); Programsko usmjerenje odgoja i obrazovanja predškolske djece (str. 7., 9., 16. Glasnika Ministarstva kulture i prosvjete Republike Hrvatske“ 7-8/919); Pravilnik o vrsti stručne spreme stručnih djelatnika te vrsti i stupnju stručne spreme ostalih djelatnik u dječjem vrtiću (NN 133/97, čl.2.:“Stručni suradnik: - pedagog - profesor pedagogije - diplomirani pedagog - psiholog - profesor psihologije - diplomirani psiholog - defektolog - dipl. defektolog, bez obzira na smjer - prof. defektologije, bez obzira na smjer“); Priručnik za samovrednovanje ustanova ranoga i predškolskog obrazovanja iz (NCVVO, str. 69., 2012.) čak i navodi: „Stručni suradnici u ustanovi za rani odgoj jesu pedagog, psiholog i stručnjaci edukacijsko-rehabilitacijskog profila (logoped, rehabilitator, socijalni pedagog)…“. - Zakon o socijalnopedagoškoj djelatnosti (NN 98/19) u čl.3. definira što socijalnopedagoška djelatnost obuhvaća, a ovdje navodimo područja ključna za ulogu stručnih suradnika u predškolskim ustanovama koja zaslužuju svoje mjesto u vrtićima za dobrobit djece, roditelja i cjelokupne zajednice: socijalnopedagoška procjena; planiranje intervencija; prevencija (skup stručnih intervencija usmjerenih sprečavanju nastanka i razvoja emocionalnih i problema u ponašanju, a putem smanjivanja rizičnih i jačanja zaštitnih čimbenika kod djece i roditelja); promocija mentalnog zdravlja i pozitivnog razvoja djece i mladih (stručno djelovanje na temelju modela jačanja snaga i kompetencija te podrazumijeva stvaranje individualnih, i okolinskih uvjeta koji su osnažujući i kao takvi omogućuju optimalno zdravlje i razvoj korisnika); rana intervencija (skup stručnih intervencija usmjerenih pojedincima koji su u pojačanom riziku za razvoj problema u ponašanju te kod kojih su utvrđeni razvojni rizici ili razvojne teškoće, a koja se pruža u ranom razvoju problema u ponašanju i/ili u ranoj dobi djece); tretman (skup specijaliziranih socijalnopedagoških stručnih intervencija usmjerenih prema pojedincima s razvijenim problemima u ponašanju, a radi smanjivanja rizičnih čimbenika koji su pridonijeli njihovu razvoju i održavanju te osiguravanja poželjnih promjena sa svrhom odgoja, socijalizacije i/ili resocijalizacije, rehabilitacije, socijalnog uključivanja i osnaživanja korisnika intervencija), socijalnopedagoško i psihoterapijsko savjetovanje (skup stručnih intervencija prema pojedincima, obiteljima i skupinama usmjerenih poticanju pozitivnih promjena u psihosocijalnom funkcioniranju sa svrhom prevladavanja teškoća, stvaranja uvjeta za očuvanje i razvoj osobnih potencijala te odgovornog odnosa pojedinca prema samom sebi, obitelji i društvu) te edukacijske aktivnosti (osmišljavanje i provođenje obrazovnih programa i aktivnosti za stručnjake u širem profesionalnom okruženju, u kontekstu cjeloživotnog učenja, a radi njihova ovladavanja općim i specifičnim socijalnopedagoškim, psihosocijalnim i psihoedukativnim kompetencijama te poboljšanja osobne i profesionalne djelotvornosti). - Uvidom u sadržaj obrazovanja socijalnih pedagoga neupitne su njihove kompetencije nužne za kvalitetan rad u sustavu ranog i predškolskog odgoja (https://www.erf.unizg.hr/hr/studiji/preddiplomski-socijalna-pedagogija , https://www.erf.unizg.hr/hr/studiji/diplomski-socijalna-pedagogija ). Izdvajamo samo mali dio kolegija koji se odnose na usvajanje znanja i kompetencija nužnih za uspješan rad u sustavu predškolskog odgoja poput: Razvoj i implementacija preventivnih programa; Trening socijalnih vještina; Prevencijski programi u obiteljskom i školskom okruženju; Terapija igrom; Savjetovanje; Socijalnopedagoška procjena; Individualni pristup u socijalnopedagoškim intervencijama; Socijalnopedagoške intervencije u obitelji i dr. - Brojni članci, knjige i udžbenici u području ranog i predškolskog odgoja rezultat su stručnih, znanstvenih i istraživačkih aktivnosti socijalnih pedagoga. Socijalni pedagozi autori su i koautori obvezne literature za odgojitelje te kreatori i ko-kreatori sveobuhvatnih preventivnih programa koji se provode u vrtićima (na primjer: Bašić J., 2008. Kompetentnost odgajatelja i prevencija rizičnih ponašanja djece u predškolskim ustanovama; Bašić, J., Koller-Trbović, N., Žižak A., Hudina, B., 2005. Integralna metoda u radu s predškolskom djecom i njihovim roditeljima; Bouillet. D., 2019. Inkluzivno obrazovanje: odabrane teme, 2018. S one strane inkluzije djece rane i predškolske dobi - izvješće o provedenoj analizi pristupačnosti kvalitetnog ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja djeci u ranjivim situacijama u Hrvatskoj; Bouillet, D. i sur.. 2016. ur: Uvažavanjem različitosti do kulture mira: priručnik za odgojitelje djece rane i predškolske dobi, 2010. Izazovi integriranog odgoja i obrazovanja, Bouillet, D. i sur.: RESCUR: Na valovima, Kurikul otpornosti za predškolsku i osnovnoškolsku dob: Priručnik za odgojite(ic)e; Vlah, N. 2015. Some Aspects of the Phenomenology of Risk Behavior at Preschool Age, 2017. Need for early intervention support for nursery school children: nursery school teachers’ perspective; Mihić J. i sur. 2016. Promoting Social and Emotional Competencies among Young Children in Croatia with Preschool PATHS, te brojni drugi). - Socijalni pedagozi kreiraju i provode edukacije za odgojitelje i druge stručne suradnike u obliku cjeloživotnog obrazovanja (na primjer: Odgoj i obrazovanje djece i učenika s problemima u ponašanju; Rane odgojno-obrazovne intervencije za djecu i učenike s problemima u ponašanju - UFRI; Prevencija i tehnike rada s djecom s problemima u ponašanju u ranoj i predškolskoj dobi - ENNEA itd.), neposredno provode stručni rad s djecom rane i predškolske dobi i njihovim roditeljima u drugim sustavima (nevladine udruge, socijalna skrb, zdravstvo) te obrazuju odgojitelje kao visokoškolski nastavnici (UFZG, UFRI, FFST). - Inozemna, posebno europska praksa, također pokazuje da su socijalni pedagozi neizostavan dio i ravnopravni sudionici/zaposlenici odgojno-obrazovnih i drugih ustanova za djecu rane i predškolske dobi (Bouillet, D. i Poldrugač, Z., 2011. Stanje i perspektive suvremene socijalne pedagogije u Europi; Moss, P., 2011. Social Pedagogy and Working with Children and Young People: Where Care and Education Meet) u svrhu pružanja sveobuhvatne podrške djeci, roditeljima i odgojiteljima. - U uvodnom obrazloženju Nacrta prijedloga DPS-a iz 2008. (https://sabor.hr/sites/default/files/uploads/sabor/2019-01-18/075711/STANDARD_PREDSKOLSKI.pdf ) naveden je argument koji snažno predstavlja suštinu važnosti rada socijalnih pedagoga u RPOO i govori u prilog potrebi za većim brojem stručnjaka koji se bave problemima u ponašanju: „Važno je istaknuti da stručni suradnici nisu ravnomjerno zastupljeni u svim dječjim vrtićima i županijama pa veliki broj djece ne ostvaruje pravo na stručnu pomoć usmjerenu na identifikaciju i prevenciju poremećaja u ponašanju i razvoju, a također je velika i neujednačenost u ekipiranosti dječjih vrtića stručnim suradnicima...“ - Socijalni pedagozi u RH djeluju kao stručnjaci iz područja edukacijsko-rehabilitacijskih znanosti (u širem smislu), te svojim znanjem, vještinama i stečenim iskustvom već uvelike doprinose prevenciji, detekciji, procjeni, ranoj intervenciji i tretmanu djece s rizikom za probleme u ponašanju ili već razvijene probleme čime se u konačnici i ostvaruje svrha zbog koje dječji vrtići kao javne ustanove i postoje, odnosno pružaju uslugu predškolskog odgoja i obrazovanja. Socijalnopedagoška profesija snažno pridonosi afirmaciji ciljeva i načela nacionalnih i međunarodnih dokumenata budući da je usmjerena poticanju pozitivnog razvoja i opće dobrobiti djeteta, socijalnoj inkluziji i aktivnom sudjelovanju u društvenom životu djece koja su izložena raznim rizičnim čimbenicima. Naša praksa usmjerena je na sprječavanje ili ublažavanje indvidualnih i socijalnih problema djece i njihovih roditelja, djelujući u smjeru poticanja pozitivnih promjena u ponašanju i uvjeta u kojima djeca odrastaju i razvijaju se. Slijedom svega iznesenog, apeliramo da se predmetna situacija riješi sukladno pozitivnim zakonskim i podzakonskim propisima s obzirom da iz istih (već postojećih) nedvojbeno ne proizlaze nikakve prepreke za buduće zasnivanje radnog odnosa socijalnih pedagoga u dječjim vrtićima, kao i njihovo napredovanje, pri čemu socijalni pedagozi imaju ne samo pravne već i na kompetencijama utemeljene preduvjete za rad u dječjem vrtiću. Prihvaćen Prijedlog vezano uz dopune stavka 1. je prihvaćen.
87 Hrvatska komora socijalnih pedagoga PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 11. Komentar na čl.11.st.2 Ispred Hrvatske komore socijalnih pedagoga ističemo potrebu da Zakon osigura adekvatnu podršku skupini „djece s teškoćama“ (prema međunarodnoj klasifikaciji teškoća OECD-a iz 2005.) te obuhvati sve ranjive skupine djece u zakonskom rješenju. Navedeno bi, uz kvalitetnije vođenje evidencije, omogućilo učinkovitije pružanje podrške „djeci u ranjivim situacijama“ Bouillet (2018) – djeca koja su iznadprosječno izložena riziku povrede njihova socijalnog, emocionalnog, fizičkog ili psihičkog integriteta, pa su znatno češće od svojih vršnjaka suočena s različitim nepovoljnim razvojnim ishodima. U istraživanju Ureda UNICEF-a za Hrvatsku (Šućur i sur., 2015., prema Bouillet, 2018) o siromaštvu i dobrobiti djece u Republici Hrvatskoj jasnije su identificirane najranjivije skupine djece rane i predškolske dobi: djeca iz obitelji u kojima nema zaposlenih odraslih članova, djeca iz jednoroditeljskih obitelji i obitelji s većim brojem ovisne djece, romska djeca, djeca s teškoćama u razvoju, djeca iz obitelji koje koriste socijalnu pomoć te djeca iz seoskih područja. Bez dodatne podrške i stručne pomoći djeca u ranjivim situacijama imaju vrlo malo mogućnosti za uspješno odrastanje jer se, bez obzira na to o kojim je problemima riječ, u pravilu radi o obilježjima koja bitno umanjuju mogućnosti djece da dosegnu zadovoljavajući akademski i socijalni razvoj. Činjenica je da mnoge predškolske ustanove nemaju dostupan stručni tim sastavljen od različitih stručnjaka koji bi podržavali djecu i roditelje u riziku te odgajatelje. Sukladno navedenome, a poštujući prijedlog novog Zakona (čl.11., st.2.) da u svakom vrtiću bude zaposlen pedagog u okviru poslova navedenih postojećim Državnim pedagoškim standardom, naglašavamo da je potrebna daljnja razrada stavka jer ovakva formulacija dovodi do potencijalnog izostanka nužnog zapošljavanja drugih stručnih suradnika preventivno-tretmanskog usmjerenja educiranih za stručnu podršku djeci i roditeljima (djeca kojoj je potrebna dodatna podrška postoje u sustavu bez obzira na terminologiju i klasifikaciju, no izrazito je važno osigurati vidljivost kroz prepoznavanje i dostupnost intervencija iz multidisciplinarne perspektive, ovisno o potrebama djece), te predlažemo sljedeću formulaciju čl. 11., st.2: „Dječji vrtić mora imati stručnog suradnika pedagoga, te barem jednog stručnog suradnika logopeda, socijalnog pedagoga, edukacijskog rehabilitatora ili psihologa (…) ovisno o potrebama i broju djece. Dječji vrtić je, u slučaju nedostatka odgovarajućeg stručnog kadra unutar ustanove, a postojanja potrebe djeteta/djece dužan osigurati stručnu podršku angažiranjem vanjskih stručnih (su)radnika odgovarajućih profila za vrijeme trajanja potrebe u suradnji sa Osnivačem. Vanjski stručni (su)radnici mogu biti angažirani i u suradnji sa drugim odgojno obrazovnim ustanovama (drugi vrtići, škole), lokalnom zajednicom (mobilni stručni timovi, udruge) i slično.“ Prihvaćen Prijedlozi su prihvaćeni. Dopunjen je stavak 1. Brisan je stavak 2. Nacrta.
88 Antonija Marković PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 11. Poštovani, želim izraziti neslaganje s prijedlogom da, ako se na natječaj ne javi osoba koja ispunjava uvjete iz stavka 4. članka 24., poslove odgojitelja djece od navršenih šest mjeseci života do polaska u OŠ može obavljati osoba koja je završila učiteljski studij uz uvjet da u roku od dvije godine od zasnivanja radnog odnosa stekne dodatne kompetencije sa 60 ECTS bodova iz studijskog programa ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja i kvalifikaciju sveučilišnog prvostupnika/prvostupnice ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja na jednom od visokih učilišta u Republici Hrvatskoj. Prvotno, ta osoba bi mogla raditi do dvije godine na radnom mjestu odgojitelja kao nestručna osoba što bi značajno utjecalo na kvalitetu ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja u skupini u kojoj bi ta osoba radila te bi djeca iz te skupine bila zakinuta u odnosu na djecu koja imaju odgojitelje stručnjake (prvostupnike ili magistre) u skupini. Drugo, smatram da je nedopustivo omogućiti učiteljima stjecanje dodatnih kompetencija sa 60 ECTS bodova iz studijskog programa ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja i kvalifikaciju sveučilišnog prvostupnika/prvostupnice ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja. Pojednostavljeno, to bi bila prekvalifikacija, brzo stjecanje titule prvostupnika ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja. Za dobivanje te iste titule, odgojitelji su pohađali tri godine preddiplomskog studija ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja te stekli 180 ECTS bodova. ECTS bodovi predstavljaju rezultate učenja na temelju definiranih ishoda učenja i opterećenja za studente. Možemo si postaviti pitanja, vrijedi li 60 ECTS bodova sa prekvalifikacije jednako kao 180 ECTS bodova stečenih tijekom tri godine preddiplomskog studija? Hoće li kadar koji proizlazi iz prekvalifikacije biti jednako kompetentan kao kadar koji proizlazi iz preddiplomskog studija ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja? Mislim da je odgovor očit. Nadalje, kada bi 60 ECTS bodova vrijedilo isto kao 180 ECTS bodova, Europski sustav prijenosa i prikupljanja bodova (ECTS) ne bi imao smisla. Također, učiteljski studij i studij ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja se razlikuju, ne slušaju se i ne polažu isti kolegiji, niti je praksa jednaka. Zato postoje dva odvojena studija. Nadalje, kada bi odgojitelj htio raditi u školi, morao bi upisati učiteljski studij i steći titulu magistra/magistre primarnoga obrazovanja. Stoga, smatram kako i učitelji kada požele biti odgojitelji, moraju upisati studij ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja i zaslužiti titulu prvostupnika ili magistra ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja. Na taj bi način odgojitelji u sustavu ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja bili stučnjaci i mogli bi, što ujedno i moraju, omogućiti cjeloviti razvoj djece i svih njihovih kompetencija. Primljeno na znanje Cilj je osigurati stručne osobe kako odgojitelje tako i stručne suradnike, ali kako bi se i djeci u ruralnim područjima i područjima gdje nedostaje odgojitelja omogućilo pravo na pristup ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju, poduzima se niz aktivnosti, a kratkoročno nije moguće osigurati dostatan broj odgojitelja.
89 Nina Antunović Radić PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 11. Poštovani, u čl. 24. (2) "Dječji vrtić mora imati stručnog suradnika pedagoga, a ovisno o potrebi mogu se zaposliti i drugi stručni suradnici" - ne slažem se da prilikom zapošljavanja stručnog suradnika u vrtiću, pedagog ima prioritet. Smatram da odgajateljsko vijeće u dogovoru s Osnivačem, može samostalno odlučiti koji profil stručnih suradnika treba biti prioritetan za zapošljavanje. (5) Ako se na natječaj ne javi osoba koja ispunjava uvjete iz stavka 4. ovoga članka poslove odgojitelja može obavljati osoba koja je završila učiteljski studij i to: specijalistički diplomski stručni studij ili integrirani preddiplomski i diplomski studij ili četverogodišnji diplomski stručni studij primarnog obrazovanja, uz uvjet da u roku od dvije godine od dana zasnivanja radnoga odnosa stekne dodatne kompetencije sa 60 ECTS bodova iz studijskog programa ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja i kvalifikaciju sveučilišnog prvostupnika/prvostupnice ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja na jednom od visokih učilišta u Republici Hrvatskoj u kojem se izvodi studijski program ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja. - slažem se da se mogu zaposliti učitelji ALI SAMO uz obaveznu prekvalifikaciju ( ne manje od 180 ECTS bodova) Prihvaćen Prijedlozi su djelomično prihvaćeni. Stavak 2. Nactra brisan je. Cilj je osigurati stručne osobe kako odgojitelje tako i stručne suradnike, ali kako bi se i djeci u ruralnim područjima i područjima gdje nedostaje odgojitelja omogućilo pravo na pristup ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju, poduzima se niz aktivnosti, a kratkoročno nije moguće osigurati dostatan broj odgojitelja.
90 HRVATSKO PSIHOLOŠKO DRUŠTVO PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 11. Članak 24. mijenja se i glasi: … (2) »Dječji vrtić mora imati stručnog suradnika pedagoga, a ovisno o potrebi mogu se zaposliti i drugi stručni suradnici.« – svakako treba jasno definirati na čemu se temelji ovakav izbor prioriteta. Ovako, bez pokrića, djeluje „elitistički“, posebice imajući na umu da odgojitelji postaju visokoobrazovan kadar (magistri) te da se, od svih stručnih suradnika upravo pedagozi najmanje bave izravno djecom odnosno problemskim situacijama (vezano uz razvoj i okolinske čimbenike). Pedagozi su, također, značajan resurs, no treba jasno naznačiti na čemu se temelji njihova prioritetnost. Ili odustati od ovog članka tj., dati mogućnost izbora kako je kasnije obrazloženo. -Nužno je da dječji vrtić ima barem jednog stručnog suradnika (ovisno o veličini vrtića) kako je i propisano Državnim pedagoškim standardom predškolskog odgoja i naobrazbe, gdje se dalje navodi da profil stručnog suradnika odabire vrtić na osnovi potreba djece i programa koje provodi. Nova izmjena osim što je u neskladu s važećim Državnim pedagoškim standardom predškolskog odgoja i naobrazbe, je u neskladu i s Državnim pedagoškim standardom osnovnoškolskog sustava odgoja i obrazovanja, (koji u čl. 14. stavak 2. navodi: Svaka redovita osnovna škola koja ima do 180 učenika zapošljava 2 stručna suradnika od kojih jedan mora biti pedagog) kao i DPS srednjoškolskog sustava odgoja i obrazovanja koji isto to navodi u čl. 11 stavak 2. -Dakle, nije nužno da to primarno bude pedagog ukoliko se radi samo o jednom stručnom suradniku, kako se sada predlaže. Svaki profil stručnog suradnika nosi svoja specifična stručna znanja koja su sva potrebna u dječjem vrtiću iz čega proizlazi zahtjev za multidisciplinarnosti tima stručnih suradnika, a u slučaju nemogućnosti zapošljavanja više stručnih suradnika, odabir profila stručnog suradnika treba ostati na izbor pojedinom dječjem vrtiću koji će uzimajući u obzir potrebe djece i programe koji se provode u određenom vrtiću, odabrati profil stručnog suradnika koji najbolje zadovoljava specifične potrebe upravo tog dječjeg vrtića. U uvodnom dijelu Nacrta zakona, u ocjeni stanja je navedeno kako je dostupnost dječjih vrtića pogotovo u manjim i ruralnim sredinama još uvijek nedovoljna. Djeca i roditelji stoga nemaju u svojem bližnjem okruženju pristup izvorima stručne pomoći. Psihološka struka je pomagačka struka s najširim rasponom pomagačkog djelovanja. Prednost stručnog suradnika psihologa su specifična znanja koja psiholog ima iz razvojne psihologije, kliničke psihologije, socijalne psihologije i drugih grana psihologije. U sredinama kojima je i inače slabija obuhvaćenost djece predškolskim odgojem i obrazovanjem, važno je raditi na otkrivanju djece s teškoćama u razvoju i drugim posebnim potrebama u zajednici, osvještavanju cjelokupnog okruženja djeteta o suvremenim konceptima razvoja djeteta i suvremenom pristupu životu djeteta s teškoćama u razvoju. -Također je važna uloga stručnog suradnika psihologa u očuvanju mentalnog zdravlja. Mentalno zdravlje podrazumijeva preventivno djelovanje od najranije dobi, uključivanje djece, mladih, roditelja i obitelji u razne aktivnosti, pružanje podrške, otvaranje stručnjaka djeci i obiteljima, promicanje pozitivnih primjera, provođenje javnih kampanja, educiranje i rana procjena rizika uz primjerene intervencije. Iako se može činiti da je tako opsežna briga o mentalnom zdravlju teška i skupa, mnoge razvijene zemlje svijeta prepoznaju da je teže i skuplje (u svakom smislu) orijentirati se primarno na liječenje posljedica umjesto na sprečavanje njihova razvoja (prema www.poliklinika-djeca.hr). -Posebnost stručnog suradnika psihologa odnosi se na stručna znanja i mogućnost primjene psihodijagnostičkih sredstava koje pomažu u otkrivanju potencijalno darovite djece, što je jedan od specifičnih poslova psihologa koji proizlazi iz Državnog pedagoškog standarda predškolskog odgoja i naobrazbe (čl. 9. stavak 2. - Rano otkrivanje i utvrđivanje darovitosti provodi psiholog u suradnji s drugim stručnim suradnicima dječjeg vrtića). -Definiranje obaveznog profila stručnog suradnika, kada se radi o samo jednom stručnom suradniku, onemogućava dječjem vrtiću mogućnost kombiniranja dva stručna suradnika po pola radnog vremena, ukoliko to možda najbolje zadovoljava potrebe tog vrtića. Svakako podržavamo mogućnost povećanja broja djece uključene u programe ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja koje predviđa Nacrt izmjenama kriterija za upis u dječje vrtiće - “omogućiti upis najranjivijim skupinama djece i roditeljima djece koji imaju najveće potrebe za uključivanjem djece u redoviti sustav ranoga i predškolskoga odgoja i obrazovanja”. Nadalje se navodi obzirom da se u dječji vrtić upisuju i djeca s teškoćama u razvoju (2584 djece u pedagoškoj godini 2020/21., podatak preuzet iz Nacrta), i napominje “od samog uključenja djeteta u sustav ranog odgoja i obrazovanja važno je omogućiti svakom djetetu pomoć i potporu u skladu s njegovim razvojnim potrebama, mogućnostima i sposobnostima”. Pružanje pomoći i potpore kako djeci s teškoćama u razvoju, i djeci iz drugih ranjivih skupina, tako i njihovim roditeljima i odgojiteljima povećava potrebu za specifičnim znanjima koja imaju stručni suradnici. Stručni suradnik psiholog ima stručna znanja bitna za zahtjevnije obiteljske situacije koje mogu biti prisutne u jednoroditeljskim obiteljima i kod samohranih roditelja, obiteljima djece s teškoćama u razvoju i kroničnim bolestima kao i svim drugim obiteljima, a odnose se na emocionalno-psihološko snaženje obitelji za kvalitetniju pomoć u odrastanju. Dalje stručni suradnik psiholog doprinosi posebno znanjima iz razvojne psihologije pri kreiranju razvojnih zadaća za napredovanje djece prema njihovim sposobnostima. -Također smatramo važnim omogućit kombiniranje stručnog suradnika zaposlenog dijelom i u dječjem vrtiću i u školi (psihologa i pedagoga ili logopeda), osobito u sredinama koje imaju manji obuhvat djece. Da bi se to postiglo potrebno je između ostaloga omogućiti jedinstveni ispit za pripravnike stručne suradnike kroz cijelu obrazovnu verikalu. -Činjenica je također da su se posljednjim izmjenama u načinu napredovanja kod osnovnih i srednjih škola postigle vrlo važne izmjene, dok je predškolski odgoj i obrazovanje i njegovi djelatnici (odgojitelji i stručni suradnici) potpuno izostao iz fokusa nadležnog Ministarstva kojem pripada kao početna i najvažnija stepenica u obrazovanju. -Čini nam se prikladnim na ovom mjestu uputiti kritike nadležnom Ministarstvu koje se u mnogome često maćehinski odnosi prema predškolskom odgoju i obrazovanju. -Dalje komentar na stavak 9. članka 11.– koji glasi „poslove stručnog suradnika može obavljati osoba koja je završila diplomski sveučilišni studij ili diplomski specijalistički studij odgovarajuće vrste“ – • Napomena – potrebno dodati „završila NAJMANJE diplomski sveučilišni ili specijalistički studij odgovarajuće vrste“ Prihvaćen Stavak 2. dopunjen je, a stavak 2. Nacrta brisan je.
91 Katarina Šeravić Lovrak PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 11. Dopuštanje zapošljavanja osoba koje su završile Učiteljski fakultet na radno mjesto odgajatelja uz dodatno stjecanje kompetencija od samo 60 ECTS bodova ruši cijeli smisao odabira i završavanja fakulteta, smisao sustava visokoškolskog obrazovanja. S ovom odlukom se ponižava odgajateljska struka, gdje netko tko završi tečaj za dadilju može raditi kao odgajatelj. Ako uzmemo u obzir da je predškolski odgoj prva institucija koja odgaja djecu blasfemično je stavljati nekoga da radi sa 60 ECTS bodova u takvu ustanovu. Pogotovo zato što nam niti metode rada niti školovanje nije isto, osim što smo u istoj zgradi. Od 1997 godine se nije mijenjao Zakon o predškolskom odgoju pa bi bilo vrijeme i da nas počnete doživljavati kao stručne i kompetentne obrazovne radnike jer smo ipak temelj uz roditelje u odgoju novih naraštaja. Primljeno na znanje Cilj je osigurati stručne osobe kako odgojitelje tako i stručne suradnike, ali kako bi se i djeci u ruralnim područjima i područjima gdje nedostaje odgojitelja omogućilo pravo na pristup ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju, poduzima se niz aktivnosti, a kratkoročno nije moguće osigurati dostatan broj odgojitelja.
92 Mirjana Koljevina PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 11. Mišljenja sam da ne treba davati prednost profilu stručnog suradnika. Svaki stručni suradnik ima svoja znanja, vještine, kvalitete i kompetencije i podjednako je važan u radu s djecom. Prihvaćen Stavak 2. Nacrta bisan je.
93 Ana Lučić Runko PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 11. Komentar na čl.11.st.2 Ispred Hrvatske komore socijalnih pedagoga ističemo potrebu da Zakon osigura adekvatnu podršku skupini „djece s teškoćama“ (prema međunarodnoj klasifikaciji teškoća OECD-a iz 2005.) te obuhvati sve ranjive skupine djece u zakonskom rješenju. Navedeno bi, uz kvalitetnije vođenje evidencije, omogućilo učinkovitije pružanje podrške „djeci u ranjivim situacijama“ Bouillet (2018) – djeca koja su iznadprosječno izložena riziku povrede njihova socijalnog, emocionalnog, fizičkog ili psihičkog integriteta, pa su znatno češće od svojih vršnjaka suočena s različitim nepovoljnim razvojnim ishodima. U istraživanju Ureda UNICEF-a za Hrvatsku (Šućur i sur., 2015., prema Bouillet, 2018) o siromaštvu i dobrobiti djece u Republici Hrvatskoj jasnije su identificirane najranjivije skupine djece rane i predškolske dobi: djeca iz obitelji u kojima nema zaposlenih odraslih članova, djeca iz jednoroditeljskih obitelji i obitelji s većim brojem ovisne djece, romska djeca, djeca s teškoćama u razvoju, djeca iz obitelji koje koriste socijalnu pomoć te djeca iz seoskih područja. Bez dodatne podrške i stručne pomoći djeca u ranjivim situacijama imaju vrlo malo mogućnosti za uspješno odrastanje jer se, bez obzira na to o kojim je problemima riječ, u pravilu radi o obilježjima koja bitno umanjuju mogućnosti djece da dosegnu zadovoljavajući akademski i socijalni razvoj. Činjenica je da mnoge predškolske ustanove nemaju dostupan stručni tim sastavljen od različitih stručnjaka koji bi podržavali djecu i roditelje u riziku te odgajatelje. Sukladno navedenome, a poštujući prijedlog novog Zakona (čl.11., st.2.) da u svakom vrtiću bude zaposlen pedagog u okviru poslova navedenih postojećim Državnim pedagoškim standardom, naglašavamo da je potrebna daljnja razrada stavka jer ovakva formulacija dovodi do potencijalnog izostanka nužnog zapošljavanja drugih stručnih suradnika preventivno-tretmanskog usmjerenja educiranih za stručnu podršku djeci i roditeljima (djeca kojoj je potrebna dodatna podrška postoje u sustavu bez obzira na terminologiju i klasifikaciju, no izrazito je važno osigurati vidljivost kroz prepoznavanje i dostupnost intervencija iz multidisciplinarne perspektive, ovisno o potrebama djece), te predlažemo sljedeću formulaciju čl. 11., st.2: „Dječji vrtić mora imati stručnog suradnika pedagoga, te barem jednog stručnog suradnika logopeda, socijalnog pedagoga, edukacijskog rehabilitatora ili psihologa (…) ovisno o potrebama i broju djece. Dječji vrtić je, u slučaju nedostatka odgovarajućeg stručnog kadra unutar ustanove, a postojanja potrebe djeteta/djece dužan osigurati stručnu podršku angažiranjem vanjskih stručnih (su)radnika odgovarajućih profila za vrijeme trajanja potrebe u suradnji sa Osnivačem. Vanjski stručni (su)radnici mogu biti angažirani i u suradnji sa drugim odgojno obrazovnim ustanovama (drugi vrtići, škole), lokalnom zajednicom (mobilni stručni timovi, udruge) i slično.“ Prihvaćen Stavak 1. dopunjen je, a brisan je stavak 2. Nacrta.
94 Ana Lučić Runko PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 11. Ispred Hrvatske komore socijalnih pedagoga sugeriramo na nužnost izmjene članka 24. u st.1.koji bi trebao glasiti: „(1) U dječjem vrtiću na poslovima njege, odgoja i obrazovanja, socijalne i zdravstvene zaštite te skrbi o djeci rade sljedeći odgojno-obrazovni radnici: odgojitelj i stručni suradnik: pedagog, psiholog, logoped, socijalni pedagog i edukacijski rehabilitator (...)” Navodimo slijedeće argumente u prilog prijedlogu izmjene: - Posljednjim izmjenama Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju (NN 94/13) u članku 24. stavku 1. prilikom nabrajanja odgojno-obrazovnih radnika ispušten je pojam stručnjaci edukacijsko-rehabilitacijskog profila već su umjesto toga navedeni samo pojedini stručnjaci edukacijsko-rehabilitacijskog profila (logoped i rehabilitator), dok je navedeni zakon prije izmjena iz 2013. (NN 10/97 i 107/07), u članku 24. stavku 2. odredio da su „stručni djelatnici dječjeg vrtića: odgojitelji djece od navršenih 6 mjeseci života do polaska u osnovnu školu s višom stručnom spremom, medicinska sestra s višom stručnom spremom, pedagog, psiholog i defektolog s visokom stručnom spremom“. Trenutnim selektivnim, a opet pravno neutemeljenim, tumačenjima kako pojedini stručnjaci edukacijsko-rehabilitacijskog profila mogu, odnosno ne mogu imati zasnovan radni odnos u dječjem vrtiću došlo je i do, u najmanju ruku, neizravne diskriminacije u pogledu obrazovanja, napredovanja u zvanju i zasnivanja radnog odnosa, odnosno do izrazitog otežavanja statusa socijalnim pedagozima zaposlenima u sustavu RPOO. Pojam stručnjak edukacijsko-rehabilitacijskog profila ekvivalent je zastarjelom nazivu defektolog i odnosi se na logopede, socijalne pedagoge i edukacijske rehabilitatore (prema mišljenju, odnosno dopisu Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta upućenog MZO od 15. prosinca 2016.g, KLASA: 602-04 / 16 - 44 / 13, UR:BROJ : 251-7 4 I 16 - 0I / I). - Brojni zakonski i stručni dokumenti iz područja RPOO, na koje se i sami autori Prijedloga Zakona pozivaju u potpoglavlju Ocjena stanja, i dalje prepoznaju neophodnu i različitu ulogu svih profila edukacijsko-rehabilitacijskih stručnjaka koji su nositelji inkluzivnog odgoja, koristeći sintagmu stručnjaci edukacijsko-rehabilitacijskog profila ili precizirajući sva tri profila stručnjaka: Državni pedagoški standard (čl.2. i čl.30 NN 63/2008); Nacionalni kurikulum za rani i predškolski odgoj i obrazovanje (NN 05/15); Programsko usmjerenje odgoja i obrazovanja predškolske djece (str. 7., 9., 16. Glasnika Ministarstva kulture i prosvjete Republike Hrvatske“ 7-8/919); Pravilnik o vrsti stručne spreme stručnih djelatnika te vrsti i stupnju stručne spreme ostalih djelatnik u dječjem vrtiću (NN 133/97, čl.2.:“Stručni suradnik: - pedagog - profesor pedagogije - diplomirani pedagog - psiholog - profesor psihologije - diplomirani psiholog - defektolog - dipl. defektolog, bez obzira na smjer - prof. defektologije, bez obzira na smjer“); Priručnik za samovrednovanje ustanova ranoga i predškolskog obrazovanja iz (NCVVO, str. 69., 2012.) čak i navodi: „Stručni suradnici u ustanovi za rani odgoj jesu pedagog, psiholog i stručnjaci edukacijsko-rehabilitacijskog profila (logoped, rehabilitator, socijalni pedagog)…“. - Zakon o socijalnopedagoškoj djelatnosti (NN 98/19) u čl.3. definira što socijalnopedagoška djelatnost obuhvaća, a ovdje navodimo područja ključna za ulogu stručnih suradnika u predškolskim ustanovama koja zaslužuju svoje mjesto u vrtićima za dobrobit djece, roditelja i cjelokupne zajednice: socijalnopedagoška procjena; planiranje intervencija; prevencija (skup stručnih intervencija usmjerenih sprečavanju nastanka i razvoja emocionalnih i problema u ponašanju, a putem smanjivanja rizičnih i jačanja zaštitnih čimbenika kod djece i roditelja); promocija mentalnog zdravlja i pozitivnog razvoja djece i mladih (stručno djelovanje na temelju modela jačanja snaga i kompetencija te podrazumijeva stvaranje individualnih, i okolinskih uvjeta koji su osnažujući i kao takvi omogućuju optimalno zdravlje i razvoj korisnika); rana intervencija (skup stručnih intervencija usmjerenih pojedincima koji su u pojačanom riziku za razvoj problema u ponašanju te kod kojih su utvrđeni razvojni rizici ili razvojne teškoće, a koja se pruža u ranom razvoju problema u ponašanju i/ili u ranoj dobi djece); tretman (skup specijaliziranih socijalnopedagoških stručnih intervencija usmjerenih prema pojedincima s razvijenim problemima u ponašanju, a radi smanjivanja rizičnih čimbenika koji su pridonijeli njihovu razvoju i održavanju te osiguravanja poželjnih promjena sa svrhom odgoja, socijalizacije i/ili resocijalizacije, rehabilitacije, socijalnog uključivanja i osnaživanja korisnika intervencija), socijalnopedagoško i psihoterapijsko savjetovanje (skup stručnih intervencija prema pojedincima, obiteljima i skupinama usmjerenih poticanju pozitivnih promjena u psihosocijalnom funkcioniranju sa svrhom prevladavanja teškoća, stvaranja uvjeta za očuvanje i razvoj osobnih potencijala te odgovornog odnosa pojedinca prema samom sebi, obitelji i društvu) te edukacijske aktivnosti (osmišljavanje i provođenje obrazovnih programa i aktivnosti za stručnjake u širem profesionalnom okruženju, u kontekstu cjeloživotnog učenja, a radi njihova ovladavanja općim i specifičnim socijalnopedagoškim, psihosocijalnim i psihoedukativnim kompetencijama te poboljšanja osobne i profesionalne djelotvornosti). - Uvidom u sadržaj obrazovanja socijalnih pedagoga neupitne su njihove kompetencije nužne za kvalitetan rad u sustavu ranog i predškolskog odgoja (https://www.erf.unizg.hr/hr/studiji/preddiplomski-socijalna-pedagogija , https://www.erf.unizg.hr/hr/studiji/diplomski-socijalna-pedagogija ). Izdvajamo samo mali dio kolegija koji se odnose na usvajanje znanja i kompetencija nužnih za uspješan rad u sustavu predškolskog odgoja poput: Razvoj i implementacija preventivnih programa; Trening socijalnih vještina; Prevencijski programi u obiteljskom i školskom okruženju; Terapija igrom; Savjetovanje; Socijalnopedagoška procjena; Individualni pristup u socijalnopedagoškim intervencijama; Socijalnopedagoške intervencije u obitelji i dr. - Brojni članci, knjige i udžbenici u području ranog i predškolskog odgoja rezultat su stručnih, znanstvenih i istraživačkih aktivnosti socijalnih pedagoga. Socijalni pedagozi autori su i koautori obvezne literature za odgojitelje te kreatori i ko-kreatori sveobuhvatnih preventivnih programa koji se provode u vrtićima (na primjer: Bašić J., 2008. Kompetentnost odgajatelja i prevencija rizičnih ponašanja djece u predškolskim ustanovama; Bašić, J., Koller-Trbović, N., Žižak A., Hudina, B., 2005. Integralna metoda u radu s predškolskom djecom i njihovim roditeljima; Bouillet. D., 2019. Inkluzivno obrazovanje: odabrane teme, 2018. S one strane inkluzije djece rane i predškolske dobi - izvješće o provedenoj analizi pristupačnosti kvalitetnog ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja djeci u ranjivim situacijama u Hrvatskoj; Bouillet, D. i sur.. 2016. ur: Uvažavanjem različitosti do kulture mira: priručnik za odgojitelje djece rane i predškolske dobi, 2010. Izazovi integriranog odgoja i obrazovanja, Bouillet, D. i sur.: RESCUR: Na valovima, Kurikul otpornosti za predškolsku i osnovnoškolsku dob: Priručnik za odgojite(ic)e; Vlah, N. 2015. Some Aspects of the Phenomenology of Risk Behavior at Preschool Age, 2017. Need for early intervention support for nursery school children: nursery school teachers’ perspective; Mihić J. i sur. 2016. Promoting Social and Emotional Competencies among Young Children in Croatia with Preschool PATHS, te brojni drugi). - Socijalni pedagozi kreiraju i provode edukacije za odgojitelje i druge stručne suradnike u obliku cjeloživotnog obrazovanja (na primjer: Odgoj i obrazovanje djece i učenika s problemima u ponašanju; Rane odgojno-obrazovne intervencije za djecu i učenike s problemima u ponašanju - UFRI; Prevencija i tehnike rada s djecom s problemima u ponašanju u ranoj i predškolskoj dobi - ENNEA itd.), neposredno provode stručni rad s djecom rane i predškolske dobi i njihovim roditeljima u drugim sustavima (nevladine udruge, socijalna skrb, zdravstvo) te obrazuju odgojitelje kao visokoškolski nastavnici (UFZG, UFRI, FFST). - Inozemna, posebno europska praksa, također pokazuje da su socijalni pedagozi neizostavan dio i ravnopravni sudionici/zaposlenici odgojno-obrazovnih i drugih ustanova za djecu rane i predškolske dobi (Bouillet, D. i Poldrugač, Z., 2011. Stanje i perspektive suvremene socijalne pedagogije u Europi; Moss, P., 2011. Social Pedagogy and Working with Children and Young People: Where Care and Education Meet) u svrhu pružanja sveobuhvatne podrške djeci, roditeljima i odgojiteljima. - U uvodnom obrazloženju Nacrta prijedloga DPS-a iz 2008. (https://sabor.hr/sites/default/files/uploads/sabor/2019-01-18/075711/STANDARD_PREDSKOLSKI.pdf ) naveden je argument koji snažno predstavlja suštinu važnosti rada socijalnih pedagoga u RPOO i govori u prilog potrebi za većim brojem stručnjaka koji se bave problemima u ponašanju: „Važno je istaknuti da stručni suradnici nisu ravnomjerno zastupljeni u svim dječjim vrtićima i županijama pa veliki broj djece ne ostvaruje pravo na stručnu pomoć usmjerenu na identifikaciju i prevenciju poremećaja u ponašanju i razvoju, a također je velika i neujednačenost u ekipiranosti dječjih vrtića stručnim suradnicima...“ - Socijalni pedagozi u RH djeluju kao stručnjaci iz područja edukacijsko-rehabilitacijskih znanosti (u širem smislu), te svojim znanjem, vještinama i stečenim iskustvom već uvelike doprinose prevenciji, detekciji, procjeni, ranoj intervenciji i tretmanu djece s rizikom za probleme u ponašanju ili već razvijene probleme čime se u konačnici i ostvaruje svrha zbog koje dječji vrtići kao javne ustanove i postoje, odnosno pružaju uslugu predškolskog odgoja i obrazovanja. Socijalnopedagoška profesija snažno pridonosi afirmaciji ciljeva i načela nacionalnih i međunarodnih dokumenata budući da je usmjerena poticanju pozitivnog razvoja i opće dobrobiti djeteta, socijalnoj inkluziji i aktivnom sudjelovanju u društvenom životu djece koja su izložena raznim rizičnim čimbenicima. Naša praksa usmjerena je na sprječavanje ili ublažavanje indvidualnih i socijalnih problema djece i njihovih roditelja, djelujući u smjeru poticanja pozitivnih promjena u ponašanju i uvjeta u kojima djeca odrastaju i razvijaju se. Slijedom svega iznesenog, apeliramo da se predmetna situacija riješi sukladno pozitivnim zakonskim i podzakonskim propisima s obzirom da iz istih (već postojećih) nedvojbeno ne proizlaze nikakve prepreke za buduće zasnivanje radnog odnosa socijalnih pedagoga u dječjim vrtićima, kao i njihovo napredovanje, pri čemu socijalni pedagozi imaju ne samo pravne već i na kompetencijama utemeljene preduvjete za rad u dječjem vrtiću. Prihvaćen Prijedlog je prihvaćen.
95 Dejana Bouillet PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 11. Opće je poznato da je rana intervencija među najvažnijim investicijama svakog društva, a ograničavanje mogućnosti zapošljavanja različitih profila stručnjaka u sustavu ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja bitno ograničava mogućnosti pravovremene i stručne intrevnecije usmjerene prema djeci čije su teškoće uvjetovane uvjetima u kojima žive. Iznimno je važno omogućiti zapošljavanje socijalnih pedagoga u dječjim vrtićima, kako bi se odgovorilo na potrebe ove vrlo raznolike skupine djece i njhovih obitelji. Mnogi dječji vrtići nisu u mogućnosti zaposliti stručne suradnike kako bi odgovorili na sve složenije potrebe djece i njihovih obitelji, što i ovdje otvara potrebu za sustavnijim pristupom uređenju ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja na nacionalnoj razini. Ostalo je nejasno kako program od 60 ECTS bodova može nadomjestiti program od 180/120 ECTS bodova. Kojoj razini kvalifikacije bi takvo obrazovanje odgovaralo? Kako zapošljavanje učitelja pridonosi "školifikaciji" ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja koja je jasno opisana u Nacionalnom kurikulumu? Mogu li odgojitelji djece rane i predškolske dobi završavanjem pedagoško-psihološke naobrazbe sa 60 ECTS bodova raditi kao učitelji razredne nastave? Postojeće deficite odgojitelja moguće je s vremenom prevladati kvalitetnijim definiranjem upisnih kvota na učiteljskim studijima, poticajnim mjerama za zapošljavanje odgojitelja u ruralnim sredinama, omogućavanjem upisa na diplomski studij ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja (uz polaganje razlikovih ispita) širem krugu polaznika... Moguće je razmisliti i o drugačijim specifikacijama radnih mjesta u samim dječjim vrtićima. Međutim, sve je teško ostvarivo ako se za izmjene i dopune zakona ne planiraju utrošiti financijska sredstva. Ukratko, s jedne se strane mogućnosti osnivačima ograničavaju (izostanak mogućnosti zaposljšavanja socijalnih pedagoga), a s druge se strane propuštaju pronaći primjereni odgovori na stvarne kadrovske mogućnosti i potrebe pojedinih lokalnih sredina i dječjih vrtića. Prihvaćen Cilj je osigurati stručne osobe kako odgojitelje tako i stručne suradnike, ali kako bi se i djeci u ruralnim područjima i područjima gdje nedostaje odgojitelja omogućilo pravo na pristup ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju, poduzima se niz aktivnosti, a kratkoročno nije moguće osigurati dostatan broj odgojitelja.
96 Morena Damijanjević PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 11. (2) Dječji vrtić mora imati stručnog suradnika pedagoga, a ovisno o potrebi mogu se zaposliti i drugi stručni suradnici. Zaista bi bilo idealno kada bi svaki vrtić imao zaposlene stručne suradnike svih profila. Međutim, isticati prednosti jednog profila nad drugima može nije u redu, samim time što pedagog kao takav nema kompetencija poput psihologa, logopeda, edukacijskog rehabilitatora i obrnuto. Ovim zakonom se nastoji umanjiti potencijal ostalih struka u djelovanju na području predškolskog odgoja i obrazovanja. (5) Ako se na natječaj ne javi osoba koja ispunjava uvjete iz stavka 4. ovoga članka poslove odgojitelja može obavljati osoba koja je završila učiteljski studij i to: specijalistički diplomski stručni studij ili integrirani preddiplomski i diplomski studij ili četverogodišnji diplomski stručni studij primarnog obrazovanja, uz uvjet da u roku od dvije godine od dana zasnivanja radnoga odnosa stekne dodatne kompetencije sa 60 ECTS bodova iz studijskog programa ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja i kvalifikaciju sveučilišnog prvostupnika/prvostupnice ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja na jednom od visokih učilišta u Republici Hrvatskoj u kojem se izvodi studijski program ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja. Dopuštanje zapošljavanja osoba koje su završile učiteljski fakultet na radno mjesto odgajatelja uz dodatno stjecanje kompetencija od samo 60 ECTS bodova ruši cijeli smisao odabira i završavanja fakulteta, smisao sustava visokoškolskog obrazovanja. Znači li to da ćete mijenjati zakon i dopustiti odgajateljima zapošljavanje na mjesto učitelja uz dodatnu kvalifikaciju? Djelomično prihvaćen Prijedlozi su djelomično prihvaćeni.Stavak 2. brisan je. Cilj je osigurati stručne osobe kako odgojitelje tako i stručne suradnike, ali kako bi se i djeci u ruralnim područjima i područjima gdje nedostaje odgojitelja omogućilo pravo na pristup ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju, poduzima se niz aktivnosti, a kratkoročno nije moguće osigurati dostatan broj odgojitelja.
97 Tea Bošnjak PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 11. Predlažem da se u članak 11. Nacrta Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju kojim se mijenja članak 24. među stručne suradnike uvrste i socijalni pedagozi. Smatram da je izrazito važno i bitno među stručne suradnike u dječjim vrtićima početi zapošljavati i socijalne pedagoge. Naime, socijalna pedagogija (Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet Sveučilišta u Zagrebu) je znanstvena disciplina koja se bavi prevencijom, ranom intervencijom, detekcijom i tretmanom internaliziranih i eksternaliziranih problema u ponašanju kod djece, mladih i odraslih, zbog čega stručnjak navedenog profila, socijalni pedagog, posjeduje sva potrebna znanja, vještine i kompetencije za rad s predškolskom djecom. Budući da je s preventivnim radom i aktivnostima važno započeti još u razdoblju predškolske dobi, socijalni pedagog svojim znanjima, a kroz primjenu socijalno-pedagoških alata, može kvalitetno poticati socio-emocionalni razvoj djece, razvoj pozitivne slike o sebi, poticati razvoj samopoštovanja i samopouzdanja, učiti djecu kako adekvatno prepoznati osobne potrebe, ali i potrebe druge djece, poticati razvoj komunikacijskih vještina, asertivnosti, raditi na prevenciji vršnjačkog nasilja i tome slično. Nadalje, socijalni pedagozi kao stručnjaci za mentalno zdravlje, a u pogledu problema u ponašanju djece, temeljem poznavanja etiologije ponašajnih problema i sustava individualnih rizičnih i zaštitnih čimbenika djeteta, kao i rizičnih i zaštitnih čimbenika u vrtićkom i obiteljskom okruženju te rizičnih i zaštitnih čimbenika zajednice općenito, može provoditi savjetodavni rad s roditeljima oko odgojnih metoda, kao i pružati stručnu podršku odgojiteljima u vidu poticanja što kvalitetnije skrbi, odgoja i obrazovanja predškolske djece. Budući da je u današnje vrijeme prisutno kod djece i mladih sve više emocionalnih i ponašajnih problema, potrebno je u sustav predškolskog odgoja i obrazovanja kao stručnog suradnika uvrstiti socijalnog pedagoga, kako bi se, korak po korak, osvještavale široke mogućnosti, alati, metode i znanja ove struke. Krajnji korisnici, a to su u ovom slučaju naša dječica, bi nam trebali biti uvijek visoko na ljestvici prioriteta. Jedino međusobnom suradnjom, uvažavanjem, otvaranjem prostora za različitosti i novitete, moći ćemo suzbijati probleme u ponašanju i jačati mentalno zdravlje djece, a onda i svih nas. Prihvaćen Prijedlog je prihvaćen.
98 Vatroslav Subotić PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 11. Predlažem da se u članak 11. Nacrta Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju kojim se mijenja članak 24. među stručne suradnike uvrste i fonetičari rehabilitatori koji posjeduju sva potrebna stručna znanja i vještine potrebne za obavljanje poslova stručnog suradnika. Nije prihvaćen U skladu s DPD-om fonetičari mogu raditi u ustanovama u kojima se izvode posebni programi za djecu s teškoćama u razvoju.
99 SNJEŽANA LESKOVAR PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 11. Smatram da je potrebno dodati među stručnim suradnicima mogućnost zapošljavanja i socijalnog pedagoga jer posjeduje kompetencije za rad s djecom s teškoćama u razvoju, radi ranu intervenciju, potiče socijalno emocionalni razvoj, radi s djecom na prevenciji nasilja, socijalizaciji, prihvaćanju različitosti. Ujedno može provoditi savjetovanje s roditeljima i odgojiteljima. Isto tako postoji specijalistički studij Rane intervencije pa bi trebalo omogućiti zapošljavanje i tim stručnjacima. Prihvaćen Prijedlog je prihvaćen.
100 Lana Vincelj Bele PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 11. (2) Dječji vrtić mora imati stručnog suradnika pedagoga i psihologa, a ovisno o potrebi mogu se zaposliti i drugi stručni suradnici. Naime, psiholog radi ranu identifikaciju djece s teškoćama u razvoju, planira ranu intervenciju te educira roditelje i odgajatelje o uočenoj teškoći, savjetuje roditelje o odgojnim metodama, savjetuje odgajatelje o radu s pojedinom djecom, prati prilagodbu djece u vrtiću, radi individualno s djecom koja iskazuju probleme u socijalizaciji... U idealnoj situaciji mogao bi provoditi i radionice/programe u vrtićkim skupinama s ciljem poticanja socijalnog i emocionalnog razvoja, prevencije nasilja, razvijanja tolerancije prema različitostima, no nažalost je psihologa premalo s obzirom na broj djece u vrtiću pa mogu samo 'gasiti požare'. Preventivna uloga psihologa ima puno veći potencijal, a ovim zakonom se ona nastoji smanjiti, dok istovremeno svjedočimo porastu problema psihičkog zdravlja djece i mladih. Ako želimo da se društvo razvija prema društvu nenasilja i emocionalne pismenosti te da već i djeca budu opremljena s određenim načinima rješavanja problema, načinima opuštanja, načinima iskazivanja potreba i emocija, prosocijalnim vještinama, zaposlit ćemo obavezno jednog psihologa u vrtiću, a po mogućnosti i njih više te razviti nacionalne programe koji ciljaju na brigu o psihičkom zdravlju, izgradnju odnosa i sl. Takvim postupkom radimo za rasterećenje zdravstvenog i socijalnog sustava u budućnosti. Ako mislite da je to preambiciozno za djecu vrtićke dobi, imam osobno iskustvo s mojom kćeri koja će uskoro navršiti tri godine. Već neko vrijeme prepoznaje osnovne emocije, iskazuje suosjećanje kad je netko tužan ili ljut, koristi svoja znanja o emocijama u ponašanju s vršnjacima, uči i primjenjuje drugačije načine iskazivanja ljutnje od udaraca, verbalizira svoje potrebe umjesto grubosti... Do 6. godine stignemo još svašta naučiti. Stjecanje takvih znanja i nastavljanje stjecanja u školi pridonosi kolektivnoj prilagodljivosti i mentalnom zdravlju. Prihvaćen Prijedlog je prihvaćen.
101 SANJA BOGOVČIČ PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 11. S obzirom na to da djelatnost visokog obrazovanja obavlja izvedbu različitih stručnih i sveučilišnih studija, dio ovog zakona treba biti prvenstveno razlikovanje kvalifikacija stečenih završetkom određene razine obrazovanja odgojitelja. Upravo sada kada želite omogućiti i učiteljima razredne nastave rad na radnom mjestu odgojitelja, važno je prvo ovim zakonom razlikovati kvalifikacije koje se stječu završetkom sveučilišnih studija za odgojitelje. Kako su stupnjevi obrazovanja jasno definirani i točno se zna koje kvalifikacije se stječu završetkom kojeg studija, tako moraju biti i jasno definirani poslovi odgojitelja s određenom stečenom kvalifikacijom. Razlikuje se i radno opterećenje za stjecanje kvalifikacije završetkom preddiplomskog ili diplomskog studija. Kako imamo različito trajanje i naziv studija na Učiteljskim fakultetima, tako i završeni studiji daju različite ishode učenja i razinu stečenih ECTS bodova. Naziv studija za odgojitelje su: - Preddiplomski sveučilišni studij Rani i predškolski odgoj i obrazovanje i - Diplomski sveučilišni studij Rani i predškolski odgoj i obrazovanje. Akademski nazivi su: - Sveučilišni prvostupnik/prvostupnica ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja i - Magistar/magistra ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja. Nužno je prepoznati razliku stečenih kvalifikacija na preddiplomskom i diplomskom studiju za rani i predškolski odgoj i obrazovanje i njihovu primjenu u profesionalnom radu. Predlažem da se kod radnika dječjeg vrtića, u Članku 24. stavka 4. nadopuni kod poslovi odgojitelja s korištenjem stečenog akademskog naziva i opisom stečenih kvalifikacija. ˝Sveučilišni prvostupnik/prvostupnica ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja je kvalifikacija za početni pristup profesiji odgajatelja u ustanovama predškolskog odgoja i obrazovanja. Magistar/magistra ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja je kvalifikacija za obavljanje poslova s kvalitetno višom razinom i djeluju u složenim i slojevitim procesima ranog odgoja i obrazovanja i radi na složenijim zahtjevima rada u području ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja˝ Sukladno gore navedenom neophodno je omogućiti i odgojiteljima ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja iste uvjete za zapošljavanjem u osnovnim školama kao i učiteljima u dječjim vrtićima. Djelomično prihvaćen U stavku 4. navedno je da poslove odgojitelja djece od navršenih šest mjeseci života do polaska u osnovnu školu može obavljati osoba koja je završila studij odgovarajuće vrste za rad na radnome mjestu odgojitelja. Pravilnikom će biti propisani studisjki programi i akademski nazivi koji se stječu završetkom određene razine studija.
102 Udruga SIDRO PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 9. U članku 23.a, stavak 2., predlagatelj ističe kako se program predškole samo iznimno provodi u mješovitim skupinama, dok se, kako proizlazi iz predloženog, on uobičajeno odvija u skupinama za djecu prije polaska u školu. Valja istaknuti da je velik broj odgojno obrazovnih skupina u kojima se provodi predškolski program, integriran u redovni ili posebni program, upravo dobno mješovitih skupina, zbog čega ovakva odredba sugerira potrebu stvaranja drugačijeg koncepta formiranja uglavnom dobno homogenih skupina. To nije u suglasju s Nacionalnim kurikulumom za rani i predškolski odgoj, jer se i u mješovitim dobnim skupinama može kvalitetno provoditi priprema za polazak u školu. Stoga članak 23.a, stavak 2. treba glasiti: (2) Program predškole za djecu koja pohađaju vrtić integriran je u redoviti odnosno posebni program predškolskog odgoja dječjeg vrtića, koji se izvodi u odgojno-obrazovnoj skupini s djecom prije polaska u školu. Program predškole može se izvoditi u mješovitoj odgojno-obrazovnoj skupini redovitog programa. U istome članku u stavku 5. govori se o obvezi predškolskih ustanova i škola koji provode program predškole obavijestiti nadležno tijelo županije odnosno gradski ured Grada Zagreba, ukoliko roditelj ne upiše dijete u obvezni program predškole. Razumljivo, vrtići i škole, da bi mogli ispuniti tu obvezu, moraju imati podatak koja djeca jesu školski obveznici, odnosno koji roditelj s tom obvezom nije postupio sukladno Zakonu. Stoga valja dodati da nadležno tijelo županije odnosno gradski ured Grada Zagreba ima obvezu pravovremeno obavijestiti predškolske ustanove o djeci koja jesu školski obveznici, te članak 23.a, stavak 5. glasi: (5) Ako roditelj djeteta iz stavka 3. ovoga članka ne upiše dijete u program predškole, dječji vrtić ili škola u kojoj bi dijete trebalo pohađati navedeni program dužni su obavijestiti nadležno upravno tijelo županije, odnosno gradski ured Grada Zagreba i nadležnu ustanovu socijalne skrbi koji su dužni izvijestiti dječji vrtić ili osnovnu školu o poduzetim mjerama. U tu svrhu, nadležno tijelo županije odnosno gradski ured Grada Zagreba, dostavit će pravovremeno predškolskim ustanovama popis djece obveznika programa predškole. Djelomično prihvaćen Prijedlozi su djelomično prihvaćeni.
103 Hrvatska psihološka komora PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 9. Članak 9. - navodi da se u članku 23., u stavku 2. iza riječi „dječjeg vrtića“ briše točka i dodaju se riječi: „koji se izvodi u odgojno-obrazovnoj skupini za djecu prije polaska u školu, a iznimno u dječjim vrtićima s manjim brojem djece se može izvoditi i u mješovitoj odgojno-obrazovnoj skupini.“ • Ne slažemo se s tim da provođenje programa predškole u mješovitim skupinama može biti samo u vrtićima s manjim brojem djece. Mješovite dobne skupine imaju velike prednosti u odnosu na skupine homogene po dobi djece (učenje mlađe djece od starije, pomaganje starije djece mlađoj, veća sličnost s realnim životom gdje nisu svi jednake dobi). i program predškole se i u njima može jednako kvalitetno provoditi kao u skupinama u kojoj su samo djeca u godini prije polaska u školu. Prednost dobno mješovitih skupina potvrđuje veliki broj svjetski publiciranih radova koji ukazuju na prednosti mješovitih dobnih skupina za cjelokupni razvoj djece, pogotovo u području tzv. soft vještina koje se pokazuju bitnije za daljnje školovanje djece od ciljanih aktivnosti pripreme za školu. (npr. Gray, P. (2011) The Special Value od Children’s Age-Mixed Play American Journal of Play ili Katz, Evangelou & Hartman (1990): The Case for Multiage Grouping in Early Childhood Education. Washington, DC: NAEYC) Navedena odredba je u nesuglasju s Nacionalnim kurikulumom u dijelu Kulture vrtića (a na kojem se temelji ovaj Zakon) gdje se navodi: “Interakcija i suradnja djece (različitih mogućnosti, sposobnosti, kao i različitih kronoloških dobi) sadrži visoki obrazovni potencijal zbog čega se posebno potiče i podržava.”, “Takav pristup odstupa od uvjerenja da sva djeca određene kronološke dobi uče na jednak način, da imaju jednaka predznanja i interese te da su im razvojne potrebe i mogućnosti istovjetne. Time se napušta praksa uprosjećivanja djece, a težište stavlja na razvoj individualiteta i identiteta svakog djeteta te poticanje njegova samoregulirajućeg učenja.” Pripremljenost djece za pohađanje osnovne škole ovisi o razvijenosti i usvojenosti ključnih kompetencija koje su definirane Nacionalnim kurikulumom za rani i predškolski odgoj i obrazovanje, a koje se mogu usvojiti kako u dobno homogenim, tako i u dobno heterogenim skupinama. Također, dok kurikulumi za razrednu nastavu u 1. razredu OŠ idu prema većem uvažavanju razvojnih potreba djece, posebice u načinima rada s djecom i smanjenju zahtjeva (npr. ne uče pisana slova), ovim se na neki način zahtjeva školizacija procesa u vrtićima • Smatramo da treba ostati formulacija o provođenju programa predškole kako je do sada. Članak 9. - dalje navodi da se u članku 23., iza stavka 3. dodaju novi stavci 4. i 5. • Napomena vezana uz stavak 4. koji navodi da - “...roditelj je dužan upisati dijete i brinuti o redovitom pohađanju programa” - nejasno je postoji li minimum sati koje bi dijete trebalo pohađati da bi se moglo reći da je redovito pohađalo program predškole, i koje su posljedice za roditelja ukoliko dijete neredovito pohađa program • Napomena vezana uz stavak 5. koji navodi da – „...dječji vrtić ili škola u kojoj bi dijete trebalo pohađati navedeni program dužni su obavijestiti nadležno upravno tijelo županije, odnosno gradski ured Grada Zagreba i nadležnu ustanovu socijalne skrbi koji su dužni obavijestiti dječji vrtić ili osnovnu školu o poduzetim mjerama“ – nije definirano po kojem kriteriju dječji vrtići ili škole znaju koja su to djeca koja bi trebala pohađati program predškole u njihovim ustanovama, stoga molimo da se definira tko će dječjim vrtićima i/ili osnovnim školama dostaviti popis djece. • Također, smatramo da je potrebno povećati obavezan broj sati trajanja predškole tijekom pedagoške godine, s obzirom na značajan broj djece koja upravo u taj skraćeni odgojno-obrazovni program dolaze iz depriviranih uvjeta odrastanja te im je ovo često nedostatna priprema za školu, a što se u praksi vidi kroz veći broj odgoda upisa djece u školu. Djelomično prihvaćen Odredbe su djelomično mijenjanje temeljem zaprimljenih prijedloga.
104 Udruga odgajatelja predškolske djece Krijesnice PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 9. U 5. stavku diskutabilno je što, prema uredbi o GDPR-u ustanove RPOO često nemaju uvid u popis djece. Nadležna tijela bi trebala osigurati popis obveznih polaznika u program predškole kako bi se pravovremeno i primjereno interveniralo. Prihvaćen Odredbe su mijenjanje temeljem zaprimljenih prijedloga.
105 Tina Bebić PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 9. U članku 23.a, stavak 2., predlagatelj ističe kako se program predškole samo iznimno provodi u mješovitim skupinama, dok se, kako proizlazi iz predloženog, on uobičajeno odvija u skupinama za djecu prije polaska u školu. Valja istaknuti da je velik broj odgojno obrazovnih skupina u kojima se provodi predškolski program, integriran u redovni ili posebni program, upravo dobno mješovitih skupina, zbog čega ovakva odredba sugerira potrebu formiranja drugačijeg koncepta formiranja uglavnom dobno homogenih skupina. To nije u suglasju s Nacionalnim kurikulumom za rani i predškolski odgoj, jer se i u mješovitim dobnim skupinama može kvalitetno provoditi priprema za polazak u školu. Stoga članak 23.a, stavak 2. treba glasiti: (2)Program predškole za djecu koja pohađaju vrtić integriran je u redoviti odnosno posebni program predškolskog odgoja dječjeg vrtića, koji se izvodi u odgojno-obrazovnoj skupini s djecom prije polaska u školu. Program predškole može se izvoditi u mješovitoj odgojno-obrazovnoj skupini redovitog programa. U istome članku u stavku 5. govori se o obvezi predškolskih ustanova i škola koji provode program predškole obavijestiti nadležno tijelo županije odnosno gradski ured Grada Zagreba, ukoliko roditelj ne upiše dijete u obvezni program predškole. Razumljivo, vrtići i škole, da bi mogli ispuniti tu obvezu, moraju imati podatak koja djeca jesu školski obveznici, odnosno koji roditelj s tom obvezom nije postupio sukladno Zakonu. Stoga valja dodati da nadležno tijelo županije odnosno gradski ured Grada Zagreba oma obvezu pravovremeno obavijestiti predškolske ustanove o djeci koja jesu školski obveznici, te članak 23.a, stavak 5. glasi: (5) Ako roditelj djeteta iz stavka 3. ovoga članka ne upiše dijete u program predškole, dječji vrtić ili škola u kojoj bi dijete trebalo pohađati navedeni program dužni su obavijestiti nadležno upravno tijelo županije, odnosno gradski ured Grada Zagreba i nadležnu ustanovu socijalne skrbi koji su dužni izvijestiti dječji vrtić ili osnovnu školu o poduzetim mjerama. U tu svrhu, nadležno tijelo županije odnosno gradski ured Grada Zagreba, dostavit će pravovremeno predškolskim ustanovama popis djece obveznika programa predškole. Djelomično prihvaćen Odredbe su djelomično mijenjanje temeljem zaprimljenih prijedloga.
106 Poliklinika za rehabilitaciju slušanja i govora SUVAG, Zagreb PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 9. U odnosu na članak 23. a Poliklinika SUVAG provodi program predškole (integrirani) za djecu s teškoćama u razvoju, a smatramo da bi za djecu s teškoćama u razvoju, romsku djecu i djecu drugih nacionalnih manjina trebalo osigurati pravo na program predškole 2 godine prije polaska u 1. razred osnovne škole (uz mogućnost odgode upisa u 1. razred) s ciljem postizanja optimalnog razvoja djeteta. Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
107 GRAD ZAGREB PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 9. Dijete nije obavezno pohađati najbliži dječji vrtić odnosno program predškole u njemu. Stoga nije moguće propisati da će dječji vrtić obavijestiti upravno tijelo županije o ne pohađanju programa predškole. Roditelji dijete mogu u program predškole uključiti u bilo koji dječji vrtić. Dječji vrtići to ne mogu znati, za razliku od osnovnih škola koje imaju svoja upisna područja. Ili je onda potrebno propisati da dijete program predškole mora pohađati u najbližem dječjem vrtiću u odnosu na mjesto stanovanja djeteta. Prihvaćen Prihvaćeno. Odredba je bisana iz Nacrta.
108 ARIJANA PLAHUTAR PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 9. SEKCIJA PREDŠKOLSKIH PEDAGOGA GRADA ZAGREBA I PRIDRUŽENIH ČLANICA (Grad Zagreb, Zagrebačka županija, Sisačko-moslavačka županija, Karlovačka županija, Bjelovarsko-bilogorska županija, Varaždinska županija, Krapinsko-zagorska županija, Šibensko-kninska županija, Splitsko-dalmatinska županija) (5) Ako roditelj djeteta iz stavka 3. ovoga članka ne upiše dijete u program predškole, dječji vrtić ili škola u kojoj bi dijete trebalo pohađati navedeni program dužni su obavijestiti nadležno upravno tijelo županije, odnosno gradski ured Grada Zagreba i nadležnu ustanovu socijalne skrbi koji su dužni izvijestiti dječji vrtić ili osnovnu školu o poduzetim mjerama.“ KOMENTAR: Dječji vrtići ne posjeduju podatke o budućim školskim obveznicima na svom području niti podatak da li je dijete upisano u program predškole u drugom dječjem vrtiću pa ovako definiranu zakonsku obvezu ne mogu realizirati već krše zakon. Predlažemo brisanje stavka ili jasno definiranje tko informira dječji vrtić o školskim obveznicima tekuće pedagoške godine. Prihvaćen Odredbe su mijenjanje temeljem zaprimljenih prijedloga. Stavak 5. Nacrta brisan je.
109 SONJA PRIBELA-HODAP PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 9. Članak 9 - navodi da se u članku 23., u stavku 2. iza riječi „dječjeg vrtića“ briše točka i dodaju se riječi: „koji se izvodi u odgojno-obrazovnoj skupini za djecu prije polaska u školu, a iznimno u dječjim vrtićima s manjim brojem djece se može izvoditi i u mješovitoj odgojno-obrazovnoj skupini.“ Ne slažem se s idejom kako bi se odgojno-obrazovne skupine za djecu u godini prije polaska u školu trebale organizirati samo kao dobno čiste skupine, a tek rijetko u dobno mješovitoj skupini. Predložena promjena je i nomotehnički nejasna npr. DPS jasno navodi pojam djeca U GODINI prije polaska u školu jer ovdje predložena formulacija može dovesti do zabune jer su sva djeca koja pohađaju vrtić do polaska u školu u statusu prije polaska u školu. Osim što je nejasna, ona nije i stručno utemeljena, već se oslanja na potrebu kreiranja procesa rada s djecom u vrtiću po uzoru na nastavi proces što stručna javnost ističe kao nepovoljan proces i nepovoljan ishod za djecu i djelatnost. Ne postoje stručni/znanstveni radovi koji ukazuju na opravdanost prijedloga koji sugerira da je za djecu bolje da budu u dobno čistim skupinama. U našim okvirima ne postoji ni analiza što je bolje/lošije po djecu u dobno čistim skupinama u odnosu na boravak u dobno mješovitim skupinama koja bi opravdala postojanje ovakvog imperativa u organizaciji rada s djecom. Smatram da ovakva odredba nije u skladu s Nacionalnim kurikulumom za rani i predškolski odgoj i obrazovanje te Programskim usmjerenjem na koje se i ovaj Zakon naslanja, također je i u nesuglasju s pozitivnom praksom mnogih vrtića. Bilo bi nužno izbjeći takve nejasnoće i nesuglasice u vrijednostima, stavovima i načelima u ključnim dokumentima koji opisuju djelatnost ranog i predškolskog odgoja. Članak 9 - dalje navodi da se u članku 23., iza stavka 3. dodaju novi stavci 4. i 5. koji navode: “...roditelj je dužan upisati dijete i brinuti o redovitom pohađanju programa” - nejasno je postoji li minimum sati koje bi dijete trebalo pohađati da bi se moglo reći da je redovito pohađalo program predškole (da li je to 250 sati godišnje neovisno o obliku u kojem se program provodio?), također nejasno je i koje su posljedice za roditelja ako dijete neredovito pohađa program. Što s djecom koja opravdano nisu pohađala program, tko i na osnovu čega može "opravdati" takve situacije? „...dječji vrtić ili škola u kojoj bi dijete trebalo pohađati navedeni program dužni su obavijestiti nadležno upravno tijelo županije, odnosno gradski ured Grada Zagreba i nadležnu ustanovu socijalne skrbi koji su dužni obavijestiti dječji vrtić ili osnovnu školu o poduzetim mjerama“ – nije definirano kako će vrtić doći do podataka koja su to djeca koja bi trebala pohađati program predškole u njihovim ustanovama? Također, ostaje nejasno kako će biti određeno koja djeca spadaju u nadležnost kojeg vrtića u situacijama kad na istom području djeluje više vrtića i kako će biti moguća razmjena podataka između ustanova? Djelomično prihvaćen Prijedlozi su djelomično prihvaćeni.
110 Gorana Mišćenić PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 9. Također, nadodala bih još i to da škole pri upisu djeteta uglavnom ne traže od roditelja obavezno i potvrdu o završenom programu predškole. Na taj način moguće je manipulirati tom informacijom te se događa da djeca nisu bila u programu predškole, a roditelji nisu sankcionirani. To bi trebalo regulirati. Prihvaćen Odredbe su mijenjanje temeljem zaprimljenih prijedloga. Dodan je novi stavak temewljm kojeg dijete dobiva potvrdu o završenom programu predškole.
111 Gorana Mišćenić PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 9. Slažem se s komentarom HPD-a vezano uz stavak 2, članka 23a u kojem se spominje da se program predškole izvodi u odgojno-obrazvnim skupinama za djecu prije polaska u školu, a samo iznimno u DV s manjim brojem djece i u mješovitim skupinama. Program se godinama učinkovito izvodi i u mješovitim skupinama koje su ujedno i sve češće u predškolskim ustanovama. Struka je odavno prepoznala kako mješovite dobne skupine imaju velike prednosti u odnosu na dobno homogene skupine. Potrebno je mijenjati stavak 2 i omogućiti provođenje programa predškole neovisno o dobnoj strukturi skupine. Slijedom trenutnom prijedloga, svu djecu koja su npr. nekoliko godina pohađala dobno heterogene skupine, godinu dana prije odlaska u školu bilo bi potrebno izdvojiti iz njihovih skupina te formirati potpuno nove skupine. To je pedagoški neopravdano. Osim toga, predstavljat će i moguće organizacijske teškoće npr. zbog broja djece. Također, nije u potpunosti jasan stavak 1 članka 23 a vezano uz obavezu pohađanja programa predškole, odnosno nije jasno koliko dugo djeca imaju obavezu pohađati program predškole prije polaska u OŠ: (1) Prije polaska u osnovnu školu sva djeca imaju obvezu pohađati program predškole. Bilo bi potrebno navesti vrijeme. Samo mogu pretpostaviti da se misli na godinu dana, no onda bi to tako i trebalo navesti u zakonu. Svakako podržavam da se uvede obveza da djeca prije polaska u školu pohađaju vrtić odnosno program predškole u trajanju od godine dana. Iz iskustva mogu reći da je 250 sati obveznog programa predškole za onu djecu koja nisu polaznici vrtića nedostatno. Djelomično prihvaćen Odredbe su djelomično mijenjanje temeljem zaprimljenih prijedloga.
112 Gorana Mišćenić PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 9. (5) Ako roditelj djeteta iz stavka 3. ovoga članka ne upiše dijete u program predškole, dječji vrtić ili škola u kojoj bi dijete trebalo pohađati navedeni program dužni su obavijestiti nadležno upravno tijelo županije, odnosno gradski ured Grada Zagreba i nadležnu ustanovu socijalne skrbi koji su dužni izvijestiti dječji vrtić ili osnovnu školu o poduzetim mjerama.“ Iz iskustva mogu reći kako vrtići nemaju evidenciju djece školskih obveznika te slijedom toga nisu u mogućnosti obavijestiti nadležna tijela o tome da roditelj dijete nije upisao u program predškole. Bilo bi potrebno regulirati registar u koji bi vrtići imale uvid. Sukladno trenutnoj situaciji, škola je jedina koja nadležnim tijelima može prijaviti roditelja i to u trenutku upisa u školu kada se ujedno i dozna da dijete nije pohađalo program predškole, no tada je za dijete to već prekasno. Prihvaćen Odredbe su mijenjanje temeljem zaprimljenih prijedloga. Stavak 5. Nacrta brisan je.
113 HRVATSKO PSIHOLOŠKO DRUŠTVO PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 9. -Ne slažemo se s tim da provođenje programa predškole u mješovitim skupinama može biti samo u vrtićima s manjim brojem djece. Mješovite dobne skupine imaju velike prednosti u odnosu na skupine homogene po dobi djece (učenje mlađe djece od starije, pomaganje starije djece mlađoj, veća sličnost s realnim životom gdje nisu svi jednake dobi). i program predškole se i u njima može jednako kvalitetno provoditi kao u skupinama u kojoj su samo djeca u godini prije polaska u školu. Prednost dobno mješovitih skupina potvrđuje veliki broj svjetski publiciranih radova koji ukazuju na prednosti mješovitih dobnih skupina za cjelokupni razvoj djece, pogotovo u području tzv. soft vještina koje se pokazuju bitnije za daljnje školovanje djece od ciljanih aktivnosti pripreme za školu. (npr. Gray, P. (2011) The Special Value od Children’s Age-Mixed Play American Journal of Play ili Katz, Evangelou & Hartman (1990): The Case for Multiage Grouping in Early Childhood Education. Washington, DC: NAEYC) Navedena odredba je u nesuglasju s Nacionalnim kurikulumom u dijelu Kulture vrtića (a na kojem se temelji ovaj Zakon) gdje se navodi: “Interakcija i suradnja djece (različitih mogućnosti, sposobnosti, kao i različitih kronoloških dobi) sadrži visoki obrazovni potencijal zbog čega se posebno potiče i podržava.” , “Takav pristup odstupa od uvjerenja da sva djeca određene kronološke dobi uče na jednak način, da imaju jednaka predznanja i interese te da su im razvojne potrebe i mogućnosti istovjetne. Time se napušta praksa uprosjećivanja djece, a težište stavlja na razvoj individualiteta i identiteta svakog djeteta te poticanje njegova samoregulirajućeg učenja.” Pripremljenost djece za pohađanje osnovne škole ovisi o razvijenosti i usvojenosti ključnih kompetencija koje su definirane Nacionalnim kurikulumom za rani i predškolski odgoj i obrazovanje, a koje se mogu usvojiti kako u dobno homogenim, tako i u dobno heterogenim skupinama. Također, dok kurikulumi za razrednu nastavu u 1. razredu OŠ idu prema većem uvažavanju razvojnih potreba djece, posebice u načinima rada s djecom i smanjenju zahtjeva (npr. ne uče pisana slova), ovim se na neki način zahtjeva školizacija procesa u vrtićima -Smatramo da treba ostati formulacija o provođenju programa predškole kako je do sada. - Dakle,smatramo da onaj tko ima podatke o tome koja djeca trebaju pohađati predškolu, najvjerojatnije Gradski ured odnosno JLS, treba obavijestiti roditelja izravno da se javi vrtiću ili vrtiću dostaviti podatke kako bi uspostavio kontakt s roditeljem i inicirao upis (to je najvjerojatnija opcija). U slučaju (daljnjeg) odbijanja ili izbjegavanja upisa tj. ispunjavanja obveze pohađanja vrtića, vrtić obavještava nadležni CZSS. Djelomično prihvaćen Odredbe su mijenjanje temeljem zaprimljenih prijedloga. Stavak 5. Nacrta brisan je.
114 Mirjana Koljevina PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 9. Vrtići ne dobivaju službeno informaciju odnosno popis školskih obveznika prema mjestu prebivališta koji bi se trebali doći prijaviti za program predškole a odvija se u vrtiću. Na koji način i tko će vrtiću davati tu službenu informaciju. Po mojim saznanjima prilikom upisa djeteta u osnovnu školu, ista ne provjerava da li je dijete prošlo program predškole u vrtiću. Prihvaćen Odredbe su mijenjanje temeljem zaprimljenih prijedloga. Stavak 5. Nacrta brisan je.
115 Katarina Šeravić Lovrak PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 9. Imamo situacije na terenu kada roditelj upiše dijete u program predškole i onda po par mjeseci ne dolazi. Treba u Zakon uvesti koliko sati dijete mora provesti u ustanovi da bi se moglo smatrati da je dijete pohađalo program predškole. Primljeno na znanje Primljeno na znjanje. Propisat će se Pravilnikom.
116 Ksenija Petelin PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 9. I prijašnjim Zakonom program predškole obvezan je za svu djecu u godini dana prije polaska u školu. Smatram da bi predškola trebala biti osim što je obvezna i besplatna za svu djecu. Na taj bismo način svoj djeci pružili jednake šanse. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na prijedlogu.
117 Dejana Bouillet PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 9. Imajući u vidu djecu koja žive u nepovoljnim uvjetima, važno je propisati postupak informiranja roditelja o obvezi upisa djece u program predškole, po uzoru na postupak informiranja o obvezi upisa djece u osnovnu školu, odnosno uz angažman nadležnih upravnih tijela. Prihvaćen Prijedlog je prihvaćen. Dodan je novi stavak kojim se isto propisuje.
118 Morena Damijanjević PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 9. (5) Ako roditelj djeteta iz stavka 3. ovoga članka ne upiše dijete u program predškole, dječji vrtić ili škola u kojoj bi dijete trebalo pohađati navedeni program dužni su obavijestiti nadležno upravno tijelo županije, odnosno gradski ured Grada Zagreba i nadležnu ustanovu socijalne skrbi koji su dužni izvijestiti dječji vrtić ili osnovnu školu o poduzetim mjerama. Je li pravo pristupa informacijama o školskim obveznicima kako regulirano? Škola dobije popis budućih školskih obveznika na zahtjev- ima li predškolska ustanova pravo na isto s obzirom da kao takva nije obvezna, osim u periodu pred školu? Djelomično prihvaćen Odredbe su mijenjanje temeljem zaprimljenih prijedloga. Stavak 5. Nacrta brisan je.
119 KATARINA KEDAČIĆ-BUZINA PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 9. Podržavam prijedlog obaveznog predškolskog odgoja za svu djecu prije polaska u školu. Prihvaćen Zahvaljujemo na dostavljenom mišljenju.
120 Udruga SIDRO PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 8. U članku 23., stavak 2., ističe se već opisano u Pravilniku o uvjetima i mjerilima za ostvarivanje predškolskih programa, a to je da se takvi programi za djecu stariju od 36 mjeseci mogu provoditi i u školama, a iznimno i za djecu rane dobi u skladu s propisanim standardima. Osjećamo potrebu još jednom istaknuti rečenicu kako je ovo prihvatljivo isključivo ako se provodi u istim uvjetima kakvi su propisani za predškolske ustanove. U tom smislu, ako škola može osigurati jednake uvjete, a jedinica lokalne samouprave nema osnovanu predškolsku ustanovu, tada je prihvatljivo da se predškolski programi provode u školi. Isto se odnosi i na kraće programe koji se provode u Pravilnikom predviđenim drugim ustanovama. Stoga bismo članak 23. stavak 2. dopunili: (2) Programi predškolskog odgoja mogu se ostvarivati: - pri osnovnim školama za djecu predškolske dobi stariju od 36 mjeseci, a iznimno u područjima rijetke naseljenosti i za djecu rane dobi u skladu s propisanim standardima, isključivo u istim uvjetima kakve imaju predškolske ustanove - kao kraći programi odgojno-obrazovnog rada s djecom rane i predškolske dobi pri knjižnicama, zdravstvenim, socijalnim, kulturnim i sportskim ustanovama, udrugama, drugim pravnim osobama i fizičkim osobama-obrtnicima, sukladno propisima koji uređuju rad svih predškolskih ustanova i u jednakim uvjetima kakve moraju zadovoljiti dječji vrtići Djelomično prihvaćen Uvjeti su propisani Pravilnikom, a dodana je odredba vezano uz stručno-pedagoški nadzor u čl. 20. Nacrta kojim se mijenja čl. 44. stavak 3. Zakona.
121 Tina Bebić PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 8. U članku 23., stavak 2., ističe se već opisano u Pravilniku o uvjetima i mjerilima za ostvarivanje predškolskih programa, a to je da se takvi programi za djecu stariju od 36 mjeseci mogu provoditi i u školama, a iznimno i za djecu rane dobi u skladu s propisanim standardima. Osjećamo potrebu još jednom istaknuti rečenicu kako je ovo prihvatljivo isključivo ako se provodi u istim uvjetima kakvi su propisani za predškolske ustanove. U tom smislu, ako škola može osigurati jednake uvjete, a jedinica lokalne samouprave nema osnovanu predškolsku ustanovu, tada je prihvatljivo da se predškolski programi provode u školi. Isto se odnosi i na kraće programe koji se provode u Pravilnikom predviđenim drugim ustanovama. Stoga bi se članak 23. stavak 2. dopunio: (2) Programi predškolskog odgoja mogu se ostvarivati: - pri osnovnim školama za djecu predškolske dobi stariju od 36 mjeseci, a iznimno u područjima rijetke naseljenosti i za djecu rane dobi u skladu s propisanim standardima, isključivo u istim uvjetima kakve imaju predškolske ustanove - kao kraći programi odgojno-obrazovnog rada s djecom rane i predškolske dobi pri knjižnicama, zdravstvenim, socijalnim, kulturnim i sportskim ustanovama, udrugama, drugim pravnim osobama i fizičkim osobama-obrtnicima, sukladno propisima koji uređuju rad svih predškolskih ustanova i u jednakim uvjetima kakve moraju zadovoljiti dječji vrtići Djelomično prihvaćen Uvjeti su propisani Pravilnikom, a dodana je odredba vezano uz stručno-pedagoški nadzor u čl. 20. Nacrta kojim se mijenja čl. 44. stavak 3. Zakona.
122 Poliklinika za rehabilitaciju slušanja i govora SUVAG, Zagreb PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 8. Pozdravljamo izmjene Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju, a posebno u dijelu informatizacije procesa upisa u odgojne i obrazovne ustanove te vođenja pedagoške dokumentacije u elektroničkom obliku. Vezano uz članak 23. Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju Poliklinika SUVAG kao zdravstvena ustanova, između ostalog, provodi i program predškolskog odgoja i obrazovanja djece s teškoćama u razvoju, uz suglasnost Ministarstva znanosti i obrazovanja, a program se s obzirom na trajanje ostvaruje kao poludnevni i cjelodnevni program (ne kraći) . Primljeno na znanje Zahvaljujemo na dostavljenom mišljenju.
123 Hrvatska psihološka komora PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 7. Članak 7. – navodi promjenu datuma do kojeg upravno vijeće donosi godišnji plan i program rada za pedagošku godinu – više nije do 30. rujna, već je do 31. kolovoza. • Smatramo da je potrebno ostaviti vrijeme do 30. rujna jer je potrebno vrijeme zajedničkog planiranja godišnjeg plana i programa od strane svih stručnih suradnika i odgojitelja, kao i rasprava na odgojiteljskom vijeću. Obzirom da dječji vrtići rade neprekidno tijekom cijelog ljetnog perioda i nemaju period „kolektivnog godišnjeg odmora“, obzirom na različita vremena korištenja godišnjih odmora, nemoguće je uskladiti prisutnost većine radnike prije početka rujna te je stoga potreban period rujna kako bi se kvalitetno izradio novi plan i program rada za tekuću pedagošku godinu. • Pored toga rujan je period prilagodbe na vrtić, praćenja djece i utvrđivanja njihovih razvojnih potreba, a time i potreba odgojno-obrazovnog rada na nivou cijele ustanove, što znači da se je potreban ovaj period za izradu godišnjeg plana i programa sukladno realnim potrebama dječjeg vrtića. Prihvaćen Prihvaćeno. Odredba stavka 2. je brisana.
124 Udruga odgajatelja predškolske djece Krijesnice PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 7. Smatramo neophodnim ostaviti postojeći rok za donošenje plana i programa kako bi se stručnjacima omogućio kvalitetan pristup promišljanju dugoročnih ciljeva i ishoda za dobrobit djeteta. Prihvaćen Prihvaćeno. Odredba stavka 2. je brisana.
125 Poliklinika za rehabilitaciju slušanja i govora SUVAG, Zagreb PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 7. Predlažemo da se u izmjena zakona odredi i unese rok za donošenje godišnjeg izvješća od stane upravnog vijeća. Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
126 ARIJANA PLAHUTAR PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 7. SEKCIJA PREDŠKOLSKIH PEDAGOGA GRADA ZAGREBA I PRIDRUŽENIH ČLANICA (Grad Zagreb, Zagrebačka županija, Sisačko-moslavačka županija, Karlovačka županija, Bjelovarsko-bilogorska županija, Varaždinska županija, Krapinsko-zagorska županija, Šibensko-kninska županija, Splitsko-dalmatinska županija) KOMENTAR: Predložena promjena ne odgovara realitetu OO prakse budući da pedagoška godina traje do 31. kolovoza pa UV do 31. kolovoza donosi Godišnje izvješće. Predložena izmjena stručnim radnicima vrtića ne ostavlja vremena za promišljeno i stručno planiranje i pisanje Godišnjeg plana i programa na temelju indikatora kvalitete prethodne pedagoške godine. Svjesni smo da dosadašnji tekst Zakona koji regulira donošenje Godišnjeg programa do 30. rujna daje dojam da se OO rad u rujnu provodi bez plana i programa. Međutim UV vrtića su, iako izrijekom Zakona to nije bilo vidljivo, plan i program rada za razdoblje rujna donosili do 31. kolovoza, a onda ga (uz evidentiranu odluku UV-a) prilagali Godišnjem planu i programu. Umjesto predložene promjene predlažemo zadržavanje prijašnje formulacije („Godišnji plan i program rada za pedagošku godinu donosi upravno vijeće dječjeg vrtića do 30. rujna.“) i dodatak teksta: „Privremeni program rada za razdoblje perioda prilagodbe (rujan tekuće pedagoške godine) donosi UV dječjeg vrtića do 31. kolovoza te ga prilaže Godišnjem planu i programu rada za pedagošku godinu koji donosi upravno vijeće vrtića do 30. rujna.“ Djelomično prihvaćen Prijedlog je djelomično prihvaćen. Odredba stavka 2. je brisana.
127 TENA ERCEG PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 7. Rad u praksi pokazuje kako nije moguće do 31. 08. donijeti godišnji plan i program rada ustanove u čijoj će izradi sudjelovati svi potrebni sudionici kako bi isti bio kvalitetan i ostvariv. Raditi u praksi znači tijekom ljetnih mjeseci vršiti inicijalne razgovore za često preko 100 djece i pripremiti prateću dokumentaciju, definirati odgojno - obrazovne skupine i pripadajuće odgojitelje, izraditi godišnje izvješće, a uz to i iskoristiti najveći dio godišnjih odmora. Prihvaćen Prihvaćeno. Odredba stavka 2. je brisana.
128 SONJA PRIBELA-HODAP PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 7. Članak 7 – navodi promjenu datuma do kojeg upravno vijeće donosi godišnji plan i program rada za pedagošku godinu Smatram kako je potrebno ostaviti vrijeme do 30.rujna jer je potrebno vrijeme zajedničkog planiranja godišnjeg plana i programa od strane svih stručnih suradnika i odgojitelja, kao i rasprava na odgojiteljskom vijeću. Pored toga rujan je period prilagodbe na vrtić, praćenja djece i utvrđivanja njihovih razvojnih potreba, a time i potreba odgojno-obrazovnog rada na nivou cijele ustanove. Prihvaćen Prihvaćeno. Odredba stavka 2. je brisana.
129 Gorana Mišćenić PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 7. Slažem se s komentarom HPD-a da je neizvedivo do 31. 08. donijeti godišnji plan i program rada ustanove. Tijekom lipnja, srpnja i kolovoza vrši se inicijalni razgovori, organizira nova pedagoška godina, izrađuje godišnje izvješće, a uz sve to moramo iskoristiti i najveći dio godišnjih odmora. Ovo razdoblje ne omogućava da se donese i GPP. Također, složila bih se da bi u zakonu trebalo regulirati i godišnji odmor za djecu i time zaštiti i dječje pravo na odmor. Nažalost, neka djeca nemaju godišnjeg odmora tijekom čitave godine (osim kada su odsutna iz vrtića zbog bolesti) budući da neki roditelji smatraju kako ne postoji potreba za time. Prihvaćen Prihvaćeno. Odredba stavka 2. je brisana.
130 HRVATSKO PSIHOLOŠKO DRUŠTVO PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 7. - Ukoliko se ne uvode (a ne uvode se) promjene u dinamici realizacije programa odnosno promjene u načelima i koncipiranju Planova ovo je, ne samo teško izvedivo, već i nepoželjno. Naime, osim korištenja GO-a (koje str. suradnici koriste naizmjenično kako bi uvijek netko bio dostupan u vrtiću) i obveze pripreme izvještaja za godinu koja još nije gotova i pripreme upisa/prihvata djece za Plan je potrebno i evaluirati pokazatelje/rezultate iz Izvještaja, konstruktivno ih raspraviti, dogovoriti prioritete i vidjeti djecu u kontekstu vrtića. Dakle, ako želimo Plan koji se suštinski zasniva na potrebama i realitetu, onda je kategorički imperativ postaviti realan rok za njegovu realizaciju. Ako želimo Plan koji je „aprioran“ , donesen bez završne analize, konstruktivnog dogovora i sagledavanja procesa, onda možemo rok staviti i u lipnju ili bilo kada. Ono što bi doista trebalo napraviti po uzoru na škole – po završetku pedagoške godine propisati obuhvat samo za djecu zaposlenih roditelja u razdoblju u kojem roditelji nemaju mogućnost zbrinuti dijete u sklopu obitelji – dijete ima pravo na obitelj, a radnici vrtića na godišnje odmore. Prihvaćen Prihvaćeno. Odredba stavka 2. je brisana.
131 Teo Matković PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 6. Upitna je svrhovitost ovakvog stavka koji regulira prednost pri upisu. Naime, uzmemo li samo tri od navedenih kriterija - djeca s jednim ili dva zaposlena roditelja, te djeca koji primaju dječji doplatak, već dolazimo do gotovo čitave populacije djece (slučajevi obitelji u kojima nitko ne radi a ne primaju dječji doplatak izuzetno su rijetki). Ovaj popis se u pravilu iščitava tako da sva djeca pripadaju skupini koja bi imala prednost, što nije moguće operacionalizirati. U osnovi, ovakav princip "trijaže" suprotan je principu "prava djeteta" i trebalo bi ga svesti na najmanju nužnu (i privremenu) mjeru, te fokusirati na (male) skupine za koje postoje znanstveni dokazi da su najviše zakinuti nepohađanjem RPOO, te bez uvođenja diskriminacije. Krene li se tim smjerom, najprikladniji pristup bio bi kroz posebni pravilnik, važeći na nacionalnoj razini, koji bi operacionalizirao standarde prioritizacije (bodovi temeljeni na broju kriterija, važnosti pojedinih kriterija... postoje rješenja više gradova i općina koje se može respraviti). Pohađanje vrtića, kao i ostvarivanje npr. prava na zdravstvenu zaštitu ili osnovno obrazovanje moralo bi biti pravo, a ne alocirani oskudni resurs, te mora biti osigurana dostupnost da ovakva trijaža postala nepotrebna. Djelomično prihvaćen Odredbe članka 6. Nacrta mijenjane su u skladu s zaprimljenim prijedlozima.
132 Udruga SIDRO PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 6. U članku 20., stavak 2. potrebno je definirati načine, uvjete i zahtjeve pri upisu djece u vrtić, koji neće dovoditi do razlika ovisno o mjestu rođenja djeteta, već će unificirano djeci omogućiti jednake uvjete pri upisu u predškolske ustanove. Nasloniti ovo pitanje na akte koje samostalno donosi Osnivač vrtića, otvara mogućnost velikih razlika u postupanju prema djeci i roditeljima, odnosno evidentno potiče diskriminaciju. Stoga stavak treba glasiti: (2) Način ostvarivanja prednosti, uvjete i zahtjeve pri upisu djece u dječji vrtić utvrđuje ministar obrazovanja Pravilnikom. U istom članku, stavak 3. propisuje provedbu inicijalnog razgovora s djecom pri upisu, odnosno opservaciju djeteta koje nije usvojilo govor. Pogrešno je promišljati kako je govor jedini pokazatelj odstupanja u djetetovu redovitom razvoju, te se odrediti na jednu ovako specifičnu stavku, negirajući i zakidajući sve ostale moguće poremećaje u redovitom razvoju djeteta. Nadalje, inicijalni razgovor kao i opservaciju, prema prijedlogu predlagatelja, provodi upisno povjerenstvo sastavljeno od tri člana, od čega bar jedan, predlaže se, mora biti stručni suradnik. Mišljenja smo kako je upisno povjerenstvo potrebno sastaviti od stručnjaka, kako jedan član povjerenstva mora biti psiholog, pedagog, ravnatelj, no jedan od članova povjerenstva obvezno mora biti odgojitelj. Stoga predlažemo da čl.20., st.3. glasi: (3) Prije upisa u dječji vrtić, provodi se obvezni inicijalni razgovor s roditeljem i razgovor s djetetom, odnosno opservacija djeteta kod kojeg su uočena odstupanja u redovitom razvoju. Razgovor odnosno opservaciju provodi upisno povjerenstvo dječjega vrtića u kojem su minimalno tri člana. Povjerenstvo čine ravnatelj, stručni suradnik iz redova psihologa, pedagoga, magistara RPOO, s obvezom da jedan član povjerenstva bude odgojitelj. Stavak 4. istog članka govori o tome kako se upisi mogu provoditi elektroničkim putem. Budući da je takav način upisa sve češći, a da je Ministarstvo već najavilo uspostavu e-vrtića, predlažemo da se u razdoblju od iduće dvije godine elektronički upisi omoguće u svim područjima Republike Hrvatske. (4) Upisi u dječje vrtiće mogu se provoditi elektroničkim putem. U razdoblju od dvije godine od stupanja ovog Zakona na snagu, uspostavit će se nacionalni upisnik djece predškolske dobi i omogućiti elektronički upisi u predškolske ustanove na području cijele Republike Hrvatske Prihvaćen Odredbe članka 6. Nacrta mijenjane su u skladu s zaprimljenim prijedlozima.
133 Hrvatska psihološka komora PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 6. Članak 6. – navodi da se da se mijenja članak 20. stavak 1. – pa tako prednost pri upisu imaju „između ostalog….. djeca s teškoćama u razvoju, djeca s kroničnim bolestima i zdravstvenim teškoćama…….“ • Napomena – ovdje je nejasno po kojem kriteriju se definiraju teškoće u razvoju, obzirom da se u članku 6. zasebno navode kronične bolesti i zdravstvene teškoće (koje inače ulaze u teškoće u razvoju prema Državnom pedagoškom standardu), tako da je redundantno navoditi djecu s kroničnim bolestima i zdravstvenim teškoćama uz djecu s teškoćama u razvoju. Nije definirano prema kojem kriteriju se određuje postojanje teškoće u razvoju, stoga se predlaže navesti da su to djeca koja imaju Nalaz i mišljenje Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom. Članak 6. – dalje se navodi da se iza stavka 2. dodaje stavak 3. koji glasi „prije upisa u dječji vrtić provodi se inicijalni razgovor s roditeljem i razgovor s djetetom, odnosno opservacija djeteta koje nije usvojilo govor, a koju provodi upisno povjerenstvo dječjeg vrtića u kojem su minimalno 3 člana od kojih je barem 1 stručni suradnik“ • Svakako podržavamo prijedlog da bude obavezan inicijalni razgovor s roditeljem i djetetom. Inicijalni razgovor ima vrlo važnu ulogu u otkrivanju djece s teškoćama u razvoju i kao takav predstavlja prvi korak trijaže-rane intervencije pri upisu u vrtić. Društvena važnost rane intervencije raste jer kontinuirano raste i populacija djece koja su rizična za nastanak razvojnih problema.Prema relevantnim istraživanjima, razvojne teškoće različitog stupnja ima 17% djece. Sustav rane intervencije u djetinjstvu u Republici Hrvatskoj još nije uspostavljen, iako postoje brojne inicijative i pružatelji usluga u zdravstvenom, obrazovnom, socijalnom, nevladinom i privatnom sektoru te kao najzahtjevniji zadatak za budućnost preostaje povezivanje i osnaživanje postojećih karika u cjelovit sustav. (prema www.hurid.hr). Dok se to ne dogodi veliki dio rada s djecom sa razvojnim rizicima i odstupanjima, kao i njihovim obiteljima preuzimaju upravo ustanove ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja. • Napomena – umjesto termina „opservacija“ koji ovako napisan može se shvatiti kao program opservacije - tj. određeni vremenski period pohađanja određenog programa u vrtiću, uz posebno definirano praćenje od strane odgojitelja i/ili stručnih suradnika sa ciljem upoznavanja djetetovih potencijala, sposobnosti, ograničenja i najboljeg daljnjeg mogućeg načina poticanja djeteta – kao i termina „razgovor s djetetom“ koji s djetetom predškolske dobi može biti teško uspostaviti, čak i ako je dijete već usvojilo govor – predlažemo termin opažanje djetetovog ponašanja (kontakt i komunikacija s prisutnim odraslim osobama, djetetova igra) • Predlaže se program opservacije definirati zakonom (u kojim situacijama se provodi). • Također u uobičajenim uvjetima, upisno povjerenstvo, obično ne provodi inicijalni razgovor već to čine stručni suradnici (u prvom redu psiholog i logoped ali i ostali stručni suradnici, ili zdravstveni voditelj, već prema zastupljenosti u pojedinoj ustanovi) koji onda obavještavaju to povjerenstvo o relevantnim zapažanjima s inicijalnog razgovora. Prihvaćen Odredbe članka 6. Nacrta mijenjane su u skladu s zaprimljenim prijedlozima.
134 Udruga odgajatelja predškolske djece Krijesnice PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 6. Svako dijete ima pravo na vrtić! S obzirom na deficit ustanova RPOO smatramo da bi prioritet pri upisu trebala imati djeca zaposlenih roditelja, skrbnika. Vjerujemo u dobrobit utjecaja socijalnog okruženja na svako dijete osobito na socijalno marginalizirane skupine djece te se nadamo skorom rješavanju pitanja izgradnje novih vrtića u tu svrhu. Prihvaćen Odredbe članka 6. Nacrta mijenjane su u skladu s zaprimljenim prijedlozima.
135 Tina Bebić PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 6. U članku 20., stavak 2. potrebno je definirati načine, uvjete i zahtjeve pri upisu djece u vrtić, koji neće dovoditi do razlika ovisno o mjestu rođenja djeteta, već će unificirano djeci omogućiti jednake uvjete pri upisu u predškolske ustanove. Nasloniti ovo pitanje na akte koje samostalno donosi Osnivač vrtića, otvara mogućnost velikih razlika u postupanju prema djeci i roditeljima, odnosno evidentno potiče diskriminaciju. Stoga stavak treba glasiti: (2) Način ostvarivanja prednosti, uvjete i zahtjeve pri upisu djece u dječji vrtić utvrđuje ministar obrazovanja Pravilnikom. U istom članku, stavak 3. propisuje provedbu inicijalnog razgovora s djecom pri upisu, odnosno opservaciju djeteta koje nije usvojilo govor. Pogrešno je promišljati kako je govor jedini pokazatelj odstupanja u djetetovu redovitom razvoju, te se odrediti na jednu ovako specifičnu stavku, negirajući i zakidajući sve ostale moguće poremećaje u redovitom razvoju djeteta. Nadalje, inicijalni razgovor kao i opservaciju, prema prijedlogu predlagatelja, provodi upisno povjerenstvo sastavljeno od tri člana, od čega bar jedan, predlaže se, mora biti stručni suradnik. Mišljenja smo kako je upisno povjerenstvo potrebno sastaviti od stručnjaka, kako jedan član povjerenstva mora biti psiholog, pedagog, ravnatelj, no jedan od članova povjerenstva obvezno mora biti odgojitelj. Stoga predlažemo da čl.20., st.3. glasi: (3) Prije upisa u dječji vrtić, provodi se obvezni inicijalni razgovor s roditeljem i razgovor s djetetom, odnosno opservacija djeteta kod kojeg su uočena odstupanja u redovitom razvoju. Razgovor odnosno opservaciju provodi upisno povjerenstvo dječjega vrtića u kojem su minimalno tri člana. Povjerenstvo čine ravnatelj, stručni suradnik iz redova psihologa, pedagoga, magistara RPOO, s obvezom da jedan član povjerenstva bude odgojitelj. Stavak 4. istog članka govori o tome kako se upisi mogu provoditi elektroničkim putem. Budući da je takav način upisa sve češći, a da je Ministarstvo već najavilo uspostavu e-vrtića, predlažemo da se u razdoblju od iduće dvije godine elektronički upisi omoguće u svim područjima Republike Hrvatske. (4) Upisi u dječje vrtiće mogu se provoditi elektroničkim putem. U razdoblju od dvije godine od stupanja ovog Zakona na snagu, uspostavit će se nacionalni upisnik djece predškolske dobi i omogućiti elektronički upisi u predškolske ustanove na području cijele Republike Hrvatske Prihvaćen Odredbe članka 6. Nacrta mijenjane su u skladu s zaprimljenim prijedlozima.
136 Poliklinika za rehabilitaciju slušanja i govora SUVAG, Zagreb PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 6. U članku 20. st. 3. predlažemo da dio „Prije upisa u dječji vrtić provodi se inicijalni razgovor s roditeljem i razgovor s djetetom, odnosno opservacija djeteta koje nije usvojilo govor….“ glasi: „Prije upisa u dječji vrtić provodi se inicijalni razgovor s roditeljem i razgovor s djetetom, odnosno opservacija djeteta kod kojeg je primjetno zaostajanje u govorno – jezičnom razvoju….“ Djelomično prihvaćen Odredbe članka 6. Nacrta mijenjane su u skladu s zaprimljenim prijedlozima.
137 Poliklinika za rehabilitaciju slušanja i govora SUVAG, Zagreb PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 6. Vezano uz članak 20. st. 1. u kojem se određuje prednost pri upisu u dječje vrtiće kojima je osnivač jedinica lokalne ili regionalne samouprave ili RH, ističemo kako naša ustanova ne može primijeniti navedene kriterije prema kojima se ostvaruje prednost pri upisu u dječji vrtić, budući da su u našoj ustanovi obuhvaćena sva djeca s teškoćama u razvoju. Predlažemo da se navede da se kriteriji za prednost primjenjuju, osim iznimno u posebnim ustanovama u kojima se provodi program predškolskog odgoja i obrazovanja za djecu s teškoćama u razvoju. Primljeno na znanje Odredbe članka 6. Nacrta mijenjane su u skladu s zaprimljenim prijedlozima.
138 GRAD ZAGREB PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 6. Nije sasvim jasno zašto se radi provjera razvojnog statusa jer je u prethodnom članku propisano da djeca s teškoćama imaju prednost pri upisu. Što će se dogoditi ako razvojni status djeteta nije uredne razvojne linije? Dijete i tako mora biti upisano u dječji vrtić. PRIJEDLOG: Potrebno je pojasniti navedeno. U prvoj se rečenici govori da se pri upisu obavlja razgovor s roditeljima i djetetom kako bi se omogućilo svakom djetetu da u skladu sa svojim potrebama pohađa neki od programa dječjeg vrtića. Što nije u potpunosti točno. 1. Roditelj kod upisa bira program u koji želi upisati svoje dijete (to ne određuje nikakvo stručno povjerenstvo). S obzirom da se u dječjim vrtićima provode različiti programi – redoviti i posebni (sportski, likovni, dramsko-scenski, učenje stranih jezika, itd.) i da se posebni programi dodatno plaćaju, samo roditelj odlučuje može li taj program platiti ili ne. Osim toga, ako je pravo na obrazovanje jedno od temeljnih prava svakog djeteta onda se sva djeca trebaju moći upisati u dječji vrtić. Dječji vrtić mora osigurati uvjete za upis svakog djeteta. Ako je dijete uredne razvojne linije nisu potrebni nikakvi posebni uvjeti i nije obavezno provesti razgovor s roditeljima i djetetom jer će se dijete ionako upisati. No, ako se radi o djetetu s teškoćom u razvoju tu je možda potrebna priprema i prilagodba dječjeg vrtića za upis tog djeteta i važno je obaviti razgovor s roditeljima i djetetom prije upisa. 2. U opservaciju se u dječjim vrtićima uključuju djeca s različitim vrstama posebnih potreba ili teškoća, a ne samo djeca koja nisu savladala govor. Cilj perioda opservacije je da svi stručni suradnici i odgojitelji u tom periodu vide dijete u vrtićnom okruženju njegovih vršnjaka kako bi se tom djetetu pružilo ono što mu je potrebno i prema potrebi izradio individualizirani odgojno-obrazovni program (IOOP). Isto tako, temeljem opservacije moguće je procijeniti je li djetetu potreban pomoćnik ili nije. Opservaciju djece ne može provoditi upisno povjerenstvo jer je Državnim pedagoškim standardom predškolskog odgoja i naobrazbe u odredbama članaka 6. i 7. propisano temeljem čega se djeca s teškoćama uključuju u odgojno-obrazovne skupine u dječjem vrtiću. Prihvaćen Odredbe članka 6. Nacrta mijenjane su u skladu s zaprimljenim prijedlozima.
139 Pravobranitelj za djecu RH PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 6. U članku 6. stavku 3. Nacrta prijedloga zakona kojim se dopunjuje članak 20. ZPOO-a, definirana je potreba provođenja inicijalnog razgovora s roditeljem i razgovor (opservacija) djeteta koje nije usvojilo govor te je određeno da taj razgovor provodi upisno povjerenstvo vrtića. Nadalje se navodi kako se upisno povjerenstvo sastoji od minimalno tri člana, od kojih je barem jedan stručni suradnik. Smatramo da je za svako dijete koje se upisuje u vrtić potrebno provesti inicijalni razgovor s roditeljem i djetetom. Ova je potreba još izraženija kod upisa djece s teškoćama u razvoju kako bi se prije upisa mogla napraviti procjena djetetovih potreba i u skladu s tim poduzeti potrebne aktivnosti za osiguravanje podrške za dijete u vrtiću. Smatramo da nije dovoljno jasno propisan sastav upisnog povjerenstva. Kod procjene potreba, mogućnosti i sposobnosti djece s teškoćama u razvoju nužno je da bude prisutan stručni suradnik edukacijsko-rehabilitacijskog profila kako bi ta procjena bila što kvalitetnija i sveobuhvatnija. Ta potreba je posebno izražena kod procjene potreba one djece s teškoćama u razvoju koja nemaju usvojen govor, djece koja nisu verbalna ili otežano komuniciraju s okolinom. U praksi se događaju situacije da vrtići nemaju zaposlenog stručnjaka ovoga profila pa je upitno kako će se provesti razgovor (opservaciju) djeteta. Stoga smatramo da je potrebno jasnije definirati postupanja vrtića u ovakvim slučajevima. Ujedno, smatramo potrebno nadodati da se procjena potreba djeteta od strane stručnog povjerenstva treba temeljiti na razgovoru (opservaciji) djeteta i preporukama vanjskih stručnjaka (ukoliko postoje) koji su radili s djetetom do polaska u vrtić. U pojedinim situacijama nemoguće je kvalitetno provesti razgovor (opservaciju) djeteta u ograničenom vremenskom roku (cca 30 min.), posebice ako uzmemo u obzir da, ni u najidealnijim uvjetima, vrtić nema zaposlene stručnjake različitih profila koji su relevantni za procjenu različitih potreba djece s razvojnim teškoćama/oštećenjima zdravlja. U praksi se često susrećemo sa situacijama u kojima se mišljenja i preporuke vanjskih stručnjaka ne smatraju relevantnima pri upisu djece s teškoćama u razvoju u vrtić. Nadalje, smatramo potrebnim naglasiti kako razgovor s roditeljima i djetetom u procesu upisa u vrtić stručnom timu (povjerenstvu) treba poslužiti kao mogućnost uvida u potrebe djeteta i planiranja njegovog daljnjeg odgojno-obrazovnog uključivanja, a ne radi donošenja odluke hoće li dijete biti primljeno i upisano ili neće biti primljeno u vrtić. U našem se radu susrećemo sa situacijama koje ukazuju kako svrha inicijalnog razgovora s djetetom nije procjena potreba djeteta s ciljem odgojno-obrazovnog uključivanja djeteta već utvrđivanje prava na upis u vrtić. Smatramo kako svako dijete ima pravo pohađati vrtić, a dužnost je vrtića i ostalih relevantnih dionika kreirati okruženje koje će mu omogućiti pohađanje vrtića na način koji najviše odgovara njegovim potrebama, mogućnostima i sposobnostima. Prihvaćen Odredbe članka 6. Nacrta mijenjane su u skladu s zaprimljenim prijedlozima.
140 ARIJANA PLAHUTAR PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 6. SEKCIJA PREDŠKOLSKIH PEDAGOGA GRADA ZAGREBA I PRIDRUŽENIH ČLANICA (Grad Zagreb, Zagrebačka županija, Sisačko-moslavačka županija, Karlovačka županija, Bjelovarsko-bilogorska županija, Varaždinska županija, Krapinsko-zagorska županija, Šibensko-kninska županija, Splitsko-dalmatinska županija) „(1) Prednost pri upisu u dječje vrtiće kojima je osnivač jedinica lokalne ili područne (regionalne) samouprave ili Republika Hrvatska, imaju djeca roditelja žrtava i invalida Domovinskog rata... KOMENTAR: Rat je davno završio i djeca ŽRTAVA Domovinskog rata su već punoljetna. Predlažemo promjenu teksta: „Prednost pri upisu u dječje vrtiće kojima je osnivač jedinica lokalne ili područne (regionalne) samouprave ili Republika Hrvatska, imaju djeca roditelja invalida Domovinskog rata, …“ 3) Prije upisa u dječji vrtić provodi se inicijalni razgovor s roditeljem i razgovor s djetetom, odnosno opservacija djeteta koje nije usvojilo govor a koju provodi upisno povjerenstvo dječjega vrtića u kojem su minimalno tri člana od kojih je barem jedan stručni suradnik. KOMENTAR: Predložena promjena ne odgovara realitetu OO prakse budući da intervjue s roditeljima i djecom provode isključivo stručni suradnici koji posjeduju potrebne kompetencije za stjecanje slike o razvojnom statusu i potrebama djeteta na temelju jednokratnog i vremenski ograničenog susreta. Osim toga odgojitelji su u vrijeme inicijalnih intervjua u procesu s djecom, ne mogu u njima sudjelovati osim ako to rade u prekovremenim satima. Također skrećemo pažnju na nezgodnu formulaciju “opservacija djeteta koje nije usvojilo govor” jer se stječe dojam da se opserviraju samo djeca s jezično-govornim teškoćama. Vjerujemo da je namjera bila naglasiti da se mlađa djeca, koja koriste neverbalne oblike komuniciranja opserviraju, dok se s djecom koja su verbalna vodi razgovor. Predlažemo tekst: „Prije upisa u dječji vrtić provodi se inicijalni razgovor s roditeljem te razgovor i/ili opservacija djeteta, a koji provode članovi stručnog tima vrtića a dobivene informacije podnose/prenose upisnom povjerenstvu dječjeg vrtića u kojem su minimalno tri člana od kojih je barem jedan stručni suradnik.“ Prihvaćen Odredbe članka 6. Nacrta mijenjane su u skladu s zaprimljenim prijedlozima.
141 TENA ERCEG PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 6. Slažem se s navedenim komentarima i prijedlozima HPD-a te kolegica Mišćenić i Pribela-Hodap jer podržavam prijedlog obaveznog inicijalnog razgovora s roditeljem i djetetom zbog navedenih čimbenika uz navedene napomene oko terminologije („opservacija“, „razgovor s djetetom“). No, imajući na umu sve poteškoće koje djeca mogu iskazivati, a urednog su govorno - jezičnog razvoja ne podržavam dio u kojemu se navodi kako se opservacije vode za djecu koja nisu usvojila govor. Nadalje, kao što je navedeno, dopuna „prednost pri upisu imaju „između ostalog….. djeca s teškoćama u razvoju, djeca s kroničnim bolestima i zdravstvenim teškoćama…….“ je u neskladu s čl. 4. stavak 1. DPS-a koji navodi da je širi pojam Djecom s teškoćama koji uključuje i djecu s kroničnim bolestima i zdravstvenim teškoćama.Također, praksa pokazuje kako je nužno definirati dokumentaciju na osnovu koje se djetetu priznaje status djeteta s teškoćama pri ostvarivanju prednosti upisa u dječji vrtić te predlažem da to bude Nalaz i mišljenje tijela vještačenja. Prihvaćen Odredbe članka 6. Nacrta mijenjane su u skladu s zaprimljenim prijedlozima.
142 Gorana Mišćenić PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 6. Slažem se s navedenim komentarima HPD-a: -Svakako podržavamo prijedlog da bude obavezan inicijalni razgovor s roditeljem i djetetom. Inicijalni razgovor ima vrlo važnu ulogu u otkrivanju djece s teškoćama u razvoju i kao takav predstavlja prvi korak trijaže-rane intervencije pri upisu u vrtić. Društvena važnost rane intervencije raste jer kontinuirano raste i populacija djece koja su rizična za nastanak razvojnih problema.Prema relevantnim istraživanjima, razvojne teškoće različitog stupnja ima 17 % djece. Sustav rane intervencije u djetinjstvu u Republici Hrvatskoj još nije uspostavljen, iako postoje brojne inicijative i pružatelji usluga u zdravstvenom, obrazovnom, socijalnom, nevladinom i privatnom sektoru te kao najzahtjevniji zadatak za budućnost preostaje povezivanje i osnaživanje postojećih karika u cjelovit sustav. (prema www.hurid.hr). Dok se to ne dogodi veliki dio rada s djecom sa razvojnim rizicima i odstupanjima, kao i njihovim obiteljima preuzimaju upravo ustanove ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja. -Napomena – umjesto termina „opservacija“ koji ovako napisan može se shvatiti kao program opservacije - tj. određeni vremenski period pohađanja određenog programa u vrtiću, uz posebno definirano praćenje od strane odgojitelja i/ili stručnih suradnika sa ciljem upoznavanja djetetovih potencijala, sposobnosti, ograničenja i najboljeg daljnjeg mogućeg načina poticanja djeteta – kao i termina „razgovor s djetetom“ koji s djetetom predškolske dobi može biti teško uspostaviti, čak i ako je dijete već usvojilo govor – predlažemo termin opažanje djetetovog ponašanja (kontakt i komunikacija s prisutnim odraslim osobama, djetetova igra) -Predlaže se program opservacije definirati zakonom (u kojim situacijama se provodi). -Također u uobičajenim uvjetima, upisno povjerenstvo, obično ne provodi inicijalni razgovor već to čine stručni suradnici (u prvom redu psiholog i logoped ali i ostali stručni suradnici, ili zdravstveni voditelj, već prema zastupljenosti u pojedinoj ustanovi) koji onda obavještavaju to povjerenstvo o relevantnim zapažanjima s inicijalnog razgovora. - Dakle ,poželjno je, pa i nužno, provesti inicijalni razgovor kako bi se adekvatno uspostavio kontakt s roditeljem i djetetom te utvrdile potrebe/status djeteta, no to je redovna zadaća stručnih suradnika pa bi trebalo definirati, u slučaju nedostatnih resursa (npr. u manjim, privatnim vrtićima ili zbog kratkoće roka i velikog kvantuma razgovora, a str. suradnika nema dovoljno u aktualnom trenutku) tko provodi razgovore (npr. odgojitelj, ravnatelj, tajnik). Također, u slučaju indiciranja/postojanja teškoće bilo bi dobro propisati da barem 2 stručna suradnika odnosno stručna djelatnika od kojih je barem jedan stručni suradnik provode razgovor (tj. razgovor se u slučaju indiciranja značajne teškoće za koju je potrebna dodatna kontinuirana podrška može/treba ponoviti kako bi se povećao stupanj sigurnosti i objektivnosti procjene). I što kada se utvrdi da vrtić nema uvjete? Potraživati, uputiti u drugi vrtić koji ima uvjete – kojim redoslijedom? (Ponegdje, imamo vrtiće s posebnim grupama za djecu s teškoćama, ali to se ne pokazuje zadovoljavajućim rješenjem u niz situacija). Prihvaćen Odredbe članka 6. Nacrta mijenjane su u skladu s zaprimljenim prijedlozima.
143 Gorana Mišćenić PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 6. „(1) Prednost pri upisu u dječje vrtiće kojima je osnivač jedinica lokalne ili područne (regionalne) samouprave ili Republika Hrvatska, imaju djeca roditelja žrtava i invalida Domovinskog rata, djeca iz obitelji s troje ili više djece, djeca jednog ili oba zaposlena roditelja, djeca s teškoćama u razvoju, djeca s kroničnim bolestima i zdravstvenim teškoćama, djeca samohranih roditelja, djeca jednoroditeljskih obitelji, djeca osoba s invaliditetom upisanih u očevidnik, djeca u udomiteljskim obiteljima, djeca koja obvezno pohađaju predškolu i djeca roditelja koji primaju doplatak za djecu.“ Sukladno ovom prijedlogu čini se da sva djeca imaju prednost! Željela bih upozoriti na prednost djece jednoroditeljskih obitelji. Valja napomenuti kako roditelji vrlo često manipuliraju ovom činjenicom. Iz iskustva znamo da je veliki broj obitelji čiji svi članovi, iz različitih razloga, ne žive na istim adresama. Vrlo često jedan od roditelja ima prebivalište na nekoj drugoj adresi te im to daje mogućnost da se pozivaju na pravo prvenstva jednoroditeljske obitelji. Na žalost, sustav nema mogućnost provjere stvarnog stanja stvari. Prihvaćen Odredbe članka 6. Nacrta mijenjane su u skladu s zaprimljenim prijedlozima.
144 Gorana Mišćenić PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 6. SLAŽEM SE SA SVIM NAVEDENIM: Članak 6 – navodi kako prednost pri upisu imaju „između ostalog….. djeca s teškoćama u razvoju, djeca s kroničnim bolestima i zdravstvenim teškoćama…….“ Navedena dopuna je u neskladu s čl. 4. stavak 1. DPS-a koji navodi da je širi pojam Djecom s teškoćama koji uključuje i djecu s kroničnim bolestima i zdravstvenim teškoćama. Predložena formulacija na neobičan način izdvaja jednu skupinu djece ispred ostalih 9 skupina djece s teškoćama, ostaje nejasno zašto bi se djecu s kroničnim bolestima i zdravstvenim teškoćama izdvajalo i dodatno vrednovalo u odnosu na drugu djecu s teškoćama, kada je i do sad i s pozicije DPS-a i Zakona njihov status bio priznat u okviru odredaba navedenih dokumenata. Ono što je nužno definirati je dokumentacija na osnovu koje se djetetu priznaje status djeteta s teškoćama pri ostvarivanju prednosti upisa u dječji vrtić. Predlažem da to bude Nalaz i mišljenje tijela vještačenja, naime u praksi se nalaze različita tumačenja i različiti stupanj prihvaćanja nalaza privatnih stručnjaka, poliklinika i sl. što na terenu ostavlja dojam nestručnosti i nepravilnosti u radu različitih Povjerenstva za upise. Članak 6 – nadalje se navodi da se iza svaka 2. dodaje stavak 3. koji glasi „prije upisa u dječji vrtić provodi se inicijalni razgovor s roditeljem i razgovor s djetetom, odnosno opservacija djeteta koje nije usvojilo govor, a koju provodi upisno povjerenstvo dječjeg vrtića u kojem su minimalno 3 člana od kojih je barem 1 stručni suradnik“ Svakako podržavam prijedlog da bude obavezan inicijalni razgovor s roditeljem i djetetom. Inicijalni razgovor ima vrlo važnu ulogu u otkrivanju djece s teškoćama u razvoju i kao takav predstavlja prvi korak trijaže-rane intervencije pri upisu u vrtić. No, potrebno je razlučiti aktivnost inicijalnog razgovora/opažanja djeteta kao prvog susreta roditelja/djeteta s vrtićem od procesa daljnje opservacije djeteta, odnosno praćenje djetetova ponašanja i razvoja za djecu kod kojih postoji sumnja o potrebi izrade individualnog kurikuluma ili izbora drugog programa s obzirom na djetetove teškoće ili potrebe. Ovako napisano zvuči kao da se postupak opservacije pokreće samo za djecu koja nisu usvojila govor, a svi koji dolaze u dodir s djecom bilo iz pozicije stručnjaka i/ili roditelja dobro znaju da neka djeca s teškoćama imaju razvijeni govor, ali i prisustvo drugih teškoća koje mogu biti otežavajuće u odgojno-obrazovnom procesu. Na inicijalnom razgovoru se ne provodi opservacija kao duži proces praćenja, već razgovor s roditeljem i djetetom, ako je dijete verbalno, a za djecu rane dobi razgovor s roditeljima i opažanje/interakcija s djetetom. Također, potrebno je jasno razlučiti poslove upisnog povjerenstva od poslova tima koji provodi inicijalne razgovore. Upisni postupak je postupak koji po Zakonu spada u javne ovlasti i slijedom toga često je u upisnom povjerenstvu i tajnik koji definitivno nije osoba koja bi mogla i trebala provoditi inicijalne razgovore i/ili postupak opservacije. Smatram kako bi kroz Zakon ili neki pravilnik trebalo definirati i postupak opservacije djece s teškoćama koja se uključuju u redovne programe vrtića (njegovo trajanje, članove povjerenstva i pravni status zaključka). Osim navedenog, bilo bi korisno pravno definirati status djece koja radi svojih karakteristika ili potreba ne mogu pohađati 10-satni program. I dok neke JLS (Grad Zagreb) kreiraju posebne ugovore za takvu djecu s jasno navedenim vremenom i oblikom korištenja programa za to dijete, druge JLS (PGŽ) po nalogu Prosvjetne inspekcije to nisu u mogućnosti što posljedično na terenu znači da roditelji te djece potpisuju istovjetni ugovor kao i svi drugi, ali u vrtiću borave kraće, ne zato što vrtić ne bi htio da ta djeca borave duže nego iz razloga što vrtić nema specifične uvjete koji su zahtjev teškoće djeteta ili dijete nije u mogućnosti radi svojih psihofizičkih obilježja boraviti punu satnicu programa. Ovakvo postupanje dovodi do otežane komunikacije na štetu djeteta, a različito postupanje Prosvjetne inspekcije dovodi do diskriminacije statusa djeteta s teškoćama ovisno o mjestu stanovanja. Djelomično prihvaćen Odredbe članka 6. Nacrta mijenjane su u skladu s zaprimljenim prijedlozima.
145 SONJA PRIBELA-HODAP PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 6. Članak 6 – navodi kako prednost pri upisu imaju „između ostalog….. djeca s teškoćama u razvoju, djeca s kroničnim bolestima i zdravstvenim teškoćama…….“ Navedena dopuna je u neskladu s čl. 4. stavak 1. DPS-a koji navodi da je širi pojam Djecom s teškoćama koji uključuje i djecu s kroničnim bolestima i zdravstvenim teškoćama. Predložena formulacija na ovaj način izdvaja jednu skupinu djece ispred ostalih 9 skupina djece s teškoćama, ostaje nejasno zašto bi se djecu s kroničnim bolestima i zdravstvenim teškoćama izdvajalo i dodatno vrednovalo u odnosu na drugu djecu s teškoćama, kada je i do sad i s pozicije DPS-a i Zakona njihov status bio priznat u okviru odredaba navedenih dokumenata. Ono što je nužno definirati je dokumentacija na osnovu koje se djetetu priznaje status djeteta s teškoćama pri ostvarivanju prednosti upisa u dječji vrtić. Predlažem da to bude Nalaz i mišljenje tijela vještačenja, naime u praksi se nalaze različita tumačenja i različiti stupanj prihvaćanja nalaza privatnih stručnjaka, poliklinika i sl. što na terenu ostavlja dojam nestručnosti i nepravilnosti u radu različitih Povjerenstva za upise. Članak 6 – nadalje se navodi da se iza svaka 2. dodaje stavak 3. koji glasi „prije upisa u dječji vrtić provodi se inicijalni razgovor s roditeljem i razgovor s djetetom, odnosno opservacija djeteta koje nije usvojilo govor, a koju provodi upisno povjerenstvo dječjeg vrtića u kojem su minimalno 3 člana od kojih je barem 1 stručni suradnik“ Svakako podržavam prijedlog da bude obavezan inicijalni razgovor s roditeljem i djetetom. Inicijalni razgovor ima vrlo važnu ulogu u otkrivanju djece s teškoćama u razvoju i kao takav predstavlja prvi korak trijaže-rane intervencije pri upisu u vrtić. No, potrebno je razlučiti aktivnost inicijalnog razgovora/opažanja djeteta kao prvog susreta roditelja/djeteta s vrtićem od procesa daljnje opservacije djeteta, odnosno praćenje djetetova ponašanja i razvoja za djecu kod kojih postoji sumnja o potrebi izrade individualnog kurikuluma ili izbora drugog programa s obzirom na djetetove teškoće ili potrebe. Ovako napisano zvuči kao da se postupak opservacije pokreće samo za djecu koja nisu usvojila govor, no neka djeca s teškoćama imaju razvijeni govor, ali i prisustvo drugih teškoća koje mogu biti otežavajuće u odgojno-obrazovnom procesu. Na inicijalnom razgovoru se ne provodi opservacija kao duži proces praćenja, već razgovor s roditeljem i djetetom, ako dijete ima razvijen govor, a za djecu rane dobi razgovor s roditeljima i opažanje/interakcija s djetetom. Također, potrebno je jasno razlučiti poslove upisnog povjerenstva od poslova tima koji provodi inicijalne razgovore. Upisni postupak je postupak koji po Zakonu spada u javne ovlasti i slijedom toga često je u upisnom povjerenstvu i tajnik koji definitivno nije osoba koja bi mogla i trebala provoditi inicijalne razgovore i/ili postupak opservacije. Smatram kako bi kroz Zakon ili neki pravilnik trebalo definirati i postupak opservacije djece s teškoćama koja se uključuju u redovne programe vrtića (njegovo trajanje, članove povjerenstva i pravni status zaključka). Osim navedenog, bilo bi korisno pravno definirati status djece koja radi svojih karakteristika ili potreba ne mogu pohađati 10-satni program. I dok neke JLS (Grad Zagreb) kreiraju posebne ugovore za takvu djecu s jasno navedenim vremenom i oblikom korištenja programa za to dijete, druge JLS (PGŽ) po nalogu Prosvjetne inspekcije to nisu u mogućnosti što posljedično na terenu znači da roditelji te djece potpisuju istovjetni ugovor kao i svi drugi, ali u vrtiću borave kraće, ne zato što vrtić ne bi htio da ta djeca borave duže nego iz razloga što vrtić nema specifične uvjete koji su zahtjev teškoće djeteta ili dijete nije u mogućnosti radi svojih psihofizičkih obilježja boraviti punu satnicu programa. Ovakvo postupanje dovodi do otežane komunikacije između roditelja i ustanove na štetu djeteta, a različito postupanje Prosvjetne inspekcije dovodi do diskriminacije statusa djeteta s teškoćama ovisno o mjestu stanovanja. Prihvaćen Odredbe članka 6. Nacrta mijenjane su u skladu s zaprimljenim prijedlozima.
146 IVANA ZOVAK PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 6. Pod (3) - Formulacija teksta je nepotpuna i treba ju promijeniti u takvu da je razgovor obavezan za svu djecu prije upisa u vrtić i to zato što ste kao razlog razgovora samo naveli izostanak govora, a što nije jedina teškoća u razvoju zbog koje bi bilo potrebno napraviti razgovor prije upisa djeteta u vrtić. Prihvaćen Odredbe članka 6. Nacrta mijenjane su u skladu s zaprimljenim prijedlozima.
147 HRVATSKO PSIHOLOŠKO DRUŠTVO PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 6. -Svakako podržavamo prijedlog da bude obavezan inicijalni razgovor s roditeljem i djetetom. Inicijalni razgovor ima vrlo važnu ulogu u otkrivanju djece s teškoćama u razvoju i kao takav predstavlja prvi korak trijaže-rane intervencije pri upisu u vrtić. Društvena važnost rane intervencije raste jer kontinuirano raste i populacija djece koja su rizična za nastanak razvojnih problema.Prema relevantnim istraživanjima, razvojne teškoće različitog stupnja ima 17 % djece. Sustav rane intervencije u djetinjstvu u Republici Hrvatskoj još nije uspostavljen, iako postoje brojne inicijative i pružatelji usluga u zdravstvenom, obrazovnom, socijalnom, nevladinom i privatnom sektoru te kao najzahtjevniji zadatak za budućnost preostaje povezivanje i osnaživanje postojećih karika u cjelovit sustav. (prema www.hurid.hr). Dok se to ne dogodi veliki dio rada s djecom sa razvojnim rizicima i odstupanjima, kao i njihovim obiteljima preuzimaju upravo ustanove ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja. -Napomena – umjesto termina „opservacija“ koji ovako napisan može se shvatiti kao program opservacije - tj. određeni vremenski period pohađanja određenog programa u vrtiću, uz posebno definirano praćenje od strane odgojitelja i/ili stručnih suradnika sa ciljem upoznavanja djetetovih potencijala, sposobnosti, ograničenja i najboljeg daljnjeg mogućeg načina poticanja djeteta – kao i termina „razgovor s djetetom“ koji s djetetom predškolske dobi može biti teško uspostaviti, čak i ako je dijete već usvojilo govor – predlažemo termin opažanje djetetovog ponašanja (kontakt i komunikacija s prisutnim odraslim osobama, djetetova igra) -Predlaže se program opservacije definirati zakonom (u kojim situacijama se provodi). -Također u uobičajenim uvjetima, upisno povjerenstvo, obično ne provodi inicijalni razgovor već to čine stručni suradnici (u prvom redu psiholog i logoped ali i ostali stručni suradnici, ili zdravstveni voditelj, već prema zastupljenosti u pojedinoj ustanovi) koji onda obavještavaju to povjerenstvo o relevantnim zapažanjima s inicijalnog razgovora. - Dakle ,poželjno je, pa i nužno, provesti inicijalni razgovor kako bi se adekvatno uspostavio kontakt s roditeljem i djetetom te utvrdile potrebe/status djeteta, no to je redovna zadaća stručnih suradnika pa bi trebalo definirati, u slučaju nedostatnih resursa (npr. u manjim, privatnim vrtićima ili zbog kratkoće roka i velikog kvantuma razgovora, a str. suradnika nema dovoljno u aktualnom trenutku) tko provodi razgovore (npr. odgojitelj, ravnatelj, tajnik). Također, u slučaju indiciranja/postojanja teškoće bilo bi dobro propisati da barem 2 stručna suradnika odnosno stručna djelatnika od kojih je barem jedan stručni suradnik provode razgovor (tj. razgovor se u slučaju indiciranja značajne teškoće za koju je potrebna dodatna kontinuirana podrška može/treba ponoviti kako bi se povećao stupanj sigurnosti i objektivnosti procjene). I što kada se utvrdi da vrtić nema uvjete? Potraživati, uputiti u drugi vrtić koji ima uvjete – kojim redoslijedom? (Ponegdje, imamo vrtiće s posebnim grupama za djecu s teškoćama, ali to se ne pokazuje zadovoljavajućim rješenjem u niz situacija). Djelomično prihvaćen Odredbe članka 6. Nacrta mijenjane su u skladu s zaprimljenim prijedlozima.
148 Katarina Šeravić Lovrak PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 6. Domovinski rat je završio 1995 godine, tako da rečenica "...djeca roditelja žrtava Domovinskog rata..." da imaju prednost upisa u vrtić nema smisla. Prihvaćen Odredbe članka 6. Nacrta mijenjane su u skladu s zaprimljenim prijedlozima.
149 Dejana Bouillet PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 6. Sve dok način ostvarivanja prednosti pri upisu djece u dječji vrtić uređuju osnivači, ostaje prostor za održavanje neravnopravnosti djece s obzirom na mjesto prebivališta. Mislim da kriterije za ostvarivanje prava na upis treba ujednačiti na nacionalnoj razini, definirati protokole i osigurati kapacitete da kvalitetan rani i predškolski odgoj bude pristupačan svoj djeci. Predlažem jasno definiranje svrhe razgovora ili opservacije djeteta (je li to utvrđivanje prava na upis ili procjena potreba djeteta) te načina na koji će se taj postupak provesti, osobito imajući u vidu dječje vrtiće koji nemaju odgovarajuće kadrovske i druge kapacitete za stručno provođenje takvog postupka. Propisivanje povezivanja obrazovnog sustava sa sustavom zdravstva i socijalne skrbi moglo bi osigurati zaštitu dobrobiti djeteta, a važno je i jasnije definirati sastav povjerenstava (s obzirom na svrhu postupka). Prihvaćen Odredbe članka 6. Nacrta mijenjane su u skladu s zaprimljenim prijedlozima.
150 Ante Armanini PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 6. Stavkom 3. (članak 6.) ovim izmjenama i dopunama predviđeno je da stručno povjerenstvo vrtića provodi opservaciju djeteta. Smatramo da je nemoguće kvalitetno provesti opservaciju djeteta s poremećajem spektra autizma u pola sata, te da vrtići nemaju stručnih osoba za takvu radnju. Naime, opservacija i procjena djeteta iz spektra autizma je multidisciplinarni postupak više stručnjaka (neurolog, psiholog, klinički psihijatar, defektolog,…) i traje više dana. Zbog toga smatramo da se u zakonski prijedlog mora dodati da stručno povjerenstvo vrtića mora uvažiti sve preporuke stručnjaka za pojedino dijete koje predlažu da se dijete upiše u vrtić s redovitom (zdravom) djecom i tako nastavi svoju rehabilitaciju putem inkluzije, odnosno interakcije s vršnjacima. - Ante Armanini (predsjednik Udruge za autizam Zadar) Prihvaćen Odredbe članka 6. Nacrta mijenjane su u skladu s zaprimljenim prijedlozima.
151 ARIJANA PLAHUTAR PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 5. SEKCIJA PREDŠKOLSKIH PEDAGOGA GRADA ZAGREBA I PRIDRUŽENIH ČLANICA (Grad Zagreb, Zagrebačka županija, Sisačko-moslavačka županija, Karlovačka županija, Bjelovarsko-bilogorska županija, Varaždinska županija, Krapinsko-zagorska županija, Šibensko-kninska županija, Splitsko-dalmatinska županija) KOMENTAR: Zdravstvena zaštita jedan je od elemenata skrbi o djeci rane i predškolske dobi. Područje odgoja i obrazovanja je potrebno gledati cjelovito pa bi ovo područje trebalo biti nadležnost Ministarstva znanosti i obrazovanja i Ministarstva zdravstva. Primljeno na znanje U skladu s odredbama Zakona Program zdravstvene zaštite i unaprjeđenja zdravlja djece u dječjim vrtićima i školama u kojima se provodi rani i predškolski odgoj i obrazovanje utvrđuje ministar nadležan za zdravstvo te se svi dokumenti donose se u suradnji obaju ministarstava.
152 Tina Bebić PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 4. U članku 15., stavak 2., valja razjasniti potrebu oslanjanja na ONK – okvirni nacionalni kurikularni dokument, koji datira iz 2011. godine, u odnosu na noviji, vrlo kvalitetan dokument koji sačinjava oslonac odgojno – obrazovnome radu u predškolskim ustanovama, a koji je ministar znanosti, obrazovanja i sporta Odlukom donio u svibnju 2015. godine. Držim kako je potrebno s ovim dokumentom uskladiti važeće propise, a ne se vraćati na okvirni nacionalni kurikulum. (2) Nacionalni kurikulum za rani i predškolski odgoj i obrazovanje, donesen 2015. sukladno okvirnome nacionalnome kurikularnom dokumentu koji na općoj razini određuje elemente odgoja i obrazovanja djece rane i predškolske dobi, temelj je za rad svih predškolskih ustanova. U članku 15., potrebno je brisati stavak 6., budući da sadržaj tog stavka nema svrhu. Sukladno pedagoškim smjernicama i smjernicama NKRPOO, sadržaja u odgojno-obrazovnom radu s djecom predškolske dobi već dugo nema. Trajanje programa predškole je propisano, pravilnik je nepotreban, već je potrebno povezati ovo područje sa smjernicama Nacionalnog kurikuluma za rani i predškolski odgoj. U članku 15., potrebno je brisati stavak 6., budući da sadržaj tog stavka nema svrhu. Sukladno pedagoškim smjernicama i smjernicama NKRPOO, sadržaja u odgojno-obrazovnom radu s djecom predškolske dobi već dugo nema. Trajanje programa predškole je propisano, pravilnik je nepotreban, već je potrebno povezati ovo područje sa smjernicama Nacionalnog kurikuluma za rani i predškolski odgoj. Primljeno na znanje Komentar je vezan uz izmjene čl. 3. i na njega je odgovoreno.
153 Udruga SIDRO PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 3. U članku 15., stavak 2., valja razjasniti potrebu i razloge oslanjanja na ONK – okvirni nacionalni kurikularni dokument, koji datira iz 2011. godine, u odnosu na noviji, vrlo kvalitetan dokument koji sačinjava oslonac odgojno – obrazovnome radu u predškolskim ustanovama, a koji je ministar znanosti, obrazovanja i sporta Odlukom donio u svibnju 2015. godine. Držimo kako je potrebno s ovim dokumentom uskladiti važeće propise, a ne se vraćati na okvirni nacionalni kurikulum. Stoga bi članak 15. stavak 2. imao glasiti: (2) Nacionalni kurikulum za rani i predškolski odgoj i obrazovanje, donesen 2015. sukladno okvirnome nacionalnome kurikularnom dokumentu koji na općoj razini određuje elemente odgoja i obrazovanja djece rane i predškolske dobi, temelj je za rad svih predškolskih ustanova. U članku 15., potrebno je brisati stavak 6., budući da sadržaj tog stavka nema svrhu. Sukladno pedagoškim smjernicama i smjernicama NKRPOO, sadržaja u odgojno-obrazovnom radu s djecom predškolske dobi već dugo nema. Trajanje programa predškole je propisano, pravilnik je nepotreban, već je potrebno povezati ovo područje sa smjernicama Nacionalnog kurikuluma za rani i predškolski odgoj. Stoga bi se članak 15. stavak 6. prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju imao brisati u cijelosti. (6) Sadržaj i trajanje programa predškole propisuje ministar nadležan za obrazovanje pravilnikom - brisati Nije prihvaćen U Ocjeni stanja obrazloženo je zbog čega se mijenja odredba članka 3. Prijedlog brisanja stavka 6. kojim se propisuje trajanje programa predškole nije moguće brisati jer se Zakonom ne propisuje da će se isti izvoditi samo godinu dana prije polaska u školu kao ni trajanje istoga, već se novim Pravilnikom želi omogućiti što dulja uključenost djece u RPOO i to sukladno specifičnim potrebama djece.
154 Udruga odgajatelja predškolske djece Krijesnice PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 3. Na temelju postojećih znanstvenih i praktičnih spoznaja potrebno je mijenjati, usavršavati i dopunjavati postojeći Nacionalni kurikulum RPOO. Implementiranje postojećeg dokumenta u praksu, koje od 2015. još nije ostvareno u svim predškolskim ustanovama te njegova kontinuirana podložnost promjenama, jedina je mogućnost promicanja kvalitete odgojno-obrazovnog sustava. Primljeno na znanje Svi dječji vrtići imaju obvezu implementacije NKRPOO, a u skladu s potrebama, svi kurikulumi mogu se mijenjati.
155 Tina Bebić PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 3. U članku 15., stavak 2., valja razjasniti potrebu oslanjanja na ONK – okvirni nacionalni kurikularni dokument, koji datira iz 2011. godine, u odnosu na noviji, vrlo kvalitetan dokument koji sačinjava oslonac odgojno – obrazovnome radu u predškolskim ustanovama, a koji je ministar znanosti, obrazovanja i sporta Odlukom donio u svibnju 2015. godine. Držimo kako je potrebno s ovim dokumentom uskladiti važeće propise, a ne se vraćati na okvirni nacionalni kurikulum. (2) Nacionalni kurikulum za rani i predškolski odgoj i obrazovanje, donesen 2015. sukladno okvirnome nacionalnome kurikularnom dokumentu koji na općoj razini određuje elemente odgoja i obrazovanja djece rane i predškolske dobi, temelj je za rad svih predškolskih ustanova. U članku 15., potrebno je brisati stavak 6., budući da sadržaj tog stavka nema svrhu. Sukladno pedagoškim smjernicama i smjernicama NKRPOO, sadržaja u odgojno-obrazovnom radu s djecom predškolske dobi već dugo nema. Trajanje programa predškole je propisano, pravilnik je nepotreban, već je potrebno povezati ovo područje sa smjernicama Nacionalnog kurikuluma za rani i predškolski odgoj. (6) Sadržaj i trajanje programa predškole propisuje ministar nadležan za obrazovanje pravilnikom. Nije prihvaćen U Ocjeni stanja obrazloženo je zbog čega se mijenja odredba članka 3. Prijedlog brisanja stavka 6. kojim se propisuje trajanje programa predškole nije moguće brisati jer se Zakonom ne propisuje da će se isti izvoditi samo godinu dana prije polaska u školu kao ni trajanje istoga, već se novim Pravilnikom želi omogućiti što dulja uključenost djece u RPOO i to sukladno specifičnim potrebama djece.
156 GRAD ZAGREB PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 3. Stavak 5. - PRIJEDLOG: Navesti koliko često je potrebno raditi izmjene Kurikuluma dječjeg vrtića s obzirom da se radi o dokumentu koji je stručni okvir i u kojem su navedeni ciljeve, polazišta, načela, vrijednosti i značajke sukladno nacionalnome kurikulumu. Mišljenja smo da ovaj dokument nije potrebno donositi svake pedagoške godine kao što je to potrebno s Godišnjim planom i programom rada ustanove. Prihvaćen Prihvaćeno.
157 Udruga SIDRO PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 2. U članku 14., stavak 5.potrebno je dodati jasnije odredbe o javnoj dostupnosti i transparentnosti mreže dječjih vrtića. (5) Mreža dječjih vrtića mora udovoljiti zahtjevima dostupnosti i racionalnog ustroja dječjih vrtića i programa za djecu predškolske dobi u skladu s njihovim potrebama i sposobnostima, a u cilju informiranja javnosti o bitnim pitanjima od općeg interesa, podaci o broju i vrsti programa ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja koji se provode na nekom području, o broju uključene djece u te programe, o broju i stupnju te vrsti obrazovanja zaposlenih odgojitelja, broju djece izvan sustava RPOO na pojedinom području odnosno potrebama građana JLS, moraju biti transparentni i javno dostupni. Nije prihvaćen S obzirom da se u DV mogu izvoditi različiti programi, mišljenja smo da propisivanje programa u mreži može utjecati na uvođenje novih programa, mišljenja smo da dodavanje programa ne bi bilo najbolje rješenje.
158 Udruga odgajatelja predškolske djece Krijesnice PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 2. Potrebno je definirati strukturu mreže te podatke koje bi mreža uključivala kako bi oni bili jasni i razumljivi široj javnosti. Jedinstvenost i usklađenost podataka na nacionalnoj razini osiguralo bi njihovu transparentnost. Primljeno na znanje Odredbe vezane uz mrežu propisane su Državnim pedagoškim standardom predškolskog odgoja i obrazovanja te se u skladu s istima u mreži mora voditi računa o strukturi, ali i drugim osobitostima koje ista mora ispunjavati.
159 Tina Bebić PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 2. U članku 14., stavak 5. dodati jasnije odredbe o javnoj dostupnosti i transparentnosti mreže dječjih vrtića. (5) Mreža dječjih vrtića mora udovoljiti zahtjevima dostupnosti i racionalnog ustroja dječjih vrtića i programa za djecu predškolske dobi u skladu s njihovim potrebama i sposobnostima, a u cilju informiranja javnosti o bitnim pitanjima od općeg interesa, podaci o broju i vrsti programa ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja koji se provode na nekom području, o broju uključene djece u te programe, o broju i stupnju te vrsti obrazovanja zaposlenih odgojitelja, broju djece izvan sustava RPOO na pojedinom području odnosno potrebama građana JLS, moraju biti transparentni i javno dostupni. Nije prihvaćen S obzirom da se u DV mogu izvoditi različiti programi, mišljenja smo da propisivanje programa u mreži može utjecati na uvođenje novih programa, mišljenja smo da dodavanje programa ne bi bilo najbolje rješenje.
160 GRAD ZAGREB PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 2. PRIJEDLOG: Definirati rok donošenje nacionalne mreže dječjih vrtića te njezino objavljivanje na mrežnim stranicama ministarstva kako bi bila javno dostupna. Prihvaćen Prihvaćeno. Dodan je stavak u članku odredba u čl. 24. prema kojoj će ministar nadležan za obrazovanje mrežu dječjih vrtića Republike Hrvatske (iz članka 2. ovoga Zakona), donijeti u roku od dvije godine od dana stupanja na snagu ovoga Zakona
161 HRVATSKO PSIHOLOŠKO DRUŠTVO PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 2. - Nameće se pitanje što bi trebao biti konkretan ishod? Hoće li ministar dati nalog JLS-u za proširenje mreže, kako se definira mreža (udaljenost, iznos prireza?, zakida li roditelja za izbor vrtića koji mu omogućuje bolju skrb o djetetu i sl.). Što ako ministar ne donese odluku?... Smatramo da je ovdje potrebno konkretizirati – jasno i transparentno, inače ovaj članak nema svrhe. Prihvaćen Prihvaćeno. Dodan je stavak u članku odredba u čl. 24. prema kojoj će ministar nadležan za obrazovanje mrežu dječjih vrtića Republike Hrvatske (iz članka 2. ovoga Zakona), donijeti u roku od dvije godine od dana stupanja na snagu ovoga Zakona
162 Dejana Bouillet PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 2. Predlažem zakonsko definiranje roka za definiranje mreže dječjih vrtića na nacionalnoj razini kako bi se osiguralo ostvarivanje propisa. Prihvaćen Prihvaćeno. Dodan je stavak u članku odredba u čl. 24. prema kojoj će ministar nadležan za obrazovanje mrežu dječjih vrtića Republike Hrvatske (iz članka 2. ovoga Zakona), donijeti u roku od dvije godine od dana stupanja na snagu ovoga Zakona
163 Teo Matković PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 1. Prema ovom članku zakona, ne postoji pravo djeteta na pohađanje DV, niti obveza JLS da osigura uslugu za svu djecu, već o potrebama i interesima u toj sferi odlučju gradovi i općine. Predložena intervencija čini zakon bitno složenijim, a može imati tek minoran (iako pozitivan) efekt, obzirom da je još 2016. godine tek oko 2% djece predškolske dobi živjelo u takvim jedinicama lokalne samouprave (Dobrotić i sur, 2018.). Predloženu izmjenu općina može pro forma honorirati i simboličnim financiranjem pohađanja simboličnog broja djece. Bez zakonskog uspostavljanja prava djeteta (ne obveze) na pohađanje dječjeg vrtića, odnosno eksplicitne obaveze gradova i općina da to pravo osiguraju kroz adekvatne kapacitete i financiranje jednostavno neće biti moguće doseći zadovoljavajuću stopu upisa, odnosno opću dostupnost RPOO. Takva ambicija (npr. iskazana u Nacionalnom planu oporavka i otpornosti 2021.-2026, str. 855-857,861-862) mora biti praćena adekvatnim i ambicioznim zakonskim intervencijama koje uključuju pravo građana, te jasnu raspodjelu odgovornosti za osiguranje usluge od strane lokalne, regionalne i središnje države. Primljeno na znanje Člankom 1. propisuje se odredba temeljem koje su jedinice lokalne samouprave koje nemaju organizirane programa predškolskog odgoja, dužne sufinancirati pohađanje dječjeg vrtića za djecu sa svog područja u dogovoru s najbližom susjednom jedinicom lokalne samouprave te smo mišljenja da će isto pridonijeti ostvarenju Nacionalne razvojne strategije Republike Hrvatske do 2030. godine („Narodne novine“, broj 13/21.)
164 Udruga SIDRO PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 1. Jedinice lokalne samouprave, a kroz odredbe Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi, i do sada su imale obvezu odgovoriti na potrebe građana iz područja javnih usluga i interesa, u što nesporno ulazi i osiguravanje programa ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja. No pozdravljamo želju da se to jasnije definira i u ovom Zakonu. U članku 2., potrebno je dodati stavak 3. kojim će se jedinicama lokalne (regionalne) samouprave otvoriti mogućnost sufinanciranja posebnih programa, kako bi se smanjile razlike u dostupnosti takvih programa: (3) Ako u pojedinim jedinicama lokalne samouprave postoji dječji vrtić, ali ne provodi posebne cjelodnevne programe (Montessori, Waldorf, sportski program, program ranog učenja stranog jezika), JLS može dijelom sufinancirati pohađanje takvog programa u vrtiću izvan te jedinice lokalne samouprave, a u kojoj se taj program provodi. Prihvaćen Prijedlog je na odgovarajući način prihvaćen na način da je dopunjena stavak 2. na način da su iste dužne sufinancirati pohađanje programa ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja za djecu sa svog područja u dogovoru s najbližom susjednom jedinicom lokalne samouprave ili jedinicom lokalne samouprave koja ima program koji najbolje može udovoljiti potrebama djeteta.
165 Udruga odgajatelja predškolske djece Krijesnice PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 1. S obzirom na potrebe suvremenog djeteta i zahtjeva prema sustavu odgoja i obrazovanja smatramo da je neophodno svakoj ustanovi osigurati podršku stručnog tima tijekom cijele pedagoške godine. Rješenje vidimo u navedenoj mogućnosti dogovora dviju ili više susjednih JLS koje bi financijski osigurale stručni tim kao podršku u ostvarenju kvalitetnog odgoja i obrazovanja djece u ustanovama RPOO za koje su odgovorne. Primljeno na znanje Člankom 1. Nacrta ne propisuje se rad u tim ustanovama, ali u skladu s Zakonom i Državnim pedagoškim standardom predškolskog odgoja i obrazovanje dječji vrtić mora imati stručne suradnike i stručno povjerenstvo.
166 Tina Bebić PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 1. U članku 2., treba dodati stavak 3. kojim će se jedinicama lokalne (regionalne) samouprave otvoriti mogućnost sufinanciranja posebnih programa, kako bi se smanjile razlike u dostupnosti takvih programa. (3) Ako u pojedinim jedinicama lokalne samouprave postoji dječji vrtić, ali ne provodi posebne cjelodnevne programe (Montessori, Waldorf, sportski program, program ranog učenja stranog jezika), JLS može dijelom sufinancirati pohađanje takvog programa u vrtiću izvan te jedinice lokalne samouprave, a u kojoj se taj program provodi. Prihvaćen Prijedlog je na odgovarajući način prihvaćen na način da je dopunjena stavak 2. na način da su iste dužne sufinancirati pohađanje programa ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja za djecu sa svog područja u dogovoru s najbližom susjednom jedinicom lokalne samouprave ili jedinicom lokalne samouprave koja ima program koji najbolje može udovoljiti potrebama djeteta.
167 Pravobranitelj za djecu RH PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 1. U članku 1. Nacrta prijedloga zakona kojim se članak 2. ZPOO-a dopunjuje novim stavkom 2., smatramo potrebnim naglasiti obvezu JLS, koja nema organiziranog programa predškolskog odgoja da sufinancira i jasličke i vrtićke programe predškolskog odgoja u susjednoj JLS, kako bi se isti učinili dostupnima svoj djeci predškolskog uzrasta i kako u praksi ne bi došlo do dvojbi u primjeni ove odredbe. Nadalje, predlažemo razmotriti propisivanje termina „najbliža“ kako u praksi ne bi došlo do poteškoća s obzirom na mjesto stanovanja roditelja i mogućnosti prihvata djeteta od strane vrtića na području druge JLS. Može se, primjerice, dogoditi da bi programi koje nudi vrtić na području neke druge JLS, a ne one najbliže susjedne bili primjereniji za dijete te bi ovako predložena odredba u kojoj postoji obveza dogovora s najbližom susjednom JLS, djelovala ograničavajuće za upis djeteta u vrtić koji može najbolje udovoljiti potrebama djeteta, a koji nije u najbližoj susjednoj JLS. Prihvaćen Prijedlog je na odgovarajući način prihvaćen na način da je dopunjena stavak 2. na način da su iste dužne sufinancirati pohađanje programa ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja za djecu sa svog područja u dogovoru s najbližom susjednom jedinicom lokalne samouprave ili jedinicom lokalne samouprave koja ima program koji najbolje može udovoljiti potrebama djeteta.
168 HRVATSKO PSIHOLOŠKO DRUŠTVO PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 1. – Postoji bojazan da će upravo taj članak omogućiti izbjegavanje osiguravanja vrtićkih resursa na određenim područjima tj. neke JLS će pribjegavati ovakvom jeftinijem rješenju, stoga bi bilo dobro postaviti neka vremenska ograničenja odnosno ograničenja vezano uz broj djece. Npr. ukoliko broj djece za koju je potrebno osigurati prihvat zadovoljava kriterije za ustroj vrtića u trajanju od (npr.) 3 godine tada JLS ima obvezu ustrojiti vrtić/jaslice na svom području te pratiti i sukladno potrebama proširivati/prilagođavati kapacitete. Primljeno na znanje U skladu s predloženim izmjenama članka 2. Nacrta, JLS dužne su donijeti mrežu dječjih vrtića, a ministar nadležan za obrazovanje donosi odluku o mreži dječjih vrtića Republike Hrvatske te je moguće pratiti dostupnost. Na žalost, zbog demografskih razloga, u nekim JLS neće biti potrebe za izgradnjom dječjega vrtića te se djecu koja žive u ruralnim i rijetko naseljenim područjima ni na koji način ne smije diskriminirati već im treba omogućiti uključivanje u rani i predškolski odgoj i obrazvanje kao i drugoj djeci.
169 Dejana Bouillet PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 1. Predlažem dopunu koja će obvezati osnivače da prebivalište jednog ili oba roditelja u određenoj općini/gradu ne bude kriterij temeljem kojeg djeca ostvaruju prednost pri upisu u dječji vrtić. Međutim, propis sam po sebi neće osigurati veći obuhvat djece ranim i predškolskim odgojem i obrazovanjem ako se ne osigura širenje kapaciteta dječjih vrtića, što u slabije razvijenim jedinicama lokalne samouprave iziskuje podršku države. Primljeno na znanje Nacionalnom razvojnom strategijom Republike Hrvatske do 2030. godine („Narodne novine“, broj 13/21) . u cilju 2. Obrazovani i zaposleni ljudi je Prioritetno područje javnih politika je pristupačnost ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja te je bez širenja kapaciteta, odnosno izgradnje novih dječjih vrtića nemoguće povećati uključenost djece rane i predškolske dobi u sustav odgoja i obrazovanja.
170 TIHANA KOKANOVIĆ PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA, PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU Poštovani, pozdravljam izmjenu postojećeg Zakona kroz sustav e-savjetovanja kako bi se čuo glas onih koji imaju dužnost i obvezu primjene istog. U komentarima su vidljiva vrlo konstruktivna i precizna rješenja no hoće li biti implementirana u novi Zakon ostaje vidjeti. Mnogi su elaborirali ključnu problematiku s kojima se svakodnevno susrećemo u radu i vidljivi su jasniji prijedlozi u odnosu na postavljene. Mišljenja sam da je potrebno donijeti novi Zakon o ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju, uvažavajući pri tom smjernice strateških europskih i nacionalnih dokumenata kao i donošenje novih podzakonskih akata koji reguliraju predškolsku djelatnost. U njihovoj izradi bi trebali biti uključeni stručnjaci, isključivo iz područja Ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja jer bi to jamčilo jasnoću u postavljanju prijedloga u odnosu na provedivost u praksi. Osobito bih se u ovom dijelu osvrnula na prijedlog zapošljavanja učitelja, s mogućnošću stjecanja dodatnih kompetencija sa 60 ECTS bodova iz studijskog programa ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja i kvalifikaciju sveučilišnog prvostupnika/prvostupnice ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja na jednom od visokih učilišta u Republici Hrvatskoj u kojem se izvodi studijski program ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, što smatram neprimjerenim jer bi se na taj način prije svega degradirali studenti koji upisuju preddiplomske studije za rani i predškolski odgoj i obrazovanje u trajanju od tri akademske godine i koji navedenu kvalifikaciju dobivaju stjecanjem 180 ECTS bodova, a potom i odgajateljska profesija. Dugoročno bi takav potez polučio negativne ishode za odgajateljsku profesiju, što vrlo lako može dovesti do napuštanja odgajateljskog studija, upisivanja učiteljskog s polaganjem razlike i stjecanjem dva zvanja. Država koja teži razvoju visokokvalitetnog odgojno-obrazovnog sustava treba osigurati sve uvjete koji će voditi pozitivnom razvoju, počevši od profesionalnog razvoja nositelja njegove svake razine, stoga uvođenje ovakve odredbe u Zakon smatram neprimjerenim. U članku 1. stavka 3. navedeno je da su „Dječji vrtići javne ustanove koji djelatnost predškolskog odgoja obavljaju kao javnu službu“ . Zakon o plaćama u javnim službama u članku 2. definira Javne službe kao „ javne ustanove i druge pravne osobe kojima se sredstva za plaće osiguravaju u državnom proračunu, Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Hrvatski zavod za zapošljavanje, Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje i javne ustanove kojima se sredstva za plaće osiguravaju iz sredstava Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje. Budući se predškolske ustanove ne financiraju iz državnog proračuna, samim time ne spadaju u Javne službe, a što u praksi dovodi do nerazumijevanja pojedinih Odluka kojima se reguliraju prava državnih službenika i namještenika, a zapravo se ne odnose na djelatnike u predškolskim ustanovama. Primjer toga je ovogodišnja Odluka Vlade RH o odobrenju plaćenog dopusta državnim službenicima i namještenicima te službenicima i namještenicima u javnim službama s područja pogođenog potresom, slijedom koje su MZO I Ministarstvo pravosuđa imali oprečna mišljenja i time izazvali nejasnoće u tumačenju i provedbi same odluke. Navedeni stavak članka 1. Zakona samim time nema jasnu i točnu formulaciju. U članku 15. predloženi stavak „(2) Nacionalni kurikulum donosi se sukladno okvirnome nacionalnome kurikularnom dokumentu koji na općoj razini određuje elemente odgoja i obrazovanja djece rane i predškolske dobi“ i stavak „(4) Nacionalni kurikulum i okvirni nacionalni kurikularni dokument donosi ministar nadležan za obrazovanje odlukom“ je nepotrebno dodavati budući je na snazi Nacionalni kurikulum za rani i predškolski odgoj i obrazovanje od 2015. godine stoga je navođenje Okvirnog nacionalnog kurikuluma u tom smislu nepotrebno. U članku 20. stavka 1 . prednost pri upisu u dječje vrtiće trebala bi imati jedino djeca oba zaposlena roditelja ili jednog ako se radi o jednoroditeljskoj obitelji. Sve druge prednosti dovode do izvjesne diskriminacije djece koja u kvalitetnim odgojno-obrazovnim sustavima ne bi smjela postojati. U članku 21. stavku 2. bi se bespotrebno mijenjao datum donošenja Godišnjeg plana i programa. U praksi je potpuno prihvatljiva činjenica da se tijekom rujna timski opserviraju odgojno-obrazovne potrebe za novu pedagošku godinu i uvrštavaju u GPP, a ne do 31.08. kada u sustavu još uvijek nisu djeca koja su upisana od 1. rujna. Samim time stvarne potrebe predškolske ustanove ne bi bile vidljive u godišnjem planu i programu. U članku 23. stavku 2. predložena formulacija sugerira homogene odgojne skupine što nije u suglasju s NKRPOO i praksom većeg broja predškolskih ustanova u kojima je program predškole integriran u redovite programe, a koji se odvija u heterogenim dobnim skupinama. Prijedlog članka 24a, vezan uz pomoćnike i stručne komunikacijske posrednike bi u praksi mogao dovesti do toga da odgojno-obrazovni rad, u nedostatku odgajatelja, provode ti zaposlenici što bi dovelo do degradacije odgajateljske profesije. Ukoliko se teži razvoju visokokvalitetnog ranog i predškolskog o-o sustava, tada su za provedbu odgojno-obrazovnog rada s djecom najkompetentniji isključivo odgajatelji. Uz suglasnost osnivača trebalo bi i za rad s djecom s teškoćama u razvoju zapošljavati treće odgajatelje ili stručne suradnike edukacijsko-rehabilitacijskog smjera koji bi radili zajedno s matičnim odgajateljima odgojne skupine. Ukoliko se mijenja naslov iznad članka 29. u koji se dodaju i ravnatelji, vjerujem da će i postojeći pravilnici (Pravilnik o načinu i uvjetima napredovanja u struci i promicanju u položajna zvanja odgojitelja i stručnih suradnika u dječjim vrtićima i Pravilnik o načinu i uvjetima polaganja stručnog ispita odgojitelja i stručnih suradnika u dječjem vrtiću) konačno doživjeti izmjene, budući datiraju iz 1997. godine! Time se možemo i nadati reguliranju (re)licenciranja odgajatelja, stručnih suradnika i ravnatelja, budući je javnosti poznato da su prijedlozi modela dostavljeni u MZO još 2016. godine. Na taj način, vjerujem da bi se dogodili pozitivni pomaci u profesionalnom razvoju odgojno-obrazovnih djelatnika, profesionalizaciji ravnateljske uloge te uspostavljanju kontinuiteta kod svih, a ne samo entuzijastičnih djelatnika. Dugoročna dobrobit koju visokokvalitetni rani i predškolski odgoj i obrazovanje donosi već odavno je poznata. Visokokvalitetni RPOO donosi osobnu dobrobit djeci, osobito onima u nepovoljnom položaju. RPOO je temelj u razvoju kvalitetnih obrazovnih sustava. Pristup i kvaliteta su dva glavna pitanja RPOO–a s kojima se suočavaju donositelji obrazovnih politika u europskim zemljama. Idealno bi bilo baviti se njima istovremeno. Omogućiti pristup svima bez osiguravanja kvalitete vjerojatno ne bi donijelo željenu dobrobit djeci. Isto tako, pružanje visokokvalitetnog RPOO-a bez osiguravanja dovoljnog broja mjesta nije prihvatljivo rješenje kada je širi cilj omogućiti pravednost i učinkovitost obrazovnih sustava. Kada shvatimo gdje smo trenutno i kojim smjerom želimo ići, tada ćemo možda, uz veliki trud i rad, uspjeti pomaknuti rani i predškolski odgojno-obrazovni sustav sa margina društva i pozicionirati ga na mjesto koje mu, s obzirom na populaciju koja nam je u okrilju i pripada. S poštovanjem, Tihana Kokanović Primljeno na znanje Izmjenama Zakona ni na koji način se ne spori važnost odgojitelja i njihova stručnost za rad s djecom rane i predškolske dobi. Uvjeti rada, odnosno standardi koje trebaju ispunjavati propisani su Državnim pedagoškim standardom predškolskog odgoja i naobrazbe, a u skladu s istima i izmjenama cilj Izmjena je omogućiti veće uključivanje djece rane i predškolske dobi uz stvaranje potrebnih preduvjeta za odgoj i obrazovanje djece.
171 KsenijaE PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA, PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU Poštovani! Smatram da je u ovom prijedlogu izmjena zakona na prelagan način omogućen rad učiteljima u predškolskim ustanovama. Osobno, kao odgojitelj sa trinaest godina radnog staža, trogodišnjim studijem i dodatnim edukacijama, ovaj prijedlog doživljavam uvredljivim i bez imalo poštovanja prema našoj struci. Iskreno se nadam da ćete uzeti u obzir očitovanje udruge Sidro u kojem stoje prijedlozi koji se mogu realizirati a da to ne bude na štetu i sramotu naše odgojiteljske struke. Čitajući dalje, razočarana sam time što se vaši prijedlozi izmjena nisu više dotakli problematike lokalnih jedinica uprave i samouprave i ranog i predškolskog obrazovanja. To je goruće pitanje puno nejednakosti i diskriminacije, kako roditelja i djece, tako i nas odgojitelja. Vjerujem da i vaša djeca ili unučad idu ili će ići u jedno od tih ''vrtića'' i da će tamo boraviti sa svojim ''tetama'' – ODGOJITELJIMA i da vam sigurno nije svejedno gdje, u kakvim uvjetima i kome ćete ih ostaviti. Ako iz tog ugla pogledate na stvari i situaciju, rješenja bi brzo našli na zadovoljstvo i dobrobit svih, a osobito djece. U potpunosti podržavam očitovanje udruge Sidro o nacrtu izmjena zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju. Primljeno na znanje Izmjenama Zakona ni na koji način se ne spori važnost odgojitelja i njihova stručnost za rad s djecom rane i predškolske dobi. Uvjeti rada, odnosno standardi koje trebaju ispunjavati propisani su Državnim pedagoškim standardom predškolskog odgoja i naobrazbe, a u skladu s istima i izmjenama cilj Izmjena je omogućiti veće uključivanje djece rane i predškolske dobi uz stvaranje potrebnih preduvjeta za odgoj i obrazovanje djece.
172 Tina Bebić PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA, PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU Člankom 52.b propisane su kazne za prekršaje iz odredbi ovoga Zakona. Potrebno je dodati prekršaj za izvođenje odgojno-obrazovnog rada suprotno programu kojeg je Ministarstvo znanosti i obrazovanja verificiralo, kao i kaznu jedinicama lokalne samouprave za propuštanje postupanja prema odredbama iz članka 14., kojim se određuje obveza jedinice lokalne samouprave za formiranje mreže dječjih vrtića. Stoga članak 52.b stavak 1. glasi: (1) Novčanom kaznom u iznosu od 10.000 do 15.000 kuna kaznit će se za prekršaj dječji vrtić: – ako nije donio kurikulum dječjeg vrtića u skladu s odredbama ovoga Zakona, – ako nije donio godišnji plan i program u skladu s odredbama ovoga Zakona, – ako ne poštuje odredbe Državnog pedagoškog standarda predškolskog odgoja i naobrazbe, – ako izvodi odgojno-obrazovni rad bez rješenja o početku rada odnosno rješenja o početku rada u promijenjenim uvjetima, – ako izvodi odgojno – obrazovni rad suprotno programu verificiranom od strane Ministarstva, – ako ne objavljuje natječaj sukladno odredbama ovoga Zakona, – ako ne vodi dokumentaciju i evidenciju propisanu ovim Zakonom, – ako u svojim prostorijama organizira promidžbu i prodaju roba i/ili usluga koje ne služe ciljevima i sadržajima odgoja i obrazovanja ili su štetne za zdravlje, rast i razvoj djece rane i predškolske dobi, – ako postupa protivno odredbama članka 25. ovoga Zakona. Potrebno je članku 52.b., dodati stavak 3. kojim će se propisati kazne za osnivače predškolskih ustanova iz područja njihove odgovornosti, poput primjerice uspostave mreže dječjih vrtića, ali i drugih odredbi ovoga Zakona. Primljeno na znanje Komentar se ne odnosi na prijedloga uz članak 1. Nacrta.
173 Pravobranitelj za djecu RH PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA, PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU Prijedlozi za poboljšanje Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju I. Radi jasnog određivanja obveza ustanova predškolskog odgoja i obrazovanja i njihovih radnika radi zaštite prava i interesa djece, smatramo potrebnim uvrstiti u Zakon o predškolskom odgoju i obrazovanju (u daljnjem tekstu: ZPOO) odredbu o obvezi predškolskih ustanova da prijave nadležnom tijelu socijalne skrbi, odnosno drugom nadležnom tijelu slučajeve kršenja prava djece, posebno oblika nasilnog ponašanja, spolne zloporabe, zanemarivanja ili nehajnog postupanja, zlostavljanja ili izrabljivanja djeteta (kako je to propisano čl. 70. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi). Također, smatramo svrsishodnim propisati donošenje podzakonskog propisa kojim bi se detaljnije razradila takva obveza o načinu postupanja predškolske ustanove u slučajevima kršenja prava djece. II. Smatramo da bi u ZPOO-u bilo svrsishodno predvidjeti mjerila za ujednačavanje sufinanciranja predškolskog odgoja i obrazovanja na razini države, kao i ujednačavanje i usklađivanje kriterija i uvjeta za upis djece u dječje vrtiće na nacionalnoj razini, bilo u samom tekstu Zakona ili u posebnom propisu donesenom na temelju Zakona. Različiti kriteriji sufinanciranja dječjih vrtića od strane osnivača, osobito jedinica lokalne i područne (regionalne samouprave), rezultiraju nejednakom dostupnošću predškolskog odgoja i obrazovanja djeci. Člankom 18. Konvencije o pravima djeteta utvrđena je obveza države na svim razinama da pruži odgovarajuću pomoć roditeljima i skrbnicima djece u ispunjavanju njihovih odgovornosti prema djetetu i da osigura razvoj ustanova, olakšica i službi za skrb o djeci; da poduzme odgovarajuće mjere kako bi djeca zaposlenih roditelja imala pravo koristiti ustanove i službe za skrb o djeci koje im stoje na raspolaganju. Konkretno, navedena odredba Konvencije zahtijeva od nadležnih tijela na svim razinama, državnoj i lokalnoj, da vode računa o potrebi za visokokvalitetnim, materijalno povoljnim i dostupnim dječjim vrtićima koji će biti prilagođeni potrebama djece i njihovih roditelja. Kriteriji i uvjeti upisa u dječje vrtiće vrlo su različiti, ponekad i netransparentni. Opći akti dječjih vrtića i jedinica lokalne samouprave (JLS) predviđaju različite uvjete i kriterije upisa djece, od kojih neki imaju diskriminirajuće učinke na koje smo ukazivali JLS-ima, odnosno osnivačima, ponekad i bez uspjeha jer ZPOO ne sadrži okvir ili kriterije kojih se treba pridržavati. Primjerice, uvjet prebivališta za upis djece u vrtić u pojedinim JLS-ima, na koji se najčešće pritužuju roditelji, zahtijeva da oba roditelja imaju prebivalište na području JLS-a na kojem se vrtić nalazi. Niz godina ukazujemo na to da takav uvjet za upis rezultira neopravdanim razlikovanjem djece i može predstavljati diskriminaciju djece po obiteljskom statusu. Brojne su okolnosti zbog kojih obitelji imaju različite adrese prebivališta – razvod, lošije imovno stanje, život na različitim adresama zbog zaposlenja, preseljenje i drugo. Susrećemo se i s uvjetom koji propisuje da se, ako dvoje ili više djece ostvari jednak broj bodova redoslijed na listi reda prvenstva određuje prema starosti djeteta, od starijeg djeteta prema mlađem za vrtićke skupine djece, odnosno od mlađeg prema starijem za jasličke skupine djece. Primjena te odredbe otežava upis u jaslice djeci koja su rođena u jesenskim i zimskim mjesecima i koja navršavaju potrebnu dob za upis nakon provedenog natječaja za upis ili nakon početka pedagoške godine. Naime, s navršenih godinu dana djeteta roditelju uobičajeno završava roditeljski dopust, a ako je to, primjerice, u prosincu, tada nema mogućnost upisa u vrtić, a prije toga dijete ne ispunjava uvjet dobi da bi bilo upisano u vrtić. Praksa je da kada dijete navrši dob predviđenu za upis u odabrani program, ako postoji prazno mjesto, povjerenstvo za upis poziva roditelja na upis. No, praznog mjesta najčešće nema zbog nedostatka kapaciteta. Zaposlenim roditeljima problem predstavlja i zbrinjavanje djeteta u periodu između prvog rođendana te početka pedagoške godine, kao i u periodu između kraja pedagoške i početka školske godine u kojoj dijete kreće u školu. Osim toga, izražavamo zabrinutost zbog nepostojanja jamstva u ZPOO-u za omogućavanje upisa djece nezaposlenih roditelja, s obzirom na kriterije za ostvarivanje prava prednosti iz članka 20. Zakona. U praksi svjedočimo slučajevima u kojima u uvjetima ograničenih kapaciteta dječjih vrtića djeca nezaposlenih roditelja koja često odrastaju u socijalno ugroženim obiteljima, nemaju mogućnost pohađanja dječjeg vrtića, iako bi pohađanje programa predškolskog odgoja i obrazovanja itekako bilo u najboljem interesu te djece radi specifičnih okolnosti njihova odrastanja. III. Smatramo svrsishodnim dopuniti ZPOO odredbom kojom se dječji vrtići obvezuju radno vrijeme vrtića prilagoditi potrebama zaposlenih roditelja. Nerijetko svjedočimo nefleksibilnosti vrtića u rješavanju ovog problema. Nacionalnim okvirnim kurikulumom za rani predškolski odgoj i obrazovanje istaknuto je načelo fleksibilnosti odgojno-obrazovnog procesa kojim se stvaraju uvjeti za primjereno odgovaranje na aktualne potrebe roditelja – partnera u odgojno-obrazovnom procesu te da u vrtiću nije primjereno postavljanje striktnih shema (vremenskih, prostornih, organizacijskih i sl.) jer one ograničavaju prihvaćanje individualno različitih ritmova djece. Također, navedeno je da je osobito važno da vrtić prepozna i odgovori na potrebe roditelja koje su im u određenoj fazi roditeljstva prioritet, a između ostalog navodi se i fleksibilna organizacija prihvata djeteta. Iako je načelo fleksibilnosti jasno istaknuto u spomenutom kurikulumu, svjedočimo nespremnosti vrtića i njegova osnivača da osigura usklađivanje radnog vremena vrtića s radnim vremenom roditelja. IV. Na temelju praćenja pojedinačnih slučajeva uočili smo da u propisima iz ovog područja ne postoje odgovarajući mehanizmi zaštite djece od postupanja stručnih radnika, a isto tako i ravnatelja, na štetu prava i interesa djece. S obzirom na navedeno, smatramo potrebnim u ZPOO-u propisati odredbe kojima će se uspostaviti sustav vrednovanja rada odgojitelja, stručnih suradnika, medicinske sestre i ravnatelja te licencije za njihov rad kojima bi se dokazivale opće i stručne kompetencije tih osoba. Također, smatramo potrebnim razraditi postupak izdavanja i obnavljanja licencija za rad te propisati odredbu da osoba kojoj je izrečena zabrana rada ili joj je prestao radni odnos zbog nezakonitog i/ili neprofesionalnog postupanja na štetu prava i interesa djece ne može dobiti licenciju za rad, odnosno da istu ne može obnoviti. Predloženim dopunama ZPOO-a omogućilo bi se uspostavljanje sustava vrednovanja, unapređenja kvalitete i kontrole rada odgojitelja, stručnih suradnika, medicinske sestre i ravnatelja i nemogućnost obavljanja poslova od strane osobe koja nema ili kojoj je oduzeta licencija za rad s djecom. V. Smatramo svrsishodnim u ZPOO-u propisati obvezu suradnje ustanove predškolskog odgoja i obrazovanja s drugim ustanovama koje odlučuju i/ili se bave zaštitom prava i interesa djece, radi zajedničkog i koordiniranog djelovanja u najboljem interesu djece. Također smatramo potrebnim uvrstiti u ZPOO odredbe o pravima djece u ustanovama predškolskog odgoja i obrazovanja, zatim o obvezi suradnje ustanova predškolskog odgoja i obrazovanja s roditeljima i pravodobnog i potpunog informiranja roditelja o svim činjenicama i okolnostima od važnosti za dijete i njegov boravak u vrtiću, o odgojno-obrazovnom procesu, o pravima djece te pravima i obvezama ustanove i roditelja. VI. Smatramo potrebnim izmijeniti odredbu članka 25. ZPOO-a kojom se propisuje nemogućnost zasnivanja radnog odnosa, nemogućnost obavljanja poslova te udaljavanje od obavljanja poslova u dječjem vrtiću samo u slučaju ako je osoba pravomoćno osuđena na kaznu zatvora (uvjetnu ili bezuvjetnu) za neko od navedenih kaznena djela počinjenih s namjerom. Smatramo potrebnim nemogućnost zasnivanja radnog odnosa, obavljanja poslova te udaljavanje od obavljanja poslova propisati za „osobe koje su pravomoćno osuđene za neko od kaznenih djela…“, bez obzira na vrstu kazne i bez obzira na stupanj krivnje. Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o predškolskom odgoju i naobrazbi (Narodne novine, broj 94/13) uvedena je izmjena kojom se nemogućnost zasnivanja radnog odnosa, obavljanja poslova te udaljavanje od obavljanja poslova propisala samo za osobe koje su pravomoćno osuđene na kaznu zatvora za neko od kaznenih djela počinjenih s namjerom. Prije navedene novele Zakona, istim člankom bilo je predviđena nemogućnost rada u dječjem vrtiću za osobe pravomoćno osuđene za kaznena djela bez obzira na vrstu kazne i stupanj krivnje (namjera ili nehaj) što smatramo boljim rješenjem za zaštitu prava i interesa djece od onog uvedenog novelom Zakona iz 2013. godine kojom je sužen krug osoba koje ne mogu raditi u predškolskoj ustanovi i čime nisu obuhvaćene osobe koje imaju, primjerice, osudu na rad za opće dobro i djelo su počinile s nehajem. Nadalje, smatramo da je u članku 25. stavku 3. i 4. ZPOO-a potrebno propisati, osim već propisane zabrane rada osoba koje su pravomoćno osuđene za neko od prekršajnih djela nasilničkog ponašanja, i zabranu rada u slučaju prekršaja iz Zakona o suzbijanju diskriminacije (NN broj 85/08, 112/12; čl. 25., 26. i 28. Zakona o suzbijanju diskriminacije: prekršaji uznemiravanja, spolnog uznemiravanja i dovođenja u nepovoljniji položaj osobe koja je u dobroj vjeri prijavila diskriminaciju, na bilo koji način sudjelovala u postupku zbog diskriminacije, nazočila diskriminaciji ili odbila nalog za diskriminatornim postupanjem (viktimizacije)) čije počinjenje čini neprimjerenim radnika za odgojno-obrazovni rad i/ili kontakte s djecom. Nadalje, smatramo da je, u članku 25. ZPOO-u potrebno urediti zaštitu prava djece prije pokretanja kaznenog postupka protiv radnika za kojeg se sumnja da je počinio kazneno djelo na štetu djeteta. Prema postojećim odredbama članka 25. ne postoji mogućnost udaljenja od obavljanja poslova, niti otkaza ugovora o radu ako protiv radnika za kojeg se sumnja da je počinio kazneno djelo na štetu djeteta nije pokrenut kazneni postupak. Susrećemo se sa slučajevima kad istražni postupak do formalnog podizanja optužnice traje dugo, a radnik, za kojeg se sumnja da je počinio kazneno djelo na štetu djeteta, nastavlja s radom kao da se ništa nije dogodilo, pri čemu ustanova ne može udaljiti radnika jer kazneni postupak još nije započeo. Nerijetko nam se zbog tog problema obraćaju ustanove tražeći savjet i uputu kako da postupe i zaštite djecu u konkretnom slučaju. Smatramo da u odgojno-obrazovnoj ustanovi ne bi smjela raditi osoba za koju se sumnja da je počinila kazneno ili prekršajno djelo na štetu djeteta koje joj je povjereno na neki oblik skrbi i koja je stoga u posebnom odnosu povjerenja s djetetom. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na prijedlogu. S obzirom da izmjene članka 25. Zakona nisu planirane, o istima će se razmotriti pri izradi novoga Zakona.
174 IRENA MLINARIĆ TRABALKO PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA, PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU KOMENTARI SEKCIJE PREDŠKOLSKIH LOGOPEDA HRVATSKOG LOGOPEDSKOG DRUŠTVA NA NACRT ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU (Martina Burazer i Irena Mlinarić Trabalko ispred Sekcije predškolskih logopeda Hrvatskog logopedskog društva) Članak 6. - U članku 20. stavak 1. mijenja se i glasi: „(1) Prednost pri upisu u dječje vrtiće kojima je osnivač jedinica lokalne ili područne (regionalne) samouprave ili Republika Hrvatska, imaju djeca roditelja žrtava i invalida Domovinskog rata, djeca iz obitelji s troje ili više djece, djeca jednog ili oba zaposlena roditelja, djeca s teškoćama u razvoju, djeca s kroničnim bolestima i zdravstvenim teškoćama, djeca samohranih roditelja, djeca jednoroditeljskih obitelji, djeca osoba s invaliditetom upisanih u očevidnik, djeca u udomiteljskim obiteljima, djeca koja obvezno pohađaju predškolu i djeca roditelja koji primaju doplatak za djecu.“ -Nejasan je kriterij prema kojemu se određuje postojanje teškoće u razvoju. Predlažemo navesti da su to djeca koja imaju Nalaz i mišljenje Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, te uveođenje dodatnog bodovanja tih dokumenata. Iza stavka 2. dodaju se stavci 3. i 4. koji glase: „(3) Prije upisa u dječji vrtić provodi se inicijalni razgovor s roditeljem i razgovor s djetetom, odnosno opservacija djeteta koje nije usvojilo govor a koju provodi upisno povjerenstvo dječjega vrtića u kojem su minimalno tri člana od kojih je barem jedan stručni suradnik. Članak 6 – dalje se navodi da se iza svaka 2. dodaje stavak 3. koji glasi „prije upisa u dječji vrtić provodi se inicijalni razgovor s roditeljem i razgovor s djetetom, odnosno opservacija djeteta koje nije usvojilo govor, a koju provodi upisno povjerenstvo dječjeg vrtića u kojem su minimalno 3 člana od kojih je barem 1 stručni suradnik“ -Podržavamo prijedlog obaveznog inicijalnog razgovora s roditeljem i inicijalno opažanje djetetovog ponašanja jer on ima važnu ulogu u otkrivanju djece s teškoćama u razvoju. Ovdje također sugeriramo izbacivanje termina „opservacija djeteta koje nije usvojilo govor“ i zamjenu za termin „opservacija djeteta s teškoćama u razvoju“. Program opservacije trebalo bi preciznije definirati zakonom (trajanje i u kojim situacijama). -U praksi upisno povjerenstvo u vrtićima ne provodi inicijalni razgovor već to čine stručni suradnici koji onda upisnom povjerenstvu daju svoje mišljenje. U slučajevima sumnje na postojanje teškoće u djeteta razgovor s roditeljima i opažanje djetetovog ponašanja bi se trebalo moći ponoviti ukoliko iz objektivnih razloga nije bio uključen stručni suradnik edukacijsko-rehabilitacijskog profila (logoped, edukacijskog rehabilitator), psiholog ili zdravstveni voditelj. "(4) Upisi u dječje vrtiće mogu se provoditi i elektroničkim putem." - Stavak je nedovoljno jasan. U Gradu Zagrebu upisi u dječje vrtiće provode se preko sustava e-Građani (dakle elektroničkim putem) već dvije godine. Unutar rokova predviđenih za upis, sustav je otvoren i roditelji prijavljuju djecu za odabrani vrtić. Roditelji mogu predati dokumentaciju i u „papirnatom obliku“, no netko u odabranom vrtiću tu dokumentaciju MORA unijeti u sustav e-Matice, dakle elektronski. Svi podaci traženi prilikom upisa moraju se nalaziti u elektrnskom obliku u e-Matici. Isto tako, ukoliko roditelji predaju dokumentaciju izvan roka, predaju je u „papirnatom obliku“ jer im sustav e-Građani nije otvoren za tu opciju van roka upisa. Opet, i ti podaci moraju biti unešeni. To unošenje podataka obavljaju stručni suradnici, što im je još jedan dodatan posao u ionako često preopterećenom i povećanom opsegu poslova. -Predlažemo usavršavanje programa koji bi omogućio predaju zahtjeva u odabrani vrtić tijekom cijele godine. Članak 7. U članku 21. stavku 2. riječi: „ 30. rujna“ zamjenjuju se riječima: „31. kolovoza“. - Nemoguće je donositi kvalitetan Plan u vremenu kada još traje tekuća godina i završavaju se Izvješća iz tekuće godine koja donose važne zaključke i za budući Plan. Kroz rujan se mogu još realno sagledati potrebe na koje će se staviti imperativ u Planu i onda će one imati svoju realizaciju i rezultate. Članak 9. U članku 23. a stavak 1. mijenja se i glasi: …. U stavku 2. iza riječi: „dječjeg vrtića“ briše se točka i dodaju se riječi: „koji se izvodi u odgojno-obrazovnoj skupini za djecu prije polaska u školu, a iznimno, u dječjim vrtićima s manjim brojem djece može se izvoditi i u mješovitoj odgojno-obrazovnoj skupini.“ … (5) Ako roditelj djeteta iz stavka 3. ovoga članka ne upiše dijete u program predškole, dječji vrtić ili škola u kojoj bi dijete trebalo pohađati navedeni program dužni su obavijestiti nadležno upravno tijelo županije, odnosno gradski ured Grada Zagreba i nadležnu ustanovu socijalne skrbi koji su dužni izvijestiti dječji vrtić ili osnovnu školu o poduzetim mjerama.“ -Ne slažemo se s tim da provođenje programa predškole u mješovitim skupinama može biti samo u vrtićima s manjim brojem djece. Mješovite dobne skupine imaju velike prednosti u odnosu na skupine homogene po dobi djece (učenje mlađe djece od starije, pomaganje starije djece mlađoj, veća sličnost s realnim životom gdje nisu svi jednake dobi). Program predškole se i u njima može jednako kvalitetno provoditi kao u skupinama u kojoj su samo djeca u godini prije polaska u školu. Pripremljenost djece za pohađanje osnovne škole ovisi o razvijenosti i usvojenosti ključnih kompetencija koje su definirane Nacionalnim kurikulumom za rani i predškolski odgoj i obrazovanje, a koje se mogu usvojiti kako u dobno homogenim, tako i u dobno heterogenim skupinama. - Predlažemo da onaj tko ima podatke o tome koja djeca trebaju pohađati predškolu, JLS, treba obavijestiti roditelja izravno da se javi vrtiću ili vrtiću dostaviti podatke kako bi uspostavio kontakt s roditeljem i inicirao upis. U slučaju (daljnjeg) odbijanja ili izbjegavanja upisa tj. ispunjavanja obveze pohađanja vrtića, vrtić obavještava nadležni CZSS. Članak 11. Članak 24. mijenja se i glasi: … (2) »Dječji vrtić mora imati stručnog suradnika pedagoga, a ovisno o potrebi mogu se zaposliti i drugi stručni suradnici.« – Ne slažemo se da stručni suradnik kojeg vrtić mora imati bude isključivo pedagog. Praksa je do sada bila da vrtić prema potebama ima slobodu izabrati kojeg će profila stručnog suradnika zaposliti što se pokazalo učinkovito (dostupnost pojedinih stručnih suradnika u manjim sredinama, specifičnost programa vrtića i razvojne potrebe djece). Nužno je da vrtić ima barem jednog stručnog suradnika (ovisno o broju djece u vrtiću) kako je i propisano Državnim pedagoškim standardom predškolskog odgoja i naobrazbe, gdje se dalje navodi da profil stručnog suradnika odabire vrtić na osnovi potreba djece i programa koje provodi. Djelomično prihvaćen Prijedlozi su vezani uz više odredaba Nacrta i djelomično su prihvaćeni.
175 Sindikat obrazovanja, medija i kulture Hrvatske PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA, PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU U članku 12. vezano za članak 24.a kojim se uvode nove kategorije radnika - pomoćnika za djecu s teškoćama u razvoju i stručnog komunikacijskog posrednika, smatramo da u skupinama u koje su uključena djeca s lakšim ili težim razvojnim teškoćama prednost trebaju imati odgojitelji i stručnjaci edukacijsko-rehabilitacijskog profila kao što je i propisano člankom 28. stavak 2. Državnog pedagoškog standarda predškolskog odgoja i obrazovanja. Ako se na natječaj ne javi odgojitelj ili stručnjak edukacijsko-rehabilitacijskog profila tada se mogu zaposliti gore navedene kategorije radnika. Smatramo i da do potpune primjene i poštivanja odredbi Državno pedagoškog standarda u svim segmentima, posebice gdje je broj djece u odgojnim skupinama znatno povećan, kao privremeno rješenje, osnivač mora imati obvezu zapošljavanja dodatnih odgojitelja. Članak 19. u vezi članka 37. stavka 2. potrebno je doraditi. Nejasno je koje su to „iznimne“ situacije? Nažalost ,u praksi takva formulacija može stvarati probleme, različite proizvoljne interpretacije, a poučeni iskustvom „“iznimka“ često postaje pravilo. Predškolsku ustanovu treba voditi i zastupati osoba koja zadovoljava kriterije propisane u stavku 1. članka 19. ovog nacrta .Uz navedeno smatram da je ovaj članak potrebno dopuniti s(re)licenciranjem ravnatelja, kako bi se unaprijedila kvaliteta u rukovođenju predškolske ustanove, a što je predviđeno još davne 2014. godine Strategijom obrazovanja, znanosti i tehnologije. Prihvaćamo da mandat ravnatelja traje pet godina, no uz dopunu obavezne provjere psiholoških sposobnosti kod nadležne medicine rada u tijeku svakog mandata, s obzirom da se sve više susrećemo s prijavama radnika za mobing na radnom mjestu od strane ravnatelja. Otvara se i pitanje, da bi učitelji primarnog obrazovanja u sustavu ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, koji dodatnim kvalifikacijama stiču akademski naziv i kvalifikaciju sveučilišnog prvostupnika/prvostupnice ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja,koji bi radili na radnom mjestu odgojitelja (prema prijedlogu predlagatelja)uz zadovoljavanje ostalih uvjeta,mogli bi konkurirati i postati ravnatelji sa završenom jednom akademskom godinom i stečenih 60 ECTS bodova na studijskom programu ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, što ne prihvaćamo. Predlažemo da se, formulira članak koji bi omogućavao odgojiteljima ili stručnim suradnicima koji su obavljali dužnost ravnatelja da se vrate u ustanovu u kojoj su prethodno radili, a ako se na te poslove ne vrate u roku trideset dana od dana prestanka obavljanja funkcije ravnatelja da im prestaje radni odnos.Svjesni činjenice i mogućih situacija koje bi se mogle dogoditi u manjim sredinama, a to se odnosi na izostanak javljanja osoba koje ispunjavaju uvjete natječaja kako predlaže predlagatelj, potrebno je dopuniti formulacijama koje bi obuhvatile i takve situacije. U članku 19. koji se odnosi na članak 37. Zakona dodati novi stavak 2. „Ako se na natječaj ne javi osoba koja ispunjava uvjete iz stavka 1. podstavak 1. ovog članka tada ravnatelj dječjeg vrtića može biti osoba koja u trenutku prijave na natječaj za ravnatelja obavlja dužnost ravnatelja u najmanje drugom uzastopnom mandatu, a ispunila je uvjete za ravnatelja propisane Zakonom o predškolskom odgoju i obrazovanju („Narodne novine“, broj 10/97., 107/07., 94/13. i 98/19.).“ Djelomično prihvaćen Prijedlozi su vezani uz više odredaba Nacrta i djelomično su prihvaćeni.
176 Sindikat obrazovanja, medija i kulture Hrvatske PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA, PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU Članak 11. prijedloga vezano za članak 24. stavak 5. – protivimo se U predloženom stavku 5. navodi se:“Ako se na natječaj ne javi osoba koja ispunjava uvjete iz stavka 4. ovog članka poslove odgojitelja može obavljati osoba koja je završila učiteljski studij i to: specijalistički diplomski stručni studij ili integrirani preddiplomski i diplomski studij ili četverogodišnji diplomski studij primarnog obrazovanja, uz uvjet da u roku od dvije godine od dana zasnivanja radnog odnosa stekne dodatne kompetencije sa 60 ECTS bodova iz studijskog programa ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja i kvalifikaciju sveučilišnog prvostupnika/prvostupnice ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja na jednom od visokih učilišta u Republici Hrvatskoj u kojem se izvodi studijski program ranogh i predškolskog odgoja i obrazovanja.“ Takav prijedlog predlagatelja smatramo neprihvatljivim i krajnje degradirajućim za odgojitelje. Bez obzira što se radi o prekvalifikaciji, samo 60 ECTS bodova je premalo i nedovoljno za stjecanje diplome i akademskog naziva prvostupnika/prvostupnice predškolskog odgoja i obrazovanja. Producirani višak učitelja na tržištu rada ne smije biti razlogom snižavanja kriterija u bodovanju. Zapošljavanje učitelja primarnog obrazovanja može biti samo privremeno rješenje, maksimalno na dvije godine, isključivo i samo ako se na natječaj ne jave odgojitelji, ali uz obvezu prekvalifikacije pod istim uvjetima koji vrijede za odgojitelje, što znači uz obvezu stjecanja 180 ECTS bodova. U sustavu školstva postoji kronična nestašica nastavnog kadra u pojedinim područjima, te se, s pravom, pitamo iz kojeg razloga se nije pristupilo prekvalifikacijama učitelja primarnog obrazovanja za spomenute potrebe u osnovnim i srednjim školama, te time riješio problem deficita u školskom sustavu?Stoga oštro osuđujemo takav pristup predlagatelja, jer u isto vrijeme takvu mogućnost ne nudi odgojiteljima koji možda žele uz SAMO 60 ECTS bodova steći diplomu učitelja primarnog obrazovanja! U stavku 7. članka 11. predlaže se “Ako osoba iz stavka 5. ovog članka ne stekne odgovarajuću kvalifikaciju u roku od dvije godine od dana zasnivanja radnog odnosa, prestaje joj radni odnos istekom roka za stjecanje odgovarajuće kvalifikacije za odgojitelja te se ne može zaposliti u sustavu predškolskog odgoja i obrazovanja ako ne ispuni uvjete za rad na radnom mjestu odgojitelja.“ Takva definicija otvara nekoliko pitanja: Je li nužno s navedenom osobom potpisati ugovor na razdoblje od dvije godine, a potrebe su možda za kraćim razdobljem? O kojoj vrsti ugovora se ovdje radi, na određeno ili neodređeno vrijeme? Tko financira stjecanje dodatne kvalifikacije? Ako ranije spomenutoj osobi istekne radni odnos zbog nestjecanja kvalifikacija u roku dvije godine, koji to uvjet za rad na radnom mjestu odgojitelja treba ispuniti? Redovnim putem ili ovaj predloženi od 60 ECTS bodova? U stavku 8. članka 11. predlaže se„ uz poslove odgojitelja koji izvodi isključivo program predškole pri osnovnim školama za djecu koja ne pohađaju dječji vrtić može na određeno vrijeme, najdulje do kraja pedagoške godine obavljati osoba koja je završila učiteljski studij“. Takva formulacija članka je u suprotnosti s Pravilnikom o sadržaju i trajanju programa predškole koja traje do 31. svibnja, a pedagoška godina do 31. kolovoza? Program predškole bi se po našem mišljenju trebao provoditi kontinuirano, cijelu pedagošku godinu. U stavku 10. članka 11. predlaže se „poslove medicinske sestre može obavljati osoba koja je završila preddiplomski sveučilišni ili stručni studij sestrinstva, odnosno studij kojim je stečena viša stručna sprema u djelatnosti sestrinstva u skladu s ranijim propisima, kao i osoba koja je završila sveučilišni diplomski studij ili specijalistički studij sestrinstva“. Članak je potrebno dopuniti „ s najmanje dvije godine radnog iskustva u struci“ iz razloga što su u dječje vrtiće integrirana djeca sa sve težim i zahtjevnijim zdravstvenim teškoćama po odgojnoj skupini dvoje do troje djece, te je prethodno radno iskustvo na istim poslovima od iznimne važnosti. Djelomično prihvaćen Izmjenama Zakona ni na koji način se ne spori važnost odgojitelja i njihova stručnost za rad s djecom rane i predškolske dobi. Uvjeti rada, odnosno standardi koje trebaju ispunjavati propisani su Državnim pedagoškim standardom predškolskog odgoja i naobrazbe, a u skladu s istima i izmjenama cilj Izmjena je omogućiti veće uključivanje djece rane i predškolske dobi uz stvaranje potrebnih preduvjeta za odgoj i obrazovanje djece. Prijedlozi su vezani uz više odredaba Nacrta i djelomično su prihvaćeni.
177 Tina Bebić PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA, III. OCJENA I IZVORI SREDSTAVA POTREBNIH ZA PROVOĐENJE ZAKONA U članku 51., kojim se i ranije ukazivalo na jednakost materijalnih i drugih prava odgojitelja i zaposlenih u osnovnim školama, predlagatelj ne predlaže izmjene. U stupcu odgoja i obrazovanja, prva i temeljna razina je rani i predškolski odgoj i obrazovanje. Kvaliteta obrazovanja studenata koji izlaze s naših visokih učilišta, nesporno je rasla posljednjih godina, te dostigla razinu koja je vrijedna biti primjerom za mnoge države članice Europske unije. Nažalost, uvjeti rada onemogućavaju primjenu svih kompetencija i znanja koje odgojitelji imaju i mogu dati djeci predškolske dobi. Činjenica je kako iz Ministarstva znanosti i obrazovanja odnosno iz državnog proračuna, jedina sredstva koja se osiguravaju jesu otprilike 25 kuna za svako dijete polaznika programa predškole. Takav odnos države prema ovoj prvoj i neizmjerno važnoj stepenici institucionalnog odgoja i obrazovanja je neprihvatljiv. Nastavno na usklađivanje s propisima koji uređuju organizaciju rada osnovnih škola, te činjenicu da su plaće zaposlenih u osnovnim školama osigurane iz sredstava državnog proračuna, mišljenja smo kako bi svi odgojno-obrazovni radnici, odnosno svi zaposleni u dječjim vrtićima, jednako kao i zaposleni u školama, morali biti jednako važni Ministarstvu znanosti i obrazovanja. S tim u vezi, pozivamo resorno Ministarstvo znanosti i obrazovanja da u ovoj jedinstvenoj prilici, izmjenama Zakon o ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju, uz evidentnu želju predlagatelja za usklađivanjem sa Zakonom o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi, osigura sredstva u državnom proračunu za plaće svim radnicima zaposlenim u dječjim vrtićima. Time bi se jedinice lokalne samouprave rasteretilo dijela sredstava, koja bi tada mogla i morala biti uložena u osiguravanje jednako dostupnog, jednako sigurnog i jednako kvalitetnog vrtića za svako dijete u Republici Hrvatskoj. Stoga predlažemo da članak 51., stavak 1. i stavak 2. glase: (1)Na utvrđivanje i obračun plaća, naknada i drugih prihoda radnika dječjih vrtića, koji su u vlasništvu jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave ili Republike Hrvatske, primjenjuju se propisi kojima se uređuju plaće, naknade i drugi prihodi javnih službenika i namještenika zaposlenih u osnovnom školstvu, ako su ti propisi povoljniji za radnike. Osnivači predškolskih ustanova obvezni su bez iznimke poštovati najmanje jednaka materijalna i nematerijalna radna prava onima kakva uživaju zaposleni u osnovnim školama (2)Sukladno st.1. ovoga članka, sredstva za plaće zaposlenih radnika u dječjim vrtićima osiguravaju se iz državnog proračuna. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na prijedlogu, ali kako Nacrtom nisu predložene izmjene odredaba vezano uz članak 51. iste se sada ne mijenjaju, ali će se Vaši prijedlozi razmotriti pri izradi novoga Zakona.
178 IVANA ZOVAK PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA, III. OCJENA I IZVORI SREDSTAVA POTREBNIH ZA PROVOĐENJE ZAKONA Stvarno? Nisu potrebna dodatna sredstva iz proračuna. Je li ovo šala?! Već u startu ovom odredbom pokazujete da kao MZO ili kao politika za sebe uopće nemate namjere promijeniti tj. poboljšati situaciju u sustavu RPOO-a jer za kvalitetnu primjenu novih odredbi itekako su potrebna dodatna sredstva i od strane ministarstva i od strane lokalnih jedinica samouprave. Također odajete i inertnost Ministarstva jer će time većina odredbi ostati samo mrtvo slovo na papiru. Doslovno samo zadovoljavate pisanu formu birokracije. Velika je greška što sustav RPOO-a nije u potpunoj nadležnosti MZO-a, već je prebačen na leđa lokalne samouprave gdje je vrlo neuredna situacija na terenu, hoćete li od veličine lokalnih proračuna, do različitih političara koji svaki vode svoju politiku do, na kraju krajeva, njihovog sluha i poznavanja potrebe RPOO-a. Ako ću karikirati, onda mogu reći da većina lokalne samouprave radije uloži u nogometni klub nego u izgradnju vrtića i u sve njegove materijalne resurse. Odgojiteljska struka jako dobro zna situaciju na terenu iz prve ruke i kroz ovo savjetovanje vam u komentarima govori što je potrebno mijenjati u RPOO kako bi te promjene imale smisla, a ne samo ostale slova na papiru. Poštovani političari/djelatnici MZO-a koji radite u uredima i pišete prazne riječi zakona koji je neusklađen s potrebama struke u svakodnevnom živom radu s djecom, nedorečen, zamotan u celofan koji nikad nećemo odmotati, želim napisati da ako imate stvarnu namjeru djeci, roditeljima i zaposlenima u RPOO-u poboljšati uvjete za onda uvažite komentare struke iz ovog savjetovanja i pojačajte kontrolu provedbe zakona i DPS-a na terenu. Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
179 Dejana Bouillet PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA, III. OCJENA I IZVORI SREDSTAVA POTREBNIH ZA PROVOĐENJE ZAKONA Povećanje obuhvata ranim i predškolskim odgojem i obrazovanjem sve djece i povećanje kapaciteta u ovom sustavu relevantan je i važan društveni cilj kojeg je bez financijskih sredstava teško postići (npr. edukacija osoblja, širenje kapaciteta, troškovi uključivanja djece iz siromašnih obitelji). Slabo razvijene jedinice lokalne samouprave i dalje neće moći poštivati zakonske propise pa neravnopravnost djece s obzirom na kapacitete jedinica lokalne samouprave ostaje nerješeno. Predlažem ravnomjernu raspodjelu troškova prema unaprijed definiranim jasnim kriterijima na lokalnoj, županijskoj i nacionalnoj razini (uz korištenje izračuna studije UNICEF-a i i Središnjeg državnog ureda za mlade i demografiju iz 2020. godine) i s time povezano korištenje sredstava EU. Primljeno na znanje Ministarstva međusobno surađuju te se izvori financiranja planiraju sukladno Nacionalnoj razvojnoj strategiji 2030.
180 GRAD ZAGREB II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE UREĐUJU PREDLOŽENIM ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI, 2.  Osnovna pitanja koja se uređuju Zakonom U dijelu koji se odnosi na opservaciju djeteta s teškoćama dajemo komentar: U opservaciju se u dječjim vrtićima uključuju djeca s različitim vrstama posebnih potreba ili teškoća, a ne samo djeca koja nisu savladala govor. Cilj perioda opservacije je da svi stručni suradnici i odgojitelji u tom periodu vide dijete u vrtićnom okruženju njegovih vršnjaka kako bi se tom djetetu pružilo ono što mu je potrebno i prema potrebi izradio individualizirani odgojno-obrazovni program (IOOP). Isto tako temeljem opservacije moguće je procijeniti je li djetetu potreban pomoćnik ili nije. Odluku koje će dijete biti u opservaciji donosi stručni tim, a ne stručno povjerenstvo, što je propisano Državnim pedagoškim standardom (članak 6. i 7.). Dio teksta koji se odnosi na zapošljavanje učitelja primarnog obrazovanja u programu predškole, nije u potpunosti jasan. Odnosi li se zapošljavanje učitelja primarnog obrazovanja samo na program predškole i odgojne skupine u godini prije polaska u osnovnu školu ili će se učitelj primarnog obrazovanja sa stečenim dodatnim kompetencijama moći zaposliti u svim dobnim skupinama u dječjem vrtiću? Mišljenja smo da 60 ECTS bodova nije dostatno za stjecanje dodatnih kompetencija posebno za rad s djecom rane dobi (od 6 mjeseci do 3 godine starosti). Uvjeti koji su propisani Državnim pedagoškim standardom za provedbu programa s djecom rane dobi su kvalitetni i treba ih zadržati. A nositelj kvalitetnog odgojno-obrazovnog rada je svakako odgojitelj. O ne konzistentnosti prijedloga govori i obrazloženje posljedica koje će donijeti Zakon. Naime, u tekstu se navodi da „omogućavanja zapošljavanja učitelja primarnog obrazovanja za izvođenje programa predškole i to samostalno za djecu koja nisu redoviti korisnici usluga dječjega vrtića, ali uz odgojitelja i za izvođenje programa predškole za djecu koja su redoviti korisnici usluga dječjeg vrtića.“ Djelomično prihvaćen Prijedlozi su djelomično prihvaćeni.
181 ARIJANA PLAHUTAR II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE UREĐUJU PREDLOŽENIM ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI, 2.  Osnovna pitanja koja se uređuju Zakonom SEKCIJA PREDŠKOLSKIH PEDAGOGA GRADA ZAGREBA I PRIDRUŽENIH ČLANICA (Grad Zagreb, Zagrebačka županija, Sisačko-moslavačka županija, Karlovačka županija, Bjelovarsko-bilogorska županija, Varaždinska županija, Krapinsko-zagorska županija, Šibensko-kninska županija, Splitsko-dalmatinska županija) 2. odlomak: Kako bi se učinkovitije udovoljilo zahtjevima dostupnosti i racionalnog ustroja dječjih vrtića i programa za djecu rane i predškolske dobi u skladu s njihovim potrebama i sposobnostima, predlaže se da ministar nadležan za obrazovanje odlukom donosi nacionalnu mrežu dječjih vrtića koja do sada nije postojala. KOMENTAR: Mreža treba obuhvatiti realne potrebe za predškolskim smještajem u pojedinim jedinicama lokalne samouprave te se realizirati prateći demografske i urbanističke trendove kretanja (trenutno u velikim gradovima poput Zagreba prevelika urbanizacija ne prati infrastrukturu odgojno-obrazovnih ustanova pa postoje mjesta s prevelikom napučenosti u kojima djeca ne dobivaju mjesto u dječjem vrtiću). 4. odlomak: Nadalje, dopunjuju se kriteriji za ostvarivanje prednosti pri upisu u dječji vrtić na način da prednost pri upisu imaju djeca sa kroničnim bolestima i zdravstvenim teškoćama… KOMENTAR: Kriterije prednosti vezano uz upis djece s kroničnim bolestima i zdravstvenim teškoćama treba prati i jasan protokol zapošljavanja dodatnih pomoćnika (trećih odgojitelja, njegovatelja i sl.) ovisno o vrsti bolesti i zdravstvenoj poteškoći djeteta. U istom protokolu važno je i propisati mogućnosti trajanja boravka djeteta u dječjem vrtiću, što je vezano uz dodatne programe psiho-socijalne i zdravstvene podrške koju dijete ostvaruje u ostalim ustanovama izvan dječjeg vrtića. 5. odlomak: Radi omogućavanja da svako dijete dobije pomoć i potporu u skladu s njegovim razvojnim potrebama, mogućnostima i sposobnostima, propisuje se da pri upisu djeteta u dječji vrtić stručno povjerenstvo provodi razgovor s roditeljem i djetetom odnosno opservaciju djeteta koje nije usvojilo govor. KOMENTAR: Potrebno izmijeniti tekst: umjesto “stručno povjerenstvo” napisati “stručni suradnici vrtića” 6. odlomak: Također, s ciljem stvaranja dostatnih kadrovskih uvjeta u predškolskom odgoju i obrazovanju ovim zakonom daje se mogućnost zapošljavanja učitelja primarnog obrazovanja za izvođenje programa predškole … KOMENTAR: Isto tako potrebno je omogućiti zapošljavanje odgojitelja u osnovnim školama u primarnom obrazovanju, uz obvezu dodatnog stjecanja kvalifikacije prvostupnika/prvostupnice učitelja primarnog obrazovanja. Ideja ove mjere je omogućiti lakši socio-emocionalni prijelaz djece iz vrtića u školu. Potrebno je omogućiti da odgojitelji djece imaju mogućnost povrata na rad u ustanovu ranog i predškolskog odgoja ali i mogućnost nastavka radnog odnosa u osnovnoj školi (prema uspješnom slovenskom modelu). Djelomično prihvaćen Prijedlozi su djelomično prihvaćeni.
182 IRENA MLINARIĆ TRABALKO II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE UREĐUJU PREDLOŽENIM ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI, 2.  Osnovna pitanja koja se uređuju Zakonom KOMENTARI SEKCIJE PREDŠKOLSKIH LOGOPEDA HRVATSKOG LOGOPEDSKOG DRUŠTVA NA NACRT ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU (Martina Burazer i Irena Mlinarić Trabalko ispred Sekcije predškolskih logopeda Hrvatskog logopedskog društva) 2. Osnovna pitanja koja se uređuju Zakonom "Nadalje, dopunjuju se kriteriji za ostvarivanje prednosti pri upisu u dječji vrtić na način da prednost pri upisu imaju djeca sa kroničnim bolestima i zdravstvenim teškoćama, djeca jednoroditeljskih obitelji, osoba s invaliditetom upisanih u očevidnik, čime se uz omogućavanje povećanja obuhvata sve djece u ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju osigurava pomoć, potpora i lakša zapošljivost njihovih roditelja. Radi omogućavanja da svako dijete dobije pomoć i potporu u skladu s njegovim razvojnim potrebama, mogućnostima i sposobnostima, propisuje se da pri upisu djeteta u dječji vrtić stručno povjerenstvo provodi razgovor s roditeljem i djetetom odnosno opservaciju djeteta koje nije usvojilo govor. " - Navedeni kriteriji gotovo su u potpunosti istovjetni dosadašnjim kriterijima i kriterijima Grada Zagreba. Ovdje opet predlažemo jasnije ostvarivanje prednosti pri upisu dodavanjem dodatnih bodova. Kao što je već navedeno trebalo bi izbaciti termin govor i staviti opservaciju djeteta s posebnim razvojnim potrebama. Preporuka CZSS-a, ispostavljena u roku, također, bi trebala značiti prioritet i donositi dodatne bodove. "Također, s ciljem stvaranja dostatnih kadrovskih uvjeta u predškolskom odgoju i obrazovanju ovim zakonom daje se mogućnost zapošljavanja učitelja primarnog obrazovanja za izvođenje programa predškole ne samo u školskim ustanovama, već i dječjim vrtićima uz obvezu stjecanja dodatnih kompetencija kojima će učitelj primarnog obrazovanja steći i akademski naziv prvostupnika predškolskog odgoja i obrazovanja." – Smatramo da zbog transparentnosti isto treba omogućiti i prvostupnicima predškolskog odgoja i obrazovanja, da imaju mogućnost uz obvezu stjecanja dodatnih kompetencija zapošljavanje kao učitelji primarnog obrazovanja. 3. Posljedice koje će donošenjem Zakona proisteći "Izmjenom kriterija za upis djece u dječje vrtiće omogućit će se pristup svoj djeci u neki od programa ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja." – Pristup svoj djeci u programe ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja nije onemogućen zbog kriterija za upis već zbog nedostatka povećanja kapaciteta materijalnih i ljudskih resursa. "Djeci s teškoćama u razvoju omogućila bi se odgovarajuća skrb zapošljavanjem pomoćnika za djecu s teškoćama u razvoju ili stručno komunikacijskog posrednika, ovisno o potrebi djeteta i procjeni stručnog tima u dječjem vrtiću." – Teškoće u razvoju kod djece u vrtiću većinom identificiraju stručni timovi. Vrlo mali broj djece dolazi na upis u vrtić s Rješenjem JTV. U fazi prihvaćanja djetetovih teškoća roditelji nerijetko odbijaju obradu i vještačenje (zbog „stigmatizacije“) ili, pak, ne dostavljaju/ne informiraju o postojanju različitih obrada i mišljenja iz specijalističkih ustanova. Predlažemo definiranje teškoće u razvoju u kontekstu vrtića kao stanje/status djeteta koje u aktualnom trenutku (npr. u proteklih i/ili narednih 6 mj. ili dulje – po uzoru na JTV) iziskuje dodatnu, kontinuiranu stručnu podršku u skupini u koju se dijete uključuje, od strane odgojitelja ili njegovatelja te intenzivno praćenje i sudjelovanje u brizi za zdravlje i/ili poticanje cjelovitog psihofizičkog razvoja od strane stručnog/stručnih suradnika (uključujući i zdr. voditelja), neovisno o tome ima li dijete ili ne prateću dokumentaciju (posebice ako je novoupisano). Djelomično prihvaćen Odredbe vezan uz prednost pri upisu u dječji vrtić su mijenjane temeljem zaprimljenih prijedloga. Prvostupnici predškolskog odgoja i obrazovanja imaju prednost u zasnivanju radnoga odnosa u odnosu na osobe koje su završile učiteljski studij.
183 IVANA ZOVAK II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE UREĐUJU PREDLOŽENIM ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI, 2.  Osnovna pitanja koja se uređuju Zakonom U procjenu za zapošljavanje pomoćnika za djecu s teškoćama u razvoju ili stručno komunikacijskog posrednika osim stručnog tima potrebno je primarno uvrstiti i mišljenje/procjenu odgojitelja budući da u praksi svakodnevno najviše vremena prati i radi s djecom za koju se radi procjena, te na kraju krajeva odgojitelj je često taj koji stručnom timu na njihov zahtjev daje informacije o djetetu. Prihvaćen Odredba je mijenjana te je u skladu s navedenim mijenjan i tekst u Osnovnim pitanjima koja se uređuju Zakonom.
184 HRVATSKO PSIHOLOŠKO DRUŠTVO II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE UREĐUJU PREDLOŽENIM ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI, 2.  Osnovna pitanja koja se uređuju Zakonom - Dopunjuju se kriteriji za ostvarivanje prednosti pri upisu u dječji vrtić na način da prednost pri upisu imaju djeca sa kroničnim bolestima i zdravstvenim teškoćama, djeca jednoroditeljskih obitelji, osoba s invaliditetom upisanih u očevidnik, čime se uz omogućavanje povećanja obuhvata sve djece u ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju osigurava pomoć, potpora i lakša zapošljivost njihovih roditelja. Radi omogućavanja da svako dijete dobije pomoć i potporu u skladu s njegovim razvojnim potrebama, mogućnostima i sposobnostima, propisuje se da pri upisu djeteta u dječji vrtić stručno povjerenstvo provodi razgovor s roditeljem i djetetom odnosno opservaciju djeteta koje nije usvojilo govor. - Navedeni kriteriji gotovo su u potpunosti istovjetni dosadašnjim kriterijima i kriterijima Grada Zagreba, no to nije povećalo obuhvat. Stavljajući primarno u fokus status roditelja, zanemaruju se razvojne potrebe djeteta za uključivanjem u poticajni kontekst i socijalne interakcije s vršnjacima koje rastu s dobi. Rješenje je vrlo jednostavno, dob djeteta (koja se može izraziti i kao broj bodova) treba biti osnovni kriterij za upis u vrtić te zaposlenost roditelja koja utječe na (veću) duljinu boravka u vrtiću. Na taj način riješio bi se i obuhvat djece dvije god. pred polazak u školu. Za jaslice, prvi i osnovni kriterij trebala bi biti zaposlenost roditelja ako ne postoji mogućnost zbrinjavanja u obitelji. Za sve dobne kategorije preporuka CZSS-a (obitelj u tretmanu zbog poremećaja dinamike, disfunkcionalnosti ili lošeg SES-a), ispostavljena u roku, također, bi trebala značiti prioritet. - Također, s ciljem stvaranja dostatnih kadrovskih uvjeta u predškolskom odgoju i obrazovanju ovim zakonom daje se mogućnost zapošljavanja učitelja primarnog obrazovanja za izvođenje programa predškole ne samo u školskim ustanovama, već i dječjim vrtićima uz obvezu stjecanja dodatnih kompetencija kojima će učitelj primarnog obrazovanja steći i akademski naziv prvostupnika predškolskog odgoja i obrazovanja . – Ovaj odlomak implicira da će učitelji provoditi (samo) program predškole – valja eksplicirati je li to tako ili će oni biti kadar koji će moći raditi i s djecom mlađe vrtićke odnosno jasličke dobi. Djelomično prihvaćen Odredbe članka na koje ukazujete djelomično su mijenjane te je u skladu s navedenim mijenjan i tekst u Osnovnim pitanjima koja se uređuju Zakonom.
185 Ksandra Sinožić II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE UREĐUJU PREDLOŽENIM ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI, 2.  Osnovna pitanja koja se uređuju Zakonom Poštovani, slažem se s Prijedlogom Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju. Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
186 Dunja ham II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE UREĐUJU PREDLOŽENIM ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI, 2.  Osnovna pitanja koja se uređuju Zakonom Poštovani, u potpunosti se slažem s kolegicom Marinom Batalija . I ja sam učiteljica RN i vrlo nam je važno da dijete dobije , već pri upisu u prvi razred, svu moguću potporu s obzirom na njegove posebnosti u razvoju. Ako postoji dobra i pravovremena suradnja roditelja i vrtića tada će i suradnja roditelja i škole, odnosno stručnih suradnika i učiteljice biti dobra i za dijete učinkovita. Važno je znati poteškoće djeteta i tako prilagoditi postupke i metode u radu, pravovremena dobiti asistenta u nastavi ako je to potrebno. Sve s ciljem pomoći djetetu u njegovom razvoju. Dunja Ham Primljeno na znanje Nema konkretnog prijedloga te se ne može konkretno odgovoriti.
187 Marina Batalija II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE UREĐUJU PREDLOŽENIM ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI, 2.  Osnovna pitanja koja se uređuju Zakonom Poštovani, smatram da se među osnovnim pitanjima koja bi se trebalo regulirati Zakonom svakako treba naći bolja suradnja vrtića i škole. Dosadašnja praksa nije polučila dobre rezultate. Učiteljica sam i radim već 35 godina u školi. Osjećam potrebu izreći ono što muči nas učitelje kada trebamo dobiti 1. razred. Pri tome osobito mislim na učenike s teškoćama kojih je sve više u redovnoj nastavi (nemam ništa protiv inkluzije), a mi učitelji ne dobivamo pravovaljane podatke o njima. U vrtiću govore o zaštiti podataka, pa uskraćuju informacije našim stručnim suradnicima koji slijedom toga uskraćuju informacije nama. Za pojedine poteškoće kao što je, recimo, autizam, trebamo se dodatno educirati i mi i pomoćnici u nastavi. Podaci o djetetu koje vrtići uskraćuju školi bi poslužili u svrhu bržeg utvrđivanja psihofizičkog statusa učenika. To bi znatno olakšalo izbor prilagođenih metoda i postupaka u radu s djetetom, te omogućilo eventualnu daljnju specijalističku obradu. Roditelji bi trebali biti dužni obaviti sve preglede i pretrage, te o tome izvijestiti odgajatelje u vrtiću, kasnije i školu. Događa se da prođe do tri mjeseca dok ne utvrdimo vrstu i stupanj poteškoće koju dijete/ učenik ima. Vjerujte da je to izgubljeno vrijeme za dijete u konačnici nenadoknadivo. Nadam se da ćete uzeti u obzir moje dobronamjerno razmišljanje. Primljeno na znanje U potpunosti se slažemo s Vašim mišljenjem da je suradnja predškolskih i školskih ustanova iznimno važna i da može pridonijeti boljem uključivanju djece u sustav osnovnoškolskog odgoja i obrazovanja.
188 Teo Matković II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE UREĐUJU PREDLOŽENIM ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI, 1.Ocjena stanja Ocjena stanja te osnovna pitanja koja se uređuju zakonom trebali bi biti koherentni Nacionalnoj razvojnoj strategiji, ali i izazova te intervencija predviđenih kroz narednih nekoliko godina u Nacionalnom planu oporavka i otpornosti, str. 855.-856, 861-862 (https://planoporavka.gov.hr/UserDocsImages/dokumenti/Plan%20oporavka%20i%20otpornosti%2C%20srpanj%202021..pdf?vel=13435491#page=868 ) Provođenje i održivost takvih strateških intervencija ovisit će o zakonskom okviru RPOO, te smatram kako je važno eksplicirati na koji način ovdje predložene zakonske izmjene doprinose njihovom ispunjavanju. Ovdje posebno izdvajam sljedeću stavku NPOO "ovisno o stupnju realizacije infrastrukturnih i kadrovskih ulaganja donijeti odluku o uvođenju prava na zajamčeno mjesto u vrtiću za djecu u dobi od 4 godine do godine polaska u školu" Djelomično prihvaćen Prijedlog je djelomično prihvaćen.
189 Emanuela Mršić II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE UREĐUJU PREDLOŽENIM ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI, 1.Ocjena stanja U potpunosti se u svemu slažem s očitovanjem na nacrt izmjena zakona o RPOO Udruge Sidro. Udruga Sidro je jasno obrazložila problematiku nacrta te je vidljivo kako u odlukama Ministarstva nedostaje stručnog kadra te kako Ministarstvo i ostali odgovorni subjekti ne znaju realno stanje u ustanovama RPOO. Prema tome, potrebno je savjetovati se sa stručnjacima iz tog područja te zajedničkim snagama dogovoriti i donijeti adekvatne odluke koje će biti za boljitak struke, a samim time djece i roditelja. U članku 11., stavak 3., potrebno je precizirati sastav stručnog povjerenstva koje utvrđuje ispunjenost uvjeta za početak rada dječjeg vrtića, s ciljem zaustavljanja mogućnosti da se vrtići otvaraju u neprimjerenim i neprihvatljivim uvjetima. (3) Postupak utvrđivanja ispunjenosti uvjeta za početak rada dječjeg vrtića provodi se prema odredbama zakona kojim se uređuje opći upravni postupak, a provodi ga stručno povjerenstvo koje imenuje ured državne uprave u županiji, odnosno gradski ured Grada Zagreba. Povjerenstvo čine stručnjaci odgovarajućeg profila, uključujući i stručnjaka s iskustvom rada u predškolskoj ustanovi. U članku 14., stavak 5. dodati jasnije odredbe o javnoj dostupnosti i transparentnosti mreže dječjih vrtića. (5) Mreža dječjih vrtića mora udovoljiti zahtjevima dostupnosti i racionalnog ustroja dječjih vrtića i programa za djecu predškolske dobi u skladu s njihovim potrebama i sposobnostima, a u cilju informiranja javnosti o bitnim pitanjima od općeg interesa, podaci o broju i vrsti programa ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja koji se provode na nekom području, o broju uključene djece u te programe, o broju i stupnju te vrsti obrazovanja zaposlenih odgojitelja, broju djece izvan sustava RPOO na pojedinom području odnosno potrebama građana JLS, moraju biti transparentni i javno dostupni. Što se tiče promišljanja o širenju mreža vrtića, navedeno pozdravljam, no apeliram da se prilikom izgradnje novih vrtića promišlja o modernijoj, smislenijoj i adekvatnijoj arhitekturi no što su dosadašnje. Prilikom izrade nacrta za iste, predlažem da arhitekti surađuju sa stručnjacima iz RPOO kako bi razradili rješenja za mnoge prostorne probleme koje nalazimo u većini vrtića starije (no čak i novije) gradnje. U članku 15., stavak 2., valja razjasniti potrebu oslanjanja na ONK – okvirni nacionalni kurikularni dokument, koji datira iz 2011. godine, u odnosu na noviji, vrlo kvalitetan dokument koji sačinjava oslonac odgojno – obrazovnome radu u predškolskim ustanovama, a koji je ministar znanosti, obrazovanja i sporta Odlukom donio u svibnju 2015. godine. Držimo kako je potrebno s ovim dokumentom uskladiti važeće propise, a ne se vraćati na okvirni nacionalni kurikulum. (2) Nacionalni kurikulum za rani i predškolski odgoj i obrazovanje, donesen 2015. sukladno okvirnome nacionalnome kurikularnom dokumentu koji na općoj razini određuje elemente odgoja i obrazovanja djece rane i predškolske dobi, temelj je za rad svih predškolskih ustanova. U članku 17., stavak 3., potrebno je Pravilnikom pojasniti postupanje pri upisu djeteta s teškoćom u ustanovu. U slučaju kada su kod djeteta utvrđene teškoće u razvoju, predškolska ustanova i roditelj potpisuju ugovor u trajanju od tri mjeseca, unutar kojih stručni suradnici vrtića provode evaluaciju napredovanja djeteta u ustanovi, te se na osnovu iste utvrđuje djetetova dobrobit uključivanjem u program ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, temeljem čega se ugovor produžuje ili prekida. Roditelj je obvezan prema uputi Dječjeg vrtića obaviti preporučene pretrage u cilju prikupljanja što potpunijih informacija o djetetovim mogućnostima i teškoćama. Ukoliko se zbog vrste i stupnja teškoća utvrdi da dijete u određenom programu i ustanovi ne napreduje zadovoljavajuće, odnosno ako vrtić nije u mogućnosti djetetu pružiti odgovarajući uvjete, dijete se upućuje u najbliži vrtić koji mu to može omogućiti. Pri takvom prelasku dvije ustanove surađuju u potpunosti, kako bi se djetetu i roditeljima taj prelazak olakšao. Cijena boravka u drugoj ustanovi ne smije biti različita od one u koju je dijete prvotno bilo uključeno. Istim je Pravilnikom potrebno definirati zadaće stručnih suradnika i odgojitelj u odnosu na rad s djetetom s posebnim potrebama. Individualne programe pišu stručni suradnici – psiholog, edukacijski rehabilitator. U slučaju kada vrtić nema stručnog suradnika odgovarajućeg profila, dužan je osigurati djetetu s teškoćama odgovarajući individualni program u suradnji sa stručnjacima iz drugih vrtića. Odgojitelj zaposlen u skupini s djetetom s teškoćama u razvoju, mora biti educiran za određeni program koji se s djetetom provodi. U slučaju potrebe, vrtić može odgojitelja uputiti i na dodatno obrazovanje, uz uvjet da to obrazovanje i financira. (3) Programe, postupak utvrđivanja darovitosti odnosno teškoća u razvoju, i uvjete rada s darovitom djecom i djecom s teškoćama u razvoju rane i predškolske dobi utvrđuje ministar nadležan za obrazovanje Pravilnikom s obzirom na to da je broj djece s teškoćama u predškolskom odgoju i obrazovanju znatno porastao, predlažem da se po vrtiću zaposli više edukacijskih rehabilitatora s obzirom na to da bi isti trebali svaki dan određeno vrijeme boraviti s djecom s teškoćama u odgojnim skupinama, što je nemoguće ukoliko je zaposlen tek jedan edukacijski rehabilitator po vrtiću. Također, na mjesto asistenta djeteta s teškoćom potrebno je zaposliti osobe koje su osposobljene i kvalificirane u području rehabilitacije te koje će zajedno s odgojiteljem promišljati i stvarati uvjete u odgojnoj skupini kako bi djetetu s teškoćom omogućili što bolju inkluziju i adekvatno zadovoljili djetetove potrebe. Nadalje, potrebno je organizirati sobe/dvorane koje bi prostorno i materijalno bile prilagođene i stimulirajuće za djecu s teškoćama jer, govorim iz iskustva, djeca autisti često doživljavaju tzv. tantrume u odgojnoj skupini radi buke i raznih drugih distraktora, stoga je potrebno ponekad provesti s njima vrijeme jedan na jedan u prostoru koji je za njih siguran i koji im odgovara. Nijedna soba dnevnog boravka ne može u potpunosti odgovarati djetetu s teškoćom, stoga je dobro imati prostor koji će im biti u potpunosti prilagođen (osim ukoliko se arhitektonski drugačije ne koncipira organizacija prostora u vrtiću nego što je to u većini slučajeva sada slučaj, primjerice open-space prostori). U članku 23.a, stavak 2., predlagatelj ističe kako se program predškole samo iznimno provodi u mješovitim skupinama, dok se, kako proizlazi iz predloženog, on uobičajeno odvija u skupinama za djecu prije polaska u školu. Valja istaknuti da je velik broj odgojno obrazovnih skupina u kojima se provodi predškolski program, integriran u redovni ili posebni program, upravo dobno mješovitih skupina, zbog čega ovakva odredba sugerira potrebu formiranja drugačijeg koncepta formiranja uglavnom dobno homogenih skupina. To nije u suglasju s Nacionalnim kurikulumom za rani i predškolski odgoj, jer se i u mješovitim dobnim skupinama može kvalitetno provoditi priprema za polazak u školu. Stoga članak 23.a, stavak 2. treba glasiti: (2)Program predškole za djecu koja pohađaju vrtić integriran je u redoviti odnosno posebni program predškolskog odgoja dječjeg vrtića, koji se izvodi u odgojno-obrazovnoj skupini s djecom prije polaska u školu. Program predškole može se izvoditi u mješovitoj odgojno-obrazovnoj skupini redovitog programa. U stavku 5. ovoga članka, predlagatelj pojašnjava okvir u kojem bi se učiteljima razredne nastave omogućilo stjecanje dodatnih kompetencija i kvalifikacija prvostupnika predškolskog odgoja, uz polaganje razlike u vrijednosti 60 ECTS bodova na jednom od visokih učilišta u Republici Hrvatskoj. Manjak odgojitelja moguće je nadoknaditi dodatnim osposobljavanjem srodnih zanimanja, stjecanjem dodatnih kompetencija, no to nikako ne može biti ograničeno na samo učitelje. Naime, isticana visoka razina srodnosti koju u obrazloženju predlagatelj navodi, nije točna. Naprotiv, postoje i druga, čak i srodnija zvanja kojima se ovim putem priječi mogućnost rada u dječjim vrtićima uz iste uvjete, koji su evidentno rezervirani samo za učitelje. Primjerice, više srodnosti sa zvanjem odgojitelja imaju i pedagozi, socijalni pedagozi i drugi, posebno ako se sagleda razina obrazovanja, obujam sadržaja te ishodi učenja. Valja postići reciprocitet odgojitelja u odnosu na učitelja, i uzeti u obzir da bi pod istim uvjetima odgojitelja mogao steći dodatne kompetencije za rad u primarnom obrazovanju/školi. Dodatne kompetencije, a u skladu s ocjenama visokih učilišta te priznavanjem već položenih kolegija srodnih studija, mogu dati pripremu za rad, no nikako ne mogu dati stručnu kvalifikaciju sa zvanjem prvostupnika ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja. Pozivajući se na Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnim i srednjim školama, te Pravilnik o odgovarajućoj vrsti obrazovanja učitelja i stručnih suradnika u osnovnoj školi, predlažemo da osobe svih srodnih zanimanja koja se odluče na ovakvo dodatno obrazovanje, zadrže svoje zvanje, uz dopuštenje rada u predškolskim ustanovama nakon stečenih kompetencija – što bi se imalo smatrati nepotpunom kvalifikacijom. Osobe s takvim dodatnim obrazovanjem mogle bi privremeno obavljati poslove odgojitelja. Trajno bi te poslove mogli obavljati isključivo prvostupnici ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, nakon stjecanja kvalifikacije. Nastavno na prijedlog da se za potrebe stjecanja dodatnih kompetencija za rad u predškolskoj ustanovi na poslovima odgojitelja ostvari dodatno obrazovanje u vrijednosti 60 ECTS bodova, za koje, kako stoji u obrazloženju predlagatelja, ministar odlukom određuje nazive predmeta i sadržaj kolegija te ukupnu visinu ECTS bodova, valja se zapitati temeljem čega je tada predložen broj 60 ECTS bodova. Ukoliko je predlagatelj, navodeći upravo 60 ECTS bodova, imao na umu Odluku o donošenju programa stjecanja pedagoških kompetencija za strukovne učitelje, suradnike u nastavi i mentore (NN 8/2016), valja naglasiti kako takva odluka mora biti donesena i za stjecanje dodatnih kompetencija za poslove odgojitelja, s jasno određenim programima koje kandidati moraju proći kako bi stekli pravo rada na poslovima odgojitelja. U suprotnome, evidentno je kako prijedlog nije utemeljen na činjeničnim i stvarnim potrebama dodatnog obrazovanja. Slijedom svega navedenog tražimo da članak 24., stavak 5. glasi: (5) Ako se na natječaj ne javi osoba koja ispunjava uvjete iz stavka 4. ovoga članka poslove odgojitelja može obavljati osoba koja je završila srodni studij, uz uvjet da u roku od dvije godine od dana zasnivanja radnoga odnosa stekne dodatne kompetencije iz studijskog programa ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja na jednom od visokih učilišta u Republici Hrvatskoj u kojem se izvodi studijski program ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, a sukladno Odluci ministra o stjecanju dodatnih kompetencija za poslove odgojitelja u dječjem vrtiću/Pravilniku o stjecanju dodatnih kompetencija za obavljanje poslova odgojitelja u dječjim vrtićima. U svrhu održavanja kvalitete odgojno-obrazovnih procesa u predškolskim ustanovama, uvažavajući činjenicu da su nositelji tih procesa upravo i jedino odgojitelji s kvalifikacijom prvostupnika ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, odnosno magistri ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, osobe iz stavka 5. ovoga članka, mogu raditi poslove odgojitelja ali isključivo u smjeni uz odgojitelja koji ima odgovarajuću kvalifikaciju iz stavka 4. ovoga članka. Stoga tako treba i glasiti članak 24., stavak 7.: (7) Osoba iz stavka 5. ovoga članka zasniva radni odnos kao nestručna osoba do stjecanja dodatnih kompetencija te može izvoditi odgojno-obrazovni rad s djecom kao jedan od dvaju odgojitelja u odgojnoobrazovnoj skupini u istoj smjeni, uz odgojitelja koji ima odgovarajuću kvalifikaciju iz stavka 4. ovoga članka. Stavak 9. ovoga članka govori o tome kako se, ukoliko se na natječaj ne javi osoba koja ispunjava uvjete iz članka 4. ili 5. ovog članka, na poslove odgojitelja koji izvodi isključivo program predškole pri osnovnim školama, može zaposliti osoba koja je završila učiteljski studij. Predlažemo da se takva osoba može zaposliti, ali najduže pet šest mjeseci, odnosno da se sukladno propisima o zapošljavanju nestručne zamjene, mora nakon pet mjeseci raspisati novi natječaj. Kako bi se izbjegla mogućnost da poslodavac trajno zapošljava nestručnu zamjenu, ponavljajući natječaje svakih pet mjeseci, nestručna se zamjena može zaposliti dva puta, nakon čega je ustanova dužna pronaći način da zaposli osobu odgovarajuće stručne spreme, sukladno Pravilniku o odgovarajućoj vrsti obrazovanja odgojitelja i stručnih suradnika u dječjem vrtiću. (9) Ako se na natječaj ne javi osoba koja ispunjava uvjete iz stavka 4. ili 5. ovoga članka, poslove odgojitelja koji izvodi isključivo program predškole pri osnovnim školama za djecu koja ne pohađaju dječji vrtić može na određeno vrijeme, najdulje do pet mjeseci, sukladno propisima o zapošljavanju nestručne zamjene, obavljati osoba koja je završila učiteljski studij. Ustanova na isto radno mjesto može zaposliti nestručnu zamjenu dva puta, nakon toga dužna je raspisati natječaj i zaposliti osobu odgovarajuće stručne spreme, sukladno Pravilniku o odgovarajućoj vrsti obrazovanja odgojitelja i stručnih suradnika u dječjem vrtiću. U stavku 10. ovoga članka govori se o uvjetima koje mora ispunjavati osoba da bi se mogla obavljati poslove stručnog suradnika. Općenito, formulacija ''stručnog tima'' u kojem se nalaze ''stručni suradnici'' insinuira kako su ostali zaposleni u dječjem vrtiću zapravo nestručne osobe, što nipošto nije točno. Uzimajući u obzir činjenicu da je sve više magistara ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, da postoji i doktorski studij ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, uvažavajući bitnost i potrebu prisustva pedagoga, psihologa, edukacijskih rehabilitatora, socijalnih pedagoga, bespredmetno je isticati tek jedan dio zaposlenih u dječjem vrtiću kao stručan, suprotno njihovome zvanju i obrazovanju. Ne postoje zapreke da primjerice magistar RPOO određenim godinama staža, bude stručni suradnik koji će svojim iskustvom, znanjem i obrazovanjem biti podrška kolektivu i ponajprije djeci. To je pitanje potrebno riješiti već spomenutim Pravilnikom o vrsti odgovarajućeg obrazovanja odgojitelja i stručnih suradnika u dječjem vrtiću. Stoga tražimo da članak 24., stavak 10. glasi: (10) Poslove stručnog suradnika može obavljati osoba koja ispunjava uvjete iz Pravilnika o odgovarajućoj vrsti obrazovanja odgojitelja i stručnih suradnika u dječjem vrtiću. U članku 25.a, stavak 1., riječ je o zapošljavanju pomoćnika za djecu s teškoćama u razvoju i stručnih komunikacijskih posrednika, pri čemu predlagatelj ističe da se takve osobe mogu zaposliti, dok mi držimo kako se, sukladno potrebama djece s teškoćama u razvoju, pomoćnici i komunikacijski posrednici moraju zaposliti. (1) U skladu s potrebama djece s teškoćama u razvoju, u redovitim skupinama uz suglasnost osnivača, a prema procjeni stručnog tima u odgojno-obrazovnoj skupini mora se zaposliti pomoćnik za djecu s teškoćama u razvoju ili stručni komunikacijski posrednik, koji nije samostalni nositelj odgojno-obrazovne djelatnosti. Stavak 2. istoga članka govori o ispunjavanju uvjeta za zapošljavanje osoba iz stavka 1. ovoga članka, pri čemu valja naglasiti kako zvanje pomoćnika u dječjem vrtiću nije jasno definirano, kao ni potrebna edukacija, a u prijedlogu se, kako se čini, predlagatelj veže uz Pravilnik o pomoćnicima u nastavi. Još jednom ističemo kako je u svakom trenutku od iznimnog značaja razumjeti razvojne specifičnosti, odnosno različitosti djece predškolske i osnovnoškolske dobi. Uvažavajući te razlike, nije moguće na isti način pristupiti radu s oba uzrasta, pa tako niti pomoćnici u nastavi bez dodatne osposobljenosti ne mogu učinkovito odgovoriti na potrebe djeteta predškolske dobi. Stoga predlažemo da se izradi Pravilnik o pomoćnicima djeci s teškoćama i stručnim komunikacijskim posrednicima u dječjim vrtićima, koji će definirati i vrstu i stupanj edukacija koje takve osobe imaju proći. Tako bi članak 25.a, stavak 2. glasio: (2) Pomoćnik za djecu s teškoćama u razvoju te stručni komunikacijski posrednik moraju ispunjavati sljedeće uvjete: a. završeno najmanje četverogodišnje srednjoškolsko obrazovanje b. završeno osposobljavanje i stečena djelomična kvalifikacija, a sukladno Pravilniku o pomoćnicima djeci s teškoćama i stručnim komunikacijskim posrednicima u dječjem vrtiću. c. uvjete propisane člankom 25. ovoga Zakona d. nije roditelj/skrbnik niti drugi član uže obitelji djeteta kojem se pruža potpora. Također, ovim Pravilnikom valja jasno utvrditi koji su poslovi osoba iz stavka 1. ovog članka, odnosno spriječiti sada prisutnu pojavu da osoba koja je zaposlena na poslovima pomoćnika djetetu s teškoćama u razvoju, obavlja poslove odgojitelja odnosno druge poslove koje poslodavac odredi. U članku 26. govori se o zasnivanju radnog odnosa. Po uzoru na ostale srodne Zakone, primjerice onaj o osnovnom školstvu, čini se kako predlagatelj ovdje daje puno više smjernica, koje i nije nužno uvrstiti u zakon, budući da one proizlaze iz odredbi više drugih zakona. Jasno je da se u javnoj službi zapošljavanja odvijaju putem javnih natječaja, čija je provedba propisana i nedvojbeno određena. Ono što je potrebno učiniti, a evidentno temeljem dugogodišnje prakse postoji taj problem, jest bolji nadzor provedbe odredbi svih zakona. Ukoliko predlagatelj i dalje ostaje pri ovoj formi detaljiziranja odredbi, tada u članak 1. ovog stavka treba dodati: (1) Radni odnos u dječjem vrtiću zasniva se ugovorom o radu na temelju natječaja, sukladno Zakonu o radu. U stavak 3. ovoga članka valja dodati jasniju odredbu u slučajevima kada predškolska ustanova nema svoje mrežne stranice, budući da nije propisano da ih mora imati. Tada se natječaj, kao i ostali dokumenti za koje je Zakonom o pravu na pristup informacijama javna ustanova dužna učiniti javno dostupnima, moraju objaviti na mrežnim stranicama Osnivača predškolske ustanove. (3) Natječaj se objavljuje na mrežnim stranicama i oglasnim pločama Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, te mrežnim stranicama i oglasnim pločama dječjeg vrtića, odnosno mrežnim stranicama osnivača ukoliko vrtić nema web stranicu, a rok za primanje prijava kandidata ne može biti kraći od osam dana. U stavku 4. članka 26. govori se o mogućnosti zapošljavanja bez raspisivanja natječaja. Razumljivo je kako natječaj ima svoje zahtjeve, prije svega potrebno je određeno propisano vrijeme za njegovu provedbu, dok je potreba za radnikom nerijetko gotovo trenutna. Razumljivo je da mora postojati institut zapošljavanja na način da ono bude brzo i jednostavno, kada obavljanje poslova ne trpi odgodu. Ono što držimo problematičnim, što se u praksi pokazalo neprihvatljivim, jest činjenica da se često takav institut zapošljavanja iskorištava, pa se odlukom ravnatelja o zapošljavanju bez raspisivanja javnog natječaja, radnik ili radnici zapošljavaju na uzastopne takve ugovore, tumačeći kako je riječ o zamjeni za jednog, zatim drugog, trećeg radnika., ističući svaku tu zamjenu kao potpuno drugačije radno mjesto. Jasno su propisani poslovi odgojitelja, i nema razlike u obavljanju poslova jednog u odnosu na drugog odgojitelja, radi se o istom radnom mjestu. U tom smislu valja ograničiti broj ponavljanja takvih vrsta zapošljavanja za isto radno mjesto i nesporno utvrditi kako se to odnosi na radno mjesto odgojitelja, bez potrebe isticanja zamjene za pojedinog konkretnog radnika. Poslodavac mora rad organizirati na način da se poslovi nesmetano obavljaju, no ne može tumačiti zakonske odredbe proizvoljno i na štetu radnika. Radno mjesto odgojitelja nije sezonski posao, što bi se dalo zaključiti iz načina na koji se poslodavci trenutno odnose prema radnicima, a poradi kvalitete odgojno-obrazovnog rada, potrebe za kontinuitetom, poznavanjem okruženja i djece s kojom odgojitelj radi, iz čega proizlazi svaka pedagoška intervencija odgojitelja. Stoga stavak 4. treba glasiti: (4) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, radni odnos može se zasnovati ugovorom o radu i bez natječaja: – kad obavljanje poslova ne trpi odgodu, do zasnivanja radnoga odnosa na temelju natječaja, ali ne dulje od 60 dana, – ustanova smije za isto radno mjesto koristiti mogućnost zapošljavanja na 60 dana bez raspisivanja natječaja dva puta, nakon toga je obvezna raspisati natječaj. Pod istim radnim mjesto podrazumijevaju se sva radna mjesta koja su opisana istim nazivom odnosno imaju iste radne zadatke – kad potreba za obavljanjem poslova ne traje dulje od 60 dana. – u slučaju izmjene ugovora o radu radnika u predškolskoj ustanovi sklopljenog na neodređeno nepuno radno vrijeme u ugovor o radu radnika u predškolskoj ustanovi sklopljenog na neodređeno nepuno radno vrijeme u ugovor o radu na neodređeno puno radno vrijeme, U istom stavku istoga članka, podstavak 5. kaže kako će se u slučaju izmjene naziva posla odnosno popisa ili opisa poslova, s radnikom sklopiti novi ugovor o radu bez raspisivanja natječaja. Prije svega, predlagatelj nije pojasnio koje su to situacije i primjeri u kojima bi se naziv posla, popis i opis poslova mijenjao, a da bismo takvu mogućnost morali uglaviti u Zakon. Nadalje, takva pojava nije uobičajena, jer se već postojeća radna mjesta rijetko na ovaj način mijenjaju, a kada i dolazi do promjena, nužno je i zakonom obvezno omogućiti korištenje stečenih prava. Stoga, ne vidimo potrebu da se na taj način u zakon unesu promjene. U slučaju nekih izvanrednih okolnosti, uvijek je moguće s radnikom sklopiti dodatak ugovoru o radu, te smo tako i izmijenili predloženi podstavak članak 26., stavak 4., podstavak 5.: – u slučaju izmjene ugovora o radu radnika koji u predškolskoj ustanovi ima zasnovan radni odnos na neodređeno vrijeme, a kojim se mijenja naziv posla, odnosno popis ili opis poslova, takva će se izmjena riješiti dodatkom ugovoru o radu Nastavno na isti problem uzastopnog zapošljavanja na načine koji su štetni za radnika i upitno zakoniti u odnosu na Zakon o radu, u članku 26., stavak 5. govori se o zapošljavanju ukoliko se na natječaj ne javi osoba odgovarajućih kvalifikacija za poslove odgojitelja. Kada se zapošljava nestručna zamjena, nakon pet mjeseci poslodavac je dužan ponoviti natječaj, a do tada, odnosno dok se ne javi stručni kadar, osoba koja ne ispunjava propisane uvjete može nastaviti raditi. Takva formulacija dovodi do pojave da se nestručna osoba zaposli i svakih pet mjeseci se provodi natječaj, no osoba nastavlja raditi godinama, jer nema ograničenja koliko se puta smije ovaj postupak ponoviti. Tako se smanjuje kvaliteta odgojno-obrazovnog procesa koji se provodi u vrtićima koji nemaju zaposlen stručni kadar, i postavlja se pitanje zašto uopće propisujemo sve ove odredbe, kada postoji način da ih se zaobiđe. Nužno je ograničiti mogućnost višegodišnjeg ponavljanja ovakvog postupka, i motivirati poslodavce i osnivače predškolskih ustanova na traženje radnika odgovarajuće i propisane vrste obrazovanja. (5) Ako se na natječaj ne javi osoba koja ispunjava uvjete iz članka 24. ovoga Zakona, natječaj će se ponoviti u roku od pet mjeseci, a do zasnivanja radnog odnosa na osnovi ponovljenog natječaja radni se odnos može zasnovati s osobom koja ne ispunjava propisane uvjete. Postupak zapošljavanja nestručne zamjene može se ponavljati najviše tri puta, nakon toga vrtić je obvezan zaposliti radnika koji udovoljava stručnim obrazovanjem za radno mjesto na koje se zapošljava. U članku 34. govorise o upravljanju vrtićem putem Upravnog vijeća. Temeljem dosadašnje prakse, razvidno je kako su u ovom području potrebne izmjene, koje predlagatelj nije predložio. Sastav i broj članova Upravnog vijeća potrebno je mijenjati, odnosno dopuniti. Česta je pojava da u Upravnim vijećima članovi budu osobe sa statusom umirovljenika, iz struka koje nemaju poveznicu s radom predškolskih ustanova, kao niti s iskustvom upravljanja odnosno rada u dječjim vrtićima. Mišljenja smo kako je nužno u sastav Upravnog vijeća uvrstiti osobe koje će svojim iskustvom, obrazovanjem i razumijevanjem odgojno-obrazovnih procesa, doprinijeti kvalitetnom upravljanju predškolskim ustanovama. Obzirom da predškolske ustanove osnivaju i manje jedinice lokalne samouprave, ostavlja se mogućnost da Upravno vijeće ima pet do sedam članova. No sastav članova vijeća mora biti drugačiji nego je to sada. Predlažemo da u slučaju kada vijeće broji pet članova, dva člana imenuje Osnivač, dva člana Odgojiteljsko vijeće i jednog člana predstavnici roditelja. U slučaju kada Upravno vijeće broji sedam članova, tri člana daje Osnivač, dva člana Odgojiteljsko vijeće i dva člana su predstavnici roditelja. Stoga članak 34., stavak 3. treba glasiti: (3) Članove upravnog vijeća imenuje osnivač iz reda javnih radnika srodnog zvanja i radnog iskustva iz područja odgoja i obrazovanja, predstavnika roditelja biraju roditelji djece korisnika usluga, a ostali članovi upravnog vijeća biraju se tajnim glasovanjem iz reda odgojitelja i stručnih suradnika dječjeg vrtića. Ukoliko vijeće broji pet članova, dva predstavnika imenuje osnivač, dva predstavnika bira odgojiteljsko vijeće i jednog predstavnika biraju roditelji. U slučaju da vijeće broji sedam članova, tri člana imenuje osnivač, dva člana bira odgojiteljsko vijeće, i dva člana biraju se iz redova roditelja. Predstavnik roditelja bira se na način da je iz svake skupine, jedan roditelj koji zastupa interese skupine, obvezan sudjelovati u odabiru zajedničkog predstavnika. U slučaju ispisivanja djeteta iz vrtića, mandat predstavnika roditelja prestaje. Odluku o zapošljavanju u vrtićima donosi Upravno Vijeće, no iz iskustva znam da osobe iz Upravnog Vijeća na natječaje na neodređeno prijavljuju svoje kandidate koji tada i postanu zaposleni na neodređeno te se u većini slučajeva i prije same objave natječaja zna tko će biti zaposlen na traženo mjesto. U Gradu Zagrebu, ali i susjednoj nam županiji, ponavljam, govorim iz iskustva, većina zapošljava "preko veze", ne gledajući pritom kompetencije kandidata nego vlastite interese. Članak 50. govori o sredstvima koja se za potrebe predškolskog odgoja osiguravaju u državnom proračunu. Tako predlagatelj, navodeći tek određene programe i kategorije djece predškolske dobi, čini nedopustivu diskriminaciju, stavljajući neku djecu u listu svojih prioriteta, na štetu druge djece koja na toj listi nisu. Stoga članak 50. stavak 2. mora glasiti: (1) Javnim potrebama sukladno stavku 1. ovoga članka smatraju se svi redoviti programi odgoja i obrazovanja, a posebice programi: - za djecu s teškoćama u razvoju i darovitu djecu, - za djecu rane i predškolske dobi hrvatskih građana u inozemstvu, - za djecu rane i predškolske dobi pripadnika nacionalnih manjina, - program predškole. U članku 51., kojim se i ranije ukazivalo na jednakost materijalnih i drugih prava odgojitelja i zaposlenih u osnovnim školama, predlagatelj ne predlaže izmjene. U stupcu odgoja i obrazovanja, prva i temeljna razina je rani i predškolski odgoj i obrazovanje. Kvaliteta obrazovanja studenata koji izlaze s naših visokih učilišta, nesporno je rasla posljednjih godina, te dostigla razinu koja je vrijedna biti primjerom za mnoge države članice Europske unije. Nažalost, uvjeti rada onemogućavaju primjenu svih kompetencija i znanja koje odgojitelji imaju i mogu dati djeci predškolske dobi. Činjenica je kako iz Ministarstva znanosti i obrazovanja odnosno iz državnog proračuna, jedina sredstva koja se osiguravaju jesu otprilike 25 kuna za svako dijete polaznika programa predškole. Takav odnos države prema ovoj prvoj i neizmjerno važnoj stepenici institucionalnog odgoja i obrazovanja je neprihvatljiv. Nastavno na usklađivanje s propisima koji uređuju organizaciju rada osnovnih škola, te činjenicu da su plaće zaposlenih u osnovnim školama osigurane iz sredstava državnog proračuna, mišljenja smo kako bi svi odgojno-obrazovni radnici, odnosno svi zaposleni u dječjim vrtićima, jednako kao i zaposleni u školama, morali biti jednako važni Ministarstvu znanosti i obrazovanja. S tim u vezi, pozivamo resorno Ministarstvo znanosti i obrazovanja da u ovoj jedinstvenoj prilici, izmjenama Zakon o ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju, uz evidentnu želju predlagatelja za usklađivanjem sa Zakonom o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi, osigura sredstva u državnom proračunu za plaće svim radnicima zaposlenim u dječjim vrtićima. Time bi se jedinice lokalne samouprave rasteretilo dijela sredstava, koja bi tada mogla i morala biti uložena u osiguravanje jednako dostupnog, jednako sigurnog i jednako kvalitetnog vrtića za svako dijete u Republici Hrvatskoj. Stoga predlažemo da članak 51., stavak 1. i stavak 2. glase: (1)Na utvrđivanje i obračun plaća, naknada i drugih prihoda radnika dječjih vrtića, koji su u vlasništvu jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave ili Republike Hrvatske, primjenjuju se propisi kojima se uređuju plaće, naknade i drugi prihodi javnih službenika i namještenika zaposlenih u osnovnom školstvu, ako su ti propisi povoljniji za radnike. Osnivači predškolskih ustanova obvezni su bez iznimke poštovati najmanje jednaka materijalna i nematerijalna radna prava onima kakva uživaju zaposleni u osnovnim školama. S obzirom na sve navedeno, vidljivo je kako postoji mnogo nepravilnosti u sustavu RPOO te apeliramo da se što prije donesu valjane odluke koje će popraviti sadašnje stanje. Primljeno na znanje Zaprimljeni komentari ne odnose se na Ocjenu stanja te se isti u navedenom dijelu teksta ne mogu dodavati.
190 Martina Mikuljan II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE UREĐUJU PREDLOŽENIM ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI, 1.Ocjena stanja Poštovani, "Nacrtom prijedloga Zakona predlaže se mogućnost zapošljavanja učitelja primarnog obrazovanja na radnome mjestu odgojitelja u dječjim vrtićima u situacijama kada ne postoji mogućnost zapošljavanja odgojitelja predškolske djece, ali uz obvezu dodatnog stjecanja kvalifikacije prvostupnika/prvostupnice ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja od 60 ECTS bodova na jednom od visokih učilišta na kojem se izvodi studij ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja." Učiteljski kadar nije ništa kompetentniji, kako za dodatno obrazovanje za radno mjesto odgojitelja tako ni za rad u dječjem vrtiću, u odnosu na ostale pedagoške kadrove kojima se ista mogućnost ne nudi. Smatram plodonosnim i svrhovitim uključivanje i ostalih pedagoških struka, no uz jasno definirane uvjete ostvarenja te ideje. Ipak, najvažnijom temom držim sljedeću - kako poraditi na privlačenju već obrazovanog kadra odgojitelja, koji je zbog nepovoljnih uvjeta rada u sustavu ranog i predškolskog odgoja odustao od potonjeg. S poštovanjem, mag. praesc. educ. Martina Mikuljan Primljeno na znanje U potpunosti se slažemo s Vašim mišljenjem da su odgojitelji najkompetentniji za rad s djecom rane i predškolske dobi te da je pitanje privlačenja za rad na mjestu odgojitelja od iznimne važnosti.
191 GRAD ZAGREB II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE UREĐUJU PREDLOŽENIM ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI, 1.Ocjena stanja Osim navedenog u Ocjeni stanja, važno je istaknuti da je u Rezoluciji Vijeća Europske unije o strateškom okviru za europsku suradnju u području obrazovanja i osposobljavanja u smjeru europskog prostora obrazovanja i šire (2021.–2030.) predloženo sudjelovanje najmanje 96 % djece u dobi od tri godine do uključivanja u obvezno osnovnoškolsko obrazovanje u ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju do 2030. Države članice, pa tako i Republika Hrvatska, složile su se u pogledu navedenog cilja na razini EU-a koji je potrebno ostvariti. U nacionalnoj razvojnoj strategiji 2030. u strateškom cilju 2. Obrazovani i zaposleni ljudi prvo Prioritetno područje javnih politika je pristupačnost ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja. Ciljna vrijednost do 2030. je obuhvat 97% djece od četiri godine do početka obveznog obrazovanja (predškolski odgoj). Važno je definirati rok za koji se donosi nacionalna mreža dječjih vrtića (npr. svakih pet godina) kako bi se kontinuirano pratile potrebe za kapacitetima dječjih vrtića te usklađivale s potrebama osiguravanja odgovarajućih kapaciteta za upis djece u dječje vrtiće. Na mjestima na kojima se spominju "najranjivije skupine djece" preporučljivo je jasno navesti koje su to skupine, a koje nisu obuhvaćene dosadašnjim Zakonom. Pitanje provođenja posebnih programa pri knjižnicama, zdravstvenim, socijalnim, kulturnim i sportskim ustanovama, udrugama, drugim pravnim osobama i fizičkim osobama-obrtnicima nije potrebno ponovno propisivati jer je već propisano člankom 9. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o predškolskom odgoju i naobrazbi iz 2013. godine »– kao kraći programi odgojno-obrazovnog rada s djecom rane i predškolske dobi (igraonice) pri knjižnicama, zdravstvenim, socijalnim, kulturnim i sportskim ustanovama, udrugama, drugim pravnim osobama i fizičkim osobama-obrtnicima.«. U dijelu kojim se opisuju mogućnosti zapošljavanja, predlažemo da se nadoda na koji će način biti regulirano polaganje stručnog ispita tih učitelja primarnog obrazovanja s obzirom na odredbe članka 37. stavka 1. i 2. Zakona o radu da se osoba osposobljava se za samostalni rad i polaže stručni ispit za zanimanje za koje se školovala te, isto tako, što će biti ako je učitelj primarnog obrazovanja položio stručni ispit u osnovnoj školi, hoće li mu se taj stručni ispit priznati u dječjem vrtiću. Na dio u kojem se spominje "inicijalni razgovor s roditeljem djeteta dajemo komentar: Potrebno je pojasniti navedeno. U prvoj se rečenici govori da se pri upisu obavlja razgovor s roditeljima i djetetom kako bi se omogućilo svakom djetetu da u skladu sa svojim potrebama pohađa neki od programa dječjeg vrtića. Što nije u potpunosti točno. 1. Roditelj kod upisa bira program u koji želi upisati svoje dijete (to ne određuje nikakvo stručno povjerenstvo). S obzirom da se u dječjim vrtićima provode različiti programi – redoviti i posebni (sportski, likovni, dramsko-scenski, učenje stranih jezika, itd.) i da se posebni programi dodatno plaćaju, samo roditelj odlučuje može li taj program platiti ili ne. Osim toga, ako je pravo na obrazovanje jedno od temeljnih prava svakog djeteta onda se sva djeca trebaju moći upisati u dječji vrtić. Dječji vrtić mora osigurati uvjete za upis svakog djeteta. Ako je dijete uredne razvojne linije, nisu potrebni nikakvi posebni uvjeti te razgovor s roditeljima i djetetom nije obavezno provesti jer će dijete ionako upisati. No, ako se radi o djetetu s teškoćom u razvoju tu je možda potrebna priprema i prilagodba dječjeg vrtića za upis tog djeteta te je onda važno obaviti razgovor s roditeljima i djetetom prije upisa. 2. U opservaciju se u dječjim vrtićima uključuju djeca s različitim vrstama posebnih potreba ili teškoća, a ne samo ona djeca koja nisu savladala govor. Cilj perioda opservacije je da svi stručni suradnici i odgojitelji u tom periodu vide dijete u vrtićnom okruženju njegovih vršnjaka kako bi se tom djetetu pružilo ono što mu je potrebno i ako je potrebno izradio individualizirani odgojno-obrazovni program (IOOP). Isto tako, temeljem opservacije moguće je procijeniti je li djetetu potreban pomoćnik ili nije. Djelomično prihvaćen Prijedlozi su djelomično prihvaćeni te su mijenjani i dopunjeni dijelovi teksta sukladno promjenama odredaba određenih članaka Nacrta.
192 ARIJANA PLAHUTAR II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE UREĐUJU PREDLOŽENIM ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI, 1.Ocjena stanja SEKCIJA PREDŠKOLSKIH PEDAGOGA GRADA ZAGREBA I PRIDRUŽENIH ČLANICA (Grad Zagreb, Zagrebačka županija, Sisačko-moslavačka županija, Karlovačka županija, Bjelovarsko-bilogorska županija, Varaždinska županija, Krapinsko-zagorska županija, Šibensko-kninska županija, Splitsko-dalmatinska županija) 1. odlomak: Sustav ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja u Republici Hrvatskoj uređen je… KOMENTAR: Programsko usmjerenje (1991) je dokument koji je 2015. zamijenio Nacionalni kurikulum, stoga ga ne treba navoditi kao dokument koji uređuje sustav ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja u Republici Hrvatskoj. Polazišta, vrijednosti, načela i ciljevi Nacionalnog kurikuluma predstavljaju okosnicu oblikovanja odgojno-obrazovnoga procesa i kurikuluma svakog vrtića, kao i sustava ranog i predškolskog odgoja u cjelini. 4. odlomak: Prvi preduvjet dobrog planiranja stvaranja novih kapaciteta je izrada mreže dječjih vrtića … KOMENTAR: Smatramo da je konstataciju potrebno dopuniti: Nacionalna mreža dječjih vrtića treba polaziti od aktualnih demografskih kretanja koje prate infrastrukturni elementi tj. gradnja dječjih vrtića. 8. odlomak: S obzirom na to da ministar nadležan za obrazovanje donosi okvirni nacionalni dokument (...) predlaže se dopuniti Zakon odredbama koje će propisivati kako se Nacionalni kurikulum za rani i predškolski odgoj i obrazovanje donosi … KOMENTAR: Nacionalni kurikulum je donesen 2015. godine i od tada je u primjeni. Prošao je javnu raspravu, a stručna javnost ga ocjenjuje izvrsnim dokumentom. Potrebno je nastaviti rad na uvođenju dodatnih stručnih materijala za implementaciju Nacionalnog kurikuluma u praksu. Isto tako potrebno je uskladiti obaveznu pedagošku dokumentaciju s Nacionalnim kurikulumom. 9. odlomak: Zakonom je propisano (…) predlaže dopuna Zakona odredbama (…) koje će omogućiti da se pri osnovnim školama, osim programa predškole, izvode i drugi programi predškolskog odgoja. KOMENTAR: Primjerenije je da se rani i predškolski odgoj odvija u dječjem vrtiću. Naime, izvođenje drugih programa predškolskog odgoja pri osnovnim školama svakako ne smije podrazumijevati ranu skolarizaciju djece, obzirom da se uz ranu i predškolska dob vežu strategije rada koje su primjerene psihofizičkim osobinama djece, njihovim potrebama i mogućnostima. Rad s djecom rane i predškolske dobi treba biti usmjeren na dijete i njegovu dobrobit, vodeći računa ponajprije o cjelovitom razvoju i u skladu s time o odgoju i obrazovanju djece. 10. odlomak: Zbog dobrobiti djeteta, a s obzirom da istraživanja jasno upućuju na to kako samo visokokvalitetni predškolski programi vode pozitivnim obrazovnim, socijalnim i kognitivnim ishodima u djece, minimalni preduvjet širenja dostupnosti predškolskih programa je zadržavanje zatečene razine omjera broja odgojitelja i djece, … KOMENTAR: Ovo nije kauzalna tvrdnja, naime širenje dostupnosti predškolskih programa nije u izravnoj vezi sa zadržavanjem razine omjera broja odgojitelja i djece. Omjer broja odgojitelja i djece je u izravnoj vezi i s kvalitetom pružanja usluga, stoga je potrebno raditi na usuglašavanju broja odgojitelja i djece s normativima u Državnim pedagoškim standardima (što u mnogim većim gradovima nije slučaj). Predlaže se tekst: „Zbog dobrobiti djeteta, a s obzirom da istraživanja jasno upućuju na to kako samo visokokvalitetni predškolski programi vode pozitivnim obrazovnim, socijalnim i kognitivnim ishodima u djece, preduvjet širenja dostupnosti predškolskih programa je zadržavanje visokokvalificiranog kadra koji radi u dječjim vrtićima, te izrada jasnih smjernica koje će definirati broj dječjih vrtića u odnosu na razinu urbanističkih uvjeta u pojedinim jedinicama lokalne samouprave.“ 10. odlomak: Dostatan broj odgojitelja, a time i povećanje obuhvata djece u predškolskim programima, moguće je osigurati izmjenama odredaba koje će omogućiti pripravnicima, kao i osobama bez položenoga stručnog ispita, zasnivanje radnog odnosa na neodređeno vrijeme, … KOMENTAR: Zasnivanje radnog odnosa na neodređeno vrijeme u tijeku pripravništva ne mora biti dobra praksa. Predlaže se zamjena teksta: „Dostatan broj odgojitelja, a time i povećanje obuhvata djece u predškolskim programima, moguće je osigurati izmjenama odredaba koje će omogućiti pripravnicima, kao i osobama bez položenoga stručnog ispita, zasnivanje radnog odnosa na određeno vrijeme.“ 10. odlomak: Učitelj primarnog obrazovanja mogao bi do stjecanja dodatne kvalifikacije izvoditi program ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja radeći u odgojno-obrazovnoj skupini s odgojiteljem sa stečenom kvalifikacijom za odgojitelja predškolske djece, a nakon stjecanja odgovarajuće kvalifikacije koju je obvezan steći u roku od dvije godine od zasnivanja radnog odnosa, stekao bi sva prava i obveze za samostalan rad na radnome mjestu odgojitelja u dječjem vrtiću. KOMENTAR: Nakon stjecanja dodatnih kvalifikacija potrebno je da učitelji primarnog obrazovanja polože stručni ispit u dječjem vrtiću (ukoliko su ga položili u školi, onda je potrebno polaganje razlike). Kako se jednakosti šansi za obrazovanje ne bi zakinuli odgojitelji smatramo da je potrebno naglasiti i mogućnost reciprociteta, tj. mogućnost zapošljavanja odgojitelja u osnovnim školama Predlaže se dodatak teksta: „Jednako tako predlaže se mogućnost ZAPOŠLJAVANJA ODGOJITELJA NA RADNOME MJESTU UČITELJA PRIMARNOG OBRAZOVANJA u situacijama kada ne postoji mogućnost zapošljavanja učitelja primarnog obrazovanja, ali uz obvezu dodatnog stjecanja kvalifikacije prvostupnika/prvostupnice učitelja primarnog obrazovanja na jednom od visokih učilišta na kojem se izvodi studij primarnog obrazovanja učitelja.“ Djelomično prihvaćen Prijedlozi su djelomično prihvaćeni
193 TENA ERCEG II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE UREĐUJU PREDLOŽENIM ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI, 1.Ocjena stanja "Postizanje ovog cilja do 2030. godine tražilo bi zapošljavanje dodatnih odgojitelja u sustavu (Matković, Dobrotić 2018.). Uz Državni pedagoški standard predškolskog odgoja i naobrazbe i optimalnu popunjenost skupina, ovakvo bi širenje kapaciteta tražilo dodatnih 2 738 odgajatelja kroz tekuće desetljeće, čemu treba pridodati potrebe vezane uz ekspanzije programa jaslica (koje su na temelju recentnog trenda procijenjene na 1 350 odgojitelja) te zamjenu odgojitelja koji će otići u mirovinu tijekom navedenog razdoblja (2 920). Drugim riječima, u ovom bi se desetljeću u tržište rada trebalo uključiti još 7 002 odgojitelja (Matković, 2021. ). " -Neosporno je kako već sada preveliki broj djece uključene u RPOO u odnosu na broj odgojitelja iziskuje zapošljavanje većeg broja odgojitelja, no željena "optimalna" popunjenost koja će ići u smjeru najboljeg interesa djeteta i nije samo zapošljavanje dodatnih odgojitelja u skupinama u kojima je prevelik broj djece. Znači, 3 ili 5 ili 7 odgojitelja koji se skrbe za 20 ili 25 djece jasličke dobi u ISTOJ skupini tj JEDNOJ prostoriji nije okruženje koje je najoptimalnije za dijete. Cilj je stvarati materijalne i kadrovske uvjete kojima će se omogućiti broj djece i broj odgojitelja u skupini kojima će se zaista ostvarivati najbolja dobrobit tog djeteta - znači više odgojno - obrazovnih skupina s manjim brojem djece nego što ej trenutno i pripadajući broj odgojitelja. Primljeno na znanje Primljeno na znanje. Broj djece u odgojno-obrazovnim skupinama nije propisan Zakonom već Državnim pedagoškim standardom predškolskog odgoja i naobarzbe.
194 IRENA MLINARIĆ TRABALKO II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE UREĐUJU PREDLOŽENIM ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI, 1.Ocjena stanja KOMENTARI SEKCIJE PREDŠKOLSKIH LOGOPEDA HRVATSKOG LOGOPEDSKOG DRUŠTVA NA NACRT ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU (Martina Burazer i Irena Mlinarić Trabalko ispred Sekcije predškolskih logopeda Hrvatskog logopedskog društva) 1. Ocjena stanja "Porast broja djece uključene u programe ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja uz zadržavanje postojeće kvalitete zahtijeva i osiguravanje kadrovskih preduvjeta za rad s djecom i to ponajprije visokoobrazovanih odgojitelja (prvostupnika i magistara ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja). Zbog dobrobiti djeteta, a s obzirom da istraživanja jasno upućuju na to kako samo visokokvalitetni predškolski programi vode pozitivnim obrazovnim, socijalnim i kognitivnim ishodima u djece, minimalni preduvjet širenja dostupnosti predškolskih programa je zadržavanje zatečene razine omjera broja odgojitelja i djece." - Slažemo se da osiguravanje kvalitete zahtijeva osiguravanje kadrovskih preduvijeta za rad s djecom i to visokoobrazovanih odgojitelja ali i pratećih stručnih suradnika. Predlažemo propisivanje razine omjera broja određenog profila stručnog suradnika u osnosu na broj djece jer svi stručni suradnici nemaju jednak neposredan rad u odnosu na djecu. Stručnjaci edukacijsko rehabilitacijskog profila- logopedi osim poslova stručnog suradnika u vrtiću imaju specifičan neposredan rad s djecom u vidu prevencije, savjetovanja, dijagnostike i terapije djece s glasovno-govorno-jezičnim i komunikacijskim teškoćama i rad ne može biti jednako obuhvatan i kvalitetan ako u vrtiću od 1000 djece radi jedan logoped kao i jedan logoped u vrtiću od 300 djece. Dodajmo još tome da mnogi vrtići imaju i više od 5 područnih objekata pa logoped u tjednu ne stigne sve ni obići. Svjedoci smo da je uslijed osvještenosti dobrobiti rane intervencije i sve većeg porasta broja djece s teškoćama u razvoju iznimno porasla potražnja za logopedskim uslugama. Za zadržavanje kvalitete u radu omjer broja stručnog suradnika logopeda i djece bi trebao biti 350 djece na jednog logopeda. Na većem broju djece od 350 jedan logoped ne može pokriti sve potrebe i često se događa da iako vrtić ima logopeda on svoj posao ne može odraditi i dio djece neminovno je na listi čekanja ili su upućeni na logopedske usluge van vrtića. "Vezano uz upis djece u dječje vrtiće, Zakonom nije propisana obveza provođenja inicijalnog razgovora s roditeljem djeteta niti razgovor s djetetom, odnosno opservacija djeteta koje nije usvojilo govor, kao ni način na koji se provodi razgovor i opservacija. S obzirom na to da se u dječji vrtić upisuju i djeca s teškoćama u razvoju (prema podacima dječjih vrtića u pedagoškoj godini 2020./2021. ukupno je 2 584 djece, od čega je 1 946 integrirano u odgojno-obrazovne skupine s redovitim programom, a 638 djece u posebne programe za djecu s teškoćama u razvoju), od samog uključenja djeteta u sustav ranog i predškolskog odgoja važno je omogućiti svakom djetetu pomoć i potporu u skladu s njegovim razvojnim potrebama, mogućnostima i sposobnostima." - Opservacija djece radi se kod djece koja imaju različite teškoće u razvoju. Sam govor po definiciji je zvučna realizacija jezika. Njegov izostanak ili kašnjenje je često pokazatelj mogućnosti postojanja većih teškoća u razvoju kod djeteta, ali imamo i djecu s većim teškoćama u razvoju koja imaju usvojen ili djelomično usvojen govor, a imaju jezične i/ili komunikacijske teškoće. Stoga nam je kriterij za opservaciju djeteta koje nije usvojilo govor ovdje nestručno definiran i trebalo bi ga izbaciti i jednostavno ostaviti „opservacija djeteta s teškoćama u razvoju na osnovu mišljenja stručnog tima nakon provedenog inicijalnog razgovora“. Kako bi se svakom djetetu omogućila pomoć i potpora u skladu s njegovim razvojnim potrebama, mogućnostima i sposobnostima opet je potrebno osigurati kadrovske preduvijete za rad kako omjera broja odgojitelja tako i stručnih suradnika u odnosu na broj djece. Djeci s teškoćama u razvoju trebali bi se na upisu, nakon upisnog razgovora s roditeljima i upoznavanja s djetetom, omogućiti dodatni bodovi za upis koji bi im stvarno i osigurali upis. Na osnovu tih posebnih bodova JLS bi trebale odmah osigurati kadar za rad s djetetom s TUR, a ne naknadno donositi o tome odluku pa često djeca ostanu bez podrške pomagača u punim odgojno-obrazovnim skupinama ili neki vrtići odbiju upis djeteta s TUR jer nemaju osiguranog pomagača u vrijeme upisa od strane JLS. Primljeno na znanje Primljeno na znanje. Omjer stručnih suradnika u odnosu na broj djece u dječjim vrtićima nije propisan Zakonom već Državnim pedagoškim standardom predškolskog odgoja i naobarzbe.
195 IVANA ZOVAK II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE UREĐUJU PREDLOŽENIM ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI, 1.Ocjena stanja Sa širenjem kapaciteta zaposlenih u RPOO-u ste već zakasnili deset godina (što se i vidi prema totalnom fijasku primjene DPS-a u praksi), a ne da tek sada planirate povećanje kapaciteta za period od novih deset godina. Jeste li vi toga svjesni? Osim toga morat ćete se debelo potruditi da povećate broj obrazovanog stručnog kadra tako da se u struci poboljšaju uvjeti rada i plaće kako bi uopće imali ljude koji će se odlučiti za rad u predškolskim ustanovama. Sretno s tim! Na ovu temu opet možete slegnuti ramenima i reći kako RPOO tj. problematika na terenu nije u vašoj nadležnosti i tako idemo u krug. Svima nam je jasno da je MZO u manjku kapaciteta i realne želje da se potrudi oko sustava, u suprotnom sustav RPOO-a ne bi bio prepušten samovolji lokalnih političara već bi bio pod brižnom nadležnosti MZO-a s razrađenim sustavom, planom i strogom kontrolom uvjeta u kojima borave naša djeca. Instant rješenja u formi ¨brigo moja prijeđi na drugoga¨ vide se i u tome što ste preko noći odlučili prekvalificirati učitelje primarnog obrazovanja u odgojitelje. Učiteljice/učitelji jesu srodna struka i vjerujem da imaju senzibiliteta za rad s djecom, no rad u dječjem vrtiću nije ni sličan frontalnoj nastavi u razredu. Toga trebaju biti i svjesni učiteljice/učitelji koji se odluče na prekvalifikaciju jer neće imati pravu sliku rada dok ne zagaze RPOO i dobro se ne oznoje u jednoj smjeni odgojitelja predškolske djece. Primljeno na znanje U skladu s Nacionalnom razvojnom strategijom 2030. u strateškom cilju 2. Obrazovani i zaposleni ljudi jedno od prioritetnih područja javnih politika je pristupačnost ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju. Slijedom navedenoga, planirane su različite mjere i aktivnosti koje trebaju pridonijeti ne samo većem obuhvatu djece u sustavu ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja već i kvaliteti odgojno-obrazovnoga rada.
196 HRVATSKO PSIHOLOŠKO DRUŠTVO II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE UREĐUJU PREDLOŽENIM ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI, 1.Ocjena stanja - U pedagoškoj godini 2019./2020. rani i predškolski odgoj i obrazovanje izvodio se u 831 dječjem vrtiću, odnosno 1.699 objekata te je u njega bilo uključeno 139.682 djece (Državni zavod za statistiku, 2021.). – Zakon koji u samo jednoj godini utječe na status 140.000 djece (ne računajući tu neupisanu djecu kojoj bi Zakon, navodno, trebao učiniti rani i predškolski odgoj dostupnijim) stavlja se na javnu raspravu u „jeku godišnjih odmora“. To, nažalost, šalje poruku da primjedbe, prijedlozi i komentari stručne javnosti nisu dobrodošli. Zašto? - Barcelonski ciljevi - Zalagali su se za to da se do 2010. godine osigura cjelodnevna puna skrb za 33% djece od rođenja do 3.godine života i 90% djece od 3. do 6. godine života… Izmjenama kriterija za upis djece u dječje vrtiće potrebno je omogućiti upis najranjivijim skupinama djece i roditeljima djece koji imaju najveće potrebe za uključivanjem djece u redoviti sustav ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja. - Stavljajući u fokus dob djeteta kao jedan od osnovnih kriterija za ostvarivanje prednosti upisa u vrtić, vrlo je jednostavno doseći tzv. Barcelonske ciljeve. Naravno uz uvjete da lokalna zajednica (u suradnji s Državom) osigura prostorne, materijalne i kadrovske resurse. Najranjivije skupine već su otprije „pobrojane“ tj. toliko je prioriteta da je teško utvrditi tko ne spada u navedene kategorije „najranjivijih“. - Zakonom nisu propisane posljedice za roditelje koji dijete ne uključe u navedeni program, kao ni dob do koje dijete može pohađati program predškole. Stoga se Nacrtom prijedloga Zakona predlaže jasno definiranje načina postupanja prema roditelju koji dijete ne upiše u obvezni program predškole. - Učitelj primarnog obrazovanja mogao bi do stjecanja dodatne kvalifikacije izvoditi program ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja radeći u odgojno-obrazovnoj skupini s odgojiteljem sa stečenom kvalifikacijom. – Nije jasno propisano da li je predviđen rad učitelja istovremeno, uz odgojitelja ili kao dio tima (u suprotnoj smjeni)? To su dvije potpuno različite situacije.Bilo bi dobro predvidjeti odnosno konkretizirati ove stvari jer iz toga proizlazi cijeli niz zakonskih prava i obaveza radnika. - Zakonom nije propisana obveza provođenja inicijalnog razgovora s roditeljem djeteta niti razgovor s djetetom, odnosno opservacija djeteta koje nije usvojilo govor, kao ni način na koji se provodi razgovor i opservacija – Osvrt dalje u tekstu. Djelomično prihvaćen Prijedlozi su djelomično prihvaćeni te su mijenjani i dopunjeni dijelovi teksta sukladno promjenama odredaba određenih članaka Nacrta.
197 Dejana Bouillet II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE UREĐUJU PREDLOŽENIM ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI, 1.Ocjena stanja Nacionalna razvojna strategija Republike Hrvatske do 2030. godine (NN 13/2021) svakako je dokument kojeg bi ovim propisom trebalo operacionalizirati pa iznenađuje izostanak njegovog spominjanja u obrazloženju predloženih izmjena i dopuna. Podsjećam da se očekuje povećanje pristupačnosti ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja koja je u odnosu na dostupnost puno širi i složeniji pojam, a temelji se na ostvarivanju prava na kvalitetan odgoj i obrazovanje od najranije dobi kao temeljnog cilja ove razine obrazovanja. Dostupnost kvalitetnog ranog i predškolskog odgoja svakom djetetu (kao komponente pristupačnosti) "pretpostavlja smanjivanje regionalnih razlika u kvaliteti i cijeni predškolskog odgoja, dovoljan broj odgojitelja te njihov daljnji profesionalni razvoj, dogradnju postojećih te izgradnju novih vrtića, kao i osiguravanje standarda kvalitete, kako bi se svakom djetetu u Hrvatskoj osigurao kvalitetan odgoj i obrazovanje od najranije dobi, a obiteljima pomoglo u odgoju i obrazovanju njihove djece u sve zahtjevnijem životnom okruženju." U tom smislu, predlažem dopunu Ocjene stanja i razmatranje načina na koje predložena rješenja doprinose ciljevima zacrtanima u Nacionalnoj razvojnoj strategiji. To podrazumijeva širi pristup i odgovor na pitanja koja nisu obuhvaćena predloženim izmjenama, a važna su za osiguravanje kvalitete i jednakopravnosti sve djece, što bez jačanja uloge državnih institucija i tijela u ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju nije moguće postići. Na primjer, ovim se izmjenama i dopunama i dalje zadržavaju zastarjeli termini (djeca s posebnim potrebama, čl. 6), ostaje odredba o broju sati trajanja predškole koji nije dovoljan za postizanje pune ravnopravnosti sve djece (znanstveno je dokazano da bi predškola za djecu u nepovoljnom položaju trebala trajati najmanje 2 godine), a mehanizmi osiguravanja pristupačnosti i kvalitete ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja ostaju nedorečeni. Predlažem da se uz Nacionalnu strategiju u obzir uzmu i preporuke pravobraniteljice za djecu i pravobraniteljice za osobe s invaliditetom koje se tiču ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja. Djelomično prihvaćen Prijedlozi su djelomično prihvaćeni te su mijenjani i dopunjeni dijelovi teksta sukladno promjenama odredaba određenih članaka Nacrta.
198 Monika Pažur II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE UREĐUJU PREDLOŽENIM ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI, 1.Ocjena stanja S obzirom na razlike u lokalnim politikama i njihovom pristupu institucijama ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja po pitanju (su)financiranja, potrebno je definirati minimalnu ekonomsku cijenu po djetetu koja je potrebna da bi vrtić kvalitetno odgovorio na standarde postavljne DPS-om. Nije prihvaćen Minimalnu ekonomsku cijenu nije moguće propisati Zakonom.
199 Melita Muškardin II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE UREĐUJU PREDLOŽENIM ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI, 1.Ocjena stanja Poštovani, Podržavam potrebu izmjene Zakona o predškolskom obrazovanju, no kao odgojitelj, a trenutno i ravnatelj dječjeg vrtića, ne mogu ne reagirati na određene točke Prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju pošto ih smatram nerazumljivim odnosno nedorečenim. Naime, u svom ravnateljskom stažu, često se susrećem sa odredbama koje se mogu dvojako tumačiti te se to, na žalost i čini. Tako imamo neujednačenost u samoj provedbi zakonskih akata na razini vrtića koji djeluju u RH. S obzirom da su ravnatelji jedini odgovorni za sve moguće nepravilnosti u radu vrtića te da postoji očita neusklađenost u primjeni dosadašnjeg Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju, molila bih da razmislite te uvažite sugestije onih koji su se aktivno uključili u ovo e savjetovanje, a koji su prvenstveno ljudi s iskustvom rada u odgojno-obrazovnim institucijama za provedbu ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja. U nastavku ću se osvrnuti samo na neke od prijedloga koji bi mogli biti problematični: 1. U članku 20. stavak 1. mijenja se i glasi: „(1) Prednost pri upisu u dječje vrtiće kojima je osnivač jedinica lokalne ili područne (regionalne) samouprave ili Republika Hrvatska,... imaju djeca s kroničnim bolestima i zdravstvenim teškoćama,...“ - NA ŠTO SE TOČNO MISLI? HOĆETE LI DEFINIRATI KOJE SU TO KRONIČNE BOLESTI ODNOSNO ZDRAVSTVENE TEŠKOĆE NA KOJE ĆE SE PRIMJENJIVATI PRAVILO PREDNOSTI PRI UPISU? (Ovo je iznimno važno s obzirom da postoji cijela paleta zdravstvenih teškoća koje mogu ulaziti u ove kategorije!) 2. Iza stavka 2. dodaju se stavci 3. i 4. koji glase: „(3) Prije upisa u dječji vrtić provodi se inicijalni razgovor s roditeljem i razgovor s djetetom, odnosno opservacija djeteta koje nije usvojilo govor a koju provodi upisno povjerenstvo dječjega vrtića u kojem su minimalno tri člana od kojih je barem jedan stručni suradnik.“ - U NAŠEM SU VRTIĆU DO SADA TO RADILE PSIHOLOGINJE TE SAM MIŠLJENJA DA , S OBZIROM NA NJIHOVE KOMPETENCIJE, TAKO I TREBA OSTATI. U SLUČAJU KADA VRTIĆ NEMA ZAPOSLENOG PSIHOLOGA, TREBA DEFINIRATI PROFIL ONIH KOJI ĆE ODRADITI TAJ POSAO. 3. U članku 23. a stavak 1. mijenja se i glasi: (5) Ako roditelj djeteta iz stavka 3. ovoga članka ne upiše dijete u program predškole, dječji vrtić ili škola u kojoj bi dijete trebalo pohađati navedeni program dužni su obavijestiti nadležno upravno tijelo županije, odnosno gradski ured Grada Zagreba i nadležnu ustanovu socijalne skrbi koji su dužni izvijestiti dječji vrtić ili osnovnu školu o poduzetim mjerama.“ - ZNAČI LI TO DA JE VRTIĆ DUŽAN ZNATI KOJA SU DJECA NA NJEGOVOM PODRUČJU ŠKOLSKI OBVEZNICI TE DA VRTIĆ ILI ŠKOLA SNOSE ODGOVORNOST ZA MOGUĆE NEPOHAĐANJE PREDŠKOLE? AKO DA, KAKO? 4. „Članak 24. a (1) U skladu s potrebama djece s teškoćama u razvoju, u redovitim skupinama uz suglasnost osnivača, a prema procjeni stručnog tima u odgojno-obrazovnoj skupini može raditi pomoćnik za djecu s teškoćama u razvoju ili stručni komunikacijski posrednik koji nije samostalni nositelj odgojno-obrazovne djelatnosti. - PREDLAŽEM DA SE OVDJE DEFINIRA OBVEZNOST PRISUSTVA POMOĆNIKA, A NE DA ONA BUDE SAMO UZ SUGLASNOST OSNIVAČA. (Svi znamo da iznimno mali broj osnivača ima sluha za zapošljavanje pomoćnika. Na sreću, Grad Mali Lošinj ga ima.) 4. U članku 28. stavak 5. mijenja se i glasi: „(7) Osoba koja se zapošljava na mjestu stručnoga suradnika ili odgojitelja, a koja je položila stručni ispit u sustavu odgoja i obrazovanja ili izvan njega, obvezna je položiti razliku stručnog ispita pri čemu nema status pripravnika. „ - MIŠLJENJA SAM DA TAKVE OSOBE TREBAJU IMATI STATUS PRIPRAVNIKA DOKLE GOD NE POLOŽE STRUČNI ISPIT POŠTO SE OVAJ ČLANAK U JEDNOM DIJELU KOSI I SA PRIJEDLOGOM U KOME SE UČITELJ KOJI SE ZAPOŠLJAVA NA RADNO MJESTO ODGOJITELJA, SMATRA NESTRUČNOM OSOBOM DOKLE GOD TRAJE NJEGOVO DODATNO OBRAZOVANJE. S poštovanjem, Melita Muškardin, mag.praesc.educ., ravnateljica DV Cvrčak, Mali Lošinj. Djelomično prihvaćen Prijedlozi su djelomično prihvaćeni te su mijenjani i dopunjeni dijelovi teksta sukladno promjenama odredaba određenih članaka Nacrta.
200 SANDRA ANTULIĆ MAJCEN PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA, II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE UREĐUJU PREDLOŽENIM ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI Poštovani, prije svega pozdravljam intenciju unapređenja Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju te prepoznavanje potrebe za unapređenjem kvalitete sustava ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja. Za osiguranje visokokvalitetnog sustava ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja ključan je preduvjet upravo osiguranje zakonodavnog okvira. Uz navedeno, potrebno je planirati i osigurati sinergiju i sustavnu institucionalnu podršku nadležnog ministarstva i agencija u sustavu u njegovoj implementaciji. U poglavlju Ocjena stanja i osnovna pitanja koja se uređuju predloženim Zakonom te posljedice koje će donošenjem Zakona proisteći pregledno je naveden prikaz stanja i uočenih potreba sustava ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja. U tekstu je prepoznata potreba za osiguranjem kvalitete ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja „zbog dobrobiti djeteta, a s obzirom da istraživanja jasno upućuju na to kako samo visokokvalitetni predškolski programi vode pozitivnim obrazovnim, socijalnim i kognitivnim ishodima u djece (…)“ pri čemu se uvažavaju rezultati nacionalnih i međunarodnih istraživanja (pr. Unicef i Središnji državni ured za mlade i demografiju, 2020.; Matković, Dobrotić 2018.). S ciljem postizanja pozitivnih učinaka koji se očekuju donošenjem i implementacijom predloženih izmjena Zakona u ovome je dijelu nužna poveznica na strateške nacionalne i međunarodne dokumente koji daju jasne smjernice za dopunu odnosno izmjenu pojedinih članaka Zakona. Konkretno, na nacionalnoj razini radi se o dokumentu Nacionalna razvojna strategija Republike Hrvatske do 2030. godine (NN 13/2021) u kojoj se kao prioritetno područje javnih politika za strateški cilj 2. izdvaja upravo „povećanje pristupačnosti visokokvalitetnog sustava ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja svakom djetetu radi ostvarivanja prava na kvalitetan odgoj i obrazovanje od najranije dobi i osiguravanja standarda kvalitete i resursa za podršku djeci izloženoj riziku socijalne isključenosti“. Nadalje, u međunarodnom kontekstu, nužna je poveznica na dokumente Preporuke vijeća od 22. svibnja 2019. o visokokvalitetnim sustavima ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja; 2019/C 189/02 te Prijedlog ključnih načela okvira kvalitete za rani i predškolski odgoj i obrazovanje, izvješće Radne skupine za rani i predškolski odgoj i obrazovanje pod pokroviteljstvom Europske komisije, 2014. Kako bi se u praksi uistinu povećala kvaliteta sustava ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja nužno je kroz zakonodavni okvir osigurati preduvjete koji će obuhvatiti i strukturne i procesne odrednice kvalitete. Konkretno, predlaže se nadopuna postojećih / novi članci Zakona koji će osigurati: a) materijalno-tehničke uvjete rada propisane Državnim pedagoškim standardom predškolskog odgoja i naobrazbe (2008; NN 63/2008-2128), bez iznimke i ujednačeno na razini RH b) kvalitetu implementacije Kurikuluma za rani i predškolski odgoj i obrazovanje (2015; NN 5/2015-95) s posebnim naglaskom na podršku svim dionicima sustava c) proširivanje mogućnosti profesionalizacije odgojitelja, stručnih suradnika i ravnatelja, osnaživanje putem inicijalnog obrazovanja i profesionalnog razvoja te privlačenje i zadržavanje kvalitetnih odgojno-obrazovnih djelatnika, s posebnim naglaskom na one za koje postoji manjak u odgojno-obrazovnom sustavu, u skladu s politikom razvoja ljudskih potencijala (u ovome dijelu potrebno je zadržati i unaprediti već postojeće standarde inicijalnog obrazovanja i profesionalnog razvoja stručnih djelatnika, uz osiguranje dodatne profesionalizacije ravnatelja – u vidu edukacije, osnaživanja i podrške) d) dostupnost (posebno u odnosu na najranjivije skupine), pristupačnost i cjenovnu prihvatljivost visokokvalitetnih ustanova (prema Preporukama vijeća od 22. svibnja 2019. o visokokvalitetnim sustavima ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja; 2019/C 189/02 i prema Prijedlogu ključnih načela okvira kvalitete za rani i predškolski odgoj i obrazovanje, izvješće Radne skupine za rani i predškolski odgoj i obrazovanje pod pokroviteljstvom Europske komisije, 2014.) – s posebnim naglaskom na osiguranju kvalitete kadra, procesa te na pridržavanju mjerila propisanih Državnim pedagoškim standardom. Nadalje, s ciljem vertikalnog usklađivanja, a uslijed prepoznate potrebe sustava, predlaže se formaliziranje potrebe za sustavnim unapređenjem kvalitete na razini odgojno-obrazovnih ustanova. Primjer, članak 88. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi (NN 87/09,…, 64/20) koji školama propisuje obvezu „ (…) analize i samovrednovanja, radi trajnog unapređivanja kvalitete rada škole“. Navedeno ima uporište u međunarodnim dokumentima (Bečka deklaracija, 1993; Preporuke Europskog parlamenta i Vijeća Europe o suradnji na unapređivanju kvalitete obrazovanja u Europi, 2001.) kao i u Nacionalnom okvirnom kurikulumu (MZOŠ, 2011.) u kojem se naglašava potreba za sustavnim bavljenjem kvalitetom na razini odgojno-obrazovne ustanove uvođenjem procesa samovrednovanja koji „pomaže snažnu povoljnu razvoju odgojno-obrazovnoga plana i time nužno pridonosi razvoju odgojno-obrazovnih ustanova i unaprjeđenju kvalitete odgojno-obrazovnoga sustava“ (str. 287) pri čemu Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje obrazovanja ustanovama pruža podršku u implementaciji procesa. Od 2010. godine, uz suglasnost nadležnog Ministarstva i u suradnji s dječjim vrtićima, Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje obrazovanja razvija i implementira sustav praćenja i unapređenja kvalitete rada ustanova ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja – proces samovrednovanja (NCVVO; 2010-2020). Navedeni procesi usklađeni su s Nacionalnim kurikulumom za rani i predškolski odgoj i obrazovanje (NN 05/15), prate nacionalne i međunarodne strateške smjernice kao i rezultate relevantnih istraživanja, prepoznati od strane praktičara i znanstvenika te su nužni za kontinuitet unapređenja kvalitete sustava. Sukladno navedenome, predlaže se prilagodba postojećih/ uvođenje novih članaka Zakona koji će osigurati preduvjete sustavnog uvođenja procesa samovrednovanja, kao standardiziranog mehanizma unapređenja kvalitete rada ustanova ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, te pripadajuću institucionalnu podršku na razini sustava. Svrha je navedenih prijedloga unapređenje zakonodavnog okvira s ciljem osiguranja preduvjeta za razvoj visokokvalitetnog sustav ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja koji će ispuniti svoju svrhu i funkciju u odnosu na svako dijete, roditelja, lokalnu zajednicu, ostale dionike i u odnosu na vertikalu odgojno-obrazovnog sustava u cjelini. dr.sc. Sandra Antulić Majcen Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje obrazovanja Djelomično prihvaćen Prijedlozi su djelomično prihvaćeni, jer Nacrton nije planirano dodavanje odredaba vezano uz samovrednovanje jer se vanjsko vrednovanje i samovrednovanje provodi u skladu s odredbom članka 58. Državnog pedagoškog standarda predškolskog odgoja i naobrazbe.
201 Ivana Visković PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA, II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE UREĐUJU PREDLOŽENIM ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI U cijelom tekstu trebalo bi ujednačiti: - termin roditelj / skrbnik (nisu svi roditelji skrbnici ni obrnuto) i jednoznačno definirati značenje boravak- program- kurikulum. Čl. 23 koristi termin „program /kurikulum“. Što to znači? Ako se više ne spominje plan i program rada (što je OK) onda treba razjasniti razliku boravka u odnosu na program i kurikulum. Napominjem da je trenutna praksa ustanova ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja (sada i dalje RPOO) pisati i plan i program i kurikulum. Suvremena pedagogija napušta "programiranje" (što bi bila svrha programa) u interesu razvoja kurikuluma kao tijeka odgojno obrazovnog procesa. - Čl.1. obveza sufinanciranja boravka djece u drugoj JLS“ izbaciti „najbližoj“ JLS, najbliža ne znači i optimalna (u odnosu na radno mjesto roditelja i mjesto stanovanja obitelji). - Čl.4. Koji su to „drugi odgojno-obrazovni programi“? Tko ih vodi? Kako su to stručnjaci drugih područja (primjerice, strani jezik) kompetentni za odgojno-obrazovni proces s djecom rane i predškolske dobi? - Čl.6.1 „prednost pri upisu“ – Zakonskim propisima (Konvencijom o pravima djeteta čija je RH potpisnica, Ustavom..)sva djeca imaju pravo na institucionalni odgoj i obrazovanje pa čemu služe kriteriji „prednosti“? Po kojoj logici dijete, primjerice, s teškoćama u razvoju ima prednost ispred djeteta koje živi u siromaštvu i/ili riziku od socio-ekonomske deprivacije? Može li, primjerice, dob djeteta biti univerzalni kriterij? Je li RPOO socijalna i obrazovna dobrobit djece ili (kvazi)ekonomska dobrobit roditelja? Zašto se ne uvede obveza osnivača na obuhvat primjerice 6 godišnjaka 100%, 5 godišnjaka 90%... Ili determinirati vrstu boravak. Svi imaju pravo na kraći boravak (do 4 sata) a duži boravak samo djeca zaposlenih roditelja (što se onda izregulira i cijenom). Djeca u siromaštvu riziku od siromaštva ovakvim odlukama ne bi bila oštećena jer se njihov status može dodatno regulirati mjerama socijalne skrbi. - Čl. 6.3. pohvalno štvo se uvodi obveza inicijalnog razgovora s djecom (pravo djeteta na izražavanje i sudjelovanje u osobnom odgoju i obrazovanju). Apsurno da se to predviđa samo za djecu s nerazvijenim govorom. Kako će se znati govorni status djeteta ako niste s njim u kontaktu? Kako opservaciju mogu provoditi 3 osobe pri prvom kontaktu (3 odrasle osobe prema 1 djetetu?)? Jedna osoba je stručni suradnik – tko su druge dvije? Preformulirati 3 stručnjaka praktičara od kojih je barem 1 osoba stručni suradnik i barem 1 osoba odgajatelj. - Čl. 9.1. „pravo odgode upisa u OŠ“ je apsurdno- dijete ima pravo na odgoj i obrazovanje. Što dobiva odgodom, primjerice, polaska u OŠ? Kada bi "odgoda" podrazumijevala i neku dodatnu potporu to bi (donekle) imalo smisla. Ovako samo (dodatno) potcjenjuje dijete. Uostalom, nema "odgode" upisa u ustanovu RPOO. - Čl. 9.Nisu definirane obveze roditelja / skrbnika pri prijavi / upisu djece u obveznu predškolu U čl. 9.4 ubaciti „obveza PRAVODOBNOG upisa“ u program predškole. Ostaje upitno kako će ustanova RPOO znati koji roditelji nisu prijavili djecu za program predškole? - Čl. 11.5. vrhunac apsurda je zapošljavanja učitelja, poglavito u predškoli. Osonovna škola (poglavito kurikulum prvog razreda) trebao bi uključivati igru kao optimalni oblik učenja djece a ne da se dječji vrtić školarizira!! Ovim zakonskim prijedlogom učitelji ulaze u sustav RPOO uz obvezu (naknadne) reducirane edukacije a odgajatelji godinu dana stažiranja volontiraju?! Čl. 15.6 predlaže sklapanje „ ugovora o stručnom osposobljavanju (odgajatelja) za rad BEZ zasnivanja radnog odnosa“ - ČL. 19. status ravnatelja- bilo bi logično da su ravnatelji visoko obrazovani stručnjaci u RPOO. Realnost je da na diplomskom studiju RPOO ne stječu kompetencije za ravnatelja. Bilo bi opravdano da ravnatelji dodatnom edukacijom stječu licencu za ravnatelja. - Upitno je koliko su ostali stručni suradnici kompetentni za RPOO. Primjerice pedagozi imaju kroz 5 godina 2 kolegija predškolske pedagogije, psiholozi ni toliko. U tom kontekstu socijalni pedagozi imaju širu edukaciju iz područja RPOO pa ih se treba predvidjeti kao stručne suradnike u sustavu. Zaboravlja se da su dječji vrtići odgojno-obrazovne a ne edukacijsko-rehabilitacijske ustanove. Uvažavamo li pravo svakog djeteta na odgoj i obrazovanje onda s njima rade stručnjaci u području odgoja i obrazovanja. Specifične (razvojne i ostale) poteškoće rješavaju se u specijaliziranim ustanovama. Odgajatelji i ostali stručnjaci-praktičari trebali bi biti kompetentni za odgoj i obrazovanje sve djece. Napominjem da se u predgovoru Nacrta prijedloga Zakona navodi i potreba izrade mreže ustanova RPOO. Bilo bi korisno da se to i napravi, tim više što se o tome priča gotovo 20 godina bez ikakvih sankcija za one koji to nisu napravili. Ipak mislim da to ne može napraviti MZO nego JLS i regionalna samouprava. doc. dr.sc. Ivana Visković Primljeno na znanje Prijedlozi se ne odnose na Ocjenu stanja, ali su primljeni na znanje te su temeljem zaprimljenih prijedloga neke odredbe mijenjane ili dopunjene.
202 HRVATSKO PSIHOLOŠKO DRUŠTVO PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA, II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE UREĐUJU PREDLOŽENIM ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI - Sukladno ovome zakonskom prijedlogu omogućit će se veća dostupnost programa ranoga predškolskog odgoja i obrazovanja. Donošenjem mreže dječjih vrtića na nacionalnoj razini omogućit će se bolje planiranje potrebe izgradnje i dogradnje dječjih vrtića s ciljem smanjenja razlika, ali uz mogućnost većeg obuhvata djece u programe ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja. – Napominjemo da je i do sada je postojala obveza Donošenja mreže, doduše na lokalnoj razini – tako da je pitanje što će se konkretno promijeniti? Glavni razlog nepostojanja adekvatne mreže financijske je prirode pa teško da će donošenje mreže na nacionalnoj razini tu išta promijeniti. Suradnja JLS-a – kako će se to odraziti na „blizinu“ vrtića, ako je „dostupan“ vrtić udaljen kilometrima? -… povećati i dostupnost radnika u smislu omogućavanja zapošljavanja učitelja primarnog obrazovanja za izvođenje programa predškole i to samostalno za djecu koja nisu redoviti korisnici usluga dječjega vrtića, ali uz odgojitelja i za izvođenje programa predškole za djecu koja su redoviti korisnici usluga dječjeg vrtića – Ponovno nejasno definirane kompetencije i uloga učitelja primarnog obrazovanja, ovoga puta ne samo u kontekstu vrtića, već i programa predškole. Na koji se to način potrebe djece u programu minimuma razlikuju od potreba djece u redovnom programu? Ovdje se implicira da program minimuma može biti „skolariziran“ u većoj mjeri (jer učitelj ga može obavljati samostalno, za razliku od redovitog vrtićkog programa pred polazak u školu), a praksa pokazuje da je upravo djeci u programu minimuma nužno „nadoknaditi propušteno u ranijoj vrtićkoj dobi“. Nije li logičnije prilagoditi kvote za upis odgojitelja odnosno učitelja potrebama prakse? - Izmjenom kriterija za upis djece u dječje vrtiće omogućit će se pristup svoj djeci u neki od programa ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja . – Postavlja se pitanje kojoj djeci će se omogućiti pristup u neki od programa. Koja su to djeca, koja prema gore navedenim kriterijima nisu upisana i jesu li razlog kriteriji ili nepostojanje uvjeta? Pitanje je retoričko. - Djeci s teškoćama u razvoju omogućila bi se odgovarajuća skrb zapošljavanjem pomoćnika za djecu s teškoćama u razvoju ili stručno komunikacijskog posrednika, ovisno o potrebi djeteta i procjeni stručnog tima u dječjem vrtiću. – Kod definiranja teškoća pored Rješenja JTV-a teškoću vežemo i uz kontekst a isto tako u vrtiću stručni timovi identificiraju teškoće (koje će tek za godinu-dvije ili pred polazak u školu biti verificirane); potom roditelji nerijetko odbijaju obradu i vještačenje (zbog „stigmatizacije“) ili, pak, ne dostavljaju/ne informiraju o postojanju rješenja. Dakle, ja bih predložila definiranje teškoće u razvoju u kontekstu vrtića kao stanje/status djeteta koje u aktualnom trenutku (npr. u proteklih i/ili narednih 6 mj. ili dulje – po uzoru na JTV) iziskuje dodatnu, kontinuiranu stručnu podršku u skupini u koju se dijete uključuje, od strane odgojitelja ili njegovatelja te intenzivno praćenje i sudjelovanje u brizi za zdravlje i/ili poticanje cjelovitog psihofizičkog razvoja od strane stručnog/stručnih suradnika (uključujući i zdr. voditelja), neovisno o tome ima li dijete ili ne prateću dokumentaciju (posebice ako je novoupisano) Djelomično prihvaćen Prijedlozi su djelomično prihvaćeni u odredbama članaka na koje se odnose.
203 ADRIJANA VIŠNJIĆ-JEVTIĆ PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA, I. USTAVNA OSNOVA ZA DONOŠENJE ZAKONA Poštovani, u nastavku slijede komentari na prijedlog nacrta Zakona: U tekstu se spominje program predškole - svojedobno je tim stručnjaka radio Kurikulum za predškolu, i on negdje postoji, tako da bi umjesto sadržaja predškole trebalo razmišljati o izjednačavanju terminologije (i sadržaja) i pisati kurikulum. Osim toga kurikulum (kojeg imamo i već uključuje predškolu) kao dokument koji daje širinu, primjereniji je za odgoj i obrazovanje djece predškolske dobi. Pojam „sadržaj“ ne odgovara suvremenom konceptu odgoja i obrazovanja u RPOO. U tekstu bi se trebao koristiti termin roditelj / skrbnik (nisu svi roditelji skrbnici) i jednoznačno definirati značenje boravak- program- kurikulum. Ako se više ne spominje plan i program rada onda treba razjasniti razliku boravka u odnosu na program i kurikulum. Primjerice - čl.1. obveza sufinanciranja boravka djece u drugoj JLS“ izbaciti „najbližoj“ JLS - čl.4. Koji su to „drugi odgojno-obrazovni programi“? Tko ih vodi? Kako su to stručnjaci drugih područja (primjerice, strani jezik) kompetentni za odgojno-obrazovni proces s djecom RP dobi? - čl.6.1 „prednost pri upisu“ – sva djeca imaju pravo na institucionalni odgoj i obrazovanje pa čemu služe kriteriji „prednosti“? Po kojoj logici dijete, primjerice, s teškoćama u razvoju ima prednost ispred djeteta koje živi u siromaštvu i/ili riziku od socio-ekonomske deprivacije? Može li, primjerice, dob djeteta biti univerzalni kriterij? Je li RPOO socijalna i obrazovna dobrobit djece ili ekonomska dobrobit roditelja (ili društva)? Zašto se ne uvede obveza osnivača na obuhvat primjerice 6 godišnjaka 100%, 5 godišnjaka 90%... Ili determinirati vrstu boravak. Svi imaju pravo na kraći boravak (do 4 sata) a duži boravak samo djeca zaposlenih roditelja (što se onda izregulira i cijenom). Djeca u siromaštvu riziku od siromaštva ovakvim odlukama ne bi bila oštećena jer se njihov status može dodatno regulirati mjerama socijalne skrbi. (1) Načelno je u redu da ove skupine djece imaju prednost pri upisu, međutim, ukoliko se upisuju djeca s primjerice teškoćama, tada za to trebaju postojati uvjeti. Smanjenje broja djece u skupini, određeni stručnjak. Ovako formulirano roditeljima daje za pravo pozvati se na Zakon - i oni su u pravu. Kada se otvara nova skupina to je izvedivo - znaš da imaš dijete s TUR pa upisuješ manje djece. Problem je kad se upisuje dijete s teškoćama u postojeću skupinu - skupine su prenatrpane, dijete s TUR ima zakonsku prednost i što onda - ispisati nekoliko druge djece da bi se upisalo dijete s TUR. -čl. 6.3. pohvalno je što se uvodi obveza inicijalnog razgovora s djecom (pravo djeteta na izražavanje i sudjelovanje u osobnom odgoju i obrazovanju). Diskriminatorno je da se to predviđa samo za djecu s nerazvijenim govorom. Kako će se znati govorni status djeteta ako niste s njim u kontaktu? Kako opservaciju mogu provoditi 3 osobe pri prvom kontaktu (3 odrasle osobe prema 1 djetetu?)? Jedna osoba je stručni suradnik – tko su druge dvije? Preformulirati 3 stručnjaka praktičara od kojih 1 barem 1 osoba stručni suradnik i barem 1 osoba odgajatelj. -čl. 9.Nisu definirane obveze roditelja / skrbnika. 9.4 ubaciti „obveza PRAVODOBNOG upisa“ u predškolu 9.5. Kako će ustanova RPOO znati koji roditelji nisu prijavili djecu za predškolu? -čl.11 - Unatoč tome što u Zakonu stoji zapošljavanje učitelja kao iznimka na terenu se događa situacija da se zapošljavaju učitelji čak i kad postoje odgojitelji. Apsurdno je očekivati da je 60 ETSC dovoljno kako bi se postalo odgojiteljem. Obrazovanje za ove profesije razlikuje se u pristupu djetetu, načinu rada i nije riječ samo o metodičkim predmetima. Profesija odgojitelja, profesija je u nastajanju - ovakvim pristupom vraćamo se tamo gdje je profesija bila nekad. Hrvatski RPOO kvalitetom spada u vrh europskih sustava RPOO. Kvaliteti u najvećoj mjeri doprinose visoko obrazovani odgojitelji. Koji studiraju minimalno 3 godine rani i predškolski odgoj i obrazovanje. Ukoliko se učiteljima dozvoli rad u ustanovama RPOO tada bi trebalo vrijediti i obrnuto. -čl. 19. status ravnatelja- bilo bi logično da su ravnatelji visoko obrazovani stručnjaci u RPOO. Realnost je da na diplomskom studiju RPOO ne stječu kompetencije za ravnatelja. Upitno je koliko su ostali stručni suradnici kompetentni za RPOO. Primjerice pedagozi imaju kroz 5 godina 2 kolegija predškolske pedagogije, psiholozi ni toliko. -čl. 22 - postojeća dokumentacija ne odgovara važećem NKRPOO - potrebno je dodati obvezu donošenja novog pravilnika o dokumentaciji koji će biti usklađen sa Kurikulumom. I na kraju, unatoč tome što je Zakonom propisano da DV treba stvarati primjerene uvjete za rast i razvoj, nije navedeno kako isto treba ostvarivati kontinuirano, odnosno predvidjeti mehanizam kontrole istog. Zakon predviđa mogućnost prestanka rada, no u stvarnosti se to nije nikada dogodilo. Možda bi trebalo poboljšati sustav vrednovanja i praćenja, odnosno proširiti dokumentaciju od statističkih pokazatelja (kvantitativnih) na kvalitativne. Adrijana Višnjić Jevtić Primljeno na znanje Prijedlozi i komentari nisu vezani uz Ustavnu odredbu za donošenje Zakona.
204 Danijela Ćopo PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA, I. USTAVNA OSNOVA ZA DONOŠENJE ZAKONA Podržavam Prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju, a posebno mogućnost zapošljavanja učitelja primarnog obrazovanja za izvođenje programa predškole. Lpozdrav Primljeno na znanje Komentar nije vezan uz Ustavnu odredbu za donošenje Zakona.
205 Silva Kramer PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA, I. USTAVNA OSNOVA ZA DONOŠENJE ZAKONA Slažem se s Prijedlogom Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju i podržavam prijedlog obaveznog predškolskog odgoja za svu djecu prije polaska u školu te mogućnost zapošljavanja učitelja u radu s djecom u predškolskom programu u slučaju da nedostaje odgojitelja. Isto tako smatram da bi se trebalo pružiti mogućnost studentima Učiteljskog fakulteta za rad s djecom u predškolskom programu u vrtićima, pod nadzorom kvalificirane osobe. Primljeno na znanje Komentar nije vezan uz Ustavnu odredbu za donošenje Zakona.
206 SINIŠA KLJAJIĆ PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA, I. USTAVNA OSNOVA ZA DONOŠENJE ZAKONA Poštovani, podržavam inicijativu i nastojanja da se za pitanja predškolskog odgoja i obrazovanja kreiraju trajna i bolja rješenja. Uz sva pozitivna rješenja nameće se temeljno pitanje - kako će se financirati program s ciljem da 2030.godine imamo uključeno 100% djece? Hoće li se stvarati velika razlika između ruralnih i urbanih sredina, posebno između razvijenih JLS i onih slabije razvijenih. Naime, izvor financiranja su lokalni proračuni. Financiranje putem EU fondova ovisi o indeksu razvijenosti koji ide u prilog slabije razvijenim gradovima i općinama. Često se za slabije razvijene govori da upravo zbog toga imaju pravo na EU financiranje, ali opet ljudski potencijali (tko može povući sredstva i čija je odgovornost ako se ne povuku?) su ograničeni i često takva rješenja često nisu provediva. Razvijene sredine pak imaju višu cijenu usluge - posebno u javnim vrtićima te nedovoljan broj mjesta za djecu (posebice u urbanim sredinama u koje se useljava stanovništvo), a prijava na EU fondove im je ograničena zbog "prerazvijenosti". Stoga se financiranje često vrši iz općih proračunskih prihoda. Treba na umu imati i činjenicu da je trošak plaća u javnim vrtićima čini oko 79% ekonomske cijene čime se pokazuje da JLS treba biti razvijena kako bi mogla financirati ovu zakonsku obavezu. Dakle, uz potizivna zakonska rješenja koja su dio Nacrta držim da je potrebno pokrenuti javnu raspravu i rješavanje pitanja efikasnijeg financiranja predškolskog odgoja i obrazovanja. Primljeno na znanje Prijedlozi i komentari nisu vezani uz Ustavnu odredbu za donošenje Zakona.
207 Katarina Đapić PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA Slkaćem se s prijedlozima Udruge Sidro te ih prosljeđujem: Na samom početku, već u samom nazivu kao i u daljnjem tekstu Nacrta, mora se učiniti ispravak, sukladno suvremenoj terminologiji, te imenovati dokument Zakon o ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju. U članku 2., treba dodati stavak 3. kojim će se jedinicama lokalne (regionalne) samouprave otvoriti mogućnost sufinanciranja posebnih programa, kako bi se smanjile razlike u dostupnosti takvih programa. (3) Ako u pojedinim jedinicama lokalne samouprave postoji dječji vrtić, ali ne provodi posebne cjelodnevne programe (Montessori, Waldorf, sportski program, program ranog učenja stranog jezika), JLS može dijelom sufinancirati pohađanje takvog programa u vrtiću izvan te jedinice lokalne samouprave, a u kojoj se taj program provodi. U članak 6. alineja 2. dodati podstavak 4. koji glasi 4. ''mjerila za broj ravnatelja'' U članku 11., stavak 3., potrebno je precizirati sastav stručnog povjerenstva koje utvrđuje ispunjenost uvjeta za početak rada dječjeg vrtića, s ciljem zaustavljanja mogućnosti da se vrtići otvaraju u neprimjerenim i neprihvatljivim uvjetima. (3) Postupak utvrđivanja ispunjenosti uvjeta za početak rada dječjeg vrtića provodi se prema odredbama zakona kojim se uređuje opći upravni postupak, a provodi ga stručno povjerenstvo koje imenuje ured državne uprave u županiji, odnosno gradski ured Grada Zagreba. Povjerenstvo čine stručnjaci odgovarajućeg profila, uključujući i stručnjaka s iskustvom rada u predškolskoj ustanovi. U članku 12. dodati podstavak 4. kojim bi se pobliže odredili zahtjevi kvalitete i sigurnosti opreme i namještaja kojima se opremaju dječji vrtići. - oprema i namještaj mora zadovoljavati standarde i odgovarati ISSO 9001 propisanoj kvaliteti U članku 14., stavak 5. dodati jasnije odredbe o javnoj dostupnosti i transparentnosti mreže dječjih vrtića. (5) Mreža dječjih vrtića mora udovoljiti zahtjevima dostupnosti i racionalnog ustroja dječjih vrtića i programa za djecu predškolske dobi u skladu s njihovim potrebama i sposobnostima, a u cilju informiranja javnosti o bitnim pitanjima od općeg interesa, podaci o broju i vrsti programa ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja koji se provode na nekom području, o broju uključene djece u te programe, o broju i stupnju te vrsti obrazovanja zaposlenih odgojitelja, broju djece izvan sustava RPOO na pojedinom području odnosno potrebama građana JLS, moraju biti transparentni i javno dostupni. U članku 15., stavak 2., valja razjasniti potrebu oslanjanja na ONK – okvirni nacionalni kurikularni dokument, koji datira iz 2011. godine, u odnosu na noviji, vrlo kvalitetan dokument koji sačinjava oslonac odgojno – obrazovnome radu u predškolskim ustanovama, a koji je ministar znanosti, obrazovanja i sporta Odlukom donio u svibnju 2015. godine. Držimo kako je potrebno s ovim dokumentom uskladiti važeće propise, a ne se vraćati na okvirni nacionalni kurikulum. (2) Nacionalni kurikulum za rani i predškolski odgoj i obrazovanje, donesen 2015. sukladno okvirnome nacionalnome kurikularnom dokumentu koji na općoj razini određuje elemente odgoja i obrazovanja djece rane i predškolske dobi, temelj je za rad svih predškolskih ustanova. U članku 15., potrebno je brisati stavak 6., budući da sadržaj tog stavka nema svrhu. Sukladno pedagoškim smjernicama i smjernicama NKRPOO, sadržaja u odgojno-obrazovnom radu s djecom predškolske dobi već dugo nema. Trajanje programa predškole je propisano, pravilnik je nepotreban, već je potrebno povezati ovo područje sa smjernicama Nacionalnog kurikuluma za rani i predškolski odgoj. (6) Sadržaj i trajanje programa predškole propisuje ministar nadležan za obrazovanje pravilnikom. U članku 16., stavak 2., ističe se ispravna odredba o obvezi usklađivanja radnog vremena vrtića s potrebama djece i zaposlenih roditelja. Kako bi se ispravno odgovorilo na iste, nužno je utemeljeno i argumentirano prilagoditi radno vrijeme predškolskih ustanova. U suradnji sa zaposlenim roditeljima, temeljem dokumentacije koju su roditelji suglasni predstaviti vrtiću, kao i dopustiti mogućnost provjere radnog statusa, ali s uvažavanjem mogućih kratkotrajnih promjena (iznenadni gubitak posla, promjena radnog mjesta, duža bolovanja…), vrtić može prilagoditi radno vrijeme. Stoga u stavak 2. valja dodati: (2) Radno vrijeme dječjih vrtića mora biti usklađeno s potrebama djece i zaposlenih roditelja. Roditelji daju suglasnost za provjeru svog radnog statusa pri HZMO, uz uvažavanje kratkotrajnih izmjena u radnom statusu. U slučaju smjenskog rada i nemogućnosti usklađivanja smjena, oba roditelja vrtiću donose potvrdu poslodavca o istome, temeljem čega vrtić ukoliko je u mogućnosti, usklađuje radno vrijeme ustanove. U članku 17., stavak 3., potrebno je Pravilnikom pojasniti postupanje pri upisu djeteta s teškoćom u ustanovu. U slučaju kada su kod djeteta utvrđene teškoće u razvoju, predškolska ustanova i roditelj potpisuju ugovor u trajanju od tri mjeseca, unutar kojih stručni suradnici vrtića provode evaluaciju napredovanja djeteta u ustanovi, te se na osnovu iste utvrđuje djetetova dobrobit uključivanjem u program ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, temeljem čega se ugovor produžuje ili prekida. Roditelj je obvezan prema uputi Dječjeg vrtića obaviti preporučene pretrage u cilju prikupljanja što potpunijih informacija o djetetovim mogućnostima i teškoćama. Ukoliko se zbog vrste i stupnja teškoća utvrdi da dijete u određenom programu i ustanovi ne napreduje zadovoljavajuće, odnosno ako vrtić nije u mogućnosti djetetu pružiti odgovarajući uvjete, dijete se upućuje u najbliži vrtić koji mu to može omogućiti. Pri takvom prelasku dvije ustanove surađuju u potpunosti, kako bi se djetetu i roditeljima taj prelazak olakšao. Cijena boravka u drugoj ustanovi ne smije biti različita od one u koju je dijete prvotno bilo uključeno. Istim je Pravilnikom potrebno definirati zadaće stručnih suradnika i odgojitelj u odnosu na rad s djetetom s posebnim potrebama. Individualne programe pišu stručni suradnici – psiholog, edukacijski rehabilitator. U slučaju kada vrtić nema stručnog suradnika odgovarajućeg profila, dužan je osigurati djetetu s teškoćama odgovarajući individualni program u suradnji sa stručnjacima iz drugih vrtića. Odgojitelj zaposlen u skupini s djetetom s teškoćama u razvoju, mora biti educiran za određeni program koji se s djetetom provodi. U slučaju potrebe, vrtić može odgojitelja uputiti i na dodatno obrazovanje, uz uvjet da to obrazovanje i financira. (3) Programe, postupak utvrđivanja darovitosti odnosno teškoća u razvoju, i uvjete rada s darovitom djecom i djecom s teškoćama u razvoju rane i predškolske dobi utvrđuje ministar nadležan za obrazovanje Pravilnikom. U članku 20., stavak 2. potrebno je definirati načine, uvjete i zahtjeve pri upisu djece u vrtić, koji neće dovoditi do razlika ovisno o mjestu rođenja djeteta, već će unificirano djeci omogućiti jednake uvjete pri upisu u predškolske ustanove. Nasloniti ovo pitanje na akte koje samostalno donosi Osnivač vrtića, otvara mogućnost velikih razlika u postupanju prema djeci i roditeljima, odnosno evidentno potiče diskriminaciju. Stoga stavak treba glasiti: (2) Način ostvarivanja prednosti, uvjete i zahtjeve pri upisu djece u dječji vrtić utvrđuje ministar obrazovanja Pravilnikom. U istom članku, stavak 3. propisuje provedbu inicijalnog razgovora s djecom pri upisu, odnosno opservaciju djeteta koje nije usvojilo govor. Pogrešno je promišljati kako je govor jedini pokazatelj odstupanja u djetetovu redovitom razvoju, te se odrediti na jednu ovako specifičnu stavku, negirajući i zakidajući sve ostale moguće poremećaje u redovitom razvoju djeteta. Nadalje, inicijalni razgovor kao i opservaciju, prema prijedlogu predlagatelja, provodi upisno povjerenstvo sastavljeno od tri člana, od čega bar jedan, predlaže se, mora biti stručni suradnik. Mišljenja smo kako je upisno povjerenstvo potrebno sastaviti od stručnjaka, kako jedan član povjerenstva mora biti psiholog, pedagog, ravnatelj, no jedan od članova povjerenstva obvezno mora biti odgojitelj. Stoga predlažemo da čl.20., st.3. glasi: (3) Prije upisa u dječji vrtić, provodi se obvezni inicijalni razgovor s roditeljem i razgovor s djetetom, odnosno opservacija djeteta kod kojeg su uočena odstupanja u redovitom razvoju. Razgovor odnosno opservaciju provodi upisno povjerenstvo dječjega vrtića u kojem su minimalno tri člana. Povjerenstvo čine ravnatelj, stručni suradnik iz redova psihologa, pedagoga, magistara RPOO, s obvezom da jedan član povjerenstva bude odgojitelj. Stavak 4. istog članka govori o tome kako se upisi mogu provoditi elektroničkim putem. Budući da je takav način upisa sve češći, a da je Ministarstvo već najavilo uspostavu e-vrtića, predlažemo da se u razdoblju od iduće dvije godine elektronički upisi omoguće u svim područjima Republike Hrvatske. (4) Upisi u dječje vrtiće mogu se provoditi elektroničkim putem. U razdoblju od dvije godine od stupanja ovog Zakona na snagu, uspostavit će se nacionalni upisnik djece predškolske dobi i omogućiti elektronički upisi u predškolske ustanove na području cijele Republike Hrvatske U članku 23., stavak 2., ističe se već opisano u Pravilniku o uvjetima i mjerilima za ostvarivanje predškolskih programa, a to je da se takvi programi za djecu stariju od 36 mjeseci mogu provoditi i u školama, a iznimno i za djecu rane dobi u skladu s propisanim standardima. Osjećamo potrebu još jednom istaknuti rečenicu kako je ovo prihvatljivo isključivo ako se provodi u istim uvjetima kakvi su propisani za predškolske ustanove. U tom smislu, ako škola može osigurati jednake uvjete, a jedinica lokalne samouprave nema osnovanu predškolsku ustanovu, tada je prihvatljivo da se predškolski programi provode u školi. Isto se odnosi i na kraće programe koji se provode u Pravilnikom predviđenim drugim ustanovama. Stoga bismo članak 23. stavak 2. dopunili: (2) Programi predškolskog odgoja mogu se ostvarivati: - pri osnovnim školama za djecu predškolske dobi stariju od 36 mjeseci, a iznimno u područjima rijetke naseljenosti i za djecu rane dobi u skladu s propisanim standardima, isključivo u istim uvjetima kakve imaju predškolske ustanove - kao kraći programi odgojno-obrazovnog rada s djecom rane i predškolske dobi pri knjižnicama, zdravstvenim, socijalnim, kulturnim i sportskim ustanovama, udrugama, drugim pravnim osobama i fizičkim osobama-obrtnicima, sukladno propisima koji uređuju rad svih predškolskih ustanova i u jednakim uvjetima kakve moraju zadovoljiti dječji vrtići U članku 23.a, stavak 2., predlagatelj ističe kako se program predškole samo iznimno provodi u mješovitim skupinama, dok se, kako proizlazi iz predloženog, on uobičajeno odvija u skupinama za djecu prije polaska u školu. Valja istaknuti da je velik broj odgojno obrazovnih skupina u kojima se provodi predškolski program, integriran u redovni ili posebni program, upravo dobno mješovitih skupina, zbog čega ovakva odredba sugerira potrebu formiranja drugačijeg koncepta formiranja uglavnom dobno homogenih skupina. To nije u suglasju s Nacionalnim kurikulumom za rani i predškolski odgoj, jer se i u mješovitim dobnim skupinama može kvalitetno provoditi priprema za polazak u školu. Stoga članak 23.a, stavak 2. treba glasiti: (2)Program predškole za djecu koja pohađaju vrtić integriran je u redoviti odnosno posebni program predškolskog odgoja dječjeg vrtića, koji se izvodi u odgojno-obrazovnoj skupini s djecom prije polaska u školu. Program predškole može se izvoditi u mješovitoj odgojno-obrazovnoj skupini redovitog programa. U istome članku u stavku 5. govori se o obvezi predškolskih ustanova i škola koji provode program predškole obavijestiti nadležno tijelo županije odnosno gradski ured Grada Zagreba, ukoliko roditelj ne upiše dijete u obvezni program predškole. Razumljivo, vrtići i škole, da bi mogli ispuniti tu obvezu, moraju imati podatak koja djeca jesu školski obveznici, odnosno koji roditelj s tom obvezom nije postupio sukladno Zakonu. Stoga valja dodati da nadležno tijelo županije odnosno gradski ured Grada Zagreba oma obvezu pravovremeno obavijestiti predškolske ustanove o djeci koja jesu školski obveznici, te članak 23.a, stavak 5. glasi: (5) Ako roditelj djeteta iz stavka 3. ovoga članka ne upiše dijete u program predškole, dječji vrtić ili škola u kojoj bi dijete trebalo pohađati navedeni program dužni su obavijestiti nadležno upravno tijelo županije, odnosno gradski ured Grada Zagreba i nadležnu ustanovu socijalne skrbi koji su dužni izvijestiti dječji vrtić ili osnovnu školu o poduzetim mjerama. U tu svrhu, nadležno tijelo županije odnosno gradski ured Grada Zagreba, dostavit će pravovremeno predškolskim ustanovama popis djece obveznika programa predškole. U članku 24., stavak 1., u navođenju tko radi na poslovima njege, odgoja i obrazovanja, socijalne i zdravstvene zaštite te skrbi o djeci propušteno je navesti zdravstvenog voditelja/voditeljicu. (1) U dječjem vrtiću na poslovima njege, odgoja i obrazovanja, socijalne i zdravstvene zaštite te skrbi o djeci rade sljedeći odgojno-obrazovni radnici: odgojitelj i stručni suradnik : pedagog, psiholog, logoped i edukacijski rehabilitator, te zdravstveni voditelj. U istom članku, stavak 3., navode se zahtjevi za zapošljavanje na radna mjesta u vrtiću. Predlagatelj navodi kako odgojno – obrazovni radnici u vrtiću moraju imati odgovarajuću vrstu i razinu obrazovanja te utvrđenu zdravstvenu sposobnost za obavljanje poslova iz stavka 1. ovog članka, ali propušta navesti da isti moraju imati i položen stručni ispit, kako je to stoji u trenutno važećem Zakonu. Stoga članak 24., stavak 3. treba glasiti: (3) Odgojno-obrazovni radnici u dječjem vrtiću moraju imati odgovarajuću vrstu i razinu obrazovanja sukladno Pravilniku o odgovarajućoj vrsti obrazovanja odgojitelja i stručnih suradnika u dječjem vrtiću, položen stručni ispit te utvrđenu zdravstvenu sposobnost za obavljanje poslova iz stavka 1. ovoga članka. U stavku 4. istoga članka, predlagatelj navodi potrebnu stručnu spremu koja omogućava obavljanje poslova odgojitelja, ostavljajući vrlo nejasno definirane konkretne studije koji bi bili uvjet zapošljavanja. Tako navodi preddiplomski sveučilišni studij, preddiplomski stručni studij, studij kojim je stečena viša stručna sprema u skladu s ranijim propisima, diplomski sveučilišni studij, specijalistički diplomski stručni studij, ne imenujući koji su to studiji, s kojim zvanjima. Takva formulacija imala bi se shvatiti na više načina, što za jedan ovakav dokument nije ispravno niti korisno. Primjerice, mogao bi to biti studij sestrinstva, ekonomije ili nekog drugog područja, što bi navelo poslodavce na pogrešne zaključke. U zakonu nije potrebno navoditi precizno studije koji odgovaraju zahtjevima radnog mjesta odgojitelja i stručnih suradnika, a s ciljem usklađivanja sa sljedećom stepenicom odgoja i obrazovanja i opisanim u Zakonu o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi, te Pravilnikom o odgovarajućoj vrsti obrazovanja učitelja i stručnih suradnika u osnovnoj školi, držimo da će novi Pravilnik o odgovarajućoj vrsti obrazovanja odgojitelja i stručnih suradnika u dječjim vrtićima, propisan po uzoru na spomenute dokumente, dati kvalitetan okvir obrazovnih uvjeta i zvanja u dječjim vrtićima. Stoga bi članak 24., stavak 4. glasio: (4) Poslove odgojitelja djece od navršenih šest mjeseci života do polaska u osnovnu školu može obavljati osoba koja je završila studij odgovarajuće vrste, sukladno Pravilniku o odgovarajućoj vrsti obrazovanja odgojitelja i stručnih suradnika u dječjem vrtiću. U stavku 5. ovoga članka, predlagatelj pojašnjava okvir u kojem bi se učiteljima razredne nastave omogućilo stjecanje dodatnih kompetencija i kvalifikacija prvostupnika predškolskog odgoja, uz polaganje razlike u vrijednosti 60 ECTS bodova na jednom od visokih učilišta u Republici Hrvatskoj. Manjak odgojitelja moguće je nadoknaditi dodatnim osposobljavanjem srodnih zanimanja, stjecanjem dodatnih kompetencija, no to nikako ne može biti ograničeno na samo učitelje. Naime, isticana visoka razina srodnosti koju u obrazloženju predlagatelj navodi, nije točna. Naprotiv, postoje i druga, čak i srodnija zvanja kojima se ovim putem priječi mogućnost rada u dječjim vrtićima uz iste uvjete, koji su evidentno rezervirani samo za učitelje. Primjerice, više srodnosti sa zvanjem odgojitelja imaju i pedagozi, socijalni pedagozi i drugi, posebno ako se sagleda razina obrazovanja, obujam sadržaja te ishodi učenja. Valja postići reciprocitet odgojitelja u odnosu na učitelja, i uzeti u obzir da bi pod istim uvjetima odgojitelja mogao steći dodatne kompetencije za rad u primarnom obrazovanju/školi. Dodatne kompetencije, a u skladu s ocjenama visokih učilišta te priznavanjem već položenih kolegija srodnih studija, mogu dati pripremu za rad, no nikako ne mogu dati stručnu kvalifikaciju sa zvanjem prvostupnika ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja. Pozivajući se na Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnim i srednjim školama, te Pravilnik o odgovarajućoj vrsti obrazovanja učitelja i stručnih suradnika u osnovnoj školi, predlažemo da osobe svih srodnih zanimanja koja se odluče na ovakvo dodatno obrazovanje, zadrže svoje zvanje, uz dopuštenje rada u predškolskim ustanovama nakon stečenih kompetencija – što bi se imalo smatrati nepotpunom kvalifikacijom. Osobe s takvim dodatnim obrazovanjem mogle bi privremeno obavljati poslove odgojitelja. Trajno bi te poslove mogli obavljati isključivo prvostupnici ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, nakon stjecanja kvalifikacije. Nastavno na prijedlog da se za potrebe stjecanja dodatnih kompetencija za rad u predškolskoj ustanovi na poslovima odgojitelja ostvari dodatno obrazovanje u vrijednosti 60 ECTS bodova, za koje, kako stoji u obrazloženju predlagatelja, ministar odlukom određuje nazive predmeta i sadržaj kolegija te ukupnu visinu ECTS bodova, valja se zapitati temeljem čega je tada predložen broj 60 ECTS bodova. Ukoliko je predlagatelj, navodeći upravo 60 ECTS bodova, imao na umu Odluku o donošenju programa stjecanja pedagoških kompetencija za strukovne učitelje, suradnike u nastavi i mentore (NN 8/2016), valja naglasiti kako takva odluka mora biti donesena i za stjecanje dodatnih kompetencija za poslove odgojitelja, s jasno određenim programima koje kandidati moraju proći kako bi stekli pravo rada na poslovima odgojitelja. U suprotnome, evidentno je kako prijedlog nije utemeljen na činjeničnim i stvarnim potrebama dodatnog obrazovanja. Slijedom svega navedenog tražimo da članak 24., stavak 5. glasi: (5) Ako se na natječaj ne javi osoba koja ispunjava uvjete iz stavka 4. ovoga članka poslove odgojitelja može obavljati osoba koja je završila srodni studij, uz uvjet da u roku od dvije godine od dana zasnivanja radnoga odnosa stekne dodatne kompetencije iz studijskog programa ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja na jednom od visokih učilišta u Republici Hrvatskoj u kojem se izvodi studijski program ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, a sukladno Odluci ministra o stjecanju dodatnih kompetencija za poslove odgojitelja u dječjem vrtiću/Pravilniku o stjecanju dodatnih kompetencija za obavljanje poslova odgojitelja u dječjim vrtićima. U svrhu održavanja kvalitete odgojno-obrazovnih procesa u predškolskim ustanovama, uvažavajući činjenicu da su nositelji tih procesa upravo i jedino odgojitelji s kvalifikacijom prvostupnika ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, odnosno magistri ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, osobe iz stavka 5. ovoga članka, mogu raditi poslove odgojitelja ali isključivo u smjeni uz odgojitelja koji ima odgovarajuću kvalifikaciju iz stavka 4. ovoga članka. Stoga tako treba i glasiti članak 24., stavak 7.: (7) Osoba iz stavka 5. ovoga članka zasniva radni odnos kao nestručna osoba do stjecanja dodatnih kompetencija te može izvoditi odgojno-obrazovni rad s djecom kao jedan od dvaju odgojitelja u odgojnoobrazovnoj skupini u istoj smjeni, uz odgojitelja koji ima odgovarajuću kvalifikaciju iz stavka 4. ovoga članka. Stavak 9. ovoga članka govori o tome kako se, ukoliko se na natječaj ne javi osoba koja ispunjava uvjete iz članka 4. ili 5. ovog članka, na poslove odgojitelja koji izvodi isključivo program predškole pri osnovnim školama, može zaposliti osoba koja je završila učiteljski studij. Predlažemo da se takva osoba može zaposliti, ali najduže pet šest mjeseci, odnosno da se sukladno propisima o zapošljavanju nestručne zamjene, mora nakon pet mjeseci raspisati novi natječaj. Kako bi se izbjegla mogućnost da poslodavac trajno zapošljava nestručnu zamjenu, ponavljajući natječaje svakih pet mjeseci, nestručna se zamjena može zaposliti dva puta, nakon čega je ustanova dužna pronaći način da zaposli osobu odgovarajuće stručne spreme, sukladno Pravilniku o odgovarajućoj vrsti obrazovanja odgojitelja i stručnih suradnika u dječjem vrtiću. (9) Ako se na natječaj ne javi osoba koja ispunjava uvjete iz stavka 4. ili 5. ovoga članka, poslove odgojitelja koji izvodi isključivo program predškole pri osnovnim školama za djecu koja ne pohađaju dječji vrtić može na određeno vrijeme, najdulje do pet mjeseci, sukladno propisima o zapošljavanju nestručne zamjene, obavljati osoba koja je završila učiteljski studij. Ustanova na isto radno mjesto može zaposliti nestručnu zamjenu dva puta, nakon toga dužna je raspisati natječaj i zaposliti osobu odgovarajuće stručne spreme, sukladno Pravilniku o odgovarajućoj vrsti obrazovanja odgojitelja i stručnih suradnika u dječjem vrtiću. U stavku 10. ovoga članka govori se o uvjetima koje mora ispunjavati osoba da bi se mogla obavljati poslove stručnog suradnika. Općenito, formulacija ''stručnog tima'' u kojem se nalaze ''stručni suradnici'' insinuira kako su ostali zaposleni u dječjem vrtiću zapravo nestručne osobe, što nipošto nije točno. Uzimajući u obzir činjenicu da je sve više magistara ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, da postoji i doktorski studij ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, uvažavajući bitnost i potrebu prisustva pedagoga, psihologa, edukacijskih rehabilitatora, socijalnih pedagoga, bespredmetno je isticati tek jedan dio zaposlenih u dječjem vrtiću kao stručan, suprotno njihovome zvanju i obrazovanju. Ne postoje zapreke da primjerice magistar RPOO određenim godinama staža, bude stručni suradnik koji će svojim iskustvom, znanjem i obrazovanjem biti podrška kolektivu i ponajprije djeci. To je pitanje potrebno riješiti već spomenutim Pravilnikom o vrsti odgovarajućeg obrazovanja odgojitelja i stručnih suradnika u dječjem vrtiću. Stoga tražimo da članak 24., stavak 10. glasi: (10) Poslove stručnog suradnika može obavljati osoba koja ispunjava uvjete iz Pravilnika o odgovarajućoj vrsti obrazovanja odgojitelja i stručnih suradnika u dječjem vrtiću. U članku 25.a, stavak 1., riječ je o zapošljavanju pomoćnika za djecu s teškoćama u razvoju i stručnih komunikacijskih posrednika, pri čemu predlagatelj ističe da se takve osobe mogu zaposliti, dok mi držimo kako se, sukladno potrebama djece s teškoćama u razvoju, pomoćnici i komunikacijski posrednici moraju zaposliti. (1) U skladu s potrebama djece s teškoćama u razvoju, u redovitim skupinama uz suglasnost osnivača, a prema procjeni stručnog tima u odgojno-obrazovnoj skupini mora se zaposliti pomoćnik za djecu s teškoćama u razvoju ili stručni komunikacijski posrednik, koji nije samostalni nositelj odgojno-obrazovne djelatnosti. Stavak 2. istoga članka govori o ispunjavanju uvjeta za zapošljavanje osoba iz stavka 1. ovoga članka, pri čemu valja naglasiti kako zvanje pomoćnika u dječjem vrtiću nije jasno definirano, kao ni potrebna edukacija, a u prijedlogu se, kako se čini, predlagatelj veže uz Pravilnik o pomoćnicima u nastavi. Još jednom ističemo kako je u svakom trenutku od iznimnog značaja razumjeti razvojne specifičnosti, odnosno različitosti djece predškolske i osnovnoškolske dobi. Uvažavajući te razlike, nije moguće na isti način pristupiti radu s oba uzrasta, pa tako niti pomoćnici u nastavi bez dodatne osposobljenosti ne mogu učinkovito odgovoriti na potrebe djeteta predškolske dobi. Stoga predlažemo da se izradi Pravilnik o pomoćnicima djeci s teškoćama i stručnim komunikacijskim posrednicima u dječjim vrtićima, koji će definirati i vrstu i stupanj edukacija koje takve osobe imaju proći. Tako bi članak 25.a, stavak 2. glasio: (2) Pomoćnik za djecu s teškoćama u razvoju te stručni komunikacijski posrednik moraju ispunjavati sljedeće uvjete: a. završeno najmanje četverogodišnje srednjoškolsko obrazovanje b. završeno osposobljavanje i stečena djelomična kvalifikacija, a sukladno Pravilniku o pomoćnicima djeci s teškoćama i stručnim komunikacijskim posrednicima u dječjem vrtiću. c. uvjete propisane člankom 25. ovoga Zakona d. nije roditelj/skrbnik niti drugi član uže obitelji djeteta kojem se pruža potpora. Također, ovim Pravilnikom valja jasno utvrditi koji su poslovi osoba iz stavka 1. ovog članka, odnosno spriječiti sada prisutnu pojavu da osoba koja je zaposlena na poslovima pomoćnika djetetu s teškoćama u razvoju, obavlja poslove odgojitelja odnosno druge poslove koje poslodavac odredi. U članku 26. govori se o zasnivanju radnog odnosa. Po uzoru na ostale srodne Zakone, primjerice onaj o osnovnom školstvu, čini se kako predlagatelj ovdje daje puno više smjernica, koje i nije nužno uvrstiti u zakon, budući da one proizlaze iz odredbi više drugih zakona. Jasno je da se u javnoj službi zapošljavanja odvijaju putem javnih natječaja, čija je provedba propisana i nedvojbeno određena. Ono što je potrebno učiniti, a evidentno temeljem dugogodišnje prakse postoji taj problem, jest bolji nadzor provedbe odredbi svih zakona. Ukoliko predlagatelj i dalje ostaje pri ovoj formi detaljiziranja odredbi, tada u članak 1. ovog stavka treba dodati: (1) Radni odnos u dječjem vrtiću zasniva se ugovorom o radu na temelju natječaja, sukladno Zakonu o radu. U stavak 3. ovoga članka valja dodati jasniju odredbu u slučajevima kada predškolska ustanova nema svoje mrežne stranice, budući da nije propisano da ih mora imati. Tada se natječaj, kao i ostali dokumenti za koje je Zakonom o pravu na pristup informacijama javna ustanova dužna učiniti javno dostupnima, moraju objaviti na mrežnim stranicama Osnivača predškolske ustanove. (3) Natječaj se objavljuje na mrežnim stranicama i oglasnim pločama Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, te mrežnim stranicama i oglasnim pločama dječjeg vrtića, odnosno mrežnim stranicama osnivača ukoliko vrtić nema web stranicu, a rok za primanje prijava kandidata ne može biti kraći od osam dana. U stavku 4. članka 26. govori se o mogućnosti zapošljavanja bez raspisivanja natječaja. Razumljivo je kako natječaj ima svoje zahtjeve, prije svega potrebno je određeno propisano vrijeme za njegovu provedbu, dok je potreba za radnikom nerijetko gotovo trenutna. Razumljivo je da mora postojati institut zapošljavanja na način da ono bude brzo i jednostavno, kada obavljanje poslova ne trpi odgodu. Ono što držimo problematičnim, što se u praksi pokazalo neprihvatljivim, jest činjenica da se često takav institut zapošljavanja iskorištava, pa se odlukom ravnatelja o zapošljavanju bez raspisivanja javnog natječaja, radnik ili radnici zapošljavaju na uzastopne takve ugovore, tumačeći kako je riječ o zamjeni za jednog, zatim drugog, trećeg radnika., ističući svaku tu zamjenu kao potpuno drugačije radno mjesto. Jasno su propisani poslovi odgojitelja, i nema razlike u obavljanju poslova jednog u odnosu na drugog odgojitelja, radi se o istom radnom mjestu. U tom smislu valja ograničiti broj ponavljanja takvih vrsta zapošljavanja za isto radno mjesto i nesporno utvrditi kako se to odnosi na radno mjesto odgojitelja, bez potrebe isticanja zamjene za pojedinog konkretnog radnika. Poslodavac mora rad organizirati na način da se poslovi nesmetano obavljaju, no ne može tumačiti zakonske odredbe proizvoljno i na štetu radnika. Radno mjesto odgojitelja nije sezonski posao, što bi se dalo zaključiti iz načina na koji se poslodavci trenutno odnose prema radnicima, a poradi kvalitete odgojno-obrazovnog rada, potrebe za kontinuitetom, poznavanjem okruženja i djece s kojom odgojitelj radi, iz čega proizlazi svaka pedagoška intervencija odgojitelja. Stoga stavak 4. treba glasiti: (4) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, radni odnos može se zasnovati ugovorom o radu i bez natječaja: – kad obavljanje poslova ne trpi odgodu, do zasnivanja radnoga odnosa na temelju natječaja, ali ne dulje od 60 dana, – ustanova smije za isto radno mjesto koristiti mogućnost zapošljavanja na 60 dana bez raspisivanja natječaja dva puta, nakon toga je obvezna raspisati natječaj. Pod istim radnim mjesto podrazumijevaju se sva radna mjesta koja su opisana istim nazivom odnosno imaju iste radne zadatke – kad potreba za obavljanjem poslova ne traje dulje od 60 dana. – u slučaju izmjene ugovora o radu radnika u predškolskoj ustanovi sklopljenog na neodređeno nepuno radno vrijeme u ugovor o radu radnika u predškolskoj ustanovi sklopljenog na neodređeno nepuno radno vrijeme u ugovor o radu na neodređeno puno radno vrijeme, U istom stavku istoga članka, podstavak 5. kaže kako će se u slučaju izmjene naziva posla odnosno popisa ili opisa poslova, s radnikom sklopiti novi ugovor o radu bez raspisivanja natječaja. Prije svega, predlagatelj nije pojasnio koje su to situacije i primjeri u kojima bi se naziv posla, popis i opis poslova mijenjao, a da bismo takvu mogućnost morali uglaviti u Zakon. Nadalje, takva pojava nije uobičajena, jer se već postojeća radna mjesta rijetko na ovaj način mijenjaju, a kada i dolazi do promjena, nužno je i zakonom obvezno omogućiti korištenje stečenih prava. Stoga, ne vidimo potrebu da se na taj način u zakon unesu promjene. U slučaju nekih izvanrednih okolnosti, uvijek je moguće s radnikom sklopiti dodatak ugovoru o radu, te smo tako i izmijenili predloženi podstavak članak 26., stavak 4., podstavak 5.: – u slučaju izmjene ugovora o radu radnika koji u predškolskoj ustanovi ima zasnovan radni odnos na neodređeno vrijeme, a kojim se mijenja naziv posla, odnosno popis ili opis poslova, takva će se izmjena riješiti dodatkom ugovoru o radu Nastavno na isti problem uzastopnog zapošljavanja na načine koji su štetni za radnika i upitno zakoniti u odnosu na Zakon o radu, u članku 26., stavak 5. govori se o zapošljavanju ukoliko se na natječaj ne javi osoba odgovarajućih kvalifikacija za poslove odgojitelja. Kada se zapošljava nestručna zamjena, nakon pet mjeseci poslodavac je dužan ponoviti natječaj, a do tada, odnosno dok se ne javi stručni kadar, osoba koja ne ispunjava propisane uvjete može nastaviti raditi. Takva formulacija dovodi do pojave da se nestručna osoba zaposli i svakih pet mjeseci se provodi natječaj, no osoba nastavlja raditi godinama, jer nema ograničenja koliko se puta smije ovaj postupak ponoviti. Tako se smanjuje kvaliteta odgojno-obrazovnog procesa koji se provodi u vrtićima koji nemaju zaposlen stručni kadar, i postavlja se pitanje zašto uopće propisujemo sve ove odredbe, kada postoji način da ih se zaobiđe. Nužno je ograničiti mogućnost višegodišnjeg ponavljanja ovakvog postupka, i motivirati poslodavce i osnivače predškolskih ustanova na traženje radnika odgovarajuće i propisane vrste obrazovanja. (5) Ako se na natječaj ne javi osoba koja ispunjava uvjete iz članka 24. ovoga Zakona, natječaj će se ponoviti u roku od pet mjeseci, a do zasnivanja radnog odnosa na osnovi ponovljenog natječaja radni se odnos može zasnovati s osobom koja ne ispunjava propisane uvjete. Postupak zapošljavanja nestručne zamjene može se ponavljati najviše tri puta, nakon toga vrtić je obvezan zaposliti radnika koji udovoljava stručnim obrazovanjem za radno mjesto na koje se zapošljava. Članak 28. govori o pripravnicima. U srpnju 2021. predali smo Ministarstvu znanosti i obrazovanja prijedlog izmjena Pravilnika o načinu i uvjetima polaganja stručnog ispita odgojitelja i stručnih suradnika u dječjem vrtiću, kako bismo pomogli ispraviti nevjerojatnu činjenicu da danas, 2021. godine, u dječjim vrtićima vrijedi Pravilnik donesen 1997. godine, koji od tada nije doživio ni slovo izmjena. Ne smijemo dopustiti da se pripravnike koristi kao jeftiniju radnu snagu na mjestima gdje nedostaje odgojitelja, tjerajući ih da 12 mjeseci obveznog pripravništva prikupljaju kroz dvije ili tri godine, radeći na kratkim zamjenama i bez mentora, s često naknadno pisanim programima stažiranja. Stoga smo u pravilniku predložili značajne izmjene, koje bi imale pomoći da se mladi stručni kadar što prije i što kvalitetnije stavi na tržište rada. S tim u vezi, članak 28. u stavku 7. mora glasiti: (7) Način i uvjete polaganja stručnog ispita, kao i program pripravničkog staža propisuje ministar nadležan za obrazovanje Pravilnikom o načinu i uvjetima polaganja stručnog ispita odgojitelja i stručnih suradnika u d Djelomično prihvaćen Prijedlozi i komentari vezani su uz više odrenaba Nacrta i djelomično su prihvaćeni.
208 Marica Tatar PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA Poštovani, Slažem se i podržavam udrugu Sidro, daju jasne i konkretne prijedloge . Lijep pozdrav, Marica Tatar Djelomično prihvaćen Komentari i prijedlozi odnose se na veći broj odredaba Nacrta i djelomično su prihvaćeni.
209 Marija Polgar PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA Poštovani, apsolutno se slažem sa svim navedenim prijedlozima udruge SIDRO. Srdačan pozdrav, Marija Polgar, mag. praesc. educ. Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
210 dee-dee91 PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA Podrzavam nacrt izmjena zakona o predskolskom odgoju, po prijedlogu udruge SIDRO Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
211 Vesna Badanjak PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA Poštovani,vidi se kako svi prijedlozi udruge SIDRO dolaze iz struke, odnosno oni daju jasne i konkretne prijedloge kako bi novi zakon pomogao da predškolski odgoj počne sa promjenama koje bi donijele napredak.Zato ih u potpunosti podržavam i slažem se sa njihovim prijedlozima. Vesna Badanjak Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
212 Gordana Škrobonja PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA Poštovani, temeljem prijedloga zapošljavanja učitelja ili srodnih zanimanja uslijed nedostatka odgojitelja smatram da je potrebno da se isti pri zapošljavanju u ustanovi za rani i predškolski odgoj uvjetuju upisom Izvanrednog prediplomskog studija ranog i predškolskog odgoja koji su potrebni završiti u roku. Srdačan pozdrav, Gordana Škrobonja mag.praesc.educ. završiti u određenom roku. Prekvalif Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
213 Lucija Jedrejcic PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA Poštovani, u potpunosti se slažem s prijedlozima udruge SIDRO. Lijep pozdrav, Lucija Jedrejčić, mag. praesc. educ. Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
214 Ivana Puškarić PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA OČITOVANJE NA NACRT IZMJENA ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU Na samom početku, već u samom nazivu kao i u daljnjem tekstu Nacrta, mora se učiniti ispravak, sukladno suvremenoj terminologiji, te imenovati dokument Zakon o ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju. U članku 2., treba dodati stavak 3. kojim će se jedinicama lokalne (regionalne) samouprave otvoriti mogućnost sufinanciranja posebnih programa, kako bi se smanjile razlike u dostupnosti takvih programa. (3) Ako u pojedinim jedinicama lokalne samouprave postoji dječji vrtić, ali ne provodi posebne cjelodnevne programe (Montessori, Waldorf, sportski program, program ranog učenja stranog jezika), JLS može dijelom sufinancirati pohađanje takvog programa u vrtiću izvan te jedinice lokalne samouprave, a u kojoj se taj program provodi. U članak 6. alineja 2. dodati podstavak 4. koji glasi 4. ''mjerila za broj ravnatelja'' U članku 11., stavak 3., potrebno je precizirati sastav stručnog povjerenstva koje utvrđuje ispunjenost uvjeta za početak rada dječjeg vrtića, s ciljem zaustavljanja mogućnosti da se vrtići otvaraju u neprimjerenim i neprihvatljivim uvjetima. (3) Postupak utvrđivanja ispunjenosti uvjeta za početak rada dječjeg vrtića provodi se prema odredbama zakona kojim se uređuje opći upravni postupak, a provodi ga stručno povjerenstvo koje imenuje ured državne uprave u županiji, odnosno gradski ured Grada Zagreba. Povjerenstvo čine stručnjaci odgovarajućeg profila, uključujući i stručnjaka s iskustvom rada u predškolskoj ustanovi. U članku 12. dodati podstavak 4. kojim bi se pobliže odredili zahtjevi kvalitete i sigurnosti opreme i namještaja kojima se opremaju dječji vrtići. - oprema i namještaj mora zadovoljavati standarde i odgovarati ISSO 9001 propisanoj kvaliteti U članku 14., stavak 5. dodati jasnije odredbe o javnoj dostupnosti i transparentnosti mreže dječjih vrtića. (5) Mreža dječjih vrtića mora udovoljiti zahtjevima dostupnosti i racionalnog ustroja dječjih vrtića i programa za djecu predškolske dobi u skladu s njihovim potrebama i sposobnostima, a u cilju informiranja javnosti o bitnim pitanjima od općeg interesa, podaci o broju i vrsti programa ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja koji se provode na nekom području, o broju uključene djece u te programe, o broju i stupnju te vrsti obrazovanja zaposlenih odgojitelja, broju djece izvan sustava RPOO na pojedinom području odnosno potrebama građana JLS, moraju biti transparentni i javno dostupni. U članku 15., stavak 2., valja razjasniti potrebu oslanjanja na ONK – okvirni nacionalni kurikularni dokument, koji datira iz 2011. godine, u odnosu na noviji, vrlo kvalitetan dokument koji sačinjava oslonac odgojno – obrazovnome radu u predškolskim ustanovama, a koji je ministar znanosti, obrazovanja i sporta Odlukom donio u svibnju 2015. godine. Držimo kako je potrebno s ovim dokumentom uskladiti važeće propise, a ne se vraćati na okvirni nacionalni kurikulum. (2) Nacionalni kurikulum za rani i predškolski odgoj i obrazovanje, donesen 2015. sukladno okvirnome nacionalnome kurikularnom dokumentu koji na općoj razini određuje elemente odgoja i obrazovanja djece rane i predškolske dobi, temelj je za rad svih predškolskih ustanova. U članku 15., potrebno je brisati stavak 6., budući da sadržaj tog stavka nema svrhu. Sukladno pedagoškim smjernicama i smjernicama NKRPOO, sadržaja u odgojno-obrazovnom radu s djecom predškolske dobi već dugo nema. Trajanje programa predškole je propisano, pravilnik je nepotreban, već je potrebno povezati ovo područje sa smjernicama Nacionalnog kurikuluma za rani i predškolski odgoj. (6) Sadržaj i trajanje programa predškole propisuje ministar nadležan za obrazovanje pravilnikom. U članku 16., stavak 2., ističe se ispravna odredba o obvezi usklađivanja radnog vremena vrtića s potrebama djece i zaposlenih roditelja. Kako bi se ispravno odgovorilo na iste, nužno je utemeljeno i argumentirano prilagoditi radno vrijeme predškolskih ustanova. U suradnji sa zaposlenim roditeljima, temeljem dokumentacije koju su roditelji suglasni predstaviti vrtiću, kao i dopustiti mogućnost provjere radnog statusa, ali s uvažavanjem mogućih kratkotrajnih promjena (iznenadni gubitak posla, promjena radnog mjesta, duža bolovanja…), vrtić može prilagoditi radno vrijeme. Stoga u stavak 2. valja dodati: (2) Radno vrijeme dječjih vrtića mora biti usklađeno s potrebama djece i zaposlenih roditelja. Roditelji daju suglasnost za provjeru svog radnog statusa pri HZMO, uz uvažavanje kratkotrajnih izmjena u radnom statusu. U slučaju smjenskog rada i nemogućnosti usklađivanja smjena, oba roditelja vrtiću donose potvrdu poslodavca o istome, temeljem čega vrtić ukoliko je u mogućnosti, usklađuje radno vrijeme ustanove. U članku 17., stavak 3., potrebno je Pravilnikom pojasniti postupanje pri upisu djeteta s teškoćom u ustanovu. U slučaju kada su kod djeteta utvrđene teškoće u razvoju, predškolska ustanova i roditelj potpisuju ugovor u trajanju od tri mjeseca, unutar kojih stručni suradnici vrtića provode evaluaciju napredovanja djeteta u ustanovi, te se na osnovu iste utvrđuje djetetova dobrobit uključivanjem u program ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, temeljem čega se ugovor produžuje ili prekida. Roditelj je obvezan prema uputi Dječjeg vrtića obaviti preporučene pretrage u cilju prikupljanja što potpunijih informacija o djetetovim mogućnostima i teškoćama. Ukoliko se zbog vrste i stupnja teškoća utvrdi da dijete u određenom programu i ustanovi ne napreduje zadovoljavajuće, odnosno ako vrtić nije u mogućnosti djetetu pružiti odgovarajući uvjete, dijete se upućuje u najbliži vrtić koji mu to može omogućiti. Pri takvom prelasku dvije ustanove surađuju u potpunosti, kako bi se djetetu i roditeljima taj prelazak olakšao. Cijena boravka u drugoj ustanovi ne smije biti različita od one u koju je dijete prvotno bilo uključeno. Istim je Pravilnikom potrebno definirati zadaće stručnih suradnika i odgojitelj u odnosu na rad s djetetom s posebnim potrebama. Individualne programe pišu stručni suradnici – psiholog, edukacijski rehabilitator. U slučaju kada vrtić nema stručnog suradnika odgovarajućeg profila, dužan je osigurati djetetu s teškoćama odgovarajući individualni program u suradnji sa stručnjacima iz drugih vrtića. Odgojitelj zaposlen u skupini s djetetom s teškoćama u razvoju, mora biti educiran za određeni program koji se s djetetom provodi. U slučaju potrebe, vrtić može odgojitelja uputiti i na dodatno obrazovanje, uz uvjet da to obrazovanje i financira. (3) Programe, postupak utvrđivanja darovitosti odnosno teškoća u razvoju, i uvjete rada s darovitom djecom i djecom s teškoćama u razvoju rane i predškolske dobi utvrđuje ministar nadležan za obrazovanje Pravilnikom. U članku 20., stavak 2. potrebno je definirati načine, uvjete i zahtjeve pri upisu djece u vrtić, koji neće dovoditi do razlika ovisno o mjestu rođenja djeteta, već će unificirano djeci omogućiti jednake uvjete pri upisu u predškolske ustanove. Nasloniti ovo pitanje na akte koje samostalno donosi Osnivač vrtića, otvara mogućnost velikih razlika u postupanju prema djeci i roditeljima, odnosno evidentno potiče diskriminaciju. Stoga stavak treba glasiti: (2) Način ostvarivanja prednosti, uvjete i zahtjeve pri upisu djece u dječji vrtić utvrđuje ministar obrazovanja Pravilnikom. U istom članku, stavak 3. propisuje provedbu inicijalnog razgovora s djecom pri upisu, odnosno opservaciju djeteta koje nije usvojilo govor. Pogrešno je promišljati kako je govor jedini pokazatelj odstupanja u djetetovu redovitom razvoju, te se odrediti na jednu ovako specifičnu stavku, negirajući i zakidajući sve ostale moguće poremećaje u redovitom razvoju djeteta. Nadalje, inicijalni razgovor kao i opservaciju, prema prijedlogu predlagatelja, provodi upisno povjerenstvo sastavljeno od tri člana, od čega bar jedan, predlaže se, mora biti stručni suradnik. Mišljenja smo kako je upisno povjerenstvo potrebno sastaviti od stručnjaka, kako jedan član povjerenstva mora biti psiholog, pedagog, ravnatelj, no jedan od članova povjerenstva obvezno mora biti odgojitelj. Stoga predlažemo da čl.20., st.3. glasi: (3) Prije upisa u dječji vrtić, provodi se obvezni inicijalni razgovor s roditeljem i razgovor s djetetom, odnosno opservacija djeteta kod kojeg su uočena odstupanja u redovitom razvoju. Razgovor odnosno opservaciju provodi upisno povjerenstvo dječjega vrtića u kojem su minimalno tri člana. Povjerenstvo čine ravnatelj, stručni suradnik iz redova psihologa, pedagoga, magistara RPOO, s obvezom da jedan član povjerenstva bude odgojitelj. Stavak 4. istog članka govori o tome kako se upisi mogu provoditi elektroničkim putem. Budući da je takav način upisa sve češći, a da je Ministarstvo već najavilo uspostavu e-vrtića, predlažemo da se u razdoblju od iduće dvije godine elektronički upisi omoguće u svim područjima Republike Hrvatske. (4) Upisi u dječje vrtiće mogu se provoditi elektroničkim putem. U razdoblju od dvije godine od stupanja ovog Zakona na snagu, uspostavit će se nacionalni upisnik djece predškolske dobi i omogućiti elektronički upisi u predškolske ustanove na području cijele Republike Hrvatske U članku 23., stavak 2., ističe se već opisano u Pravilniku o uvjetima i mjerilima za ostvarivanje predškolskih programa, a to je da se takvi programi za djecu stariju od 36 mjeseci mogu provoditi i u školama, a iznimno i za djecu rane dobi u skladu s propisanim standardima. Osjećamo potrebu još jednom istaknuti rečenicu kako je ovo prihvatljivo isključivo ako se provodi u istim uvjetima kakvi su propisani za predškolske ustanove. U tom smislu, ako škola može osigurati jednake uvjete, a jedinica lokalne samouprave nema osnovanu predškolsku ustanovu, tada je prihvatljivo da se predškolski programi provode u školi. Isto se odnosi i na kraće programe koji se provode u Pravilnikom predviđenim drugim ustanovama. Stoga bismo članak 23. stavak 2. dopunili: (2) Programi predškolskog odgoja mogu se ostvarivati: - pri osnovnim školama za djecu predškolske dobi stariju od 36 mjeseci, a iznimno u područjima rijetke naseljenosti i za djecu rane dobi u skladu s propisanim standardima, isključivo u istim uvjetima kakve imaju predškolske ustanove - kao kraći programi odgojno-obrazovnog rada s djecom rane i predškolske dobi pri knjižnicama, zdravstvenim, socijalnim, kulturnim i sportskim ustanovama, udrugama, drugim pravnim osobama i fizičkim osobama-obrtnicima, sukladno propisima koji uređuju rad svih predškolskih ustanova i u jednakim uvjetima kakve moraju zadovoljiti dječji vrtići U članku 23.a, stavak 2., predlagatelj ističe kako se program predškole samo iznimno provodi u mješovitim skupinama, dok se, kako proizlazi iz predloženog, on uobičajeno odvija u skupinama za djecu prije polaska u školu. Valja istaknuti da je velik broj odgojno obrazovnih skupina u kojima se provodi predškolski program, integriran u redovni ili posebni program, upravo dobno mješovitih skupina, zbog čega ovakva odredba sugerira potrebu formiranja drugačijeg koncepta formiranja uglavnom dobno homogenih skupina. To nije u suglasju s Nacionalnim kurikulumom za rani i predškolski odgoj, jer se i u mješovitim dobnim skupinama može kvalitetno provoditi priprema za polazak u školu. Stoga članak 23.a, stavak 2. treba glasiti: (2)Program predškole za djecu koja pohađaju vrtić integriran je u redoviti odnosno posebni program predškolskog odgoja dječjeg vrtića, koji se izvodi u odgojno-obrazovnoj skupini s djecom prije polaska u školu. Program predškole može se izvoditi u mješovitoj odgojno-obrazovnoj skupini redovitog programa. U istome članku u stavku 5. govori se o obvezi predškolskih ustanova i škola koji provode program predškole obavijestiti nadležno tijelo županije odnosno gradski ured Grada Zagreba, ukoliko roditelj ne upiše dijete u obvezni program predškole. Razumljivo, vrtići i škole, da bi mogli ispuniti tu obvezu, moraju imati podatak koja djeca jesu školski obveznici, odnosno koji roditelj s tom obvezom nije postupio sukladno Zakonu. Stoga valja dodati da nadležno tijelo županije odnosno gradski ured Grada Zagreba oma obvezu pravovremeno obavijestiti predškolske ustanove o djeci koja jesu školski obveznici, te članak 23.a, stavak 5. glasi: (5) Ako roditelj djeteta iz stavka 3. ovoga članka ne upiše dijete u program predškole, dječji vrtić ili škola u kojoj bi dijete trebalo pohađati navedeni program dužni su obavijestiti nadležno upravno tijelo županije, odnosno gradski ured Grada Zagreba i nadležnu ustanovu socijalne skrbi koji su dužni izvijestiti dječji vrtić ili osnovnu školu o poduzetim mjerama. U tu svrhu, nadležno tijelo županije odnosno gradski ured Grada Zagreba, dostavit će pravovremeno predškolskim ustanovama popis djece obveznika programa predškole. U članku 24., stavak 1., u navođenju tko radi na poslovima njege, odgoja i obrazovanja, socijalne i zdravstvene zaštite te skrbi o djeci propušteno je navesti zdravstvenog voditelja/voditeljicu. (1) U dječjem vrtiću na poslovima njege, odgoja i obrazovanja, socijalne i zdravstvene zaštite te skrbi o djeci rade sljedeći odgojno-obrazovni radnici: odgojitelj i stručni suradnik : pedagog, psiholog, logoped i edukacijski rehabilitator, te zdravstveni voditelj. U istom članku, stavak 3., navode se zahtjevi za zapošljavanje na radna mjesta u vrtiću. Predlagatelj navodi kako odgojno – obrazovni radnici u vrtiću moraju imati odgovarajuću vrstu i razinu obrazovanja te utvrđenu zdravstvenu sposobnost za obavljanje poslova iz stavka 1. ovog članka, ali propušta navesti da isti moraju imati i položen stručni ispit, kako je to stoji u trenutno važećem Zakonu. Stoga članak 24., stavak 3. treba glasiti: (3) Odgojno-obrazovni radnici u dječjem vrtiću moraju imati odgovarajuću vrstu i razinu obrazovanja sukladno Pravilniku o odgovarajućoj vrsti obrazovanja odgojitelja i stručnih suradnika u dječjem vrtiću, položen stručni ispit te utvrđenu zdravstvenu sposobnost za obavljanje poslova iz stavka 1. ovoga članka. U stavku 4. istoga članka, predlagatelj navodi potrebnu stručnu spremu koja omogućava obavljanje poslova odgojitelja, ostavljajući vrlo nejasno definirane konkretne studije koji bi bili uvjet zapošljavanja. Tako navodi preddiplomski sveučilišni studij, preddiplomski stručni studij, studij kojim je stečena viša stručna sprema u skladu s ranijim propisima, diplomski sveučilišni studij, specijalistički diplomski stručni studij, ne imenujući koji su to studiji, s kojim zvanjima. Takva formulacija imala bi se shvatiti na više načina, što za jedan ovakav dokument nije ispravno niti korisno. Primjerice, mogao bi to biti studij sestrinstva, ekonomije ili nekog drugog područja, što bi navelo poslodavce na pogrešne zaključke. U zakonu nije potrebno navoditi precizno studije koji odgovaraju zahtjevima radnog mjesta odgojitelja i stručnih suradnika, a s ciljem usklađivanja sa sljedećom stepenicom odgoja i obrazovanja i opisanim u Zakonu o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi, te Pravilnikom o odgovarajućoj vrsti obrazovanja učitelja i stručnih suradnika u osnovnoj školi, držimo da će novi Pravilnik o odgovarajućoj vrsti obrazovanja odgojitelja i stručnih suradnika u dječjim vrtićima, propisan po uzoru na spomenute dokumente, dati kvalitetan okvir obrazovnih uvjeta i zvanja u dječjim vrtićima. Stoga bi članak 24., stavak 4. glasio: (4) Poslove odgojitelja djece od navršenih šest mjeseci života do polaska u osnovnu školu može obavljati osoba koja je završila studij odgovarajuće vrste, sukladno Pravilniku o odgovarajućoj vrsti obrazovanja odgojitelja i stručnih suradnika u dječjem vrtiću. U stavku 5. ovoga članka, predlagatelj pojašnjava okvir u kojem bi se učiteljima razredne nastave omogućilo stjecanje dodatnih kompetencija i kvalifikacija prvostupnika predškolskog odgoja, uz polaganje razlike u vrijednosti 60 ECTS bodova na jednom od visokih učilišta u Republici Hrvatskoj. Manjak odgojitelja moguće je nadoknaditi dodatnim osposobljavanjem srodnih zanimanja, stjecanjem dodatnih kompetencija, no to nikako ne može biti ograničeno na samo učitelje. Naime, isticana visoka razina srodnosti koju u obrazloženju predlagatelj navodi, nije točna. Naprotiv, postoje i druga, čak i srodnija zvanja kojima se ovim putem priječi mogućnost rada u dječjim vrtićima uz iste uvjete, koji su evidentno rezervirani samo za učitelje. Primjerice, više srodnosti sa zvanjem odgojitelja imaju i pedagozi, socijalni pedagozi i drugi, posebno ako se sagleda razina obrazovanja, obujam sadržaja te ishodi učenja. Valja postići reciprocitet odgojitelja u odnosu na učitelja, i uzeti u obzir da bi pod istim uvjetima odgojitelja mogao steći dodatne kompetencije za rad u primarnom obrazovanju/školi. Dodatne kompetencije, a u skladu s ocjenama visokih učilišta te priznavanjem već položenih kolegija srodnih studija, mogu dati pripremu za rad, no nikako ne mogu dati stručnu kvalifikaciju sa zvanjem prvostupnika ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja. Pozivajući se na Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnim i srednjim školama, te Pravilnik o odgovarajućoj vrsti obrazovanja učitelja i stručnih suradnika u osnovnoj školi, predlažemo da osobe svih srodnih zanimanja koja se odluče na ovakvo dodatno obrazovanje, zadrže svoje zvanje, uz dopuštenje rada u predškolskim ustanovama nakon stečenih kompetencija – što bi se imalo smatrati nepotpunom kvalifikacijom. Osobe s takvim dodatnim obrazovanjem mogle bi privremeno obavljati poslove odgojitelja. Trajno bi te poslove mogli obavljati isključivo prvostupnici ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, nakon stjecanja kvalifikacije. Nastavno na prijedlog da se za potrebe stjecanja dodatnih kompetencija za rad u predškolskoj ustanovi na poslovima odgojitelja ostvari dodatno obrazovanje u vrijednosti 60 ECTS bodova, za koje, kako stoji u obrazloženju predlagatelja, ministar odlukom određuje nazive predmeta i sadržaj kolegija te ukupnu visinu ECTS bodova, valja se zapitati temeljem čega je tada predložen broj 60 ECTS bodova. Ukoliko je predlagatelj, navodeći upravo 60 ECTS bodova, imao na umu Odluku o donošenju programa stjecanja pedagoških kompetencija za strukovne učitelje, suradnike u nastavi i mentore (NN 8/2016), valja naglasiti kako takva odluka mora biti donesena i za stjecanje dodatnih kompetencija za poslove odgojitelja, s jasno određenim programima koje kandidati moraju proći kako bi stekli pravo rada na poslovima odgojitelja. U suprotnome, evidentno je kako prijedlog nije utemeljen na činjeničnim i stvarnim potrebama dodatnog obrazovanja. Slijedom svega navedenog tražimo da članak 24., stavak 5. glasi: (5) Ako se na natječaj ne javi osoba koja ispunjava uvjete iz stavka 4. ovoga članka poslove odgojitelja može obavljati osoba koja je završila srodni studij, uz uvjet da u roku od dvije godine od dana zasnivanja radnoga odnosa stekne dodatne kompetencije iz studijskog programa ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja na jednom od visokih učilišta u Republici Hrvatskoj u kojem se izvodi studijski program ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, a sukladno Odluci ministra o stjecanju dodatnih kompetencija za poslove odgojitelja u dječjem vrtiću/Pravilniku o stjecanju dodatnih kompetencija za obavljanje poslova odgojitelja u dječjim vrtićima. U svrhu održavanja kvalitete odgojno-obrazovnih procesa u predškolskim ustanovama, uvažavajući činjenicu da su nositelji tih procesa upravo i jedino odgojitelji s kvalifikacijom prvostupnika ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, odnosno magistri ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, osobe iz stavka 5. ovoga članka, mogu raditi poslove odgojitelja ali isključivo u smjeni uz odgojitelja koji ima odgovarajuću kvalifikaciju iz stavka 4. ovoga članka. Stoga tako treba i glasiti članak 24., stavak 7.: (7) Osoba iz stavka 5. ovoga članka zasniva radni odnos kao nestručna osoba do stjecanja dodatnih kompetencija te može izvoditi odgojno-obrazovni rad s djecom kao jedan od dvaju odgojitelja u odgojnoobrazovnoj skupini u istoj smjeni, uz odgojitelja koji ima odgovarajuću kvalifikaciju iz stavka 4. ovoga članka. Stavak 9. ovoga članka govori o tome kako se, ukoliko se na natječaj ne javi osoba koja ispunjava uvjete iz članka 4. ili 5. ovog članka, na poslove odgojitelja koji izvodi isključivo program predškole pri osnovnim školama, može zaposliti osoba koja je završila učiteljski studij. Predlažemo da se takva osoba može zaposliti, ali najduže pet šest mjeseci, odnosno da se sukladno propisima o zapošljavanju nestručne zamjene, mora nakon pet mjeseci raspisati novi natječaj. Kako bi se izbjegla mogućnost da poslodavac trajno zapošljava nestručnu zamjenu, ponavljajući natječaje svakih pet mjeseci, nestručna se zamjena može zaposliti dva puta, nakon čega je ustanova dužna pronaći način da zaposli osobu odgovarajuće stručne spreme, sukladno Pravilniku o odgovarajućoj vrsti obrazovanja odgojitelja i stručnih suradnika u dječjem vrtiću. (9) Ako se na natječaj ne javi osoba koja ispunjava uvjete iz stavka 4. ili 5. ovoga članka, poslove odgojitelja koji izvodi isključivo program predškole pri osnovnim školama za djecu koja ne pohađaju dječji vrtić može na određeno vrijeme, najdulje do pet mjeseci, sukladno propisima o zapošljavanju nestručne zamjene, obavljati osoba koja je završila učiteljski studij. Ustanova na isto radno mjesto može zaposliti nestručnu zamjenu dva puta, nakon toga dužna je raspisati natječaj i zaposliti osobu odgovarajuće stručne spreme, sukladno Pravilniku o odgovarajućoj vrsti obrazovanja odgojitelja i stručnih suradnika u dječjem vrtiću. U stavku 10. ovoga članka govori se o uvjetima koje mora ispunjavati osoba da bi se mogla obavljati poslove stručnog suradnika. Općenito, formulacija ''stručnog tima'' u kojem se nalaze ''stručni suradnici'' insinuira kako su ostali zaposleni u dječjem vrtiću zapravo nestručne osobe, što nipošto nije točno. Uzimajući u obzir činjenicu da je sve više magistara ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, da postoji i doktorski studij ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, uvažavajući bitnost i potrebu prisustva pedagoga, psihologa, edukacijskih rehabilitatora, socijalnih pedagoga, bespredmetno je isticati tek jedan dio zaposlenih u dječjem vrtiću kao stručan, suprotno njihovome zvanju i obrazovanju. Ne postoje zapreke da primjerice magistar RPOO određenim godinama staža, bude stručni suradnik koji će svojim iskustvom, znanjem i obrazovanjem biti podrška kolektivu i ponajprije djeci. To je pitanje potrebno riješiti već spomenutim Pravilnikom o vrsti odgovarajućeg obrazovanja odgojitelja i stručnih suradnika u dječjem vrtiću. Stoga tražimo da članak 24., stavak 10. glasi: (10) Poslove stručnog suradnika može obavljati osoba koja ispunjava uvjete iz Pravilnika o odgovarajućoj vrsti obrazovanja odgojitelja i stručnih suradnika u dječjem vrtiću. U članku 25.a, stavak 1., riječ je o zapošljavanju pomoćnika za djecu s teškoćama u razvoju i stručnih komunikacijskih posrednika, pri čemu predlagatelj ističe da se takve osobe mogu zaposliti, dok mi držimo kako se, sukladno potrebama djece s teškoćama u razvoju, pomoćnici i komunikacijski posrednici moraju zaposliti. (1) U skladu s potrebama djece s teškoćama u razvoju, u redovitim skupinama uz suglasnost osnivača, a prema procjeni stručnog tima u odgojno-obrazovnoj skupini mora se zaposliti pomoćnik za djecu s teškoćama u razvoju ili stručni komunikacijski posrednik, koji nije samostalni nositelj odgojno-obrazovne djelatnosti. Stavak 2. istoga članka govori o ispunjavanju uvjeta za zapošljavanje osoba iz stavka 1. ovoga članka, pri čemu valja naglasiti kako zvanje pomoćnika u dječjem vrtiću nije jasno definirano, kao ni potrebna edukacija, a u prijedlogu se, kako se čini, predlagatelj veže uz Pravilnik o pomoćnicima u nastavi. Još jednom ističemo kako je u svakom trenutku od iznimnog značaja razumjeti razvojne specifičnosti, odnosno različitosti djece predškolske i osnovnoškolske dobi. Uvažavajući te razlike, nije moguće na isti način pristupiti radu s oba uzrasta, pa tako niti pomoćnici u nastavi bez dodatne osposobljenosti ne mogu učinkovito odgovoriti na potrebe djeteta predškolske dobi. Stoga predlažemo da se izradi Pravilnik o pomoćnicima djeci s teškoćama i stručnim komunikacijskim posrednicima u dječjim vrtićima, koji će definirati i vrstu i stupanj edukacija koje takve osobe imaju proći. Tako bi članak 25.a, stavak 2. glasio: (2) Pomoćnik za djecu s teškoćama u razvoju te stručni komunikacijski posrednik moraju ispunjavati sljedeće uvjete: a. završeno najmanje četverogodišnje srednjoškolsko obrazovanje b. završeno osposobljavanje i stečena djelomična kvalifikacija, a sukladno Pravilniku o pomoćnicima djeci s teškoćama i stručnim komunikacijskim posrednicima u dječjem vrtiću. c. uvjete propisane člankom 25. ovoga Zakona d. nije roditelj/skrbnik niti drugi član uže obitelji djeteta kojem se pruža potpora. Također, ovim Pravilnikom valja jasno utvrditi koji su poslovi osoba iz stavka 1. ovog članka, odnosno spriječiti sada prisutnu pojavu da osoba koja je zaposlena na poslovima pomoćnika djetetu s teškoćama u razvoju, obavlja poslove odgojitelja odnosno druge poslove koje poslodavac odredi. U članku 26. govori se o zasnivanju radnog odnosa. Po uzoru na ostale srodne Zakone, primjerice onaj o osnovnom školstvu, čini se kako predlagatelj ovdje daje puno više smjernica, koje i nije nužno uvrstiti u zakon, budući da one proizlaze iz odredbi više drugih zakona. Jasno je da se u javnoj službi zapošljavanja odvijaju putem javnih natječaja, čija je provedba propisana i nedvojbeno određena. Ono što je potrebno učiniti, a evidentno temeljem dugogodišnje prakse postoji taj problem, jest bolji nadzor provedbe odredbi svih zakona. Ukoliko predlagatelj i dalje ostaje pri ovoj formi detaljiziranja odredbi, tada u članak 1. ovog stavka treba dodati: (1) Radni odnos u dječjem vrtiću zasniva se ugovorom o radu na temelju natječaja, sukladno Zakonu o radu. U stavak 3. ovoga članka valja dodati jasniju odredbu u slučajevima kada predškolska ustanova nema svoje mrežne stranice, budući da nije propisano da ih mora imati. Tada se natječaj, kao i ostali dokumenti za koje je Zakonom o pravu na pristup informacijama javna ustanova dužna učiniti javno dostupnima, moraju objaviti na mrežnim stranicama Osnivača predškolske ustanove. (3) Natječaj se objavljuje na mrežnim stranicama i oglasnim pločama Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, te mrežnim stranicama i oglasnim pločama dječjeg vrtića, odnosno mrežnim stranicama osnivača ukoliko vrtić nema web stranicu, a rok za primanje prijava kandidata ne može biti kraći od osam dana. U stavku 4. članka 26. govori se o mogućnosti zapošljavanja bez raspisivanja natječaja. Razumljivo je kako natječaj ima svoje zahtjeve, prije svega potrebno je određeno propisano vrijeme za njegovu provedbu, dok je potreba za radnikom nerijetko gotovo trenutna. Razumljivo je da mora postojati institut zapošljavanja na način da ono bude brzo i jednostavno, kada obavljanje poslova ne trpi odgodu. Ono što držimo problematičnim, što se u praksi pokazalo neprihvatljivim, jest činjenica da se često takav institut zapošljavanja iskorištava, pa se odlukom ravnatelja o zapošljavanju bez raspisivanja javnog natječaja, radnik ili radnici zapošljavaju na uzastopne takve ugovore, tumačeći kako je riječ o zamjeni za jednog, zatim drugog, trećeg radnika., ističući svaku tu zamjenu kao potpuno drugačije radno mjesto. Jasno su propisani poslovi odgojitelja, i nema razlike u obavljanju poslova jednog u odnosu na drugog odgojitelja, radi se o istom radnom mjestu. U tom smislu valja ograničiti broj ponavljanja takvih vrsta zapošljavanja za isto radno mjesto i nesporno utvrditi kako se to odnosi na radno mjesto odgojitelja, bez potrebe isticanja zamjene za pojedinog konkretnog radnika. Poslodavac mora rad organizirati na način da se poslovi nesmetano obavljaju, no ne može tumačiti zakonske odredbe proizvoljno i na štetu radnika. Radno mjesto odgojitelja nije sezonski posao, što bi se dalo zaključiti iz načina na koji se poslodavci trenutno odnose prema radnicima, a poradi kvalitete odgojno-obrazovnog rada, potrebe za kontinuitetom, poznavanjem okruženja i djece s kojom odgojitelj radi, iz čega proizlazi svaka pedagoška intervencija odgojitelja. Stoga stavak 4. treba glasiti: (4) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, radni odnos može se zasnovati ugovorom o radu i bez natječaja: – kad obavljanje poslova ne trpi odgodu, do zasnivanja radnoga odnosa na temelju natječaja, ali ne dulje od 60 dana, – ustanova smije za isto radno mjesto koristiti mogućnost zapošljavanja na 60 dana bez raspisivanja natječaja dva puta, nakon toga je obvezna raspisati natječaj. Pod istim radnim mjesto podrazumijevaju se sva radna mjesta koja su opisana istim nazivom odnosno imaju iste radne zadatke – kad potreba za obavljanjem poslova ne traje dulje od 60 dana. – u slučaju izmjene ugovora o radu radnika u predškolskoj ustanovi sklopljenog na neodređeno nepuno radno vrijeme u ugovor o radu radnika u predškolskoj ustanovi sklopljenog na neodređeno nepuno radno vrijeme u ugovor o radu na neodređeno puno radno vrijeme. U istom stavku istoga članka, podstavak 5. kaže kako će se u slučaju izmjene naziva posla odnosno popisa ili opisa poslova, s radnikom sklopiti novi ugovor o radu bez raspisivanja natječaja. Prije svega, predlagatelj nije pojasnio koje su to situacije i primjeri u kojima bi se naziv posla, popis i opis poslova mijenjao, a da bismo takvu mogućnost morali uglaviti u Zakon. Nadalje, takva pojava nije uobičajena, jer se već postojeća radna mjesta rijetko na ovaj način mijenjaju, a kada i dolazi do promjena, nužno je i zakonom obvezno omogućiti korištenje stečenih prava. Stoga, ne vidimo potrebu da se na taj način u zakon unesu promjene. U slučaju nekih izvanrednih okolnosti, uvijek je moguće s radnikom sklopiti dodatak ugovoru o radu, te smo tako i izmijenili predloženi podstavak članak 26., stavak 4., podstavak 5.: – u slučaju izmjene ugovora o radu radnika koji u predškolskoj ustanovi ima zasnovan radni odnos na neodređeno vrijeme, a kojim se mijenja naziv posla, odnosno popis ili opis poslova, takva će se izmjena riješiti dodatkom ugovoru o radu Nastavno na isti problem uzastopnog zapošljavanja na načine koji su štetni za radnika i upitno zakoniti u odnosu na Zakon o radu, u članku 26., stavak 5. govori se o zapošljavanju ukoliko se na natječaj ne javi osoba odgovarajućih kvalifikacija za poslove odgojitelja. Kada se zapošljava nestručna zamjena, nakon pet mjeseci poslodavac je dužan ponoviti natječaj, a do tada, odnosno dok se ne javi stručni kadar, osoba koja ne ispunjava propisane uvjete može nastaviti raditi. Takva formulacija dovodi do pojave da se nestručna osoba zaposli i svakih pet mjeseci se provodi natječaj, no osoba nastavlja raditi godinama, jer nema ograničenja koliko se puta smije ovaj postupak ponoviti. Tako se smanjuje kvaliteta odgojno-obrazovnog procesa koji se provodi u vrtićima koji nemaju zaposlen stručni kadar, i postavlja se pitanje zašto uopće propisujemo sve ove odredbe, kada postoji način da ih se zaobiđe. Nužno je ograničiti mogućnost višegodišnjeg ponavljanja ovakvog postupka, i motivirati poslodavce i osnivače predškolskih ustanova na traženje radnika odgovarajuće i propisane vrste obrazovanja. (5) Ako se na natječaj ne javi osoba koja ispunjava uvjete iz članka 24. ovoga Zakona, natječaj će se ponoviti u roku od pet mjeseci, a do zasnivanja radnog odnosa na osnovi ponovljenog natječaja radni se odnos može zasnovati s osobom koja ne ispunjava propisane uvjete. Postupak zapošljavanja nestručne zamjene može se ponavljati najviše tri puta, nakon toga vrtić je obvezan zaposliti radnika koji udovoljava stručnim obrazovanjem za radno mjesto na koje se zapošljava. Članak 28. govori o pripravnicima. U srpnju 2021. predali smo Ministarstvu znanosti i obrazovanja prijedlog izmjena Pravilnika o načinu i uvjetima polaganja stručnog ispita odgojitelja i stručnih suradnika u dječjem vrtiću, kako bismo pomogli ispraviti nevjerojatnu činjenicu da danas, 2021. godine, u dječjim vrtićima vrijedi Pravilnik donesen 1997. godine, koji od tada nije doživio ni slovo izmjena. Ne smijemo dopustiti da se pripravnike koristi kao jeftiniju radnu snagu na mjestima gdje nedostaje odgojitelja, tjerajući ih da 12 mjeseci obveznog pripravništva prikupljaju kroz dvije ili tri godine, radeći na kratkim zamjenama i bez mentora, s često naknadno pisanim programima stažiranja. Stoga smo u pravilniku predložili značajne izmjene, koje bi imale pomoći da se mladi stručni kadar što prije i što Djelomično prihvaćen Komentari i prijedlozi odnose se na veći broj odredaba Nacrta i djelomično su prihvaćeni.
215 DAJANA MILEVOJ PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA "Također, s ciljem stvaranja dostatnih kadrovskih uvjeta u predškolskom odgoju i obrazovanju ovim zakonom daje se mogućnost zapošljavanja učitelja primarnog obrazovanja za izvođenje programa predškole ne samo u školskim ustanovama, već i dječjim vrtićima uz obvezu stjecanja dodatnih kompetencija kojima će učitelj primarnog obrazovanja steći i akademski naziv prvostupnika predškolskog odgoja i obrazovanja . Isto tako, omogućava se zapošljavanje pomoćnika za djecu s teškoćama u razvoju, kao i stručnih komunikacijskih posrednika u ustanovama koje provode rani i predškolski odgoj i obrazovanje." Željela bih se osvrnuti na stvaranje dostatnog kadra za rani i predškolski odgoj i obrazovanje. Što učiniti s postojećim i kvalificiranim kadrom? Ovakvim rješenjem neće se djelovati na srž problema. Kvalificirani kadar postoji, svake godine novi odgojitelji izlaze na tržište rada, no osvrnuvši se na realno stanje ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja i uvjete rada redovito se pronalaze u ostalim zanimanjima ne vezanima za njihovu matičnu profesiju. Nedopustivo je rušiti okvir odgajateljske profesije pod izlikom nedostatka kadra. Evidentno je kako takvo rješenje može biti logično jedino nekome tko nije upoznat s okvirima kvalitetnog ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja. Smatram kako bi svima trebao biti jasan proces stjecanja titule prvostupnika pa nakon toga i magistra ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja. Prijedlog jest prisiliti jedinice lokalne samouprave na ulaganje u rani i predškolski odgoj i obrazovanje i podizanje uvjeta rada odgajatelja na višu razinu. Naravno za to je potrebna državna inicijativa te usklađivanje ciljeva s europskom razinom. Thu Statistički uvelike odskačemo s europskim brojkama i inicijativama europske unije. Smatram kako je vrijeme za promjenu te kako ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju nije mjesto na zadnjoj stepenici. Izmjene i dopune zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju nužne su te upravo one nude niz mogućnosti za promijenu i podizanje odgoja i obrazovanja na višu razinu, no to se mora učiniti na kvalitetan način, ne zakidajući ni jednu uključenu profesiju. Primljeno na znanje Izmjenama Zakona magistar primarnog obrazovanja mora steži dodatne kompetencije od 60 ECTS-a što je broj bodova koji se stječe tijekom jedne akademske godine, a nakon stjecanja navedenih kompetencija stječe akademski naziv prvostupnika.
216 Ivona Martinez PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA Poštovani, u potpunosti podržavam i slažem se s očitovanjem udruge SIDRO!!! Uloga odgojitelja nemjerljiva je u djetetovom odgoju, obrazovanju i odrastanju jer samo obrazovan i kvalitetan odgojitelj može zadovoljiti sve djetetove potrebe i osigurati uvjete u kojima svako dijete može ostvariti svoje pune potencijale. Ivona Martinez, mag. praesc. educ. Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
217 LIDIJA SMOLKO PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA U potpunosti podržavam očitovanje Udruge SIDRO. Primljeno na znanje Nema prijedloga.
218 Ana Lukšić PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA Poštovani, Smatram da je prijedlog zapošljavanja učitelja prekvalifikacijom od 60 ECTS bodova degradacija odgajatelja i njihova obrazovanja. Stupanj prvostupika ili magistra ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja trebao bi se moći steći isključivo upisom regularnog studija. S poštovanjem, Ana Lukšić Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
219 Bernarda Turčinov PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA Poštovani, Osvrnut ću se na problem zapošljavanja učitelja odnosno prekvalifikaciju od 60 ECTS bodova. Stupanj prvostupnika trebao bi se moći steći isključivo upisom regularnog studija. Ovakav prijedlog zakona degradira odgojitelje i njihovo obrazovanje. Nadalje, ravnatelj odgojno-obrazovne ustanove trebao bi završiti diplomski sveučilišni studij za odgojitelja ili stručnog suradnika, a ne da mu može konkurirati učitelj razredne nastave koji nije završio diplomski studij RPOO-a, a posebno što mu je i sam način stjecanja akademskog naziva sveučilišnog prvostupnika RPOO-a, ovako propisan, problematičan. Što se tiče pripravničkog staža i stručnog ispita, smatram da nije u redu snižavati kriterije za zapošljavanje stručnih suradnika bez odrađenog pripravničkog staža i položenog stručnog ispita u dječjim vrtićima u odnosu na one u školama. Ono što je još više apsurdno jest priznavanje stručnog ispita i pripravničkog staža učiteljima razredne nastave koji se zapošljavaju u drugom zanimanju i nema logike, odnosno nikakvog uporišta da im se priznaje staž i stručni ispit. S poštovanjem, Bernarda Turčinov Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
220 Tamara Bajčić PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA Podržavam očitovanje udruge Sidro i sindikata SOMK vezano za Izmjene Zakona o rano predškolskom odgoju i obrazovanju. Primljeno na znanje Nema konkretnog prijedloga.
221 JOSIP HRGOVIĆ PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA U potpunosti podržavam očitovanje Udruge SIDRO OČITOVANJE NA NACRT IZMJENA ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU Na samom početku, već u samom nazivu kao i u daljnjem tekstu Nacrta, mora se učiniti ispravak, sukladno suvremenoj terminologiji, te imenovati dokument Zakon o ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju. U članku 2., treba dodati stavak 3. kojim će se jedinicama lokalne (regionalne) samouprave otvoriti mogućnost sufinanciranja posebnih programa, kako bi se smanjile razlike u dostupnosti takvih programa. (3) Ako u pojedinim jedinicama lokalne samouprave postoji dječji vrtić, ali ne provodi posebne cjelodnevne programe (Montessori, Waldorf, sportski program, program ranog učenja stranog jezika), JLS može dijelom sufinancirati pohađanje takvog programa u vrtiću izvan te jedinice lokalne samouprave, a u kojoj se taj program provodi. U članak 6. alineja 2. dodati podstavak 4. koji glasi: 4. ''mjerila za broj ravnatelja'' U članku 11., stavak 3., potrebno je precizirati sastav stručnog povjerenstva koje utvrđuje ispunjenost uvjeta za početak rada dječjeg vrtića, s ciljem zaustavljanja mogućnosti da se vrtići otvaraju u neprimjerenim i neprihvatljivim uvjetima. (3) Postupak utvrđivanja ispunjenosti uvjeta za početak rada dječjeg vrtića provodi se prema odredbama zakona kojim se uređuje opći upravni postupak, a provodi ga stručno povjerenstvo koje imenuje ured državne uprave u županiji, odnosno gradski ured Grada Zagreba. Povjerenstvo čine stručnjaci odgovarajućeg profila, uključujući i stručnjaka s iskustvom rada u predškolskoj ustanovi. U članku 12. dodati podstavak 4. kojim bi se pobliže odredili zahtjevi kvalitete i sigurnosti opreme i namještaja kojima se opremaju dječji vrtići. - oprema i namještaj mora zadovoljavati standarde i odgovarati ISSO 9001 propisanoj kvaliteti U članku 14., stavak 5. dodati jasnije odredbe o javnoj dostupnosti i transparentnosti mreže dječjih vrtića. (5) Mreža dječjih vrtića mora udovoljiti zahtjevima dostupnosti i racionalnog ustroja dječjih vrtića i programa za djecu predškolske dobi u skladu s njihovim potrebama i sposobnostima, a u cilju informiranja javnosti o bitnim pitanjima od općeg interesa, podaci o broju i vrsti programa ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja koji se provode na nekom području, o broju uključene djece u te programe, o broju i stupnju te vrsti obrazovanja zaposlenih odgojitelja, broju djece izvan sustava RPOO na pojedinom području odnosno potrebama građana JLS, moraju biti transparentni i javno dostupni. U članku 15., stavak 2., valja razjasniti potrebu oslanjanja na ONK – okvirni nacionalni kurikularni dokument, koji datira iz 2011. godine, u odnosu na noviji, vrlo kvalitetan dokument koji sačinjava oslonac odgojno – obrazovnome radu u predškolskim ustanovama, a koji je ministar znanosti, obrazovanja i sporta Odlukom donio u svibnju 2015. godine. Držimo kako je potrebno s ovim dokumentom uskladiti važeće propise, a ne se vraćati na okvirni nacionalni kurikulum. (2) Nacionalni kurikulum za rani i predškolski odgoj i obrazovanje, donesen 2015. sukladno okvirnome nacionalnome kurikularnom dokumentu koji na općoj razini određuje elemente odgoja i obrazovanja djece rane i predškolske dobi, temelj je za rad svih predškolskih ustanova. U članku 15., potrebno je brisati stavak 6., budući da sadržaj tog stavka nema svrhu. Sukladno pedagoškim smjernicama i smjernicama NKRPOO, sadržaja u odgojno-obrazovnom radu s djecom predškolske dobi već dugo nema. Trajanje programa predškole je propisano, pravilnik je nepotreban, već je potrebno povezati ovo područje sa smjernicama Nacionalnog kurikuluma za rani i predškolski odgoj. (6) Sadržaj i trajanje programa predškole propisuje ministar nadležan za obrazovanje pravilnikom. U članku 16., stavak 2., ističe se ispravna odredba o obvezi usklađivanja radnog vremena vrtića s potrebama djece i zaposlenih roditelja. Kako bi se ispravno odgovorilo na iste, nužno je utemeljeno i argumentirano prilagoditi radno vrijeme predškolskih ustanova. U suradnji sa zaposlenim roditeljima, temeljem dokumentacije koju su roditelji suglasni predstaviti vrtiću, kao i dopustiti mogućnost provjere radnog statusa, ali s uvažavanjem mogućih kratkotrajnih promjena (iznenadni gubitak posla, promjena radnog mjesta, duža bolovanja…), vrtić može prilagoditi radno vrijeme. Stoga u stavak 2. valja dodati: (2) Radno vrijeme dječjih vrtića mora biti usklađeno s potrebama djece i zaposlenih roditelja. Roditelji daju suglasnost za provjeru svog radnog statusa pri HZMO, uz uvažavanje kratkotrajnih izmjena u radnom statusu. U slučaju smjenskog rada i nemogućnosti usklađivanja smjena, oba roditelja vrtiću donose potvrdu poslodavca o istome, temeljem čega vrtić ukoliko je u mogućnosti, usklađuje radno vrijeme ustanove. U članku 17., stavak 3., potrebno je Pravilnikom pojasniti postupanje pri upisu djeteta s teškoćom u ustanovu. U slučaju kada su kod djeteta utvrđene teškoće u razvoju, predškolska ustanova i roditelj potpisuju ugovor u trajanju od tri mjeseca, unutar kojih stručni suradnici vrtića provode evaluaciju napredovanja djeteta u ustanovi, te se na osnovu iste utvrđuje djetetova dobrobit uključivanjem u program ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, temeljem čega se ugovor produžuje ili prekida. Roditelj je obvezan prema uputi Dječjeg vrtića obaviti preporučene pretrage u cilju prikupljanja što potpunijih informacija o djetetovim mogućnostima i teškoćama. Ukoliko se zbog vrste i stupnja teškoća utvrdi da dijete u određenom programu i ustanovi ne napreduje zadovoljavajuće, odnosno ako vrtić nije u mogućnosti djetetu pružiti odgovarajući uvjete, dijete se upućuje u najbliži vrtić koji mu to može omogućiti. Pri takvom prelasku dvije ustanove surađuju u potpunosti, kako bi se djetetu i roditeljima taj prelazak olakšao. Cijena boravka u drugoj ustanovi ne smije biti različita od one u koju je dijete prvotno bilo uključeno. Istim je Pravilnikom potrebno definirati zadaće stručnih suradnika i odgojitelj u odnosu na rad s djetetom s posebnim potrebama. Individualne programe pišu stručni suradnici – psiholog, edukacijski rehabilitator. U slučaju kada vrtić nema stručnog suradnika odgovarajućeg profila, dužan je osigurati djetetu s teškoćama odgovarajući individualni program u suradnji sa stručnjacima iz drugih vrtića. Odgojitelj zaposlen u skupini s djetetom s teškoćama u razvoju, mora biti educiran za određeni program koji se s djetetom provodi. U slučaju potrebe, vrtić može odgojitelja uputiti i na dodatno obrazovanje, uz uvjet da to obrazovanje i financira. (3) Programe, postupak utvrđivanja darovitosti odnosno teškoća u razvoju, i uvjete rada s darovitom djecom i djecom s teškoćama u razvoju rane i predškolske dobi utvrđuje ministar nadležan za obrazovanje Pravilnikom. U članku 20., stavak 2. potrebno je definirati načine, uvjete i zahtjeve pri upisu djece u vrtić, koji neće dovoditi do razlika ovisno o mjestu rođenja djeteta, već će unificirano djeci omogućiti jednake uvjete pri upisu u predškolske ustanove. Nasloniti ovo pitanje na akte koje samostalno donosi Osnivač vrtića, otvara mogućnost velikih razlika u postupanju prema djeci i roditeljima, odnosno evidentno potiče diskriminaciju. Stoga stavak treba glasiti: (2) Način ostvarivanja prednosti, uvjete i zahtjeve pri upisu djece u dječji vrtić utvrđuje ministar obrazovanja Pravilnikom. U istom članku, stavak 3. propisuje provedbu inicijalnog razgovora s djecom pri upisu, odnosno opservaciju djeteta koje nije usvojilo govor. Pogrešno je promišljati kako je govor jedini pokazatelj odstupanja u djetetovu redovitom razvoju, te se odrediti na jednu ovako specifičnu stavku, negirajući i zakidajući sve ostale moguće poremećaje u redovitom razvoju djeteta. Nadalje, inicijalni razgovor kao i opservaciju, prema prijedlogu predlagatelja, provodi upisno povjerenstvo sastavljeno od tri člana, od čega bar jedan, predlaže se, mora biti stručni suradnik. Mišljenja smo kako je upisno povjerenstvo potrebno sastaviti od stručnjaka, kako jedan član povjerenstva mora biti psiholog, pedagog, ravnatelj, no jedan od članova povjerenstva obvezno mora biti odgojitelj. Stoga predlažemo da čl.20., st.3. glasi: (3) Prije upisa u dječji vrtić, provodi se obvezni inicijalni razgovor s roditeljem i razgovor s djetetom, odnosno opservacija djeteta kod kojeg su uočena odstupanja u redovitom razvoju. Razgovor odnosno opservaciju provodi upisno povjerenstvo dječjega vrtića u kojem su minimalno tri člana. Povjerenstvo čine ravnatelj, stručni suradnik iz redova psihologa, pedagoga, magistara RPOO, s obvezom da jedan član povjerenstva bude odgojitelj. Stavak 4. istog članka govori o tome kako se upisi mogu provoditi elektroničkim putem. Budući da je takav način upisa sve češći, a da je Ministarstvo već najavilo uspostavu e-vrtića, predlažemo da se u razdoblju od iduće dvije godine elektronički upisi omoguće u svim područjima Republike Hrvatske. (4) Upisi u dječje vrtiće mogu se provoditi elektroničkim putem. U razdoblju od dvije godine od stupanja ovog Zakona na snagu, uspostavit će se nacionalni upisnik djece predškolske dobi i omogućiti elektronički upisi u predškolske ustanove na području cijele Republike Hrvatske U članku 23., stavak 2., ističe se već opisano u Pravilniku o uvjetima i mjerilima za ostvarivanje predškolskih programa, a to je da se takvi programi za djecu stariju od 36 mjeseci mogu provoditi i u školama, a iznimno i za djecu rane dobi u skladu s propisanim standardima. Osjećamo potrebu još jednom istaknuti rečenicu kako je ovo prihvatljivo isključivo ako se provodi u istim uvjetima kakvi su propisani za predškolske ustanove. U tom smislu, ako škola može osigurati jednake uvjete, a jedinica lokalne samouprave nema osnovanu predškolsku ustanovu, tada je prihvatljivo da se predškolski programi provode u školi. Isto se odnosi i na kraće programe koji se provode u Pravilnikom predviđenim drugim ustanovama. Stoga bismo članak 23. stavak 2. dopunili: (2) Programi predškolskog odgoja mogu se ostvarivati: - pri osnovnim školama za djecu predškolske dobi stariju od 36 mjeseci, a iznimno u područjima rijetke naseljenosti i za djecu rane dobi u skladu s propisanim standardima, isključivo u istim uvjetima kakve imaju predškolske ustanove - kao kraći programi odgojno-obrazovnog rada s djecom rane i predškolske dobi pri knjižnicama, zdravstvenim, socijalnim, kulturnim i sportskim ustanovama, udrugama, drugim pravnim osobama i fizičkim osobama-obrtnicima, sukladno propisima koji uređuju rad svih predškolskih ustanova i u jednakim uvjetima kakve moraju zadovoljiti dječji vrtići U članku 23.a, stavak 2., predlagatelj ističe kako se program predškole samo iznimno provodi u mješovitim skupinama, dok se, kako proizlazi iz predloženog, on uobičajeno odvija u skupinama za djecu prije polaska u školu. Valja istaknuti da je velik broj odgojno obrazovnih skupina u kojima se provodi predškolski program, integriran u redovni ili posebni program, upravo dobno mješovitih skupina, zbog čega ovakva odredba sugerira potrebu formiranja drugačijeg koncepta formiranja uglavnom dobno homogenih skupina. To nije u suglasju s Nacionalnim kurikulumom za rani i predškolski odgoj, jer se i u mješovitim dobnim skupinama može kvalitetno provoditi priprema za polazak u školu. Stoga članak 23.a, stavak 2. treba glasiti: (2) Program predškole za djecu koja pohađaju vrtić integriran je u redoviti odnosno posebni program predškolskog odgoja dječjeg vrtića, koji se izvodi u odgojno-obrazovnoj skupini s djecom prije polaska u školu. Program predškole može se izvoditi u mješovitoj odgojno-obrazovnoj skupini redovitog programa. U istome članku u stavku 5. govori se o obvezi predškolskih ustanova i škola koji provode program predškole obavijestiti nadležno tijelo županije odnosno gradski ured Grada Zagreba, ukoliko roditelj ne upiše dijete u obvezni program predškole. Razumljivo, vrtići i škole, da bi mogli ispuniti tu obvezu, moraju imati podatak koja djeca jesu školski obveznici, odnosno koji roditelj s tom obvezom nije postupio sukladno Zakonu. Stoga valja dodati da nadležno tijelo županije odnosno gradski ured Grada Zagreba oma obvezu pravovremeno obavijestiti predškolske ustanove o djeci koja jesu školski obveznici, te članak 23.a, stavak 5. glasi: (5) Ako roditelj djeteta iz stavka 3. ovoga članka ne upiše dijete u program predškole, dječji vrtić ili škola u kojoj bi dijete trebalo pohađati navedeni program dužni su obavijestiti nadležno upravno tijelo županije, odnosno gradski ured Grada Zagreba i nadležnu ustanovu socijalne skrbi koji su dužni izvijestiti dječji vrtić ili osnovnu školu o poduzetim mjerama. U tu svrhu, nadležno tijelo županije odnosno gradski ured Grada Zagreba, dostavit će pravovremeno predškolskim ustanovama popis djece obveznika programa predškole. U članku 24., stavak 1., u navođenju tko radi na poslovima njege, odgoja i obrazovanja, socijalne i zdravstvene zaštite te skrbi o djeci propušteno je navesti zdravstvenog voditelja/voditeljicu. (1) U dječjem vrtiću na poslovima njege, odgoja i obrazovanja, socijalne i zdravstvene zaštite te skrbi o djeci rade sljedeći odgojno-obrazovni radnici: odgojitelj i stručni suradnik : pedagog, psiholog, logoped i edukacijski rehabilitator, te zdravstveni voditelj. U istom članku, stavak 3., navode se zahtjevi za zapošljavanje na radna mjesta u vrtiću. Predlagatelj navodi kako odgojno – obrazovni radnici u vrtiću moraju imati odgovarajuću vrstu i razinu obrazovanja te utvrđenu zdravstvenu sposobnost za obavljanje poslova iz stavka 1. ovog članka, ali propušta navesti da isti moraju imati i položen stručni ispit, kako je to stoji u trenutno važećem Zakonu. Stoga članak 24., stavak 3. treba glasiti: (3) Odgojno-obrazovni radnici u dječjem vrtiću moraju imati odgovarajuću vrstu i razinu obrazovanja sukladno Pravilniku o odgovarajućoj vrsti obrazovanja odgojitelja i stručnih suradnika u dječjem vrtiću, položen stručni ispit te utvrđenu zdravstvenu sposobnost za obavljanje poslova iz stavka 1. ovoga članka. U stavku 4. istoga članka, predlagatelj navodi potrebnu stručnu spremu koja omogućava obavljanje poslova odgojitelja, ostavljajući vrlo nejasno definirane konkretne studije koji bi bili uvjet zapošljavanja. Tako navodi preddiplomski sveučilišni studij, preddiplomski stručni studij, studij kojim je stečena viša stručna sprema u skladu s ranijim propisima, diplomski sveučilišni studij, specijalistički diplomski stručni studij, ne imenujući koji su to studiji, s kojim zvanjima. Takva formulacija imala bi se shvatiti na više načina, što za jedan ovakav dokument nije ispravno niti korisno. Primjerice, mogao bi to biti studij sestrinstva, ekonomije ili nekog drugog područja, što bi navelo poslodavce na pogrešne zaključke. U zakonu nije potrebno navoditi precizno studije koji odgovaraju zahtjevima radnog mjesta odgojitelja i stručnih suradnika, a s ciljem usklađivanja sa sljedećom stepenicom odgoja i obrazovanja i opisanim u Zakonu o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi, te Pravilnikom o odgovarajućoj vrsti obrazovanja učitelja i stručnih suradnika u osnovnoj školi, držimo da će novi Pravilnik o odgovarajućoj vrsti obrazovanja odgojitelja i stručnih suradnika u dječjim vrtićima, propisan po uzoru na spomenute dokumente, dati kvalitetan okvir obrazovnih uvjeta i zvanja u dječjim vrtićima. Stoga bi članak 24., stavak 4. glasio: (4) Poslove odgojitelja djece od navršenih šest mjeseci života do polaska u osnovnu školu može obavljati osoba koja je završila studij odgovarajuće vrste, sukladno Pravilniku o odgovarajućoj vrsti obrazovanja odgojitelja i stručnih suradnika u dječjem vrtiću. U stavku 5. ovoga članka, predlagatelj pojašnjava okvir u kojem bi se učiteljima razredne nastave omogućilo stjecanje dodatnih kompetencija i kvalifikacija prvostupnika predškolskog odgoja, uz polaganje razlike u vrijednosti 60 ECTS bodova na jednom od visokih učilišta u Republici Hrvatskoj. Manjak odgojitelja moguće je nadoknaditi dodatnim osposobljavanjem srodnih zanimanja, stjecanjem dodatnih kompetencija, no to nikako ne može biti ograničeno na samo učitelje. Naime, isticana visoka razina srodnosti koju u obrazloženju predlagatelj navodi, nije točna. Naprotiv, postoje i druga, čak i srodnija zvanja kojima se ovim putem priječi mogućnost rada u dječjim vrtićima uz iste uvjete, koji su evidentno rezervirani samo za učitelje. Primjerice, više srodnosti sa zvanjem odgojitelja imaju i pedagozi, socijalni pedagozi i drugi, posebno ako se sagleda razina obrazovanja, obujam sadržaja te ishodi učenja. Valja postići reciprocitet odgojitelja u odnosu na učitelja, i uzeti u obzir da bi pod istim uvjetima odgojitelja mogao steći dodatne kompetencije za rad u primarnom obrazovanju/školi. Dodatne kompetencije, a u skladu s ocjenama visokih učilišta te priznavanjem već položenih kolegija srodnih studija, mogu dati pripremu za rad, no nikako ne mogu dati stručnu kvalifikaciju sa zvanjem prvostupnika ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja. Pozivajući se na Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnim i srednjim školama, te Pravilnik o odgovarajućoj vrsti obrazovanja učitelja i stručnih suradnika u osnovnoj školi, predlažemo da osobe svih srodnih zanimanja koja se odluče na ovakvo dodatno obrazovanje, zadrže svoje zvanje, uz dopuštenje rada u predškolskim ustanovama nakon stečenih kompetencija – što bi se imalo smatrati nepotpunom kvalifikacijom. Osobe s takvim dodatnim obrazovanjem mogle bi privremeno obavljati poslove odgojitelja. Trajno bi te poslove mogli obavljati isključivo prvostupnici ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, nakon stjecanja kvalifikacije. Nastavno na prijedlog da se za potrebe stjecanja dodatnih kompetencija za rad u predškolskoj ustanovi na poslovima odgojitelja ostvari dodatno obrazovanje u vrijednosti 60 ECTS bodova, za koje, kako stoji u obrazloženju predlagatelja, ministar odlukom određuje nazive predmeta i sadržaj kolegija te ukupnu visinu ECTS bodova, valja se zapitati temeljem čega je tada predložen broj 60 ECTS bodova. Ukoliko je predlagatelj, navodeći upravo 60 ECTS bodova, imao na umu Odluku o donošenju programa stjecanja pedagoških kompetencija za strukovne učitelje, suradnike u nastavi i mentore (NN 8/2016), valja naglasiti kako takva odluka mora biti donesena i za stjecanje dodatnih kompetencija za poslove odgojitelja, s jasno određenim programima koje kandidati moraju proći kako bi stekli pravo rada na poslovima odgojitelja. U suprotnome, evidentno je kako prijedlog nije utemeljen na činjeničnim i stvarnim potrebama dodatnog obrazovanja. Slijedom svega navedenog tražimo da članak 24., stavak 5. glasi: (5) Ako se na natječaj ne javi osoba koja ispunjava uvjete iz stavka 4. ovoga članka poslove odgojitelja može obavljati osoba koja je završila srodni studij, uz uvjet da u roku od dvije godine od dana zasnivanja radnoga odnosa stekne dodatne kompetencije iz studijskog programa ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja na jednom od visokih učilišta u Republici Hrvatskoj u kojem se izvodi studijski program ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, a sukladno Odluci ministra o stjecanju dodatnih kompetencija za poslove odgojitelja u dječjem vrtiću/Pravilniku o stjecanju dodatnih kompetencija za obavljanje poslova odgojitelja u dječjim vrtićima. U svrhu održavanja kvalitete odgojno-obrazovnih procesa u predškolskim ustanovama, uvažavajući činjenicu da su nositelji tih procesa upravo i jedino odgojitelji s kvalifikacijom prvostupnika ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, odnosno magistri ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, osobe iz stavka 5. ovoga članka, mogu raditi poslove odgojitelja ali isključivo u smjeni uz odgojitelja koji ima odgovarajuću kvalifikaciju iz stavka 4. ovoga članka. Stoga tako treba i glasiti članak 24., stavak 7.: (7) Osoba iz stavka 5. ovoga članka zasniva radni odnos kao nestručna osoba do stjecanja dodatnih kompetencija te može izvoditi odgojno-obrazovni rad s djecom kao jedan od dvaju odgojitelja u odgojno-obrazovnoj skupini u istoj smjeni, uz odgojitelja koji ima odgovarajuću kvalifikaciju iz stavka 4. ovoga članka. Stavak 9. ovoga članka govori o tome kako se, ukoliko se na natječaj ne javi osoba koja ispunjava uvjete iz članka 4. ili 5. ovog članka, na poslove odgojitelja koji izvodi isključivo program predškole pri osnovnim školama, može zaposliti osoba koja je završila učiteljski studij. Predlažemo da se takva osoba može zaposliti, ali najduže pet šest mjeseci, odnosno da se sukladno propisima o zapošljavanju nestručne zamjene, mora nakon pet mjeseci raspisati novi natječaj. Kako bi se izbjegla mogućnost da poslodavac trajno zapošljava nestručnu zamjenu, ponavljajući natječaje svakih pet mjeseci, nestručna se zamjena može zaposliti dva puta, nakon čega je ustanova dužna pronaći način da zaposli osobu odgovarajuće stručne spreme, sukladno Pravilniku o odgovarajućoj vrsti obrazovanja odgojitelja i stručnih suradnika u dječjem vrtiću. (9) Ako se na natječaj ne javi osoba koja ispunjava uvjete iz stavka 4. ili 5. ovoga članka, poslove odgojitelja koji izvodi isključivo program predškole pri osnovnim školama za djecu koja ne pohađaju dječji vrtić može na određeno vrijeme, najdulje do pet mjeseci, sukladno propisima o zapošljavanju nestručne zamjene, obavljati osoba koja je završila učiteljski studij. Ustanova na isto radno mjesto može zaposliti nestručnu zamjenu dva puta, nakon toga dužna je raspisati natječaj i zaposliti osobu odgovarajuće stručne spreme, sukladno Pravilniku o odgovarajućoj vrsti obrazovanja odgojitelja i stručnih suradnika u dječjem vrtiću. U stavku 10. ovoga članka govori se o uvjetima koje mora ispunjavati osoba da bi se mogla obavljati poslove stručnog suradnika. Općenito, formulacija ''stručnog tima'' u kojem se nalaze ''stručni suradnici'' insinuira kako su ostali zaposleni u dječjem vrtiću zapravo nestručne osobe, što nipošto nije točno. Uzimajući u obzir činjenicu da je sve više magistara ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, da postoji i doktorski studij ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, uvažavajući bitnost i potrebu prisustva pedagoga, psihologa, edukacijskih rehabilitatora, socijalnih pedagoga, bespredmetno je isticati tek jedan dio zaposlenih u dječjem vrtiću kao stručan, suprotno njihovome zvanju i obrazovanju. Ne postoje zapreke da primjerice magistar RPOO određenim godinama staža, bude stručni suradnik koji će svojim iskustvom, znanjem i obrazovanjem biti podrška kolektivu i ponajprije djeci. To je pitanje potrebno riješiti već spomenutim Pravilnikom o vrsti odgovarajućeg obrazovanja odgojitelja i stručnih suradnika u dječjem vrtiću. Stoga tražimo da članak 24., stavak 10. glasi: (10) Poslove stručnog suradnika može obavljati osoba koja ispunjava uvjete iz Pravilnika o odgovarajućoj vrsti obrazovanja odgojitelja i stručnih suradnika u dječjem vrtiću. U članku 25.a, stavak 1., riječ je o zapošljavanju pomoćnika za djecu s teškoćama u razvoju i stručnih komunikacijskih posrednika, pri čemu predlagatelj ističe da se takve osobe mogu zaposliti, dok mi držimo kako se, sukladno potrebama djece s teškoćama u razvoju, pomoćnici i komunikacijski posrednici moraju zaposliti. (1) U skladu s potrebama djece s teškoćama u razvoju, u redovitim skupinama uz suglasnost osnivača, a prema procjeni stručnog tima u odgojno-obrazovnoj skupini mora se zaposliti pomoćnik za djecu s teškoćama u razvoju ili stručni komunikacijski posrednik, koji nije samostalni nositelj odgojno-obrazovne djelatnosti. Stavak 2. istoga članka govori o ispunjavanju uvjeta za zapošljavanje osoba iz stavka 1. ovoga članka, pri čemu valja naglasiti kako zvanje pomoćnika u dječjem vrtiću nije jasno definirano, kao ni potrebna edukacija, a u prijedlogu se, kako se čini, predlagatelj veže uz Pravilnik o pomoćnicima u nastavi. Još jednom ističemo kako je u svakom trenutku od iznimnog značaja razumjeti razvojne specifičnosti, odnosno različitosti djece predškolske i osnovnoškolske dobi. Uvažavajući te razlike, nije moguće na isti način pristupiti radu s oba uzrasta, pa tako niti pomoćnici u nastavi bez dodatne osposobljenosti ne mogu učinkovito odgovoriti na potrebe djeteta predškolske dobi. Stoga predlažemo da se izradi Pravilnik o pomoćnicima djeci s teškoćama i stručnim komunikacijskim posrednicima u dječjim vrtićima, koji će definirati i vrstu i stupanj edukacija koje takve osobe imaju proći. Tako bi članak 25.a, stavak 2. glasio: (2) Pomoćnik za djecu s teškoćama u razvoju te stručni komunikacijski posrednik moraju ispunjavati sljedeće uvjete: a. završeno najmanje četverogodišnje srednjoškolsko obrazovanje b. završeno osposobljavanje i stečena djelomična kvalifikacija, a sukladno Pravilniku o pomoćnicima djeci s teškoćama i stručnim komunikacijskim posrednicima u dječjem vrtiću. c. uvjete propisane člankom 25. ovoga Zakona d. nije roditelj/skrbnik niti drugi član uže obitelji djeteta kojem se pruža potpora. Također, ovim Pravilnikom valja jasno utvrditi koji su poslovi osoba iz stavka 1. ovog članka, odnosno spriječiti sada prisutnu pojavu da osoba koja je zaposlena na poslovima pomoćnika djetetu s teškoćama u razvoju, obavlja poslove odgojitelja odnosno druge poslove koje poslodavac odredi. U članku 26. govori se o zasnivanju radnog odnosa. Po uzoru na ostale srodne Zakone, primjerice onaj o osnovnom školstvu, čini se kako predlagatelj ovdje daje puno više smjernica, koje i nije nužno uvrstiti u zakon, budući da one proizlaze iz odredbi više drugih zakona. Jasno je da se u javnoj službi zapošljavanja odvijaju putem javnih natječaja, čija je provedba propisana i nedvojbeno određena. Ono što je potrebno učiniti, a evidentno temeljem dugogodišnje prakse postoji taj problem, jest bolji nadzor provedbe odredbi svih zakona. Ukoliko predlagatelj i dalje ostaje pri ovoj formi detaljiziranja odredbi, tada u članak 1. ovog stavka treba dodati: (1) Radni odnos u dječjem vrtiću zasniva se ugovorom o radu na temelju natječaja, sukladno Zakonu o radu. U stavak 3. ovoga članka valja dodati jasniju odredbu u slučajevima kada predškolska ustanova nema svoje mrežne stranice, budući da nije propisano da ih mora imati. Tada se natječaj, kao i ostali dokumenti za koje je Zakonom o pravu na pristup informacijama javna ustanova dužna učiniti javno dostupnima, moraju objaviti na mrežnim stranicama Osnivača predškolske ustanove. (3) Natječaj se objavljuje na mrežnim stranicama i oglasnim pločama Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, te mrežnim stranicama i oglasnim pločama dječjeg vrtića, odnosno mrežnim stranicama osnivača ukoliko vrtić nema web stranicu, a rok za primanje prijava kandidata ne može biti kraći od osam dana. U stavku 4. članka 26. govori se o mogućnosti zapošljavanja bez raspisivanja natječaja. Razumljivo je kako natječaj ima svoje zahtjeve, prije svega potrebno je određeno propisano vrijeme za njegovu provedbu, dok je potreba za radnikom nerijetko gotovo trenutna. Razumljivo je da mora postojati institut zapošljavanja na način da ono bude brzo i jednostavno, kada obavljanje poslova ne trpi odgodu. Ono što držimo problematičnim, što se u praksi pokazalo neprihvatljivim, jest činjenica da se često takav institut zapošljavanja iskorištava, pa se odlukom ravnatelja o zapošljavanju bez raspisivanja javnog natječaja, radnik ili radnici zapošljavaju na uzastopne takve ugovore, tumačeći kako je riječ o zamjeni za jednog, zatim drugog, trećeg radnika., ističući svaku tu zamjenu kao potpuno drugačije radno mjesto. Jasno su propisani poslovi odgojitelja, i nema razlike u obavljanju poslova jednog u odnosu na drugog odgojitelja, radi se o istom radnom mjestu. U tom smislu valja ograničiti broj ponavljanja takvih vrsta zapošljavanja za isto radno mjesto i nesporno utvrditi kako se to odnosi na radno mjesto odgojitelja, bez potrebe isticanja zamjene za pojedinog konkretnog radnika. Poslodavac mora rad organizirati na način da se poslovi nesmetano obavljaju, no ne može tumačiti zakonske odredbe proizvoljno i na štetu radnika. Radno mjesto odgojitelja nije sezonski posao, što bi se dalo zaključiti iz načina na koji se poslodavci trenutno odnose prema radnicima, a poradi kvalitete odgojno-obrazovnog rada, potrebe za kontinuitetom, poznavanjem okruženja i djece s kojom odgojitelj radi, iz čega proizlazi svaka pedagoška intervencija odgojitelja. Stoga stavak 4. treba glasiti: (4) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, radni odnos može se zasnovati ugovorom o radu i bez natječaja: – kad obavljanje poslova ne trpi odgodu, do zasnivanja radnoga odnosa na temelju natječaja, ali ne dulje od 60 dana, – ustanova smije za isto radno mjesto koristiti mogućnost zapošljavanja na 60 dana bez raspisivanja natječaja dva puta, nakon toga je obvezna raspisati natječaj. Pod istim radnim mjesto podrazumijevaju se sva radna mjesta koja su opisana istim nazivom odnosno imaju iste radne zadatke – kad potreba za obavljanjem poslova ne traje dulje od 60 dana. – u slučaju izmjene ugovora o radu radnika u predškolskoj ustanovi sklopljenog na neodređeno nepuno radno vrijeme u ugovor o radu radnika u predškolskoj ustanovi sklopljenog na neodređeno nepuno radno vrijeme u ugovor o radu na neodređeno puno radno vrijeme, U istom stavku istoga članka, podstavak 5. kaže kako će se u slučaju izmjene naziva posla odnosno popisa ili opisa poslova, s radnikom sklopiti novi ugovor o radu bez raspisivanja natječaja. Prije svega, predlagatelj nije pojasnio koje su to situacije i primjeri u kojima bi se naziv posla, popis i opis poslova mijenjao, a da bismo takvu mogućnost morali uglaviti u Zakon. Nadalje, takva pojava nije uobičajena, jer se već postojeća radna mjesta rijetko na ovaj način mijenjaju, a kada i dolazi do promjena, nužno je i zakonom obvezno omogućiti korištenje stečenih prava. Stoga, ne vidimo potrebu da se na taj način u zakon unesu promjene. U slučaju nekih izvanrednih okolnosti, uvijek je moguće s radnikom sklopiti dodatak ugovoru o radu, te smo tako i izmijenili predloženi podstavak članak 26., stavak 4., podstavak 5.: – u slučaju izmjene ugovora o radu radnika koji u predškolskoj ustanovi ima zasnovan radni odnos na neodređeno vrijeme, a kojim se mijenja naziv posla, odnosno popis ili opis poslova, takva će se izmjena riješiti dodatkom ugovoru o radu Nastavno na isti problem uzastopnog zapošljavanja na načine koji su štetni za radnika i upitno zakoniti u odnosu na Zakon o radu, u članku 26., stavak 5. govori se o zapošljavanju ukoliko se na natječaj ne javi osoba odgovarajućih kvalifikacija za poslove odgojitelja. Kada se zapošljava nestručna zamjena, nakon pet mjeseci poslodavac je dužan ponoviti natječaj, a do tada, odnosno dok se ne javi stručni kadar, osoba koja ne ispunjava propisane uvjete može nastaviti raditi. Takva formulacija dovodi do pojave da se nestručna osoba zaposli i svakih pet mjeseci se provodi natječaj, no osoba nastavlja raditi godinama, jer nema ograničenja koliko se puta smije ovaj postupak ponoviti. Tako se smanjuje kvaliteta odgojno-obrazovnog procesa koji se provodi u vrtićima koji nemaju zaposlen stručni kadar, i postavlja se pitanje zašto uopće propisujemo sve ove odredbe, kada postoji način da ih se zaobiđe. Nužno je ograničiti mogućnost višegodišnjeg ponavljanja ovakvog postupka, i motivirati poslodavce i osnivače predškolskih ustanova na traženje radnika odgovarajuće i propisane vrste obrazovanja. (5) Ako se na natječaj ne javi osoba koja ispunjava uvjete iz članka 24. ovoga Zakona, natječaj će se ponoviti u roku od pet mjeseci, a do zasnivanja radnog odnosa na osnovi ponovljenog natječaja radni se odnos može zasnovati s osobom koja ne ispunjava propisane uvjete. Postupak zapošljavanja nestručne zamjene može se ponavljati najviše tri puta, nakon toga vrtić je obvezan zaposliti radnika koji udovoljava stručnim obrazovanjem za radno mjesto na koje se zapošljava. Članak 28. govori o pripravnicima. U srpnju 2021. predali smo Ministarstvu znanosti i obrazovanja prijedlog izmjena Pravilnika o načinu i uvjetima polaganja stručnog ispita odgojitelja i stručnih suradnika u dječjem vrtiću, kako bismo pomogli ispraviti nevjerojatnu činjenicu da danas, 2021. godine, u dječjim vrtićima vrijedi Pravilnik donesen 1997. godine, koji od tada nije doživio ni slovo izmjena. Ne smijemo dopustiti da se pripravnike koristi kao jeftiniju radnu snagu na mjestima gdje nedostaje odgojitelja, tjerajući ih da 12 mjeseci obveznog pripravništva prikupljaju kroz dvije ili tri godine, radeći na kratkim zamjenama i bez mentora, s često naknadno pisanim programima stažiranja. Stoga smo u pravilniku predložili značajne izmjene, koje bi imale pomoći da se mladi stručni kadar što prije i što kvalitetnije stavi na tržište rada. S tim u vezi, članak 28. u stavku 7. mora glasiti: (7) Način i uvjete polaganja stručnog ispita, kao i progra Djelomično prihvaćen Komentari i prijedlozi odnose se na veći broj odredaba Nacrta i djelomično su prihvaćeni.
222 Lucija Bubenik PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA U potpunosti podržavam očitovanje udruge SIDRO! Očitovanje udruge SIDRO kopirano je u nastavku: Udruga SIDRO - odgojitelji u zaštiti prava djeteta u dječjem vrtiću, kao vjerujemo i velik broj odgojitelja i drugih zaposlenih u području Ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, s nestrpljenjem je dočekala prijedlog izmjena Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju. Nažalost, očekivali smo da će izmjene riješiti određene probleme na koje smo ukazivali, no to se nije dogodilo, bar ne u potpunosti. Stoga donosimo očitovanje udruge u ovom općem komentaru, a detaljno ćemo odgovoriti našim prijedlozima i u samim člancima. OČITOVANJE NA NACRT IZMJENA ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU Na samom početku, već u samom nazivu kao i u daljnjem tekstu Nacrta, mora se učiniti ispravak, sukladno suvremenoj terminologiji, te imenovati dokument Zakon o ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju. U članku 2., treba dodati stavak 3. kojim će se jedinicama lokalne (regionalne) samouprave otvoriti mogućnost sufinanciranja posebnih programa, kako bi se smanjile razlike u dostupnosti takvih programa. (3) Ako u pojedinim jedinicama lokalne samouprave postoji dječji vrtić, ali ne provodi posebne cjelodnevne programe (Montessori, Waldorf, sportski program, program ranog učenja stranog jezika), JLS može dijelom sufinancirati pohađanje takvog programa u vrtiću izvan te jedinice lokalne samouprave, a u kojoj se taj program provodi. U članak 6. alineja 2. dodati podstavak 4. koji glasi: 4. ''mjerila za broj ravnatelja'' U članku 11., stavak 3., potrebno je precizirati sastav stručnog povjerenstva koje utvrđuje ispunjenost uvjeta za početak rada dječjeg vrtića, s ciljem zaustavljanja mogućnosti da se vrtići otvaraju u neprimjerenim i neprihvatljivim uvjetima. (3) Postupak utvrđivanja ispunjenosti uvjeta za početak rada dječjeg vrtića provodi se prema odredbama zakona kojim se uređuje opći upravni postupak, a provodi ga stručno povjerenstvo koje imenuje ured državne uprave u županiji, odnosno gradski ured Grada Zagreba. Povjerenstvo čine stručnjaci odgovarajućeg profila, uključujući i stručnjaka s iskustvom rada u predškolskoj ustanovi. U članku 12. dodati podstavak 4. kojim bi se pobliže odredili zahtjevi kvalitete i sigurnosti opreme i namještaja kojima se opremaju dječji vrtići. - oprema i namještaj mora zadovoljavati standarde i odgovarati ISSO 9001 propisanoj kvaliteti U članku 14., stavak 5. dodati jasnije odredbe o javnoj dostupnosti i transparentnosti mreže dječjih vrtića. (5) Mreža dječjih vrtića mora udovoljiti zahtjevima dostupnosti i racionalnog ustroja dječjih vrtića i programa za djecu predškolske dobi u skladu s njihovim potrebama i sposobnostima, a u cilju informiranja javnosti o bitnim pitanjima od općeg interesa, podaci o broju i vrsti programa ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja koji se provode na nekom području, o broju uključene djece u te programe, o broju i stupnju te vrsti obrazovanja zaposlenih odgojitelja, broju djece izvan sustava RPOO na pojedinom području odnosno potrebama građana JLS, moraju biti transparentni i javno dostupni. U članku 15., stavak 2., valja razjasniti potrebu oslanjanja na ONK – okvirni nacionalni kurikularni dokument, koji datira iz 2011. godine, u odnosu na noviji, vrlo kvalitetan dokument koji sačinjava oslonac odgojno – obrazovnome radu u predškolskim ustanovama, a koji je ministar znanosti, obrazovanja i sporta Odlukom donio u svibnju 2015. godine. Držimo kako je potrebno s ovim dokumentom uskladiti važeće propise, a ne se vraćati na okvirni nacionalni kurikulum. (2) Nacionalni kurikulum za rani i predškolski odgoj i obrazovanje, donesen 2015. sukladno okvirnome nacionalnome kurikularnom dokumentu koji na općoj razini određuje elemente odgoja i obrazovanja djece rane i predškolske dobi, temelj je za rad svih predškolskih ustanova. U članku 15., potrebno je brisati stavak 6., budući da sadržaj tog stavka nema svrhu. Sukladno pedagoškim smjernicama i smjernicama NKRPOO, sadržaja u odgojno-obrazovnom radu s djecom predškolske dobi već dugo nema. Trajanje programa predškole je propisano, pravilnik je nepotreban, već je potrebno povezati ovo područje sa smjernicama Nacionalnog kurikuluma za rani i predškolski odgoj. (6) Sadržaj i trajanje programa predškole propisuje ministar nadležan za obrazovanje pravilnikom. U članku 16., stavak 2., ističe se ispravna odredba o obvezi usklađivanja radnog vremena vrtića s potrebama djece i zaposlenih roditelja. Kako bi se ispravno odgovorilo na iste, nužno je utemeljeno i argumentirano prilagoditi radno vrijeme predškolskih ustanova. U suradnji sa zaposlenim roditeljima, temeljem dokumentacije koju su roditelji suglasni predstaviti vrtiću, kao i dopustiti mogućnost provjere radnog statusa, ali s uvažavanjem mogućih kratkotrajnih promjena (iznenadni gubitak posla, promjena radnog mjesta, duža bolovanja…), vrtić može prilagoditi radno vrijeme. Stoga u stavak 2. valja dodati: (2) Radno vrijeme dječjih vrtića mora biti usklađeno s potrebama djece i zaposlenih roditelja. Roditelji daju suglasnost za provjeru svog radnog statusa pri HZMO, uz uvažavanje kratkotrajnih izmjena u radnom statusu. U slučaju smjenskog rada i nemogućnosti usklađivanja smjena, oba roditelja vrtiću donose potvrdu poslodavca o istome, temeljem čega vrtić ukoliko je u mogućnosti, usklađuje radno vrijeme ustanove. U članku 17., stavak 3., potrebno je Pravilnikom pojasniti postupanje pri upisu djeteta s teškoćom u ustanovu. U slučaju kada su kod djeteta utvrđene teškoće u razvoju, predškolska ustanova i roditelj potpisuju ugovor u trajanju od tri mjeseca, unutar kojih stručni suradnici vrtića provode evaluaciju napredovanja djeteta u ustanovi, te se na osnovu iste utvrđuje djetetova dobrobit uključivanjem u program ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, temeljem čega se ugovor produžuje ili prekida. Roditelj je obvezan prema uputi Dječjeg vrtića obaviti preporučene pretrage u cilju prikupljanja što potpunijih informacija o djetetovim mogućnostima i teškoćama. Ukoliko se zbog vrste i stupnja teškoća utvrdi da dijete u određenom programu i ustanovi ne napreduje zadovoljavajuće, odnosno ako vrtić nije u mogućnosti djetetu pružiti odgovarajući uvjete, dijete se upućuje u najbliži vrtić koji mu to može omogućiti. Pri takvom prelasku dvije ustanove surađuju u potpunosti, kako bi se djetetu i roditeljima taj prelazak olakšao. Cijena boravka u drugoj ustanovi ne smije biti različita od one u koju je dijete prvotno bilo uključeno. Istim je Pravilnikom potrebno definirati zadaće stručnih suradnika i odgojitelj u odnosu na rad s djetetom s posebnim potrebama. Individualne programe pišu stručni suradnici – psiholog, edukacijski rehabilitator. U slučaju kada vrtić nema stručnog suradnika odgovarajućeg profila, dužan je osigurati djetetu s teškoćama odgovarajući individualni program u suradnji sa stručnjacima iz drugih vrtića. Odgojitelj zaposlen u skupini s djetetom s teškoćama u razvoju, mora biti educiran za određeni program koji se s djetetom provodi. U slučaju potrebe, vrtić može odgojitelja uputiti i na dodatno obrazovanje, uz uvjet da to obrazovanje i financira. (3) Programe, postupak utvrđivanja darovitosti odnosno teškoća u razvoju, i uvjete rada s darovitom djecom i djecom s teškoćama u razvoju rane i predškolske dobi utvrđuje ministar nadležan za obrazovanje Pravilnikom. U članku 20., stavak 2. potrebno je definirati načine, uvjete i zahtjeve pri upisu djece u vrtić, koji neće dovoditi do razlika ovisno o mjestu rođenja djeteta, već će unificirano djeci omogućiti jednake uvjete pri upisu u predškolske ustanove. Nasloniti ovo pitanje na akte koje samostalno donosi Osnivač vrtića, otvara mogućnost velikih razlika u postupanju prema djeci i roditeljima, odnosno evidentno potiče diskriminaciju. Stoga stavak treba glasiti: (2) Način ostvarivanja prednosti, uvjete i zahtjeve pri upisu djece u dječji vrtić utvrđuje ministar obrazovanja Pravilnikom. U istom članku, stavak 3. propisuje provedbu inicijalnog razgovora s djecom pri upisu, odnosno opservaciju djeteta koje nije usvojilo govor. Pogrešno je promišljati kako je govor jedini pokazatelj odstupanja u djetetovu redovitom razvoju, te se odrediti na jednu ovako specifičnu stavku, negirajući i zakidajući sve ostale moguće poremećaje u redovitom razvoju djeteta. Nadalje, inicijalni razgovor kao i opservaciju, prema prijedlogu predlagatelja, provodi upisno povjerenstvo sastavljeno od tri člana, od čega bar jedan, predlaže se, mora biti stručni suradnik. Mišljenja smo kako je upisno povjerenstvo potrebno sastaviti od stručnjaka, kako jedan član povjerenstva mora biti psiholog, pedagog, ravnatelj, no jedan od članova povjerenstva obvezno mora biti odgojitelj. Stoga predlažemo da čl.20., st.3. glasi: (3) Prije upisa u dječji vrtić, provodi se obvezni inicijalni razgovor s roditeljem i razgovor s djetetom, odnosno opservacija djeteta kod kojeg su uočena odstupanja u redovitom razvoju. Razgovor odnosno opservaciju provodi upisno povjerenstvo dječjega vrtića u kojem su minimalno tri člana. Povjerenstvo čine ravnatelj, stručni suradnik iz redova psihologa, pedagoga, magistara RPOO, s obvezom da jedan član povjerenstva bude odgojitelj. Stavak 4. istog članka govori o tome kako se upisi mogu provoditi elektroničkim putem. Budući da je takav način upisa sve češći, a da je Ministarstvo već najavilo uspostavu e-vrtića, predlažemo da se u razdoblju od iduće dvije godine elektronički upisi omoguće u svim područjima Republike Hrvatske. (4) Upisi u dječje vrtiće mogu se provoditi elektroničkim putem. U razdoblju od dvije godine od stupanja ovog Zakona na snagu, uspostavit će se nacionalni upisnik djece predškolske dobi i omogućiti elektronički upisi u predškolske ustanove na području cijele Republike Hrvatske U članku 23., stavak 2., ističe se već opisano u Pravilniku o uvjetima i mjerilima za ostvarivanje predškolskih programa, a to je da se takvi programi za djecu stariju od 36 mjeseci mogu provoditi i u školama, a iznimno i za djecu rane dobi u skladu s propisanim standardima. Osjećamo potrebu još jednom istaknuti rečenicu kako je ovo prihvatljivo isključivo ako se provodi u istim uvjetima kakvi su propisani za predškolske ustanove. U tom smislu, ako škola može osigurati jednake uvjete, a jedinica lokalne samouprave nema osnovanu predškolsku ustanovu, tada je prihvatljivo da se predškolski programi provode u školi. Isto se odnosi i na kraće programe koji se provode u Pravilnikom predviđenim drugim ustanovama. Stoga bismo članak 23. stavak 2. dopunili: (2) Programi predškolskog odgoja mogu se ostvarivati: - pri osnovnim školama za djecu predškolske dobi stariju od 36 mjeseci, a iznimno u područjima rijetke naseljenosti i za djecu rane dobi u skladu s propisanim standardima, isključivo u istim uvjetima kakve imaju predškolske ustanove - kao kraći programi odgojno-obrazovnog rada s djecom rane i predškolske dobi pri knjižnicama, zdravstvenim, socijalnim, kulturnim i sportskim ustanovama, udrugama, drugim pravnim osobama i fizičkim osobama-obrtnicima, sukladno propisima koji uređuju rad svih predškolskih ustanova i u jednakim uvjetima kakve moraju zadovoljiti dječji vrtići U članku 23.a, stavak 2., predlagatelj ističe kako se program predškole samo iznimno provodi u mješovitim skupinama, dok se, kako proizlazi iz predloženog, on uobičajeno odvija u skupinama za djecu prije polaska u školu. Valja istaknuti da je velik broj odgojno obrazovnih skupina u kojima se provodi predškolski program, integriran u redovni ili posebni program, upravo dobno mješovitih skupina, zbog čega ovakva odredba sugerira potrebu formiranja drugačijeg koncepta formiranja uglavnom dobno homogenih skupina. To nije u suglasju s Nacionalnim kurikulumom za rani i predškolski odgoj, jer se i u mješovitim dobnim skupinama može kvalitetno provoditi priprema za polazak u školu. Stoga članak 23.a, stavak 2. treba glasiti: (2) Program predškole za djecu koja pohađaju vrtić integriran je u redoviti odnosno posebni program predškolskog odgoja dječjeg vrtića, koji se izvodi u odgojno-obrazovnoj skupini s djecom prije polaska u školu. Program predškole može se izvoditi u mješovitoj odgojno-obrazovnoj skupini redovitog programa. U istome članku u stavku 5. govori se o obvezi predškolskih ustanova i škola koji provode program predškole obavijestiti nadležno tijelo županije odnosno gradski ured Grada Zagreba, ukoliko roditelj ne upiše dijete u obvezni program predškole. Razumljivo, vrtići i škole, da bi mogli ispuniti tu obvezu, moraju imati podatak koja djeca jesu školski obveznici, odnosno koji roditelj s tom obvezom nije postupio sukladno Zakonu. Stoga valja dodati da nadležno tijelo županije odnosno gradski ured Grada Zagreba oma obvezu pravovremeno obavijestiti predškolske ustanove o djeci koja jesu školski obveznici, te članak 23.a, stavak 5. glasi: (5) Ako roditelj djeteta iz stavka 3. ovoga članka ne upiše dijete u program predškole, dječji vrtić ili škola u kojoj bi dijete trebalo pohađati navedeni program dužni su obavijestiti nadležno upravno tijelo županije, odnosno gradski ured Grada Zagreba i nadležnu ustanovu socijalne skrbi koji su dužni izvijestiti dječji vrtić ili osnovnu školu o poduzetim mjerama. U tu svrhu, nadležno tijelo županije odnosno gradski ured Grada Zagreba, dostavit će pravovremeno predškolskim ustanovama popis djece obveznika programa predškole. U članku 24., stavak 1., u navođenju tko radi na poslovima njege, odgoja i obrazovanja, socijalne i zdravstvene zaštite te skrbi o djeci propušteno je navesti zdravstvenog voditelja/voditeljicu. (1) U dječjem vrtiću na poslovima njege, odgoja i obrazovanja, socijalne i zdravstvene zaštite te skrbi o djeci rade sljedeći odgojno-obrazovni radnici: odgojitelj i stručni suradnik : pedagog, psiholog, logoped i edukacijski rehabilitator, te zdravstveni voditelj. U istom članku, stavak 3., navode se zahtjevi za zapošljavanje na radna mjesta u vrtiću. Predlagatelj navodi kako odgojno – obrazovni radnici u vrtiću moraju imati odgovarajuću vrstu i razinu obrazovanja te utvrđenu zdravstvenu sposobnost za obavljanje poslova iz stavka 1. ovog članka, ali propušta navesti da isti moraju imati i položen stručni ispit, kako je to stoji u trenutno važećem Zakonu. Stoga članak 24., stavak 3. treba glasiti: (3) Odgojno-obrazovni radnici u dječjem vrtiću moraju imati odgovarajuću vrstu i razinu obrazovanja sukladno Pravilniku o odgovarajućoj vrsti obrazovanja odgojitelja i stručnih suradnika u dječjem vrtiću, položen stručni ispit te utvrđenu zdravstvenu sposobnost za obavljanje poslova iz stavka 1. ovoga članka. U stavku 4. istoga članka, predlagatelj navodi potrebnu stručnu spremu koja omogućava obavljanje poslova odgojitelja, ostavljajući vrlo nejasno definirane konkretne studije koji bi bili uvjet zapošljavanja. Tako navodi preddiplomski sveučilišni studij, preddiplomski stručni studij, studij kojim je stečena viša stručna sprema u skladu s ranijim propisima, diplomski sveučilišni studij, specijalistički diplomski stručni studij, ne imenujući koji su to studiji, s kojim zvanjima. Takva formulacija imala bi se shvatiti na više načina, što za jedan ovakav dokument nije ispravno niti korisno. Primjerice, mogao bi to biti studij sestrinstva, ekonomije ili nekog drugog područja, što bi navelo poslodavce na pogrešne zaključke. U zakonu nije potrebno navoditi precizno studije koji odgovaraju zahtjevima radnog mjesta odgojitelja i stručnih suradnika, a s ciljem usklađivanja sa sljedećom stepenicom odgoja i obrazovanja i opisanim u Zakonu o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi, te Pravilnikom o odgovarajućoj vrsti obrazovanja učitelja i stručnih suradnika u osnovnoj školi, držimo da će novi Pravilnik o odgovarajućoj vrsti obrazovanja odgojitelja i stručnih suradnika u dječjim vrtićima, propisan po uzoru na spomenute dokumente, dati kvalitetan okvir obrazovnih uvjeta i zvanja u dječjim vrtićima. Stoga bi članak 24., stavak 4. glasio: (4) Poslove odgojitelja djece od navršenih šest mjeseci života do polaska u osnovnu školu može obavljati osoba koja je završila studij odgovarajuće vrste, sukladno Pravilniku o odgovarajućoj vrsti obrazovanja odgojitelja i stručnih suradnika u dječjem vrtiću. U stavku 5. ovoga članka, predlagatelj pojašnjava okvir u kojem bi se učiteljima razredne nastave omogućilo stjecanje dodatnih kompetencija i kvalifikacija prvostupnika predškolskog odgoja, uz polaganje razlike u vrijednosti 60 ECTS bodova na jednom od visokih učilišta u Republici Hrvatskoj. Manjak odgojitelja moguće je nadoknaditi dodatnim osposobljavanjem srodnih zanimanja, stjecanjem dodatnih kompetencija, no to nikako ne može biti ograničeno na samo učitelje. Naime, isticana visoka razina srodnosti koju u obrazloženju predlagatelj navodi, nije točna. Naprotiv, postoje i druga, čak i srodnija zvanja kojima se ovim putem priječi mogućnost rada u dječjim vrtićima uz iste uvjete, koji su evidentno rezervirani samo za učitelje. Primjerice, više srodnosti sa zvanjem odgojitelja imaju i pedagozi, socijalni pedagozi i drugi, posebno ako se sagleda razina obrazovanja, obujam sadržaja te ishodi učenja. Valja postići reciprocitet odgojitelja u odnosu na učitelja, i uzeti u obzir da bi pod istim uvjetima odgojitelja mogao steći dodatne kompetencije za rad u primarnom obrazovanju/školi. Dodatne kompetencije, a u skladu s ocjenama visokih učilišta te priznavanjem već položenih kolegija srodnih studija, mogu dati pripremu za rad, no nikako ne mogu dati stručnu kvalifikaciju sa zvanjem prvostupnika ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja. Pozivajući se na Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnim i srednjim školama, te Pravilnik o odgovarajućoj vrsti obrazovanja učitelja i stručnih suradnika u osnovnoj školi, predlažemo da osobe svih srodnih zanimanja koja se odluče na ovakvo dodatno obrazovanje, zadrže svoje zvanje, uz dopuštenje rada u predškolskim ustanovama nakon stečenih kompetencija – što bi se imalo smatrati nepotpunom kvalifikacijom. Osobe s takvim dodatnim obrazovanjem mogle bi privremeno obavljati poslove odgojitelja. Trajno bi te poslove mogli obavljati isključivo prvostupnici ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, nakon stjecanja kvalifikacije. Nastavno na prijedlog da se za potrebe stjecanja dodatnih kompetencija za rad u predškolskoj ustanovi na poslovima odgojitelja ostvari dodatno obrazovanje u vrijednosti 60 ECTS bodova, za koje, kako stoji u obrazloženju predlagatelja, ministar odlukom određuje nazive predmeta i sadržaj kolegija te ukupnu visinu ECTS bodova, valja se zapitati temeljem čega je tada predložen broj 60 ECTS bodova. Ukoliko je predlagatelj, navodeći upravo 60 ECTS bodova, imao na umu Odluku o donošenju programa stjecanja pedagoških kompetencija za strukovne učitelje, suradnike u nastavi i mentore (NN 8/2016), valja naglasiti kako takva odluka mora biti donesena i za stjecanje dodatnih kompetencija za poslove odgojitelja, s jasno određenim programima koje kandidati moraju proći kako bi stekli pravo rada na poslovima odgojitelja. U suprotnome, evidentno je kako prijedlog nije utemeljen na činjeničnim i stvarnim potrebama dodatnog obrazovanja. Slijedom svega navedenog tražimo da članak 24., stavak 5. glasi: (5) Ako se na natječaj ne javi osoba koja ispunjava uvjete iz stavka 4. ovoga članka poslove odgojitelja može obavljati osoba koja je završila srodni studij, uz uvjet da u roku od dvije godine od dana zasnivanja radnoga odnosa stekne dodatne kompetencije iz studijskog programa ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja na jednom od visokih učilišta u Republici Hrvatskoj u kojem se izvodi studijski program ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, a sukladno Odluci ministra o stjecanju dodatnih kompetencija za poslove odgojitelja u dječjem vrtiću/Pravilniku o stjecanju dodatnih kompetencija za obavljanje poslova odgojitelja u dječjim vrtićima. U svrhu održavanja kvalitete odgojno-obrazovnih procesa u predškolskim ustanovama, uvažavajući činjenicu da su nositelji tih procesa upravo i jedino odgojitelji s kvalifikacijom prvostupnika ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, odnosno magistri ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, osobe iz stavka 5. ovoga članka, mogu raditi poslove odgojitelja ali isključivo u smjeni uz odgojitelja koji ima odgovarajuću kvalifikaciju iz stavka 4. ovoga članka. Stoga tako treba i glasiti članak 24., stavak 7.: (7) Osoba iz stavka 5. ovoga članka zasniva radni odnos kao nestručna osoba do stjecanja dodatnih kompetencija te može izvoditi odgojno-obrazovni rad s djecom kao jedan od dvaju odgojitelja u odgojno-obrazovnoj skupini u istoj smjeni, uz odgojitelja koji ima odgovarajuću kvalifikaciju iz stavka 4. ovoga članka. Stavak 9. ovoga članka govori o tome kako se, ukoliko se na natječaj ne javi osoba koja ispunjava uvjete iz članka 4. ili 5. ovog članka, na poslove odgojitelja koji izvodi isključivo program predškole pri osnovnim školama, može zaposliti osoba koja je završila učiteljski studij. Predlažemo da se takva osoba može zaposliti, ali najduže pet šest mjeseci, odnosno da se sukladno propisima o zapošljavanju nestručne zamjene, mora nakon pet mjeseci raspisati novi natječaj. Kako bi se izbjegla mogućnost da poslodavac trajno zapošljava nestručnu zamjenu, ponavljajući natječaje svakih pet mjeseci, nestručna se zamjena može zaposliti dva puta, nakon čega je ustanova dužna pronaći način da zaposli osobu odgovarajuće stručne spreme, sukladno Pravilniku o odgovarajućoj vrsti obrazovanja odgojitelja i stručnih suradnika u dječjem vrtiću. (9) Ako se na natječaj ne javi osoba koja ispunjava uvjete iz stavka 4. ili 5. ovoga članka, poslove odgojitelja koji izvodi isključivo program predškole pri osnovnim školama za djecu koja ne pohađaju dječji vrtić može na određeno vrijeme, najdulje do pet mjeseci, sukladno propisima o zapošljavanju nestručne zamjene, obavljati osoba koja je završila učiteljski studij. Ustanova na isto radno mjesto može zaposliti nestručnu zamjenu dva puta, nakon toga dužna je raspisati natječaj i zaposliti osobu odgovarajuće stručne spreme, sukladno Pravilniku o odgovarajućoj vrsti obrazovanja odgojitelja i stručnih suradnika u dječjem vrtiću. U stavku 10. ovoga članka govori se o uvjetima koje mora ispunjavati osoba da bi se mogla obavljati poslove stručnog suradnika. Općenito, formulacija ''stručnog tima'' u kojem se nalaze ''stručni suradnici'' insinuira kako su ostali zaposleni u dječjem vrtiću zapravo nestručne osobe, što nipošto nije točno. Uzimajući u obzir činjenicu da je sve više magistara ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, da postoji i doktorski studij ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, uvažavajući bitnost i potrebu prisustva pedagoga, psihologa, edukacijskih rehabilitatora, socijalnih pedagoga, bespredmetno je isticati tek jedan dio zaposlenih u dječjem vrtiću kao stručan, suprotno njihovome zvanju i obrazovanju. Ne postoje zapreke da primjerice magistar RPOO određenim godinama staža, bude stručni suradnik koji će svojim iskustvom, znanjem i obrazovanjem biti podrška kolektivu i ponajprije djeci. To je pitanje potrebno riješiti već spomenutim Pravilnikom o vrsti odgovarajućeg obrazovanja odgojitelja i stručnih suradnika u dječjem vrtiću. Stoga tražimo da članak 24., stavak 10. glasi: (10) Poslove stručnog suradnika može obavljati osoba koja ispunjava uvjete iz Pravilnika o odgovarajućoj vrsti obrazovanja odgojitelja i stručnih suradnika u dječjem vrtiću. U članku 25.a, stavak 1., riječ je o zapošljavanju pomoćnika za djecu s teškoćama u razvoju i stručnih komunikacijskih posrednika, pri čemu predlagatelj ističe da se takve osobe mogu zaposliti, dok mi držimo kako se, sukladno potrebama djece s teškoćama u razvoju, pomoćnici i komunikacijski posrednici moraju zaposliti. (1) U skladu s potrebama djece s teškoćama u razvoju, u redovitim skupinama uz suglasnost osnivača, a prema procjeni stručnog tima u odgojno-obrazovnoj skupini mora se zaposliti pomoćnik za djecu s teškoćama u razvoju ili stručni komunikacijski posrednik, koji nije samostalni nositelj odgojno-obrazovne djelatnosti. Stavak 2. istoga članka govori o ispunjavanju uvjeta za zapošljavanje osoba iz stavka 1. ovoga članka, pri čemu valja naglasiti kako zvanje pomoćnika u dječjem vrtiću nije jasno definirano, kao ni potrebna edukacija, a u prijedlogu se, kako se čini, predlagatelj veže uz Pravilnik o pomoćnicima u nastavi. Još jednom ističemo kako je u svakom trenutku od iznimnog značaja razumjeti razvojne specifičnosti, odnosno različitosti djece predškolske i osnovnoškolske dobi. Uvažavajući te razlike, nije moguće na isti način pristupiti radu s oba uzrasta, pa tako niti pomoćnici u nastavi bez dodatne osposobljenosti ne mogu učinkovito odgovoriti na potrebe djeteta predškolske dobi. Stoga predlažemo da se izradi Pravilnik o pomoćnicima djeci s teškoćama i stručnim komunikacijskim posrednicima u dječjim vrtićima, koji će definirati i vrstu i stupanj edukacija koje takve osobe imaju proći. Tako bi članak 25.a, stavak 2. glasio: (2) Pomoćnik za djecu s teškoćama u razvoju te stručni komunikacijski posrednik moraju ispunjavati sljedeće uvjete: a. završeno najmanje četverogodišnje srednjoškolsko obrazovanje b. završeno osposobljavanje i stečena djelomična kvalifikacija, a sukladno Pravilniku o pomoćnicima djeci s teškoćama i stručnim komunikacijskim posrednicima u dječjem vrtiću. c. uvjete propisane člankom 25. ovoga Zakona d. nije roditelj/skrbnik niti drugi član uže obitelji djeteta kojem se pruža potpora. Također, ovim Pravilnikom valja jasno utvrditi koji su poslovi osoba iz stavka 1. ovog članka, odnosno spriječiti sada prisutnu pojavu da osoba koja je zaposlena na poslovima pomoćnika djetetu s teškoćama u razvoju, obavlja poslove odgojitelja odnosno druge poslove koje poslodavac odredi. U članku 26. govori se o zasnivanju radnog odnosa. Po uzoru na ostale srodne Zakone, primjerice onaj o osnovnom školstvu, čini se kako predlagatelj ovdje daje puno više smjernica, koje i nije nužno uvrstiti u zakon, budući da one proizlaze iz odredbi više drugih zakona. Jasno je da se u javnoj službi zapošljavanja odvijaju putem javnih natječaja, čija je provedba propisana i nedvojbeno određena. Ono što je potrebno učiniti, a evidentno temeljem dugogodišnje prakse postoji taj problem, jest bolji nadzor provedbe odredbi svih zakona. Ukoliko predlagatelj i dalje ostaje pri ovoj formi detaljiziranja odredbi, tada u članak 1. ovog stavka treba dodati: (1) Radni odnos u dječjem vrtiću zasniva se ugovorom o radu na temelju natječaja, sukladno Zakonu o radu. U stavak 3. ovoga članka valja dodati jasniju odredbu u slučajevima kada predškolska ustanova nema svoje mrežne stranice, budući da nije propisano da ih mora imati. Tada se natječaj, kao i ostali dokumenti za koje je Zakonom o pravu na pristup informacijama javna ustanova dužna učiniti javno dostupnima, moraju objaviti na mrežnim stranicama Osnivača predškolske ustanove. (3) Natječaj se objavljuje na mrežnim stranicama i oglasnim pločama Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, te mrežnim stranicama i oglasnim pločama dječjeg vrtića, odnosno mrežnim stranicama osnivača ukoliko vrtić nema web stranicu, a rok za primanje prijava kandidata ne može biti kraći od osam dana. U stavku 4. članka 26. govori se o mogućnosti zapošljavanja bez raspisivanja natječaja. Razumljivo je kako natječaj ima svoje zahtjeve, prije svega potrebno je određeno propisano vrijeme za njegovu provedbu, dok je potreba za radnikom nerijetko gotovo trenutna. Razumljivo je da mora postojati institut zapošljavanja na način da ono bude brzo i jednostavno, kada obavljanje poslova ne trpi odgodu. Ono što držimo problematičnim, što se u praksi pokazalo neprihvatljivim, jest činjenica da se često takav institut zapošljavanja iskorištava, pa se odlukom ravnatelja o zapošljavanju bez raspisivanja javnog natječaja, radnik ili radnici zapošljavaju na uzastopne takve ugovore, tumačeći kako je riječ o zamjeni za jednog, zatim drugog, trećeg radnika., ističući svaku tu zamjenu kao potpuno drugačije radno mjesto. Jasno su propisani poslovi odgojitelja, i nema razlike u obavljanju poslova jednog u odnosu na drugog odgojitelja, radi se o istom radnom mjestu. U tom smislu valja ograničiti broj ponavljanja takvih vrsta zapošljavanja za isto radno mjesto i nesporno utvrditi kako se to odnosi na radno mjesto odgojitelja, bez potrebe isticanja zamjene za pojedinog konkretnog radnika. Poslodavac mora rad organizirati na način da se poslovi nesmetano obavljaju, no ne može tumačiti zakonske odredbe proizvoljno i na štetu radnika. Radno mjesto odgojitelja nije sezonski posao, što bi se dalo zaključiti iz načina na koji se poslodavci trenutno odnose prema radnicima, a poradi kvalitete odgojno-obrazovnog rada, potrebe za kontinuitetom, poznavanjem okruženja i djece s kojom odgojitelj radi, iz čega proizlazi svaka pedagoška intervencija odgojitelja. Stoga stavak 4. treba glasiti: (4) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, radni odnos može se zasnovati ugovorom o radu i bez natječaja: – kad obavljanje poslova ne trpi odgodu, do zasnivanja radnoga odnosa na temelju natječaja, ali ne dulje od 60 dana, – ustanova smije za isto radno mjesto koristiti mogućnost zapošljavanja na 60 dana bez raspisivanja natječaja dva puta, nakon toga je obvezna raspisati natječaj. Pod istim radnim mjesto podrazumijevaju se sva radna mjesta koja su opisana istim nazivom odnosno imaju iste radne zadatke – kad potreba za obavljanjem poslova ne traje dulje od 60 dana. – u slučaju izmjene ugovora o radu radnika u predškolskoj ustanovi sklopljenog na neodređeno nepuno radno vrijeme u ugovor o radu radnika u predškolskoj ustanovi sklopljenog na neodređeno nepuno radno vrijeme u ugovor o radu na neodređeno puno radno vrijeme, U istom stavku istoga članka, podstavak 5. kaže kako će se u slučaju izmjene naziva posla odnosno popisa ili opisa poslova, s radnikom sklopiti novi ugovor o radu bez raspisivanja natječaja. Prije svega, predlagatelj nije pojasnio koje su to situacije i primjeri u kojima bi se naziv posla, popis i opis poslova mijenjao, a da bismo takvu mogućnost morali uglaviti u Zakon. Nadalje, takva pojava nije uobičajena, jer se već postojeća radna mjesta rijetko na ovaj način mijenjaju, a kada i dolazi do promjena, nužno je i zakonom obvezno omogućiti korištenje stečenih prava. Stoga, ne vidimo potrebu da se na taj način u zakon unesu promjene. U slučaju nekih izvanrednih okolnosti, uvijek je moguće s radnikom sklopiti dodatak ugovoru o radu, te smo tako i izmijenili predloženi podstavak članak 26., stavak 4., podstavak 5.: – u slučaju izmjene ugovora o radu radnika koji u predškolskoj ustanovi ima zasnovan radni odnos na neodređeno vrijeme, a kojim se mijenja naziv posla, odnosno popis ili opis poslova, takva će se izmjena riješiti dodatkom ugovoru o radu Nastavno na isti problem uzastopnog zapošljavanja na načine koji su štetni za radnika i upitno zakoniti u odnosu na Zakon o radu, u članku 26., stavak 5. govori se o zapošljavanju ukoliko se na natječaj ne javi osoba odgovarajućih kvalifikacija za poslove odgojitelja. Kada se zapošljava nestručna zamjena, nakon pet mjeseci poslodavac je dužan ponoviti natječaj, a do tada, odnosno dok se ne javi stručni kadar, osoba koja ne ispunjava propisane uvjete može nastaviti raditi. Takva formulacija dovodi do pojave da se nestručna osoba zaposli i svakih pet mjeseci se provodi natječaj, no osoba nastavlja raditi godinama, jer nema ograničenja koliko se puta smije ovaj postupak ponoviti. Tako se smanjuje kvaliteta odgojno-obrazovnog procesa koji se provodi u vrtićima koji nemaju zaposlen stručni kadar, i postavlja se pitanje zašto uopće propisujemo sve ove odredbe, kada postoji način da ih se zaobiđe. Nužno je ograničiti mogućnost višegodišnjeg ponavljanja ovakvog postupka, i motivirati poslodavce i osnivače predškolskih ustanova na traženje radnika odgovarajuće i propisane vrste obrazovanja. (5) Ako se na natječaj ne javi osoba koja ispunjava uvjete iz članka 24. ovoga Zakona, natječaj će se ponoviti u roku od pet mjeseci, a do zasnivanja radnog odnosa na osnovi ponovljenog natječaja radni se odnos može zasnovati s osobom koja ne ispunjava propisane uvjete. Postupak zapošljavanja nestručne zamjene može se ponavljati najviše tri puta, nakon toga vrtić je obvezan zaposliti radnika koji udovoljava stručnim obrazovanjem za radno mjesto na koje se zapošljava. Članak 28. govori o pripravnicima. U srpnju 2021. predali smo Ministarstvu znanosti i obrazovanja prijedlog izmjena Pravilnika o načinu i uvjetima polaganja stručnog ispita odgojitelja i stručnih suradnika u dječjem vrtiću, kako bismo pomogli ispraviti nevjerojatnu činjenicu da danas, 2021. godine, u dječjim vrtićima vrijedi Pravilnik donesen 1997. godine, koji od tada nije Djelomično prihvaćen Komentari i prijedlozi odnose se na veći broj odredaba Nacrta i djelomično su prihvaćeni.
223 Slavica Komar PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA Podržavam očitovanje udruge SIDRO na Nacrt izmjena zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju, s naglaskom na važnost jasnog definiranja izmjena članak zakona, kako se ne bi ostavilo prostora za različito tumačenje istog. Nastavno na usklađivanje dva stupnja odgoja i obrazovanja, vrtića i škola, u potpunosti se slažem s prijedlogom udruge SIDRO, da se, da temeljem čl.51. sada važećeg Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju, kojeg predlagatelj ne mijenaja u prijedlogu izmjena, izjednače materijalna, radna i socijalna prava radnika u vrtiću s pravima i statusom zaposlenih u školama, te da se za ta prava sredstva osiguraju u državnom proračunu. Radnici u vrtićima dio su sustava odgoja i obrazovanja, na prvoj stepenici tog puta, a evidentna želja Ministarstva znanosti i obrazovanja da se učini usklađivanje s učiteljima u školama, ide u prilog tome zahtjevu. Osiguravanjem sredstava za plaće radnika u dječjim vrtićima, kako to Ministarstvo čini za sve ostale zaposlene u školama, financijski bi rasteretilo jedinice lokalne samouprave i omogućilo da ta sredstva budu usmjerena u osiguravanje potrebnih dodatnih smještajnih kapaciteta, u kvalitetu i sigurnost vrtića, u kadrove, pomoćnike za djecu s teškoćama u razvoju, komunikacijske posrednike, rad s darovitom djecom, u opremu vrtića, te cijeli niz drugih potreba ZA SVAKO DIJETE U HRVATSKOJ. Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
224 KATARINA TURKOVIĆ GULIN PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA Prije svega pozdravljam nastojanje Ministarstva znanosti i obrazovanja da se uhvati u koštac s mnogim problemima o kojima posljednjih godinu dana i javnost ima saznanja, taman dovoljno da se razumijevanje problematike Ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja stavi na listu prioriteta. Nažalost, prioritetno rješavanje u ovom slučaju nije najbolji recept za uspjeh, što zbog odabranog pogrešnog termina javnog savjetovanja, što zbog jasnih pokazatelja kako je iz Nacrta ovoga prijedloga razvidno kako se mnogi propusti u dosadašnjem zakonu ponavljaju i sada, a novi Zakon ne daje odgovore i jasne odrednice kako to ispraviti. Pozdravljam i evidentno osluškivanje Ministarstva znanosti i obrazovanja, koje je čulo vrijedne volontere iz udruge SIDRO, međutim, voljeli bismo da se u radnoj skupini koja je izradila ovaj prijedlog, također razgovaralo o tim prijedlozima rješenja. Nesporno je kako radna skupina ili nije dovoljno stručno i nedvojbeno postavila okvir rješavanja problema, ili njihove kompetencije nisu to dopustile. Već sam naziv ovog zakona, unatoč činjenici kako imamo niz dokumenata koji u sebi sadrže naziv ''rani i predškolski odgoj i obrazovanje'', poput Nacionalnog kurikuluma za rani i predškolski odgoj i obrazovanje, unatoč tome što pri Ministarstvu znanosti i obrazovanja postoje odjeli i sektori koji u svome imenu sadrže upravo ''rani i predškolski odgoj i obrazovanje'', unatoč nazivu studija Ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja iz kojeg izlaze prvostupnici i magistri Ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, radna je skupina odlučila izostaviti riječ rani odgoj i obrazovanje iz imena Zakona. Time se nameće pitanje razumije li radna skupina i predlagatelj uopće vrijednosti i važnost ovoga zakonskog akta. Kada bi u prijedlogu Nacrta samo naziv bio pokazatelj nerazumijevanja, bilo bi to podnošljivo. Međutim, mnoge su odredbe ovdje prepisane bez dodatnog nužnog definiranja, bez mogućnosti da ne budu proizvoljno tumačene od strane onih kojima imaju služiti i koji ih moraju provoditi. Ipak, pozitivno je što se planira oformiti mreža dječjih vrtića, kroz koju će Ministarstvo moći pratiti strategiju razvoja ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, samo je još netko mora pripremiti, propisati i provesti. Sjajno je što se planira uspostaviti e-vrtić, kako se čini po uzoru na e-školu, što će zasigurno olakšati rad i unijeti dašak modernizacije. Ostaje samo pronaći sredstva, odrediti tko to mora pripremiti, provesti, i naravno financirati. Podržavam i prijedlog Ministarstva da se pedagoška dokumentacija vodi u elektroničkom obliku. Vjerujem da će nekad negdje netko propisati tko mora osigurati sredstva za to, tko će osigurati tehničku podršku, alate rada i samu aplikaciju kojom će se zamijeniti takozvana Žuta knjiga, iz davnih '90. Sve su to sjajni pomaci koji odlično izgledaju tekstualno, no Zakon je taj koji nam mora dati jasan, nedvojben i potpuno određen okvir tko je za što zadužen i tko ima koje odgovornosti. Nažalost, nakon toliko godina, još smo jednom pred izmjenama koje na ovaj način neće donijeti nužne promjene. U tom smislu podržavam sve prijedloge udruge SIDRO, a prije svega prijedlog o tome da se Odlukom ministra obrazovanja odredi jedinstvena ekonomska cijena vrtića na području Republike Hrvatske, da se manjak odgojitelja riješi stjecanjem dodatnih kompetencija ali bez stjecanja kvalifikacije i zvanja prvostupnika RPOO, da se pohađanje programa stjecanja dodatnih kompetencija za rad u dječjim vrtićima omogući svim srodnim zvanjima a ne samo učiteljima, da se taj program propiše Odlukom ministra ili Pravilnikom, po uzoru na stjecanje dodatnih kompetencija u školama. Ono što je potrebno učiniti i prije popunjavanja radnih mjesta odgojitelja drugim strukama, je promijeniti politiku zapošljavanja i politiku pripravništva. Ne može se dopustiti da radnik deset godina radi na zamjenama. To je isti rad na istim poslovima za istog poslodavca, i valja stati na kraj takvim tumačenjima zakona. Ne može se dopustiti niti da pripravnik godinu dana čeka pripravnički staž, zatim kroz tri sljedeće godine skuplja 12 mjeseci staža, bez mentora, bez plana i programa stažiranja, bez svrhe stažiranja, osim da popuni nedostatak odgojitelja. Zaposlimo ljude sukladno Zakonu o radu pa neće biti manjka odgojitelja. Otvorimo upisne kvote za studente zvanja koje nam nedostaje na tržištu rada, a nemojmo izmišljati prekvalifikacije u zvanja temeljem nekog slabašnog doškolovanja koje se zakonom određuje mogućim, a da se još ne zna niti što bi to točno trebalo značiti. Kad smo kod toga da se stvari odvijaju i rješavaju pogrešnim redoslijedom, dopustiti zapošljavanje osobama koje ne udovoljavaju zahtjevima radnog mjesta odgojitelja, uvjetovati im da kroz dvije godine steknu dodatne kompetencije, dopustiti im da polažu samo razlike stručnog ispita (za koje se, jasno, još ne zna koje su), ali ih pritom ne staviti u status pripravnika već ih izjednačiti s onima koji udovoljavaju svim uvjetima i imaju položen stručni ispit, nevjerojatno je! Nastavno na usklađivanje dva stupnja odgoja i obrazovanja, vrtića i škola, u potpunosti se slažem s intencijama Ministarstva i prijedlogom udruge SIDRO, da se, temeljem čl.51. sada važećeg Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju, kojeg predlagatelj ne mijenaja u ovom prijedlogu izmjena, izjednače materijalna, radna i socijalna prava radnika u vrtiću s pravima i statusom zaposlenih u školama, te da se za ta prava sredstva osiguraju u državnom proračunu. Radnici u vrtićima dio su sustava odgoja i obrazovanja, na prvoj stepenici toga puta, a evidentna želja Ministarstva znanosti i obrazovanja da se učini usklađivanje s učiteljima u školama, ide u prilog tome zahtjevu. Osiguravanjem sredstava za plaće radnika u dječjim vrtićima, kako to Ministarstvo čini za sve zaposlene u školama, financijski bi rasteretilo jedinice lokalne samouprave i omogućilo da ta sredstva budu usmjerena u osiguravanje potrebnih dodatnih smještajnih kapaciteta, u kvalitetu i sigurnost vrtića, u kadrove, pomoćnike za djecu s teškoćama u razvoju, komunikacijske posrednike, rad s darovitom djecom, u opremu vrtića, te cijeli niz drugih potreba ZA SVAKO DIJETE U HRVATSKOJ. Drugog načina nema, budući da jedinice lokalne samouprave ne mogu financijski podnijeti teret koji je pred njih stavljen, da nemaju svi jednak proračun, što za sobom nesporno povlači pitanje razlika u dostupnosti, sigurnosti i kvaliteti ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja. Tako nastaje i potiče se diskriminacije djece prema mjestu rođenja, što smatram velikim problemom, koji se odražava na budućnost društva. Refleksija te diskriminacije može se vidjeti svuda oko nas, toliko smo navikli na nju da je posve prirodno i u ovom prijedlogu Zakona prisutna. Primjerice kod navoda koje su to javne potrebe koje će se kao prioritet financirati iz državnog propračuna, koja će djeca imati prednost pri upisu u vrtić, koja će se odstupanja od redovitog razvoja smatrti signalom za obveznu opservaciju a koja odstupanja ipak ne... Temeljem svega izrečenog, u potpunosti se slažem sa svim zahtjevima udruge SIDRO, čvrstog uvjerenja da je to ispravan način za ozbiljne promjene u području Ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja. Nadam se da će Vam reakcije na prijedlog i velik broj komentara koji u svojoj srži govore jednako, biti dovoljan pokazatelj kako na ovim izmjenama moramo još puno raditi. Srdačan pozdrav, Katarina Turković Gulin Djelomično prihvaćen Komentari i prijedlozi odnose se na veći broj odredaba Nacrta i djelomično su prihvaćeni.
225 Teo Matković PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA Prijedlog izmjena i dopuna Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju donosi značajan broj dobrodošlih inkrementalnih izmjena usmjerene povećanju kvalitete RPOO, poput razrade uloge pomoćnika ili stručnog komunikacijskog posrednika (obzirom da je proces inkluzije doveo do toga da danas većina odgojno-obrazovnih skupina uključuje barem jedno djete s poteškoćama). Međutim, izmjene usmjerene povećanju dostupnosti nisu srazmjerne ambicijama prikazanima u ocjeni stanja ili recentnim nacionalnim strateškim dokumentima (o pojedinim točkama pružio sam mišljenje uz pripadajuće članke). Također, izostaju nužne intervencije u smjeru definiranja prava djece na vrtić (osim predškole), obveze gradova i općina da ih osiguraju, ekonomske cijene, iznosa participacije niti u instrumente javnog (su)financiranja. Ipak, dodaci odredbi o mreži dječjih vrtića (koje su nakon četvrt stoljeća tek sporadično uspostavljene u pojedinim gradovima i općinama) te elektroničkom upisniku predškolskih ustanova (i e-upisima) otvaraju preduvjete za utvrđivanje činjeničnog stanja kakvo će omogućiti kvalitetno planiranje i praćenje takvih intervencija u budućnosti. Iako nacrt predstavlja korak naprijed, za ispunjavanje ambicija Nacionalnog plana oporavka i otpornosti 2021.-2026 te Nacionalne razvojne strategije Republike Hrvatske do 2030. godine, punu sukladnost Preporuci Vijeća o visokokvalitetnim sustavima ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja (2019/C 189/02), uključujući i pripadajući okvir za kvalitetu, te dosizanje cilja 3 Rezolucije Vijeća o strateškom okviru za europsku suradnju u području obrazovanja i osposobljavanja u smjeru europskog prostora obrazovanja i šire (2021.–2030.) (2021/C 66/01) (do 2030. najmanje 96 % djece u dobi od tri godine do uključivanja u obvezno osnovnoškolsko obrazovanje trebalo bi sudjelovati u ranom predškolskom odgoju i obrazovanju.), bit će potrebne daljnje značajne dorade zakona i podzakonskih akata. Također, obzirom da ambiciozni ciljevi traže osiguravanje preduvjeta - financijskih, prostornih i ljudskih (o čemu raspravljaju brojni komentari), nužno je iste preduvjete dugoročno normativno, institucionalno i budžetski osigurati, te omogućiti prijelazne mehanizme kojima će u kratkom roku omogućiti svoj djeci pohađanje vrtića, a bez dugotrajnog negativnog učinka na kvalitetu ili zaposlenike u sustavu. Zaključno, sedamdeset godina nakon što je svoj djeci osigurano pohađanje osnovnog obrazovanja i pet godina nakon što je broj upisnih mjesta na visokim učilištima nadmašio broj osamnaestogodišnjaka, hrvatskom društu doista ne bi smio biti problem smoći resurse da u trećem desetljeću 21. stoljeća konačno formira sustav kojim ćemo baš svoj našoj djeci (koje nikad nije bilo manje) omogućiti kvalitetan start u obrazovanje i (izazovnu) budućnost kroz pohađanje vrtića. Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
226 ŽELJKA BUJANIĆ PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA U potpunosti se slažem i podržavam komentar i prijedlog Sindikata obrazovanja, medija i kulture. Predlagatelj Nacrta prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju, s Konačnim prijedlogom zakona, predložio je izmjene i dopune koje bi trebale unaprijediti, promijeniti i poboljšati implementaciju istog u praksi. Smatramo kako neki prijedlozi idu u tom smjeru, no predlagatelj nije imao u potpunosti „sluha" za „glas struke" čemu se oštro protivimo. Određene odredbe koje smatramo ključnim potrebno je doraditi jasnijim formulacijama, te tako izbjeći „slobodne interpretacije" u praksi. Izmjene i dopune ovog Zakona smo dugo čekali te je vrijeme „improvizacja" isteklo! Prema trenutno važećem Zakonu „predškolski odgoj ostvaruje se na temelju Državnog pedagoškog standarda predškolskog odgoja i obrazovanja", a znamo da se isti u praksi ne primjenjuje u svim segmentima, posebice kod: mjerila za broj djece u odgojnim skupinama, prostora dječjih vrtića, mjerila za opremu dječjeg vrtića, mjerila za didaktička sredstva i pomagala i dr. Kako osnivač ima pravo, ali i obvezu odlučivati o potrebama i interesima građana na svojem području za organiziranjem dječjih vrtića, trebao bi imati i potpunu odgovornost za osiguravanje dostatnih sredstava kojima bi se osigurali bolji uvjeti za djecu, bolji uvjeti rada svih zaposlenih i vratilo dostojanstvo struke. Stoga bi izmjene i dopune trebale ići u smjeru pronalaženja rješenja i uspostave mehanizama koji će osigurati veću kontrolu nad jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave i Grada Zagreba, koje su dužne poštivati i provoditi Državni pedagoški standard u svim segmentima, u cijelosti i bez odlaganja. Smatramo kako je nedopustivo i neodrživo da i nakon trinaest godina od donošenja Državno pedagoškog standarda, osnivači dječjih vrtića, jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave i Grad Zagreb, svojim odlukama minoriziraju Zakon. Svake pedagoške godine prilikom upisa u dječje vrtiće, posebice u velikim gradovima, suočavamo se s kroničnim nedostatkom smještajnih kapaciteta, koji generiraju pretrpavanje odgojih skupina i dodatno opterećuju ionako opterećene odgojno-obrazovne radnike, odgojitelje. Ministarstvo znanosti i obrazovanja, kao predlagatelj Zakona, nije, a morao bi, imati utjecaj na implementaciju ovoga Zakona u praksi. Njegovo nepoštivanje stvara velike probleme u djelatnosti ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, dovodi do neujednačenosti u obuhvatu djece, stvara velike regionalne razlike, a posebno nanosi štetu radnicima u ovom sustavu. Posljedice osjećaju zaposleni, posebice odgojitelji koji svakodnevno rade u neprimjerenim uvjetima rada, izloženi pojačanom fizičkom i psihičkom naporu, što ugrožava njihovo zdravlje, a sve češći je i odlazak iz struke. Ukazujemo godinama, da je odgovornost na osnivačima u JLS-u i Gradu Zagrebu koji moraju kontinuirano ulagati u stvaranje novih smještajnih kapaciteta, te je jedna od posljedica takvih „improvizacija" i kronični nedostatak odgojitelja na tržištu rada. Prema analizama i provedenim istraživanjima u sljedećih deset godina u sustav bi trebalo uključiti oko 7.000 odgojitelja! Stoga se u ovim izmjenama i dopunama trebala naći i odredba koja propisuje kaznu za osnivače koji donose odluke. Naglasak je na odluci o mjerilima i kriterijima za upis djece, a kojom se svjesno krši Državno pedagoški standard, posebice ako se i nakon podnesene prijave prosvjetnoj inspekciji, njihova nalaza i mišljenja problemi ne otklone u određenom roku. Također, trebalo se prići i izmjenama vezano za upravljanje radom dječjeg vrtića, s naglaskom na sastav, način i izbor članova upravnog vijeća. Smatramo da bi upravno vijeće trebalo brojiti sedam do devet članova, kako je to u osnovnim školama. Upravno vijeće koje broji sedam članova ima tri člana iz redova osnivača, dva odgojitelja, jednog predstavnika radnika i jednog predstavnika roditelja. Upravno vijeće koje broji devet članova, ima četiri člana iz redova osnivača, tri odgojitelja, jednog predstavnika radnika i jednog predstavnika roditelja. Nadalje, često smo se susretali sa suspendiranjem odgojitelja s radnog mjesta i nemogućnosti zasnivanja radnog odnosa u slučaju da se protiv njega vodi postupak za neko od prekršajnih djela za „nasilničko" ponašanje. Smatramo da su posljedice odredbe ovog članka rigorozne u smislu nemogućnosti zaposlenja ili gubitka posla, imajući na umu da se odražavaju na egzistenciju cijele obitelji. Stoga, predlažemo da se u sada važećem članku 25. Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju brišu odredbe stavka 3. i 4. kojima se priječi zaposlenje onih osoba koje su pravomoćno prekršajno kažnjene ili se protiv njih vodi prekršajni postupak. Smatramo potpuno opravdanu takvu zabranu u slučaju pravomoćne kaznene presude ili vođenja kaznenog postupka, no smatramo da se kod prekršaja vodi postupak za blaža djela, manje društveno štetna. Cilj kažnjavanja se postiže već samim vođenjem prekršajnog postupka ili prekršajnom kaznom i takva zabrana predstavlja dvostruko kažnjavanje za malu društvenu štetu. S obzirom na osnovna pitanja koja predlagatelj želi urediti ovim Zakonom kao što su: veći obuhvat djece rane i predškolske dobi, obveza organiziranja predškolskog odgoja i obrazovanja u JLS ili u suorganzaciji sa susjednim JUS, dopuna kriterija za ostvarivanje prednosti pri upisu u dječji vrtić, stvaranje dostatnih kadrovskih uvjeta u predškolskom odgoju i obrazovanju kroz mogućnost zapošljavanja učitelja primarnog obrazovanja uz stjecanje dodatnih kompetencija, zapošljavanje stručnih komunikacijskih posrednika, pomoćnika za djecu s teškoćama u razvoju, duže trajanje predškole, mogućnost upisa preko sustava eGrađani tijekom cijele vertikale obrazovanja, od vrtića do fakulteta, očitujemo se kako slijedi: danak 11. prijedloga vezano za članak 24. stavak 5. — protivimo se U predloženom stavku 5. navodi se: "Ako se na natječaj ne javi osoba koja ispunjava uvjete iz stavka 4. ovog članka poslove odgojitelja može obavljati osoba koja je završila učiteljski studij i to: specijalistički diplomski stručni studij ili integrirani preddiplomski i diplomski studij ili četverogodišnji diplomski studij primarnog obrazovanja, uz uvjet da u roku od dvije godine od dana zasnivanja radnog odnosa stekne dodatne kompetencije sa 60 ECTS bodova iz studijskog programa ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja i kvalifikaciju sveučilišnog prvostupnika/prvostupnice ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja na jednom od visokih učilišta u Republici Hrvatskoj u kojem se izvodi studijski program ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja." Takav prijedlog predlagatelja smatramo neprihvatljivim i krajnje degradirajućim za odgojitelje. Bez Obzira što se radi o prekvalifikaciji, samo 60 ECTS bodova je premalo i nedovoljno za stjecanje diplome i akademskog naziva prvostupnika/prvostupnice predškolskog odgoja i obrazovanja. Producirani višak učitelja na tržištu rada ne smije biti razlogom snižavanja kriterija u bodovanju. Zapošljavanje učitelja primarnog obrazovanja može biti samo privremeno rješenje, maksimalno na dvije godine, isključivo i samo ako se na natječaj ne jave odgojitelji, ali uz obvezu prekvalifikacije pod istim uvjetima koji vrijede za odgojitelje, što znači uz obvezu stjecanja 180 ECTS bodova. U sustavu školstva postoji kronična nestašica nastavnog kadra u pojedinim područjima, te se, s pravom, pitamo iz kojeg razloga se nije pristupilo prekvalifikacijama učitelja primarnog obrazovanja za spomenute potrebe u osnovnim i srednjim školama, te time riješio problem deficita u školskom sustavu? Stoga oštro osuđujemo takav pristup predlagatelja, jer u isto vrijeme takvu mogućnost ne nudi odgojiteljima koji možda žele uz SAMO 60 ECTS bodova steći diplomu učitelja primarnog obrazovanja! U stavku 7. članka 11. predlaže se /'Ako osoba iz stavka 5. ovog članka ne stekne odgovarajuću kvalifikaciju u roku od dvije godine od dana zasnivanja radnog odnosa, prestaje joj radni odnos istekom roka za stjecanje odgovarajuće kvalifikacije za odgojitelja te se ne može zaposliti u sustavu predškolskog odgoja i obrazovanja ako ne ispuni uvjete za rad na radnom mjestu odgojitelja. Takva definicija otvara nekoliko pitanja: Je li nužno s navedenom osobom potpisati ugovor na razdoblje od dvije godine, a potrebe su možda za kraćim razdobljem? O kojoj vrsti ugovora se ovdje radi, na određeno ili neodređeno vrijeme? Tko financira stjecanje dodatne kvalifikacije? Ako ranije spomenutoj osobi istekne radni odnos zbog ne stjecanja kvalifikacija u roku dvije godine, koji to uvjet za rad na radnom mjestu odgojitelja treba ispuniti? Redovnim putem ili ovaj predloženi od 60 ECTS bodova? CJ stavku 8. članka 11. predlaže se„ uz poslove odgojitelja koji izvodi isključivo program predškole pri osnovnim školama za djecu koja ne pohađaju dječji vrtić može na određeno vrijeme, najdulje do kraja pedagoške godine obavljati osoba koja je završila učiteljski studij" Takva formulacija članka je u suprotnosti s Pravilnikom o sadržaju i trajanju programa predškole koja traje do 31. svibnja, a pedagoška godina do 31. kolovoza? Program predškole bi se po našem mišljenju trebao provoditi kontinuirano, cijelu pedagošku godinu. U stavku 10. članka Il. predlaže se „poslove medicinske sestre može obavljati osoba koja je završila preddiplomski sveučilišni ili stručni studij sestrinstva, odnosno studij kojim je stečena viša stručna sprema u djelatnosti sestrinstva u skladu s ranijim propisima, kao i osoba kop je završila sveučilišni diplomski studij ili specijalistički studij sestrinstva' Članak je potrebno dopuniti „ s najmanje dvije godine radnog iskustva u struci' iz razloga što su u dječje vrtiće integrirana djeca sa sve težim i zahtjevnijim zdravstvenim teškoćama po odgojnoj skupini dvoje do troje djece, te je prethodno radno iskustvo na istim poslovima od iznimne važnosti. U članku 12. vezano za članak 24.a kojim se uvode nove kategorije radnika - pomoćnika za djecu s teškoćama u razvoju i stručnog komunikacijskog posrednika, smatramo da u skupinama u koje su uključena djeca s lakšim ili težim razvojnim teškoćama prednost trebaju imati odgojitelji i stručnjaci edukacijsko-rehabilitacijskog profila kao što je i propisano člankom 28. stavak 2. Državnog pedagoškog standarda predškolskog odgoja i obrazovanja. Ako se na natječaj ne javi odgojitelj ili stručnjak edukacijsko-rehabilitacijskog profila tada se mogu zaposliti gore navedene kategorije radnika. Smatramo i da do potpune primjene i poštivanja odredbi Državno pedagoškog standarda u svim segmentima, posebice gdje je broj djece u odgojnim skupinama znatno povećan, kao privremeno rješenje, osnivač mora imati obvezu zapošljavanja dodatnih odgojitelja. Članak 19. u vezi članka 37. stavka 2. potrebno je doraditi. Nejasno je koje su to „iznimne" situacije? Nažalost ,u praksi takva formulacija može stvarati probleme, različite proizvoljne interpretacije, a poučeni iskustvom „"iznimka" često postaje pravilo. Predškolsku ustanovu treba voditi i zastupati osoba koja zadovoljava kriterije propisane u stavku 1. članka 19. ovog nacrta .Uz navedeno smatram da je ovaj članak potrebno dopuniti s(re)licenciranjem ravnatelja, kako bi se unaprijedila kvaliteta u rukovođenju predškolske ustanove, a što je predviđeno još davne 2014. godine Strategijom obrazovanja, znanosti i tehnologije. Prihvaćamo da mandat ravnatelja traje pet godina, no uz dopunu obavezne provjere psiholoških sposobnosti kod nadležne medicine rada u tijeku svakog mandata, s obzirom da se sve više susrećemo s prijavama radnika za mobing na radnom mjestu od strane ravnatelja. Otvara se i pitanje, da bi učitelji primarnog obrazovanja u sustavu ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, koji dodatnim kvalifikacijama stiču akademski naziv i kvalifikaciju sveučilišnog prvostupnika/prvostupnice ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, koji bi radili na radnom mjestu odgojitelja (prema prijedlogu predlagatelja)uz zadovoljavanje ostalih uvjeta, mogli bi konkurirati i postati ravnatelji sa završenom jednom akademskom godinom i stečenih 60 ECTS bodova na studijskom programu ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, što ne prihvaćamo. Predlažemo da se, formulira članak koji bi omogućavao odgojiteljima ili stručnim suradnicima koji su obavljali dužnost ravnatelja da se vrate u ustanovu u kojoj su prethodno radili, a ako se na te poslove ne vrate u roku trideset dana od dana prestanka obavljanja funkcije ravnatelja da im prestaje radni odnos. Svjesni činjenice i mogućih situacija koje bi se mogle dogoditi u manjim sredinama, a to se odnosi na izostanak javljanja osoba koje ispunjavaju uvjete natječaja kako predlaže predlagatelj, potrebno je dopuniti formulacijama koje bi obuhvatile i takve situacije. U danku 19. koji se odnosi na članak 37. Zakona dodati novi stavak 2. Ako se na natječaj ne javi osoba koja ispunjava uvjete iz stavka 1. podstavak I. ovog članka tada ravnatelj dječjeg vrtića može biti osoba koja u trenutku prijave na natječaj za ravnatelja obavlja dužnost ravnatelja u najmanje drugom uzastopnom mandatu, a ispunila je uvjete za ravnatelja propisane Zakonom o predškolskom odgoju i obrazovanju („Narodne novine U, broj 10/97., 107/07., 94/13. i 98/19.)' Predlažemo izmjene u članku 37.a stavak 1. Zakona: (1)Ravnatelja dječjeg vrtića u slučaju privremene spriječenosti u obavljanju ravnateljskih poslova, zamjenjuje osoba iz redova odgojitelja ili stručnih suradnika s najmanje VŠS stručnom spremom. Zaključno. Dječji vrtić, neovisno o kojoj se jedinici lokalne i područne (regionalne) samouprave radi ne može funkcionirati bez odgojitelja, oni su prvi učitelji a kroz provođenje, primjenu i poštivanje zakona dobili bi jednak status kao učitelji, što s pravom zaslužuju. Stoga neki od prijedloga predlagatelja u ovim izmjenama i dopunama, a na koje smo ukazali usmjereni su na degradaciju zvanja i obezvrjeđivanje uloge i važnosti odgojitelja, što kao sindikat oštro osuđujemo. Ako su Vlada RH i resorno Ministarstvo znanosti i obrazovanja, ozbiljni u vezi sa zaustavljanjem alarmantnog pada kvalificiranih odgojitelja, tada moraju zaista razmisliti o tome što je nužno odmah napraviti, kako bi se zaustavio negativan trend u odljevu kadra i unaprijedio sustav ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja. Obrazovni sustav ne može nadmašiti kvalitetu profesionalaca koji rade u njemu, te je krajnje vrijeme započeti na ulaganje u djelatnost predškolskog odgoja i obrazovanja i odgojitelje gledati kao na ulaganje u dugoročni uspjeh naše djece." Djelomično prihvaćen Komentari i prijedlozi odnose se na veći broj odredaba Nacrta i djelomično su prihvaćeni.
227 marina barjaktarović PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA Poštovani, slažem se sa očitovanjem udruge SIDRO Na samom početku, već u samom nazivu kao i u daljnjem tekstu Nacrta, mora se učiniti ispravak, sukladno suvremenoj terminologiji, te imenovati dokument Zakon o ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju. U članku 2., treba dodati stavak 3. kojim će se jedinicama lokalne (regionalne) samouprave otvoriti mogućnost sufinanciranja posebnih programa, kako bi se smanjile razlike u dostupnosti takvih programa. (3) Ako u pojedinim jedinicama lokalne samouprave postoji dječji vrtić, ali ne provodi posebne cjelodnevne programe (Montessori, Waldorf, sportski program, program ranog učenja stranog jezika), JLS može dijelom sufinancirati pohađanje takvog programa u vrtiću izvan te jedinice lokalne samouprave, a u kojoj se taj program provodi. U članak 6. alineja 2. dodati podstavak 4. koji glasi: 4. ''mjerila za broj ravnatelja'' U članku 11., stavak 3., potrebno je precizirati sastav stručnog povjerenstva koje utvrđuje ispunjenost uvjeta za početak rada dječjeg vrtića, s ciljem zaustavljanja mogućnosti da se vrtići otvaraju u neprimjerenim i neprihvatljivim uvjetima. (3) Postupak utvrđivanja ispunjenosti uvjeta za početak rada dječjeg vrtića provodi se prema odredbama zakona kojim se uređuje opći upravni postupak, a provodi ga stručno povjerenstvo koje imenuje ured državne uprave u županiji, odnosno gradski ured Grada Zagreba. Povjerenstvo čine stručnjaci odgovarajućeg profila, uključujući i stručnjaka s iskustvom rada u predškolskoj ustanovi. U članku 12. dodati podstavak 4. kojim bi se pobliže odredili zahtjevi kvalitete i sigurnosti opreme i namještaja kojima se opremaju dječji vrtići. - oprema i namještaj mora zadovoljavati standarde i odgovarati ISSO 9001 propisanoj kvaliteti U članku 14., stavak 5. dodati jasnije odredbe o javnoj dostupnosti i transparentnosti mreže dječjih vrtića. (5) Mreža dječjih vrtića mora udovoljiti zahtjevima dostupnosti i racionalnog ustroja dječjih vrtića i programa za djecu predškolske dobi u skladu s njihovim potrebama i sposobnostima, a u cilju informiranja javnosti o bitnim pitanjima od općeg interesa, podaci o broju i vrsti programa ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja koji se provode na nekom području, o broju uključene djece u te programe, o broju i stupnju te vrsti obrazovanja zaposlenih odgojitelja, broju djece izvan sustava RPOO na pojedinom području odnosno potrebama građana JLS, moraju biti transparentni i javno dostupni. U članku 15., stavak 2., valja razjasniti potrebu oslanjanja na ONK – okvirni nacionalni kurikularni dokument, koji datira iz 2011. godine, u odnosu na noviji, vrlo kvalitetan dokument koji sačinjava oslonac odgojno – obrazovnome radu u predškolskim ustanovama, a koji je ministar znanosti, obrazovanja i sporta Odlukom donio u svibnju 2015. godine. Držimo kako je potrebno s ovim dokumentom uskladiti važeće propise, a ne se vraćati na okvirni nacionalni kurikulum. (2) Nacionalni kurikulum za rani i predškolski odgoj i obrazovanje, donesen 2015. sukladno okvirnome nacionalnome kurikularnom dokumentu koji na općoj razini određuje elemente odgoja i obrazovanja djece rane i predškolske dobi, temelj je za rad svih predškolskih ustanova. U članku 15., potrebno je brisati stavak 6., budući da sadržaj tog stavka nema svrhu. Sukladno pedagoškim smjernicama i smjernicama NKRPOO, sadržaja u odgojno-obrazovnom radu s djecom predškolske dobi već dugo nema. Trajanje programa predškole je propisano, pravilnik je nepotreban, već je potrebno povezati ovo područje sa smjernicama Nacionalnog kurikuluma za rani i predškolski odgoj. (6) Sadržaj i trajanje programa predškole propisuje ministar nadležan za obrazovanje pravilnikom. U članku 16., stavak 2., ističe se ispravna odredba o obvezi usklađivanja radnog vremena vrtića s potrebama djece i zaposlenih roditelja. Kako bi se ispravno odgovorilo na iste, nužno je utemeljeno i argumentirano prilagoditi radno vrijeme predškolskih ustanova. U suradnji sa zaposlenim roditeljima, temeljem dokumentacije koju su roditelji suglasni predstaviti vrtiću, kao i dopustiti mogućnost provjere radnog statusa, ali s uvažavanjem mogućih kratkotrajnih promjena (iznenadni gubitak posla, promjena radnog mjesta, duža bolovanja…), vrtić može prilagoditi radno vrijeme. Stoga u stavak 2. valja dodati: (2) Radno vrijeme dječjih vrtića mora biti usklađeno s potrebama djece i zaposlenih roditelja. Roditelji daju suglasnost za provjeru svog radnog statusa pri HZMO, uz uvažavanje kratkotrajnih izmjena u radnom statusu. U slučaju smjenskog rada i nemogućnosti usklađivanja smjena, oba roditelja vrtiću donose potvrdu poslodavca o istome, temeljem čega vrtić ukoliko je u mogućnosti, usklađuje radno vrijeme ustanove. U članku 17., stavak 3., potrebno je Pravilnikom pojasniti postupanje pri upisu djeteta s teškoćom u ustanovu. U slučaju kada su kod djeteta utvrđene teškoće u razvoju, predškolska ustanova i roditelj potpisuju ugovor u trajanju od tri mjeseca, unutar kojih stručni suradnici vrtića provode evaluaciju napredovanja djeteta u ustanovi, te se na osnovu iste utvrđuje djetetova dobrobit uključivanjem u program ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, temeljem čega se ugovor produžuje ili prekida. Roditelj je obvezan prema uputi Dječjeg vrtića obaviti preporučene pretrage u cilju prikupljanja što potpunijih informacija o djetetovim mogućnostima i teškoćama. Ukoliko se zbog vrste i stupnja teškoća utvrdi da dijete u određenom programu i ustanovi ne napreduje zadovoljavajuće, odnosno ako vrtić nije u mogućnosti djetetu pružiti odgovarajući uvjete, dijete se upućuje u najbliži vrtić koji mu to može omogućiti. Pri takvom prelasku dvije ustanove surađuju u potpunosti, kako bi se djetetu i roditeljima taj prelazak olakšao. Cijena boravka u drugoj ustanovi ne smije biti različita od one u koju je dijete prvotno bilo uključeno. Istim je Pravilnikom potrebno definirati zadaće stručnih suradnika i odgojitelj u odnosu na rad s djetetom s posebnim potrebama. Individualne programe pišu stručni suradnici – psiholog, edukacijski rehabilitator. U slučaju kada vrtić nema stručnog suradnika odgovarajućeg profila, dužan je osigurati djetetu s teškoćama odgovarajući individualni program u suradnji sa stručnjacima iz drugih vrtića. Odgojitelj zaposlen u skupini s djetetom s teškoćama u razvoju, mora biti educiran za određeni program koji se s djetetom provodi. U slučaju potrebe, vrtić može odgojitelja uputiti i na dodatno obrazovanje, uz uvjet da to obrazovanje i financira. (3) Programe, postupak utvrđivanja darovitosti odnosno teškoća u razvoju, i uvjete rada s darovitom djecom i djecom s teškoćama u razvoju rane i predškolske dobi utvrđuje ministar nadležan za obrazovanje Pravilnikom. U članku 20., stavak 2. potrebno je definirati načine, uvjete i zahtjeve pri upisu djece u vrtić, koji neće dovoditi do razlika ovisno o mjestu rođenja djeteta, već će unificirano djeci omogućiti jednake uvjete pri upisu u predškolske ustanove. Nasloniti ovo pitanje na akte koje samostalno donosi Osnivač vrtića, otvara mogućnost velikih razlika u postupanju prema djeci i roditeljima, odnosno evidentno potiče diskriminaciju. Stoga stavak treba glasiti: (2) Način ostvarivanja prednosti, uvjete i zahtjeve pri upisu djece u dječji vrtić utvrđuje ministar obrazovanja Pravilnikom. U istom članku, stavak 3. propisuje provedbu inicijalnog razgovora s djecom pri upisu, odnosno opservaciju djeteta koje nije usvojilo govor. Pogrešno je promišljati kako je govor jedini pokazatelj odstupanja u djetetovu redovitom razvoju, te se odrediti na jednu ovako specifičnu stavku, negirajući i zakidajući sve ostale moguće poremećaje u redovitom razvoju djeteta. Nadalje, inicijalni razgovor kao i opservaciju, prema prijedlogu predlagatelja, provodi upisno povjerenstvo sastavljeno od tri člana, od čega bar jedan, predlaže se, mora biti stručni suradnik. Mišljenja smo kako je upisno povjerenstvo potrebno sastaviti od stručnjaka, kako jedan član povjerenstva mora biti psiholog, pedagog, ravnatelj, no jedan od članova povjerenstva obvezno mora biti odgojitelj. Stoga predlažemo da čl.20., st.3. glasi: (3) Prije upisa u dječji vrtić, provodi se obvezni inicijalni razgovor s roditeljem i razgovor s djetetom, odnosno opservacija djeteta kod kojeg su uočena odstupanja u redovitom razvoju. Razgovor odnosno opservaciju provodi upisno povjerenstvo dječjega vrtića u kojem su minimalno tri člana. Povjerenstvo čine ravnatelj, stručni suradnik iz redova psihologa, pedagoga, magistara RPOO, s obvezom da jedan član povjerenstva bude odgojitelj. Stavak 4. istog članka govori o tome kako se upisi mogu provoditi elektroničkim putem. Budući da je takav način upisa sve češći, a da je Ministarstvo već najavilo uspostavu e-vrtića, predlažemo da se u razdoblju od iduće dvije godine elektronički upisi omoguće u svim područjima Republike Hrvatske. (4) Upisi u dječje vrtiće mogu se provoditi elektroničkim putem. U razdoblju od dvije godine od stupanja ovog Zakona na snagu, uspostavit će se nacionalni upisnik djece predškolske dobi i omogućiti elektronički upisi u predškolske ustanove na području cijele Republike Hrvatske U članku 23., stavak 2., ističe se već opisano u Pravilniku o uvjetima i mjerilima za ostvarivanje predškolskih programa, a to je da se takvi programi za djecu stariju od 36 mjeseci mogu provoditi i u školama, a iznimno i za djecu rane dobi u skladu s propisanim standardima. Osjećamo potrebu još jednom istaknuti rečenicu kako je ovo prihvatljivo isključivo ako se provodi u istim uvjetima kakvi su propisani za predškolske ustanove. U tom smislu, ako škola može osigurati jednake uvjete, a jedinica lokalne samouprave nema osnovanu predškolsku ustanovu, tada je prihvatljivo da se predškolski programi provode u školi. Isto se odnosi i na kraće programe koji se provode u Pravilnikom predviđenim drugim ustanovama. Stoga bismo članak 23. stavak 2. dopunili: (2) Programi predškolskog odgoja mogu se ostvarivati: - pri osnovnim školama za djecu predškolske dobi stariju od 36 mjeseci, a iznimno u područjima rijetke naseljenosti i za djecu rane dobi u skladu s propisanim standardima, isključivo u istim uvjetima kakve imaju predškolske ustanove - kao kraći programi odgojno-obrazovnog rada s djecom rane i predškolske dobi pri knjižnicama, zdravstvenim, socijalnim, kulturnim i sportskim ustanovama, udrugama, drugim pravnim osobama i fizičkim osobama-obrtnicima, sukladno propisima koji uređuju rad svih predškolskih ustanova i u jednakim uvjetima kakve moraju zadovoljiti dječji vrtići U članku 23.a, stavak 2., predlagatelj ističe kako se program predškole samo iznimno provodi u mješovitim skupinama, dok se, kako proizlazi iz predloženog, on uobičajeno odvija u skupinama za djecu prije polaska u školu. Valja istaknuti da je velik broj odgojno obrazovnih skupina u kojima se provodi predškolski program, integriran u redovni ili posebni program, upravo dobno mješovitih skupina, zbog čega ovakva odredba sugerira potrebu formiranja drugačijeg koncepta formiranja uglavnom dobno homogenih skupina. To nije u suglasju s Nacionalnim kurikulumom za rani i predškolski odgoj, jer se i u mješovitim dobnim skupinama može kvalitetno provoditi priprema za polazak u školu. Stoga članak 23.a, stavak 2. treba glasiti: (2) Program predškole za djecu koja pohađaju vrtić integriran je u redoviti odnosno posebni program predškolskog odgoja dječjeg vrtića, koji se izvodi u odgojno-obrazovnoj skupini s djecom prije polaska u školu. Program predškole može se izvoditi u mješovitoj odgojno-obrazovnoj skupini redovitog programa. U istome članku u stavku 5. govori se o obvezi predškolskih ustanova i škola koji provode program predškole obavijestiti nadležno tijelo županije odnosno gradski ured Grada Zagreba, ukoliko roditelj ne upiše dijete u obvezni program predškole. Razumljivo, vrtići i škole, da bi mogli ispuniti tu obvezu, moraju imati podatak koja djeca jesu školski obveznici, odnosno koji roditelj s tom obvezom nije postupio sukladno Zakonu. Stoga valja dodati da nadležno tijelo županije odnosno gradski ured Grada Zagreba oma obvezu pravovremeno obavijestiti predškolske ustanove o djeci koja jesu školski obveznici, te članak 23.a, stavak 5. glasi: (5) Ako roditelj djeteta iz stavka 3. ovoga članka ne upiše dijete u program predškole, dječji vrtić ili škola u kojoj bi dijete trebalo pohađati navedeni program dužni su obavijestiti nadležno upravno tijelo županije, odnosno gradski ured Grada Zagreba i nadležnu ustanovu socijalne skrbi koji su dužni izvijestiti dječji vrtić ili osnovnu školu o poduzetim mjerama. U tu svrhu, nadležno tijelo županije odnosno gradski ured Grada Zagreba, dostavit će pravovremeno predškolskim ustanovama popis djece obveznika programa predškole. U članku 24., stavak 1., u navođenju tko radi na poslovima njege, odgoja i obrazovanja, socijalne i zdravstvene zaštite te skrbi o djeci propušteno je navesti zdravstvenog voditelja/voditeljicu. (1) U dječjem vrtiću na poslovima njege, odgoja i obrazovanja, socijalne i zdravstvene zaštite te skrbi o djeci rade sljedeći odgojno-obrazovni radnici: odgojitelj i stručni suradnik : pedagog, psiholog, logoped i edukacijski rehabilitator, te zdravstveni voditelj. U istom članku, stavak 3., navode se zahtjevi za zapošljavanje na radna mjesta u vrtiću. Predlagatelj navodi kako odgojno – obrazovni radnici u vrtiću moraju imati odgovarajuću vrstu i razinu obrazovanja te utvrđenu zdravstvenu sposobnost za obavljanje poslova iz stavka 1. ovog članka, ali propušta navesti da isti moraju imati i položen stručni ispit, kako je to stoji u trenutno važećem Zakonu. Stoga članak 24., stavak 3. treba glasiti: (3) Odgojno-obrazovni radnici u dječjem vrtiću moraju imati odgovarajuću vrstu i razinu obrazovanja sukladno Pravilniku o odgovarajućoj vrsti obrazovanja odgojitelja i stručnih suradnika u dječjem vrtiću, položen stručni ispit te utvrđenu zdravstvenu sposobnost za obavljanje poslova iz stavka 1. ovoga članka. U stavku 4. istoga članka, predlagatelj navodi potrebnu stručnu spremu koja omogućava obavljanje poslova odgojitelja, ostavljajući vrlo nejasno definirane konkretne studije koji bi bili uvjet zapošljavanja. Tako navodi preddiplomski sveučilišni studij, preddiplomski stručni studij, studij kojim je stečena viša stručna sprema u skladu s ranijim propisima, diplomski sveučilišni studij, specijalistički diplomski stručni studij, ne imenujući koji su to studiji, s kojim zvanjima. Takva formulacija imala bi se shvatiti na više načina, što za jedan ovakav dokument nije ispravno niti korisno. Primjerice, mogao bi to biti studij sestrinstva, ekonomije ili nekog drugog područja, što bi navelo poslodavce na pogrešne zaključke. U zakonu nije potrebno navoditi precizno studije koji odgovaraju zahtjevima radnog mjesta odgojitelja i stručnih suradnika, a s ciljem usklađivanja sa sljedećom stepenicom odgoja i obrazovanja i opisanim u Zakonu o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi, te Pravilnikom o odgovarajućoj vrsti obrazovanja učitelja i stručnih suradnika u osnovnoj školi, držimo da će novi Pravilnik o odgovarajućoj vrsti obrazovanja odgojitelja i stručnih suradnika u dječjim vrtićima, propisan po uzoru na spomenute dokumente, dati kvalitetan okvir obrazovnih uvjeta i zvanja u dječjim vrtićima. Stoga bi članak 24., stavak 4. glasio: (4) Poslove odgojitelja djece od navršenih šest mjeseci života do polaska u osnovnu školu može obavljati osoba koja je završila studij odgovarajuće vrste, sukladno Pravilniku o odgovarajućoj vrsti obrazovanja odgojitelja i stručnih suradnika u dječjem vrtiću. U stavku 5. ovoga članka, predlagatelj pojašnjava okvir u kojem bi se učiteljima razredne nastave omogućilo stjecanje dodatnih kompetencija i kvalifikacija prvostupnika predškolskog odgoja, uz polaganje razlike u vrijednosti 60 ECTS bodova na jednom od visokih učilišta u Republici Hrvatskoj. Manjak odgojitelja moguće je nadoknaditi dodatnim osposobljavanjem srodnih zanimanja, stjecanjem dodatnih kompetencija, no to nikako ne može biti ograničeno na samo učitelje. Naime, isticana visoka razina srodnosti koju u obrazloženju predlagatelj navodi, nije točna. Naprotiv, postoje i druga, čak i srodnija zvanja kojima se ovim putem priječi mogućnost rada u dječjim vrtićima uz iste uvjete, koji su evidentno rezervirani samo za učitelje. Primjerice, više srodnosti sa zvanjem odgojitelja imaju i pedagozi, socijalni pedagozi i drugi, posebno ako se sagleda razina obrazovanja, obujam sadržaja te ishodi učenja. Valja postići reciprocitet odgojitelja u odnosu na učitelja, i uzeti u obzir da bi pod istim uvjetima odgojitelja mogao steći dodatne kompetencije za rad u primarnom obrazovanju/školi. Dodatne kompetencije, a u skladu s ocjenama visokih učilišta te priznavanjem već položenih kolegija srodnih studija, mogu dati pripremu za rad, no nikako ne mogu dati stručnu kvalifikaciju sa zvanjem prvostupnika ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja. Pozivajući se na Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnim i srednjim školama, te Pravilnik o odgovarajućoj vrsti obrazovanja učitelja i stručnih suradnika u osnovnoj školi, predlažemo da osobe svih srodnih zanimanja koja se odluče na ovakvo dodatno obrazovanje, zadrže svoje zvanje, uz dopuštenje rada u predškolskim ustanovama nakon stečenih kompetencija – što bi se imalo smatrati nepotpunom kvalifikacijom. Osobe s takvim dodatnim obrazovanjem mogle bi privremeno obavljati poslove odgojitelja. Trajno bi te poslove mogli obavljati isključivo prvostupnici ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, nakon stjecanja kvalifikacije. Nastavno na prijedlog da se za potrebe stjecanja dodatnih kompetencija za rad u predškolskoj ustanovi na poslovima odgojitelja ostvari dodatno obrazovanje u vrijednosti 60 ECTS bodova, za koje, kako stoji u obrazloženju predlagatelja, ministar odlukom određuje nazive predmeta i sadržaj kolegija te ukupnu visinu ECTS bodova, valja se zapitati temeljem čega je tada predložen broj 60 ECTS bodova. Ukoliko je predlagatelj, navodeći upravo 60 ECTS bodova, imao na umu Odluku o donošenju programa stjecanja pedagoških kompetencija za strukovne učitelje, suradnike u nastavi i mentore (NN 8/2016), valja naglasiti kako takva odluka mora biti donesena i za stjecanje dodatnih kompetencija za poslove odgojitelja, s jasno određenim programima koje kandidati moraju proći kako bi stekli pravo rada na poslovima odgojitelja. U suprotnome, evidentno je kako prijedlog nije utemeljen na činjeničnim i stvarnim potrebama dodatnog obrazovanja. Slijedom svega navedenog tražimo da članak 24., stavak 5. glasi: (5) Ako se na natječaj ne javi osoba koja ispunjava uvjete iz stavka 4. ovoga članka poslove odgojitelja može obavljati osoba koja je završila srodni studij, uz uvjet da u roku od dvije godine od dana zasnivanja radnoga odnosa stekne dodatne kompetencije iz studijskog programa ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja na jednom od visokih učilišta u Republici Hrvatskoj u kojem se izvodi studijski program ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, a sukladno Odluci ministra o stjecanju dodatnih kompetencija za poslove odgojitelja u dječjem vrtiću/Pravilniku o stjecanju dodatnih kompetencija za obavljanje poslova odgojitelja u dječjim vrtićima. U svrhu održavanja kvalitete odgojno-obrazovnih procesa u predškolskim ustanovama, uvažavajući činjenicu da su nositelji tih procesa upravo i jedino odgojitelji s kvalifikacijom prvostupnika ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, odnosno magistri ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, osobe iz stavka 5. ovoga članka, mogu raditi poslove odgojitelja ali isključivo u smjeni uz odgojitelja koji ima odgovarajuću kvalifikaciju iz stavka 4. ovoga članka. Stoga tako treba i glasiti članak 24., stavak 7.: (7) Osoba iz stavka 5. ovoga članka zasniva radni odnos kao nestručna osoba do stjecanja dodatnih kompetencija te može izvoditi odgojno-obrazovni rad s djecom kao jedan od dvaju odgojitelja u odgojno-obrazovnoj skupini u istoj smjeni, uz odgojitelja koji ima odgovarajuću kvalifikaciju iz stavka 4. ovoga članka. Stavak 9. ovoga članka govori o tome kako se, ukoliko se na natječaj ne javi osoba koja ispunjava uvjete iz članka 4. ili 5. ovog članka, na poslove odgojitelja koji izvodi isključivo program predškole pri osnovnim školama, može zaposliti osoba koja je završila učiteljski studij. Predlažemo da se takva osoba može zaposliti, ali najduže pet šest mjeseci, odnosno da se sukladno propisima o zapošljavanju nestručne zamjene, mora nakon pet mjeseci raspisati novi natječaj. Kako bi se izbjegla mogućnost da poslodavac trajno zapošljava nestručnu zamjenu, ponavljajući natječaje svakih pet mjeseci, nestručna se zamjena može zaposliti dva puta, nakon čega je ustanova dužna pronaći način da zaposli osobu odgovarajuće stručne spreme, sukladno Pravilniku o odgovarajućoj vrsti obrazovanja odgojitelja i stručnih suradnika u dječjem vrtiću. (9) Ako se na natječaj ne javi osoba koja ispunjava uvjete iz stavka 4. ili 5. ovoga članka, poslove odgojitelja koji izvodi isključivo program predškole pri osnovnim školama za djecu koja ne pohađaju dječji vrtić može na određeno vrijeme, najdulje do pet mjeseci, sukladno propisima o zapošljavanju nestručne zamjene, obavljati osoba koja je završila učiteljski studij. Ustanova na isto radno mjesto može zaposliti nestručnu zamjenu dva puta, nakon toga dužna je raspisati natječaj i zaposliti osobu odgovarajuće stručne spreme, sukladno Pravilniku o odgovarajućoj vrsti obrazovanja odgojitelja i stručnih suradnika u dječjem vrtiću. U stavku 10. ovoga članka govori se o uvjetima koje mora ispunjavati osoba da bi se mogla obavljati poslove stručnog suradnika. Općenito, formulacija ''stručnog tima'' u kojem se nalaze ''stručni suradnici'' insinuira kako su ostali zaposleni u dječjem vrtiću zapravo nestručne osobe, što nipošto nije točno. Uzimajući u obzir činjenicu da je sve više magistara ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, da postoji i doktorski studij ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, uvažavajući bitnost i potrebu prisustva pedagoga, psihologa, edukacijskih rehabilitatora, socijalnih pedagoga, bespredmetno je isticati tek jedan dio zaposlenih u dječjem vrtiću kao stručan, suprotno njihovome zvanju i obrazovanju. Ne postoje zapreke da primjerice magistar RPOO određenim godinama staža, bude stručni suradnik koji će svojim iskustvom, znanjem i obrazovanjem biti podrška kolektivu i ponajprije djeci. To je pitanje potrebno riješiti već spomenutim Pravilnikom o vrsti odgovarajućeg obrazovanja odgojitelja i stručnih suradnika u dječjem vrtiću. Stoga tražimo da članak 24., stavak 10. glasi: (10) Poslove stručnog suradnika može obavljati osoba koja ispunjava uvjete iz Pravilnika o odgovarajućoj vrsti obrazovanja odgojitelja i stručnih suradnika u dječjem vrtiću. U članku 25.a, stavak 1., riječ je o zapošljavanju pomoćnika za djecu s teškoćama u razvoju i stručnih komunikacijskih posrednika, pri čemu predlagatelj ističe da se takve osobe mogu zaposliti, dok mi držimo kako se, sukladno potrebama djece s teškoćama u razvoju, pomoćnici i komunikacijski posrednici moraju zaposliti. (1) U skladu s potrebama djece s teškoćama u razvoju, u redovitim skupinama uz suglasnost osnivača, a prema procjeni stručnog tima u odgojno-obrazovnoj skupini mora se zaposliti pomoćnik za djecu s teškoćama u razvoju ili stručni komunikacijski posrednik, koji nije samostalni nositelj odgojno-obrazovne djelatnosti. Stavak 2. istoga članka govori o ispunjavanju uvjeta za zapošljavanje osoba iz stavka 1. ovoga članka, pri čemu valja naglasiti kako zvanje pomoćnika u dječjem vrtiću nije jasno definirano, kao ni potrebna edukacija, a u prijedlogu se, kako se čini, predlagatelj veže uz Pravilnik o pomoćnicima u nastavi. Još jednom ističemo kako je u svakom trenutku od iznimnog značaja razumjeti razvojne specifičnosti, odnosno različitosti djece predškolske i osnovnoškolske dobi. Uvažavajući te razlike, nije moguće na isti način pristupiti radu s oba uzrasta, pa tako niti pomoćnici u nastavi bez dodatne osposobljenosti ne mogu učinkovito odgovoriti na potrebe djeteta predškolske dobi. Stoga predlažemo da se izradi Pravilnik o pomoćnicima djeci s teškoćama i stručnim komunikacijskim posrednicima u dječjim vrtićima, koji će definirati i vrstu i stupanj edukacija koje takve osobe imaju proći. Tako bi članak 25.a, stavak 2. glasio: (2) Pomoćnik za djecu s teškoćama u razvoju te stručni komunikacijski posrednik moraju ispunjavati sljedeće uvjete: a. završeno najmanje četverogodišnje srednjoškolsko obrazovanje b. završeno osposobljavanje i stečena djelomična kvalifikacija, a sukladno Pravilniku o pomoćnicima djeci s teškoćama i stručnim komunikacijskim posrednicima u dječjem vrtiću. c. uvjete propisane člankom 25. ovoga Zakona d. nije roditelj/skrbnik niti drugi član uže obitelji djeteta kojem se pruža potpora. Također, ovim Pravilnikom valja jasno utvrditi koji su poslovi osoba iz stavka 1. ovog članka, odnosno spriječiti sada prisutnu pojavu da osoba koja je zaposlena na poslovima pomoćnika djetetu s teškoćama u razvoju, obavlja poslove odgojitelja odnosno druge poslove koje poslodavac odredi. U članku 26. govori se o zasnivanju radnog odnosa. Po uzoru na ostale srodne Zakone, primjerice onaj o osnovnom školstvu, čini se kako predlagatelj ovdje daje puno više smjernica, koje i nije nužno uvrstiti u zakon, budući da one proizlaze iz odredbi više drugih zakona. Jasno je da se u javnoj službi zapošljavanja odvijaju putem javnih natječaja, čija je provedba propisana i nedvojbeno određena. Ono što je potrebno učiniti, a evidentno temeljem dugogodišnje prakse postoji taj problem, jest bolji nadzor provedbe odredbi svih zakona. Ukoliko predlagatelj i dalje ostaje pri ovoj formi detaljiziranja odredbi, tada u članak 1. ovog stavka treba dodati: (1) Radni odnos u dječjem vrtiću zasniva se ugovorom o radu na temelju natječaja, sukladno Zakonu o radu. U stavak 3. ovoga članka valja dodati jasniju odredbu u slučajevima kada predškolska ustanova nema svoje mrežne stranice, budući da nije propisano da ih mora imati. Tada se natječaj, kao i ostali dokumenti za koje je Zakonom o pravu na pristup informacijama javna ustanova dužna učiniti javno dostupnima, moraju objaviti na mrežnim stranicama Osnivača predškolske ustanove. (3) Natječaj se objavljuje na mrežnim stranicama i oglasnim pločama Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, te mrežnim stranicama i oglasnim pločama dječjeg vrtića, odnosno mrežnim stranicama osnivača ukoliko vrtić nema web stranicu, a rok za primanje prijava kandidata ne može biti kraći od osam dana. U stavku 4. članka 26. govori se o mogućnosti zapošljavanja bez raspisivanja natječaja. Razumljivo je kako natječaj ima svoje zahtjeve, prije svega potrebno je određeno propisano vrijeme za njegovu provedbu, dok je potreba za radnikom nerijetko gotovo trenutna. Razumljivo je da mora postojati institut zapošljavanja na način da ono bude brzo i jednostavno, kada obavljanje poslova ne trpi odgodu. Ono što držimo problematičnim, što se u praksi pokazalo neprihvatljivim, jest činjenica da se često takav institut zapošljavanja iskorištava, pa se odlukom ravnatelja o zapošljavanju bez raspisivanja javnog natječaja, radnik ili radnici zapošljavaju na uzastopne takve ugovore, tumačeći kako je riječ o zamjeni za jednog, zatim drugog, trećeg radnika., ističući svaku tu zamjenu kao potpuno drugačije radno mjesto. Jasno su propisani poslovi odgojitelja, i nema razlike u obavljanju poslova jednog u odnosu na drugog odgojitelja, radi se o istom radnom mjestu. U tom smislu valja ograničiti broj ponavljanja takvih vrsta zapošljavanja za isto radno mjesto i nesporno utvrditi kako se to odnosi na radno mjesto odgojitelja, bez potrebe isticanja zamjene za pojedinog konkretnog radnika. Poslodavac mora rad organizirati na način da se poslovi nesmetano obavljaju, no ne može tumačiti zakonske odredbe proizvoljno i na štetu radnika. Radno mjesto odgojitelja nije sezonski posao, što bi se dalo zaključiti iz načina na koji se poslodavci trenutno odnose prema radnicima, a poradi kvalitete odgojno-obrazovnog rada, potrebe za kontinuitetom, poznavanjem okruženja i djece s kojom odgojitelj radi, iz čega proizlazi svaka pedagoška intervencija odgojitelja. Stoga stavak 4. treba glasiti: (4) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, radni odnos može se zasnovati ugovorom o radu i bez natječaja: – kad obavljanje poslova ne trpi odgodu, do zasnivanja radnoga odnosa na temelju natječaja, ali ne dulje od 60 dana, – ustanova smije za isto radno mjesto koristiti mogućnost zapošljavanja na 60 dana bez raspisivanja natječaja dva puta, nakon toga je obvezna raspisati natječaj. Pod istim radnim mjesto podrazumijevaju se sva radna mjesta koja su opisana istim nazivom odnosno imaju iste radne zadatke – kad potreba za obavljanjem poslova ne traje dulje od 60 dana. – u slučaju izmjene ugovora o radu radnika u predškolskoj ustanovi sklopljenog na neodređeno nepuno radno vrijeme u ugovor o radu radnika u predškolskoj ustanovi sklopljenog na neodređeno nepuno radno vrijeme u ugovor o radu na neodređeno puno radno vrijeme, U istom stavku istoga članka, podstavak 5. kaže kako će se u slučaju izmjene naziva posla odnosno popisa ili opisa poslova, s radnikom sklopiti novi ugovor o radu bez raspisivanja natječaja. Prije svega, predlagatelj nije pojasnio koje su to situacije i primjeri u kojima bi se naziv posla, popis i opis poslova mijenjao, a da bismo takvu mogućnost morali uglaviti u Zakon. Nadalje, takva pojava nije uobičajena, jer se već postojeća radna mjesta rijetko na ovaj način mijenjaju, a kada i dolazi do promjena, nužno je i zakonom obvezno omogućiti korištenje stečenih prava. Stoga, ne vidimo potrebu da se na taj način u zakon unesu promjene. U slučaju nekih izvanrednih okolnosti, uvijek je moguće s radnikom sklopiti dodatak ugovoru o radu, te smo tako i izmijenili predloženi podstavak članak 26., stavak 4., podstavak 5.: – u slučaju izmjene ugovora o radu radnika koji u predškolskoj ustanovi ima zasnovan radni odnos na neodređeno vrijeme, a kojim se mijenja naziv posla, odnosno popis ili opis poslova, takva će se izmjena riješiti dodatkom ugovoru o radu Nastavno na isti problem uzastopnog zapošljavanja na načine koji su štetni za radnika i upitno zakoniti u odnosu na Zakon o radu, u članku 26., stavak 5. govori se o zapošljavanju ukoliko se na natječaj ne javi osoba odgovarajućih kvalifikacija za poslove odgojitelja. Kada se zapošljava nestručna zamjena, nakon pet mjeseci poslodavac je dužan ponoviti natječaj, a do tada, odnosno dok se ne javi stručni kadar, osoba koja ne ispunjava propisane uvjete može nastaviti raditi. Takva formulacija dovodi do pojave da se nestručna osoba zaposli i svakih pet mjeseci se provodi natječaj, no osoba nastavlja raditi godinama, jer nema ograničenja koliko se puta smije ovaj postupak ponoviti. Tako se smanjuje kvaliteta odgojno-obrazovnog procesa koji se provodi u vrtićima koji nemaju zaposlen stručni kadar, i postavlja se pitanje zašto uopće propisujemo sve ove odredbe, kada postoji način da ih se zaobiđe. Nužno je ograničiti mogućnost višegodišnjeg ponavljanja ovakvog postupka, i motivirati poslodavce i osnivače predškolskih ustanova na traženje radnika odgovarajuće i propisane vrste obrazovanja. (5) Ako se na natječaj ne javi osoba koja ispunjava uvjete iz članka 24. ovoga Zakona, natječaj će se ponoviti u roku od pet mjeseci, a do zasnivanja radnog odnosa na osnovi ponovljenog natječaja radni se odnos može zasnovati s osobom koja ne ispunjava propisane uvjete. Postupak zapošljavanja nestručne zamjene može se ponavljati najviše tri puta, nakon toga vrtić je obvezan zaposliti radnika koji udovoljava stručnim obrazovanjem za radno mjesto na koje se zapošljava. Članak 28. govori o pripravnicima. U srpnju 2021. predali smo Ministarstvu znanosti i obrazovanja prijedlog izmjena Pravilnika o načinu i uvjetima polaganja stručnog ispita odgojitelja i stručnih suradnika u dječjem vrtiću, kako bismo pomogli ispraviti nevjerojatnu činjenicu da danas, 2021. godine, u dječjim vrtićima vrijedi Pravilnik donesen 1997. godine, koji od tada nije doživio ni slovo izmjena. Ne smijemo dopustiti da se pripravnike koristi kao jeftiniju radnu snagu na mjestima gdje nedostaje odgojitelja, tjerajući ih da 12 mjeseci obveznog pripravništva prikupljaju kroz dvije ili tri godine, radeći na kratkim zamjenama i bez mentora, s često naknadno pisanim programima stažiranja. Stoga smo u pravilniku predložili značajne izmjene, koje bi imale pomoći da se mladi stručni kadar što prije i što kvalitetnije stavi na tržište rada. S tim u vezi, članak 28. u stavku 7. mora glasiti: (7) Način i uvjete polaganja stručnog ispita, kao i program pripravničkog staža propisuje ministar nadležan za obrazovanje Pravi Djelomično prihvaćen Komentari i prijedlozi odnose se na veći broj odredaba Nacrta i djelomično su prihvaćeni.
228 MONIKA TERLEVIĆ PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA Poštovani, slažem se s očitovanjem Udruge SIDRO. Na samom početku, već u samom nazivu kao i u daljnjem tekstu Nacrta, mora se učiniti ispravak, sukladno suvremenoj terminologiji, te imenovati dokument Zakon o ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju. U članku 2., treba dodati stavak 3. kojim će se jedinicama lokalne (regionalne) samouprave otvoriti mogućnost sufinanciranja posebnih programa, kako bi se smanjile razlike u dostupnosti takvih programa. (3) Ako u pojedinim jedinicama lokalne samouprave postoji dječji vrtić, ali ne provodi posebne cjelodnevne programe (Montessori, Waldorf, sportski program, program ranog učenja stranog jezika), JLS može dijelom sufinancirati pohađanje takvog programa u vrtiću izvan te jedinice lokalne samouprave, a u kojoj se taj program provodi. U članak 6. alineja 2. dodati podstavak 4. koji glasi 4. ''mjerila za broj ravnatelja'' U članku 11., stavak 3., potrebno je precizirati sastav stručnog povjerenstva koje utvrđuje ispunjenost uvjeta za početak rada dječjeg vrtića, s ciljem zaustavljanja mogućnosti da se vrtići otvaraju u neprimjerenim i neprihvatljivim uvjetima. (3) Postupak utvrđivanja ispunjenosti uvjeta za početak rada dječjeg vrtića provodi se prema odredbama zakona kojim se uređuje opći upravni postupak, a provodi ga stručno povjerenstvo koje imenuje ured državne uprave u županiji, odnosno gradski ured Grada Zagreba. Povjerenstvo čine stručnjaci odgovarajućeg profila, uključujući i stručnjaka s iskustvom rada u predškolskoj ustanovi. U članku 12. dodati podstavak 4. kojim bi se pobliže odredili zahtjevi kvalitete i sigurnosti opreme i namještaja kojima se opremaju dječji vrtići. - oprema i namještaj mora zadovoljavati standarde i odgovarati ISSO 9001 propisanoj kvaliteti U članku 14., stavak 5. dodati jasnije odredbe o javnoj dostupnosti i transparentnosti mreže dječjih vrtića. (5) Mreža dječjih vrtića mora udovoljiti zahtjevima dostupnosti i racionalnog ustroja dječjih vrtića i programa za djecu predškolske dobi u skladu s njihovim potrebama i sposobnostima, a u cilju informiranja javnosti o bitnim pitanjima od općeg interesa, podaci o broju i vrsti programa ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja koji se provode na nekom području, o broju uključene djece u te programe, o broju i stupnju te vrsti obrazovanja zaposlenih odgojitelja, broju djece izvan sustava RPOO na pojedinom području odnosno potrebama građana JLS, moraju biti transparentni i javno dostupni. U članku 15., stavak 2., valja razjasniti potrebu oslanjanja na ONK – okvirni nacionalni kurikularni dokument, koji datira iz 2011. godine, u odnosu na noviji, vrlo kvalitetan dokument koji sačinjava oslonac odgojno – obrazovnome radu u predškolskim ustanovama, a koji je ministar znanosti, obrazovanja i sporta Odlukom donio u svibnju 2015. godine. Držimo kako je potrebno s ovim dokumentom uskladiti važeće propise, a ne se vraćati na okvirni nacionalni kurikulum. (2) Nacionalni kurikulum za rani i predškolski odgoj i obrazovanje, donesen 2015. sukladno okvirnome nacionalnome kurikularnom dokumentu koji na općoj razini određuje elemente odgoja i obrazovanja djece rane i predškolske dobi, temelj je za rad svih predškolskih ustanova. U članku 15., potrebno je brisati stavak 6., budući da sadržaj tog stavka nema svrhu. Sukladno pedagoškim smjernicama i smjernicama NKRPOO, sadržaja u odgojno-obrazovnom radu s djecom predškolske dobi već dugo nema. Trajanje programa predškole je propisano, pravilnik je nepotreban, već je potrebno povezati ovo područje sa smjernicama Nacionalnog kurikuluma za rani i predškolski odgoj. (6) Sadržaj i trajanje programa predškole propisuje ministar nadležan za obrazovanje pravilnikom. U članku 16., stavak 2., ističe se ispravna odredba o obvezi usklađivanja radnog vremena vrtića s potrebama djece i zaposlenih roditelja. Kako bi se ispravno odgovorilo na iste, nužno je utemeljeno i argumentirano prilagoditi radno vrijeme predškolskih ustanova. U suradnji sa zaposlenim roditeljima, temeljem dokumentacije koju su roditelji suglasni predstaviti vrtiću, kao i dopustiti mogućnost provjere radnog statusa, ali s uvažavanjem mogućih kratkotrajnih promjena (iznenadni gubitak posla, promjena radnog mjesta, duža bolovanja…), vrtić može prilagoditi radno vrijeme. Stoga u stavak 2. valja dodati: (2) Radno vrijeme dječjih vrtića mora biti usklađeno s potrebama djece i zaposlenih roditelja. Roditelji daju suglasnost za provjeru svog radnog statusa pri HZMO, uz uvažavanje kratkotrajnih izmjena u radnom statusu. U slučaju smjenskog rada i nemogućnosti usklađivanja smjena, oba roditelja vrtiću donose potvrdu poslodavca o istome, temeljem čega vrtić ukoliko je u mogućnosti, usklađuje radno vrijeme ustanove. U članku 17., stavak 3., potrebno je Pravilnikom pojasniti postupanje pri upisu djeteta s teškoćom u ustanovu. U slučaju kada su kod djeteta utvrđene teškoće u razvoju, predškolska ustanova i roditelj potpisuju ugovor u trajanju od tri mjeseca, unutar kojih stručni suradnici vrtića provode evaluaciju napredovanja djeteta u ustanovi, te se na osnovu iste utvrđuje djetetova dobrobit uključivanjem u program ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, temeljem čega se ugovor produžuje ili prekida. Roditelj je obvezan prema uputi Dječjeg vrtića obaviti preporučene pretrage u cilju prikupljanja što potpunijih informacija o djetetovim mogućnostima i teškoćama. Ukoliko se zbog vrste i stupnja teškoća utvrdi da dijete u određenom programu i ustanovi ne napreduje zadovoljavajuće, odnosno ako vrtić nije u mogućnosti djetetu pružiti odgovarajući uvjete, dijete se upućuje u najbliži vrtić koji mu to može omogućiti. Pri takvom prelasku dvije ustanove surađuju u potpunosti, kako bi se djetetu i roditeljima taj prelazak olakšao. Cijena boravka u drugoj ustanovi ne smije biti različita od one u koju je dijete prvotno bilo uključeno. Istim je Pravilnikom potrebno definirati zadaće stručnih suradnika i odgojitelj u odnosu na rad s djetetom s posebnim potrebama. Individualne programe pišu stručni suradnici – psiholog, edukacijski rehabilitator. U slučaju kada vrtić nema stručnog suradnika odgovarajućeg profila, dužan je osigurati djetetu s teškoćama odgovarajući individualni program u suradnji sa stručnjacima iz drugih vrtića. Odgojitelj zaposlen u skupini s djetetom s teškoćama u razvoju, mora biti educiran za određeni program koji se s djetetom provodi. U slučaju potrebe, vrtić može odgojitelja uputiti i na dodatno obrazovanje, uz uvjet da to obrazovanje i financira. (3) Programe, postupak utvrđivanja darovitosti odnosno teškoća u razvoju, i uvjete rada s darovitom djecom i djecom s teškoćama u razvoju rane i predškolske dobi utvrđuje ministar nadležan za obrazovanje Pravilnikom. U članku 20., stavak 2. potrebno je definirati načine, uvjete i zahtjeve pri upisu djece u vrtić, koji neće dovoditi do razlika ovisno o mjestu rođenja djeteta, već će unificirano djeci omogućiti jednake uvjete pri upisu u predškolske ustanove. Nasloniti ovo pitanje na akte koje samostalno donosi Osnivač vrtića, otvara mogućnost velikih razlika u postupanju prema djeci i roditeljima, odnosno evidentno potiče diskriminaciju. Stoga stavak treba glasiti: (2) Način ostvarivanja prednosti, uvjete i zahtjeve pri upisu djece u dječji vrtić utvrđuje ministar obrazovanja Pravilnikom. U istom članku, stavak 3. propisuje provedbu inicijalnog razgovora s djecom pri upisu, odnosno opservaciju djeteta koje nije usvojilo govor. Pogrešno je promišljati kako je govor jedini pokazatelj odstupanja u djetetovu redovitom razvoju, te se odrediti na jednu ovako specifičnu stavku, negirajući i zakidajući sve ostale moguće poremećaje u redovitom razvoju djeteta. Nadalje, inicijalni razgovor kao i opservaciju, prema prijedlogu predlagatelja, provodi upisno povjerenstvo sastavljeno od tri člana, od čega bar jedan, predlaže se, mora biti stručni suradnik. Mišljenja smo kako je upisno povjerenstvo potrebno sastaviti od stručnjaka, kako jedan član povjerenstva mora biti psiholog, pedagog, ravnatelj, no jedan od članova povjerenstva obvezno mora biti odgojitelj. Stoga predlažemo da čl.20., st.3. glasi: (3) Prije upisa u dječji vrtić, provodi se obvezni inicijalni razgovor s roditeljem i razgovor s djetetom, odnosno opservacija djeteta kod kojeg su uočena odstupanja u redovitom razvoju. Razgovor odnosno opservaciju provodi upisno povjerenstvo dječjega vrtića u kojem su minimalno tri člana. Povjerenstvo čine ravnatelj, stručni suradnik iz redova psihologa, pedagoga, magistara RPOO, s obvezom da jedan član povjerenstva bude odgojitelj. Stavak 4. istog članka govori o tome kako se upisi mogu provoditi elektroničkim putem. Budući da je takav način upisa sve češći, a da je Ministarstvo već najavilo uspostavu e-vrtića, predlažemo da se u razdoblju od iduće dvije godine elektronički upisi omoguće u svim područjima Republike Hrvatske. (4) Upisi u dječje vrtiće mogu se provoditi elektroničkim putem. U razdoblju od dvije godine od stupanja ovog Zakona na snagu, uspostavit će se nacionalni upisnik djece predškolske dobi i omogućiti elektronički upisi u predškolske ustanove na području cijele Republike Hrvatske U članku 23., stavak 2., ističe se već opisano u Pravilniku o uvjetima i mjerilima za ostvarivanje predškolskih programa, a to je da se takvi programi za djecu stariju od 36 mjeseci mogu provoditi i u školama, a iznimno i za djecu rane dobi u skladu s propisanim standardima. Osjećamo potrebu još jednom istaknuti rečenicu kako je ovo prihvatljivo isključivo ako se provodi u istim uvjetima kakvi su propisani za predškolske ustanove. U tom smislu, ako škola može osigurati jednake uvjete, a jedinica lokalne samouprave nema osnovanu predškolsku ustanovu, tada je prihvatljivo da se predškolski programi provode u školi. Isto se odnosi i na kraće programe koji se provode u Pravilnikom predviđenim drugim ustanovama. Stoga bismo članak 23. stavak 2. dopunili: (2) Programi predškolskog odgoja mogu se ostvarivati: - pri osnovnim školama za djecu predškolske dobi stariju od 36 mjeseci, a iznimno u područjima rijetke naseljenosti i za djecu rane dobi u skladu s propisanim standardima, isključivo u istim uvjetima kakve imaju predškolske ustanove - kao kraći programi odgojno-obrazovnog rada s djecom rane i predškolske dobi pri knjižnicama, zdravstvenim, socijalnim, kulturnim i sportskim ustanovama, udrugama, drugim pravnim osobama i fizičkim osobama-obrtnicima, sukladno propisima koji uređuju rad svih predškolskih ustanova i u jednakim uvjetima kakve moraju zadovoljiti dječji vrtići U članku 23.a, stavak 2., predlagatelj ističe kako se program predškole samo iznimno provodi u mješovitim skupinama, dok se, kako proizlazi iz predloženog, on uobičajeno odvija u skupinama za djecu prije polaska u školu. Valja istaknuti da je velik broj odgojno obrazovnih skupina u kojima se provodi predškolski program, integriran u redovni ili posebni program, upravo dobno mješovitih skupina, zbog čega ovakva odredba sugerira potrebu formiranja drugačijeg koncepta formiranja uglavnom dobno homogenih skupina. To nije u suglasju s Nacionalnim kurikulumom za rani i predškolski odgoj, jer se i u mješovitim dobnim skupinama može kvalitetno provoditi priprema za polazak u školu. Stoga članak 23.a, stavak 2. treba glasiti: (2)Program predškole za djecu koja pohađaju vrtić integriran je u redoviti odnosno posebni program predškolskog odgoja dječjeg vrtića, koji se izvodi u odgojno-obrazovnoj skupini s djecom prije polaska u školu. Program predškole može se izvoditi u mješovitoj odgojno-obrazovnoj skupini redovitog programa. U istome članku u stavku 5. govori se o obvezi predškolskih ustanova i škola koji provode program predškole obavijestiti nadležno tijelo županije odnosno gradski ured Grada Zagreba, ukoliko roditelj ne upiše dijete u obvezni program predškole. Razumljivo, vrtići i škole, da bi mogli ispuniti tu obvezu, moraju imati podatak koja djeca jesu školski obveznici, odnosno koji roditelj s tom obvezom nije postupio sukladno Zakonu. Stoga valja dodati da nadležno tijelo županije odnosno gradski ured Grada Zagreba oma obvezu pravovremeno obavijestiti predškolske ustanove o djeci koja jesu školski obveznici, te članak 23.a, stavak 5. glasi: (5) Ako roditelj djeteta iz stavka 3. ovoga članka ne upiše dijete u program predškole, dječji vrtić ili škola u kojoj bi dijete trebalo pohađati navedeni program dužni su obavijestiti nadležno upravno tijelo županije, odnosno gradski ured Grada Zagreba i nadležnu ustanovu socijalne skrbi koji su dužni izvijestiti dječji vrtić ili osnovnu školu o poduzetim mjerama. U tu svrhu, nadležno tijelo županije odnosno gradski ured Grada Zagreba, dostavit će pravovremeno predškolskim ustanovama popis djece obveznika programa predškole. U članku 24., stavak 1., u navođenju tko radi na poslovima njege, odgoja i obrazovanja, socijalne i zdravstvene zaštite te skrbi o djeci propušteno je navesti zdravstvenog voditelja/voditeljicu. (1) U dječjem vrtiću na poslovima njege, odgoja i obrazovanja, socijalne i zdravstvene zaštite te skrbi o djeci rade sljedeći odgojno-obrazovni radnici: odgojitelj i stručni suradnik : pedagog, psiholog, logoped i edukacijski rehabilitator, te zdravstveni voditelj. U istom članku, stavak 3., navode se zahtjevi za zapošljavanje na radna mjesta u vrtiću. Predlagatelj navodi kako odgojno – obrazovni radnici u vrtiću moraju imati odgovarajuću vrstu i razinu obrazovanja te utvrđenu zdravstvenu sposobnost za obavljanje poslova iz stavka 1. ovog članka, ali propušta navesti da isti moraju imati i položen stručni ispit, kako je to stoji u trenutno važećem Zakonu. Stoga članak 24., stavak 3. treba glasiti: (3) Odgojno-obrazovni radnici u dječjem vrtiću moraju imati odgovarajuću vrstu i razinu obrazovanja sukladno Pravilniku o odgovarajućoj vrsti obrazovanja odgojitelja i stručnih suradnika u dječjem vrtiću, položen stručni ispit te utvrđenu zdravstvenu sposobnost za obavljanje poslova iz stavka 1. ovoga članka. U stavku 4. istoga članka, predlagatelj navodi potrebnu stručnu spremu koja omogućava obavljanje poslova odgojitelja, ostavljajući vrlo nejasno definirane konkretne studije koji bi bili uvjet zapošljavanja. Tako navodi preddiplomski sveučilišni studij, preddiplomski stručni studij, studij kojim je stečena viša stručna sprema u skladu s ranijim propisima, diplomski sveučilišni studij, specijalistički diplomski stručni studij, ne imenujući koji su to studiji, s kojim zvanjima. Takva formulacija imala bi se shvatiti na više načina, što za jedan ovakav dokument nije ispravno niti korisno. Primjerice, mogao bi to biti studij sestrinstva, ekonomije ili nekog drugog područja, što bi navelo poslodavce na pogrešne zaključke. U zakonu nije potrebno navoditi precizno studije koji odgovaraju zahtjevima radnog mjesta odgojitelja i stručnih suradnika, a s ciljem usklađivanja sa sljedećom stepenicom odgoja i obrazovanja i opisanim u Zakonu o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi, te Pravilnikom o odgovarajućoj vrsti obrazovanja učitelja i stručnih suradnika u osnovnoj školi, držimo da će novi Pravilnik o odgovarajućoj vrsti obrazovanja odgojitelja i stručnih suradnika u dječjim vrtićima, propisan po uzoru na spomenute dokumente, dati kvalitetan okvir obrazovnih uvjeta i zvanja u dječjim vrtićima. Stoga bi članak 24., stavak 4. glasio: (4) Poslove odgojitelja djece od navršenih šest mjeseci života do polaska u osnovnu školu može obavljati osoba koja je završila studij odgovarajuće vrste, sukladno Pravilniku o odgovarajućoj vrsti obrazovanja odgojitelja i stručnih suradnika u dječjem vrtiću. U stavku 5. ovoga članka, predlagatelj pojašnjava okvir u kojem bi se učiteljima razredne nastave omogućilo stjecanje dodatnih kompetencija i kvalifikacija prvostupnika predškolskog odgoja, uz polaganje razlike u vrijednosti 60 ECTS bodova na jednom od visokih učilišta u Republici Hrvatskoj. Manjak odgojitelja moguće je nadoknaditi dodatnim osposobljavanjem srodnih zanimanja, stjecanjem dodatnih kompetencija, no to nikako ne može biti ograničeno na samo učitelje. Naime, isticana visoka razina srodnosti koju u obrazloženju predlagatelj navodi, nije točna. Naprotiv, postoje i druga, čak i srodnija zvanja kojima se ovim putem priječi mogućnost rada u dječjim vrtićima uz iste uvjete, koji su evidentno rezervirani samo za učitelje. Primjerice, više srodnosti sa zvanjem odgojitelja imaju i pedagozi, socijalni pedagozi i drugi, posebno ako se sagleda razina obrazovanja, obujam sadržaja te ishodi učenja. Valja postići reciprocitet odgojitelja u odnosu na učitelja, i uzeti u obzir da bi pod istim uvjetima odgojitelja mogao steći dodatne kompetencije za rad u primarnom obrazovanju/školi. Dodatne kompetencije, a u skladu s ocjenama visokih učilišta te priznavanjem već položenih kolegija srodnih studija, mogu dati pripremu za rad, no nikako ne mogu dati stručnu kvalifikaciju sa zvanjem prvostupnika ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja. Pozivajući se na Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnim i srednjim školama, te Pravilnik o odgovarajućoj vrsti obrazovanja učitelja i stručnih suradnika u osnovnoj školi, predlažemo da osobe svih srodnih zanimanja koja se odluče na ovakvo dodatno obrazovanje, zadrže svoje zvanje, uz dopuštenje rada u predškolskim ustanovama nakon stečenih kompetencija – što bi se imalo smatrati nepotpunom kvalifikacijom. Osobe s takvim dodatnim obrazovanjem mogle bi privremeno obavljati poslove odgojitelja. Trajno bi te poslove mogli obavljati isključivo prvostupnici ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, nakon stjecanja kvalifikacije. Nastavno na prijedlog da se za potrebe stjecanja dodatnih kompetencija za rad u predškolskoj ustanovi na poslovima odgojitelja ostvari dodatno obrazovanje u vrijednosti 60 ECTS bodova, za koje, kako stoji u obrazloženju predlagatelja, ministar odlukom određuje nazive predmeta i sadržaj kolegija te ukupnu visinu ECTS bodova, valja se zapitati temeljem čega je tada predložen broj 60 ECTS bodova. Ukoliko je predlagatelj, navodeći upravo 60 ECTS bodova, imao na umu Odluku o donošenju programa stjecanja pedagoških kompetencija za strukovne učitelje, suradnike u nastavi i mentore (NN 8/2016), valja naglasiti kako takva odluka mora biti donesena i za stjecanje dodatnih kompetencija za poslove odgojitelja, s jasno određenim programima koje kandidati moraju proći kako bi stekli pravo rada na poslovima odgojitelja. U suprotnome, evidentno je kako prijedlog nije utemeljen na činjeničnim i stvarnim potrebama dodatnog obrazovanja. Slijedom svega navedenog tražimo da članak 24., stavak 5. glasi:(5) Ako se na natječaj ne javi osoba koja ispunjava uvjete iz stavka 4. ovoga članka poslove odgojitelja može obavljati osoba koja je završila srodni studij, uz uvjet da u roku od dvije godine od dana zasnivanja radnoga odnosa stekne dodatne kompetencije iz studijskog programa ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja na jednom od visokih učilišta u Republici Hrvatskoj u kojem se izvodi studijski program ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, a sukladno Odluci ministra o stjecanju dodatnih kompetencija za poslove odgojitelja u dječjem vrtiću/Pravilniku o stjecanju dodatnih kompetencija za obavljanje poslova odgojitelja u dječjim vrtićima. U svrhu održavanja kvalitete odgojno-obrazovnih procesa u predškolskim ustanovama, uvažavajući činjenicu da su nositelji tih procesa upravo i jedino odgojitelji s kvalifikacijom prvostupnika ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, odnosno magistri ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, osobe iz stavka 5. ovoga članka, mogu raditi poslove odgojitelja ali isključivo u smjeni uz odgojitelja koji ima odgovarajuću kvalifikaciju iz stavka 4. ovoga članka. Stoga tako treba i glasiti članak 24., stavak 7.: (7) Osoba iz stavka 5. ovoga članka zasniva radni odnos kao nestručna osoba do stjecanja dodatnih kompetencija te može izvoditi odgojno-obrazovni rad s djecom kao jedan od dvaju odgojitelja u odgojno-obrazovnoj skupini u istoj smjeni, uz odgojitelja koji ima odgovarajuću kvalifikaciju iz stavka 4. ovoga članka. Stavak 9. ovoga članka govori o tome kako se, ukoliko se na natječaj ne javi osoba koja ispunjava uvjete iz članka 4. ili 5. ovog članka, na poslove odgojitelja koji izvodi isključivo program predškole pri osnovnim školama, može zaposliti osoba koja je završila učiteljski studij. Predlažemo da se takva osoba može zaposliti, ali najduže pet šest mjeseci, odnosno da se sukladno propisima o zapošljavanju nestručne zamjene, mora nakon pet mjeseci raspisati novi natječaj. Kako bi se izbjegla mogućnost da poslodavac trajno zapošljava nestručnu zamjenu, ponavljajući natječaje svakih pet mjeseci, nestručna se zamjena može zaposliti dva puta, nakon čega je ustanova dužna pronaći način da zaposli osobu odgovarajuće stručne spreme, sukladno Pravilniku o odgovarajućoj vrsti obrazovanja odgojitelja i stručnih suradnika u dječjem vrtiću. (9) Ako se na natječaj ne javi osoba koja ispunjava uvjete iz stavka 4. ili 5. ovoga članka, poslove odgojitelja koji izvodi isključivo program predškole pri osnovnim školama za djecu koja ne pohađaju dječji vrtić može na određeno vrijeme, najdulje do pet mjeseci, sukladno propisima o zapošljavanju nestručne zamjene, obavljati osoba koja je završila učiteljski studij. Ustanova na isto radno mjesto može zaposliti nestručnu zamjenu dva puta, nakon toga dužna je raspisati natječaj i zaposliti osobu odgovarajuće stručne spreme, sukladno Pravilniku o odgovarajućoj vrsti obrazovanja odgojitelja i stručnih suradnika u dječjem vrtiću. U stavku 10. ovoga članka govori se o uvjetima koje mora ispunjavati osoba da bi se mogla obavljati poslove stručnog suradnika. Općenito, formulacija ''stručnog tima'' u kojem se nalaze ''stručni suradnici'' insinuira kako su ostali zaposleni u dječjem vrtiću zapravo nestručne osobe, što nipošto nije točno. Uzimajući u obzir činjenicu da je sve više magistara ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, da postoji i doktorski studij ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, uvažavajući bitnost i potrebu prisustva pedagoga, psihologa, edukacijskih rehabilitatora, socijalnih pedagoga, bespredmetno je isticati tek jedan dio zaposlenih u dječjem vrtiću kao stručan, suprotno njihovome zvanju i obrazovanju. Ne postoje zapreke da primjerice magistar RPOO određenim godinama staža, bude stručni suradnik koji će svojim iskustvom, znanjem i obrazovanjem biti podrška kolektivu i ponajprije djeci. To je pitanje potrebno riješiti već spomenutim Pravilnikom o vrsti odgovarajućeg obrazovanja odgojitelja i stručnih suradnika u dječjem vrtiću. Stoga tražimo da članak 24., stavak 10. glasi: (10) Poslove stručnog suradnika može obavljati osoba koja ispunjava uvjete iz Pravilnika o odgovarajućoj vrsti obrazovanja odgojitelja i stručnih suradnika u dječjem vrtiću. U članku 25.a, stavak 1., riječ je o zapošljavanju pomoćnika za djecu s teškoćama u razvoju i stručnih komunikacijskih posrednika, pri čemu predlagatelj ističe da se takve osobe mogu zaposliti, dok mi držimo kako se, sukladno potrebama djece s teškoćama u razvoju, pomoćnici i komunikacijski posrednici moraju zaposliti. (1) U skladu s potrebama djece s teškoćama u razvoju, u redovitim skupinama uz suglasnost osnivača, a prema procjeni stručnog tima u odgojno-obrazovnoj skupini mora se zaposliti pomoćnik za djecu s teškoćama u razvoju ili stručni komunikacijski posrednik, koji nije samostalni nositelj odgojno-obrazovne djelatnosti. Stavak 2. istoga članka govori o ispunjavanju uvjeta za zapošljavanje osoba iz stavka 1. ovoga članka, pri čemu valja naglasiti kako zvanje pomoćnika u dječjem vrtiću nije jasno definirano, kao ni potrebna edukacija, a u prijedlogu se, kako se čini, predlagatelj veže uz Pravilnik o pomoćnicima u nastavi. Još jednom ističemo kako je u svakom trenutku od iznimnog značaja razumjeti razvojne specifičnosti, odnosno različitosti djece predškolske i osnovnoškolske dobi. Uvažavajući te razlike, nije moguće na isti način pristupiti radu s oba uzrasta, pa tako niti pomoćnici u nastavi bez dodatne osposobljenosti ne mogu učinkovito odgovoriti na potrebe djeteta predškolske dobi. Stoga predlažemo da se izradi Pravilnik o pomoćnicima djeci s teškoćama i stručnim komunikacijskim posrednicima u dječjim vrtićima, koji će definirati i vrstu i stupanj edukacija koje takve osobe imaju proći. Tako bi članak 25.a, stavak 2. glasio: (2) Pomoćnik za djecu s teškoćama u razvoju te stručni komunikacijski posrednik moraju ispunjavati sljedeće uvjete: a. završeno najmanje četverogodišnje srednjoškolsko obrazovanje b. završeno osposobljavanje i stečena djelomična kvalifikacija, a sukladno Pravilniku o pomoćnicima djeci s teškoćama i stručnim komunikacijskim posrednicima u dječjem vrtiću. c. uvjete propisane člankom 25. ovoga Zakona d. nije roditelj/skrbnik niti drugi član uže obitelji djeteta kojem se pruža potpora. Također, ovim Pravilnikom valja jasno utvrditi koji su poslovi osoba iz stavka 1. ovog članka, odnosno spriječiti sada prisutnu pojavu da osoba koja je zaposlena na poslovima pomoćnika djetetu s teškoćama u razvoju, obavlja poslove odgojitelja odnosno druge poslove koje poslodavac odredi. U članku 26. govori se o zasnivanju radnog odnosa. Po uzoru na ostale srodne Zakone, primjerice onaj o osnovnom školstvu, čini se kako predlagatelj ovdje daje puno više smjernica, koje i nije nužno uvrstiti u zakon, budući da one proizlaze iz odredbi više drugih zakona. Jasno je da se u javnoj službi zapošljavanja odvijaju putem javnih natječaja, čija je provedba propisana i nedvojbeno određena. Ono što je potrebno učiniti, a evidentno temeljem dugogodišnje prakse postoji taj problem, jest bolji nadzor provedbe odredbi svih zakona. Ukoliko predlagatelj i dalje ostaje pri ovoj formi detaljiziranja odredbi, tada u članak 1. ovog stavka treba dodati: (1) Radni odnos u dječjem vrtiću zasniva se ugovorom o radu na temelju natječaja, sukladno Zakonu o radu. U stavak 3. ovoga članka valja dodati jasniju odredbu u slučajevima kada predškolska ustanova nema svoje mrežne stranice, budući da nije propisano da ih mora imati. Tada se natječaj, kao i ostali dokumenti za koje je Zakonom o pravu na pristup informacijama javna ustanova dužna učiniti javno dostupnima, moraju objaviti na mrežnim stranicama Osnivača predškolske ustanove. (3) Natječaj se objavljuje na mrežnim stranicama i oglasnim pločama Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, te mrežnim stranicama i oglasnim pločama dječjeg vrtića, odnosno mrežnim stranicama osnivača ukoliko vrtić nema web stranicu, a rok za primanje prijava kandidata ne može biti kraći od osam dana. U stavku 4. članka 26. govori se o mogućnosti zapošljavanja bez raspisivanja natječaja. Razumljivo je kako natječaj ima svoje zahtjeve, prije svega potrebno je određeno propisano vrijeme za njegovu provedbu, dok je potreba za radnikom nerijetko gotovo trenutna. Razumljivo je da mora postojati institut zapošljavanja na način da ono bude brzo i jednostavno, kada obavljanje poslova ne trpi odgodu. Ono što držimo problematičnim, što se u praksi pokazalo neprihvatljivim, jest činjenica da se često takav institut zapošljavanja iskorištava, pa se odlukom ravnatelja o zapošljavanju bez raspisivanja javnog natječaja, radnik ili radnici zapošljavaju na uzastopne takve ugovore, tumačeći kako je riječ o zamjeni za jednog, zatim drugog, trećeg radnika., ističući svaku tu zamjenu kao potpuno drugačije radno mjesto. Jasno su propisani poslovi odgojitelja, i nema razlike u obavljanju poslova jednog u odnosu na drugog odgojitelja, radi se o istom radnom mjestu. U tom smislu valja ograničiti broj ponavljanja takvih vrsta zapošljavanja za isto radno mjesto i nesporno utvrditi kako se to odnosi na radno mjesto odgojitelja, bez potrebe isticanja zamjene za pojedinog konkretnog radnika. Poslodavac mora rad organizirati na način da se poslovi nesmetano obavljaju, no ne može tumačiti zakonske odredbe proizvoljno i na štetu radnika. Radno mjesto odgojitelja nije sezonski posao, što bi se dalo zaključiti iz načina na koji se poslodavci trenutno odnose prema radnicima, a poradi kvalitete odgojno-obrazovnog rada, potrebe za kontinuitetom, poznavanjem okruženja i djece s kojom odgojitelj radi, iz čega proizlazi svaka pedagoška intervencija odgojitelja. Stoga stavak 4. treba glasiti: (4) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, radni odnos može se zasnovati ugovorom o radu i bez natječaja: – kad obavljanje poslova ne trpi odgodu, do zasnivanja radnoga odnosa na temelju natječaja, ali ne dulje od 60 dana, – ustanova smije za isto radno mjesto koristiti mogućnost zapošljavanja na 60 dana bez raspisivanja natječaja dva puta, nakon toga je obvezna raspisati natječaj. Pod istim radnim mjesto podrazumijevaju se sva radna mjesta koja su opisana istim nazivom odnosno imaju iste radne zadatke – kad potreba za obavljanjem poslova ne traje dulje od 60 dana. – u slučaju izmjene ugovora o radu radnika u predškolskoj ustanovi sklopljenog na neodređeno nepuno radno vrijeme u ugovor o radu radnika u predškolskoj ustanovi sklopljenog na neodređeno nepuno radno vrijeme u ugovor o radu na neodređeno puno radno vrijeme, U istom stavku istoga članka, podstavak 5. kaže kako će se u slučaju izmjene naziva posla odnosno popisa ili opisa poslova, s radnikom sklopiti novi ugovor o radu bez raspisivanja natječaja. Prije svega, predlagatelj nije pojasnio koje su to situacije i primjeri u kojima bi se naziv posla, popis i opis poslova mijenjao, a da bismo takvu mogućnost morali uglaviti u Zakon. Nadalje, takva pojava nije uobičajena, jer se već postojeća radna mjesta rijetko na ovaj način mijenjaju, a kada i dolazi do promjena, nužno je i zakonom obvezno omogućiti korištenje stečenih prava. Stoga, ne vidimo potrebu da se na taj način u zakon unesu promjene. U slučaju nekih izvanrednih okolnosti, uvijek je moguće s radnikom sklopiti dodatak ugovoru o radu, te smo tako i izmijenili predloženi podstavak članak 26., stavak 4., podstavak 5.: – u slučaju izmjene ugovora o radu radnika koji u predškolskoj ustanovi ima zasnovan radni odnos na neodređeno vrijeme, a kojim se mijenja naziv posla, odnosno popis ili opis poslova, takva će se izmjena riješiti dodatkom ugovoru o radu Nastavno na isti problem uzastopnog zapošljavanja na načine koji su štetni za radnika i upitno zakoniti u odnosu na Zakon o radu, u članku 26., stavak 5. govori se o zapošljavanju ukoliko se na natječaj ne javi osoba odgovarajućih kvalifikacija za poslove odgojitelja. Kada se zapošljava nestručna zamjena, nakon pet mjeseci poslodavac je dužan ponoviti natječaj, a do tada, odnosno dok se ne javi stručni kadar, osoba koja ne ispunjava propisane uvjete može nastaviti raditi. Takva formulacija dovodi do pojave da se nestručna osoba zaposli i svakih pet mjeseci se provodi natječaj, no osoba nastavlja raditi godinama, jer nema ograničenja koliko se puta smije ovaj postupak ponoviti. Tako se smanjuje kvaliteta odgojno-obrazovnog procesa koji se provodi u vrtićima koji nemaju zaposlen stručni kadar, i postavlja se pitanje zašto uopće propisujemo sve ove odredbe, kada postoji način da ih se zaobiđe. Nužno je ograničiti mogućnost višegodišnjeg ponavljanja ovakvog postupka, i motivirati poslodavce i osnivače predškolskih ustanova na traženje radnika odgovarajuće i propisane vrste obrazovanja. (5) Ako se na natječaj ne javi osoba koja ispunjava uvjete iz članka 24. ovoga Zakona, natječaj će se ponoviti u roku od pet mjeseci, a do zasnivanja radnog odnosa na osnovi ponovljenog natječaja radni se odnos može zasnovati s osobom koja ne ispunjava propisane uvjete. Postupak zapošljavanja nestručne zamjene može se ponavljati najviše tri puta, nakon toga vrtić je obvezan zaposliti radnika koji udovoljava stručnim obrazovanjem za radno mjesto na koje se zapošljava. Članak 28. govori o pripravnicima. U srpnju 2021. predali smo Ministarstvu znanosti i obrazovanja prijedlog izmjena Pravilnika o načinu i uvjetima polaganja stručnog ispita odgojitelja i stručnih suradnika u dječjem vrtiću, kako bismo pomogli ispraviti nevjerojatnu činjenicu da danas, 2021. godine, u dječjim vrtićima vrijedi Pravilnik donesen 1997. godine, koji od tada nije doživio ni slovo izmjena. Ne smijemo dopustiti da se pripravnike koristi kao jeftiniju radnu snagu na mjestima gdje nedostaje odgojitelja, tjerajući ih da 12 mjeseci obveznog pripravništva prikupljaju kroz dvije ili tri godine, radeći na kratkim zamjenama i bez mentora, s često naknadno pisanim programima stažiranja. Stoga smo u pravilniku predložili značajne izmjene, koje bi imale pomoći da se mladi stručni kadar što prije i što kvalitetnije stavi na tržište rada. S tim u vezi, članak 28. u stavku 7. mora glasiti: (7) Način i uvjete polaganja stručnog ispita, kao i program pripravničkog staža propisuje ministar nadležan za obrazovanje Pravilnikom o načinu i uvjetima polaganja stručnog ispita odgojitelja i stručnih suradnika u dječjem vrtiću. Osoba Djelomično prihvaćen Komentari i prijedlozi odnose se na veći broj odredaba Nacrta i djelomično su prihvaćeni.
229 Maja Kozjak-Hladki PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA U potpunosti se slažem i podržavam komentar i prijedlog Sindikata obrazovanja, medija i kulture. U skupinama gdje je upisano dijete s TUR potreban je TREĆI ODGOJITELJ, a ne asistent bilo kojeg obrazovanja. Plaće odgojitelja potrebno je izjednačiti na državnoj razini. Uvesti beneficirani radni staž. Prihvaćen Prijedlog je na odgovarajući način prihvaćen.
230 Ivona Udovičić Goričanec PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA U potpunosti se slažem i podržavam komentar i prijedlog Sindikata obrazovanja, medija i kulture! Predlagatelj Nacrta prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju, s Konačnim prijedlogom zakona, predložio je izmjene i dopune koje bi trebale unaprijediti, promijeniti i poboljšati implementaciju istog u praksi. Smatramo kako neki prijedlozi idu u tom smjeru, no predlagatelj nije imao u potpunosti „sluha" za „glas struke" Čemu se oštro protivimo. Određene odredbe koje smatramo ključnim potrebno je doraditi jasnijim formulacijama, te tako izbjeći „slobodne interpretacije" u praksi. Izmjene i dopune ovog Zakona smo dugo čekali te je vrijeme „improvizacja" isteklo! Prema trenutno važećem Zakonu „predškolski odgoj ostvaruje se na temelju Državnog pedagoškog standarda predškolskog odgoja i obrazovanja", a znamo da se isti u praksi ne primjenjuje u svim segmentima, posebice kod: mjerila za broj djece u odgojnim skupinama, prostora dječjih vrtića, mjerila za opremu dječjeg vrtića, mjerila za didaktička sredstva i pomagala i dr. Kako osnivač ima pravo, ali i obvezu odlučivati o potrebama i interesima građana na svojem području za organiziranjem dječjih vrtića, trebao bi imati i potpunu odgovornost za osiguravanje dostatnih sredstava kojima bi se osigurali bolji uvjeti za djecu, bolji uvjeti rada svih zaposlenih i vratilo dostojanstvo struke. Stoga bi izmjene i dopune trebale ići u smjeru pronalaženja rješenja i uspostave mehanizama koji će osigurati veću kontrolu nad jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave i Grada Zagreba, koje su dužne poštivati i provoditi Državni pedagoški standard u svim segmentima, u cijelosti i bez odlaganja. Smatramo kako je nedopustivo i neodrživo da i nakon trinaest godina Od donošenja Državno pedagoškog standarda, osnivači dječjih vrtića, jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave i Grad Zagreb, svojim odlukama minoriziraju Zakon. Svake pedagoške godine prilikom upisa u dječje vrtiće, posebice u velikim gradovima, suočavamo se s kroničnim nedostatkom smještajnih kapaciteta, koji generiraju pretrpavanje odgojih skupina i dodatno opterećuju ionako opterećene odgojno-obrazovne radnike, odgojitelje. Ministarstvo znanosti i obrazovanja, kao predlagatelj Zakona, nije, a morao bi, imati utjecaj na implementaciju ovoga Zakona u praksi. Njegovo nepoštivanje stvara velike probleme u djelatnosti ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, dovodi do neujednačenosti u obuhvatu djece, stvara velike regionalne razlike, a posebno nanosi štetu radnicima u ovom sustavu. Posljedice osjećaju zaposleni, posebice odgojitelji koji svakodnevno rade u neprimjerenim uvjetima rada, izloženi pojačanom fizičkom i psihičkom naporu, što ugrožava njihovo zdravlje, a sve češći je i odlazak iz struke. Ukazujemo godinama, da je odgovornost na osnivačima u JLS-u i Gradu Zagrebu koji moraju kontinuirano ulagati u stvaranje novih smještajnih kapaciteta, te je jedna od posljedica takvih „improvizacija" i kronični nedostatak odgojitelja na tržištu rada. Prema analizama i provedenim istraživanjima u sljedećih deset godina u sustav bi trebalo uključiti oko 7.000 odgojitelja! Stoga se u ovim izmjenama i dopunama trebala naći i odredba koja propisuje kaznu za osnivače koji donose odluke. Naglasak je na odluci o mjerilima i kriterijima za upis djece, a kojom se svjesno krši Državno pedagoški standard, posebice ako se i nakon podnesene prijave prosvjetnoj inspekciji, njihova nalaza i mišljenja problemi ne otklone u određenom roku. Također, trebalo se prići i izmjenama vezano za upravljanje radom dječjeg vrtića, s naglaskom na sastav, način i izbor članova upravnog vijeća. Smatramo da bi upravno vijeće trebalo brojiti sedam do devet članova, kako je to u osnovnim školama. Upravno vijeće koje broji sedam članova ima tri člana iz redova osnivača, dva odgojitelja, jednog predstavnika radnika i jednog predstavnika roditelja. Upravno vijeće koje broji devet članova, ima četiri člana iz redova osnivača, tri odgojitelja, jednog predstavnika radnika i jednog predstavnika roditelja. Nadalje, često smo se susretali sa suspendiranjem odgojitelja s radnog mjesta i nemogućnosti zasnivanja radnog odnosa u slučaju da se protiv njega vodi postupak za neko od prekršajnih djela za „nasilničko" ponašanje. Smatramo da su posljedice odredbe ovog članka rigorozne u smislu nemogućnosti zaposlenja ili gubitka posla, imajući na umu da se odražavaju na egzistenciju cijele obitelji. Stoga, predlažemo da se u sada važećem članku 25. Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju brišu odredbe stavka 3. i 4. kojima se priječi zaposlenje onih osoba koje su pravomoćno prekršajno kažnjene ili se protiv njih vodi prekršajni postupak. Smatramo potpuno opravdanu takvu zabranu u slučaju pravomoćne kaznene presude ili vođenja kaznenog postupka, no smatramo da se kod prekršaja vodi postupak za blaža djela, manje društveno štetna. Cilj kažnjavanja se postiže već samim vođenjem prekršajnog postupka ili prekršajnom kaznom i takva zabrana predstavlja dvostruko kažnjavanje za malu društvenu štetu. S obzirom na osnovna pitanja koja predlagatelj želi urediti ovim Zakonom kao što su: veći obuhvat djece rane i predškolske dobi, obveza organiziranja predškolskog odgoja i obrazovanja u JLS ili u suorganzaciji sa susjednim JUS, dopuna kriterija za ostvarivanje prednosti pri upisu u dječji vrtić, stvaranje dostatnih kadrovskih uvjeta u predškolskom odgoju i obrazovanju kroz mogućnost zapošljavanja učitelja primarnog obrazovanja uz stjecanje dodatnih kompetencija, zapošljavanje stručnih komunikacijskih posrednika, pomoćnika za djecu s teškoćama u razvoju, duže trajanje predškole, mogućnost upisa preko sustava eGrađani tijekom cijele vertikale obrazovanja, od vrtića do fakulteta, očitujemo se kako slijedi: danak 11. prijedloga vezano za članak 24. stavak 5. — protivimo se U predloženom stavku 5. navodi se: "Ako se na natječaj ne javi osoba koja ispunjava uvjete iz stavka 4. ovog članka poslove odgojitelja može obavljati osoba koja je završila učiteljski studij i to: specijalistički diplomski stručni studij ili integrirani preddiplomski i diplomski studij ili četverogodišnji diplomski studij primarnog obrazovanja, uz uvjet da u roku od dvije godine od dana zasnivanja radnog odnosa stekne dodatne kompetencije sa 60 ECTS bodova iz studijskog programa ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja i kvalifikaciju sveučilišnog prvostupnika/prvostupnice ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja na jednom od visokih učilišta u Republici Hrvatskoj u kojem se izvodi studijski program ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja." Takav prijedlog predlagatelja smatramo neprihvatljivim i krajnje degradirajućim za odgojitelje. Bez Obzira što se radi o prekvalifikaciji, samo 60 ECTS bodova je premalo i nedovoljno za stjecanje diplome i akademskog naziva prvostupnika/prvostupnice predškolskog odgoja i obrazovanja. Producirani višak učitelja na tržištu rada ne smije biti razlogom snižavanja kriterija u bodovanju. Zapošljavanje učitelja primarnog obrazovanja može biti samo privremeno rješenje, maksimalno na dvije godine, isključivo i samo ako se na natječaj ne jave odgojitelji, ali uz obvezu prekvalifikacije pod istim uvjetima koji vrijede za odgojitelje, što znači uz obvezu stjecanja 180 ECTS bodova. U sustavu školstva postoji kronična nestašica nastavnog kadra u pojedinim područjima, te se, s pravom, pitamo iz kojeg razloga se nije pristupilo prekvalifikacijama učitelja primarnog obrazovanja za spomenute potrebe u osnovnim i srednjim školama, te time riješio problem deficita u školskom sustavu? Stoga oštro osuđujemo takav pristup predlagatelja, jer u isto vrijeme takvu mogućnost ne nudi odgojiteljima koji možda žele uz SAMO 60 ECTS bodova steći diplomu učitelja primarnog obrazovanja! U stavku 7. članka 11. predlaže se /'Ako osoba iz stavka 5. ovog članka ne stekne odgovarajuću kvalifikaciju u roku od dvije godine od dana zasnivanja radnog odnosa, prestaje joj radni odnos istekom roka za stjecanje odgovarajuće kvalifikacije za odgojitelja te se ne može zaposliti u sustavu predškolskog odgoja i obrazovanja ako ne ispuni uvjete za rad na radnom mjestu odgojitelja. Takva definicija otvara nekoliko pitanja: Je li nužno s navedenom osobom potpisati ugovor na razdoblje od dvije godine, a potrebe su možda za kraćim razdobljem? O kojoj vrsti ugovora se ovdje radi, na određeno ili neodređeno vrijeme? Tko financira stjecanje dodatne kvalifikacije? Ako ranije spomenutoj osobi istekne radni odnos zbog ne stjecanja kvalifikacija u roku dvije godine, koji to uvjet za rad na radnom mjestu odgojitelja treba ispuniti? Redovnim putem ili ovaj predloženi od 60 ECTS bodova? CJ stavku 8. članka 11. predlaže se„ uz poslove odgojitelja koji izvodi isključivo program predškole pri osnovnim školama za djecu koja ne pohađaju dječji vrtić može na određeno vrijeme, najdulje do kraja pedagoške godine obavljati osoba koja je završila učiteljski studij" Takva formulacija članka je u suprotnosti s Pravilnikom o sadržaju i trajanju programa predškole koja traje do 31. svibnja, a pedagoška godina do 31. kolovoza? Program predškole bi se po našem mišljenju trebao provoditi kontinuirano, cijelu pedagošku godinu. U stavku 10. članka Il. predlaže se „poslove medicinske sestre može obavljati osoba koja je završila preddiplomski sveučilišni ili stručni studij sestrinstva, odnosno studij kojim je stečena viša stručna sprema u djelatnosti sestrinstva u skladu s ranijim propisima, kao i osoba kop je završila sveučilišni diplomski studij ili specijalistički studij sestrinstva' Članak je potrebno dopuniti „ s najmanje dvije godine radnog iskustva u struci' iz razloga što su u dječje vrtiće integrirana djeca sa sve težim i zahtjevnijim zdravstvenim teškoćama po odgojnoj skupini dvoje do troje djece, te je prethodno radno iskustvo na istim poslovima od iznimne važnosti. U članku 12. vezano za članak 24.a kojim se uvode nove kategorije radnika - pomoćnika za djecu s teškoćama u razvoju i stručnog komunikacijskog posrednika, smatramo da u skupinama u koje su uključena djeca s lakšim ili težim razvojnim teškoćama prednost trebaju imati odgojitelji i stručnjaci edukacijsko-rehabilitacijskog profila kao što je i propisano člankom 28. stavak 2. Državnog pedagoškog standarda predškolskog odgoja i obrazovanja. Ako se na natječaj ne javi odgojitelj ili stručnjak edukacijsko-rehabilitacijskog profila tada se mogu zaposliti gore navedene kategorije radnika. Smatramo i da do potpune primjene i poštivanja odredbi Državno pedagoškog standarda u svim segmentima, posebice gdje je broj djece u odgojnim skupinama znatno povećan, kao privremeno rješenje, osnivač mora imati obvezu zapošljavanja dodatnih odgojitelja. Članak 19. u vezi članka 37. stavka 2. potrebno je doraditi. Nejasno je koje su to „iznimne" situacije? Nažalost ,u praksi takva formulacija može stvarati probleme, različite proizvoljne interpretacije, a poučeni iskustvom „"iznimka" često postaje pravilo. Predškolsku ustanovu treba voditi i zastupati osoba koja zadovoljava kriterije propisane u stavku 1. članka 19. ovog nacrta .Uz navedeno smatram da je ovaj članak potrebno dopuniti s(re)licenciranjem ravnatelja, kako bi se unaprijedila kvaliteta u rukovođenju predškolske ustanove, a što je predviđeno još davne 2014. godine Strategijom obrazovanja, znanosti i tehnologije. Prihvaćamo da mandat ravnatelja traje pet godina, no uz dopunu obavezne provjere psiholoških sposobnosti kod nadležne medicine rada u tijeku svakog mandata, s obzirom da se sve više susrećemo s prijavama radnika za mobing na radnom mjestu od strane ravnatelja. Otvara se i pitanje, da bi učitelji primarnog obrazovanja u sustavu ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, koji dodatnim kvalifikacijama stiču akademski naziv i kvalifikaciju sveučilišnog prvostupnika/prvostupnice ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, koji bi radili na radnom mjestu odgojitelja (prema prijedlogu predlagatelja)uz zadovoljavanje ostalih uvjeta, mogli bi konkurirati i postati ravnatelji sa završenom jednom akademskom godinom i stečenih 60 ECTS bodova na studijskom programu ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, što ne prihvaćamo. Predlažemo da se, formulira članak koji bi omogućavao odgojiteljima ili stručnim suradnicima koji su obavljali dužnost ravnatelja da se vrate u ustanovu u kojoj su prethodno radili, a ako se na te poslove ne vrate u roku trideset dana od dana prestanka obavljanja funkcije ravnatelja da im prestaje radni odnos. Svjesni činjenice i mogućih situacija koje bi se mogle dogoditi u manjim sredinama, a to se odnosi na izostanak javljanja osoba koje ispunjavaju uvjete natječaja kako predlaže predlagatelj, potrebno je dopuniti formulacijama koje bi obuhvatile i takve situacije. U danku 19. koji se odnosi na članak 37. Zakona dodati novi stavak 2. Ako se na natječaj ne javi osoba koja ispunjava uvjete iz stavka 1. podstavak I. ovog članka tada ravnatelj dječjeg vrtića može biti osoba koja u trenutku prijave na natječaj za ravnatelja obavlja dužnost ravnatelja u najmanje drugom uzastopnom mandatu, a ispunila je uvjete za ravnatelja propisane Zakonom o predškolskom odgoju i obrazovanju („Narodne novine U, broj 10/97., 107/07., 94/13. i 98/19.)' Predlažemo izmjene u članku 37.a stavak 1. Zakona: (1)Ravnatelja dječjeg vrtića u slučaju privremene spriječenosti u obavljanju ravnateljskih poslova, zamjenjuje osoba iz redova odgojitelja ili stručnih suradnika s najmanje VŠS stručnom spremom. Zaključno. Dječji vrtić, neovisno o kojoj se jedinici lokalne i područne (regionalne) samouprave radi ne može funkcionirati bez odgojitelja, oni su prvi učitelji a kroz provođenje, primjenu i poštivanje zakona dobili bi jednak status kao učitelji, što s pravom zaslužuju. Stoga neki od prijedloga predlagatelja u ovim izmjenama i dopunama, a na koje smo ukazali usmjereni su na degradaciju zvanja i obezvrjeđivanje uloge i važnosti odgojitelja, što kao sindikat oštro osuđujemo. Ako su Vlada RH i resorno Ministarstvo znanosti i obrazovanja, ozbiljni u vezi sa zaustavljanjem alarmantnog pada kvalificiranih odgojitelja, tada moraju zaista razmisliti o tome što je nužno odmah napraviti, kako bi se zaustavio negativan trend u odljevu kadra i unaprijedio sustav ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja. Obrazovni sustav ne može nadmašiti kvalitetu profesionalaca koji rade u njemu, te je krajnje vrijeme započeti na ulaganje u djelatnost predškolskog odgoja i obrazovanja i odgojitelje gledati kao na ulaganje u dugoročni uspjeh naše djece. Primljeno na znanje Primljeno na znanje. Nacrtom nisu predložene odredbe vezano uz sastav upravnog vijeća, a Nacrtom se ni na koji način ne degradiraju odgojitelji.
231 SLAVICA BENČIK PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA Slavica Benčik, odgojiteljica i dramska pedagoginja. U članku 2., treba dodati stavak 3. kojim će se jedinicama lokalne (regionalne) samouprave otvoriti mogućnost sufinanciranja posebnih programa, kako bi se smanjile razlike u dostupnosti takvih programa. (3) Ako u pojedinim jedinicama lokalne samouprave postoji dječji vrtić, ali ne provodi posebne cjelodnevne programe (Montessori, Waldorf, sportski program, program ranog učenja stranog jezika), JLS može dijelom sufinancirati pohađanje takvog programa u vrtiću izvan te jedinice lokalne samouprave, a u kojoj se taj program provodi. U članak 6. alineja 2. dodati podstavak 4. koji glasi 4. ''mjerila za broj ravnatelja'' U članku 11., stavak 3., potrebno je precizirati sastav stručnog povjerenstva koje utvrđuje ispunjenost uvjeta za početak rada dječjeg vrtića, s ciljem zaustavljanja mogućnosti da se vrtići otvaraju u neprimjerenim i neprihvatljivim uvjetima. (3) Postupak utvrđivanja ispunjenosti uvjeta za početak rada dječjeg vrtića provodi se prema odredbama zakona kojim se uređuje opći upravni postupak, a provodi ga stručno povjerenstvo koje imenuje ured državne uprave u županiji, odnosno gradski ured Grada Zagreba. Povjerenstvo čine stručnjaci odgovarajućeg profila, uključujući i stručnjaka s iskustvom rada u predškolskoj ustanovi. U članku 12. dodati podstavak 4. kojim bi se pobliže odredili zahtjevi kvalitete i sigurnosti opreme i namještaja kojima se opremaju dječji vrtići. - oprema i namještaj mora zadovoljavati standarde i odgovarati ISSO 9001 propisanoj kvaliteti U članku 14., stavak 5. dodati jasnije odredbe o javnoj dostupnosti i transparentnosti mreže dječjih vrtića. (5) Mreža dječjih vrtića mora udovoljiti zahtjevima dostupnosti i racionalnog ustroja dječjih vrtića i programa za djecu predškolske dobi u skladu s njihovim potrebama i sposobnostima, a u cilju informiranja javnosti o bitnim pitanjima od općeg interesa, podaci o broju i vrsti programa ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja koji se provode na nekom području, o broju uključene djece u te programe, o broju i stupnju te vrsti obrazovanja zaposlenih odgojitelja, broju djece izvan sustava RPOO na pojedinom području odnosno potrebama građana JLS, moraju biti transparentni i javno dostupni. U članku 15., stavak 2., valja razjasniti potrebu oslanjanja na ONK – okvirni nacionalni kurikularni dokument, koji datira iz 2011. godine, u odnosu na noviji, vrlo kvalitetan dokument koji sačinjava oslonac odgojno – obrazovnome radu u predškolskim ustanovama, a koji je ministar znanosti, obrazovanja i sporta Odlukom donio u svibnju 2015. godine. Držimo kako je potrebno s ovim dokumentom uskladiti važeće propise, a ne se vraćati na okvirni nacionalni kurikulum. (2) Nacionalni kurikulum za rani i predškolski odgoj i obrazovanje, donesen 2015. sukladno okvirnome nacionalnome kurikularnom dokumentu koji na općoj razini određuje elemente odgoja i obrazovanja djece rane i predškolske dobi, temelj je za rad svih predškolskih ustanova. U članku 15., potrebno je brisati stavak 6., budući da sadržaj tog stavka nema svrhu. Sukladno pedagoškim smjernicama i smjernicama NKRPOO, sadržaja u odgojno-obrazovnom radu s djecom predškolske dobi već dugo nema. Trajanje programa predškole je propisano, pravilnik je nepotreban, već je potrebno povezati ovo područje sa smjernicama Nacionalnog kurikuluma za rani i predškolski odgoj. (6) Sadržaj i trajanje programa predškole propisuje ministar nadležan za obrazovanje pravilnikom. U članku 16., stavak 2., ističe se ispravna odredba o obvezi usklađivanja radnog vremena vrtića s potrebama djece i zaposlenih roditelja. Kako bi se ispravno odgovorilo na iste, nužno je utemeljeno i argumentirano prilagoditi radno vrijeme predškolskih ustanova. U suradnji sa zaposlenim roditeljima, temeljem dokumentacije koju su roditelji suglasni predstaviti vrtiću, kao i dopustiti mogućnost provjere radnog statusa, ali s uvažavanjem mogućih kratkotrajnih promjena (iznenadni gubitak posla, promjena radnog mjesta, duža bolovanja...), vrtić može prilagoditi radno vrijeme. Stoga u stavak 2. valja dodati: (2) Radno vrijeme dječjih vrtića mora biti usklađeno s potrebama djece i zaposlenih roditelja. Roditelji daju suglasnost za provjeru svog radnog statusa pri HZMO, uz uvažavanje kratkotrajnih izmjena u radnom statusu. U slučaju smjenskog rada i nemogućnosti usklađivanja smjena, oba roditelja vrtiću donose potvrdu poslodavca o istome, temeljem čega vrtić ukoliko je u mogućnosti, usklađuje radno vrijeme ustanove. U članku 17., stavak 3., potrebno je Pravilnikom pojasniti postupanje pri upisu djeteta s teškoćom u ustanovu. U slučaju kada su kod djeteta utvrđene teškoće u razvoju, predškolska ustanova i roditelj potpisuju ugovor u trajanju od tri mjeseca, unutar kojih stručni suradnici vrtića provode evaluaciju napredovanja djeteta u ustanovi, te se na osnovu iste utvrđuje djetetova dobrobit uključivanjem u program ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, temeljem čega se ugovor produžuje ili prekida. Roditelj je obvezan prema uputi Dječjeg vrtića obaviti preporučene pretrage u cilju prikupljanja što potpunijih informacija o djetetovim mogućnostima i teškoćama. Ukoliko se zbog vrste i stupnja teškoća utvrdi da dijete u određenom programu i ustanovi ne napreduje zadovoljavajuće, odnosno ako vrtić nije u mogućnosti djetetu pružiti odgovarajući uvjete, dijete se upućuje u najbliži vrtić koji mu to može omogućiti. Pri takvom prelasku dvije ustanove surađuju u potpunosti, kako bi se djetetu i roditeljima taj prelazak olakšao. Cijena boravka u drugoj ustanovi ne smije biti različita od one u koju je dijete prvotno bilo uključeno. Istim je Pravilnikom potrebno definirati zadaće stručnih suradnika i odgojitelj u odnosu na rad s djetetom s posebnim potrebama. Individualne programe pišu stručni suradnici – psiholog, edukacijski rehabilitator. U slučaju kada vrtić nema stručnog suradnika odgovarajućeg profila, dužan je osigurati djetetu s teškoćama odgovarajući individualni program u suradnji sa stručnjacima iz drugih vrtića. Odgojitelj zaposlen u skupini s djetetom s teškoćama u razvoju, mora biti educiran za određeni program koji se s djetetom provodi. U slučaju potrebe, vrtić može odgojitelja uputiti i na dodatno obrazovanje, uz uvjet da to obrazovanje i financira. (3) Programe, postupak utvrđivanja darovitosti odnosno teškoća u razvoju, i uvjete rada s darovitom djecom i djecom s teškoćama u razvoju rane i predškolske dobi utvrđuje ministar nadležan za obrazovanje Pravilnikom. U članku 20., stavak 2. potrebno je definirati načine, uvjete i zahtjeve pri upisu djece u vrtić, koji neće dovoditi do razlika ovisno o mjestu rođenja djeteta, već će unificirano djeci omogućiti jednake uvjete pri upisu u predškolske ustanove. Nasloniti ovo pitanje na akte koje samostalno donosi Osnivač vrtića, otvara mogućnost velikih razlika u postupanju prema djeci i roditeljima, odnosno evidentno potiče diskriminaciju. Stoga stavak treba glasiti: (2) Način ostvarivanja prednosti, uvjete i zahtjeve pri upisu djece u dječji vrtić utvrđuje ministar obrazovanja Pravilnikom. U istom članku, stavak 3. propisuje provedbu inicijalnog razgovora s djecom pri upisu, odnosno opservaciju djeteta koje nije usvojilo govor. Pogrešno je promišljati kako je govor jedini pokazatelj odstupanja u djetetovu redovitom razvoju, te se odrediti na jednu ovako specifičnu stavku, negirajući i zakidajući sve ostale moguće poremećaje u redovitom razvoju djeteta. Nadalje, inicijalni razgovor kao i opservaciju, prema prijedlogu predlagatelja, provodi upisno povjerenstvo sastavljeno od tri člana, od čega bar jedan, predlaže se, mora biti stručni suradnik. Mišljenja smo kako je upisno povjerenstvo potrebno sastaviti od stručnjaka, kako jedan član povjerenstva mora biti psiholog, pedagog, ravnatelj, no jedan od članova povjerenstva obvezno mora biti odgojitelj. Stoga predlažemo da čl.20., st.3. glasi: (3) Prije upisa u dječji vrtić, provodi se obvezni inicijalni razgovor s roditeljem i razgovor s djetetom, odnosno opservacija djeteta kod kojeg su uočena odstupanja u redovitom razvoju. Razgovor odnosno opservaciju provodi upisno povjerenstvo dječjega vrtića u kojem su minimalno tri člana. Povjerenstvo čine ravnatelj, stručni suradnik iz redova psihologa, pedagoga, magistara RPOO, s obvezom da jedan član povjerenstva bude odgojitelj. Stavak 4. istog članka govori o tome kako se upisi mogu provoditi elektroničkim putem. Budući da je takav način upisa sve češći, a da je Ministarstvo već najavilo uspostavu e-vrtića, predlažemo da se u razdoblju od iduće dvije godine elektronički upisi omoguće u svim područjima Republike Hrvatske. (4) Upisi u dječje vrtiće mogu se provoditi elektroničkim putem. U razdoblju od dvije godine od stupanja ovog Zakona na snagu, uspostavit će se nacionalni upisnik djece predškolske dobi i omogućiti elektronički upisi u predškolske ustanove na području cijele Republike Hrvatske U članku 23., stavak 2., ističe se već opisano u Pravilniku o uvjetima i mjerilima za ostvarivanje predškolskih programa, a to je da se takvi programi za djecu stariju od 36 mjeseci mogu provoditi i u školama, a iznimno i za djecu rane dobi u skladu s propisanim standardima. Osjećamo potrebu još jednom istaknuti rečenicu kako je ovo prihvatljivo isključivo ako se provodi u istim uvjetima kakvi su propisani za predškolske ustanove. U tom smislu, ako škola može osigurati jednake uvjete, a jedinica lokalne samouprave nema osnovanu predškolsku ustanovu, tada je prihvatljivo da se predškolski programi provode u školi. Isto se odnosi i na kraće programe koji se provode u Pravilnikom predviđenim drugim ustanovama. Stoga bismo članak 23. stavak 2. dopunili: (2) Programi predškolskog odgoja mogu se ostvarivati: - pri osnovnim školama za djecu predškolske dobi stariju od 36 mjeseci, a iznimno u područjima rijetke naseljenosti i za djecu rane dobi u skladu s propisanim standardima, isključivo u istim uvjetima kakve imaju predškolske ustanove - kao kraći programi odgojno-obrazovnog rada s djecom rane i predškolske dobi pri knjižnicama, zdravstvenim, socijalnim, kulturnim i sportskim ustanovama, udrugama, drugim pravnim osobama i fizičkim osobama-obrtnicima, sukladno propisima koji uređuju rad svih predškolskih ustanova i u jednakim uvjetima kakve moraju zadovoljiti dječji vrtići U članku 23.a, stavak 2., predlagatelj ističe kako se program predškole samo iznimno provodi u mješovitim skupinama, dok se, kako proizlazi iz predloženog, on uobičajeno odvija u skupinama za djecu prije polaska u školu. Valja istaknuti da je velik broj odgojno obrazovnih skupina u kojima se provodi predškolski program, integriran u redovni ili posebni program, upravo dobno mješovitih skupina, zbog čega ovakva odredba sugerira potrebu formiranja drugačijeg koncepta formiranja uglavnom dobno homogenih skupina. To nije u suglasju s Nacionalnim kurikulumom za rani i predškolski odgoj, jer se i u mješovitim dobnim skupinama može kvalitetno provoditi priprema za polazak u školu. Stoga članak 23.a, stavak 2. treba glasiti: (2)Program predškole za djecu koja pohađaju vrtić integriran je u redoviti odnosno posebni program predškolskog odgoja dječjeg vrtića, koji se izvodi u odgojno-obrazovnoj skupini s djecom prije polaska u školu. Program predškole može se izvoditi u mješovitoj odgojno-obrazovnoj skupini redovitog programa. U istome članku u stavku 5. govori se o obvezi predškolskih ustanova i škola koji provode program predškole obavijestiti nadležno tijelo županije odnosno gradski ured Grada Zagreba, ukoliko roditelj ne upiše dijete u obvezni program predškole. Razumljivo, vrtići i škole, da bi mogli ispuniti tu obvezu, moraju imati podatak koja djeca jesu školski obveznici, odnosno koji roditelj s tom obvezom nije postupio sukladno Zakonu. Stoga valja dodati da nadležno tijelo županije odnosno gradski ured Grada Zagreba oma obvezu pravovremeno obavijestiti predškolske ustanove o djeci koja jesu školski obveznici, te članak 23.a, stavak 5. glasi: (5) Ako roditelj djeteta iz stavka 3. ovoga članka ne upiše dijete u program predškole, dječji vrtić ili škola u kojoj bi dijete trebalo pohađati navedeni program dužni su obavijestiti nadležno upravno tijelo županije, odnosno gradski ured Grada Zagreba i nadležnu ustanovu socijalne skrbi koji su dužni izvijestiti dječji vrtić ili osnovnu školu o poduzetim mjerama. U tu svrhu, nadležno tijelo županije odnosno gradski ured Grada Zagreba, dostavit će pravovremeno predškolskim ustanovama popis djece obveznika programa predškole. U članku 24., stavak 1., u navođenju tko radi na poslovima njege, odgoja i obrazovanja, socijalne i zdravstvene zaštite te skrbi o djeci propušteno je navesti zdravstvenog voditelja/voditeljicu. (1) U dječjem vrtiću na poslovima njege, odgoja i obrazovanja, socijalne i zdravstvene zaštite te skrbi o djeci rade sljedeći odgojno-obrazovni radnici: odgojitelj i stručni suradnik : pedagog, psiholog, logoped i edukacijski rehabilitator, te zdravstveni voditelj. U istom članku, stavak 3., navode se zahtjevi za zapošljavanje na radna mjesta u vrtiću. Predlagatelj navodi kako odgojno – obrazovni radnici u vrtiću moraju imati odgovarajuću vrstu i razinu obrazovanja te utvrđenu zdravstvenu sposobnost za obavljanje poslova iz stavka 1. ovog članka, ali propušta navesti da isti moraju imati i položen stručni ispit, kako je to stoji u trenutno važećem Zakonu. Stoga članak 24., stavak 3. treba glasiti: (3) Odgojno-obrazovni radnici u dječjem vrtiću moraju imati odgovarajuću vrstu i razinu obrazovanja sukladno Pravilniku o odgovarajućoj vrsti obrazovanja odgojitelja i stručnih suradnika u dječjem vrtiću, položen stručni ispit te utvrđenu zdravstvenu sposobnost za obavljanje poslova iz stavka 1. ovoga članka. U stavku 4. istoga članka, predlagatelj navodi potrebnu stručnu spremu koja omogućava obavljanje poslova odgojitelja, ostavljajući vrlo nejasno definirane konkretne studije koji bi bili uvjet zapošljavanja. Tako navodi preddiplomski sveučilišni studij, preddiplomski stručni studij, studij kojim je stečena viša stručna sprema u skladu s ranijim propisima, diplomski sveučilišni studij, specijalistički diplomski stručni studij, ne imenujući koji su to studiji, s kojim zvanjima. Takva formulacija imala bi se shvatiti na više načina, što za jedan ovakav dokument nije ispravno niti korisno. Primjerice, mogao bi to biti studij sestrinstva, ekonomije ili nekog drugog područja, što bi navelo poslodavce na pogrešne zaključke. U zakonu nije potrebno navoditi precizno studije koji odgovaraju zahtjevima radnog mjesta odgojitelja i stručnih suradnika, a s ciljem usklađivanja sa sljedećom stepenicom odgoja i obrazovanja i opisanim u Zakonu o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi, te Pravilnikom o odgovarajućoj vrsti obrazovanja učitelja i stručnih suradnika u osnovnoj školi, držimo da će novi Pravilnik o odgovarajućoj vrsti obrazovanja odgojitelja i stručnih suradnika u dječjim vrtićima, propisan po uzoru na spomenute dokumente, dati kvalitetan okvir obrazovnih uvjeta i zvanja u dječjim vrtićima. Stoga bi članak 24., stavak 4. glasio: (4) Poslove odgojitelja djece od navršenih šest mjeseci života do polaska u osnovnu školu može obavljati osoba koja je završila studij odgovarajuće vrste, sukladno Pravilniku o odgovarajućoj vrsti obrazovanja odgojitelja i stručnih suradnika u dječjem vrtiću. U stavku 5. ovoga članka, predlagatelj pojašnjava okvir u kojem bi se učiteljima razredne nastave omogućilo stjecanje dodatnih kompetencija i kvalifikacija prvostupnika predškolskog odgoja, uz polaganje razlike u vrijednosti 60 ECTS bodova na jednom od visokih učilišta u Republici Hrvatskoj. Manjak odgojitelja moguće je nadoknaditi dodatnim osposobljavanjem srodnih zanimanja, stjecanjem dodatnih kompetencija, no to nikako ne može biti ograničeno na samo učitelje. Naime, isticana visoka razina srodnosti koju u obrazloženju predlagatelj navodi, nije točna. Naprotiv, postoje i druga, čak i srodnija zvanja kojima se ovim putem priječi mogućnost rada u dječjim vrtićima uz iste uvjete, koji su evidentno rezervirani samo za učitelje. Primjerice, više srodnosti sa zvanjem odgojitelja imaju i pedagozi, socijalni pedagozi i drugi, posebno ako se sagleda razina obrazovanja, obujam sadržaja te ishodi učenja. Valja postići reciprocitet odgojitelja u odnosu na učitelja, i uzeti u obzir da bi pod istim uvjetima odgojitelja mogao steći dodatne kompetencije za rad u primarnom obrazovanju/školi. Dodatne kompetencije, a u skladu s ocjenama visokih učilišta te priznavanjem već položenih kolegija srodnih studija, mogu dati pripremu za rad, no nikako ne mogu dati stručnu kvalifikaciju sa zvanjem prvostupnika ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja. Pozivajući se na Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnim i srednjim školama, te Pravilnik o odgovarajućoj vrsti obrazovanja učitelja i stručnih suradnika u osnovnoj školi, predlažemo da osobe svih srodnih zanimanja koja se odluče na ovakvo dodatno obrazovanje, zadrže svoje zvanje, uz dopuštenje rada u predškolskim ustanovama nakon stečenih kompetencija – što bi se imalo smatrati nepotpunom kvalifikacijom. Osobe s takvim dodatnim obrazovanjem mogle bi privremeno obavljati poslove odgojitelja. Trajno bi te poslove mogli obavljati isključivo prvostupnici ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, nakon stjecanja kvalifikacije. Nastavno na prijedlog da se za potrebe stjecanja dodatnih kompetencija za rad u predškolskoj ustanovi na poslovima odgojitelja ostvari dodatno obrazovanje u vrijednosti 60 ECTS bodova, za koje, kako stoji u obrazloženju predlagatelja, ministar odlukom određuje nazive predmeta i sadržaj kolegija te ukupnu visinu ECTS bodova, valja se zapitati temeljem čega je tada predložen broj 60 ECTS bodova. Ukoliko je predlagatelj, navodeći upravo 60 ECTS bodova, imao na umu Odluku o donošenju programa stjecanja pedagoških kompetencija za strukovne učitelje, suradnike u nastavi i mentore (NN 8/2016), valja naglasiti kako takva odluka mora biti donesena i za stjecanje dodatnih kompetencija za poslove odgojitelja, s jasno određenim programima koje kandidati moraju proći kako bi stekli pravo rada na poslovima odgojitelja. U suprotnome, evidentno je kako prijedlog nije utemeljen na činjeničnim i stvarnim potrebama dodatnog obrazovanja. Slijedom svega navedenog tražimo da članak 24., stavak 5. glasi: (5) Ako se na natječaj ne javi osoba koja ispunjava uvjete iz stavka 4. ovoga članka poslove odgojitelja može obavljati osoba koja je završila srodni studij, uz uvjet da u roku od dvije godine od dana zasnivanja radnoga odnosa stekne dodatne kompetencije iz studijskog programa ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja na jednom od visokih učilišta u Republici Hrvatskoj u kojem se izvodi studijski program ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, a sukladno Odluci ministra o stjecanju dodatnih kompetencija za poslove odgojitelja u dječjem vrtiću/Pravilniku o stjecanju dodatnih kompetencija za obavljanje poslova odgojitelja u dječjim vrtićima. U svrhu održavanja kvalitete odgojno-obrazovnih procesa u predškolskim ustanovama, uvažavajući činjenicu da su nositelji tih procesa upravo i jedino odgojitelji s kvalifikacijom prvostupnika ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, odnosno magistri ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, osobe iz stavka 5. ovoga članka, mogu raditi poslove odgojitelja ali isključivo u smjeni uz odgojitelja koji ima odgovarajuću kvalifikaciju iz stavka 4. ovoga članka. Stoga tako treba i glasiti članak 24., stavak 7.: (7) Osoba iz stavka 5. ovoga članka zasniva radni odnos kao nestručna osoba do stjecanja dodatnih kompetencija te može izvoditi odgojno-obrazovni rad s djecom kao jedan od dvaju odgojitelja u odgojno- obrazovnoj skupini u istoj smjeni, uz odgojitelja koji ima odgovarajuću kvalifikaciju iz stavka 4. ovoga članka. Stavak 9. ovoga članka govori o tome kako se, ukoliko se na natječaj ne javi osoba koja ispunjava uvjete iz članka 4. ili 5. ovog članka, na poslove odgojitelja koji izvodi isključivo program predškole pri osnovnim školama, može zaposliti osoba koja je završila učiteljski studij. Predlažemo da se takva osoba može zaposliti, ali najduže pet šest mjeseci, odnosno da se sukladno propisima o zapošljavanju nestručne zamjene, mora nakon pet mjeseci raspisati novi natječaj. Kako bi se izbjegla mogućnost da poslodavac trajno zapošljava nestručnu zamjenu, ponavljajući natječaje svakih pet mjeseci, nestručna se zamjena može zaposliti dva puta, nakon čega je ustanova dužna pronaći način da zaposli osobu odgovarajuće stručne spreme, sukladno Pravilniku o odgovarajućoj vrsti obrazovanja odgojitelja i stručnih suradnika u dječjem vrtiću. (9) Ako se na natječaj ne javi osoba koja ispunjava uvjete iz stavka 4. ili 5. ovoga članka, poslove odgojitelja koji izvodi isključivo program predškole pri osnovnim školama za djecu koja ne pohađaju dječji vrtić može na određeno vrijeme, najdulje do pet mjeseci, sukladno propisima o zapošljavanju nestručne zamjene, obavljati osoba koja je završila učiteljski studij. Ustanova na isto radno mjesto može zaposliti nestručnu zamjenu dva puta, nakon toga dužna je raspisati natječaj i zaposliti osobu odgovarajuće stručne spreme, sukladno Pravilniku o odgovarajućoj vrsti obrazovanja odgojitelja i stručnih suradnika u dječjem vrtiću. U stavku 10. ovoga članka govori se o uvjetima koje mora ispunjavati osoba da bi se mogla obavljati poslove stručnog suradnika. Općenito, formulacija ''stručnog tima'' u kojem se nalaze ''stručni suradnici'' insinuira kako su ostali zaposleni u dječjem vrtiću zapravo nestručne osobe, što nipošto nije točno. Uzimajući u obzir činjenicu da je sve više magistara ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, da postoji i doktorski studij ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, uvažavajući bitnost i potrebu prisustva pedagoga, psihologa, edukacijskih rehabilitatora, socijalnih pedagoga, bespredmetno je isticati tek jedan dio zaposlenih u dječjem vrtiću kao stručan, suprotno njihovome zvanju i obrazovanju. Ne postoje zapreke da primjerice magistar RPOO određenim godinama staža, bude stručni suradnik koji će svojim iskustvom, znanjem i obrazovanjem biti podrška kolektivu i ponajprije djeci. To je pitanje potrebno riješiti već spomenutim Pravilnikom o vrsti odgovarajućeg obrazovanja odgojitelja i stručnih suradnika u dječjem vrtiću. Stoga tražimo da članak 24., stavak 10. glasi: (10) Poslove stručnog suradnika može obavljati osoba koja ispunjava uvjete iz Pravilnika o odgovarajućoj vrsti obrazovanja odgojitelja i stručnih suradnika u dječjem vrtiću. U članku 25.a, stavak 1., riječ je o zapošljavanju pomoćnika za djecu s teškoćama u razvoju i stručnih komunikacijskih posrednika, pri čemu predlagatelj ističe da se takve osobe mogu zaposliti, dok mi držimo kako se, sukladno potrebama djece s teškoćama u razvoju, pomoćnici i komunikacijski posrednici moraju zaposliti. (1) U skladu s potrebama djece s teškoćama u razvoju, u redovitim skupinama uz suglasnost osnivača, a prema procjeni stručnog tima u odgojno-obrazovnoj skupini mora se zaposliti pomoćnik za djecu s teškoćama u razvoju ili stručni komunikacijski posrednik, koji nije samostalni nositelj odgojno-obrazovne djelatnosti. Stavak 2. istoga članka govori o ispunjavanju uvjeta za zapošljavanje osoba iz stavka 1. ovoga članka, pri čemu valja naglasiti kako zvanje pomoćnika u dječjem vrtiću nije jasno definirano, kao ni potrebna edukacija, a u prijedlogu se, kako se čini, predlagatelj veže uz Pravilnik o pomoćnicima u nastavi. Još jednom ističemo kako je u svakom trenutku od iznimnog značaja razumjeti razvojne specifičnosti, odnosno različitosti djece predškolske i osnovnoškolske dobi. Uvažavajući te razlike, nije moguće na isti način pristupiti radu s oba uzrasta, pa tako niti pomoćnici u nastavi bez dodatne osposobljenosti ne mogu učinkovito odgovoriti na potrebe djeteta predškolske dobi. Stoga predlažemo da se izradi Pravilnik o pomoćnicima djeci s teškoćama i stručnim komunikacijskim posrednicima u dječjim vrtićima, koji će definirati i vrstu i stupanj edukacija koje takve osobe imaju proći. Tako bi članak 25.a, stavak 2. glasio: (2) Pomoćnik za djecu s teškoćama u razvoju te stručni komunikacijski posrednik moraju ispunjavati sljedeće uvjete: a. završeno najmanje četverogodišnje srednjoškolsko obrazovanje b. završeno osposobljavanje i stečena djelomična kvalifikacija, a sukladno Pravilniku o pomoćnicima djeci s teškoćama i stručnim komunikacijskim posrednicima u dječjem vrtiću. c. uvjete propisane člankom 25. ovoga Zakona d. nije roditelj/skrbnik niti drugi član uže obitelji djeteta kojem se pruža potpora. Također, ovim Pravilnikom valja jasno utvrditi koji su poslovi osoba iz stavka 1. ovog članka, odnosno spriječiti sada prisutnu pojavu da osoba koja je zaposlena na poslovima pomoćnika djetetu s teškoćama u razvoju, obavlja poslove odgojitelja odnosno druge poslove koje poslodavac odredi. U članku 26. govori se o zasnivanju radnog odnosa. Po uzoru na ostale srodne Zakone, primjerice onaj o osnovnom školstvu, čini se kako predlagatelj ovdje daje puno više smjernica, koje i nije nužno uvrstiti u zakon, budući da one proizlaze iz odredbi više drugih zakona. Jasno je da se u javnoj službi zapošljavanja odvijaju putem javnih natječaja, čija je provedba propisana i nedvojbeno određena. Ono što je potrebno učiniti, a evidentno temeljem dugogodišnje prakse postoji taj problem, jest bolji nadzor provedbe odredbi svih zakona. Ukoliko predlagatelj i dalje ostaje pri ovoj formi detaljiziranja odredbi, tada u članak 1. ovog stavka treba dodati: (1) Radni odnos u dječjem vrtiću zasniva se ugovorom o radu na temelju natječaja, sukladno Zakonu o radu. U stavak 3. ovoga članka valja dodati jasniju odredbu u slučajevima kada predškolska ustanova nema svoje mrežne stranice, budući da nije propisano da ih mora imati. Tada se natječaj, kao i ostali dokumenti za koje je Zakonom o pravu na pristup informacijama javna ustanova dužna učiniti javno dostupnima, moraju objaviti na mrežnim stranicama Osnivača predškolske ustanove. (3) Natječaj se objavljuje na mrežnim stranicama i oglasnim pločama Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, te mrežnim stranicama i oglasnim pločama dječjeg vrtića, odnosno mrežnim stranicama osnivača ukoliko vrtić nema web stranicu, a rok za primanje prijava kandidata ne može biti kraći od osam dana. U stavku 4. članka 26. govori se o mogućnosti zapošljavanja bez raspisivanja natječaja. Razumljivo je kako natječaj ima svoje zahtjeve, prije svega potrebno je određeno propisano vrijeme za njegovu provedbu, dok je potreba za radnikom nerijetko gotovo trenutna. Razumljivo je da mora postojati institut zapošljavanja na način da ono bude brzo i jednostavno, kada obavljanje poslova ne trpi odgodu. Ono što držimo problematičnim, što se u praksi pokazalo neprihvatljivim, jest činjenica da se često takav institut zapošljavanja iskorištava, pa se odlukom ravnatelja o zapošljavanju bez raspisivanja javnog natječaja, radnik ili radnici zapošljavaju na uzastopne takve ugovore, tumačeći kako je riječ o zamjeni za jednog, zatim drugog, trećeg radnika., ističući svaku tu zamjenu kao potpuno drugačije radno mjesto. Jasno su propisani poslovi odgojitelja, i nema razlike u obavljanju poslova jednog u odnosu na drugog odgojitelja, radi se o istom radnom mjestu. U tom smislu valja ograničiti broj ponavljanja takvih vrsta zapošljavanja za isto radno mjesto i nesporno utvrditi kako se to odnosi na radno mjesto odgojitelja, bez potrebe isticanja zamjene za pojedinog konkretnog radnika. Poslodavac mora rad organizirati na način da se poslovi nesmetano obavljaju, no ne može tumačiti zakonske odredbe proizvoljno i na štetu radnika. Radno mjesto odgojitelja nije sezonski posao, što bi se dalo zaključiti iz načina na koji se poslodavci trenutno odnose prema radnicima, a poradi kvalitete odgojno-obrazovnog rada, potrebe za kontinuitetom, poznavanjem okruženja i djece s kojom odgojitelj radi, iz čega proizlazi svaka pedagoška intervencija odgojitelja. Stoga stavak 4. treba glasiti: (4) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, radni odnos može se zasnovati ugovorom o radu i bez natječaja: – kad obavljanje poslova ne trpi odgodu, do zasnivanja radnoga odnosa na temelju natječaja, ali ne dulje od 60 dana, – ustanova smije za isto radno mjesto koristiti mogućnost zapošljavanja na 60 dana bez raspisivanja natječaja dva puta, nakon toga je obvezna raspisati natječaj. Pod istim radnim mjesto podrazumijevaju se sva radna mjesta koja su opisana istim nazivom odnosno imaju iste radne zadatke – kad potreba za obavljanjem poslova ne traje dulje od 60 dana. – u slučaju izmjene ugovora o radu radnika u predškolskoj ustanovi sklopljenog na neodređeno nepuno radno vrijeme u ugovor o radu radnika u predškolskoj ustanovi sklopljenog na neodređeno nepuno radno vrijeme u ugovor o radu na neodređeno puno radno vrijeme, U istom stavku istoga članka, podstavak 5. kaže kako će se u slučaju izmjene naziva posla odnosno popisa ili opisa poslova, s radnikom sklopiti novi ugovor o radu bez raspisivanja natječaja. Prije svega, predlagatelj nije pojasnio koje su to situacije i primjeri u kojima bi se naziv posla, popis i opis poslova mijenjao, a da bismo takvu mogućnost morali uglaviti u Zakon. Nadalje, takva pojava nije uobičajena, jer se već postojeća radna mjesta rijetko na ovaj način mijenjaju, a kada i dolazi do promjena, nužno je i zakonom obvezno omogućiti korištenje stečenih prava. Stoga, ne vidimo potrebu da se na taj način u zakon unesu promjene. U slučaju nekih izvanrednih okolnosti, uvijek je moguće s radnikom sklopiti dodatak ugovoru o radu, te smo tako i izmijenili predloženi podstavak članak 26., stavak 4., podstavak 5.: – u slučaju izmjene ugovora o radu radnika koji u predškolskoj ustanovi ima zasnovan radni odnos na neodređeno vrijeme, a kojim se mijenja naziv posla, odnosno popis ili opis poslova, takva će se izmjena riješiti dodatkom ugovoru o radu Nastavno na isti problem uzastopnog zapošljavanja na načine koji su štetni za radnika i upitno zakoniti u odnosu na Zakon o radu, u članku 26., stavak 5. govori se o zapošljavanju ukoliko se na natječaj ne javi osoba odgovarajućih kvalifikacija za poslove odgojitelja. Kada se zapošljava nestručna zamjena, nakon pet mjeseci poslodavac je dužan ponoviti natječaj, a do tada, odnosno dok se ne javi stručni kadar, osoba koja ne ispunjava propisane uvjete može nastaviti raditi. Takva formulacija dovodi do pojave da se nestručna osoba zaposli i svakih pet mjeseci se provodi natječaj, no osoba nastavlja raditi godinama, jer nema ograničenja koliko se puta smije ovaj postupak ponoviti. Tako se smanjuje kvaliteta odgojno-obrazovnog procesa koji se provodi u vrtićima koji nemaju zaposlen stručni kadar, i postavlja se pitanje zašto uopće propisujemo sve ove odredbe, kada postoji način da ih se zaobiđe. Nužno je ograničiti mogućnost višegodišnjeg ponavljanja ovakvog postupka, i motivirati poslodavce i osnivače predškolskih ustanova na traženje radnika odgovarajuće i propisane vrste obrazovanja. (5) Ako se na natječaj ne javi osoba koja ispunjava uvjete iz članka 24. ovoga Zakona, natječaj će se ponoviti u roku od pet mjeseci, a do zasnivanja radnog odnosa na osnovi ponovljenog natječaja radni se odnos može zasnovati s osobom koja ne ispunjava propisane uvjete. Postupak zapošljavanja nestručne zamjene može se ponavljati najviše tri puta, nakon toga vrtić je obvezan zaposliti radnika koji udovoljava stručnim obrazovanjem za radno mjesto na koje se zapošljava. Članak 28. govori o pripravnicima. U srpnju 2021. predali smo Ministarstvu znanosti i obrazovanja prijedlog izmjena Pravilnika o načinu i uvjetima polaganja stručnog ispita odgojitelja i stručnih suradnika u dječjem vrtiću, kako bismo pomogli ispraviti nevjerojatnu činjenicu da danas, 2021. godine, u dječjim vrtićima vrijedi Pravilnik donesen 1997. godine, koji od tada nije doživio ni slovo izmjena. Ne smijemo dopustiti da se pripravnike koristi kao jeftiniju radnu snagu na mjestima gdje nedostaje odgojitelja, tjerajući ih da 12 mjeseci obveznog pripravništva prikupljaju kroz dvije ili tri godine, radeći na kratkim zamjenama i bez mentora, s često naknadno pisanim programima stažiranja. Stoga smo u pravilniku predložili značajne izmjene, koje bi imale pomoći da se mladi stručni kadar što prije i što kvalitetnije stavi na tržište rada. S tim u vezi, članak 28. u stavku 7. mora glasiti: (7) Način i uvjete polaganja stručnog ispita, kao i program pripravničkog staža propisuje ministar nadležan za obrazovanje Pravilnikom o načinu i uvjetima polaganja stručnog ispita odgojitelja i stručnih suradnika u dječjem vrtiću. Osoba koja se zapošljava na mjestu stručnoga suradnika ili odgojitelja, a koja je položila stručni ispit u sustavu odgoja i obrazovanja ili izvan njega, obvezna je položi Djelomično prihvaćen Komentari i prijedlozi odnose se na veći broj odredaba Nacrta i djelomično su prihvaćeni.
232 Ivona Hnatko PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA Ivona Hnatko, magistra ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja. Poštovani, slažem se s izmjenama u Zakonu koje je predložila Udruga SIDRO! Na samom početku, već u samom nazivu kao i u daljnjem tekstu Nacrta, mora se učiniti ispravak, sukladno suvremenoj terminologiji, te imenovati dokument Zakon o ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju. U članku 2., treba dodati stavak 3. kojim će se jedinicama lokalne (regionalne) samouprave otvoriti mogućnost sufinanciranja posebnih programa, kako bi se smanjile razlike u dostupnosti takvih programa. (3) Ako u pojedinim jedinicama lokalne samouprave postoji dječji vrtić, ali ne provodi posebne cjelodnevne programe (Montessori, Waldorf, sportski program, program ranog učenja stranog jezika), JLS može dijelom sufinancirati pohađanje takvog programa u vrtiću izvan te jedinice lokalne samouprave, a u kojoj se taj program provodi. U članak 6. alineja 2. dodati podstavak 4. koji glasi: 4. ''mjerila za broj ravnatelja'' U članku 11., stavak 3., potrebno je precizirati sastav stručnog povjerenstva koje utvrđuje ispunjenost uvjeta za početak rada dječjeg vrtića, s ciljem zaustavljanja mogućnosti da se vrtići otvaraju u neprimjerenim i neprihvatljivim uvjetima. (3) Postupak utvrđivanja ispunjenosti uvjeta za početak rada dječjeg vrtića provodi se prema odredbama zakona kojim se uređuje opći upravni postupak, a provodi ga stručno povjerenstvo koje imenuje ured državne uprave u županiji, odnosno gradski ured Grada Zagreba. Povjerenstvo čine stručnjaci odgovarajućeg profila, uključujući i stručnjaka s iskustvom rada u predškolskoj ustanovi. U članku 12. dodati podstavak 4. kojim bi se pobliže odredili zahtjevi kvalitete i sigurnosti opreme i namještaja kojima se opremaju dječji vrtići. - oprema i namještaj mora zadovoljavati standarde i odgovarati ISSO 9001 propisanoj kvaliteti U članku 14., stavak 5. dodati jasnije odredbe o javnoj dostupnosti i transparentnosti mreže dječjih vrtića. (5) Mreža dječjih vrtića mora udovoljiti zahtjevima dostupnosti i racionalnog ustroja dječjih vrtića i programa za djecu predškolske dobi u skladu s njihovim potrebama i sposobnostima, a u cilju informiranja javnosti o bitnim pitanjima od općeg interesa, podaci o broju i vrsti programa ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja koji se provode na nekom području, o broju uključene djece u te programe, o broju i stupnju te vrsti obrazovanja zaposlenih odgojitelja, broju djece izvan sustava RPOO na pojedinom području odnosno potrebama građana JLS, moraju biti transparentni i javno dostupni. U članku 15., stavak 2., valja razjasniti potrebu oslanjanja na ONK – okvirni nacionalni kurikularni dokument, koji datira iz 2011. godine, u odnosu na noviji, vrlo kvalitetan dokument koji sačinjava oslonac odgojno – obrazovnome radu u predškolskim ustanovama, a koji je ministar znanosti, obrazovanja i sporta Odlukom donio u svibnju 2015. godine. Držimo kako je potrebno s ovim dokumentom uskladiti važeće propise, a ne se vraćati na okvirni nacionalni kurikulum. (2) Nacionalni kurikulum za rani i predškolski odgoj i obrazovanje, donesen 2015. sukladno okvirnome nacionalnome kurikularnom dokumentu koji na općoj razini određuje elemente odgoja i obrazovanja djece rane i predškolske dobi, temelj je za rad svih predškolskih ustanova. U članku 15., potrebno je brisati stavak 6., budući da sadržaj tog stavka nema svrhu. Sukladno pedagoškim smjernicama i smjernicama NKRPOO, sadržaja u odgojno-obrazovnom radu s djecom predškolske dobi već dugo nema. Trajanje programa predškole je propisano, pravilnik je nepotreban, već je potrebno povezati ovo područje sa smjernicama Nacionalnog kurikuluma za rani i predškolski odgoj. (6) Sadržaj i trajanje programa predškole propisuje ministar nadležan za obrazovanje pravilnikom. U članku 16., stavak 2., ističe se ispravna odredba o obvezi usklađivanja radnog vremena vrtića s potrebama djece i zaposlenih roditelja. Kako bi se ispravno odgovorilo na iste, nužno je utemeljeno i argumentirano prilagoditi radno vrijeme predškolskih ustanova. U suradnji sa zaposlenim roditeljima, temeljem dokumentacije koju su roditelji suglasni predstaviti vrtiću, kao i dopustiti mogućnost provjere radnog statusa, ali s uvažavanjem mogućih kratkotrajnih promjena (iznenadni gubitak posla, promjena radnog mjesta, duža bolovanja…), vrtić može prilagoditi radno vrijeme. Stoga u stavak 2. valja dodati: (2) Radno vrijeme dječjih vrtića mora biti usklađeno s potrebama djece i zaposlenih roditelja. Roditelji daju suglasnost za provjeru svog radnog statusa pri HZMO, uz uvažavanje kratkotrajnih izmjena u radnom statusu. U slučaju smjenskog rada i nemogućnosti usklađivanja smjena, oba roditelja vrtiću donose potvrdu poslodavca o istome, temeljem čega vrtić ukoliko je u mogućnosti, usklađuje radno vrijeme ustanove. U članku 17., stavak 3., potrebno je Pravilnikom pojasniti postupanje pri upisu djeteta s teškoćom u ustanovu. U slučaju kada su kod djeteta utvrđene teškoće u razvoju, predškolska ustanova i roditelj potpisuju ugovor u trajanju od tri mjeseca, unutar kojih stručni suradnici vrtića provode evaluaciju napredovanja djeteta u ustanovi, te se na osnovu iste utvrđuje djetetova dobrobit uključivanjem u program ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, temeljem čega se ugovor produžuje ili prekida. Roditelj je obvezan prema uputi Dječjeg vrtića obaviti preporučene pretrage u cilju prikupljanja što potpunijih informacija o djetetovim mogućnostima i teškoćama. Ukoliko se zbog vrste i stupnja teškoća utvrdi da dijete u određenom programu i ustanovi ne napreduje zadovoljavajuće, odnosno ako vrtić nije u mogućnosti djetetu pružiti odgovarajući uvjete, dijete se upućuje u najbliži vrtić koji mu to može omogućiti. Pri takvom prelasku dvije ustanove surađuju u potpunosti, kako bi se djetetu i roditeljima taj prelazak olakšao. Cijena boravka u drugoj ustanovi ne smije biti različita od one u koju je dijete prvotno bilo uključeno. Istim je Pravilnikom potrebno definirati zadaće stručnih suradnika i odgojitelj u odnosu na rad s djetetom s posebnim potrebama. Individualne programe pišu stručni suradnici – psiholog, edukacijski rehabilitator. U slučaju kada vrtić nema stručnog suradnika odgovarajućeg profila, dužan je osigurati djetetu s teškoćama odgovarajući individualni program u suradnji sa stručnjacima iz drugih vrtića. Odgojitelj zaposlen u skupini s djetetom s teškoćama u razvoju, mora biti educiran za određeni program koji se s djetetom provodi. U slučaju potrebe, vrtić može odgojitelja uputiti i na dodatno obrazovanje, uz uvjet da to obrazovanje i financira. (3) Programe, postupak utvrđivanja darovitosti odnosno teškoća u razvoju, i uvjete rada s darovitom djecom i djecom s teškoćama u razvoju rane i predškolske dobi utvrđuje ministar nadležan za obrazovanje Pravilnikom. U članku 20., stavak 2. potrebno je definirati načine, uvjete i zahtjeve pri upisu djece u vrtić, koji neće dovoditi do razlika ovisno o mjestu rođenja djeteta, već će unificirano djeci omogućiti jednake uvjete pri upisu u predškolske ustanove. Nasloniti ovo pitanje na akte koje samostalno donosi Osnivač vrtića, otvara mogućnost velikih razlika u postupanju prema djeci i roditeljima, odnosno evidentno potiče diskriminaciju. Stoga stavak treba glasiti: (2) Način ostvarivanja prednosti, uvjete i zahtjeve pri upisu djece u dječji vrtić utvrđuje ministar obrazovanja Pravilnikom. U istom članku, stavak 3. propisuje provedbu inicijalnog razgovora s djecom pri upisu, odnosno opservaciju djeteta koje nije usvojilo govor. Pogrešno je promišljati kako je govor jedini pokazatelj odstupanja u djetetovu redovitom razvoju, te se odrediti na jednu ovako specifičnu stavku, negirajući i zakidajući sve ostale moguće poremećaje u redovitom razvoju djeteta. Nadalje, inicijalni razgovor kao i opservaciju, prema prijedlogu predlagatelja, provodi upisno povjerenstvo sastavljeno od tri člana, od čega bar jedan, predlaže se, mora biti stručni suradnik. Mišljenja smo kako je upisno povjerenstvo potrebno sastaviti od stručnjaka, kako jedan član povjerenstva mora biti psiholog, pedagog, ravnatelj, no jedan od članova povjerenstva obvezno mora biti odgojitelj. Stoga predlažemo da čl.20., st.3. glasi: (3) Prije upisa u dječji vrtić, provodi se obvezni inicijalni razgovor s roditeljem i razgovor s djetetom, odnosno opservacija djeteta kod kojeg su uočena odstupanja u redovitom razvoju. Razgovor odnosno opservaciju provodi upisno povjerenstvo dječjega vrtića u kojem su minimalno tri člana. Povjerenstvo čine ravnatelj, stručni suradnik iz redova psihologa, pedagoga, magistara RPOO, s obvezom da jedan član povjerenstva bude odgojitelj. Stavak 4. istog članka govori o tome kako se upisi mogu provoditi elektroničkim putem. Budući da je takav način upisa sve češći, a da je Ministarstvo već najavilo uspostavu e-vrtića, predlažemo da se u razdoblju od iduće dvije godine elektronički upisi omoguće u svim područjima Republike Hrvatske. (4) Upisi u dječje vrtiće mogu se provoditi elektroničkim putem. U razdoblju od dvije godine od stupanja ovog Zakona na snagu, uspostavit će se nacionalni upisnik djece predškolske dobi i omogućiti elektronički upisi u predškolske ustanove na području cijele Republike Hrvatske U članku 23., stavak 2., ističe se već opisano u Pravilniku o uvjetima i mjerilima za ostvarivanje predškolskih programa, a to je da se takvi programi za djecu stariju od 36 mjeseci mogu provoditi i u školama, a iznimno i za djecu rane dobi u skladu s propisanim standardima. Osjećamo potrebu još jednom istaknuti rečenicu kako je ovo prihvatljivo isključivo ako se provodi u istim uvjetima kakvi su propisani za predškolske ustanove. U tom smislu, ako škola može osigurati jednake uvjete, a jedinica lokalne samouprave nema osnovanu predškolsku ustanovu, tada je prihvatljivo da se predškolski programi provode u školi. Isto se odnosi i na kraće programe koji se provode u Pravilnikom predviđenim drugim ustanovama. Stoga bismo članak 23. stavak 2. dopunili: (2) Programi predškolskog odgoja mogu se ostvarivati: - pri osnovnim školama za djecu predškolske dobi stariju od 36 mjeseci, a iznimno u područjima rijetke naseljenosti i za djecu rane dobi u skladu s propisanim standardima, isključivo u istim uvjetima kakve imaju predškolske ustanove - kao kraći programi odgojno-obrazovnog rada s djecom rane i predškolske dobi pri knjižnicama, zdravstvenim, socijalnim, kulturnim i sportskim ustanovama, udrugama, drugim pravnim osobama i fizičkim osobama-obrtnicima, sukladno propisima koji uređuju rad svih predškolskih ustanova i u jednakim uvjetima kakve moraju zadovoljiti dječji vrtići U članku 23.a, stavak 2., predlagatelj ističe kako se program predškole samo iznimno provodi u mješovitim skupinama, dok se, kako proizlazi iz predloženog, on uobičajeno odvija u skupinama za djecu prije polaska u školu. Valja istaknuti da je velik broj odgojno obrazovnih skupina u kojima se provodi predškolski program, integriran u redovni ili posebni program, upravo dobno mješovitih skupina, zbog čega ovakva odredba sugerira potrebu formiranja drugačijeg koncepta formiranja uglavnom dobno homogenih skupina. To nije u suglasju s Nacionalnim kurikulumom za rani i predškolski odgoj, jer se i u mješovitim dobnim skupinama može kvalitetno provoditi priprema za polazak u školu. Stoga članak 23.a, stavak 2. treba glasiti: (2) Program predškole za djecu koja pohađaju vrtić integriran je u redoviti odnosno posebni program predškolskog odgoja dječjeg vrtića, koji se izvodi u odgojno-obrazovnoj skupini s djecom prije polaska u školu. Program predškole može se izvoditi u mješovitoj odgojno-obrazovnoj skupini redovitog programa. U istome članku u stavku 5. govori se o obvezi predškolskih ustanova i škola koji provode program predškole obavijestiti nadležno tijelo županije odnosno gradski ured Grada Zagreba, ukoliko roditelj ne upiše dijete u obvezni program predškole. Razumljivo, vrtići i škole, da bi mogli ispuniti tu obvezu, moraju imati podatak koja djeca jesu školski obveznici, odnosno koji roditelj s tom obvezom nije postupio sukladno Zakonu. Stoga valja dodati da nadležno tijelo županije odnosno gradski ured Grada Zagreba oma obvezu pravovremeno obavijestiti predškolske ustanove o djeci koja jesu školski obveznici, te članak 23.a, stavak 5. glasi: (5) Ako roditelj djeteta iz stavka 3. ovoga članka ne upiše dijete u program predškole, dječji vrtić ili škola u kojoj bi dijete trebalo pohađati navedeni program dužni su obavijestiti nadležno upravno tijelo županije, odnosno gradski ured Grada Zagreba i nadležnu ustanovu socijalne skrbi koji su dužni izvijestiti dječji vrtić ili osnovnu školu o poduzetim mjerama. U tu svrhu, nadležno tijelo županije odnosno gradski ured Grada Zagreba, dostavit će pravovremeno predškolskim ustanovama popis djece obveznika programa predškole. U članku 24., stavak 1., u navođenju tko radi na poslovima njege, odgoja i obrazovanja, socijalne i zdravstvene zaštite te skrbi o djeci propušteno je navesti zdravstvenog voditelja/voditeljicu. (1) U dječjem vrtiću na poslovima njege, odgoja i obrazovanja, socijalne i zdravstvene zaštite te skrbi o djeci rade sljedeći odgojno-obrazovni radnici: odgojitelj i stručni suradnik : pedagog, psiholog, logoped i edukacijski rehabilitator, te zdravstveni voditelj. U istom članku, stavak 3., navode se zahtjevi za zapošljavanje na radna mjesta u vrtiću. Predlagatelj navodi kako odgojno – obrazovni radnici u vrtiću moraju imati odgovarajuću vrstu i razinu obrazovanja te utvrđenu zdravstvenu sposobnost za obavljanje poslova iz stavka 1. ovog članka, ali propušta navesti da isti moraju imati i položen stručni ispit, kako je to stoji u trenutno važećem Zakonu. Stoga članak 24., stavak 3. treba glasiti: (3) Odgojno-obrazovni radnici u dječjem vrtiću moraju imati odgovarajuću vrstu i razinu obrazovanja sukladno Pravilniku o odgovarajućoj vrsti obrazovanja odgojitelja i stručnih suradnika u dječjem vrtiću, položen stručni ispit te utvrđenu zdravstvenu sposobnost za obavljanje poslova iz stavka 1. ovoga članka. U stavku 4. istoga članka, predlagatelj navodi potrebnu stručnu spremu koja omogućava obavljanje poslova odgojitelja, ostavljajući vrlo nejasno definirane konkretne studije koji bi bili uvjet zapošljavanja. Tako navodi preddiplomski sveučilišni studij, preddiplomski stručni studij, studij kojim je stečena viša stručna sprema u skladu s ranijim propisima, diplomski sveučilišni studij, specijalistički diplomski stručni studij, ne imenujući koji su to studiji, s kojim zvanjima. Takva formulacija imala bi se shvatiti na više načina, što za jedan ovakav dokument nije ispravno niti korisno. Primjerice, mogao bi to biti studij sestrinstva, ekonomije ili nekog drugog područja, što bi navelo poslodavce na pogrešne zaključke. U zakonu nije potrebno navoditi precizno studije koji odgovaraju zahtjevima radnog mjesta odgojitelja i stručnih suradnika, a s ciljem usklađivanja sa sljedećom stepenicom odgoja i obrazovanja i opisanim u Zakonu o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi, te Pravilnikom o odgovarajućoj vrsti obrazovanja učitelja i stručnih suradnika u osnovnoj školi, držimo da će novi Pravilnik o odgovarajućoj vrsti obrazovanja odgojitelja i stručnih suradnika u dječjim vrtićima, propisan po uzoru na spomenute dokumente, dati kvalitetan okvir obrazovnih uvjeta i zvanja u dječjim vrtićima. Stoga bi članak 24., stavak 4. glasio: (4) Poslove odgojitelja djece od navršenih šest mjeseci života do polaska u osnovnu školu može obavljati osoba koja je završila studij odgovarajuće vrste, sukladno Pravilniku o odgovarajućoj vrsti obrazovanja odgojitelja i stručnih suradnika u dječjem vrtiću. U stavku 5. ovoga članka, predlagatelj pojašnjava okvir u kojem bi se učiteljima razredne nastave omogućilo stjecanje dodatnih kompetencija i kvalifikacija prvostupnika predškolskog odgoja, uz polaganje razlike u vrijednosti 60 ECTS bodova na jednom od visokih učilišta u Republici Hrvatskoj. Manjak odgojitelja moguće je nadoknaditi dodatnim osposobljavanjem srodnih zanimanja, stjecanjem dodatnih kompetencija, no to nikako ne može biti ograničeno na samo učitelje. Naime, isticana visoka razina srodnosti koju u obrazloženju predlagatelj navodi, nije točna. Naprotiv, postoje i druga, čak i srodnija zvanja kojima se ovim putem priječi mogućnost rada u dječjim vrtićima uz iste uvjete, koji su evidentno rezervirani samo za učitelje. Primjerice, više srodnosti sa zvanjem odgojitelja imaju i pedagozi, socijalni pedagozi i drugi, posebno ako se sagleda razina obrazovanja, obujam sadržaja te ishodi učenja. Valja postići reciprocitet odgojitelja u odnosu na učitelja, i uzeti u obzir da bi pod istim uvjetima odgojitelja mogao steći dodatne kompetencije za rad u primarnom obrazovanju/školi. Dodatne kompetencije, a u skladu s ocjenama visokih učilišta te priznavanjem već položenih kolegija srodnih studija, mogu dati pripremu za rad, no nikako ne mogu dati stručnu kvalifikaciju sa zvanjem prvostupnika ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja. Pozivajući se na Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnim i srednjim školama, te Pravilnik o odgovarajućoj vrsti obrazovanja učitelja i stručnih suradnika u osnovnoj školi, predlažemo da osobe svih srodnih zanimanja koja se odluče na ovakvo dodatno obrazovanje, zadrže svoje zvanje, uz dopuštenje rada u predškolskim ustanovama nakon stečenih kompetencija – što bi se imalo smatrati nepotpunom kvalifikacijom. Osobe s takvim dodatnim obrazovanjem mogle bi privremeno obavljati poslove odgojitelja. Trajno bi te poslove mogli obavljati isključivo prvostupnici ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, nakon stjecanja kvalifikacije. Nastavno na prijedlog da se za potrebe stjecanja dodatnih kompetencija za rad u predškolskoj ustanovi na poslovima odgojitelja ostvari dodatno obrazovanje u vrijednosti 60 ECTS bodova, za koje, kako stoji u obrazloženju predlagatelja, ministar odlukom određuje nazive predmeta i sadržaj kolegija te ukupnu visinu ECTS bodova, valja se zapitati temeljem čega je tada predložen broj 60 ECTS bodova. Ukoliko je predlagatelj, navodeći upravo 60 ECTS bodova, imao na umu Odluku o donošenju programa stjecanja pedagoških kompetencija za strukovne učitelje, suradnike u nastavi i mentore (NN 8/2016), valja naglasiti kako takva odluka mora biti donesena i za stjecanje dodatnih kompetencija za poslove odgojitelja, s jasno određenim programima koje kandidati moraju proći kako bi stekli pravo rada na poslovima odgojitelja. U suprotnome, evidentno je kako prijedlog nije utemeljen na činjeničnim i stvarnim potrebama dodatnog obrazovanja. Slijedom svega navedenog tražimo da članak 24., stavak 5. glasi: (5) Ako se na natječaj ne javi osoba koja ispunjava uvjete iz stavka 4. ovoga članka poslove odgojitelja može obavljati osoba koja je završila srodni studij, uz uvjet da u roku od dvije godine od dana zasnivanja radnoga odnosa stekne dodatne kompetencije iz studijskog programa ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja na jednom od visokih učilišta u Republici Hrvatskoj u kojem se izvodi studijski program ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, a sukladno Odluci ministra o stjecanju dodatnih kompetencija za poslove odgojitelja u dječjem vrtiću/Pravilniku o stjecanju dodatnih kompetencija za obavljanje poslova odgojitelja u dječjim vrtićima. U svrhu održavanja kvalitete odgojno-obrazovnih procesa u predškolskim ustanovama, uvažavajući činjenicu da su nositelji tih procesa upravo i jedino odgojitelji s kvalifikacijom prvostupnika ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, odnosno magistri ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, osobe iz stavka 5. ovoga članka, mogu raditi poslove odgojitelja ali isključivo u smjeni uz odgojitelja koji ima odgovarajuću kvalifikaciju iz stavka 4. ovoga članka. Stoga tako treba i glasiti članak 24., stavak 7.: (7) Osoba iz stavka 5. ovoga članka zasniva radni odnos kao nestručna osoba do stjecanja dodatnih kompetencija te može izvoditi odgojno-obrazovni rad s djecom kao jedan od dvaju odgojitelja u odgojno-obrazovnoj skupini u istoj smjeni, uz odgojitelja koji ima odgovarajuću kvalifikaciju iz stavka 4. ovoga članka. Stavak 9. ovoga članka govori o tome kako se, ukoliko se na natječaj ne javi osoba koja ispunjava uvjete iz članka 4. ili 5. ovog članka, na poslove odgojitelja koji izvodi isključivo program predškole pri osnovnim školama, može zaposliti osoba koja je završila učiteljski studij. Predlažemo da se takva osoba može zaposliti, ali najduže pet šest mjeseci, odnosno da se sukladno propisima o zapošljavanju nestručne zamjene, mora nakon pet mjeseci raspisati novi natječaj. Kako bi se izbjegla mogućnost da poslodavac trajno zapošljava nestručnu zamjenu, ponavljajući natječaje svakih pet mjeseci, nestručna se zamjena može zaposliti dva puta, nakon čega je ustanova dužna pronaći način da zaposli osobu odgovarajuće stručne spreme, sukladno Pravilniku o odgovarajućoj vrsti obrazovanja odgojitelja i stručnih suradnika u dječjem vrtiću. (9) Ako se na natječaj ne javi osoba koja ispunjava uvjete iz stavka 4. ili 5. ovoga članka, poslove odgojitelja koji izvodi isključivo program predškole pri osnovnim školama za djecu koja ne pohađaju dječji vrtić može na određeno vrijeme, najdulje do pet mjeseci, sukladno propisima o zapošljavanju nestručne zamjene, obavljati osoba koja je završila učiteljski studij. Ustanova na isto radno mjesto može zaposliti nestručnu zamjenu dva puta, nakon toga dužna je raspisati natječaj i zaposliti osobu odgovarajuće stručne spreme, sukladno Pravilniku o odgovarajućoj vrsti obrazovanja odgojitelja i stručnih suradnika u dječjem vrtiću. U stavku 10. ovoga članka govori se o uvjetima koje mora ispunjavati osoba da bi se mogla obavljati poslove stručnog suradnika. Općenito, formulacija ''stručnog tima'' u kojem se nalaze ''stručni suradnici'' insinuira kako su ostali zaposleni u dječjem vrtiću zapravo nestručne osobe, što nipošto nije točno. Uzimajući u obzir činjenicu da je sve više magistara ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, da postoji i doktorski studij ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, uvažavajući bitnost i potrebu prisustva pedagoga, psihologa, edukacijskih rehabilitatora, socijalnih pedagoga, bespredmetno je isticati tek jedan dio zaposlenih u dječjem vrtiću kao stručan, suprotno njihovome zvanju i obrazovanju. Ne postoje zapreke da primjerice magistar RPOO određenim godinama staža, bude stručni suradnik koji će svojim iskustvom, znanjem i obrazovanjem biti podrška kolektivu i ponajprije djeci. To je pitanje potrebno riješiti već spomenutim Pravilnikom o vrsti odgovarajućeg obrazovanja odgojitelja i stručnih suradnika u dječjem vrtiću. Stoga tražimo da članak 24., stavak 10. glasi: (10) Poslove stručnog suradnika može obavljati osoba koja ispunjava uvjete iz Pravilnika o odgovarajućoj vrsti obrazovanja odgojitelja i stručnih suradnika u dječjem vrtiću. U članku 25.a, stavak 1., riječ je o zapošljavanju pomoćnika za djecu s teškoćama u razvoju i stručnih komunikacijskih posrednika, pri čemu predlagatelj ističe da se takve osobe mogu zaposliti, dok mi držimo kako se, sukladno potrebama djece s teškoćama u razvoju, pomoćnici i komunikacijski posrednici moraju zaposliti. (1) U skladu s potrebama djece s teškoćama u razvoju, u redovitim skupinama uz suglasnost osnivača, a prema procjeni stručnog tima u odgojno-obrazovnoj skupini mora se zaposliti pomoćnik za djecu s teškoćama u razvoju ili stručni komunikacijski posrednik, koji nije samostalni nositelj odgojno-obrazovne djelatnosti. Stavak 2. istoga članka govori o ispunjavanju uvjeta za zapošljavanje osoba iz stavka 1. ovoga članka, pri čemu valja naglasiti kako zvanje pomoćnika u dječjem vrtiću nije jasno definirano, kao ni potrebna edukacija, a u prijedlogu se, kako se čini, predlagatelj veže uz Pravilnik o pomoćnicima u nastavi. Još jednom ističemo kako je u svakom trenutku od iznimnog značaja razumjeti razvojne specifičnosti, odnosno različitosti djece predškolske i osnovnoškolske dobi. Uvažavajući te razlike, nije moguće na isti način pristupiti radu s oba uzrasta, pa tako niti pomoćnici u nastavi bez dodatne osposobljenosti ne mogu učinkovito odgovoriti na potrebe djeteta predškolske dobi. Stoga predlažemo da se izradi Pravilnik o pomoćnicima djeci s teškoćama i stručnim komunikacijskim posrednicima u dječjim vrtićima, koji će definirati i vrstu i stupanj edukacija koje takve osobe imaju proći. Tako bi članak 25.a, stavak 2. glasio: (2) Pomoćnik za djecu s teškoćama u razvoju te stručni komunikacijski posrednik moraju ispunjavati sljedeće uvjete: a. završeno najmanje četverogodišnje srednjoškolsko obrazovanje b. završeno osposobljavanje i stečena djelomična kvalifikacija, a sukladno Pravilniku o pomoćnicima djeci s teškoćama i stručnim komunikacijskim posrednicima u dječjem vrtiću. c. uvjete propisane člankom 25. ovoga Zakona d. nije roditelj/skrbnik niti drugi član uže obitelji djeteta kojem se pruža potpora. Također, ovim Pravilnikom valja jasno utvrditi koji su poslovi osoba iz stavka 1. ovog članka, odnosno spriječiti sada prisutnu pojavu da osoba koja je zaposlena na poslovima pomoćnika djetetu s teškoćama u razvoju, obavlja poslove odgojitelja odnosno druge poslove koje poslodavac odredi. U članku 26. govori se o zasnivanju radnog odnosa. Po uzoru na ostale srodne Zakone, primjerice onaj o osnovnom školstvu, čini se kako predlagatelj ovdje daje puno više smjernica, koje i nije nužno uvrstiti u zakon, budući da one proizlaze iz odredbi više drugih zakona. Jasno je da se u javnoj službi zapošljavanja odvijaju putem javnih natječaja, čija je provedba propisana i nedvojbeno određena. Ono što je potrebno učiniti, a evidentno temeljem dugogodišnje prakse postoji taj problem, jest bolji nadzor provedbe odredbi svih zakona. Ukoliko predlagatelj i dalje ostaje pri ovoj formi detaljiziranja odredbi, tada u članak 1. ovog stavka treba dodati: (1) Radni odnos u dječjem vrtiću zasniva se ugovorom o radu na temelju natječaja, sukladno Zakonu o radu. U stavak 3. ovoga članka valja dodati jasniju odredbu u slučajevima kada predškolska ustanova nema svoje mrežne stranice, budući da nije propisano da ih mora imati. Tada se natječaj, kao i ostali dokumenti za koje je Zakonom o pravu na pristup informacijama javna ustanova dužna učiniti javno dostupnima, moraju objaviti na mrežnim stranicama Osnivača predškolske ustanove. (3) Natječaj se objavljuje na mrežnim stranicama i oglasnim pločama Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, te mrežnim stranicama i oglasnim pločama dječjeg vrtića, odnosno mrežnim stranicama osnivača ukoliko vrtić nema web stranicu, a rok za primanje prijava kandidata ne može biti kraći od osam dana. U stavku 4. članka 26. govori se o mogućnosti zapošljavanja bez raspisivanja natječaja. Razumljivo je kako natječaj ima svoje zahtjeve, prije svega potrebno je određeno propisano vrijeme za njegovu provedbu, dok je potreba za radnikom nerijetko gotovo trenutna. Razumljivo je da mora postojati institut zapošljavanja na način da ono bude brzo i jednostavno, kada obavljanje poslova ne trpi odgodu. Ono što držimo problematičnim, što se u praksi pokazalo neprihvatljivim, jest činjenica da se često takav institut zapošljavanja iskorištava, pa se odlukom ravnatelja o zapošljavanju bez raspisivanja javnog natječaja, radnik ili radnici zapošljavaju na uzastopne takve ugovore, tumačeći kako je riječ o zamjeni za jednog, zatim drugog, trećeg radnika., ističući svaku tu zamjenu kao potpuno drugačije radno mjesto. Jasno su propisani poslovi odgojitelja, i nema razlike u obavljanju poslova jednog u odnosu na drugog odgojitelja, radi se o istom radnom mjestu. U tom smislu valja ograničiti broj ponavljanja takvih vrsta zapošljavanja za isto radno mjesto i nesporno utvrditi kako se to odnosi na radno mjesto odgojitelja, bez potrebe isticanja zamjene za pojedinog konkretnog radnika. Poslodavac mora rad organizirati na način da se poslovi nesmetano obavljaju, no ne može tumačiti zakonske odredbe proizvoljno i na štetu radnika. Radno mjesto odgojitelja nije sezonski posao, što bi se dalo zaključiti iz načina na koji se poslodavci trenutno odnose prema radnicima, a poradi kvalitete odgojno-obrazovnog rada, potrebe za kontinuitetom, poznavanjem okruženja i djece s kojom odgojitelj radi, iz čega proizlazi svaka pedagoška intervencija odgojitelja. Stoga stavak 4. treba glasiti: (4) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, radni odnos može se zasnovati ugovorom o radu i bez natječaja: - kad obavljanje poslova ne trpi odgodu, do zasnivanja radnoga odnosa na temelju natječaja, ali ne dulje od 60 dana, – ustanova smije za isto radno mjesto koristiti mogućnost zapošljavanja na 60 dana bez raspisivanja natječaja dva puta, nakon toga je obvezna raspisati natječaj. Pod istim radnim mjesto podrazumijevaju se sva radna mjesta koja su opisana istim nazivom odnosno imaju iste radne zadatke – kad potreba za obavljanjem poslova ne traje dulje od 60 dana. – u slučaju izmjene ugovora o radu radnika u predškolskoj ustanovi sklopljenog na neodređeno nepuno radno vrijeme u ugovor o radu radnika u predškolskoj ustanovi sklopljenog na neodređeno nepuno radno vrijeme u ugovor o radu na neodređeno puno radno vrijeme, U istom stavku istoga članka, podstavak 5. kaže kako će se u slučaju izmjene naziva posla odnosno popisa ili opisa poslova, s radnikom sklopiti novi ugovor o radu bez raspisivanja natječaja. Prije svega, predlagatelj nije pojasnio koje su to situacije i primjeri u kojima bi se naziv posla, popis i opis poslova mijenjao, a da bismo takvu mogućnost morali uglaviti u Zakon. Nadalje, takva pojava nije uobičajena, jer se već postojeća radna mjesta rijetko na ovaj način mijenjaju, a kada i dolazi do promjena, nužno je i zakonom obvezno omogućiti korištenje stečenih prava. Stoga, ne vidimo potrebu da se na taj način u zakon unesu promjene. U slučaju nekih izvanrednih okolnosti, uvijek je moguće s radnikom sklopiti dodatak ugovoru o radu, te smo tako i izmijenili predloženi podstavak članak 26., stavak 4., podstavak 5.: – u slučaju izmjene ugovora o radu radnika koji u predškolskoj ustanovi ima zasnovan radni odnos na neodređeno vrijeme, a kojim se mijenja naziv posla, odnosno popis ili opis poslova, takva će se izmjena riješiti dodatkom ugovoru o radu Nastavno na isti problem uzastopnog zapošljavanja na načine koji su štetni za radnika i upitno zakoniti u odnosu na Zakon o radu, u članku 26., stavak 5. govori se o zapošljavanju ukoliko se na natječaj ne javi osoba odgovarajućih kvalifikacija za poslove odgojitelja. Kada se zapošljava nestručna zamjena, nakon pet mjeseci poslodavac je dužan ponoviti natječaj, a do tada, odnosno dok se ne javi stručni kadar, osoba koja ne ispunjava propisane uvjete može nastaviti raditi. Takva formulacija dovodi do pojave da se nestručna osoba zaposli i svakih pet mjeseci se provodi natječaj, no osoba nastavlja raditi godinama, jer nema ograničenja koliko se puta smije ovaj postupak ponoviti. Tako se smanjuje kvaliteta odgojno-obrazovnog procesa koji se provodi u vrtićima koji nemaju zaposlen stručni kadar, i postavlja se pitanje zašto uopće propisujemo sve ove odredbe, kada postoji način da ih se zaobiđe. Nužno je ograničiti mogućnost višegodišnjeg ponavljanja ovakvog postupka, i motivirati poslodavce i osnivače predškolskih ustanova na traženje radnika odgovarajuće i propisane vrste obrazovanja. (5) Ako se na natječaj ne javi osoba koja ispunjava uvjete iz članka 24. ovoga Zakona, natječaj će se ponoviti u roku od pet mjeseci, a do zasnivanja radnog odnosa na osnovi ponovljenog natječaja radni se odnos može zasnovati s osobom koja ne ispunjava propisane uvjete. Postupak zapošljavanja nestručne zamjene može se ponavljati najviše tri puta, nakon toga vrtić je obvezan zaposliti radnika koji udovoljava stručnim obrazovanjem za radno mjesto na koje se zapošljava. Članak 28. govori o pripravnicima. U srpnju 2021. predali smo Ministarstvu znanosti i obrazovanja prijedlog izmjena Pravilnika o načinu i uvjetima polaganja stručnog ispita odgojitelja i stručnih suradnika u dječjem vrtiću, kako bismo pomogli ispraviti nevjerojatnu činjenicu da danas, 2021. godine, u dječjim vrtićima vrijedi Pravilnik donesen 1997. godine, koji od tada nije doživio ni slovo izmjena. Ne smijemo dopustiti da se pripravnike koristi kao jeftiniju radnu snagu na mjestima gdje nedostaje odgojitelja, tjerajući ih da 12 mjeseci obveznog pripravništva prikupljaju kroz dvije ili tri godine, radeći na kratkim zamjenama i bez mentora, s često naknadno pisanim programima stažiranja. Stoga smo u pravilniku predložili značajne izmjene, koje bi imale pomoći da se mladi stručni kadar što prije i što kvalitetnije stavi na tržište rada. S tim u vezi, članak 28. u stavku 7. mora glasiti: (7) Način i uvjete polaganja stručnog ispita, kao i program pripravničkog staža propisuje ministar nadležan z Primljeno na znanje Komentari i prijedlozi odnose se na veći broj odredaba Nacrta i djelomično su prihvaćeni.
233 Dora Ferarić PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA Dora Ferarić, magistra ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja Poštovani, svrha ranog odgoja je "osiguravanje optimalnih uvjeta za uspješan odgoj i CJELOVIT razvoj svakog djeteta (...)" (Antulić Majcen, Pribela-Hodak 2017). Jedan od najvažnijih dokumenata ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja u Republici Hrvatskoj jest Nacionalni kurikulum za rani i predškolski odgoj i obrazovanje (NKRPOO). Ciljevi ovog dokumenta jest osiguravanje dobrobiti za dijete te CJELOVIT razvoj, odgoj i učenje djeteta, a to su međusobno povezani procesi koji su "utkani u svaki segment zajedničkog življenja djece s drugom djecom i odraslima u vrtiću" (NKRPOO, 2014). Svako dijete je individua za sebe, svako dijete ima svoje potrebe, mogućnosti, sposobnosti, interese koje svaka osoba treba prihvaćati i poštovati. Učenje djece je prije svega CJELOVITO, a ne rascjepkano po predmetima kako je to u školi. U dječjim vrtićima naglasak se ne stavlja na rezultat učenja, djeca se ne ocjenjuju, već se naglasak stavlja na proces. Svako dijete ima svoj individualni način učenja, svoj tempo i prije svega svoje interese. Smatram da se u školi zanemaruju interesi djece te svako dijete treba naučiti jednaku količinu sadržaja i za to ima jednaku količinu vremena. Postavljam pitanje jesu li učitelji spremni na ono što se radi u dječjim vrtićima? U dječjim vrtićima nema plana i programa, nema nikakvih zadataka i domaćih zadaća. Kao što je već navedeno, u središtu se nalazi interesi i potrebe djece i prema tome se nude različiti poticaji i izvori spoznaja. Rad u dječjem vrtiću u velike se razlikuje od rada u školi jer se ono temelji na konstruktivističkoj i sukonstruktivističkoj teoriji prema kojoj dijete uči konstruirajući svoje znanje pri čemu surađuje s drugom djecom i odraslima. Rad u školama je vrlo sličan radu u vrtićima koji se temeljio na tradicionalnoj paradigmi i frontalnom radu tijekom osamdesetih i devedesetih godina prošlog stoljeća. U dječjim vrtićima nema frontalnog rada. DIJETE JE GLAVNI AKTER I KREATOR ODGOJA I OBRAZOVANJA. Još jednom se postavlja pitanje: JESU LI UČITELJI SPREMNI NA TO? Spremni zanemariti gotovo sve o čemu su učili i vježbali, zanemariti programe i PRATITI interese djece? Upravo zato je potrebno zabraniti rad u odgojno-obrazovnim skupinama svim osobama koje nemaju adekvatno obrazovanje (diplomu iz ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja), a pri tome niti potrebne kompetencije. Zapošljavanjem nekompetentnih osoba zanemaruje se, ali i ono važnije, UGROŽAVA razvoj svakog djeteta. Osoba koja se želi zaposliti u ustanovama ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja prije svega se treba prekvalificirati, godinu dana raditi kao pripravnik te položiti stručni ispit. Antulić Majcen, S., Pribela-Hodak, S. (2017). Prvi koraci na putu prema kvaliteti: Samovrednovanje ustanova rang i predškolskog odgoja i obrazovanja.Zagreb: Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje obrazovanja. Nacionalni kurikulum za rani i predškolski odgoj i obrazovanje. (2014). Zagreb: Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta. Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
234 Matea Debeljuh PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA Poštovani, Kao magistra ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja smatram kako provoditelji odgojno–obrazovnog rada mogu biti isključivo odgojitelji, čiji profesionalni razvoj sadržan u pravnim dokumentima podrazumijeva i rezultira pomacima u znanju i promjenama u uvjerenjima i djelovanju. Dakako, komunikacija između odgajatelja i učitelja važna je komponenta u svrhu nadopunjavanja odgojno-obrazovnih razina. Odgajatelji i učitelji obrazovani su stručnjaci koji potiču djetetov cjeloviti razvoj, no stručne kompetencije odgajatelja i učitelja razredne nastave, bitno se razlikuju. Razlikuje se i obrazovanje, unutar kojeg, učitelji ne stječu znanja o psihofizičkom razvoju djece u dobi od rođenja do sedme godine i nemaju položene metodike razvojnih područja za taj uzrast. Podržavam komentare koji govore u prilog jedinstvene ekonomske cijene vrtića za svako dijete, neovisno o mjestu stanovanja. Smatram kako je potrebno, Prijedlog Pravilnika uskladiti s važećim dokumentima RPOO (Nacionalni kurikulum za rani i predškolski odgoj i obrazovanje). Srdačan pozdrav, mag.praesc.educ. Matea Debeljuh Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
235 TIANA SOPEK PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA Slažem se s očitovanjem Udruge SIDRO! Na samom početku, već u samom nazivu kao i u daljnjem tekstu Nacrta, mora se učiniti ispravak, sukladno suvremenoj terminologiji, te imenovati dokument Zakon o ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju. U članku 2., treba dodati stavak 3. kojim će se jedinicama lokalne (regionalne) samouprave otvoriti mogućnost sufinanciranja posebnih programa, kako bi se smanjile razlike u dostupnosti takvih programa. (3) Ako u pojedinim jedinicama lokalne samouprave postoji dječji vrtić, ali ne provodi posebne cjelodnevne programe (Montessori, Waldorf, sportski program, program ranog učenja stranog jezika), JLS može dijelom sufinancirati pohađanje takvog programa u vrtiću izvan te jedinice lokalne samouprave, a u kojoj se taj program provodi. U članak 6. alineja 2. dodati podstavak 4. koji glasi: 4. ''mjerila za broj ravnatelja'' U članku 11., stavak 3., potrebno je precizirati sastav stručnog povjerenstva koje utvrđuje ispunjenost uvjeta za početak rada dječjeg vrtića, s ciljem zaustavljanja mogućnosti da se vrtići otvaraju u neprimjerenim i neprihvatljivim uvjetima. (3) Postupak utvrđivanja ispunjenosti uvjeta za početak rada dječjeg vrtića provodi se prema odredbama zakona kojim se uređuje opći upravni postupak, a provodi ga stručno povjerenstvo koje imenuje ured državne uprave u županiji, odnosno gradski ured Grada Zagreba. Povjerenstvo čine stručnjaci odgovarajućeg profila, uključujući i stručnjaka s iskustvom rada u predškolskoj ustanovi. U članku 12. dodati podstavak 4. kojim bi se pobliže odredili zahtjevi kvalitete i sigurnosti opreme i namještaja kojima se opremaju dječji vrtići. - oprema i namještaj mora zadovoljavati standarde i odgovarati ISSO 9001 propisanoj kvaliteti U članku 14., stavak 5. dodati jasnije odredbe o javnoj dostupnosti i transparentnosti mreže dječjih vrtića. (5) Mreža dječjih vrtića mora udovoljiti zahtjevima dostupnosti i racionalnog ustroja dječjih vrtića i programa za djecu predškolske dobi u skladu s njihovim potrebama i sposobnostima, a u cilju informiranja javnosti o bitnim pitanjima od općeg interesa, podaci o broju i vrsti programa ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja koji se provode na nekom području, o broju uključene djece u te programe, o broju i stupnju te vrsti obrazovanja zaposlenih odgojitelja, broju djece izvan sustava RPOO na pojedinom području odnosno potrebama građana JLS, moraju biti transparentni i javno dostupni. U članku 15., stavak 2., valja razjasniti potrebu oslanjanja na ONK – okvirni nacionalni kurikularni dokument, koji datira iz 2011. godine, u odnosu na noviji, vrlo kvalitetan dokument koji sačinjava oslonac odgojno – obrazovnome radu u predškolskim ustanovama, a koji je ministar znanosti, obrazovanja i sporta Odlukom donio u svibnju 2015. godine. Držimo kako je potrebno s ovim dokumentom uskladiti važeće propise, a ne se vraćati na okvirni nacionalni kurikulum. (2) Nacionalni kurikulum za rani i predškolski odgoj i obrazovanje, donesen 2015. sukladno okvirnome nacionalnome kurikularnom dokumentu koji na općoj razini određuje elemente odgoja i obrazovanja djece rane i predškolske dobi, temelj je za rad svih predškolskih ustanova. U članku 15., potrebno je brisati stavak 6., budući da sadržaj tog stavka nema svrhu. Sukladno pedagoškim smjernicama i smjernicama NKRPOO, sadržaja u odgojno-obrazovnom radu s djecom predškolske dobi već dugo nema. Trajanje programa predškole je propisano, pravilnik je nepotreban, već je potrebno povezati ovo područje sa smjernicama Nacionalnog kurikuluma za rani i predškolski odgoj. (6) Sadržaj i trajanje programa predškole propisuje ministar nadležan za obrazovanje pravilnikom. U članku 16., stavak 2., ističe se ispravna odredba o obvezi usklađivanja radnog vremena vrtića s potrebama djece i zaposlenih roditelja. Kako bi se ispravno odgovorilo na iste, nužno je utemeljeno i argumentirano prilagoditi radno vrijeme predškolskih ustanova. U suradnji sa zaposlenim roditeljima, temeljem dokumentacije koju su roditelji suglasni predstaviti vrtiću, kao i dopustiti mogućnost provjere radnog statusa, ali s uvažavanjem mogućih kratkotrajnih promjena (iznenadni gubitak posla, promjena radnog mjesta, duža bolovanja…), vrtić može prilagoditi radno vrijeme. Stoga u stavak 2. valja dodati: (2) Radno vrijeme dječjih vrtića mora biti usklađeno s potrebama djece i zaposlenih roditelja. Roditelji daju suglasnost za provjeru svog radnog statusa pri HZMO, uz uvažavanje kratkotrajnih izmjena u radnom statusu. U slučaju smjenskog rada i nemogućnosti usklađivanja smjena, oba roditelja vrtiću donose potvrdu poslodavca o istome, temeljem čega vrtić ukoliko je u mogućnosti, usklađuje radno vrijeme ustanove. U članku 17., stavak 3., potrebno je Pravilnikom pojasniti postupanje pri upisu djeteta s teškoćom u ustanovu. U slučaju kada su kod djeteta utvrđene teškoće u razvoju, predškolska ustanova i roditelj potpisuju ugovor u trajanju od tri mjeseca, unutar kojih stručni suradnici vrtića provode evaluaciju napredovanja djeteta u ustanovi, te se na osnovu iste utvrđuje djetetova dobrobit uključivanjem u program ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, temeljem čega se ugovor produžuje ili prekida. Roditelj je obvezan prema uputi Dječjeg vrtića obaviti preporučene pretrage u cilju prikupljanja što potpunijih informacija o djetetovim mogućnostima i teškoćama. Ukoliko se zbog vrste i stupnja teškoća utvrdi da dijete u određenom programu i ustanovi ne napreduje zadovoljavajuće, odnosno ako vrtić nije u mogućnosti djetetu pružiti odgovarajući uvjete, dijete se upućuje u najbliži vrtić koji mu to može omogućiti. Pri takvom prelasku dvije ustanove surađuju u potpunosti, kako bi se djetetu i roditeljima taj prelazak olakšao. Cijena boravka u drugoj ustanovi ne smije biti različita od one u koju je dijete prvotno bilo uključeno. Istim je Pravilnikom potrebno definirati zadaće stručnih suradnika i odgojitelj u odnosu na rad s djetetom s posebnim potrebama. Individualne programe pišu stručni suradnici – psiholog, edukacijski rehabilitator. U slučaju kada vrtić nema stručnog suradnika odgovarajućeg profila, dužan je osigurati djetetu s teškoćama odgovarajući individualni program u suradnji sa stručnjacima iz drugih vrtića. Odgojitelj zaposlen u skupini s djetetom s teškoćama u razvoju, mora biti educiran za određeni program koji se s djetetom provodi. U slučaju potrebe, vrtić može odgojitelja uputiti i na dodatno obrazovanje, uz uvjet da to obrazovanje i financira. (3) Programe, postupak utvrđivanja darovitosti odnosno teškoća u razvoju, i uvjete rada s darovitom djecom i djecom s teškoćama u razvoju rane i predškolske dobi utvrđuje ministar nadležan za obrazovanje Pravilnikom. U članku 20., stavak 2. potrebno je definirati načine, uvjete i zahtjeve pri upisu djece u vrtić, koji neće dovoditi do razlika ovisno o mjestu rođenja djeteta, već će unificirano djeci omogućiti jednake uvjete pri upisu u predškolske ustanove. Nasloniti ovo pitanje na akte koje samostalno donosi Osnivač vrtića, otvara mogućnost velikih razlika u postupanju prema djeci i roditeljima, odnosno evidentno potiče diskriminaciju. Stoga stavak treba glasiti: (2) Način ostvarivanja prednosti, uvjete i zahtjeve pri upisu djece u dječji vrtić utvrđuje ministar obrazovanja Pravilnikom. U istom članku, stavak 3. propisuje provedbu inicijalnog razgovora s djecom pri upisu, odnosno opservaciju djeteta koje nije usvojilo govor. Pogrešno je promišljati kako je govor jedini pokazatelj odstupanja u djetetovu redovitom razvoju, te se odrediti na jednu ovako specifičnu stavku, negirajući i zakidajući sve ostale moguće poremećaje u redovitom razvoju djeteta. Nadalje, inicijalni razgovor kao i opservaciju, prema prijedlogu predlagatelja, provodi upisno povjerenstvo sastavljeno od tri člana, od čega bar jedan, predlaže se, mora biti stručni suradnik. Mišljenja smo kako je upisno povjerenstvo potrebno sastaviti od stručnjaka, kako jedan član povjerenstva mora biti psiholog, pedagog, ravnatelj, no jedan od članova povjerenstva obvezno mora biti odgojitelj. Stoga predlažemo da čl.20., st.3. glasi: (3) Prije upisa u dječji vrtić, provodi se obvezni inicijalni razgovor s roditeljem i razgovor s djetetom, odnosno opservacija djeteta kod kojeg su uočena odstupanja u redovitom razvoju. Razgovor odnosno opservaciju provodi upisno povjerenstvo dječjega vrtića u kojem su minimalno tri člana. Povjerenstvo čine ravnatelj, stručni suradnik iz redova psihologa, pedagoga, magistara RPOO, s obvezom da jedan član povjerenstva bude odgojitelj. Stavak 4. istog članka govori o tome kako se upisi mogu provoditi elektroničkim putem. Budući da je takav način upisa sve češći, a da je Ministarstvo već najavilo uspostavu e-vrtića, predlažemo da se u razdoblju od iduće dvije godine elektronički upisi omoguće u svim područjima Republike Hrvatske. (4) Upisi u dječje vrtiće mogu se provoditi elektroničkim putem. U razdoblju od dvije godine od stupanja ovog Zakona na snagu, uspostavit će se nacionalni upisnik djece predškolske dobi i omogućiti elektronički upisi u predškolske ustanove na području cijele Republike Hrvatske U članku 23., stavak 2., ističe se već opisano u Pravilniku o uvjetima i mjerilima za ostvarivanje predškolskih programa, a to je da se takvi programi za djecu stariju od 36 mjeseci mogu provoditi i u školama, a iznimno i za djecu rane dobi u skladu s propisanim standardima. Osjećamo potrebu još jednom istaknuti rečenicu kako je ovo prihvatljivo isključivo ako se provodi u istim uvjetima kakvi su propisani za predškolske ustanove. U tom smislu, ako škola može osigurati jednake uvjete, a jedinica lokalne samouprave nema osnovanu predškolsku ustanovu, tada je prihvatljivo da se predškolski programi provode u školi. Isto se odnosi i na kraće programe koji se provode u Pravilnikom predviđenim drugim ustanovama. Stoga bismo članak 23. stavak 2. dopunili: (2) Programi predškolskog odgoja mogu se ostvarivati: - pri osnovnim školama za djecu predškolske dobi stariju od 36 mjeseci, a iznimno u područjima rijetke naseljenosti i za djecu rane dobi u skladu s propisanim standardima, isključivo u istim uvjetima kakve imaju predškolske ustanove - kao kraći programi odgojno-obrazovnog rada s djecom rane i predškolske dobi pri knjižnicama, zdravstvenim, socijalnim, kulturnim i sportskim ustanovama, udrugama, drugim pravnim osobama i fizičkim osobama-obrtnicima, sukladno propisima koji uređuju rad svih predškolskih ustanova i u jednakim uvjetima kakve moraju zadovoljiti dječji vrtići U članku 23.a, stavak 2., predlagatelj ističe kako se program predškole samo iznimno provodi u mješovitim skupinama, dok se, kako proizlazi iz predloženog, on uobičajeno odvija u skupinama za djecu prije polaska u školu. Valja istaknuti da je velik broj odgojno obrazovnih skupina u kojima se provodi predškolski program, integriran u redovni ili posebni program, upravo dobno mješovitih skupina, zbog čega ovakva odredba sugerira potrebu formiranja drugačijeg koncepta formiranja uglavnom dobno homogenih skupina. To nije u suglasju s Nacionalnim kurikulumom za rani i predškolski odgoj, jer se i u mješovitim dobnim skupinama može kvalitetno provoditi priprema za polazak u školu. Stoga članak 23.a, stavak 2. treba glasiti: (2) Program predškole za djecu koja pohađaju vrtić integriran je u redoviti odnosno posebni program predškolskog odgoja dječjeg vrtića, koji se izvodi u odgojno-obrazovnoj skupini s djecom prije polaska u školu. Program predškole može se izvoditi u mješovitoj odgojno-obrazovnoj skupini redovitog programa. U istome članku u stavku 5. govori se o obvezi predškolskih ustanova i škola koji provode program predškole obavijestiti nadležno tijelo županije odnosno gradski ured Grada Zagreba, ukoliko roditelj ne upiše dijete u obvezni program predškole. Razumljivo, vrtići i škole, da bi mogli ispuniti tu obvezu, moraju imati podatak koja djeca jesu školski obveznici, odnosno koji roditelj s tom obvezom nije postupio sukladno Zakonu. Stoga valja dodati da nadležno tijelo županije odnosno gradski ured Grada Zagreba oma obvezu pravovremeno obavijestiti predškolske ustanove o djeci koja jesu školski obveznici, te članak 23.a, stavak 5. glasi: (5) Ako roditelj djeteta iz stavka 3. ovoga članka ne upiše dijete u program predškole, dječji vrtić ili škola u kojoj bi dijete trebalo pohađati navedeni program dužni su obavijestiti nadležno upravno tijelo županije, odnosno gradski ured Grada Zagreba i nadležnu ustanovu socijalne skrbi koji su dužni izvijestiti dječji vrtić ili osnovnu školu o poduzetim mjerama. U tu svrhu, nadležno tijelo županije odnosno gradski ured Grada Zagreba, dostavit će pravovremeno predškolskim ustanovama popis djece obveznika programa predškole. U članku 24., stavak 1., u navođenju tko radi na poslovima njege, odgoja i obrazovanja, socijalne i zdravstvene zaštite te skrbi o djeci propušteno je navesti zdravstvenog voditelja/voditeljicu. (1) U dječjem vrtiću na poslovima njege, odgoja i obrazovanja, socijalne i zdravstvene zaštite te skrbi o djeci rade sljedeći odgojno-obrazovni radnici: odgojitelj i stručni suradnik : pedagog, psiholog, logoped i edukacijski rehabilitator, te zdravstveni voditelj. U istom članku, stavak 3., navode se zahtjevi za zapošljavanje na radna mjesta u vrtiću. Predlagatelj navodi kako odgojno – obrazovni radnici u vrtiću moraju imati odgovarajuću vrstu i razinu obrazovanja te utvrđenu zdravstvenu sposobnost za obavljanje poslova iz stavka 1. ovog članka, ali propušta navesti da isti moraju imati i položen stručni ispit, kako je to stoji u trenutno važećem Zakonu. Stoga članak 24., stavak 3. treba glasiti: (3) Odgojno-obrazovni radnici u dječjem vrtiću moraju imati odgovarajuću vrstu i razinu obrazovanja sukladno Pravilniku o odgovarajućoj vrsti obrazovanja odgojitelja i stručnih suradnika u dječjem vrtiću, položen stručni ispit te utvrđenu zdravstvenu sposobnost za obavljanje poslova iz stavka 1. ovoga članka. U stavku 4. istoga članka, predlagatelj navodi potrebnu stručnu spremu koja omogućava obavljanje poslova odgojitelja, ostavljajući vrlo nejasno definirane konkretne studije koji bi bili uvjet zapošljavanja. Tako navodi preddiplomski sveučilišni studij, preddiplomski stručni studij, studij kojim je stečena viša stručna sprema u skladu s ranijim propisima, diplomski sveučilišni studij, specijalistički diplomski stručni studij, ne imenujući koji su to studiji, s kojim zvanjima. Takva formulacija imala bi se shvatiti na više načina, što za jedan ovakav dokument nije ispravno niti korisno. Primjerice, mogao bi to biti studij sestrinstva, ekonomije ili nekog drugog područja, što bi navelo poslodavce na pogrešne zaključke. U zakonu nije potrebno navoditi precizno studije koji odgovaraju zahtjevima radnog mjesta odgojitelja i stručnih suradnika, a s ciljem usklađivanja sa sljedećom stepenicom odgoja i obrazovanja i opisanim u Zakonu o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi, te Pravilnikom o odgovarajućoj vrsti obrazovanja učitelja i stručnih suradnika u osnovnoj školi, držimo da će novi Pravilnik o odgovarajućoj vrsti obrazovanja odgojitelja i stručnih suradnika u dječjim vrtićima, propisan po uzoru na spomenute dokumente, dati kvalitetan okvir obrazovnih uvjeta i zvanja u dječjim vrtićima. Stoga bi članak 24., stavak 4. glasio: (4) Poslove odgojitelja djece od navršenih šest mjeseci života do polaska u osnovnu školu može obavljati osoba koja je završila studij odgovarajuće vrste, sukladno Pravilniku o odgovarajućoj vrsti obrazovanja odgojitelja i stručnih suradnika u dječjem vrtiću. U stavku 5. ovoga članka, predlagatelj pojašnjava okvir u kojem bi se učiteljima razredne nastave omogućilo stjecanje dodatnih kompetencija i kvalifikacija prvostupnika predškolskog odgoja, uz polaganje razlike u vrijednosti 60 ECTS bodova na jednom od visokih učilišta u Republici Hrvatskoj. Manjak odgojitelja moguće je nadoknaditi dodatnim osposobljavanjem srodnih zanimanja, stjecanjem dodatnih kompetencija, no to nikako ne može biti ograničeno na samo učitelje. Naime, isticana visoka razina srodnosti koju u obrazloženju predlagatelj navodi, nije točna. Naprotiv, postoje i druga, čak i srodnija zvanja kojima se ovim putem priječi mogućnost rada u dječjim vrtićima uz iste uvjete, koji su evidentno rezervirani samo za učitelje. Primjerice, više srodnosti sa zvanjem odgojitelja imaju i pedagozi, socijalni pedagozi i drugi, posebno ako se sagleda razina obrazovanja, obujam sadržaja te ishodi učenja. Valja postići reciprocitet odgojitelja u odnosu na učitelja, i uzeti u obzir da bi pod istim uvjetima odgojitelja mogao steći dodatne kompetencije za rad u primarnom obrazovanju/školi. Dodatne kompetencije, a u skladu s ocjenama visokih učilišta te priznavanjem već položenih kolegija srodnih studija, mogu dati pripremu za rad, no nikako ne mogu dati stručnu kvalifikaciju sa zvanjem prvostupnika ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja. Pozivajući se na Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnim i srednjim školama, te Pravilnik o odgovarajućoj vrsti obrazovanja učitelja i stručnih suradnika u osnovnoj školi, predlažemo da osobe svih srodnih zanimanja koja se odluče na ovakvo dodatno obrazovanje, zadrže svoje zvanje, uz dopuštenje rada u predškolskim ustanovama nakon stečenih kompetencija – što bi se imalo smatrati nepotpunom kvalifikacijom. Osobe s takvim dodatnim obrazovanjem mogle bi privremeno obavljati poslove odgojitelja. Trajno bi te poslove mogli obavljati isključivo prvostupnici ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, nakon stjecanja kvalifikacije. Nastavno na prijedlog da se za potrebe stjecanja dodatnih kompetencija za rad u predškolskoj ustanovi na poslovima odgojitelja ostvari dodatno obrazovanje u vrijednosti 60 ECTS bodova, za koje, kako stoji u obrazloženju predlagatelja, ministar odlukom određuje nazive predmeta i sadržaj kolegija te ukupnu visinu ECTS bodova, valja se zapitati temeljem čega je tada predložen broj 60 ECTS bodova. Ukoliko je predlagatelj, navodeći upravo 60 ECTS bodova, imao na umu Odluku o donošenju programa stjecanja pedagoških kompetencija za strukovne učitelje, suradnike u nastavi i mentore (NN 8/2016), valja naglasiti kako takva odluka mora biti donesena i za stjecanje dodatnih kompetencija za poslove odgojitelja, s jasno određenim programima koje kandidati moraju proći kako bi stekli pravo rada na poslovima odgojitelja. U suprotnome, evidentno je kako prijedlog nije utemeljen na činjeničnim i stvarnim potrebama dodatnog obrazovanja. Slijedom svega navedenog tražimo da članak 24., stavak 5. glasi: (5) Ako se na natječaj ne javi osoba koja ispunjava uvjete iz stavka 4. ovoga članka poslove odgojitelja može obavljati osoba koja je završila srodni studij, uz uvjet da u roku od dvije godine od dana zasnivanja radnoga odnosa stekne dodatne kompetencije iz studijskog programa ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja na jednom od visokih učilišta u Republici Hrvatskoj u kojem se izvodi studijski program ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, a sukladno Odluci ministra o stjecanju dodatnih kompetencija za poslove odgojitelja u dječjem vrtiću/Pravilniku o stjecanju dodatnih kompetencija za obavljanje poslova odgojitelja u dječjim vrtićima. U svrhu održavanja kvalitete odgojno-obrazovnih procesa u predškolskim ustanovama, uvažavajući činjenicu da su nositelji tih procesa upravo i jedino odgojitelji s kvalifikacijom prvostupnika ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, odnosno magistri ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, osobe iz stavka 5. ovoga članka, mogu raditi poslove odgojitelja ali isključivo u smjeni uz odgojitelja koji ima odgovarajuću kvalifikaciju iz stavka 4. ovoga članka. Stoga tako treba i glasiti članak 24., stavak 7.: (7) Osoba iz stavka 5. ovoga članka zasniva radni odnos kao nestručna osoba do stjecanja dodatnih kompetencija te može izvoditi odgojno-obrazovni rad s djecom kao jedan od dvaju odgojitelja u odgojno-obrazovnoj skupini u istoj smjeni, uz odgojitelja koji ima odgovarajuću kvalifikaciju iz stavka 4. ovoga članka. Stavak 9. ovoga članka govori o tome kako se, ukoliko se na natječaj ne javi osoba koja ispunjava uvjete iz članka 4. ili 5. ovog članka, na poslove odgojitelja koji izvodi isključivo program predškole pri osnovnim školama, može zaposliti osoba koja je završila učiteljski studij. Predlažemo da se takva osoba može zaposliti, ali najduže pet šest mjeseci, odnosno da se sukladno propisima o zapošljavanju nestručne zamjene, mora nakon pet mjeseci raspisati novi natječaj. Kako bi se izbjegla mogućnost da poslodavac trajno zapošljava nestručnu zamjenu, ponavljajući natječaje svakih pet mjeseci, nestručna se zamjena može zaposliti dva puta, nakon čega je ustanova dužna pronaći način da zaposli osobu odgovarajuće stručne spreme, sukladno Pravilniku o odgovarajućoj vrsti obrazovanja odgojitelja i stručnih suradnika u dječjem vrtiću. (9) Ako se na natječaj ne javi osoba koja ispunjava uvjete iz stavka 4. ili 5. ovoga članka, poslove odgojitelja koji izvodi isključivo program predškole pri osnovnim školama za djecu koja ne pohađaju dječji vrtić može na određeno vrijeme, najdulje do pet mjeseci, sukladno propisima o zapošljavanju nestručne zamjene, obavljati osoba koja je završila učiteljski studij. Ustanova na isto radno mjesto može zaposliti nestručnu zamjenu dva puta, nakon toga dužna je raspisati natječaj i zaposliti osobu odgovarajuće stručne spreme, sukladno Pravilniku o odgovarajućoj vrsti obrazovanja odgojitelja i stručnih suradnika u dječjem vrtiću. U stavku 10. ovoga članka govori se o uvjetima koje mora ispunjavati osoba da bi se mogla obavljati poslove stručnog suradnika. Općenito, formulacija ''stručnog tima'' u kojem se nalaze ''stručni suradnici'' insinuira kako su ostali zaposleni u dječjem vrtiću zapravo nestručne osobe, što nipošto nije točno. Uzimajući u obzir činjenicu da je sve više magistara ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, da postoji i doktorski studij ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, uvažavajući bitnost i potrebu prisustva pedagoga, psihologa, edukacijskih rehabilitatora, socijalnih pedagoga, bespredmetno je isticati tek jedan dio zaposlenih u dječjem vrtiću kao stručan, suprotno njihovome zvanju i obrazovanju. Ne postoje zapreke da primjerice magistar RPOO određenim godinama staža, bude stručni suradnik koji će svojim iskustvom, znanjem i obrazovanjem biti podrška kolektivu i ponajprije djeci. To je pitanje potrebno riješiti već spomenutim Pravilnikom o vrsti odgovarajućeg obrazovanja odgojitelja i stručnih suradnika u dječjem vrtiću. Stoga tražimo da članak 24., stavak 10. glasi: (10) Poslove stručnog suradnika može obavljati osoba koja ispunjava uvjete iz Pravilnika o odgovarajućoj vrsti obrazovanja odgojitelja i stručnih suradnika u dječjem vrtiću. U članku 25.a, stavak 1., riječ je o zapošljavanju pomoćnika za djecu s teškoćama u razvoju i stručnih komunikacijskih posrednika, pri čemu predlagatelj ističe da se takve osobe mogu zaposliti, dok mi držimo kako se, sukladno potrebama djece s teškoćama u razvoju, pomoćnici i komunikacijski posrednici moraju zaposliti. (1) U skladu s potrebama djece s teškoćama u razvoju, u redovitim skupinama uz suglasnost osnivača, a prema procjeni stručnog tima u odgojno-obrazovnoj skupini mora se zaposliti pomoćnik za djecu s teškoćama u razvoju ili stručni komunikacijski posrednik, koji nije samostalni nositelj odgojno-obrazovne djelatnosti. Stavak 2. istoga članka govori o ispunjavanju uvjeta za zapošljavanje osoba iz stavka 1. ovoga članka, pri čemu valja naglasiti kako zvanje pomoćnika u dječjem vrtiću nije jasno definirano, kao ni potrebna edukacija, a u prijedlogu se, kako se čini, predlagatelj veže uz Pravilnik o pomoćnicima u nastavi. Još jednom ističemo kako je u svakom trenutku od iznimnog značaja razumjeti razvojne specifičnosti, odnosno različitosti djece predškolske i osnovnoškolske dobi. Uvažavajući te razlike, nije moguće na isti način pristupiti radu s oba uzrasta, pa tako niti pomoćnici u nastavi bez dodatne osposobljenosti ne mogu učinkovito odgovoriti na potrebe djeteta predškolske dobi. Stoga predlažemo da se izradi Pravilnik o pomoćnicima djeci s teškoćama i stručnim komunikacijskim posrednicima u dječjim vrtićima, koji će definirati i vrstu i stupanj edukacija koje takve osobe imaju proći. Tako bi članak 25.a, stavak 2. glasio: (2) Pomoćnik za djecu s teškoćama u razvoju te stručni komunikacijski posrednik moraju ispunjavati sljedeće uvjete: a. završeno najmanje četverogodišnje srednjoškolsko obrazovanje b. završeno osposobljavanje i stečena djelomična kvalifikacija, a sukladno Pravilniku o pomoćnicima djeci s teškoćama i stručnim komunikacijskim posrednicima u dječjem vrtiću. c. uvjete propisane člankom 25. ovoga Zakona d. nije roditelj/skrbnik niti drugi član uže obitelji djeteta kojem se pruža potpora. Također, ovim Pravilnikom valja jasno utvrditi koji su poslovi osoba iz stavka 1. ovog članka, odnosno spriječiti sada prisutnu pojavu da osoba koja je zaposlena na poslovima pomoćnika djetetu s teškoćama u razvoju, obavlja poslove odgojitelja odnosno druge poslove koje poslodavac odredi. U članku 26. govori se o zasnivanju radnog odnosa. Po uzoru na ostale srodne Zakone, primjerice onaj o osnovnom školstvu, čini se kako predlagatelj ovdje daje puno više smjernica, koje i nije nužno uvrstiti u zakon, budući da one proizlaze iz odredbi više drugih zakona. Jasno je da se u javnoj službi zapošljavanja odvijaju putem javnih natječaja, čija je provedba propisana i nedvojbeno određena. Ono što je potrebno učiniti, a evidentno temeljem dugogodišnje prakse postoji taj problem, jest bolji nadzor provedbe odredbi svih zakona. Ukoliko predlagatelj i dalje ostaje pri ovoj formi detaljiziranja odredbi, tada u članak 1. ovog stavka treba dodati: (1) Radni odnos u dječjem vrtiću zasniva se ugovorom o radu na temelju natječaja, sukladno Zakonu o radu. U stavak 3. ovoga članka valja dodati jasniju odredbu u slučajevima kada predškolska ustanova nema svoje mrežne stranice, budući da nije propisano da ih mora imati. Tada se natječaj, kao i ostali dokumenti za koje je Zakonom o pravu na pristup informacijama javna ustanova dužna učiniti javno dostupnima, moraju objaviti na mrežnim stranicama Osnivača predškolske ustanove. (3) Natječaj se objavljuje na mrežnim stranicama i oglasnim pločama Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, te mrežnim stranicama i oglasnim pločama dječjeg vrtića, odnosno mrežnim stranicama osnivača ukoliko vrtić nema web stranicu, a rok za primanje prijava kandidata ne može biti kraći od osam dana. U stavku 4. članka 26. govori se o mogućnosti zapošljavanja bez raspisivanja natječaja. Razumljivo je kako natječaj ima svoje zahtjeve, prije svega potrebno je određeno propisano vrijeme za njegovu provedbu, dok je potreba za radnikom nerijetko gotovo trenutna. Razumljivo je da mora postojati institut zapošljavanja na način da ono bude brzo i jednostavno, kada obavljanje poslova ne trpi odgodu. Ono što držimo problematičnim, što se u praksi pokazalo neprihvatljivim, jest činjenica da se često takav institut zapošljavanja iskorištava, pa se odlukom ravnatelja o zapošljavanju bez raspisivanja javnog natječaja, radnik ili radnici zapošljavaju na uzastopne takve ugovore, tumačeći kako je riječ o zamjeni za jednog, zatim drugog, trećeg radnika., ističući svaku tu zamjenu kao potpuno drugačije radno mjesto. Jasno su propisani poslovi odgojitelja, i nema razlike u obavljanju poslova jednog u odnosu na drugog odgojitelja, radi se o istom radnom mjestu. U tom smislu valja ograničiti broj ponavljanja takvih vrsta zapošljavanja za isto radno mjesto i nesporno utvrditi kako se to odnosi na radno mjesto odgojitelja, bez potrebe isticanja zamjene za pojedinog konkretnog radnika. Poslodavac mora rad organizirati na način da se poslovi nesmetano obavljaju, no ne može tumačiti zakonske odredbe proizvoljno i na štetu radnika. Radno mjesto odgojitelja nije sezonski posao, što bi se dalo zaključiti iz načina na koji se poslodavci trenutno odnose prema radnicima, a poradi kvalitete odgojno-obrazovnog rada, potrebe za kontinuitetom, poznavanjem okruženja i djece s kojom odgojitelj radi, iz čega proizlazi svaka pedagoška intervencija odgojitelja. Stoga stavak 4. treba glasiti: (4) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, radni odnos može se zasnovati ugovorom o radu i bez natječaja: – kad obavljanje poslova ne trpi odgodu, do zasnivanja radnoga odnosa na temelju natječaja, ali ne dulje od 60 dana, – ustanova smije za isto radno mjesto koristiti mogućnost zapošljavanja na 60 dana bez raspisivanja natječaja dva puta, nakon toga je obvezna raspisati natječaj. Pod istim radnim mjesto podrazumijevaju se sva radna mjesta koja su opisana istim nazivom odnosno imaju iste radne zadatke – kad potreba za obavljanjem poslova ne traje dulje od 60 dana. – u slučaju izmjene ugovora o radu radnika u predškolskoj ustanovi sklopljenog na neodređeno nepuno radno vrijeme u ugovor o radu radnika u predškolskoj ustanovi sklopljenog na neodređeno nepuno radno vrijeme u ugovor o radu na neodređeno puno radno vrijeme, U istom stavku istoga članka, podstavak 5. kaže kako će se u slučaju izmjene naziva posla odnosno popisa ili opisa poslova, s radnikom sklopiti novi ugovor o radu bez raspisivanja natječaja. Prije svega, predlagatelj nije pojasnio koje su to situacije i primjeri u kojima bi se naziv posla, popis i opis poslova mijenjao, a da bismo takvu mogućnost morali uglaviti u Zakon. Nadalje, takva pojava nije uobičajena, jer se već postojeća radna mjesta rijetko na ovaj način mijenjaju, a kada i dolazi do promjena, nužno je i zakonom obvezno omogućiti korištenje stečenih prava. Stoga, ne vidimo potrebu da se na taj način u zakon unesu promjene. U slučaju nekih izvanrednih okolnosti, uvijek je moguće s radnikom sklopiti dodatak ugovoru o radu, te smo tako i izmijenili predloženi podstavak članak 26., stavak 4., podstavak 5.: – u slučaju izmjene ugovora o radu radnika koji u predškolskoj ustanovi ima zasnovan radni odnos na neodređeno vrijeme, a kojim se mijenja naziv posla, odnosno popis ili opis poslova, takva će se izmjena riješiti dodatkom ugovoru o radu Nastavno na isti problem uzastopnog zapošljavanja na načine koji su štetni za radnika i upitno zakoniti u odnosu na Zakon o radu, u članku 26., stavak 5. govori se o zapošljavanju ukoliko se na natječaj ne javi osoba odgovarajućih kvalifikacija za poslove odgojitelja. Kada se zapošljava nestručna zamjena, nakon pet mjeseci poslodavac je dužan ponoviti natječaj, a do tada, odnosno dok se ne javi stručni kadar, osoba koja ne ispunjava propisane uvjete može nastaviti raditi. Takva formulacija dovodi do pojave da se nestručna osoba zaposli i svakih pet mjeseci se provodi natječaj, no osoba nastavlja raditi godinama, jer nema ograničenja koliko se puta smije ovaj postupak ponoviti. Tako se smanjuje kvaliteta odgojno-obrazovnog procesa koji se provodi u vrtićima koji nemaju zaposlen stručni kadar, i postavlja se pitanje zašto uopće propisujemo sve ove odredbe, kada postoji način da ih se zaobiđe. Nužno je ograničiti mogućnost višegodišnjeg ponavljanja ovakvog postupka, i motivirati poslodavce i osnivače predškolskih ustanova na traženje radnika odgovarajuće i propisane vrste obrazovanja. (5) Ako se na natječaj ne javi osoba koja ispunjava uvjete iz članka 24. ovoga Zakona, natječaj će se ponoviti u roku od pet mjeseci, a do zasnivanja radnog odnosa na osnovi ponovljenog natječaja radni se odnos može zasnovati s osobom koja ne ispunjava propisane uvjete. Postupak zapošljavanja nestručne zamjene može se ponavljati najviše tri puta, nakon toga vrtić je obvezan zaposliti radnika koji udovoljava stručnim obrazovanjem za radno mjesto na koje se zapošljava. Članak 28. govori o pripravnicima. U srpnju 2021. predali smo Ministarstvu znanosti i obrazovanja prijedlog izmjena Pravilnika o načinu i uvjetima polaganja stručnog ispita odgojitelja i stručnih suradnika u dječjem vrtiću, kako bismo pomogli ispraviti nevjerojatnu činjenicu da danas, 2021. godine, u dječjim vrtićima vrijedi Pravilnik donesen 1997. godine, koji od tada nije doživio ni slovo izmjena. Ne smijemo dopustiti da se pripravnike koristi kao jeftiniju radnu snagu na mjestima gdje nedostaje odgojitelja, tjerajući ih da 12 mjeseci obveznog pripravništva prikupljaju kroz dvije ili tri godine, radeći na kratkim zamjenama i bez mentora, s često naknadno pisanim programima stažiranja. Stoga smo u pravilniku predložili značajne izmjene, koje bi imale pomoći da se mladi stručni kadar što prije i što kvalitetnije stavi na tržište rada. S tim u vezi, članak 28. u stavku 7. mora glasiti: (7) Način i uvjete polaganja stručnog ispita, kao i program pripravničkog staža propisuje ministar nadležan za obrazovanje Pravilnikom o na Djelomično prihvaćen Komentari i prijedlozi odnose se na veći broj odredaba Nacrta i djelomično su prihvaćeni.
236 Endži Vrdoljak Skelin PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA Slažem se sa očitovanjem Udruge SIDRO. Na samom početku, već u samom nazivu kao i u daljnjem tekstu Nacrta, mora se učiniti ispravak, sukladno suvremenoj terminologiji, te imenovati dokument Zakon o ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju. U članku 2., treba dodati stavak 3. kojim će se jedinicama lokalne (regionalne) samouprave otvoriti mogućnost sufinanciranja posebnih programa, kako bi se smanjile razlike u dostupnosti takvih programa. (3) Ako u pojedinim jedinicama lokalne samouprave postoji dječji vrtić, ali ne provodi posebne cjelodnevne programe (Montessori, Waldorf, sportski program, program ranog učenja stranog jezika), JLS može dijelom sufinancirati pohađanje takvog programa u vrtiću izvan te jedinice lokalne samouprave, a u kojoj se taj program provodi. U članak 6. alineja 2. dodati podstavak 4. koji glasi 4. ''mjerila za broj ravnatelja'' U članku 11., stavak 3., potrebno je precizirati sastav stručnog povjerenstva koje utvrđuje ispunjenost uvjeta za početak rada dječjeg vrtića, s ciljem zaustavljanja mogućnosti da se vrtići otvaraju u neprimjerenim i neprihvatljivim uvjetima. (3) Postupak utvrđivanja ispunjenosti uvjeta za početak rada dječjeg vrtića provodi se prema odredbama zakona kojim se uređuje opći upravni postupak, a provodi ga stručno povjerenstvo koje imenuje ured državne uprave u županiji, odnosno gradski ured Grada Zagreba. Povjerenstvo čine stručnjaci odgovarajućeg profila, uključujući i stručnjaka s iskustvom rada u predškolskoj ustanovi. U članku 12. dodati podstavak 4. kojim bi se pobliže odredili zahtjevi kvalitete i sigurnosti opreme i namještaja kojima se opremaju dječji vrtići. - oprema i namještaj mora zadovoljavati standarde i odgovarati ISSO 9001 propisanoj kvaliteti U članku 14., stavak 5. dodati jasnije odredbe o javnoj dostupnosti i transparentnosti mreže dječjih vrtića. (5) Mreža dječjih vrtića mora udovoljiti zahtjevima dostupnosti i racionalnog ustroja dječjih vrtića i programa za djecu predškolske dobi u skladu s njihovim potrebama i sposobnostima, a u cilju informiranja javnosti o bitnim pitanjima od općeg interesa, podaci o broju i vrsti programa ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja koji se provode na nekom području, o broju uključene djece u te programe, o broju i stupnju te vrsti obrazovanja zaposlenih odgojitelja, broju djece izvan sustava RPOO na pojedinom području odnosno potrebama građana JLS, moraju biti transparentni i javno dostupni. U članku 15., stavak 2., valja razjasniti potrebu oslanjanja na ONK – okvirni nacionalni kurikularni dokument, koji datira iz 2011. godine, u odnosu na noviji, vrlo kvalitetan dokument koji sačinjava oslonac odgojno – obrazovnome radu u predškolskim ustanovama, a koji je ministar znanosti, obrazovanja i sporta Odlukom donio u svibnju 2015. godine. Držimo kako je potrebno s ovim dokumentom uskladiti važeće propise, a ne se vraćati na okvirni nacionalni kurikulum. (2) Nacionalni kurikulum za rani i predškolski odgoj i obrazovanje, donesen 2015. sukladno okvirnome nacionalnome kurikularnom dokumentu koji na općoj razini određuje elemente odgoja i obrazovanja djece rane i predškolske dobi, temelj je za rad svih predškolskih ustanova. U članku 15., potrebno je brisati stavak 6., budući da sadržaj tog stavka nema svrhu. Sukladno pedagoškim smjernicama i smjernicama NKRPOO, sadržaja u odgojno-obrazovnom radu s djecom predškolske dobi već dugo nema. Trajanje programa predškole je propisano, pravilnik je nepotreban, već je potrebno povezati ovo područje sa smjernicama Nacionalnog kurikuluma za rani i predškolski odgoj. (6) Sadržaj i trajanje programa predškole propisuje ministar nadležan za obrazovanje pravilnikom. U članku 16., stavak 2., ističe se ispravna odredba o obvezi usklađivanja radnog vremena vrtića s potrebama djece i zaposlenih roditelja. Kako bi se ispravno odgovorilo na iste, nužno je utemeljeno i argumentirano prilagoditi radno vrijeme predškolskih ustanova. U suradnji sa zaposlenim roditeljima, temeljem dokumentacije koju su roditelji suglasni predstaviti vrtiću, kao i dopustiti mogućnost provjere radnog statusa, ali s uvažavanjem mogućih kratkotrajnih promjena (iznenadni gubitak posla, promjena radnog mjesta, duža bolovanja…), vrtić može prilagoditi radno vrijeme. Stoga u stavak 2. valja dodati: (2) Radno vrijeme dječjih vrtića mora biti usklađeno s potrebama djece i zaposlenih roditelja. Roditelji daju suglasnost za provjeru svog radnog statusa pri HZMO, uz uvažavanje kratkotrajnih izmjena u radnom statusu. U slučaju smjenskog rada i nemogućnosti usklađivanja smjena, oba roditelja vrtiću donose potvrdu poslodavca o istome, temeljem čega vrtić ukoliko je u mogućnosti, usklađuje radno vrijeme ustanove. U članku 17., stavak 3., potrebno je Pravilnikom pojasniti postupanje pri upisu djeteta s teškoćom u ustanovu. U slučaju kada su kod djeteta utvrđene teškoće u razvoju, predškolska ustanova i roditelj potpisuju ugovor u trajanju od tri mjeseca, unutar kojih stručni suradnici vrtića provode evaluaciju napredovanja djeteta u ustanovi, te se na osnovu iste utvrđuje djetetova dobrobit uključivanjem u program ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, temeljem čega se ugovor produžuje ili prekida. Roditelj je obvezan prema uputi Dječjeg vrtića obaviti preporučene pretrage u cilju prikupljanja što potpunijih informacija o djetetovim mogućnostima i teškoćama. Ukoliko se zbog vrste i stupnja teškoća utvrdi da dijete u određenom programu i ustanovi ne napreduje zadovoljavajuće, odnosno ako vrtić nije u mogućnosti djetetu pružiti odgovarajući uvjete, dijete se upućuje u najbliži vrtić koji mu to može omogućiti. Pri takvom prelasku dvije ustanove surađuju u potpunosti, kako bi se djetetu i roditeljima taj prelazak olakšao. Cijena boravka u drugoj ustanovi ne smije biti različita od one u koju je dijete prvotno bilo uključeno. Istim je Pravilnikom potrebno definirati zadaće stručnih suradnika i odgojitelj u odnosu na rad s djetetom s posebnim potrebama. Individualne programe pišu stručni suradnici – psiholog, edukacijski rehabilitator. U slučaju kada vrtić nema stručnog suradnika odgovarajućeg profila, dužan je osigurati djetetu s teškoćama odgovarajući individualni program u suradnji sa stručnjacima iz drugih vrtića. Odgojitelj zaposlen u skupini s djetetom s teškoćama u razvoju, mora biti educiran za određeni program koji se s djetetom provodi. U slučaju potrebe, vrtić može odgojitelja uputiti i na dodatno obrazovanje, uz uvjet da to obrazovanje i financira. (3) Programe, postupak utvrđivanja darovitosti odnosno teškoća u razvoju, i uvjete rada s darovitom djecom i djecom s teškoćama u razvoju rane i predškolske dobi utvrđuje ministar nadležan za obrazovanje Pravilnikom. U članku 20., stavak 2. potrebno je definirati načine, uvjete i zahtjeve pri upisu djece u vrtić, koji neće dovoditi do razlika ovisno o mjestu rođenja djeteta, već će unificirano djeci omogućiti jednake uvjete pri upisu u predškolske ustanove. Nasloniti ovo pitanje na akte koje samostalno donosi Osnivač vrtića, otvara mogućnost velikih razlika u postupanju prema djeci i roditeljima, odnosno evidentno potiče diskriminaciju. Stoga stavak treba glasiti: (2) Način ostvarivanja prednosti, uvjete i zahtjeve pri upisu djece u dječji vrtić utvrđuje ministar obrazovanja Pravilnikom. U istom članku, stavak 3. propisuje provedbu inicijalnog razgovora s djecom pri upisu, odnosno opservaciju djeteta koje nije usvojilo govor. Pogrešno je promišljati kako je govor jedini pokazatelj odstupanja u djetetovu redovitom razvoju, te se odrediti na jednu ovako specifičnu stavku, negirajući i zakidajući sve ostale moguće poremećaje u redovitom razvoju djeteta. Nadalje, inicijalni razgovor kao i opservaciju, prema prijedlogu predlagatelja, provodi upisno povjerenstvo sastavljeno od tri člana, od čega bar jedan, predlaže se, mora biti stručni suradnik. Mišljenja smo kako je upisno povjerenstvo potrebno sastaviti od stručnjaka, kako jedan član povjerenstva mora biti psiholog, pedagog, ravnatelj, no jedan od članova povjerenstva obvezno mora biti odgojitelj. Stoga predlažemo da čl.20., st.3. glasi: (3) Prije upisa u dječji vrtić, provodi se obvezni inicijalni razgovor s roditeljem i razgovor s djetetom, odnosno opservacija djeteta kod kojeg su uočena odstupanja u redovitom razvoju. Razgovor odnosno opservaciju provodi upisno povjerenstvo dječjega vrtića u kojem su minimalno tri člana. Povjerenstvo čine ravnatelj, stručni suradnik iz redova psihologa, pedagoga, magistara RPOO, s obvezom da jedan član povjerenstva bude odgojitelj.Stavak 4. istog članka govori o tome kako se upisi mogu provoditi elektroničkim putem. Budući da je takav način upisa sve češći, a da je Ministarstvo već najavilo uspostavu e-vrtića, predlažemo da se u razdoblju od iduće dvije godine elektronički upisi omoguće u svim područjima Republike Hrvatske. (4) Upisi u dječje vrtiće mogu se provoditi elektroničkim putem. U razdoblju od dvije godine od stupanja ovog Zakona na snagu, uspostavit će se nacionalni upisnik djece predškolske dobi i omogućiti elektronički upisi u predškolske ustanove na području cijele Republike Hrvatske U članku 23., stavak 2., ističe se već opisano u Pravilniku o uvjetima i mjerilima za ostvarivanje predškolskih programa, a to je da se takvi programi za djecu stariju od 36 mjeseci mogu provoditi i u školama, a iznimno i za djecu rane dobi u skladu s propisanim standardima. Osjećamo potrebu još jednom istaknuti rečenicu kako je ovo prihvatljivo isključivo ako se provodi u istim uvjetima kakvi su propisani za predškolske ustanove. U tom smislu, ako škola može osigurati jednake uvjete, a jedinica lokalne samouprave nema osnovanu predškolsku ustanovu, tada je prihvatljivo da se predškolski programi provode u školi. Isto se odnosi i na kraće programe koji se provode u Pravilnikom predviđenim drugim ustanovama. Stoga bismo članak 23. stavak 2. dopunili: (2) Programi predškolskog odgoja mogu se ostvarivati: - pri osnovnim školama za djecu predškolske dobi stariju od 36 mjeseci, a iznimno u područjima rijetke naseljenosti i za djecu rane dobi u skladu s propisanim standardima, isključivo u istim uvjetima kakve imaju predškolske ustanove - kao kraći programi odgojno-obrazovnog rada s djecom rane i predškolske dobi pri knjižnicama, zdravstvenim, socijalnim, kulturnim i sportskim ustanovama, udrugama, drugim pravnim osobama i fizičkim osobama-obrtnicima, sukladno propisima koji uređuju rad svih predškolskih ustanova i u jednakim uvjetima kakve moraju zadovoljiti dječji vrtići U članku 23.a, stavak 2., predlagatelj ističe kako se program predškole samo iznimno provodi u mješovitim skupinama, dok se, kako proizlazi iz predloženog, on uobičajeno odvija u skupinama za djecu prije polaska u školu. Valja istaknuti da je velik broj odgojno obrazovnih skupina u kojima se provodi predškolski program, integriran u redovni ili posebni program, upravo dobno mješovitih skupina, zbog čega ovakva odredba sugerira potrebu formiranja drugačijeg koncepta formiranja uglavnom dobno homogenih skupina. To nije u suglasju s Nacionalnim kurikulumom za rani i predškolski odgoj, jer se i u mješovitim dobnim skupinama može kvalitetno provoditi priprema za polazak u školu. Stoga članak 23.a, stavak 2. treba glasiti: (2)Program predškole za djecu koja pohađaju vrtić integriran je u redoviti odnosno posebni program predškolskog odgoja dječjeg vrtića, koji se izvodi u odgojno-obrazovnoj skupini s djecom prije polaska u školu. Program predškole može se izvoditi u mješovitoj odgojno-obrazovnoj skupini redovitog programa.U istome članku u stavku 5. govori se o obvezi predškolskih ustanova i škola koji provode program predškole obavijestiti nadležno tijelo županije odnosno gradski ured Grada Zagreba, ukoliko roditelj ne upiše dijete u obvezni program predškole. Razumljivo, vrtići i škole, da bi mogli ispuniti tu obvezu, moraju imati podatak koja djeca jesu školski obveznici, odnosno koji roditelj s tom obvezom nije postupio sukladno Zakonu. Stoga valja dodati da nadležno tijelo županije odnosno gradski ured Grada Zagreba oma obvezu pravovremeno obavijestiti predškolske ustanove o djeci koja jesu školski obveznici, te članak 23.a, stavak 5. glasi: (5) Ako roditelj djeteta iz stavka 3. ovoga članka ne upiše dijete u program predškole, dječji vrtić ili škola u kojoj bi dijete trebalo pohađati navedeni program dužni su obavijestiti nadležno upravno tijelo županije, odnosno gradski ured Grada Zagreba i nadležnu ustanovu socijalne skrbi koji su dužni izvijestiti dječji vrtić ili osnovnu školu o poduzetim mjerama. U tu svrhu, nadležno tijelo županije odnosno gradski ured Grada Zagreba, dostavit će pravovremeno predškolskim ustanovama popis djece obveznika programa predškole. U članku 24., stavak 1., u navođenju tko radi na poslovima njege, odgoja i obrazovanja, socijalne i zdravstvene zaštite te skrbi o djeci propušteno je navesti zdravstvenog voditelja/voditeljicu. (1) U dječjem vrtiću na poslovima njege, odgoja i obrazovanja, socijalne i zdravstvene zaštite te skrbi o djeci rade sljedeći odgojno-obrazovni radnici: odgojitelj i stručni suradnik : pedagog, psiholog, logoped i edukacijski rehabilitator, te zdravstveni voditelj. U istom članku, stavak 3., navode se zahtjevi za zapošljavanje na radna mjesta u vrtiću. Predlagatelj navodi kako odgojno – obrazovni radnici u vrtiću moraju imati odgovarajuću vrstu i razinu obrazovanja te utvrđenu zdravstvenu sposobnost za obavljanje poslova iz stavka 1. ovog članka, ali propušta navesti da isti moraju imati i položen stručni ispit, kako je to stoji u trenutno važećem Zakonu. Stoga članak 24., stavak 3. treba glasiti: (3) Odgojno-obrazovni radnici u dječjem vrtiću moraju imati odgovarajuću vrstu i razinu obrazovanja sukladno Pravilniku o odgovarajućoj vrsti obrazovanja odgojitelja i stručnih suradnika u dječjem vrtiću, položen stručni ispit te utvrđenu zdravstvenu sposobnost za obavljanje poslova iz stavka 1. ovoga članka. U stavku 4. istoga članka, predlagatelj navodi potrebnu stručnu spremu koja omogućava obavljanje poslova odgojitelja, ostavljajući vrlo nejasno definirane konkretne studije koji bi bili uvjet zapošljavanja. Tako navodi preddiplomski sveučilišni studij, preddiplomski stručni studij, studij kojim je stečena viša stručna sprema u skladu s ranijim propisima, diplomski sveučilišni studij, specijalistički diplomski stručni studij, ne imenujući koji su to studiji, s kojim zvanjima. Takva formulacija imala bi se shvatiti na više načina, što za jedan ovakav dokument nije ispravno niti korisno. Primjerice, mogao bi to biti studij sestrinstva, ekonomije ili nekog drugog područja, što bi navelo poslodavce na pogrešne zaključke. U zakonu nije potrebno navoditi precizno studije koji odgovaraju zahtjevima radnog mjesta odgojitelja i stručnih suradnika, a s ciljem usklađivanja sa sljedećom stepenicom odgoja i obrazovanja i opisanim u Zakonu o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi, te Pravilnikom o odgovarajućoj vrsti obrazovanja učitelja i stručnih suradnika u osnovnoj školi, držimo da će novi Pravilnik o odgovarajućoj vrsti obrazovanja odgojitelja i stručnih suradnika u dječjim vrtićima, propisan po uzoru na spomenute dokumente, dati kvalitetan okvir obrazovnih uvjeta i zvanja u dječjim vrtićima. Stoga bi članak 24., stavak 4. glasio: (4) Poslove odgojitelja djece od navršenih šest mjeseci života do polaska u osnovnu školu može obavljati osoba koja je završila studij odgovarajuće vrste, sukladno Pravilniku o odgovarajućoj vrsti obrazovanja odgojitelja i stručnih suradnika u dječjem vrtiću. U stavku 5. ovoga članka, predlagatelj pojašnjava okvir u kojem bi se učiteljima razredne nastave omogućilo stjecanje dodatnih kompetencija i kvalifikacija prvostupnika predškolskog odgoja, uz polaganje razlike u vrijednosti 60 ECTS bodova na jednom od visokih učilišta u Republici Hrvatskoj. Manjak odgojitelja moguće je nadoknaditi dodatnim osposobljavanjem srodnih zanimanja, stjecanjem dodatnih kompetencija, no to nikako ne može biti ograničeno na samo učitelje. Naime, isticana visoka razina srodnosti koju u obrazloženju predlagatelj navodi, nije točna. Naprotiv, postoje i druga, čak i srodnija zvanja kojima se ovim putem priječi mogućnost rada u dječjim vrtićima uz iste uvjete, koji su evidentno rezervirani samo za učitelje. Primjerice, više srodnosti sa zvanjem odgojitelja imaju i pedagozi, socijalni pedagozi i drugi, posebno ako se sagleda razina obrazovanja, obujam sadržaja te ishodi učenja. Valja postići reciprocitet odgojitelja u odnosu na učitelja, i uzeti u obzir da bi pod istim uvjetima odgojitelja mogao steći dodatne kompetencije za rad u primarnom obrazovanju/školi. Dodatne kompetencije, a u skladu s ocjenama visokih učilišta te priznavanjem već položenih kolegija srodnih studija, mogu dati pripremu za rad, no nikako ne mogu dati stručnu kvalifikaciju sa zvanjem prvostupnika ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja. Pozivajući se na Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnim i srednjim školama, te Pravilnik o odgovarajućoj vrsti obrazovanja učitelja i stručnih suradnika u osnovnoj školi, predlažemo da osobe svih srodnih zanimanja koja se odluče na ovakvo dodatno obrazovanje, zadrže svoje zvanje, uz dopuštenje rada u predškolskim ustanovama nakon stečenih kompetencija – što bi se imalo smatrati nepotpunom kvalifikacijom. Osobe s takvim dodatnim obrazovanjem mogle bi privremeno obavljati poslove odgojitelja. Trajno bi te poslove mogli obavljati isključivo prvostupnici ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, nakon stjecanja kvalifikacije. Nastavno na prijedlog da se za potrebe stjecanja dodatnih kompetencija za rad u predškolskoj ustanovi na poslovima odgojitelja ostvari dodatno obrazovanje u vrijednosti 60 ECTS bodova, za koje, kako stoji u obrazloženju predlagatelja, ministar odlukom određuje nazive predmeta i sadržaj kolegija te ukupnu visinu ECTS bodova, valja se zapitati temeljem čega je tada predložen broj 60 ECTS bodova. Ukoliko je predlagatelj, navodeći upravo 60 ECTS bodova, imao na umu Odluku o donošenju programa stjecanja pedagoških kompetencija za strukovne učitelje, suradnike u nastavi i mentore (NN 8/2016), valja naglasiti kako takva odluka mora biti donesena i za stjecanje dodatnih kompetencija za poslove odgojitelja, s jasno određenim programima koje kandidati moraju proći kako bi stekli pravo rada na poslovima odgojitelja. U suprotnome, evidentno je kako prijedlog nije utemeljen na činjeničnim i stvarnim potrebama dodatnog obrazovanja. Slijedom svega navedenog tražimo da članak 24., stavak 5. glasi:(5) Ako se na natječaj ne javi osoba koja ispunjava uvjete iz stavka 4. ovoga članka poslove odgojitelja može obavljati osoba koja je završila srodni studij, uz uvjet da u roku od dvije godine od dana zasnivanja radnoga odnosa stekne dodatne kompetencije iz studijskog programa ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja na jednom od visokih učilišta u Republici Hrvatskoj u kojem se izvodi studijski program ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, a sukladno Odluci ministra o stjecanju dodatnih kompetencija za poslove odgojitelja u dječjem vrtiću/Pravilniku o stjecanju dodatnih kompetencija za obavljanje poslova odgojitelja u dječjim vrtićima. U svrhu održavanja kvalitete odgojno-obrazovnih procesa u predškolskim ustanovama, uvažavajući činjenicu da su nositelji tih procesa upravo i jedino odgojitelji s kvalifikacijom prvostupnika ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, odnosno magistri ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, osobe iz stavka 5. ovoga članka, mogu raditi poslove odgojitelja ali isključivo u smjeni uz odgojitelja koji ima odgovarajuću kvalifikaciju iz stavka 4. ovoga članka. Stoga tako treba i glasiti članak 24., stavak 7.: (7) Osoba iz stavka 5. ovoga članka zasniva radni odnos kao nestručna osoba do stjecanja dodatnih kompetencija te može izvoditi odgojno-obrazovni rad s djecom kao jedan od dvaju odgojitelja u odgojnoobrazovnoj skupini u istoj smjeni, uz odgojitelja koji ima odgovarajuću kvalifikaciju iz stavka 4. ovoga članka. Stavak 9. ovoga članka govori o tome kako se, ukoliko se na natječaj ne javi osoba koja ispunjava uvjete iz članka 4. ili 5. ovog članka, na poslove odgojitelja koji izvodi isključivo program predškole pri osnovnim školama, može zaposliti osoba koja je završila učiteljski studij. Predlažemo da se takva osoba može zaposliti, ali najduže pet šest mjeseci, odnosno da se sukladno propisima o zapošljavanju nestručne zamjene, mora nakon pet mjeseci raspisati novi natječaj. Kako bi se izbjegla mogućnost da poslodavac trajno zapošljava nestručnu zamjenu, ponavljajući natječaje svakih pet mjeseci, nestručna se zamjena može zaposliti dva puta, nakon čega je ustanova dužna pronaći način da zaposli osobu odgovarajuće stručne spreme, sukladno Pravilniku o odgovarajućoj vrsti obrazovanja odgojitelja i stručnih suradnika u dječjem vrtiću. (9) Ako se na natječaj ne javi osoba koja ispunjava uvjete iz stavka 4. ili 5. ovoga članka, poslove odgojitelja koji izvodi isključivo program predškole pri osnovnim školama za djecu koja ne pohađaju dječji vrtić može na određeno vrijeme, najdulje do pet mjeseci, sukladno propisima o zapošljavanju nestručne zamjene, obavljati osoba koja je završila učiteljski studij. Ustanova na isto radno mjesto može zaposliti nestručnu zamjenu dva puta, nakon toga dužna je raspisati natječaj i zaposliti osobu odgovarajuće stručne spreme, sukladno Pravilniku o odgovarajućoj vrsti obrazovanja odgojitelja i stručnih suradnika u dječjem vrtiću. U stavku 10. ovoga članka govori se o uvjetima koje mora ispunjavati osoba da bi se mogla obavljati poslove stručnog suradnika. Općenito, formulacija ''stručnog tima'' u kojem se nalaze ''stručni suradnici'' insinuira kako su ostali zaposleni u dječjem vrtiću zapravo nestručne osobe, što nipošto nije točno. Uzimajući u obzir činjenicu da je sve više magistara ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, da postoji i doktorski studij ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, uvažavajući bitnost i potrebu prisustva pedagoga, psihologa, edukacijskih rehabilitatora, socijalnih pedagoga, bespredmetno je isticati tek jedan dio zaposlenih u dječjem vrtiću kao stručan, suprotno njihovome zvanju i obrazovanju. Ne postoje zapreke da primjerice magistar RPOO određenim godinama staža, bude stručni suradnik koji će svojim iskustvom, znanjem i obrazovanjem biti podrška kolektivu i ponajprije djeci. To je pitanje potrebno riješiti već spomenutim Pravilnikom o vrsti odgovarajućeg obrazovanja odgojitelja i stručnih suradnika u dječjem vrtiću. Stoga tražimo da članak 24., stavak 10. glasi: (10) Poslove stručnog suradnika može obavljati osoba koja ispunjava uvjete iz Pravilnika o odgovarajućoj vrsti obrazovanja odgojitelja i stručnih suradnika u dječjem vrtiću. U članku 25.a, stavak 1., riječ je o zapošljavanju pomoćnika za djecu s teškoćama u razvoju i stručnih komunikacijskih posrednika, pri čemu predlagatelj ističe da se takve osobe mogu zaposliti, dok mi držimo kako se, sukladno potrebama djece s teškoćama u razvoju, pomoćnici i komunikacijski posrednici moraju zaposliti. (1) U skladu s potrebama djece s teškoćama u razvoju, u redovitim skupinama uz suglasnost osnivača, a prema procjeni stručnog tima u odgojno-obrazovnoj skupini mora se zaposliti pomoćnik za djecu s teškoćama u razvoju ili stručni komunikacijski posrednik, koji nije samostalni nositelj odgojno-obrazovne djelatnosti. Stavak 2. istoga članka govori o ispunjavanju uvjeta za zapošljavanje osoba iz stavka 1. ovoga članka, pri čemu valja naglasiti kako zvanje pomoćnika u dječjem vrtiću nije jasno definirano, kao ni potrebna edukacija, a u prijedlogu se, kako se čini, predlagatelj veže uz Pravilnik o pomoćnicima u nastavi. Još jednom ističemo kako je u svakom trenutku od iznimnog značaja razumjeti razvojne specifičnosti, odnosno različitosti djece predškolske i osnovnoškolske dobi. Uvažavajući te razlike, nije moguće na isti način pristupiti radu s oba uzrasta, pa tako niti pomoćnici u nastavi bez dodatne osposobljenosti ne mogu učinkovito odgovoriti na potrebe djeteta predškolske dobi. Stoga predlažemo da se izradi Pravilnik o pomoćnicima djeci s teškoćama i stručnim komunikacijskim posrednicima u dječjim vrtićima, koji će definirati i vrstu i stupanj edukacija koje takve osobe imaju proći. Tako bi članak 25.a, stavak 2. glasio: (2) Pomoćnik za djecu s teškoćama u razvoju te stručni komunikacijski posrednik moraju ispunjavati sljedeće uvjete: a. završeno najmanje četverogodišnje srednjoškolsko obrazovanje b. završeno osposobljavanje i stečena djelomična kvalifikacija, a sukladno Pravilniku o pomoćnicima djeci s teškoćama i stručnim komunikacijskim posrednicima u dječjem vrtiću. c. uvjete propisane člankom 25. ovoga Zakona d. nije roditelj/skrbnik niti drugi član uže obitelji djeteta kojem se pruža potpora. Također, ovim Pravilnikom valja jasno utvrditi koji su poslovi osoba iz stavka 1. ovog članka, odnosno spriječiti sada prisutnu pojavu da osoba koja je zaposlena na poslovima pomoćnika djetetu s teškoćama u razvoju, obavlja poslove odgojitelja odnosno druge poslove koje poslodavac odredi. U članku 26. govori se o zasnivanju radnog odnosa. Po uzoru na ostale srodne Zakone, primjerice onaj o osnovnom školstvu, čini se kako predlagatelj ovdje daje puno više smjernica, koje i nije nužno uvrstiti u zakon, budući da one proizlaze iz odredbi više drugih zakona. Jasno je da se u javnoj službi zapošljavanja odvijaju putem javnih natječaja, čija je provedba propisana i nedvojbeno određena. Ono što je potrebno učiniti, a evidentno temeljem dugogodišnje prakse postoji taj problem, jest bolji nadzor provedbe odredbi svih zakona.Ukoliko predlagatelj i dalje ostaje pri ovoj formi detaljiziranja odredbi, tada u članak 1. ovog stavka treba dodati: (1) Radni odnos u dječjem vrtiću zasniva se ugovorom o radu na temelju natječaja, sukladno Zakonu o radu. U stavak 3. ovoga članka valja dodati jasniju odredbu u slučajevima kada predškolska ustanova nema svoje mrežne stranice, budući da nije propisano da ih mora imati. Tada se natječaj, kao i ostali dokumenti za koje je Zakonom o pravu na pristup informacijama javna ustanova dužna učiniti javno dostupnima, moraju objaviti na mrežnim stranicama Osnivača predškolske ustanove. (3) Natječaj se objavljuje na mrežnim stranicama i oglasnim pločama Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, te mrežnim stranicama i oglasnim pločama dječjeg vrtića, odnosno mrežnim stranicama osnivača ukoliko vrtić nema web stranicu, a rok za primanje prijava kandidata ne može biti kraći od osam dana. U stavku 4. članka 26. govori se o mogućnosti zapošljavanja bez raspisivanja natječaja. Razumljivo je kako natječaj ima svoje zahtjeve, prije svega potrebno je određeno propisano vrijeme za njegovu provedbu, dok je potreba za radnikom nerijetko gotovo trenutna. Razumljivo je da mora postojati institut zapošljavanja na način da ono bude brzo i jednostavno, kada obavljanje poslova ne trpi odgodu. Ono što držimo problematičnim, što se u praksi pokazalo neprihvatljivim, jest činjenica da se često takav institut zapošljavanja iskorištava, pa se odlukom ravnatelja o zapošljavanju bez raspisivanja javnog natječaja, radnik ili radnici zapošljavaju na uzastopne takve ugovore, tumačeći kako je riječ o zamjeni za jednog, zatim drugog, trećeg radnika., ističući svaku tu zamjenu kao potpuno drugačije radno mjesto. Jasno su propisani poslovi odgojitelja, i nema razlike u obavljanju poslova jednog u odnosu na drugog odgojitelja, radi se o istom radnom mjestu. U tom smislu valja ograničiti broj ponavljanja takvih vrsta zapošljavanja za isto radno mjesto i nesporno utvrditi kako se to odnosi na radno mjesto odgojitelja, bez potrebe isticanja zamjene za pojedinog konkretnog radnika. Poslodavac mora rad organizirati na način da se poslovi nesmetano obavljaju, no ne može tumačiti zakonske odredbe proizvoljno i na štetu radnika. Radno mjesto odgojitelja nije sezonski posao, što bi se dalo zaključiti iz načina na koji se poslodavci trenutno odnose prema radnicima, a poradi kvalitete odgojno-obrazovnog rada, potrebe za kontinuitetom, poznavanjem okruženja i djece s kojom odgojitelj radi, iz čega proizlazi svaka pedagoška intervencija odgojitelja. Stoga stavak 4. treba glasiti: (4) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, radni odnos može se zasnovati ugovorom o radu i bez natječaja: – kad obavljanje poslova ne trpi odgodu, do zasnivanja radnoga odnosa na temelju natječaja, ali ne dulje od 60 dana, – ustanova smije za isto radno mjesto koristiti mogućnost zapošljavanja na 60 dana bez raspisivanja natječaja dva puta, nakon toga je obvezna raspisati natječaj. Pod istim radnim mjesto podrazumijevaju se sva radna mjesta koja su opisana istim nazivom odnosno imaju iste radne zadatke – kad potreba za obavljanjem poslova ne traje dulje od 60 dana. – u slučaju izmjene ugovora o radu radnika u predškolskoj ustanovi sklopljenog na neodređeno nepuno radno vrijeme u ugovor o radu radnika u predškolskoj ustanovi sklopljenog na neodređeno nepuno radno vrijeme u ugovor o radu na neodređeno puno radno vrijeme,U istom stavku istoga članka, podstavak 5. kaže kako će se u slučaju izmjene naziva posla odnosno popisa ili opisa poslova, s radnikom sklopiti novi ugovor o radu bez raspisivanja natječaja. Prije svega, predlagatelj nije pojasnio koje su to situacije i primjeri u kojima bi se naziv posla, popis i opis poslova mijenjao, a da bismo takvu mogućnost morali uglaviti u Zakon. Nadalje, takva pojava nije uobičajena, jer se već postojeća radna mjesta rijetko na ovaj način mijenjaju, a kada i dolazi do promjena, nužno je i zakonom obvezno omogućiti korištenje stečenih prava. Stoga, ne vidimo potrebu da se na taj način u zakon unesu promjene. U slučaju nekih izvanrednih okolnosti, uvijek je moguće s radnikom sklopiti dodatak ugovoru o radu, te smo tako i izmijenili predloženi podstavak članak 26., stavak 4., podstavak 5.: – u slučaju izmjene ugovora o radu radnika koji u predškolskoj ustanovi ima zasnovan radni odnos na neodređeno vrijeme, a kojim se mijenja naziv posla, odnosno popis ili opis poslova, takva će se izmjena riješiti dodatkom ugovoru o radu Nastavno na isti problem uzastopnog zapošljavanja na načine koji su štetni za radnika i upitno zakoniti u odnosu na Zakon o radu, u članku 26., stavak 5. govori se o zapošljavanju ukoliko se na natječaj ne javi osoba odgovarajućih kvalifikacija za poslove odgojitelja. Kada se zapošljava nestručna zamjena, nakon pet mjeseci poslodavac je dužan ponoviti natječaj, a do tada, odnosno dok se ne javi stručni kadar, osoba koja ne ispunjava propisane uvjete može nastaviti raditi. Takva formulacija dovodi do pojave da se nestručna osoba zaposli i svakih pet mjeseci se provodi natječaj, no osoba nastavlja raditi godinama, jer nema ograničenja koliko se puta smije ovaj postupak ponoviti. Tako se smanjuje kvaliteta odgojno-obrazovnog procesa koji se provodi u vrtićima koji nemaju zaposlen stručni kadar, i postavlja se pitanje zašto uopće propisujemo sve ove odredbe, kada postoji način da ih se zaobiđe. Nužno je ograničiti mogućnost višegodišnjeg ponavljanja ovakvog postupka, i motivirati poslodavce i osnivače predškolskih ustanova na traženje radnika odgovarajuće i propisane vrste obrazovanja. (5) Ako se na natječaj ne javi osoba koja ispunjava uvjete iz članka 24. ovoga Zakona, natječaj će se ponoviti u roku od pet mjeseci, a do zasnivanja radnog odnosa na osnovi ponovljenog natječaja radni se odnos može zasnovati s osobom koja ne ispunjava propisane uvjete. Postupak zapošljavanja nestručne zamjene može se ponavljati najviše tri puta, nakon toga vrtić je obvezan zaposliti radnika koji udovoljava stručnim obrazovanjem za radno mjesto na koje se zapošljava. Članak 28. govori o pripravnicima. U srpnju 2021. predali smo Ministarstvu znanosti i obrazovanja prijedlog izmjena Pravilnika o načinu i uvjetima polaganja stručnog ispita odgojitelja i stručnih suradnika u dječjem vrtiću, kako bismo pomogli ispraviti nevjerojatnu činjenicu da danas, 2021. godine, u dječjim vrtićima vrijedi Pravilnik donesen 1997. godine, koji od tada nije doživio ni slovo izmjena. Ne smijemo dopustiti da se pripravnike koristi kao jeftiniju radnu snagu na mjestima gdje nedostaje odgojitelja, tjerajući ih da 12 mjeseci obveznog pripravništva prikupljaju kroz dvije ili tri godine, radeći na kratkim zamjenama i bez mentora, s često naknadno pisanim programima stažiranja. Stoga smo u pravilniku predložili značajne izmjene, koje bi imale pomoći da se mladi stručni kadar što prije i što kvalitetnije stavi na tržište rada. S tim u vezi, članak 28. u stavku 7. mora glasiti: (7) Način i uvjete polaganja stručnog ispita, kao i program pripravničkog staža propisuje ministarnadležan za obrazovanje Pravilnikom o načinu i uvjetima polaganja stručnog ispita odgojitelja i stručnih suradnika u dječjem vrtiću. Osoba koja se zapošlj Djelomično prihvaćen Komentari i prijedlozi odnose se na veći broj odredaba Nacrta i djelomično su prihvaćeni.
237 Iva Duspara PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA OČITOVANJE NA NACRT IZMJENA ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU Na samom početku, već u samom nazivu kao i u daljnjem tekstu Nacrta, mora se učiniti ispravak, sukladno suvremenoj terminologiji, te imenovati dokument Zakon o ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju. U članku 2., treba dodati stavak 3. kojim će se jedinicama lokalne (regionalne) samouprave otvoriti mogućnost sufinanciranja posebnih programa, kako bi se smanjile razlike u dostupnosti takvih programa. (3) Ako u pojedinim jedinicama lokalne samouprave postoji dječji vrtić, ali ne provodi posebne cjelodnevne programe (Montessori, Waldorf, sportski program, program ranog učenja stranog jezika), JLS može dijelom sufinancirati pohađanje takvog programa u vrtiću izvan te jedinice lokalne samouprave, a u kojoj se taj program provodi. U članak 6. alineja 2. dodati podstavak 4. koji glasi 4. ''mjerila za broj ravnatelja'' U članku 11., stavak 3., potrebno je precizirati sastav stručnog povjerenstva koje utvrđuje ispunjenost uvjeta za početak rada dječjeg vrtića, s ciljem zaustavljanja mogućnosti da se vrtići otvaraju u neprimjerenim i neprihvatljivim uvjetima. (3) Postupak utvrđivanja ispunjenosti uvjeta za početak rada dječjeg vrtića provodi se prema odredbama zakona kojim se uređuje opći upravni postupak, a provodi ga stručno povjerenstvo koje imenuje ured državne uprave u županiji, odnosno gradski ured Grada Zagreba. Povjerenstvo čine stručnjaci odgovarajućeg profila, uključujući i stručnjaka s iskustvom rada u predškolskoj ustanovi. U članku 12. dodati podstavak 4. kojim bi se pobliže odredili zahtjevi kvalitete i sigurnosti opreme i namještaja kojima se opremaju dječji vrtići. - oprema i namještaj mora zadovoljavati standarde i odgovarati ISSO 9001 propisanoj kvaliteti U članku 14., stavak 5. dodati jasnije odredbe o javnoj dostupnosti i transparentnosti mreže dječjih vrtića. (5) Mreža dječjih vrtića mora udovoljiti zahtjevima dostupnosti i racionalnog ustroja dječjih vrtića i programa za djecu predškolske dobi u skladu s njihovim potrebama i sposobnostima, a u cilju informiranja javnosti o bitnim pitanjima od općeg interesa, podaci o broju i vrsti programa ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja koji se provode na nekom području, o broju uključene djece u te programe, o broju i stupnju te vrsti obrazovanja zaposlenih odgojitelja, broju djece izvan sustava RPOO na pojedinom području odnosno potrebama građana JLS, moraju biti transparentni i javno dostupni. U članku 15., stavak 2., valja razjasniti potrebu oslanjanja na ONK – okvirni nacionalni kurikularni dokument, koji datira iz 2011. godine, u odnosu na noviji, vrlo kvalitetan dokument koji sačinjava oslonac odgojno – obrazovnome radu u predškolskim ustanovama, a koji je ministar znanosti, obrazovanja i sporta Odlukom donio u svibnju 2015. godine. Držimo kako je potrebno s ovim dokumentom uskladiti važeće propise, a ne se vraćati na okvirni nacionalni kurikulum. (2) Nacionalni kurikulum za rani i predškolski odgoj i obrazovanje, donesen 2015. sukladno okvirnome nacionalnome kurikularnom dokumentu koji na općoj razini određuje elemente odgoja i obrazovanja djece rane i predškolske dobi, temelj je za rad svih predškolskih ustanova. U članku 15., potrebno je brisati stavak 6., budući da sadržaj tog stavka nema svrhu. Sukladno pedagoškim smjernicama i smjernicama NKRPOO, sadržaja u odgojno-obrazovnom radu s djecom predškolske dobi već dugo nema. Trajanje programa predškole je propisano, pravilnik je nepotreban, već je potrebno povezati ovo područje sa smjernicama Nacionalnog kurikuluma za rani i predškolski odgoj. (6) Sadržaj i trajanje programa predškole propisuje ministar nadležan za obrazovanje pravilnikom. U članku 16., stavak 2., ističe se ispravna odredba o obvezi usklađivanja radnog vremena vrtića s potrebama djece i zaposlenih roditelja. Kako bi se ispravno odgovorilo na iste, nužno je utemeljeno i argumentirano prilagoditi radno vrijeme predškolskih ustanova. U suradnji sa zaposlenim roditeljima, temeljem dokumentacije koju su roditelji suglasni predstaviti vrtiću, kao i dopustiti mogućnost provjere radnog statusa, ali s uvažavanjem mogućih kratkotrajnih promjena (iznenadni gubitak posla, promjena radnog mjesta, duža bolovanja…), vrtić može prilagoditi radno vrijeme. Stoga u stavak 2. valja dodati: (2) Radno vrijeme dječjih vrtića mora biti usklađeno s potrebama djece i zaposlenih roditelja. Roditelji daju suglasnost za provjeru svog radnog statusa pri HZMO, uz uvažavanje kratkotrajnih izmjena u radnom statusu. U slučaju smjenskog rada i nemogućnosti usklađivanja smjena, oba roditelja vrtiću donose potvrdu poslodavca o istome, temeljem čega vrtić ukoliko je u mogućnosti, usklađuje radno vrijeme ustanove. U članku 17., stavak 3., potrebno je Pravilnikom pojasniti postupanje pri upisu djeteta s teškoćom u ustanovu. U slučaju kada su kod djeteta utvrđene teškoće u razvoju, predškolska ustanova i roditelj potpisuju ugovor u trajanju od tri mjeseca, unutar kojih stručni suradnici vrtića provode evaluaciju napredovanja djeteta u ustanovi, te se na osnovu iste utvrđuje djetetova dobrobit uključivanjem u program ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, temeljem čega se ugovor produžuje ili prekida. Roditelj je obvezan prema uputi Dječjeg vrtića obaviti preporučene pretrage u cilju prikupljanja što potpunijih informacija o djetetovim mogućnostima i teškoćama. Ukoliko se zbog vrste i stupnja teškoća utvrdi da dijete u određenom programu i ustanovi ne napreduje zadovoljavajuće, odnosno ako vrtić nije u mogućnosti djetetu pružiti odgovarajući uvjete, dijete se upućuje u najbliži vrtić koji mu to može omogućiti. Pri takvom prelasku dvije ustanove surađuju u potpunosti, kako bi se djetetu i roditeljima taj prelazak olakšao. Cijena boravka u drugoj ustanovi ne smije biti različita od one u koju je dijete prvotno bilo uključeno. Istim je Pravilnikom potrebno definirati zadaće stručnih suradnika i odgojitelj u odnosu na rad s djetetom s posebnim potrebama. Individualne programe pišu stručni suradnici – psiholog, edukacijski rehabilitator. U slučaju kada vrtić nema stručnog suradnika odgovarajućeg profila, dužan je osigurati djetetu s teškoćama odgovarajući individualni program u suradnji sa stručnjacima iz drugih vrtića. Odgojitelj zaposlen u skupini s djetetom s teškoćama u razvoju, mora biti educiran za određeni program koji se s djetetom provodi. U slučaju potrebe, vrtić može odgojitelja uputiti i na dodatno obrazovanje, uz uvjet da to obrazovanje i financira. (3) Programe, postupak utvrđivanja darovitosti odnosno teškoća u razvoju, i uvjete rada s darovitom djecom i djecom s teškoćama u razvoju rane i predškolske dobi utvrđuje ministar nadležan za obrazovanje Pravilnikom. U članku 20., stavak 2. potrebno je definirati načine, uvjete i zahtjeve pri upisu djece u vrtić, koji neće dovoditi do razlika ovisno o mjestu rođenja djeteta, već će unificirano djeci omogućiti jednake uvjete pri upisu u predškolske ustanove. Nasloniti ovo pitanje na akte koje samostalno donosi Osnivač vrtića, otvara mogućnost velikih razlika u postupanju prema djeci i roditeljima, odnosno evidentno potiče diskriminaciju. Stoga stavak treba glasiti: (2) Način ostvarivanja prednosti, uvjete i zahtjeve pri upisu djece u dječji vrtić utvrđuje ministar obrazovanja Pravilnikom. U istom članku, stavak 3. propisuje provedbu inicijalnog razgovora s djecom pri upisu, odnosno opservaciju djeteta koje nije usvojilo govor. Pogrešno je promišljati kako je govor jedini pokazatelj odstupanja u djetetovu redovitom razvoju, te se odrediti na jednu ovako specifičnu stavku, negirajući i zakidajući sve ostale moguće poremećaje u redovitom razvoju djeteta. Nadalje, inicijalni razgovor kao i opservaciju, prema prijedlogu predlagatelja, provodi upisno povjerenstvo sastavljeno od tri člana, od čega bar jedan, predlaže se, mora biti stručni suradnik. Mišljenja smo kako je upisno povjerenstvo potrebno sastaviti od stručnjaka, kako jedan član povjerenstva mora biti psiholog, pedagog, ravnatelj, no jedan od članova povjerenstva obvezno mora biti odgojitelj. Stoga predlažemo da čl.20., st.3. glasi: (3) Prije upisa u dječji vrtić, provodi se obvezni inicijalni razgovor s roditeljem i razgovor s djetetom, odnosno opservacija djeteta kod kojeg su uočena odstupanja u redovitom razvoju. Razgovor odnosno opservaciju provodi upisno povjerenstvo dječjega vrtića u kojem su minimalno tri člana. Povjerenstvo čine ravnatelj, stručni suradnik iz redova psihologa, pedagoga, magistara RPOO, s obvezom da jedan član povjerenstva bude odgojitelj. Stavak 4. istog članka govori o tome kako se upisi mogu provoditi elektroničkim putem. Budući da je takav način upisa sve češći, a da je Ministarstvo već najavilo uspostavu e-vrtića, predlažemo da se u razdoblju od iduće dvije godine elektronički upisi omoguće u svim područjima Republike Hrvatske. (4) Upisi u dječje vrtiće mogu se provoditi elektroničkim putem. U razdoblju od dvije godine od stupanja ovog Zakona na snagu, uspostavit će se nacionalni upisnik djece predškolske dobi i omogućiti elektronički upisi u predškolske ustanove na području cijele Republike Hrvatske U članku 23., stavak 2., ističe se već opisano u Pravilniku o uvjetima i mjerilima za ostvarivanje predškolskih programa, a to je da se takvi programi za djecu stariju od 36 mjeseci mogu provoditi i u školama, a iznimno i za djecu rane dobi u skladu s propisanim standardima. Osjećamo potrebu još jednom istaknuti rečenicu kako je ovo prihvatljivo isključivo ako se provodi u istim uvjetima kakvi su propisani za predškolske ustanove. U tom smislu, ako škola može osigurati jednake uvjete, a jedinica lokalne samouprave nema osnovanu predškolsku ustanovu, tada je prihvatljivo da se predškolski programi provode u školi. Isto se odnosi i na kraće programe koji se provode u Pravilnikom predviđenim drugim ustanovama. Stoga bismo članak 23. stavak 2. dopunili: (2) Programi predškolskog odgoja mogu se ostvarivati: - pri osnovnim školama za djecu predškolske dobi stariju od 36 mjeseci, a iznimno u područjima rijetke naseljenosti i za djecu rane dobi u skladu s propisanim standardima, isključivo u istim uvjetima kakve imaju predškolske ustanove - kao kraći programi odgojno-obrazovnog rada s djecom rane i predškolske dobi pri knjižnicama, zdravstvenim, socijalnim, kulturnim i sportskim ustanovama, udrugama, drugim pravnim osobama i fizičkim osobama-obrtnicima, sukladno propisima koji uređuju rad svih predškolskih ustanova i u jednakim uvjetima kakve moraju zadovoljiti dječji vrtići U članku 23.a, stavak 2., predlagatelj ističe kako se program predškole samo iznimno provodi u mješovitim skupinama, dok se, kako proizlazi iz predloženog, on uobičajeno odvija u skupinama za djecu prije polaska u školu. Valja istaknuti da je velik broj odgojno obrazovnih skupina u kojima se provodi predškolski program, integriran u redovni ili posebni program, upravo dobno mješovitih skupina, zbog čega ovakva odredba sugerira potrebu formiranja drugačijeg koncepta formiranja uglavnom dobno homogenih skupina. To nije u suglasju s Nacionalnim kurikulumom za rani i predškolski odgoj, jer se i u mješovitim dobnim skupinama može kvalitetno provoditi priprema za polazak u školu. Stoga članak 23.a, stavak 2. treba glasiti: (2)Program predškole za djecu koja pohađaju vrtić integriran je u redoviti odnosno posebni program predškolskog odgoja dječjeg vrtića, koji se izvodi u odgojno-obrazovnoj skupini s djecom prije polaska u školu. Program predškole može se izvoditi u mješovitoj odgojno-obrazovnoj skupini redovitog programa. U istome članku u stavku 5. govori se o obvezi predškolskih ustanova i škola koji provode program predškole obavijestiti nadležno tijelo županije odnosno gradski ured Grada Zagreba, ukoliko roditelj ne upiše dijete u obvezni program predškole. Razumljivo, vrtići i škole, da bi mogli ispuniti tu obvezu, moraju imati podatak koja djeca jesu školski obveznici, odnosno koji roditelj s tom obvezom nije postupio sukladno Zakonu. Stoga valja dodati da nadležno tijelo županije odnosno gradski ured Grada Zagreba oma obvezu pravovremeno obavijestiti predškolske ustanove o djeci koja jesu školski obveznici, te članak 23.a, stavak 5. glasi: (5) Ako roditelj djeteta iz stavka 3. ovoga članka ne upiše dijete u program predškole, dječji vrtić ili škola u kojoj bi dijete trebalo pohađati navedeni program dužni su obavijestiti nadležno upravno tijelo županije, odnosno gradski ured Grada Zagreba i nadležnu ustanovu socijalne skrbi koji su dužni izvijestiti dječji vrtić ili osnovnu školu o poduzetim mjerama. U tu svrhu, nadležno tijelo županije odnosno gradski ured Grada Zagreba, dostavit će pravovremeno predškolskim ustanovama popis djece obveznika programa predškole. U članku 24., stavak 1., u navođenju tko radi na poslovima njege, odgoja i obrazovanja, socijalne i zdravstvene zaštite te skrbi o djeci propušteno je navesti zdravstvenog voditelja/voditeljicu. (1) U dječjem vrtiću na poslovima njege, odgoja i obrazovanja, socijalne i zdravstvene zaštite te skrbi o djeci rade sljedeći odgojno-obrazovni radnici: odgojitelj i stručni suradnik : pedagog, psiholog, logoped i edukacijski rehabilitator, te zdravstveni voditelj. U istom članku, stavak 3., navode se zahtjevi za zapošljavanje na radna mjesta u vrtiću. Predlagatelj navodi kako odgojno – obrazovni radnici u vrtiću moraju imati odgovarajuću vrstu i razinu obrazovanja te utvrđenu zdravstvenu sposobnost za obavljanje poslova iz stavka 1. ovog članka, ali propušta navesti da isti moraju imati i položen stručni ispit, kako je to stoji u trenutno važećem Zakonu. Stoga članak 24., stavak 3. treba glasiti: (3) Odgojno-obrazovni radnici u dječjem vrtiću moraju imati odgovarajuću vrstu i razinu obrazovanja sukladno Pravilniku o odgovarajućoj vrsti obrazovanja odgojitelja i stručnih suradnika u dječjem vrtiću, položen stručni ispit te utvrđenu zdravstvenu sposobnost za obavljanje poslova iz stavka 1. ovoga članka. U stavku 4. istoga članka, predlagatelj navodi potrebnu stručnu spremu koja omogućava obavljanje poslova odgojitelja, ostavljajući vrlo nejasno definirane konkretne studije koji bi bili uvjet zapošljavanja. Tako navodi preddiplomski sveučilišni studij, preddiplomski stručni studij, studij kojim je stečena viša stručna sprema u skladu s ranijim propisima, diplomski sveučilišni studij, specijalistički diplomski stručni studij, ne imenujući koji su to studiji, s kojim zvanjima. Takva formulacija imala bi se shvatiti na više načina, što za jedan ovakav dokument nije ispravno niti korisno. Primjerice, mogao bi to biti studij sestrinstva, ekonomije ili nekog drugog područja, što bi navelo poslodavce na pogrešne zaključke. U zakonu nije potrebno navoditi precizno studije koji odgovaraju zahtjevima radnog mjesta odgojitelja i stručnih suradnika, a s ciljem usklađivanja sa sljedećom stepenicom odgoja i obrazovanja i opisanim u Zakonu o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi, te Pravilnikom o odgovarajućoj vrsti obrazovanja učitelja i stručnih suradnika u osnovnoj školi, držimo da će novi Pravilnik o odgovarajućoj vrsti obrazovanja odgojitelja i stručnih suradnika u dječjim vrtićima, propisan po uzoru na spomenute dokumente, dati kvalitetan okvir obrazovnih uvjeta i zvanja u dječjim vrtićima. Stoga bi članak 24., stavak 4. glasio: (4) Poslove odgojitelja djece od navršenih šest mjeseci života do polaska u osnovnu školu može obavljati osoba koja je završila studij odgovarajuće vrste, sukladno Pravilniku o odgovarajućoj vrsti obrazovanja odgojitelja i stručnih suradnika u dječjem vrtiću. U stavku 5. ovoga članka, predlagatelj pojašnjava okvir u kojem bi se učiteljima razredne nastave omogućilo stjecanje dodatnih kompetencija i kvalifikacija prvostupnika predškolskog odgoja, uz polaganje razlike u vrijednosti 60 ECTS bodova na jednom od visokih učilišta u Republici Hrvatskoj. Manjak odgojitelja moguće je nadoknaditi dodatnim osposobljavanjem srodnih zanimanja, stjecanjem dodatnih kompetencija, no to nikako ne može biti ograničeno na samo učitelje. Naime, isticana visoka razina srodnosti koju u obrazloženju predlagatelj navodi, nije točna. Naprotiv, postoje i druga, čak i srodnija zvanja kojima se ovim putem priječi mogućnost rada u dječjim vrtićima uz iste uvjete, koji su evidentno rezervirani samo za učitelje. Primjerice, više srodnosti sa zvanjem odgojitelja imaju i pedagozi, socijalni pedagozi i drugi, posebno ako se sagleda razina obrazovanja, obujam sadržaja te ishodi učenja. Valja postići reciprocitet odgojitelja u odnosu na učitelja, i uzeti u obzir da bi pod istim uvjetima odgojitelja mogao steći dodatne kompetencije za rad u primarnom obrazovanju/školi. Dodatne kompetencije, a u skladu s ocjenama visokih učilišta te priznavanjem već položenih kolegija srodnih studija, mogu dati pripremu za rad, no nikako ne mogu dati stručnu kvalifikaciju sa zvanjem prvostupnika ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja. Pozivajući se na Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnim i srednjim školama, te Pravilnik o odgovarajućoj vrsti obrazovanja učitelja i stručnih suradnika u osnovnoj školi, predlažemo da osobe svih srodnih zanimanja koja se odluče na ovakvo dodatno obrazovanje, zadrže svoje zvanje, uz dopuštenje rada u predškolskim ustanovama nakon stečenih kompetencija – što bi se imalo smatrati nepotpunom kvalifikacijom. Osobe s takvim dodatnim obrazovanjem mogle bi privremeno obavljati poslove odgojitelja. Trajno bi te poslove mogli obavljati isključivo prvostupnici ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, nakon stjecanja kvalifikacije. Nastavno na prijedlog da se za potrebe stjecanja dodatnih kompetencija za rad u predškolskoj ustanovi na poslovima odgojitelja ostvari dodatno obrazovanje u vrijednosti 60 ECTS bodova, za koje, kako stoji u obrazloženju predlagatelja, ministar odlukom određuje nazive predmeta i sadržaj kolegija te ukupnu visinu ECTS bodova, valja se zapitati temeljem čega je tada predložen broj 60 ECTS bodova. Ukoliko je predlagatelj, navodeći upravo 60 ECTS bodova, imao na umu Odluku o donošenju programa stjecanja pedagoških kompetencija za strukovne učitelje, suradnike u nastavi i mentore (NN 8/2016), valja naglasiti kako takva odluka mora biti donesena i za stjecanje dodatnih kompetencija za poslove odgojitelja, s jasno određenim programima koje kandidati moraju proći kako bi stekli pravo rada na poslovima odgojitelja. U suprotnome, evidentno je kako prijedlog nije utemeljen na činjeničnim i stvarnim potrebama dodatnog obrazovanja. Slijedom svega navedenog tražimo da članak 24., stavak 5. glasi: (5) Ako se na natječaj ne javi osoba koja ispunjava uvjete iz stavka 4. ovoga članka poslove odgojitelja može obavljati osoba koja je završila srodni studij, uz uvjet da u roku od dvije godine od dana zasnivanja radnoga odnosa stekne dodatne kompetencije iz studijskog programa ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja na jednom od visokih učilišta u Republici Hrvatskoj u kojem se izvodi studijski program ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, a sukladno Odluci ministra o stjecanju dodatnih kompetencija za poslove odgojitelja u dječjem vrtiću/Pravilniku o stjecanju dodatnih kompetencija za obavljanje poslova odgojitelja u dječjim vrtićima. U svrhu održavanja kvalitete odgojno-obrazovnih procesa u predškolskim ustanovama, uvažavajući činjenicu da su nositelji tih procesa upravo i jedino odgojitelji s kvalifikacijom prvostupnika ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, odnosno magistri ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, osobe iz stavka 5. ovoga članka, mogu raditi poslove odgojitelja ali isključivo u smjeni uz odgojitelja koji ima odgovarajuću kvalifikaciju iz stavka 4. ovoga članka. Stoga tako treba i glasiti članak 24., stavak 7.: (7) Osoba iz stavka 5. ovoga članka zasniva radni odnos kao nestručna osoba do stjecanja dodatnih kompetencija te može izvoditi odgojno-obrazovni rad s djecom kao jedan od dvaju odgojitelja u odgojnoobrazovnoj skupini u istoj smjeni, uz odgojitelja koji ima odgovarajuću kvalifikaciju iz stavka 4. ovoga članka. Stavak 9. ovoga članka govori o tome kako se, ukoliko se na natječaj ne javi osoba koja ispunjava uvjete iz članka 4. ili 5. ovog članka, na poslove odgojitelja koji izvodi isključivo program predškole pri osnovnim školama, može zaposliti osoba koja je završila učiteljski studij. Predlažemo da se takva osoba može zaposliti, ali najduže pet šest mjeseci, odnosno da se sukladno propisima o zapošljavanju nestručne zamjene, mora nakon pet mjeseci raspisati novi natječaj. Kako bi se izbjegla mogućnost da poslodavac trajno zapošljava nestručnu zamjenu, ponavljajući natječaje svakih pet mjeseci, nestručna se zamjena može zaposliti dva puta, nakon čega je ustanova dužna pronaći način da zaposli osobu odgovarajuće stručne spreme, sukladno Pravilniku o odgovarajućoj vrsti obrazovanja odgojitelja i stručnih suradnika u dječjem vrtiću. (9) Ako se na natječaj ne javi osoba koja ispunjava uvjete iz stavka 4. ili 5. ovoga članka, poslove odgojitelja koji izvodi isključivo program predškole pri osnovnim školama za djecu koja ne pohađaju dječji vrtić može na određeno vrijeme, najdulje do pet mjeseci, sukladno propisima o zapošljavanju nestručne zamjene, obavljati osoba koja je završila učiteljski studij. Ustanova na isto radno mjesto može zaposliti nestručnu zamjenu dva puta, nakon toga dužna je raspisati natječaj i zaposliti osobu odgovarajuće stručne spreme, sukladno Pravilniku o odgovarajućoj vrsti obrazovanja odgojitelja i stručnih suradnika u dječjem vrtiću. U stavku 10. ovoga članka govori se o uvjetima koje mora ispunjavati osoba da bi se mogla obavljati poslove stručnog suradnika. Općenito, formulacija ''stručnog tima'' u kojem se nalaze ''stručni suradnici'' insinuira kako su ostali zaposleni u dječjem vrtiću zapravo nestručne osobe, što nipošto nije točno. Uzimajući u obzir činjenicu da je sve više magistara ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, da postoji i doktorski studij ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, uvažavajući bitnost i potrebu prisustva pedagoga, psihologa, edukacijskih rehabilitatora, socijalnih pedagoga, bespredmetno je isticati tek jedan dio zaposlenih u dječjem vrtiću kao stručan, suprotno njihovome zvanju i obrazovanju. Ne postoje zapreke da primjerice magistar RPOO određenim godinama staža, bude stručni suradnik koji će svojim iskustvom, znanjem i obrazovanjem biti podrška kolektivu i ponajprije djeci. To je pitanje potrebno riješiti već spomenutim Pravilnikom o vrsti odgovarajućeg obrazovanja odgojitelja i stručnih suradnika u dječjem vrtiću. Stoga tražimo da članak 24., stavak 10. glasi: (10) Poslove stručnog suradnika može obavljati osoba koja ispunjava uvjete iz Pravilnika o odgovarajućoj vrsti obrazovanja odgojitelja i stručnih suradnika u dječjem vrtiću. U članku 25.a, stavak 1., riječ je o zapošljavanju pomoćnika za djecu s teškoćama u razvoju i stručnih komunikacijskih posrednika, pri čemu predlagatelj ističe da se takve osobe mogu zaposliti, dok mi držimo kako se, sukladno potrebama djece s teškoćama u razvoju, pomoćnici i komunikacijski posrednici moraju zaposliti. (1) U skladu s potrebama djece s teškoćama u razvoju, u redovitim skupinama uz suglasnost osnivača, a prema procjeni stručnog tima u odgojno-obrazovnoj skupini mora se zaposliti pomoćnik za djecu s teškoćama u razvoju ili stručni komunikacijski posrednik, koji nije samostalni nositelj odgojno-obrazovne djelatnosti. Stavak 2. istoga članka govori o ispunjavanju uvjeta za zapošljavanje osoba iz stavka 1. ovoga članka, pri čemu valja naglasiti kako zvanje pomoćnika u dječjem vrtiću nije jasno definirano, kao ni potrebna edukacija, a u prijedlogu se, kako se čini, predlagatelj veže uz Pravilnik o pomoćnicima u nastavi. Još jednom ističemo kako je u svakom trenutku od iznimnog značaja razumjeti razvojne specifičnosti, odnosno različitosti djece predškolske i osnovnoškolske dobi. Uvažavajući te razlike, nije moguće na isti način pristupiti radu s oba uzrasta, pa tako niti pomoćnici u nastavi bez dodatne osposobljenosti ne mogu učinkovito odgovoriti na potrebe djeteta predškolske dobi. Stoga predlažemo da se izradi Pravilnik o pomoćnicima djeci s teškoćama i stručnim komunikacijskim posrednicima u dječjim vrtićima, koji će definirati i vrstu i stupanj edukacija koje takve osobe imaju proći. Tako bi članak 25.a, stavak 2. glasio: (2) Pomoćnik za djecu s teškoćama u razvoju te stručni komunikacijski posrednik moraju ispunjavati sljedeće uvjete: a. završeno najmanje četverogodišnje srednjoškolsko obrazovanje b. završeno osposobljavanje i stečena djelomična kvalifikacija, a sukladno Pravilniku o pomoćnicima djeci s teškoćama i stručnim komunikacijskim posrednicima u dječjem vrtiću. c. uvjete propisane člankom 25. ovoga Zakona d. nije roditelj/skrbnik niti drugi član uže obitelji djeteta kojem se pruža potpora. Također, ovim Pravilnikom valja jasno utvrditi koji su poslovi osoba iz stavka 1. ovog članka, odnosno spriječiti sada prisutnu pojavu da osoba koja je zaposlena na poslovima pomoćnika djetetu s teškoćama u razvoju, obavlja poslove odgojitelja odnosno druge poslove koje poslodavac odredi. U članku 26. govori se o zasnivanju radnog odnosa. Po uzoru na ostale srodne Zakone, primjerice onaj o osnovnom školstvu, čini se kako predlagatelj ovdje daje puno više smjernica, koje i nije nužno uvrstiti u zakon, budući da one proizlaze iz odredbi više drugih zakona. Jasno je da se u javnoj službi zapošljavanja odvijaju putem javnih natječaja, čija je provedba propisana i nedvojbeno određena. Ono što je potrebno učiniti, a evidentno temeljem dugogodišnje prakse postoji taj problem, jest bolji nadzor provedbe odredbi svih zakona. Ukoliko predlagatelj i dalje ostaje pri ovoj formi detaljiziranja odredbi, tada u članak 1. ovog stavka treba dodati: (1) Radni odnos u dječjem vrtiću zasniva se ugovorom o radu na temelju natječaja, sukladno Zakonu o radu. U stavak 3. ovoga članka valja dodati jasniju odredbu u slučajevima kada predškolska ustanova nema svoje mrežne stranice, budući da nije propisano da ih mora imati. Tada se natječaj, kao i ostali dokumenti za koje je Zakonom o pravu na pristup informacijama javna ustanova dužna učiniti javno dostupnima, moraju objaviti na mrežnim stranicama Osnivača predškolske ustanove. (3) Natječaj se objavljuje na mrežnim stranicama i oglasnim pločama Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, te mrežnim stranicama i oglasnim pločama dječjeg vrtića, odnosno mrežnim stranicama osnivača ukoliko vrtić nema web stranicu, a rok za primanje prijava kandidata ne može biti kraći od osam dana. U stavku 4. članka 26. govori se o mogućnosti zapošljavanja bez raspisivanja natječaja. Razumljivo je kako natječaj ima svoje zahtjeve, prije svega potrebno je određeno propisano vrijeme za njegovu provedbu, dok je potreba za radnikom nerijetko gotovo trenutna. Razumljivo je da mora postojati institut zapošljavanja na način da ono bude brzo i jednostavno, kada obavljanje poslova ne trpi odgodu. Ono što držimo problematičnim, što se u praksi pokazalo neprihvatljivim, jest činjenica da se često takav institut zapošljavanja iskorištava, pa se odlukom ravnatelja o zapošljavanju bez raspisivanja javnog natječaja, radnik ili radnici zapošljavaju na uzastopne takve ugovore, tumačeći kako je riječ o zamjeni za jednog, zatim drugog, trećeg radnika., ističući svaku tu zamjenu kao potpuno drugačije radno mjesto. Jasno su propisani poslovi odgojitelja, i nema razlike u obavljanju poslova jednog u odnosu na drugog odgojitelja, radi se o istom radnom mjestu. U tom smislu valja ograničiti broj ponavljanja takvih vrsta zapošljavanja za isto radno mjesto i nesporno utvrditi kako se to odnosi na radno mjesto odgojitelja, bez potrebe isticanja zamjene za pojedinog konkretnog radnika. Poslodavac mora rad organizirati na način da se poslovi nesmetano obavljaju, no ne može tumačiti zakonske odredbe proizvoljno i na štetu radnika. Radno mjesto odgojitelja nije sezonski posao, što bi se dalo zaključiti iz načina na koji se poslodavci trenutno odnose prema radnicima, a poradi kvalitete odgojno-obrazovnog rada, potrebe za kontinuitetom, poznavanjem okruženja i djece s kojom odgojitelj radi, iz čega proizlazi svaka pedagoška intervencija odgojitelja. Stoga stavak 4. treba glasiti: (4) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, radni odnos može se zasnovati ugovorom o radu i bez natječaja: – kad obavljanje poslova ne trpi odgodu, do zasnivanja radnoga odnosa na temelju natječaja, ali ne dulje od 60 dana, – ustanova smije za isto radno mjesto koristiti mogućnost zapošljavanja na 60 dana bez raspisivanja natječaja dva puta, nakon toga je obvezna raspisati natječaj. Pod istim radnim mjesto podrazumijevaju se sva radna mjesta koja su opisana istim nazivom odnosno imaju iste radne zadatke – kad potreba za obavljanjem poslova ne traje dulje od 60 dana. – u slučaju izmjene ugovora o radu radnika u predškolskoj ustanovi sklopljenog na neodređeno nepuno radno vrijeme u ugovor o radu radnika u predškolskoj ustanovi sklopljenog na neodređeno nepuno radno vrijeme u ugovor o radu na neodređeno puno radno vrijeme. U istom stavku istoga članka, podstavak 5. kaže kako će se u slučaju izmjene naziva posla odnosno popisa ili opisa poslova, s radnikom sklopiti novi ugovor o radu bez raspisivanja natječaja. Prije svega, predlagatelj nije pojasnio koje su to situacije i primjeri u kojima bi se naziv posla, popis i opis poslova mijenjao, a da bismo takvu mogućnost morali uglaviti u Zakon. Nadalje, takva pojava nije uobičajena, jer se već postojeća radna mjesta rijetko na ovaj način mijenjaju, a kada i dolazi do promjena, nužno je i zakonom obvezno omogućiti korištenje stečenih prava. Stoga, ne vidimo potrebu da se na taj način u zakon unesu promjene. U slučaju nekih izvanrednih okolnosti, uvijek je moguće s radnikom sklopiti dodatak ugovoru o radu, te smo tako i izmijenili predloženi podstavak članak 26., stavak 4., podstavak 5.: – u slučaju izmjene ugovora o radu radnika koji u predškolskoj ustanovi ima zasnovan radni odnos na neodređeno vrijeme, a kojim se mijenja naziv posla, odnosno popis ili opis poslova, takva će se izmjena riješiti dodatkom ugovoru o radu Nastavno na isti problem uzastopnog zapošljavanja na načine koji su štetni za radnika i upitno zakoniti u odnosu na Zakon o radu, u članku 26., stavak 5. govori se o zapošljavanju ukoliko se na natječaj ne javi osoba odgovarajućih kvalifikacija za poslove odgojitelja. Kada se zapošljava nestručna zamjena, nakon pet mjeseci poslodavac je dužan ponoviti natječaj, a do tada, odnosno dok se ne javi stručni kadar, osoba koja ne ispunjava propisane uvjete može nastaviti raditi. Takva formulacija dovodi do pojave da se nestručna osoba zaposli i svakih pet mjeseci se provodi natječaj, no osoba nastavlja raditi godinama, jer nema ograničenja koliko se puta smije ovaj postupak ponoviti. Tako se smanjuje kvaliteta odgojno-obrazovnog procesa koji se provodi u vrtićima koji nemaju zaposlen stručni kadar, i postavlja se pitanje zašto uopće propisujemo sve ove odredbe, kada postoji način da ih se zaobiđe. Nužno je ograničiti mogućnost višegodišnjeg ponavljanja ovakvog postupka, i motivirati poslodavce i osnivače predškolskih ustanova na traženje radnika odgovarajuće i propisane vrste obrazovanja. (5) Ako se na natječaj ne javi osoba koja ispunjava uvjete iz članka 24. ovoga Zakona, natječaj će se ponoviti u roku od pet mjeseci, a do zasnivanja radnog odnosa na osnovi ponovljenog natječaja radni se odnos može zasnovati s osobom koja ne ispunjava propisane uvjete. Postupak zapošljavanja nestručne zamjene može se ponavljati najviše tri puta, nakon toga vrtić je obvezan zaposliti radnika koji udovoljava stručnim obrazovanjem za radno mjesto na koje se zapošljava. Članak 28. govori o pripravnicima. U srpnju 2021. predali smo Ministarstvu znanosti i obrazovanja prijedlog izmjena Pravilnika o načinu i uvjetima polaganja stručnog ispita odgojitelja i stručnih suradnika u dječjem vrtiću, kako bismo pomogli ispraviti nevjerojatnu činjenicu da danas, 2021. godine, u dječjim vrtićima vrijedi Pravilnik donesen 1997. godine, koji od tada nije doživio ni slovo izmjena. Ne smijemo dopustiti da se pripravnike koristi kao jeftiniju radnu snagu na mjestima gdje nedostaje odgojitelja, tjerajući ih da 12 mjeseci obveznog pripravništva prikupljaju kroz dvije ili tri godine, radeći na kratkim zamjenama i bez mentora, s često naknadno pisanim programima stažiranja. Stoga smo u pravilniku predložili značajne izmjene, koje bi imale pomoći da se mladi stručni kadar što prije i što Djelomično prihvaćen Komentari i prijedlozi odnose se na veći broj odredaba Nacrta i djelomično su prihvaćeni.
238 Ivana Visković PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA Zbunjujuće je da se u uvodnom dijelu planira smanjenje broja djece rane i predšklske dobi za 15%!? Koja je to demografsk apolitika? Zakon bi u nazivu trebao imati RANI i predškolski odgoja i obrazovanje (sada i nadalje RPOO). U tekstu bi se trebao koristiti termin roditelj / skrbnik (nisu svi roditelji skrbnici). Potrebno je i jednoznačno definirati pojmove boravak- program- kurikulum.U čl. 23 koristi termin „program /kurikulum“. Što to znači? - čl.1. obveza sufinanciranja boravka djece u drugoj JLS“ izbaciti „najbližoj“ JLS - čl.4. Koji su to „drugi odgojno-obrazovni programi“? Tko ih vodi? Kako su to stručnjaci drugih područja (primjerice, strani jezik) kompetentni za odgojno-obrazovni proces s djecom RP dobi? - čl.6.1 „prednost pri upisu“ – sva djeca imaju pravo na institucionalni odgoj i obrazovanje pa čemu služe kriteriji „prednosti“? Po kojoj logici dijete, primjerice, s teškoćama u razvoju ima prednost ispred djeteta koje živi u siromaštvu i/ili riziku od socio-ekonomske deprivacije? Može li, primjerice, dob djeteta biti univerzalni kriterij? Je li RPOO socijalna i obrazovna dobrobit djece ili (kvazi)ekonomska dobrobit roditelja? Sva djece imaju pravo na institucionalni rani predškolski odgoj i obrazovanje koje JLS organiziraju prema svojim mogućnostima? Treba definirati da SVA djeca imaju pravo na kraći boravak (do 4 sata) a duži boravak samo djeca zaposlenih roditelja (što se onda izregulira i cijenom). Djeca u siromaštvu riziku od siromaštva ovakvim odlukama ne bi bila oštećena jer se njihov status može dodatno regulirati mjerama socijalne skrbi - 6.3. pohvalno što se uvodi obveza inicijalnog razgovora s djecom (pravo djeteta na izražavanje i sudjelovanje u osobnom odgoju i obrazovanju). Apsurno da se to predviđa samo za djecu s nerazvijenim govorom. Kako će se znati govorni status djeteta ako niste s njim u kontaktu? Kako opservaciju mogu provoditi 3 osobe pri prvom kontaktu (3 odrasle osobe prema 1 djetetu?)? Jedna osoba je stručni suradnik – tko su druge dvije? Preformulirati 3 stručnjaka praktičara od kojih 1 barem 1 osoba stručni suradnik i barem 1 osoba odgajatelj. - 9.1. „pravo odgode upisa u OŠ“ je apsurdno- dijete ima pravo na odgoj i obrazovanje. Što dobiva odgodom polaska u OŠ ako ostaje u istim uvjetima okruženje i, u konačnici, se upisuje u OŠ? - 9.Nisu definirane obveze roditelja / skrbnika. o 9.4 ubaciti „obveza PRAVODOBNOG upisa“ u program predškole o 9.5. Kako će ustanova RPOO znati koji roditelji nisu prijavili djecu za program predškole? - 11.5. apsurd zapošljavanja učitelja, poglavito u predškoli 11.8!! Kad su se i gdje učitelji za to educirali? Istodobno se 15.6 predlaže sklapanje „ ugovora o stručnom osposobljavanju (odgajatelja) za rad BEZ zasnivanja radnog odnosa“. Znači odgajatelji (obrazovani za RPOO) trebaju godinu dana pripravničkog staža a učitelji tek 60 ECTS bodova doškolovanja u roku 2 godine? Ako je to privremena mjera- onda se regulira pravinikom a ne zakonom. - 19. status ravnatelja- bilo bi logično da su ravnatelji visoko obrazovani stručnjaci u RPOO. Realnost je da na diplomskom studiju RPOO ne stječu kompetencije za ravnatelja. Problem bi se (djelomično) riješio obvezom dodatne dukacije za voditelje i licentiranjem ravnatelja. U konačnici moram nadodati da termin e-savjetovanja (kada većina stručnjaka u području RPOO koristi godišnji odmor) procjenjujem krajnje neprimjerenim. doc.dr.sc. Ivana Visković Djelomično prihvaćen Komentari i prijedlozi odnose se na veći broj odredaba Nacrta i djelomično su prihvaćeni.
239 APOLONIJA BORAS PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA Poštovani, ne slažem se s Nacrtom zakona o izmjenama i dopunama Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju, jer već na početku naziv Zakona nije u skladu s već donesenim NKRPOO i Državnim pedagoškim standardom te smatram da je potrebno donijeti novi Zakon o ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju. Ovim putem pozdravljam kolegice i kolege koji su do sada sudjelovali u ovom Savjetovanju i smatram da Republika Hrvatska ima jako puno kvalitetnih i stručnih odgojitelja koji osim izvrsnosti u praksi mogu doprinjeti u kreiranju novoga Zakona, a koji do sada nisu bili dio predstavničkih tijela niti u kreiranju zakona i propisa u RPOO-a niti bilo kakvih predstavničkih tijela na nacionalnoj razini, županijama i JLS-e. U skladu sa svojim neslaganjem neću komentirati prijedloge Zakona o izmjenama i dopunama već ću se dotaći nekih važnih sastavnica u ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju koje su nešto manje spominjane ili uopće nisu dio ovoga Savjetovanja. Na samom početku Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanj u stavku 3. članka 1. stoji "Dječji vrtići su javne ustanove koje djelatnost predškolskog odgoja obavljaju kao javnu službu." te nije jasno određeno da li su dječji vrtići javne službe ili nisu. U pojedinim zakonima i podzakonskim aktima dječji vrtići se ne spominju poput Zakona o plaćama u javnim službama ("Narodne novine", broj 27/01. i 39/09., dalje: ZJS), člankom 2., u kojem je utvrđeno kako su javne službe, a u smislu tog zakona, javne ustanove i druge pravne osobe kojima se sredstva za plaće osiguravaju u državnom proračunu, Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje (dalje: HZMO), Hrvatski zavod za zapošljavanje (dalje: HZZ), Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje (dalje: HZZO) i javne ustanove kojima se sredstva za plaće osiguravaju iz sredstava Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje. Tako se javnim službama smatraju i brojne agencije koje se financiraju iz državnog proračuna. I dok su zaposlenici dječjih vrtića izravno obuhvaćeni Uredbom o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama („Narodne novine“, broj 25/13., 72/13., 151/13., 09/14., 40/14., 51/14., 77/14., 83/14. - Ispravak, 87/14., 120/14., 147/14., 151/14., 11/15., 32/15., 38/15., 60/15., 83/15., 112/15., 122/15., 10/17., 39/17., 40/17. - Ispravak, 74/17., 122/17., 9/18., 57/18., 59/19., 79/19.,119/19., 50/20., 128/20., 141/20., 17/21, 26/21. I 78/21.) velik broj njih ipak nije obuhvaćen tom Uredbom i radna mjesta unutar svojih ustanova, koeficijente složenosti i uvjete potrebne za pojedino radno mjesto propisuju svojim internim aktima. Smatram da je važno da svako dijete ima pristup vrtiću, ali dopunom članka 2. stavkom 2. djeca u nepovoljnijem položaju zbog uskraćenoga prava na uključivanje u rani i predškolski odgoj i obrazovanje u svojoj JLS-e ne ostvaruju mjesto u vrtiću ukoliko su vrtići susjedne JLS-e popunjeni. Ministarstvo znanosti i obrazovanja je u srpnju 2021. godine donio Pravilnik o posebnim uvjetima i mjerilima ostvarivanja programa predškolskog odgoja i obrazovanja u kojem se propisuju mogućnosti programa predškolskog odgoja i obrazovanja : – pri osnovnim školama – u knjižnicama – u zdravstvenim, socijalnim, kulturnim i sportskim ustanovama – pri udrugama te drugim pravnim osobama i fizičkim osobama – obrtnicima. Na osnovi ovoga Pravilnika JLS-e koje nemaju programe ranoga i predškolskog odgoja i obrazovanja sada imaju više mogućnosti za ostvarivanje programa u skladu s važećim propisima. Pojam mreže dječjih vrtića Republike Hrvatske u članku 14. stavak 3. nije objašnjen. Pojam kao još jedan dokument u masi podzakonskih akata ovoga Zakona ili pojam kao svrha donošenja mreže dječjih vrtića na nacionalnoj razini kao početak nove razvojne strategije ranoga i predškolskog odgoja i obrazovanja u Republici Hrvatskoj za: • pristupačnost ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja za svu djecu • jednaka cijena korištenja usluga vrtića na nacionalnoj razini • Državni pedagoški standard za sve bez iznimke • plaće radnika u dječjim vrtićima jednake za sve s obzirom na kvalifikaciju i nazivu radnog mjesta. Program predškole je obvezni program odgojno-obrazovnoga rada s djecom u godini dana prije polaska u osnovnu školu i dio je sustava odgoja i obrazovanja u Republici Hrvatskoj. Pravilnik o obveznom programu predškole donesen je 2014. godine. Program se može ustrojiti tako da obuhvaća od 250 do 550 sati godišnje. U pravilu počinje 1. listopada tekuće godine, a traje do 1. lipnja iduće godine. U djelatnosti programa predškole mogu raditi odgojitelji ili po potrebi učitelji razredne nastave u osnovnoj školi u skladu s posebnim propisima. Čitajući propise i zakone vezane za RPOO-e nigdje nisam uočila djelatnost odgojitelja u vrijeme kada nema programa predškole. Odgojitelji ako imaju sreće i rade punih 9 mjeseci imaju pravo na naknadu za nezaposlenost, a ako im nedostaje dan-dva onda trebaju čekati sljedeću godinu kako bi ostali bez posla, ali onda imaju uvjet za novčanu naknadu. Kako bi potkrijepila svoje navođenje istražila sam nezaposlenost odgojitelja u ožujku 2020. godine i samo par mjeseci kasnije u kolovozu 2020.godine po statistici Hrvatskog zavoda za zapošljavanje. U ožujku 2020. godine u Hrvatskoj bilo je 302 nezaposlena odgojitelja, a u kolovozu 844 nezaposlena odgojiteli i tako svake godine. Pa se pitam gdje su propisi i zakoni za stručne i vrijedne odgojitelje koji rade pa ne rade, potrebni, a tako nepotrebni. Komentirati ću još i "6. Vježbaonice i pokusni rad u dječjim vrtićima-Članak 33." U ustanovana ranoga i predškolskog odgoja u Republici Hrvatskoj nemoguće je definirati pojam mentorstva. Mentorstvo je kompleksne prirode i vrlo se razlikuje u odnosu mentora i mentorirane osobe. Komplesksnost je usko vezana za profesionalni razvoj odgojitelja, ali i za rad mentora za koji postoje pravilnici bez jasno određenih i propisanih uloga. • mentorstvo studentu Upisom na jedan od fakulteta za rani i predškolski odgoj i obrazovanje, budući odgojitelji svoju stručnu praksu obavljaju u predškolskoj ustanovi. Odgojitelj mentor ima ključnu ulogu na djelovanje i praktično iskustvo studenta. Pravilnikom o vježbaonicama i pokusnim programima u dječjim vrtićima te o dječjim vrtićima kao stručno-razvojnim centrima (NN, 46/2004) u Čl.2 dječji vrtić određuje vježbaonicom visokih učilišta, koji osposobljavaju studente za rad s predškolskom djecom. Vježbaonicu određuje ministar znanosti i obrazovanja, a potvrđuje se rješenjem. “Dječji vrtić koji se određuje vježbaonicom mora osigurati: 1. visoku razinu kvalitete odgojno-obrazovnog procesa; 2. odgovarajući prostor za izvođenje raznih oblika i sadržaja odgojno-obrazovnog i rehabilitacijskog rada te za konzultacije studenata i druge aktivnosti; 3. dovoljno didaktičkih i rehabilitacijskih sredstava i pomagala te drugu odgovarajuću opremu za odgojno-obrazovni rad; 4. potreban broj odgovarajućega stručnog osoblja; 5. godišnji plan i program praktičnog osposobljavanja studenata u dječjem vrtiću i njegovu realizaciju i broj studenata.” U Republici Hrvatskoj odgojitelji nisu plaćeni za rad sa studentima koji obavljaju stručnu praksu, a većina dječjih vrtića u kojima se održava stručna praksa nemaju verificirane programe vježbaonice za studente visokih učilišta. • mentorstvo odgojitelju pripravniku Na temelju članka 28., stavka 3. Zakona o predškolskom odgoju i naobrazbi (“Narodne novine”, broj 10/97), ministar prosvjete i športa donosi Pravilnik o načinima i uvjetima polaganja stručnog ispita odgojitelja i stručnih suradnika u dječjem vrtiću. U članku 6. navedeno je ako vrtić nema odgojitelja u zvanju mentora, ravnatelj može imenovati za mentora odgojitelja istog ili višeg stupnja stručne spreme od pripravnika, s položenim stručnim ispitom ili onog koji nema obvezu polagati stručni ispit, a uživa ugled vrsnog odgojitelja. Pravilnik je prilično “staroga” datuma te se u njemu nalaze sadržaji programa pripravničkog staža, a to su: Ustav RH, Zakon o predškolskom odgoju i naobrazbi, Programsko usmjerenje odgoja i obrazovanja predškolske djece, drugi propisi iz područja predškolskog odgoja i naobrazbe, opći i stručni akti vrtića, poznavanje specifičnih osobina, potreba i zakonitosti razvoja djeteta predškolske dobi. Nacionalni kurikulum za rani i predškolski odgoj i obrazovanje (2015.) službeni je dokument propisan u Republici Hrvatskoj koji sadrži temeljne vrijednosti odgoja i obrazovanja djece rane i predškolske dobi. Dokument određuje sve bitne kurikularne sastavnice koje se trebaju odražavati na cjelokupnu organizaciju i provođenje odgojno-obrazovnoga rada u svim vrtićima u Republici Hrvatskoj, ali nije dio Pravilnika pa je za pretpostaviti da je ipak “imaginarni” dio istoga. Nakon godinu dana pripravničkog staža, odgojitelj pripravnik polaže stručni ispit. Tada odgojitelj mentor pripravniku prestaje biti mentor te se odgojitelju pripravniku dodjeljuje odgojitelj iz vrtića u kojemu se polaže stručni ispit i koji obavlja posao mentora prilikom praktičnog rada s djecom. Stručni ispit polaže se pred ispitnim povjerenstvom koje jednim oglednim satom tj. praktičnim radom, ocjenjuje stručnost odgojitelja pripravnika nakon preddiplomskog i diplomskog stručnog studija za rani i predškolski odgoj i obrazovanje kao i nakon godinu dana odrađenoga pripravničkog staža. Također, u Pravilniku se navodi kako članovi ispitnog povjerenstva za obavljanje poslova u svezi sa stručnim ispitima, odnosno za rad u ispitnom povjerenstvu, imaju pravo na naknadu koju refundira Ministarsvo znanosti i obrazovanja, dok odgojitelj mentor za rad s pripravnikom za vrijeme pripravničkog staža nema pravo na naknadu. • odgojitelj mentor u položajnom zvanju Odgojitelj koji ima odgovarajuću stručnu spremu propisanu zakonom i zadovoljava mjerila ocjenjivanja, može napredovati u struci i stjecati položajna zvanja u odgojitelj mentor i odgojitelj savjetnik. Na temelju članka 30. stavka 2. Zakona o predškolskom odgoju i naobrazbi (“Narodne novine”, broj 10/97), ministar prosvjete i športa donosi Pravilnik o načinu i uvjetima napredovanja u struci i promicanju u položajna zvanja odgojitelja i stručnih suranika u dječjim vrtićima. Na temelju ovoga Pravilnika, koji je također “staroga” datuma, pa je za pretpostaviti da su i elementi vrednovanja, ali i uloga položajnog zvanja odgojitelja zastarili tj. ne odgovaraju suvremenim ulogama odgojitelja u dječjem vrtiću. Odgojitelj mentor u zvanju nema propisanu ulogu niti opis poslova nekim od pravilnika, a jedina “dodijeljena” uloga je u Pravilniku o načinima i uvjetima polaganja stručnog ispita odgojitelja i stručnih suradnika u dječjem vrtiću. Ovdje je važno za napomenuti, ukoliko dječji vrtić nema u popisu i opisu poslova odgojitelja mentora u zvanju u Pravilniku o unutarnjem ustrojstvu i načinu rada dječjeg vrtića, tada i položajno zvanje odgojitelja nema svoju radnu ulogu u predškolskoj ustanovi. S poštovanjem, Apolonija Boras, mag.praesc.educ. Djelomično prihvaćen Komentari i prijedlozi odnose se na veći broj odredaba Nacrta i djelomično su prihvaćeni.
240 LIDIJA PAJTAK PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA Poštovani, na samom početku htjela bih skrenuti pažnju na naslov zakona u kojem bi trebalo pisati "rani i predškolski odgoj". Većina prijedloga nije dovoljno konkretna što nam daje prostor za različito tumačenje. Zapošljavanjem učitelja uz polaganje dodatnih ispita koji nose 60 ECTS bodova trebalo bi precizirati koje je to ispite potrebno položiti, no smatram da kod zapošljavanja prednost trebaju imati odgojitelji. Programi predškolskog odgoja (djeca starija od 36 mjeseci) u ustanovama koji nisu dječji vrtići trebali bi se ostvarivati u jednakim uvjetima kao što je to u dječjim vrtićima, no što je s mlađom djecom ako nema vrtića? Smatram da treba misliti i na njih, te im omogućiti iste uvjete kao što je to u dječjem vrtiću. Pomoćnici za djecu s teškoćama ne bi smjele biti osobe koje nisu educirane za rad s njima, te bi trebalo konkretizirati koje to poslove takva osoba radi. Pripravnicima bi trebalo omogućiti kontinuirano "stažiranje" kako bi čim prije odradili godinu dana koja je jedan od preduvjeta polaganja stručnog ispita. I za kraj, poštivanjem zakona, poštivanjem DPS-a djeci omogućujemo humanije uvjete za razvoj, a odgojiteljima za kvalitetniji rad. S poštovanjem, Lidija Djelomično prihvaćen Komentari i prijedlozi odnose se na veći broj odredaba Nacrta i djelomično su prihvaćeni.
241 Stella Sušić-Načeta PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA Poštovani, Nakon pročitanog teksta o prijedlozima za izmjene i dopune zakona o Ranom i Predškolskom odgoju i obrazovanju i kao magistra ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja mogu reći slijedeće: dopuštenje rada učiteljima trebalo bi biti dopušeno nakon polaganja svih razlikovnih predmeta i stjecanja svih 180 ects bodova kako bi postali prvostupnici. Ukoliko se dozvoli da sa 60 ects bodova postanu prvostupnici ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, molim da se odgojiteljima isto tako ODMAH dozvoli za 60 ects bodova prekvalificiraju učitelje razredne nastave! Vrijeme je da se prestane degradirati odgojitelje u našem društvu. Mi smo ti koji rade s temeljima i budućnošću našeg društva. Nadalje, pozdravljam prednost i mogućnost upisa djece s teškoćama u razvoju, ali isto tako tada moraju biti omogućeni asistenti za pomoć u radu koji su prijekopotrebni. Problem Rpooa jesu financije koje će omogućiti više plačenih pripravništva i asistenata, ima nas jako puno mladih u Hrvatskoj, ali nas nema tko platiti. Kao tek početnik u ovom poslu molim Vas da se poštuje DPS kako bi djeca rasla i razvijala se uz pomoć zadovoljnog i stručno obrazovanog odgojitelja. Biti odgojitelj i biti učitelj nije isto, to su dva plemenita, ali različita zanimanja. Ne idite lakšim putem samo "da netko radi". Lp Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
242 KATARINA JURASOVIĆ PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA Poštovani, Moj komentar ide na članak 11 kojim se mijenja članak 24 stavke 4 i 5. Smatram da se manjak odgojitelja može nadomjestiti osposobljavanjem drugih zvanja koja nisu rezervirana samo na učitelje. Nije točno da su odgojitelji i učitelji visoko srodna zvanja, postoje daleko srodnija zvanja npe pedagozi, socijalni pedagozi i sl. Također smatram da ukoliko se omogućava učiteljima prekvalifikacija na ovaj način kako predlagatelj iznosi isto se treba omogućiti i odgojiteljima kako bi mogli steći zvanje učitelja. Općeniti komentar na zapošljavanje učitelja ili nestručnih zamjena ili kako god smatram da je važno istaknuti da oni ne mogu zasnovati ugovor na ne određeno vrijeme dokle god se ima kvalificiranih odgojitelja, isto tako nije mi jasno izdefinirano npr. Nakon što "učitelj" završi svoju prekvalifikaciju i prijavi se na natječaj na neodređeno vrijeme i na isti taj natječaj se prijavi magistra ili prvostupnik ranog i predškolskog odgoja sa nekoliko godina radnog iskustva poslodavac može bez problema uzeti toga učitelja jer ima kvalifikacije i tako odgovara iz nekog razloga neovisno što ima odgojitelja sa višegodišnjim iskustvom? Mislim da bi se to nekako trebalo definirati bolje a naročito jer koliko sam vidjela ovdje se negdje izgubio i stručni ispit pa niti on nije odgojitelji nekakva prednost jer zakonom to neće biti učiteljima potrebno. Prihvaćen Cilj je omogućiti svakom djetetu pravo na obrazovanje u ranoj i predškolskoj dobi. S obzirom da u mnogim dijelovima HR nema dovoljno odgojitelja, potrebno je u što kraćem roku omogućiti izvođenje odgojno-obrazovnoga rada na predloženi način.
243 SINDIKAT RADNIKA U PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU HRVATSKE PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA Poštovani, pozdravljam vas ispred Sindikata radnika u predškolskom odgoju i obrazovanju Hrvatske. Na početku iznošenja stava o ovom Nacrtu, moram napomenuti je Radna skupina Nacrta prijedloga za izmjenu Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju još nije okončana iako je prijedlog pušten na javno savjetovanje. Na taj se način Radnoj skupini ostavlja prostor za dodatne sastanke i revidiranje teksta po završetku e-savjetovanja. Radom na prijedlozima izmjena i dopuna Zakona, a u skladu s onim što se tim Zakonom uređuje, SRPOOH tijekom dosadašnjeg aktivnog sudjelovanja u radnoj skupini čini sve kako bi sustav ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja bio uređen što kvalitetnijim propisima. Taj rad obuhvaća ne samo ovaj zakon koji je predmet savjetovanja već se dotiče Državnog pedagoškog standarda predškolskog odgoja i naobrazbe, kurikuluma predškolskog odgoja i podzakonskih propisa. Svjesni dosadašnjeg nepoštivanja provođenja propisa koji uređuju sustav ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja od strane Osnivača ustanova (jedinice lokalne i područne samouprave te Grada Zagreba), a u kojima se provodi rani i predškolski odgoj i obrazovanje, smatramo da je nužno uspostavljene neovisnih kontrolnih i korektivnih mehanizama jer svakodnevno svjedočimo vrlo nepovoljnim uvjetima rada svih zaposlenih. Nepoštivanje propisa koji uređuju sustav ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, a naročito Državnog pedagoškog standarda, odražava se i na krajnje korisnike na vrlo negativan način: neadekvatni uvjeti boravka djeteta u ustanovi, slaba dostupnost vrtića svakom djetetu, velike razlike u cijeni vrtića i dr. Problemi su nastali dugogodišnjim zanemarivanjem realnih potreba društva, nesustavnim i neplanskim ponašanjem odgovornih, bez kontinuiranog ulaganja i bez uključivanja struke u donošenju najboljih rješenja. Ne uključivanje struke smatramo ključnim propustom zbog specifičnosti sektora. Zbog svega navedenog, suočeni smo da zaposleni u ranom i predškolskom sustavu, a osobito nositelji djelatnosti – odgojitelji, trpe ogroman pritisak na psihičko i fizičko zdravlje što rezultira sve češćem obolijevanju te na kraju i napuštanjem struke. Ovakva slika odražava se i na sve manji interes studenata za odgojiteljske studije ili ranim odustajanjem radnika početnika izazvanim nemogućnošću ostvarivanja pripravničkog staža i polaganja stručnog ispita ili po uvidu u uvjete rada koji su uvelike u suprotnosti sa svime što su očekivali i vjerovali da ih očekuje kada počnu raditi. U ovim izmjenama i dopunama treba svakako krenuti od naslova zakona te ga promijeniti u Zakon o RANOM i predškolskom odgoju i obrazovanju obzirom da i sam zakonodavac koristi upravo tu terminologiju pa na stranicama Ministarstva obrazovanja piše: ,,Rani i predškolski odgoj u Republici Hrvatskoj uređen je Zakonom o predškolskom odgoju i obrazovanju (Narodne novine br.: 10/1997, 107/2007, 94/2013 i 98/2019) i pripadajućim podzakonskim aktima te obuhvaća odgoj, obrazovanje i skrb o djeci predškolske dobi, a ostvaruje se programima odgoja, obrazovanja, zdravstvene zaštite, prehrane i socijalne skrbi za djecu od šest mjeseci do polaska u osnovnu školu.'' U ovom Nacrtu predlaže se u ime rješavanja nedovoljnog broja odgojitelja na tržištu rada prekvalifikacija učitelja te se ne spominje niti jedna druga bliska odgojno - obrazovna struka kao što su na primjer pedagozi. Smatramo da je u ovom prijedlogu, po pitanju uvjeta prekvalifikacija učitelja prevelika nepoznanica vezana uz predloženih 60 ECTS bodova potrebnih za prekvalifikaciju učitelja i stjecanje akademskog zvanja prvostupnik odgoja i obrazovanja. Smatramo da se mora obrazložiti što sačinjava tih 60 ECTS bodova i gdje su ,,pokriveni'' onih ostalih 120 ECTS bodova od ukupnih 180 ECTS bodova koje imaju prvostupnici predškolskog odgoja i obrazovanja po završetku obrazovanja jer se na ovakav način ostavlja previše prostora za različita tumačenja. I ono najvažnije pitanje, stječe li se prekvalifikacijom od 60 ECTS bodova jednako obrazovanje kao u redovnom procesu (svi predmeti i jednak broj sati). Ovim prijedlogom izmjena i dopuna ne smije dovesti u pitanje dosadašnje vrijednosti uloge i zanimanja odgojitelja ili da se na bilo koji način dovede do degradiranja diploma osoba koje su završile odgojiteljske studije. Istovremeno, za odgojitelje nije predviđena takva mogućnost ,,prekvalifikacije'', a i ne može niti biti u sadržaju ovog zakona već u propisima koji uređuju školski sustav. Ipak, ostavljaju gorak okus sadašnjim i budućim odgojiteljima. Čitajući komentare, kojih je nažalost najmanje iz pera odgojitelja, vidim i zaključujem da postoje znanje i što je najvažnije, volja da se učine nužni pozitivni i konstruktivni pomaci te da prevladavaju prijedlozi umjesto kritika. Također, da će dugo očekivane izmjene Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju donijeti poboljšanje i biti u korak sa zahtjevima današnjice, a najvažnije da će se kao takvi morati moći bezuvjetno provoditi u praksi. Malom broju komentara pripisujem vrijeme godišnjih odmora te smatram da se to trebalo uzeti u obzir te e-savjetovanje postaviti u primjereniji termin. Manjak interesa za uključivanjem u e-savjetovanje leži i u pomirljivoj prirodi nas odgojitelja i našem humanom pristupu životu pa ćemo često napraviti sve za druge, a najmanje za sebe. Zato se iskreno nadam, da ćemo mi koji imamo prije svega dužnost ispred svojih članova prenijeti ovdje njihove stavove i zaštiti njihova prava te osigurati bolje uvjete rada onima koji dolaze, a opet uspjeti u donošenju što kvalitetnijeg Nacrta prijedloga izmjena i dopuna postojećeg zakona na opće zadovoljstvo S poštovanjem Iskra Vostrel Prpić, predsjednica Sindikata radnika u predškolskom odgoju i obrazovanju Hrvatske Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
244 Saša Soukup PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA OČITOVANJE NA NACRT IZMJENA ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU Na samom početku, već u samom nazivu kao i u daljnjem tekstu Nacrta, mora se učiniti ispravak, sukladno suvremenoj terminologiji, te imenovati dokument Zakon o ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju. U članku 2., treba dodati stavak 3. kojim će se jedinicama lokalne (regionalne) samouprave otvoriti mogućnost sufinanciranja posebnih programa, kako bi se smanjile razlike u dostupnosti takvih programa. (3) Ako u pojedinim jedinicama lokalne samouprave postoji dječji vrtić, ali ne provodi posebne cjelodnevne programe (Montessori, Waldorf, sportski program, program ranog učenja stranog jezika), JLS može dijelom sufinancirati pohađanje takvog programa u vrtiću izvan te jedinice lokalne samouprave, a u kojoj se taj program provodi. U članak 6. alineja 2. dodati podstavak 4. koji glasi 4. ''mjerila za broj ravnatelja'' U članku 11., stavak 3., potrebno je precizirati sastav stručnog povjerenstva koje utvrđuje ispunjenost uvjeta za početak rada dječjeg vrtića, s ciljem zaustavljanja mogućnosti da se vrtići otvaraju u neprimjerenim i neprihvatljivim uvjetima. (3) Postupak utvrđivanja ispunjenosti uvjeta za početak rada dječjeg vrtića provodi se prema odredbama zakona kojim se uređuje opći upravni postupak, a provodi ga stručno povjerenstvo koje imenuje ured državne uprave u županiji, odnosno gradski ured Grada Zagreba. Povjerenstvo čine stručnjaci odgovarajućeg profila, uključujući i stručnjaka s iskustvom rada u predškolskoj ustanovi. U članku 12. dodati podstavak 4. kojim bi se pobliže odredili zahtjevi kvalitete i sigurnosti opreme i namještaja kojima se opremaju dječji vrtići. - oprema i namještaj mora zadovoljavati standarde i odgovarati ISSO 9001 propisanoj kvaliteti U članku 14., stavak 5. dodati jasnije odredbe o javnoj dostupnosti i transparentnosti mreže dječjih vrtića. (5) Mreža dječjih vrtića mora udovoljiti zahtjevima dostupnosti i racionalnog ustroja dječjih vrtića i programa za djecu predškolske dobi u skladu s njihovim potrebama i sposobnostima, a u cilju informiranja javnosti o bitnim pitanjima od općeg interesa, podaci o broju i vrsti programa ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja koji se provode na nekom području, o broju uključene djece u te programe, o broju i stupnju te vrsti obrazovanja zaposlenih odgojitelja, broju djece izvan sustava RPOO na pojedinom području odnosno potrebama građana JLS, moraju biti transparentni i javno dostupni. U članku 15., stavak 2., valja razjasniti potrebu oslanjanja na ONK – okvirni nacionalni kurikularni dokument, koji datira iz 2011. godine, u odnosu na noviji, vrlo kvalitetan dokument koji sačinjava oslonac odgojno – obrazovnome radu u predškolskim ustanovama, a koji je ministar znanosti, obrazovanja i sporta Odlukom donio u svibnju 2015. godine. Držimo kako je potrebno s ovim dokumentom uskladiti važeće propise, a ne se vraćati na okvirni nacionalni kurikulum. (2) Nacionalni kurikulum za rani i predškolski odgoj i obrazovanje, donesen 2015. sukladno okvirnome nacionalnome kurikularnom dokumentu koji na općoj razini određuje elemente odgoja i obrazovanja djece rane i predškolske dobi, temelj je za rad svih predškolskih ustanova. U članku 15., potrebno je brisati stavak 6., budući da sadržaj tog stavka nema svrhu. Sukladno pedagoškim smjernicama i smjernicama NKRPOO, sadržaja u odgojno-obrazovnom radu s djecom predškolske dobi već dugo nema. Trajanje programa predškole je propisano, pravilnik je nepotreban, već je potrebno povezati ovo područje sa smjernicama Nacionalnog kurikuluma za rani i predškolski odgoj. (6) Sadržaj i trajanje programa predškole propisuje ministar nadležan za obrazovanje pravilnikom. U članku 16., stavak 2., ističe se ispravna odredba o obvezi usklađivanja radnog vremena vrtića s potrebama djece i zaposlenih roditelja. Kako bi se ispravno odgovorilo na iste, nužno je utemeljeno i argumentirano prilagoditi radno vrijeme predškolskih ustanova. U suradnji sa zaposlenim roditeljima, temeljem dokumentacije koju su roditelji suglasni predstaviti vrtiću, kao i dopustiti mogućnost provjere radnog statusa, ali s uvažavanjem mogućih kratkotrajnih promjena (iznenadni gubitak posla, promjena radnog mjesta, duža bolovanja…), vrtić može prilagoditi radno vrijeme. Stoga u stavak 2. valja dodati: (2) Radno vrijeme dječjih vrtića mora biti usklađeno s potrebama djece i zaposlenih roditelja. Roditelji daju suglasnost za provjeru svog radnog statusa pri HZMO, uz uvažavanje kratkotrajnih izmjena u radnom statusu. U slučaju smjenskog rada i nemogućnosti usklađivanja smjena, oba roditelja vrtiću donose potvrdu poslodavca o istome, temeljem čega vrtić ukoliko je u mogućnosti, usklađuje radno vrijeme ustanove. U članku 17., stavak 3., potrebno je Pravilnikom pojasniti postupanje pri upisu djeteta s teškoćom u ustanovu. U slučaju kada su kod djeteta utvrđene teškoće u razvoju, predškolska ustanova i roditelj potpisuju ugovor u trajanju od tri mjeseca, unutar kojih stručni suradnici vrtića provode evaluaciju napredovanja djeteta u ustanovi, te se na osnovu iste utvrđuje djetetova dobrobit uključivanjem u program ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, temeljem čega se ugovor produžuje ili prekida. Roditelj je obvezan prema uputi Dječjeg vrtića obaviti preporučene pretrage u cilju prikupljanja što potpunijih informacija o djetetovim mogućnostima i teškoćama. Ukoliko se zbog vrste i stupnja teškoća utvrdi da dijete u određenom programu i ustanovi ne napreduje zadovoljavajuće, odnosno ako vrtić nije u mogućnosti djetetu pružiti odgovarajući uvjete, dijete se upućuje u najbliži vrtić koji mu to može omogućiti. Pri takvom prelasku dvije ustanove surađuju u potpunosti, kako bi se djetetu i roditeljima taj prelazak olakšao. Cijena boravka u drugoj ustanovi ne smije biti različita od one u koju je dijete prvotno bilo uključeno. Istim je Pravilnikom potrebno definirati zadaće stručnih suradnika i odgojitelj u odnosu na rad s djetetom s posebnim potrebama. Individualne programe pišu stručni suradnici – psiholog, edukacijski rehabilitator. U slučaju kada vrtić nema stručnog suradnika odgovarajućeg profila, dužan je osigurati djetetu s teškoćama odgovarajući individualni program u suradnji sa stručnjacima iz drugih vrtića. Odgojitelj zaposlen u skupini s djetetom s teškoćama u razvoju, mora biti educiran za određeni program koji se s djetetom provodi. U slučaju potrebe, vrtić može odgojitelja uputiti i na dodatno obrazovanje, uz uvjet da to obrazovanje i financira. (3) Programe, postupak utvrđivanja darovitosti odnosno teškoća u razvoju, i uvjete rada s darovitom djecom i djecom s teškoćama u razvoju rane i predškolske dobi utvrđuje ministar nadležan za obrazovanje Pravilnikom. U članku 20., stavak 2. potrebno je definirati načine, uvjete i zahtjeve pri upisu djece u vrtić, koji neće dovoditi do razlika ovisno o mjestu rođenja djeteta, već će unificirano djeci omogućiti jednake uvjete pri upisu u predškolske ustanove. Nasloniti ovo pitanje na akte koje samostalno donosi Osnivač vrtića, otvara mogućnost velikih razlika u postupanju prema djeci i roditeljima, odnosno evidentno potiče diskriminaciju. Stoga stavak treba glasiti: (2) Način ostvarivanja prednosti, uvjete i zahtjeve pri upisu djece u dječji vrtić utvrđuje ministar obrazovanja Pravilnikom. U istom članku, stavak 3. propisuje provedbu inicijalnog razgovora s djecom pri upisu, odnosno opservaciju djeteta koje nije usvojilo govor. Pogrešno je promišljati kako je govor jedini pokazatelj odstupanja u djetetovu redovitom razvoju, te se odrediti na jednu ovako specifičnu stavku, negirajući i zakidajući sve ostale moguće poremećaje u redovitom razvoju djeteta. Nadalje, inicijalni razgovor kao i opservaciju, prema prijedlogu predlagatelja, provodi upisno povjerenstvo sastavljeno od tri člana, od čega bar jedan, predlaže se, mora biti stručni suradnik. Mišljenja smo kako je upisno povjerenstvo potrebno sastaviti od stručnjaka, kako jedan član povjerenstva mora biti psiholog, pedagog, ravnatelj, no jedan od članova povjerenstva obvezno mora biti odgojitelj. Stoga predlažemo da čl.20., st.3. glasi: (3) Prije upisa u dječji vrtić, provodi se obvezni inicijalni razgovor s roditeljem i razgovor s djetetom, odnosno opservacija djeteta kod kojeg su uočena odstupanja u redovitom razvoju. Razgovor odnosno opservaciju provodi upisno povjerenstvo dječjega vrtića u kojem su minimalno tri člana. Povjerenstvo čine ravnatelj, stručni suradnik iz redova psihologa, pedagoga, magistara RPOO, s obvezom da jedan član povjerenstva bude odgojitelj. Stavak 4. istog članka govori o tome kako se upisi mogu provoditi elektroničkim putem. Budući da je takav način upisa sve češći, a da je Ministarstvo već najavilo uspostavu e-vrtića, predlažemo da se u razdoblju od iduće dvije godine elektronički upisi omoguće u svim područjima Republike Hrvatske. (4) Upisi u dječje vrtiće mogu se provoditi elektroničkim putem. U razdoblju od dvije godine od stupanja ovog Zakona na snagu, uspostavit će se nacionalni upisnik djece predškolske dobi i omogućiti elektronički upisi u predškolske ustanove na području cijele Republike Hrvatske U članku 23., stavak 2., ističe se već opisano u Pravilniku o uvjetima i mjerilima za ostvarivanje predškolskih programa, a to je da se takvi programi za djecu stariju od 36 mjeseci mogu provoditi i u školama, a iznimno i za djecu rane dobi u skladu s propisanim standardima. Osjećamo potrebu još jednom istaknuti rečenicu kako je ovo prihvatljivo isključivo ako se provodi u istim uvjetima kakvi su propisani za predškolske ustanove. U tom smislu, ako škola može osigurati jednake uvjete, a jedinica lokalne samouprave nema osnovanu predškolsku ustanovu, tada je prihvatljivo da se predškolski programi provode u školi. Isto se odnosi i na kraće programe koji se provode u Pravilnikom predviđenim drugim ustanovama. Stoga bismo članak 23. stavak 2. dopunili: (2) Programi predškolskog odgoja mogu se ostvarivati: - pri osnovnim školama za djecu predškolske dobi stariju od 36 mjeseci, a iznimno u područjima rijetke naseljenosti i za djecu rane dobi u skladu s propisanim standardima, isključivo u istim uvjetima kakve imaju predškolske ustanove - kao kraći programi odgojno-obrazovnog rada s djecom rane i predškolske dobi pri knjižnicama, zdravstvenim, socijalnim, kulturnim i sportskim ustanovama, udrugama, drugim pravnim osobama i fizičkim osobama-obrtnicima, sukladno propisima koji uređuju rad svih predškolskih ustanova i u jednakim uvjetima kakve moraju zadovoljiti dječji vrtići U članku 23.a, stavak 2., predlagatelj ističe kako se program predškole samo iznimno provodi u mješovitim skupinama, dok se, kako proizlazi iz predloženog, on uobičajeno odvija u skupinama za djecu prije polaska u školu. Valja istaknuti da je velik broj odgojno obrazovnih skupina u kojima se provodi predškolski program, integriran u redovni ili posebni program, upravo dobno mješovitih skupina, zbog čega ovakva odredba sugerira potrebu formiranja drugačijeg koncepta formiranja uglavnom dobno homogenih skupina. To nije u suglasju s Nacionalnim kurikulumom za rani i predškolski odgoj, jer se i u mješovitim dobnim skupinama može kvalitetno provoditi priprema za polazak u školu. Stoga članak 23.a, stavak 2. treba glasiti: (2)Program predškole za djecu koja pohađaju vrtić integriran je u redoviti odnosno posebni program predškolskog odgoja dječjeg vrtića, koji se izvodi u odgojno-obrazovnoj skupini s djecom prije polaska u školu. Program predškole može se izvoditi u mješovitoj odgojno-obrazovnoj skupini redovitog programa. U istome članku u stavku 5. govori se o obvezi predškolskih ustanova i škola koji provode program predškole obavijestiti nadležno tijelo županije odnosno gradski ured Grada Zagreba, ukoliko roditelj ne upiše dijete u obvezni program predškole. Razumljivo, vrtići i škole, da bi mogli ispuniti tu obvezu, moraju imati podatak koja djeca jesu školski obveznici, odnosno koji roditelj s tom obvezom nije postupio sukladno Zakonu. Stoga valja dodati da nadležno tijelo županije odnosno gradski ured Grada Zagreba oma obvezu pravovremeno obavijestiti predškolske ustanove o djeci koja jesu školski obveznici, te članak 23.a, stavak 5. glasi: (5) Ako roditelj djeteta iz stavka 3. ovoga članka ne upiše dijete u program predškole, dječji vrtić ili škola u kojoj bi dijete trebalo pohađati navedeni program dužni su obavijestiti nadležno upravno tijelo županije, odnosno gradski ured Grada Zagreba i nadležnu ustanovu socijalne skrbi koji su dužni izvijestiti dječji vrtić ili osnovnu školu o poduzetim mjerama. U tu svrhu, nadležno tijelo županije odnosno gradski ured Grada Zagreba, dostavit će pravovremeno predškolskim ustanovama popis djece obveznika programa predškole. U članku 24., stavak 1., u navođenju tko radi na poslovima njege, odgoja i obrazovanja, socijalne i zdravstvene zaštite te skrbi o djeci propušteno je navesti zdravstvenog voditelja/voditeljicu. (1) U dječjem vrtiću na poslovima njege, odgoja i obrazovanja, socijalne i zdravstvene zaštite te skrbi o djeci rade sljedeći odgojno-obrazovni radnici: odgojitelj i stručni suradnik : pedagog, psiholog, logoped i edukacijski rehabilitator, te zdravstveni voditelj. U istom članku, stavak 3., navode se zahtjevi za zapošljavanje na radna mjesta u vrtiću. Predlagatelj navodi kako odgojno – obrazovni radnici u vrtiću moraju imati odgovarajuću vrstu i razinu obrazovanja te utvrđenu zdravstvenu sposobnost za obavljanje poslova iz stavka 1. ovog članka, ali propušta navesti da isti moraju imati i položen stručni ispit, kako je to stoji u trenutno važećem Zakonu. Stoga članak 24., stavak 3. treba glasiti: (3) Odgojno-obrazovni radnici u dječjem vrtiću moraju imati odgovarajuću vrstu i razinu obrazovanja sukladno Pravilniku o odgovarajućoj vrsti obrazovanja odgojitelja i stručnih suradnika u dječjem vrtiću, položen stručni ispit te utvrđenu zdravstvenu sposobnost za obavljanje poslova iz stavka 1. ovoga članka. U stavku 4. istoga članka, predlagatelj navodi potrebnu stručnu spremu koja omogućava obavljanje poslova odgojitelja, ostavljajući vrlo nejasno definirane konkretne studije koji bi bili uvjet zapošljavanja. Tako navodi preddiplomski sveučilišni studij, preddiplomski stručni studij, studij kojim je stečena viša stručna sprema u skladu s ranijim propisima, diplomski sveučilišni studij, specijalistički diplomski stručni studij, ne imenujući koji su to studiji, s kojim zvanjima. Takva formulacija imala bi se shvatiti na više načina, što za jedan ovakav dokument nije ispravno niti korisno. Primjerice, mogao bi to biti studij sestrinstva, ekonomije ili nekog drugog područja, što bi navelo poslodavce na pogrešne zaključke. U zakonu nije potrebno navoditi precizno studije koji odgovaraju zahtjevima radnog mjesta odgojitelja i stručnih suradnika, a s ciljem usklađivanja sa sljedećom stepenicom odgoja i obrazovanja i opisanim u Zakonu o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi, te Pravilnikom o odgovarajućoj vrsti obrazovanja učitelja i stručnih suradnika u osnovnoj školi, držimo da će novi Pravilnik o odgovarajućoj vrsti obrazovanja odgojitelja i stručnih suradnika u dječjim vrtićima, propisan po uzoru na spomenute dokumente, dati kvalitetan okvir obrazovnih uvjeta i zvanja u dječjim vrtićima. Stoga bi članak 24., stavak 4. glasio: (4) Poslove odgojitelja djece od navršenih šest mjeseci života do polaska u osnovnu školu može obavljati osoba koja je završila studij odgovarajuće vrste, sukladno Pravilniku o odgovarajućoj vrsti obrazovanja odgojitelja i stručnih suradnika u dječjem vrtiću. U stavku 5. ovoga članka, predlagatelj pojašnjava okvir u kojem bi se učiteljima razredne nastave omogućilo stjecanje dodatnih kompetencija i kvalifikacija prvostupnika predškolskog odgoja, uz polaganje razlike u vrijednosti 60 ECTS bodova na jednom od visokih učilišta u Republici Hrvatskoj. Manjak odgojitelja moguće je nadoknaditi dodatnim osposobljavanjem srodnih zanimanja, stjecanjem dodatnih kompetencija, no to nikako ne može biti ograničeno na samo učitelje. Naime, isticana visoka razina srodnosti koju u obrazloženju predlagatelj navodi, nije točna. Naprotiv, postoje i druga, čak i srodnija zvanja kojima se ovim putem priječi mogućnost rada u dječjim vrtićima uz iste uvjete, koji su evidentno rezervirani samo za učitelje. Primjerice, više srodnosti sa zvanjem odgojitelja imaju i pedagozi, socijalni pedagozi i drugi, posebno ako se sagleda razina obrazovanja, obujam sadržaja te ishodi učenja. Valja postići reciprocitet odgojitelja u odnosu na učitelja, i uzeti u obzir da bi pod istim uvjetima odgojitelja mogao steći dodatne kompetencije za rad u primarnom obrazovanju/školi. Dodatne kompetencije, a u skladu s ocjenama visokih učilišta te priznavanjem već položenih kolegija srodnih studija, mogu dati pripremu za rad, no nikako ne mogu dati stručnu kvalifikaciju sa zvanjem prvostupnika ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja. Pozivajući se na Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnim i srednjim školama, te Pravilnik o odgovarajućoj vrsti obrazovanja učitelja i stručnih suradnika u osnovnoj školi, predlažemo da osobe svih srodnih zanimanja koja se odluče na ovakvo dodatno obrazovanje, zadrže svoje zvanje, uz dopuštenje rada u predškolskim ustanovama nakon stečenih kompetencija – što bi se imalo smatrati nepotpunom kvalifikacijom. Osobe s takvim dodatnim obrazovanjem mogle bi privremeno obavljati poslove odgojitelja. Trajno bi te poslove mogli obavljati isključivo prvostupnici ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, nakon stjecanja kvalifikacije. Nastavno na prijedlog da se za potrebe stjecanja dodatnih kompetencija za rad u predškolskoj ustanovi na poslovima odgojitelja ostvari dodatno obrazovanje u vrijednosti 60 ECTS bodova, za koje, kako stoji u obrazloženju predlagatelja, ministar odlukom određuje nazive predmeta i sadržaj kolegija te ukupnu visinu ECTS bodova, valja se zapitati temeljem čega je tada predložen broj 60 ECTS bodova. Ukoliko je predlagatelj, navodeći upravo 60 ECTS bodova, imao na umu Odluku o donošenju programa stjecanja pedagoških kompetencija za strukovne učitelje, suradnike u nastavi i mentore (NN 8/2016), valja naglasiti kako takva odluka mora biti donesena i za stjecanje dodatnih kompetencija za poslove odgojitelja, s jasno određenim programima koje kandidati moraju proći kako bi stekli pravo rada na poslovima odgojitelja. U suprotnome, evidentno je kako prijedlog nije utemeljen na činjeničnim i stvarnim potrebama dodatnog obrazovanja. Slijedom svega navedenog tražimo da članak 24., stavak 5. glasi: (5) Ako se na natječaj ne javi osoba koja ispunjava uvjete iz stavka 4. ovoga članka poslove odgojitelja može obavljati osoba koja je završila srodni studij, uz uvjet da u roku od dvije godine od dana zasnivanja radnoga odnosa stekne dodatne kompetencije iz studijskog programa ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja na jednom od visokih učilišta u Republici Hrvatskoj u kojem se izvodi studijski program ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, a sukladno Odluci ministra o stjecanju dodatnih kompetencija za poslove odgojitelja u dječjem vrtiću/Pravilniku o stjecanju dodatnih kompetencija za obavljanje poslova odgojitelja u dječjim vrtićima. U svrhu održavanja kvalitete odgojno-obrazovnih procesa u predškolskim ustanovama, uvažavajući činjenicu da su nositelji tih procesa upravo i jedino odgojitelji s kvalifikacijom prvostupnika ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, odnosno magistri ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, osobe iz stavka 5. ovoga članka, mogu raditi poslove odgojitelja ali isključivo u smjeni uz odgojitelja koji ima odgovarajuću kvalifikaciju iz stavka 4. ovoga članka. Stoga tako treba i glasiti članak 24., stavak 7.: (7) Osoba iz stavka 5. ovoga članka zasniva radni odnos kao nestručna osoba do stjecanja dodatnih kompetencija te može izvoditi odgojno-obrazovni rad s djecom kao jedan od dvaju odgojitelja u odgojnoobrazovnoj skupini u istoj smjeni, uz odgojitelja koji ima odgovarajuću kvalifikaciju iz stavka 4. ovoga članka. Stavak 9. ovoga članka govori o tome kako se, ukoliko se na natječaj ne javi osoba koja ispunjava uvjete iz članka 4. ili 5. ovog članka, na poslove odgojitelja koji izvodi isključivo program predškole pri osnovnim školama, može zaposliti osoba koja je završila učiteljski studij. Predlažemo da se takva osoba može zaposliti, ali najduže pet šest mjeseci, odnosno da se sukladno propisima o zapošljavanju nestručne zamjene, mora nakon pet mjeseci raspisati novi natječaj. Kako bi se izbjegla mogućnost da poslodavac trajno zapošljava nestručnu zamjenu, ponavljajući natječaje svakih pet mjeseci, nestručna se zamjena može zaposliti dva puta, nakon čega je ustanova dužna pronaći način da zaposli osobu odgovarajuće stručne spreme, sukladno Pravilniku o odgovarajućoj vrsti obrazovanja odgojitelja i stručnih suradnika u dječjem vrtiću. (9) Ako se na natječaj ne javi osoba koja ispunjava uvjete iz stavka 4. ili 5. ovoga članka, poslove odgojitelja koji izvodi isključivo program predškole pri osnovnim školama za djecu koja ne pohađaju dječji vrtić može na određeno vrijeme, najdulje do pet mjeseci, sukladno propisima o zapošljavanju nestručne zamjene, obavljati osoba koja je završila učiteljski studij. Ustanova na isto radno mjesto može zaposliti nestručnu zamjenu dva puta, nakon toga dužna je raspisati natječaj i zaposliti osobu odgovarajuće stručne spreme, sukladno Pravilniku o odgovarajućoj vrsti obrazovanja odgojitelja i stručnih suradnika u dječjem vrtiću. U stavku 10. ovoga članka govori se o uvjetima koje mora ispunjavati osoba da bi se mogla obavljati poslove stručnog suradnika. Općenito, formulacija ''stručnog tima'' u kojem se nalaze ''stručni suradnici'' insinuira kako su ostali zaposleni u dječjem vrtiću zapravo nestručne osobe, što nipošto nije točno. Uzimajući u obzir činjenicu da je sve više magistara ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, da postoji i doktorski studij ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, uvažavajući bitnost i potrebu prisustva pedagoga, psihologa, edukacijskih rehabilitatora, socijalnih pedagoga, bespredmetno je isticati tek jedan dio zaposlenih u dječjem vrtiću kao stručan, suprotno njihovome zvanju i obrazovanju. Ne postoje zapreke da primjerice magistar RPOO određenim godinama staža, bude stručni suradnik koji će svojim iskustvom, znanjem i obrazovanjem biti podrška kolektivu i ponajprije djeci. To je pitanje potrebno riješiti već spomenutim Pravilnikom o vrsti odgovarajućeg obrazovanja odgojitelja i stručnih suradnika u dječjem vrtiću. Stoga tražimo da članak 24., stavak 10. glasi: (10) Poslove stručnog suradnika može obavljati osoba koja ispunjava uvjete iz Pravilnika o odgovarajućoj vrsti obrazovanja odgojitelja i stručnih suradnika u dječjem vrtiću. U članku 25.a, stavak 1., riječ je o zapošljavanju pomoćnika za djecu s teškoćama u razvoju i stručnih komunikacijskih posrednika, pri čemu predlagatelj ističe da se takve osobe mogu zaposliti, dok mi držimo kako se, sukladno potrebama djece s teškoćama u razvoju, pomoćnici i komunikacijski posrednici moraju zaposliti. (1) U skladu s potrebama djece s teškoćama u razvoju, u redovitim skupinama uz suglasnost osnivača, a prema procjeni stručnog tima u odgojno-obrazovnoj skupini mora se zaposliti pomoćnik za djecu s teškoćama u razvoju ili stručni komunikacijski posrednik, koji nije samostalni nositelj odgojno-obrazovne djelatnosti. Stavak 2. istoga članka govori o ispunjavanju uvjeta za zapošljavanje osoba iz stavka 1. ovoga članka, pri čemu valja naglasiti kako zvanje pomoćnika u dječjem vrtiću nije jasno definirano, kao ni potrebna edukacija, a u prijedlogu se, kako se čini, predlagatelj veže uz Pravilnik o pomoćnicima u nastavi. Još jednom ističemo kako je u svakom trenutku od iznimnog značaja razumjeti razvojne specifičnosti, odnosno različitosti djece predškolske i osnovnoškolske dobi. Uvažavajući te razlike, nije moguće na isti način pristupiti radu s oba uzrasta, pa tako niti pomoćnici u nastavi bez dodatne osposobljenosti ne mogu učinkovito odgovoriti na potrebe djeteta predškolske dobi. Stoga predlažemo da se izradi Pravilnik o pomoćnicima djeci s teškoćama i stručnim komunikacijskim posrednicima u dječjim vrtićima, koji će definirati i vrstu i stupanj edukacija koje takve osobe imaju proći. Tako bi članak 25.a, stavak 2. glasio: (2) Pomoćnik za djecu s teškoćama u razvoju te stručni komunikacijski posrednik moraju ispunjavati sljedeće uvjete: a. završeno najmanje četverogodišnje srednjoškolsko obrazovanje b. završeno osposobljavanje i stečena djelomična kvalifikacija, a sukladno Pravilniku o pomoćnicima djeci s teškoćama i stručnim komunikacijskim posrednicima u dječjem vrtiću. c. uvjete propisane člankom 25. ovoga Zakona d. nije roditelj/skrbnik niti drugi član uže obitelji djeteta kojem se pruža potpora. Također, ovim Pravilnikom valja jasno utvrditi koji su poslovi osoba iz stavka 1. ovog članka, odnosno spriječiti sada prisutnu pojavu da osoba koja je zaposlena na poslovima pomoćnika djetetu s teškoćama u razvoju, obavlja poslove odgojitelja odnosno druge poslove koje poslodavac odredi. U članku 26. govori se o zasnivanju radnog odnosa. Po uzoru na ostale srodne Zakone, primjerice onaj o osnovnom školstvu, čini se kako predlagatelj ovdje daje puno više smjernica, koje i nije nužno uvrstiti u zakon, budući da one proizlaze iz odredbi više drugih zakona. Jasno je da se u javnoj službi zapošljavanja odvijaju putem javnih natječaja, čija je provedba propisana i nedvojbeno određena. Ono što je potrebno učiniti, a evidentno temeljem dugogodišnje prakse postoji taj problem, jest bolji nadzor provedbe odredbi svih zakona. Ukoliko predlagatelj i dalje ostaje pri ovoj formi detaljiziranja odredbi, tada u članak 1. ovog stavka treba dodati: (1) Radni odnos u dječjem vrtiću zasniva se ugovorom o radu na temelju natječaja, sukladno Zakonu o radu. U stavak 3. ovoga članka valja dodati jasniju odredbu u slučajevima kada predškolska ustanova nema svoje mrežne stranice, budući da nije propisano da ih mora imati. Tada se natječaj, kao i ostali dokumenti za koje je Zakonom o pravu na pristup informacijama javna ustanova dužna učiniti javno dostupnima, moraju objaviti na mrežnim stranicama Osnivača predškolske ustanove. (3) Natječaj se objavljuje na mrežnim stranicama i oglasnim pločama Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, te mrežnim stranicama i oglasnim pločama dječjeg vrtića, odnosno mrežnim stranicama osnivača ukoliko vrtić nema web stranicu, a rok za primanje prijava kandidata ne može biti kraći od osam dana. U stavku 4. članka 26. govori se o mogućnosti zapošljavanja bez raspisivanja natječaja. Razumljivo je kako natječaj ima svoje zahtjeve, prije svega potrebno je određeno propisano vrijeme za njegovu provedbu, dok je potreba za radnikom nerijetko gotovo trenutna. Razumljivo je da mora postojati institut zapošljavanja na način da ono bude brzo i jednostavno, kada obavljanje poslova ne trpi odgodu. Ono što držimo problematičnim, što se u praksi pokazalo neprihvatljivim, jest činjenica da se često takav institut zapošljavanja iskorištava, pa se odlukom ravnatelja o zapošljavanju bez raspisivanja javnog natječaja, radnik ili radnici zapošljavaju na uzastopne takve ugovore, tumačeći kako je riječ o zamjeni za jednog, zatim drugog, trećeg radnika., ističući svaku tu zamjenu kao potpuno drugačije radno mjesto. Jasno su propisani poslovi odgojitelja, i nema razlike u obavljanju poslova jednog u odnosu na drugog odgojitelja, radi se o istom radnom mjestu. U tom smislu valja ograničiti broj ponavljanja takvih vrsta zapošljavanja za isto radno mjesto i nesporno utvrditi kako se to odnosi na radno mjesto odgojitelja, bez potrebe isticanja zamjene za pojedinog konkretnog radnika. Poslodavac mora rad organizirati na način da se poslovi nesmetano obavljaju, no ne može tumačiti zakonske odredbe proizvoljno i na štetu radnika. Radno mjesto odgojitelja nije sezonski posao, što bi se dalo zaključiti iz načina na koji se poslodavci trenutno odnose prema radnicima, a poradi kvalitete odgojno-obrazovnog rada, potrebe za kontinuitetom, poznavanjem okruženja i djece s kojom odgojitelj radi, iz čega proizlazi svaka pedagoška intervencija odgojitelja. Stoga stavak 4. treba glasiti: (4) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, radni odnos može se zasnovati ugovorom o radu i bez natječaja: – kad obavljanje poslova ne trpi odgodu, do zasnivanja radnoga odnosa na temelju natječaja, ali ne dulje od 60 dana, – ustanova smije za isto radno mjesto koristiti mogućnost zapošljavanja na 60 dana bez raspisivanja natječaja dva puta, nakon toga je obvezna raspisati natječaj. Pod istim radnim mjesto podrazumijevaju se sva radna mjesta koja su opisana istim nazivom odnosno imaju iste radne zadatke – kad potreba za obavljanjem poslova ne traje dulje od 60 dana. – u slučaju izmjene ugovora o radu radnika u predškolskoj ustanovi sklopljenog na neodređeno nepuno radno vrijeme u ugovor o radu radnika u predškolskoj ustanovi sklopljenog na neodređeno nepuno radno vrijeme u ugovor o radu na neodređeno puno radno vrijeme. U istom stavku istoga članka, podstavak 5. kaže kako će se u slučaju izmjene naziva posla odnosno popisa ili opisa poslova, s radnikom sklopiti novi ugovor o radu bez raspisivanja natječaja. Prije svega, predlagatelj nije pojasnio koje su to situacije i primjeri u kojima bi se naziv posla, popis i opis poslova mijenjao, a da bismo takvu mogućnost morali uglaviti u Zakon. Nadalje, takva pojava nije uobičajena, jer se već postojeća radna mjesta rijetko na ovaj način mijenjaju, a kada i dolazi do promjena, nužno je i zakonom obvezno omogućiti korištenje stečenih prava. Stoga, ne vidimo potrebu da se na taj način u zakon unesu promjene. U slučaju nekih izvanrednih okolnosti, uvijek je moguće s radnikom sklopiti dodatak ugovoru o radu, te smo tako i izmijenili predloženi podstavak članak 26., stavak 4., podstavak 5.: – u slučaju izmjene ugovora o radu radnika koji u predškolskoj ustanovi ima zasnovan radni odnos na neodređeno vrijeme, a kojim se mijenja naziv posla, odnosno popis ili opis poslova, takva će se izmjena riješiti dodatkom ugovoru o radu Nastavno na isti problem uzastopnog zapošljavanja na načine koji su štetni za radnika i upitno zakoniti u odnosu na Zakon o radu, u članku 26., stavak 5. govori se o zapošljavanju ukoliko se na natječaj ne javi osoba odgovarajućih kvalifikacija za poslove odgojitelja. Kada se zapošljava nestručna zamjena, nakon pet mjeseci poslodavac je dužan ponoviti natječaj, a do tada, odnosno dok se ne javi stručni kadar, osoba koja ne ispunjava propisane uvjete može nastaviti raditi. Takva formulacija dovodi do pojave da se nestručna osoba zaposli i svakih pet mjeseci se provodi natječaj, no osoba nastavlja raditi godinama, jer nema ograničenja koliko se puta smije ovaj postupak ponoviti. Tako se smanjuje kvaliteta odgojno-obrazovnog procesa koji se provodi u vrtićima koji nemaju zaposlen stručni kadar, i postavlja se pitanje zašto uopće propisujemo sve ove odredbe, kada postoji način da ih se zaobiđe. Nužno je ograničiti mogućnost višegodišnjeg ponavljanja ovakvog postupka, i motivirati poslodavce i osnivače predškolskih ustanova na traženje radnika odgovarajuće i propisane vrste obrazovanja. (5) Ako se na natječaj ne javi osoba koja ispunjava uvjete iz članka 24. ovoga Zakona, natječaj će se ponoviti u roku od pet mjeseci, a do zasnivanja radnog odnosa na osnovi ponovljenog natječaja radni se odnos može zasnovati s osobom koja ne ispunjava propisane uvjete. Postupak zapošljavanja nestručne zamjene može se ponavljati najviše tri puta, nakon toga vrtić je obvezan zaposliti radnika koji udovoljava stručnim obrazovanjem za radno mjesto na koje se zapošljava. Članak 28. govori o pripravnicima. U srpnju 2021. predali smo Ministarstvu znanosti i obrazovanja prijedlog izmjena Pravilnika o načinu i uvjetima polaganja stručnog ispita odgojitelja i stručnih suradnika u dječjem vrtiću, kako bismo pomogli ispraviti nevjerojatnu činjenicu da danas, 2021. godine, u dječjim vrtićima vrijedi Pravilnik donesen 1997. godine, koji od tada nije doživio ni slovo izmjena. Ne smijemo dopustiti da se pripravnike koristi kao jeftiniju radnu snagu na mjestima gdje nedostaje odgojitelja, tjerajući ih da 12 mjeseci obveznog pripravništva prikupljaju kroz dvije ili tri godine, radeći na kratkim zamjenama i bez mentora, s često naknadno pisanim programima stažiranja. Stoga smo u pravilniku predložili značajne izmjene, koje bi imale pomoći da se mladi stručni kadar što prije i što Djelomično prihvaćen Komentari i prijedlozi odnose se na veći broj odredaba Nacrta i djelomično su prihvaćeni.
245 LIDIJA FOTEZ BAN PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA Poštovani, u članku 23.a st. 2 predlagatelj iznosi kako se program predškole za djecu uključenu u redoviti program samo iznimno provodi u dobno mješovitim skupinama. Suvremene paradigme, naprotiv, daju prednost uključivanju djece u dobno mješovite skupine pred dobno homogenim. Naime, mješovite odgojne skupine svakome djetetu, tako i djeci u godini pred polazak u školu, pružaju višestruke dobrobiti, uključujući i dječje aktivno razvijanje te unaprjeđivanje vrijednosti istaknutih Nacionalnim kurikulumom za rani i predškolski odgoj i obrazovanje. Također, u članku 23.a st. 5 navodi se kako je dječji vrtić dužan obavijestiti nadležno upravno tijelo županije/Grada Zagreba ako roditelj nije upisao dijete u program predškole. Svakako podržavam kako je nužno voditi računa da svako dijete ostvari svoje pravo uključenosti u program predškole, međutim, vrtići kao provoditelji programa nemaju nikakvu zakonsku osnovu po kojoj bi mogli od nadležnih institucija tražiti popis djece s područja jedinice lokalne samouprave u godini pred polazak u školu. Vjerujem kako je namjera predlagatelja dati dječjim vrtićima tu potrebnu zakonsku osnovu, no s ciljem izbjegavanja različitih tumačenja, stavak je potrebno dodatno konkretizirati u tom kontekstu. Članak 24. st. 5 navodi mogućnost zapošljavanja učitelja razredne nastave u slučaju nejavljanja osobe s uvjetima odgovarajućim iz stavka 4. istoga članka, uz mogućnost stjecanja dodatnih kompetencija studijskim programom od 60 ECTS-a i dobivanje kvalifikacije sveučilišnog prvostupnika/prvostupnice ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja. Učiteljski i odgojiteljski studij dva su potpuno različita studija, gdje se čak i zajednički kolegiji razlikuju u svojim ciljevima i ishodima, što se vidi iz dostupnih silaba fakulteta koji provode spomenute studijske programe. S obzirom na razlike, nije jasno na temelju čega je određeno 60 ECTS-a za stjecanje dodatnih kompetencija, u konačnici kvalifikacije. Kako sam sigurna da je predlagatelju namjera osigurati adekvatno obrazovan kadar za rad s djecom rane i predškolske dobi, odnosno povećati broj ciljano obrazovanih odgojitelja, dopuštanje stjecanja kvalifikacije sveučilišnog prvostupnika sa samo 60 ECTS-a dovelo bi u upit dobrobit djece posljedičnim smanjenjem kvalitete odgojno-obrazovne prakse (hrvatska odgojno-obrazovna praksa u dječjim vrtićima među najcjenjenijim je u Europi), a onda bi povuklo i još rjeđe odlučivanje mladih maturanata na prijavu, kasnije i upis studija ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja. Općenito, Zakon nije u dovoljnoj mjeri prepoznao magistre ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, njihove potencijale, što je zabrinjavajuće s obzirom na porast broja odgojitelja sa završenim petogodišnjim studijem i stečenom visokom stručnom spremom. Tu je i neprepoznat potencijal magistara u kontekstu stručnih suradnika, iako taj naziv držim neprimjerenim zbog negativnih konotacija koje može sugerirati, jer u dječjem vrtiću i odgojitelji su stručnjaci. S poštovanjem Lidija Fotez, mag.praesc.educ. Djelomično prihvaćen Komentari i prijedlozi odnose se na veći broj odredaba Nacrta i djelomično su prihvaćeni.
246 Gorana Mišćenić PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA Udruga SIDRO predlaže sljedeći tekst: (3) Prije upisa u dječji vrtić, provodi se obvezni inicijalni razgovor s roditeljem i razgovor s djetetom, odnosno opservacija djeteta kod kojeg su uočena odstupanja u redovitom razvoju. Razgovor odnosno opservaciju provodi upisno povjerenstvo dječjega vrtića u kojem su minimalno tri člana. Povjerenstvo čine ravnatelj, stručni suradnik iz redova psihologa, pedagoga, magistara RPOO, s obvezom da jedan član povjerenstva bude odgojitelj. Svima koji ih provode, poznato je da se inicijalni razgovori provode svake godine s velikim brojem roditelja (najčešće i više od 100 roditelja) u razdoblju upisnog postupka i to vrlo često tijekom čitavog radnog vremena stručnih suradnika koji u tim poslovima sudjeluju te ih usklađuju s ostalim poslovima iz svojeg djelokruga. Vjerujem kako će biti vrlo izazovno organizirati uključivanje odgojitelja kao obaveznih članova ovog tzv. povjerenstva i njihovo sudjelovanje u svim razgovorima koji se provode s obzirom na prirodu njihova posla. Također, trebalo bi izmijeniti termin upisno povjerenstvo jer se on odnosi na nešto drugo. Upisno povjerenstvo čine i ravnatelji, tajnici vrtića, ponekad i neki vanjski članovi kao što su pročelnici ili drugi administrativni djelatnici JLS te je teško vjerovati i očekivati kako bi oni mogli (a i željeli) sudjelovati u provođenju svih razgovora i opservacija s obzirom na obvezu obavljanja i svojeg dijela posla. Ovakav prijedlog nije u suglasju s prirodom funkcioniranja predškolskih ustanova. Inicijalni razgovori se već desetljećima provode u vrtićima i svaki ih vrtić organizira na način kako misli da je najučinkovitiji s obzirom da smo svi svjesni važnosti ovog dijela našeg posla - važno nam je upoznati dijete prije njegovog dolaska u vrtić kako bismo rad u skupinama mogli organizirati što bolje. Stoga sam mišljenja da je zakonom važno propisati obvezu provođenja inicijalnih razgovora koje će i dalje provoditi stručni suradnici i zdravstveni voditelji, a konkretno regulirati njihovo provođenje u vrtićima koji nemaju stručnu službu. Također, potrebno je razlučiti aktivnost inicijalnog razgovora/opažanja djeteta kao prvog susreta roditelja/djeteta s vrtićem od procesa daljnje opservacije djeteta, odnosno praćenje djetetova ponašanja i razvoja za djecu kod kojih postoji sumnja o potrebi izrade individualnog kurikuluma ili izbora drugog programa s obzirom na djetetove teškoće ili potrebe. Zato je važno mijenjati i termin opservacija u kontekstu inicijalnih razgovora. Također bilo bi potrebno program opservacije definirati zakonom (u kojim situacijama se provodi, tko ga provodi, mogućnosti vrtića u odnosu na prihvat djeteta sukladno njegovim potrebama). Svakako bi bilo nužno promijeniti dio teksta ovog članka koji predlaže ministarstvo a koji se odnosi na "opservaciju djece koja nisu usvojila govor". Taj je dio nepotreban i može implicirati da se opserviraju samo ta djeca, a ne i neka druga koja također imaju i neke druge teškoće - „(3) Prije upisa u dječji vrtić provodi se inicijalni razgovor s roditeljem i razgovor s djetetom, odnosno opservacija djeteta koje nije usvojilo govor a koju provodi upisno povjerenstvo dječjega vrtića u kojem su minimalno tri člana od kojih je barem jedan stručni suradnik. Djelomično prihvaćen Komentari i prijedlozi odnose se na veći broj odredaba Nacrta i djelomično su prihvaćeni.
247 Tina Bebić PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA U članku 51., kojim se i ranije ukazivalo na jednakost materijalnih i drugih prava odgojitelja i zaposlenih u osnovnim školama, predlagatelj ne predlaže izmjene. U stupcu odgoja i obrazovanja, prva i temeljna razina je rani i predškolski odgoj i obrazovanje. Kvaliteta obrazovanja studenata koji izlaze s naših visokih učilišta, nesporno je rasla posljednjih godina, te dostigla razinu koja je vrijedna biti primjerom za mnoge države članice Europske unije. Nažalost, uvjeti rada onemogućavaju primjenu svih kompetencija i znanja koje odgojitelji imaju i mogu dati djeci predškolske dobi. Činjenica je kako iz Ministarstva znanosti i obrazovanja odnosno iz državnog proračuna, jedina sredstva koja se osiguravaju jesu otprilike 25 kuna za svako dijete polaznika programa predškole. Takav odnos države prema ovoj prvoj i neizmjerno važnoj stepenici institucionalnog odgoja i obrazovanja je neprihvatljiv. Nastavno na usklađivanje s propisima koji uređuju organizaciju rada osnovnih škola, te činjenicu da su plaće zaposlenih u osnovnim školama osigurane iz sredstava državnog proračuna, mišljenja smo kako bi svi odgojno-obrazovni radnici, odnosno svi zaposleni u dječjim vrtićima, jednako kao i zaposleni u školama, morali biti jednako važni Ministarstvu znanosti i obrazovanja. S tim u vezi, pozivam resorno Ministarstvo znanosti i obrazovanja da u ovoj jedinstvenoj prilici, izmjenama Zakon o ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju, uz evidentnu želju predlagatelja za usklađivanjem sa Zakonom o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi, osigura sredstva u državnom proračunu za plaće svim radnicima zaposlenim u dječjim vrtićima. Time bi se jedinice lokalne samouprave rasteretilo dijela sredstava, koja bi tada mogla i morala biti uložena u osiguravanje jednako dostupnog, jednako sigurnog i jednako kvalitetnog vrtića za svako dijete u Republici Hrvatskoj. Stoga predlažemo da članak 51., stavak 1. i stavak 2. glase: (1)Na utvrđivanje i obračun plaća, naknada i drugih prihoda radnika dječjih vrtića, koji su u vlasništvu jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave ili Republike Hrvatske, primjenjuju se propisi kojima se uređuju plaće, naknade i drugi prihodi javnih službenika i namještenika zaposlenih u osnovnom školstvu, ako su ti propisi povoljniji za radnike. Osnivači predškolskih ustanova obvezni su bez iznimke poštovati najmanje jednaka materijalna i nematerijalna radna prava onima kakva uživaju zaposleni u osnovnim školama. (2)Sukladno st.1. ovoga članka, sredstva za plaće zaposlenih radnika u dječjim vrtićima osiguravaju se iz državnog proračuna. Djelomično prihvaćen Komentari i prijedlozi odnose se na veći broj odredaba Nacrta i djelomično su prihvaćeni.
248 Tina Bebić PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA Članak 48. govori o financiranju dječjeg vrtića. Teret financiranja dječjih vrtića u ovom je trenutku isključivo na jedinicama lokalne (regionalne) samouprave, zbog čega su vrlo često prisutne izrazito velike razlike. S ciljem osiguravanja jednakih mogućnosti za svako dijete u Hrvatskoj i zaustavljanja diskriminacije prema mjestu rođenja, življenja i rada, nužne su značajne promjene. U tom smislu, prije svega je potrebno definirati jedinstvenu ekonomsku cijenu vrtića, kao minimum financijske obveze jedinice lokalne samouprave, koji svaka od njih mora osigurati. Nesporno je kako mnoge manje jedinice lokalne samouprave iz svojih malih proračunskih sredstava nisu i neće biti u mogućnosti osigurati dovoljna sredstva za financiranje ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja. U članak 48. potrebno je dodati stavak 5., dok predloženi stavak 5. postaje stavak 6.: (5) Jedinstvenu ekonomsku cijenu programa ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja na području Republike Hrvatske donosi ministar obrazovanja Odlukom. U članku 49. stavak 2. potrebno je dodati: (2) jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave dužne su za predškolski odgoj izdvojiti najmanje onoliko sredstava koliko svojim mjerilima utvrdi predstavničko tijelo županije, odnosno Grada Zagreba, a sukladno Odluci ministra obrazovanja o jedinstvenoj ekonomskoj cijeni vrtića. Članak 50. govori o sredstvima koja se za potrebe predškolskog odgoja osiguravaju u državnom proračunu. Tako predlagatelj, navodeći tek određene programe i kategorije djece predškolske dobi, čini nedopustivu diskriminaciju, stavljajući neku djecu u listu svojih prioriteta, na štetu druge djece koja na toj listi nisu. Stoga članak 50. stavak 2. mora glasiti: (1) Javnim potrebama sukladno stavku 1. ovoga članka smatraju se svi redoviti programi odgoja i obrazovanja, a posebice programi: - za djecu s teškoćama u razvoju i darovitu djecu, - za djecu rane i predškolske dobi hrvatskih građana u inozemstvu, - za djecu rane i predškolske dobi pripadnika nacionalnih manjina, - program predškole. Djelomično prihvaćen Komentari i prijedlozi odnose se na veći broj odredaba Nacrta i djelomično su prihvaćeni.
249 Tina Bebić PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA U članku 42. stavak 1. potrebno je dodati jasnu odrednicu o načinu gdje i koje dokumente je vrtić dužan objaviti, sukladno Zakonu o pravo na informiranje: (1) Odredbe statuta i pravilnika o unutarnjem ustrojstvu i načinu rada dječjeg vrtića kojim se uređuje rad dječjeg vrtića u obavljanju djelatnosti kao javne službe moraju biti na pogodan način dostupne javnosti. Statut i drugi akti, kao i Godišnji plan i program, godišnja Izvješća o radu i financijska izvješća, Odluke i zapisnici sa sjednica Upravnog vijeća, moraju biti istaknuti i dostupni na mrežnim stranicama vrtića. Primljeno na znanje Nacrtom nisu predviđene izmjene predloženih odredaba te će se o njima raspraviti pri izradi novoga Zakona.
250 Ana Božić PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA Poštovani, u potpunosti podržavam prijedlog novog teksta kao i opće komentare Udruge Sidro iznesene u ovoj javnoj raspravi te sam za implementiranje istih u izmjene i dopune Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju. Smatram ih realnim, kvalitetnim i promišljenim na način da su uvažene zakonitosti struke te se istima nastoje ublažiti ili u potpunosti riješiti problemi struke što je nužan korak ka kvalitetnom i svima dostupnom RPOO-u. Nadalje, ono što me zabrinjava kada su u pitanju kvalitetne promjene u RPOO-u koje se nastoje postići i osigurati izmjenama i dopunama Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju stoji u zaključku Ocjena i izvora sredstava potrebnih za provođenje zakona, gdje se navodi da nisu potrebna dodatna sredstva iz državnog proračuna Republike Hrvatske za provedbu ovog zakona. Zakon predviđa da će najveći dio troškova za provođenje istoga snositi jedinice lokalne samouprave, no što je sa slabije razvijenim JLS koje će trebati podršku države u ostvarivanju ciljeva i uvjeta definiranih ovim zakonom, ukoliko financijska sredstva iz državnog proračuna izostanu u vidu potpore možemo slobodno predvidjeti da u startu nemamo jednako dostupan RPOO za sve, jer za očekivati je da mnoge JLS neće moći financijski pratiti propisano. Nadalje kada govorimo o funkciji ravnatelja koja je iznimno zahtjevna i odgovorna te je uz nositelje odgojno-obrazovnog programa ključ kvalitete RPOO-a u pojedinoj ustanovi, ne vidim mogućnost da se isto radno mjesto otvara na pola radnog vremena. Mnogi ravnatelji će posvjedočiti da je njihov posao od 0 do 24 i upravo zato nemoguće je kvalitetno obnašati tu funkciju i voditi jednu tako važnu ustanovu u radnom odnosu na pola radnog vremena. Za primjer navesti ću da brojni Protokoli koji reguliraju postupanje u kriznim i specifičnim situacijama koje se događaju u ustanovama ranog i predškolskog odgoja navode da je upravo ravnatelj osoba koja mora biti prisutna ili kontaktirana u tim ozbiljnim situacijama što je nemoguće ukoliko ravnatelj nije dostupan puno radno vrijeme ustanove, tako nešto bitno ugrožava sigurnost i profesionalnost koju predškolska ustanova mora nuditi. Nadalje u slučaju kada se učitelj/ica razredne nastave uvodi kao nestručna zamjena u svojstvu matičnog odgojitelja, a u trenutnom stanju gdje po odgojnim skupini rade dva odgojitelja (odnosno jedan odgojitelj po smjeni) na taj način stavljamo dodatan pritisak i odgovornost na odgojitelja sa završenom potrebnom stručnom spremom koji će u toj situaciji biti jedini nositelj odgojno-obrazovnog programa u brojnim segmentima odgojno-obrazovnog procesa i samim time biti doveden u situaciju da obnaša svoje radne obaveze kao da radi sam u skupini uz pomoćnu osobu, jer nemoguće je zahtijevati od učitelja u doškolovanju da participira na način da primjenjuje znanja i kompetencije koje još nema. Dvije godine koliko je dopušteno trajanje doškolovanja je predugo za jednog odgojitelja da bude preopterećen u ionako nezadovoljavajućim uvjetima rada kada govorimo o omjeru odraslih stručnjaka na broj djece u skupini. s poštovanjem, Ana Božić, odgojitelj praktičar Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
251 Tina Bebić PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA U članku 16., stavak 2., ističe se ispravna odredba o obvezi usklađivanja radnog vremena vrtića s potrebama djece i zaposlenih roditelja. Kako bi se ispravno odgovorilo na iste, nužno je utemeljeno i argumentirano prilagoditi radno vrijeme predškolskih ustanova. U suradnji sa zaposlenim roditeljima, temeljem dokumentacije koju su roditelji suglasni predstaviti vrtiću, kao i dopustiti mogućnost provjere radnog statusa, ali s uvažavanjem mogućih kratkotrajnih promjena (iznenadni gubitak posla, promjena radnog mjesta, duža bolovanja…), vrtić može prilagoditi radno vrijeme. Stoga u stavak 2. valja dodati: (2) Radno vrijeme dječjih vrtića mora biti usklađeno s potrebama djece i zaposlenih roditelja. Roditelji daju suglasnost za provjeru svog radnog statusa pri HZMO, uz uvažavanje kratkotrajnih izmjena u radnom statusu. U slučaju smjenskog rada i nemogućnosti usklađivanja smjena, oba roditelja vrtiću donose potvrdu poslodavca o istome, temeljem čega vrtić ukoliko je u mogućnosti, usklađuje radno vrijeme ustanove. Primljeno na znanje Radno vrijeme dječjih vrtića može se uskladiti izmjenama statuta. Valja istaknuti kako neki dječji vrtići rade i u smjenama.
252 Tina Bebić PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA U članku 17., stavak 3., potrebno je Pravilnikom pojasniti postupanje pri upisu djeteta s teškoćom u ustanovu. U slučaju kada su kod djeteta utvrđene teškoće u razvoju, predškolska ustanova i roditelj potpisuju ugovor u trajanju od tri mjeseca, unutar kojih stručni suradnici vrtića provode evaluaciju napredovanja djeteta u ustanovi, te se na osnovu iste utvrđuje djetetova dobrobit uključivanjem u program ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, temeljem čega se ugovor produžuje ili prekida. Roditelj je obvezan prema uputi Dječjeg vrtića obaviti preporučene pretrage u cilju prikupljanja što potpunijih informacija o djetetovim mogućnostima i teškoćama. Ukoliko se zbog vrste i stupnja teškoća utvrdi da dijete u određenom programu i ustanovi ne napreduje zadovoljavajuće, odnosno ako vrtić nije u mogućnosti djetetu pružiti odgovarajući uvjete, dijete se upućuje u najbliži vrtić koji mu to može omogućiti. Pri takvom prelasku dvije ustanove surađuju u potpunosti, kako bi se djetetu i roditeljima taj prelazak olakšao. Cijena boravka u drugoj ustanovi ne smije biti različita od one u koju je dijete prvotno bilo uključeno. Istim je Pravilnikom potrebno definirati zadaće stručnih suradnika i odgojitelj u odnosu na rad s djetetom s posebnim potrebama. Individualne programe pišu stručni suradnici – psiholog, edukacijski rehabilitator. U slučaju kada vrtić nema stručnog suradnika odgovarajućeg profila, dužan je osigurati djetetu s teškoćama odgovarajući individualni program u suradnji sa stručnjacima iz drugih vrtića. Odgojitelj zaposlen u skupini s djetetom s teškoćama u razvoju, mora biti educiran za određeni program koji se s djetetom provodi. U slučaju potrebe, vrtić može odgojitelja uputiti i na dodatno obrazovanje, uz uvjet da to obrazovanje i financira. (3) Programe, postupak utvrđivanja darovitosti odnosno teškoća u razvoju, i uvjete rada s darovitom djecom i djecom s teškoćama u razvoju rane i predškolske dobi utvrđuje ministar nadležan za obrazovanje Pravilnikom. Prihvaćen Prijedlog je na odgovarajući način prihvaćen.
253 Maja Curl PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA Poštovani, u potpunosti podržavam komentar gospođe Antonije Blažević vezano za čl.11 Nacrta kojim se dovodi u pitanje smisao višegodišnjeg studiranja ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja. S poštovanjem, Maja Curl Primljeno na znanje Nema konkretnog prijedloga.
254 Udruga SIDRO PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA Udruga SIDRO - odgojitelji u zaštiti prava djeteta u dječjem vrtiću, kao vjerujemo i velik broj odgojitelja i drugih zaposlenih u području Ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, s nestrpljenjem je dočekala prijedlog izmjena Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju. Nažalost, očekivali smo da će izmjene riješiti određene probleme na koje smo ukazivali, no to se nije dogodilo, bar ne u potpunosti. Stoga donosimo očitovanje udruge u ovom općem komentaru, a detaljno ćemo odgovoriti našim prijedlozima i u samim člancima. OČITOVANJE NA NACRT IZMJENA ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU Na samom početku, već u samom nazivu kao i u daljnjem tekstu Nacrta, mora se učiniti ispravak, sukladno suvremenoj terminologiji, te imenovati dokument Zakon o ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju. U članku 2., treba dodati stavak 3. kojim će se jedinicama lokalne (regionalne) samouprave otvoriti mogućnost sufinanciranja posebnih programa, kako bi se smanjile razlike u dostupnosti takvih programa. (3) Ako u pojedinim jedinicama lokalne samouprave postoji dječji vrtić, ali ne provodi posebne cjelodnevne programe (Montessori, Waldorf, sportski program, program ranog učenja stranog jezika), JLS može dijelom sufinancirati pohađanje takvog programa u vrtiću izvan te jedinice lokalne samouprave, a u kojoj se taj program provodi. U članak 6. alineja 2. dodati podstavak 4. koji glasi: 4. ''mjerila za broj ravnatelja'' U članku 11., stavak 3., potrebno je precizirati sastav stručnog povjerenstva koje utvrđuje ispunjenost uvjeta za početak rada dječjeg vrtića, s ciljem zaustavljanja mogućnosti da se vrtići otvaraju u neprimjerenim i neprihvatljivim uvjetima. (3) Postupak utvrđivanja ispunjenosti uvjeta za početak rada dječjeg vrtića provodi se prema odredbama zakona kojim se uređuje opći upravni postupak, a provodi ga stručno povjerenstvo koje imenuje ured državne uprave u županiji, odnosno gradski ured Grada Zagreba. Povjerenstvo čine stručnjaci odgovarajućeg profila, uključujući i stručnjaka s iskustvom rada u predškolskoj ustanovi. U članku 12. dodati podstavak 4. kojim bi se pobliže odredili zahtjevi kvalitete i sigurnosti opreme i namještaja kojima se opremaju dječji vrtići. - oprema i namještaj mora zadovoljavati standarde i odgovarati ISSO 9001 propisanoj kvaliteti U članku 14., stavak 5. dodati jasnije odredbe o javnoj dostupnosti i transparentnosti mreže dječjih vrtića. (5) Mreža dječjih vrtića mora udovoljiti zahtjevima dostupnosti i racionalnog ustroja dječjih vrtića i programa za djecu predškolske dobi u skladu s njihovim potrebama i sposobnostima, a u cilju informiranja javnosti o bitnim pitanjima od općeg interesa, podaci o broju i vrsti programa ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja koji se provode na nekom području, o broju uključene djece u te programe, o broju i stupnju te vrsti obrazovanja zaposlenih odgojitelja, broju djece izvan sustava RPOO na pojedinom području odnosno potrebama građana JLS, moraju biti transparentni i javno dostupni. U članku 15., stavak 2., valja razjasniti potrebu oslanjanja na ONK – okvirni nacionalni kurikularni dokument, koji datira iz 2011. godine, u odnosu na noviji, vrlo kvalitetan dokument koji sačinjava oslonac odgojno – obrazovnome radu u predškolskim ustanovama, a koji je ministar znanosti, obrazovanja i sporta Odlukom donio u svibnju 2015. godine. Držimo kako je potrebno s ovim dokumentom uskladiti važeće propise, a ne se vraćati na okvirni nacionalni kurikulum. (2) Nacionalni kurikulum za rani i predškolski odgoj i obrazovanje, donesen 2015. sukladno okvirnome nacionalnome kurikularnom dokumentu koji na općoj razini određuje elemente odgoja i obrazovanja djece rane i predškolske dobi, temelj je za rad svih predškolskih ustanova. U članku 15., potrebno je brisati stavak 6., budući da sadržaj tog stavka nema svrhu. Sukladno pedagoškim smjernicama i smjernicama NKRPOO, sadržaja u odgojno-obrazovnom radu s djecom predškolske dobi već dugo nema. Trajanje programa predškole je propisano, pravilnik je nepotreban, već je potrebno povezati ovo područje sa smjernicama Nacionalnog kurikuluma za rani i predškolski odgoj. (6) Sadržaj i trajanje programa predškole propisuje ministar nadležan za obrazovanje pravilnikom. U članku 16., stavak 2., ističe se ispravna odredba o obvezi usklađivanja radnog vremena vrtića s potrebama djece i zaposlenih roditelja. Kako bi se ispravno odgovorilo na iste, nužno je utemeljeno i argumentirano prilagoditi radno vrijeme predškolskih ustanova. U suradnji sa zaposlenim roditeljima, temeljem dokumentacije koju su roditelji suglasni predstaviti vrtiću, kao i dopustiti mogućnost provjere radnog statusa, ali s uvažavanjem mogućih kratkotrajnih promjena (iznenadni gubitak posla, promjena radnog mjesta, duža bolovanja…), vrtić može prilagoditi radno vrijeme. Stoga u stavak 2. valja dodati: (2) Radno vrijeme dječjih vrtića mora biti usklađeno s potrebama djece i zaposlenih roditelja. Roditelji daju suglasnost za provjeru svog radnog statusa pri HZMO, uz uvažavanje kratkotrajnih izmjena u radnom statusu. U slučaju smjenskog rada i nemogućnosti usklađivanja smjena, oba roditelja vrtiću donose potvrdu poslodavca o istome, temeljem čega vrtić ukoliko je u mogućnosti, usklađuje radno vrijeme ustanove. U članku 17., stavak 3., potrebno je Pravilnikom pojasniti postupanje pri upisu djeteta s teškoćom u ustanovu. U slučaju kada su kod djeteta utvrđene teškoće u razvoju, predškolska ustanova i roditelj potpisuju ugovor u trajanju od tri mjeseca, unutar kojih stručni suradnici vrtića provode evaluaciju napredovanja djeteta u ustanovi, te se na osnovu iste utvrđuje djetetova dobrobit uključivanjem u program ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, temeljem čega se ugovor produžuje ili prekida. Roditelj je obvezan prema uputi Dječjeg vrtića obaviti preporučene pretrage u cilju prikupljanja što potpunijih informacija o djetetovim mogućnostima i teškoćama. Ukoliko se zbog vrste i stupnja teškoća utvrdi da dijete u određenom programu i ustanovi ne napreduje zadovoljavajuće, odnosno ako vrtić nije u mogućnosti djetetu pružiti odgovarajući uvjete, dijete se upućuje u najbliži vrtić koji mu to može omogućiti. Pri takvom prelasku dvije ustanove surađuju u potpunosti, kako bi se djetetu i roditeljima taj prelazak olakšao. Cijena boravka u drugoj ustanovi ne smije biti različita od one u koju je dijete prvotno bilo uključeno. Istim je Pravilnikom potrebno definirati zadaće stručnih suradnika i odgojitelj u odnosu na rad s djetetom s posebnim potrebama. Individualne programe pišu stručni suradnici – psiholog, edukacijski rehabilitator. U slučaju kada vrtić nema stručnog suradnika odgovarajućeg profila, dužan je osigurati djetetu s teškoćama odgovarajući individualni program u suradnji sa stručnjacima iz drugih vrtića. Odgojitelj zaposlen u skupini s djetetom s teškoćama u razvoju, mora biti educiran za određeni program koji se s djetetom provodi. U slučaju potrebe, vrtić može odgojitelja uputiti i na dodatno obrazovanje, uz uvjet da to obrazovanje i financira. (3) Programe, postupak utvrđivanja darovitosti odnosno teškoća u razvoju, i uvjete rada s darovitom djecom i djecom s teškoćama u razvoju rane i predškolske dobi utvrđuje ministar nadležan za obrazovanje Pravilnikom. U članku 20., stavak 2. potrebno je definirati načine, uvjete i zahtjeve pri upisu djece u vrtić, koji neće dovoditi do razlika ovisno o mjestu rođenja djeteta, već će unificirano djeci omogućiti jednake uvjete pri upisu u predškolske ustanove. Nasloniti ovo pitanje na akte koje samostalno donosi Osnivač vrtića, otvara mogućnost velikih razlika u postupanju prema djeci i roditeljima, odnosno evidentno potiče diskriminaciju. Stoga stavak treba glasiti: (2) Način ostvarivanja prednosti, uvjete i zahtjeve pri upisu djece u dječji vrtić utvrđuje ministar obrazovanja Pravilnikom. U istom članku, stavak 3. propisuje provedbu inicijalnog razgovora s djecom pri upisu, odnosno opservaciju djeteta koje nije usvojilo govor. Pogrešno je promišljati kako je govor jedini pokazatelj odstupanja u djetetovu redovitom razvoju, te se odrediti na jednu ovako specifičnu stavku, negirajući i zakidajući sve ostale moguće poremećaje u redovitom razvoju djeteta. Nadalje, inicijalni razgovor kao i opservaciju, prema prijedlogu predlagatelja, provodi upisno povjerenstvo sastavljeno od tri člana, od čega bar jedan, predlaže se, mora biti stručni suradnik. Mišljenja smo kako je upisno povjerenstvo potrebno sastaviti od stručnjaka, kako jedan član povjerenstva mora biti psiholog, pedagog, ravnatelj, no jedan od članova povjerenstva obvezno mora biti odgojitelj. Stoga predlažemo da čl.20., st.3. glasi: (3) Prije upisa u dječji vrtić, provodi se obvezni inicijalni razgovor s roditeljem i razgovor s djetetom, odnosno opservacija djeteta kod kojeg su uočena odstupanja u redovitom razvoju. Razgovor odnosno opservaciju provodi upisno povjerenstvo dječjega vrtića u kojem su minimalno tri člana. Povjerenstvo čine ravnatelj, stručni suradnik iz redova psihologa, pedagoga, magistara RPOO, s obvezom da jedan član povjerenstva bude odgojitelj. Stavak 4. istog članka govori o tome kako se upisi mogu provoditi elektroničkim putem. Budući da je takav način upisa sve češći, a da je Ministarstvo već najavilo uspostavu e-vrtića, predlažemo da se u razdoblju od iduće dvije godine elektronički upisi omoguće u svim područjima Republike Hrvatske. (4) Upisi u dječje vrtiće mogu se provoditi elektroničkim putem. U razdoblju od dvije godine od stupanja ovog Zakona na snagu, uspostavit će se nacionalni upisnik djece predškolske dobi i omogućiti elektronički upisi u predškolske ustanove na području cijele Republike Hrvatske U članku 23., stavak 2., ističe se već opisano u Pravilniku o uvjetima i mjerilima za ostvarivanje predškolskih programa, a to je da se takvi programi za djecu stariju od 36 mjeseci mogu provoditi i u školama, a iznimno i za djecu rane dobi u skladu s propisanim standardima. Osjećamo potrebu još jednom istaknuti rečenicu kako je ovo prihvatljivo isključivo ako se provodi u istim uvjetima kakvi su propisani za predškolske ustanove. U tom smislu, ako škola može osigurati jednake uvjete, a jedinica lokalne samouprave nema osnovanu predškolsku ustanovu, tada je prihvatljivo da se predškolski programi provode u školi. Isto se odnosi i na kraće programe koji se provode u Pravilnikom predviđenim drugim ustanovama. Stoga bismo članak 23. stavak 2. dopunili: (2) Programi predškolskog odgoja mogu se ostvarivati: - pri osnovnim školama za djecu predškolske dobi stariju od 36 mjeseci, a iznimno u područjima rijetke naseljenosti i za djecu rane dobi u skladu s propisanim standardima, isključivo u istim uvjetima kakve imaju predškolske ustanove - kao kraći programi odgojno-obrazovnog rada s djecom rane i predškolske dobi pri knjižnicama, zdravstvenim, socijalnim, kulturnim i sportskim ustanovama, udrugama, drugim pravnim osobama i fizičkim osobama-obrtnicima, sukladno propisima koji uređuju rad svih predškolskih ustanova i u jednakim uvjetima kakve moraju zadovoljiti dječji vrtići U članku 23.a, stavak 2., predlagatelj ističe kako se program predškole samo iznimno provodi u mješovitim skupinama, dok se, kako proizlazi iz predloženog, on uobičajeno odvija u skupinama za djecu prije polaska u školu. Valja istaknuti da je velik broj odgojno obrazovnih skupina u kojima se provodi predškolski program, integriran u redovni ili posebni program, upravo dobno mješovitih skupina, zbog čega ovakva odredba sugerira potrebu formiranja drugačijeg koncepta formiranja uglavnom dobno homogenih skupina. To nije u suglasju s Nacionalnim kurikulumom za rani i predškolski odgoj, jer se i u mješovitim dobnim skupinama može kvalitetno provoditi priprema za polazak u školu. Stoga članak 23.a, stavak 2. treba glasiti: (2) Program predškole za djecu koja pohađaju vrtić integriran je u redoviti odnosno posebni program predškolskog odgoja dječjeg vrtića, koji se izvodi u odgojno-obrazovnoj skupini s djecom prije polaska u školu. Program predškole može se izvoditi u mješovitoj odgojno-obrazovnoj skupini redovitog programa. U istome članku u stavku 5. govori se o obvezi predškolskih ustanova i škola koji provode program predškole obavijestiti nadležno tijelo županije odnosno gradski ured Grada Zagreba, ukoliko roditelj ne upiše dijete u obvezni program predškole. Razumljivo, vrtići i škole, da bi mogli ispuniti tu obvezu, moraju imati podatak koja djeca jesu školski obveznici, odnosno koji roditelj s tom obvezom nije postupio sukladno Zakonu. Stoga valja dodati da nadležno tijelo županije odnosno gradski ured Grada Zagreba oma obvezu pravovremeno obavijestiti predškolske ustanove o djeci koja jesu školski obveznici, te članak 23.a, stavak 5. glasi: (5) Ako roditelj djeteta iz stavka 3. ovoga članka ne upiše dijete u program predškole, dječji vrtić ili škola u kojoj bi dijete trebalo pohađati navedeni program dužni su obavijestiti nadležno upravno tijelo županije, odnosno gradski ured Grada Zagreba i nadležnu ustanovu socijalne skrbi koji su dužni izvijestiti dječji vrtić ili osnovnu školu o poduzetim mjerama. U tu svrhu, nadležno tijelo županije odnosno gradski ured Grada Zagreba, dostavit će pravovremeno predškolskim ustanovama popis djece obveznika programa predškole. U članku 24., stavak 1., u navođenju tko radi na poslovima njege, odgoja i obrazovanja, socijalne i zdravstvene zaštite te skrbi o djeci propušteno je navesti zdravstvenog voditelja/voditeljicu. (1) U dječjem vrtiću na poslovima njege, odgoja i obrazovanja, socijalne i zdravstvene zaštite te skrbi o djeci rade sljedeći odgojno-obrazovni radnici: odgojitelj i stručni suradnik : pedagog, psiholog, logoped i edukacijski rehabilitator, te zdravstveni voditelj. U istom članku, stavak 3., navode se zahtjevi za zapošljavanje na radna mjesta u vrtiću. Predlagatelj navodi kako odgojno – obrazovni radnici u vrtiću moraju imati odgovarajuću vrstu i razinu obrazovanja te utvrđenu zdravstvenu sposobnost za obavljanje poslova iz stavka 1. ovog članka, ali propušta navesti da isti moraju imati i položen stručni ispit, kako je to stoji u trenutno važećem Zakonu. Stoga članak 24., stavak 3. treba glasiti: (3) Odgojno-obrazovni radnici u dječjem vrtiću moraju imati odgovarajuću vrstu i razinu obrazovanja sukladno Pravilniku o odgovarajućoj vrsti obrazovanja odgojitelja i stručnih suradnika u dječjem vrtiću, položen stručni ispit te utvrđenu zdravstvenu sposobnost za obavljanje poslova iz stavka 1. ovoga članka. U stavku 4. istoga članka, predlagatelj navodi potrebnu stručnu spremu koja omogućava obavljanje poslova odgojitelja, ostavljajući vrlo nejasno definirane konkretne studije koji bi bili uvjet zapošljavanja. Tako navodi preddiplomski sveučilišni studij, preddiplomski stručni studij, studij kojim je stečena viša stručna sprema u skladu s ranijim propisima, diplomski sveučilišni studij, specijalistički diplomski stručni studij, ne imenujući koji su to studiji, s kojim zvanjima. Takva formulacija imala bi se shvatiti na više načina, što za jedan ovakav dokument nije ispravno niti korisno. Primjerice, mogao bi to biti studij sestrinstva, ekonomije ili nekog drugog područja, što bi navelo poslodavce na pogrešne zaključke. U zakonu nije potrebno navoditi precizno studije koji odgovaraju zahtjevima radnog mjesta odgojitelja i stručnih suradnika, a s ciljem usklađivanja sa sljedećom stepenicom odgoja i obrazovanja i opisanim u Zakonu o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi, te Pravilnikom o odgovarajućoj vrsti obrazovanja učitelja i stručnih suradnika u osnovnoj školi, držimo da će novi Pravilnik o odgovarajućoj vrsti obrazovanja odgojitelja i stručnih suradnika u dječjim vrtićima, propisan po uzoru na spomenute dokumente, dati kvalitetan okvir obrazovnih uvjeta i zvanja u dječjim vrtićima. Stoga bi članak 24., stavak 4. glasio: (4) Poslove odgojitelja djece od navršenih šest mjeseci života do polaska u osnovnu školu može obavljati osoba koja je završila studij odgovarajuće vrste, sukladno Pravilniku o odgovarajućoj vrsti obrazovanja odgojitelja i stručnih suradnika u dječjem vrtiću. U stavku 5. ovoga članka, predlagatelj pojašnjava okvir u kojem bi se učiteljima razredne nastave omogućilo stjecanje dodatnih kompetencija i kvalifikacija prvostupnika predškolskog odgoja, uz polaganje razlike u vrijednosti 60 ECTS bodova na jednom od visokih učilišta u Republici Hrvatskoj. Manjak odgojitelja moguće je nadoknaditi dodatnim osposobljavanjem srodnih zanimanja, stjecanjem dodatnih kompetencija, no to nikako ne može biti ograničeno na samo učitelje. Naime, isticana visoka razina srodnosti koju u obrazloženju predlagatelj navodi, nije točna. Naprotiv, postoje i druga, čak i srodnija zvanja kojima se ovim putem priječi mogućnost rada u dječjim vrtićima uz iste uvjete, koji su evidentno rezervirani samo za učitelje. Primjerice, više srodnosti sa zvanjem odgojitelja imaju i pedagozi, socijalni pedagozi i drugi, posebno ako se sagleda razina obrazovanja, obujam sadržaja te ishodi učenja. Valja postići reciprocitet odgojitelja u odnosu na učitelja, i uzeti u obzir da bi pod istim uvjetima odgojitelja mogao steći dodatne kompetencije za rad u primarnom obrazovanju/školi. Dodatne kompetencije, a u skladu s ocjenama visokih učilišta te priznavanjem već položenih kolegija srodnih studija, mogu dati pripremu za rad, no nikako ne mogu dati stručnu kvalifikaciju sa zvanjem prvostupnika ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja. Pozivajući se na Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnim i srednjim školama, te Pravilnik o odgovarajućoj vrsti obrazovanja učitelja i stručnih suradnika u osnovnoj školi, predlažemo da osobe svih srodnih zanimanja koja se odluče na ovakvo dodatno obrazovanje, zadrže svoje zvanje, uz dopuštenje rada u predškolskim ustanovama nakon stečenih kompetencija – što bi se imalo smatrati nepotpunom kvalifikacijom. Osobe s takvim dodatnim obrazovanjem mogle bi privremeno obavljati poslove odgojitelja. Trajno bi te poslove mogli obavljati isključivo prvostupnici ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, nakon stjecanja kvalifikacije. Nastavno na prijedlog da se za potrebe stjecanja dodatnih kompetencija za rad u predškolskoj ustanovi na poslovima odgojitelja ostvari dodatno obrazovanje u vrijednosti 60 ECTS bodova, za koje, kako stoji u obrazloženju predlagatelja, ministar odlukom određuje nazive predmeta i sadržaj kolegija te ukupnu visinu ECTS bodova, valja se zapitati temeljem čega je tada predložen broj 60 ECTS bodova. Ukoliko je predlagatelj, navodeći upravo 60 ECTS bodova, imao na umu Odluku o donošenju programa stjecanja pedagoških kompetencija za strukovne učitelje, suradnike u nastavi i mentore (NN 8/2016), valja naglasiti kako takva odluka mora biti donesena i za stjecanje dodatnih kompetencija za poslove odgojitelja, s jasno određenim programima koje kandidati moraju proći kako bi stekli pravo rada na poslovima odgojitelja. U suprotnome, evidentno je kako prijedlog nije utemeljen na činjeničnim i stvarnim potrebama dodatnog obrazovanja. Slijedom svega navedenog tražimo da članak 24., stavak 5. glasi: (5) Ako se na natječaj ne javi osoba koja ispunjava uvjete iz stavka 4. ovoga članka poslove odgojitelja može obavljati osoba koja je završila srodni studij, uz uvjet da u roku od dvije godine od dana zasnivanja radnoga odnosa stekne dodatne kompetencije iz studijskog programa ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja na jednom od visokih učilišta u Republici Hrvatskoj u kojem se izvodi studijski program ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, a sukladno Odluci ministra o stjecanju dodatnih kompetencija za poslove odgojitelja u dječjem vrtiću/Pravilniku o stjecanju dodatnih kompetencija za obavljanje poslova odgojitelja u dječjim vrtićima. U svrhu održavanja kvalitete odgojno-obrazovnih procesa u predškolskim ustanovama, uvažavajući činjenicu da su nositelji tih procesa upravo i jedino odgojitelji s kvalifikacijom prvostupnika ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, odnosno magistri ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, osobe iz stavka 5. ovoga članka, mogu raditi poslove odgojitelja ali isključivo u smjeni uz odgojitelja koji ima odgovarajuću kvalifikaciju iz stavka 4. ovoga članka. Stoga tako treba i glasiti članak 24., stavak 7.: (7) Osoba iz stavka 5. ovoga članka zasniva radni odnos kao nestručna osoba do stjecanja dodatnih kompetencija te može izvoditi odgojno-obrazovni rad s djecom kao jedan od dvaju odgojitelja u odgojno-obrazovnoj skupini u istoj smjeni, uz odgojitelja koji ima odgovarajuću kvalifikaciju iz stavka 4. ovoga članka. Stavak 9. ovoga članka govori o tome kako se, ukoliko se na natječaj ne javi osoba koja ispunjava uvjete iz članka 4. ili 5. ovog članka, na poslove odgojitelja koji izvodi isključivo program predškole pri osnovnim školama, može zaposliti osoba koja je završila učiteljski studij. Predlažemo da se takva osoba može zaposliti, ali najduže pet šest mjeseci, odnosno da se sukladno propisima o zapošljavanju nestručne zamjene, mora nakon pet mjeseci raspisati novi natječaj. Kako bi se izbjegla mogućnost da poslodavac trajno zapošljava nestručnu zamjenu, ponavljajući natječaje svakih pet mjeseci, nestručna se zamjena može zaposliti dva puta, nakon čega je ustanova dužna pronaći način da zaposli osobu odgovarajuće stručne spreme, sukladno Pravilniku o odgovarajućoj vrsti obrazovanja odgojitelja i stručnih suradnika u dječjem vrtiću. (9) Ako se na natječaj ne javi osoba koja ispunjava uvjete iz stavka 4. ili 5. ovoga članka, poslove odgojitelja koji izvodi isključivo program predškole pri osnovnim školama za djecu koja ne pohađaju dječji vrtić može na određeno vrijeme, najdulje do pet mjeseci, sukladno propisima o zapošljavanju nestručne zamjene, obavljati osoba koja je završila učiteljski studij. Ustanova na isto radno mjesto može zaposliti nestručnu zamjenu dva puta, nakon toga dužna je raspisati natječaj i zaposliti osobu odgovarajuće stručne spreme, sukladno Pravilniku o odgovarajućoj vrsti obrazovanja odgojitelja i stručnih suradnika u dječjem vrtiću. U stavku 10. ovoga članka govori se o uvjetima koje mora ispunjavati osoba da bi se mogla obavljati poslove stručnog suradnika. Općenito, formulacija ''stručnog tima'' u kojem se nalaze ''stručni suradnici'' insinuira kako su ostali zaposleni u dječjem vrtiću zapravo nestručne osobe, što nipošto nije točno. Uzimajući u obzir činjenicu da je sve više magistara ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, da postoji i doktorski studij ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, uvažavajući bitnost i potrebu prisustva pedagoga, psihologa, edukacijskih rehabilitatora, socijalnih pedagoga, bespredmetno je isticati tek jedan dio zaposlenih u dječjem vrtiću kao stručan, suprotno njihovome zvanju i obrazovanju. Ne postoje zapreke da primjerice magistar RPOO određenim godinama staža, bude stručni suradnik koji će svojim iskustvom, znanjem i obrazovanjem biti podrška kolektivu i ponajprije djeci. To je pitanje potrebno riješiti već spomenutim Pravilnikom o vrsti odgovarajućeg obrazovanja odgojitelja i stručnih suradnika u dječjem vrtiću. Stoga tražimo da članak 24., stavak 10. glasi: (10) Poslove stručnog suradnika može obavljati osoba koja ispunjava uvjete iz Pravilnika o odgovarajućoj vrsti obrazovanja odgojitelja i stručnih suradnika u dječjem vrtiću. U članku 25.a, stavak 1., riječ je o zapošljavanju pomoćnika za djecu s teškoćama u razvoju i stručnih komunikacijskih posrednika, pri čemu predlagatelj ističe da se takve osobe mogu zaposliti, dok mi držimo kako se, sukladno potrebama djece s teškoćama u razvoju, pomoćnici i komunikacijski posrednici moraju zaposliti. (1) U skladu s potrebama djece s teškoćama u razvoju, u redovitim skupinama uz suglasnost osnivača, a prema procjeni stručnog tima u odgojno-obrazovnoj skupini mora se zaposliti pomoćnik za djecu s teškoćama u razvoju ili stručni komunikacijski posrednik, koji nije samostalni nositelj odgojno-obrazovne djelatnosti. Stavak 2. istoga članka govori o ispunjavanju uvjeta za zapošljavanje osoba iz stavka 1. ovoga članka, pri čemu valja naglasiti kako zvanje pomoćnika u dječjem vrtiću nije jasno definirano, kao ni potrebna edukacija, a u prijedlogu se, kako se čini, predlagatelj veže uz Pravilnik o pomoćnicima u nastavi. Još jednom ističemo kako je u svakom trenutku od iznimnog značaja razumjeti razvojne specifičnosti, odnosno različitosti djece predškolske i osnovnoškolske dobi. Uvažavajući te razlike, nije moguće na isti način pristupiti radu s oba uzrasta, pa tako niti pomoćnici u nastavi bez dodatne osposobljenosti ne mogu učinkovito odgovoriti na potrebe djeteta predškolske dobi. Stoga predlažemo da se izradi Pravilnik o pomoćnicima djeci s teškoćama i stručnim komunikacijskim posrednicima u dječjim vrtićima, koji će definirati i vrstu i stupanj edukacija koje takve osobe imaju proći. Tako bi članak 25.a, stavak 2. glasio: (2) Pomoćnik za djecu s teškoćama u razvoju te stručni komunikacijski posrednik moraju ispunjavati sljedeće uvjete: a. završeno najmanje četverogodišnje srednjoškolsko obrazovanje b. završeno osposobljavanje i stečena djelomična kvalifikacija, a sukladno Pravilniku o pomoćnicima djeci s teškoćama i stručnim komunikacijskim posrednicima u dječjem vrtiću. c. uvjete propisane člankom 25. ovoga Zakona d. nije roditelj/skrbnik niti drugi član uže obitelji djeteta kojem se pruža potpora. Također, ovim Pravilnikom valja jasno utvrditi koji su poslovi osoba iz stavka 1. ovog članka, odnosno spriječiti sada prisutnu pojavu da osoba koja je zaposlena na poslovima pomoćnika djetetu s teškoćama u razvoju, obavlja poslove odgojitelja odnosno druge poslove koje poslodavac odredi. U članku 26. govori se o zasnivanju radnog odnosa. Po uzoru na ostale srodne Zakone, primjerice onaj o osnovnom školstvu, čini se kako predlagatelj ovdje daje puno više smjernica, koje i nije nužno uvrstiti u zakon, budući da one proizlaze iz odredbi više drugih zakona. Jasno je da se u javnoj službi zapošljavanja odvijaju putem javnih natječaja, čija je provedba propisana i nedvojbeno određena. Ono što je potrebno učiniti, a evidentno temeljem dugogodišnje prakse postoji taj problem, jest bolji nadzor provedbe odredbi svih zakona. Ukoliko predlagatelj i dalje ostaje pri ovoj formi detaljiziranja odredbi, tada u članak 1. ovog stavka treba dodati: (1) Radni odnos u dječjem vrtiću zasniva se ugovorom o radu na temelju natječaja, sukladno Zakonu o radu. U stavak 3. ovoga članka valja dodati jasniju odredbu u slučajevima kada predškolska ustanova nema svoje mrežne stranice, budući da nije propisano da ih mora imati. Tada se natječaj, kao i ostali dokumenti za koje je Zakonom o pravu na pristup informacijama javna ustanova dužna učiniti javno dostupnima, moraju objaviti na mrežnim stranicama Osnivača predškolske ustanove. (3) Natječaj se objavljuje na mrežnim stranicama i oglasnim pločama Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, te mrežnim stranicama i oglasnim pločama dječjeg vrtića, odnosno mrežnim stranicama osnivača ukoliko vrtić nema web stranicu, a rok za primanje prijava kandidata ne može biti kraći od osam dana. U stavku 4. članka 26. govori se o mogućnosti zapošljavanja bez raspisivanja natječaja. Razumljivo je kako natječaj ima svoje zahtjeve, prije svega potrebno je određeno propisano vrijeme za njegovu provedbu, dok je potreba za radnikom nerijetko gotovo trenutna. Razumljivo je da mora postojati institut zapošljavanja na način da ono bude brzo i jednostavno, kada obavljanje poslova ne trpi odgodu. Ono što držimo problematičnim, što se u praksi pokazalo neprihvatljivim, jest činjenica da se često takav institut zapošljavanja iskorištava, pa se odlukom ravnatelja o zapošljavanju bez raspisivanja javnog natječaja, radnik ili radnici zapošljavaju na uzastopne takve ugovore, tumačeći kako je riječ o zamjeni za jednog, zatim drugog, trećeg radnika., ističući svaku tu zamjenu kao potpuno drugačije radno mjesto. Jasno su propisani poslovi odgojitelja, i nema razlike u obavljanju poslova jednog u odnosu na drugog odgojitelja, radi se o istom radnom mjestu. U tom smislu valja ograničiti broj ponavljanja takvih vrsta zapošljavanja za isto radno mjesto i nesporno utvrditi kako se to odnosi na radno mjesto odgojitelja, bez potrebe isticanja zamjene za pojedinog konkretnog radnika. Poslodavac mora rad organizirati na način da se poslovi nesmetano obavljaju, no ne može tumačiti zakonske odredbe proizvoljno i na štetu radnika. Radno mjesto odgojitelja nije sezonski posao, što bi se dalo zaključiti iz načina na koji se poslodavci trenutno odnose prema radnicima, a poradi kvalitete odgojno-obrazovnog rada, potrebe za kontinuitetom, poznavanjem okruženja i djece s kojom odgojitelj radi, iz čega proizlazi svaka pedagoška intervencija odgojitelja. Stoga stavak 4. treba glasiti: (4) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, radni odnos može se zasnovati ugovorom o radu i bez natječaja: – kad obavljanje poslova ne trpi odgodu, do zasnivanja radnoga odnosa na temelju natječaja, ali ne dulje od 60 dana, – ustanova smije za isto radno mjesto koristiti mogućnost zapošljavanja na 60 dana bez raspisivanja natječaja dva puta, nakon toga je obvezna raspisati natječaj. Pod istim radnim mjesto podrazumijevaju se sva radna mjesta koja su opisana istim nazivom odnosno imaju iste radne zadatke – kad potreba za obavljanjem poslova ne traje dulje od 60 dana. – u slučaju izmjene ugovora o radu radnika u predškolskoj ustanovi sklopljenog na neodređeno nepuno radno vrijeme u ugovor o radu radnika u predškolskoj ustanovi sklopljenog na neodređeno nepuno radno vrijeme u ugovor o radu na neodređeno puno radno vrijeme, U istom stavku istoga članka, podstavak 5. kaže kako će se u slučaju izmjene naziva posla odnosno popisa ili opisa poslova, s radnikom sklopiti novi ugovor o radu bez raspisivanja natječaja. Prije svega, predlagatelj nije pojasnio koje su to situacije i primjeri u kojima bi se naziv posla, popis i opis poslova mijenjao, a da bismo takvu mogućnost morali uglaviti u Zakon. Nadalje, takva pojava nije uobičajena, jer se već postojeća radna mjesta rijetko na ovaj način mijenjaju, a kada i dolazi do promjena, nužno je i zakonom obvezno omogućiti korištenje stečenih prava. Stoga, ne vidimo potrebu da se na taj način u zakon unesu promjene. U slučaju nekih izvanrednih okolnosti, uvijek je moguće s radnikom sklopiti dodatak ugovoru o radu, te smo tako i izmijenili predloženi podstavak članak 26., stavak 4., podstavak 5.: – u slučaju izmjene ugovora o radu radnika koji u predškolskoj ustanovi ima zasnovan radni odnos na neodređeno vrijeme, a kojim se mijenja naziv posla, odnosno popis ili opis poslova, takva će se izmjena riješiti dodatkom ugovoru o radu Nastavno na isti problem uzastopnog zapošljavanja na načine koji su štetni za radnika i upitno zakoniti u odnosu na Zakon o radu, u članku 26., stavak 5. govori se o zapošljavanju ukoliko se na natječaj ne javi osoba odgovarajućih kvalifikacija za poslove odgojitelja. Kada se zapošljava nestručna zamjena, nakon pet mjeseci poslodavac je dužan ponoviti natječaj, a do tada, odnosno dok se ne javi stručni kadar, osoba koja ne ispunjava propisane uvjete može nastaviti raditi. Takva formulacija dovodi do pojave da se nestručna osoba zaposli i svakih pet mjeseci se provodi natječaj, no osoba nastavlja raditi godinama, jer nema ograničenja koliko se puta smije ovaj postupak ponoviti. Tako se smanjuje kvaliteta odgojno-obrazovnog procesa koji se provodi u vrtićima koji nemaju zaposlen stručni kadar, i postavlja se pitanje zašto uopće propisujemo sve ove odredbe, kada postoji način da ih se zaobiđe. Nužno je ograničiti mogućnost višegodišnjeg ponavljanja ovakvog postupka, i motivirati poslodavce i osnivače predškolskih ustanova na traženje radnika odgovarajuće i propisane vrste obrazovanja. (5) Ako se na natječaj ne javi osoba koja ispunjava uvjete iz članka 24. ovoga Zakona, natječaj će se ponoviti u roku od pet mjeseci, a do zasnivanja radnog odnosa na osnovi ponovljenog natječaja radni se odnos može zasnovati s osobom koja ne ispunjava propisane uvjete. Postupak zapošljavanja nestručne zamjene može se ponavljati najviše tri puta, nakon toga vrtić je obvezan zaposliti radnika koji udovoljava stručnim obrazovanjem za radno mjesto na koje se zapošljava. Članak 28. govori o pripravnicima. U srpnju 2021. predali smo Ministarstvu znanosti i obrazovanja prijedlog izmjena Pravilnika o načinu i uvjetima polaganja stručnog ispita odgojitelja i stručnih suradnika u dječjem vrtiću, kako bismo pomogli ispraviti nevjerojatnu činjenicu da danas, 2021. godine, u dječjim vrtićima vrijedi Pravilnik donesen 1997. godine, koji od tada nije doživio ni slovo izmjena. Ne smijemo dopustiti da se pripravnike koristi kao jeftiniju radnu sna Djelomično prihvaćen Komentari i prijedlozi odnose se na veći broj odredaba Nacrta i djelomično su prihvaćeni.
255 Dječji vrtić Tamaris PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA Pozdravljamo izmjene Prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju. Predlažemo izmjene u vezi članka 34. Upravno vijeće pod stavkom 3)Najmanje polovicu članova upravnog vijeća imenuje osnivač iz reda javnih radnika (u pravnoj terminologiji pojam javnih radnika ne postoji, stoga bi isto trebalo izmijeniti odnosno precizirati primjerice iz reda javnih službi radnika), nadalje u istom stavku se navodi da se ostali članovi upravnog vijeća biraju se tajnim glasovanjem iz reda odgojitelja i stručnih suradnika dječjeg vrtića (postavlja se pitanje što je sa ostalim radnicima u dječjem vrtiću koji obavljaju administrativno-tehničke i pomoćne poslove, to znači da oni nemaju pravo na svoga člana u vijeću, niti imaju pravo izbora niti imaju pravo birati, a isto nije ni u skladu sa člankom 164. predstavnik radnika u organu poslodavca Zakona o radu ), stoga predlažemo da se riječi "iz reda odgojitelja i stručnih suradnika" promijene "iz reda radnika". Primljeno na znanje Nacrtom nisu predviđene izmjene odredaba vezano uz upravno vijeće te će se o istima voditi računa pri izradi novoga Zakona.
256 Iva Krivičić Miočić PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA Poštovani, ponovo se pristupa izmjenama i dopunama, a ne donošenju novog Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju što osobno smatram neophodnim. Pozdravljam praksu e-savjetovanja, koja omogućava pojedincima i različitim udrugama da daju svoje mišljenje i prijedloge. Prilikom donošenja izmjena i dopuna, ili novih prijedloga zakona, oformite radnu skupinu i konzultirajte struku što treba mijenjati – ravnatelji ustanova znaju probleme s kojima se susreću u radu. Čl. 7. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju I Godišnje izvješće o radu vrtića i Godišnji plan i program rada su važni dokumenti za ustanovu. Zato dosadašnja praksa da se prvo usvaja Izvješće, a potom donosi Plan ima smisla da se kvalitetno može posvetiti izradi jednog, pa drugog dokumenta. Čl. 9. St.5. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju Škola može obavijestiti nadležno upravno tijelo županije i nadležni CZSS ako roditelj ne upiše svoje dijete u program predškole, jer stručno povjerenstvo dobiva popis djece, školskih obveznika (do 31. siječnja tekuće godine) od Ureda u županiji - sukladno Pravilniku o postupku utvrđivanja psihofizičkoga stanja djeteta, učenika te sastavu stručnoga povjerenstva. Ali vrtići ne dobivaju službeno informaciju koji su školski obveznici koji bi se trebali doći prijaviti za program predškole, s obzirom na mjesto prebivališta. Planira li se izmijeniti Pravilnik o sadržaju i trajanju programa predškole, i tko će vrtićima službeno davati tu informaciju? Čl. 11. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju Zbog čega vrtić mora imati pedagoga, zašto se daje prednost pedagozima? Ne umanjujem njihovu ulogu u dječjem vrtiću, ali stručni suradnik psiholog prije bi uočio razvojno odstupanje kod djeteta, što je izuzetno važno za ranu intervenciju. Stručni suradnici edukacijski rehabilitator i logoped su u današnje doba toliko važni zbog teškoća djece. Čl. 19. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju Propisujete da ravnatelj mora imati VSS umjesto dosadašnju VŠS. Zbog čega je to bitno? Zar odgojitelj s VŠS i dugogodišnjem iskustvom (radnim stažem) u vrtiću nije kvalificiran za obavljanje poslova ravnatelja? Nemojte mijenjati te odredbe!!! Nek ostane VŠS, barem do nekih drugih izmjena Zakona. Samo stručni suradnici i mlađe odgojiteljice imaju VSS. Odgojitelji se i inače teško odlučuju prijaviti se na natječaj za izbor i imenovanje ravnatelja, jer nakon isteka četverogodišnjeg mandata, mogu ostati bez posla. Zašto se ne bi mogla preuzeti odredba iz članka 128. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi („Narodne novine“ 87/08, 86/09, 92/10, 105/10, 90/11, 5/12, 16/12, 86/12, 126/12, 94/13, 152/14, 07/17, 68/18, 98/19, 64/20) vezana uz mirovanje prava i obveza iz ugovora o radu za vrijeme trajanja mandata za ravnatelja predškolske ustanove, odnosno zašto nije predviđena mogućnost sklapanja ugovora o radu na određeno vrijeme s osobom koja zamjenjuje ravnatelja u mandatu. Koliki postotak nekog kolektiva ima visoku stručnu spremu? Pogotovo u manjim mjestima i na otocima. Pojedini vrtići mogli bi imati značajnih problema s imenovanjem ravnatelja ustanove, a tako i vršitelja dužnosti. Što će vrtići učiniti ako nema kandidata s VSS? Iznimka da se može raditi o ravnatelju u najmanje drugome uzastopnome mandatu, također je ograničavajuća. Ostala razmišljanja: Prosvjetna inspekcija rušila je natječaje za radna mjesta zbog toga što su vrtići u natječajnoj dokumentaciji tražili dokaz o hrvatskom državljanstvu, a vi ovim Nacrtom niste propisali posebne uvjete niti način dokazivanja u pogledu: poznavanja hrvatskog jezika, pripravničkog staža, stručnog ispita, uvjeta iz članka 25. što se tiče isključenja kaznene, prekršajne odgovornosti i drugih bitnih okolnosti. S poštovanjem, Iva Krivičić Miočić Djelomično prihvaćen Komentari i prijedlozi odnose se na veći broj odredaba Nacrta i djelomično su prihvaćeni. Odredba vezano uz uključivanju djece u programe predškole propisane su na drugačiji način.
257 Dječji vrtić Rijeka PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA Stručni djelatnici Dječjeg vrtića Rijeka mišljenja su kako Zakon o ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju mora u najvećoj mogućoj mjeri osigurati kvalitetu odgojno-obrazovnog rada i u punoj mjeri štititi prava djeteta. Stoga, u potpunosti podržavamo komentare i prijedloge koje je u ovom savjetovanju donijelo Hrvatsko psihološko društvo i predstavnici sindikata! Apeliramo da se čim prije s Nacionalnim kurikulumom za rani i predškolski odgoj i obrazovanje, kao i novom inačicom Zakona, usklade svi pravilnici relevantni za kvalitetno funkcioniranje djelatnosti te da resorni ministar donese sve potrebne prateće dokumente (primjerice, za rad s darovitom djecom, kako je najavljeno inačicom iz 1997. godine). Podržavamo namjeru da se u Hrvatskoj osigura veći obuhvat djece programima ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, na način da se poštuju mjerila Državnog pedagoškog standarda. U kontelstu rasprave oko članka 11., ističemo pozitivan primjer Učiteljskog fakulteta u Rijeci koji je unatrag nekoliko godina otvorio izvanredni studij ranog i predškolskog odgoja, što je zakonski i stručni okvir za stjecanje odgovarajućih kompetencija odgojitelja. Primljeno na znanje Izrada podzakonskih propisa i drugih dokumenata predviđena je, a plan izmjene nekih propisan je i u Prijelaznim i završnim odredbama Nacrta.
258 Jasna Čiček Vorih PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA Poštovani svi, Ovim putem podržavam volju zakonodavca da izmjenama i dopunama ovog Zakona barem pokuša ublažiti kronični nedostatak odgojitelja i stručnih suradnika u vrtiću, kao i namjeru uključivanja što većeg broja djece predškolske dobi u sustav. Isto tako , uvažavam različita mišljenja i stavove svih struka koje su bile uključene u ovo savjetanje, te se iskreno nadam da će se i moji stavovi kao predsjednice Upravnog vijeća privatnog vrtića uvažiti. S obzirom da nam je svima u cilju da se postigne što veća dostupnost vrtića za svako dijete predškolske dobi, na zakonodavcu je da iznađe prijelazna i najmanje bezbolna rješenja do ostvarenja istog. Svjesni smo činjenice da do trenutka usklađenja potreba tržišta rada i upisnih kvota na fakultetima za odgojitelje i stručne suradnike, stvarnih pomaka neće biti. Isto tako, sve dok se ne postignu financijski uvjeti iz proračuna JLS-a za sufinanciranjem djece predškole dobi u vrtićima kroz povećanje subvencije roditeljima i proširenje smještajnih kapaciteta vrtića, veći obuhvat smještaja djece predškolske dobi nije moguć.Iz prednje navedenih razloga, nije moguće uspoređivati naš predškolski sustav sa ekonomski razvijenijim državama Europske unije kao i ispoštivati sve odredbe ovog Zakona i pratećeg DPS-a u cijelosti.Nadalje, prilikom donošenja svake izmjene i dopune ovog Zakona i pratećih propisa iz oblasti predškolskog odgoja, zakonodavac bi trebao uzeti u obzir regionalne nejednakosti u kojima vrtići djeluju, odnosno indeks razvijenosti JLS, veličinu vrtića odnosno broj odgojno-obrazovnih skupina te naposljetku i dakako najvažniju komponentu, različitost u financiranju rada vrtića posebnice onih čiji je osnivač fizička osoba (privatni vrtići). Mišljenja sam da čl.20 gore citiranog Zakona a koji propisuje obvezu formiranja stručnog povjerenstva za upis djece u vrtiću, nije realno ostvariva za manje vrtiće čiji je osnivač fizička osoba a u kojem se upis djece provodi po potrebi tijekom cijele pedagoške godine . Tim više što je i dostupnost takvog stručnog kadra u manje razvijenim lokalnim sredinama manja u odnosu na veće sredine te da privatni vrtići nemaju fiskalnu mogućnost zapošljavanja dodatnog stručnog kadra. Moje prijedlog je da se na razini državne, područne odnosno regionalne te lokalne samouprave oformi za području svake županije jedno takvo stručno povjerenstvo koje bi bilo dostupno za sve manje vrtiće koji nisu u mogućnosti zaposliti takav stručni kadar bez obzira tko je osnivač vrtića , te da će naravno biti dostupan za svu djecu predškolske dobi na tom području. Nadalje, činjenica je da tri od četiri privatna vrtića u našoj Krapinsko - zagorskoj županiji prolaze ili su prošli kroz sustav predstečajnih nagodbi sukladno odredbama Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi. U situaciju predstečaja privatni vrtići su dovedeni zbog prevelike kreditne zaduženosti osobnih prihoda i imovine osnivača radi investicije izgradnje i opremanja vrtića i nemogućnosti naplate realne ekonomske cijene vrtića na tržištu koji bi pao na teret roditelja s druge strane. U postojećem zakonskom i financijskom okviru u kojem privatni vrtići na području RH djeluju ne samo da je teško pratiti i ispunjavati zakonske obveze, već to postaje gotovo nemoguće, ali je i s druge strane i prekršajno kažnjivo zbog fiskalne odgovornosti preuzete Zakonom o predstečajnoj nagodbi i financijskom poslovanju.Mišljenja sam da privatni vrtići u manjim sredinama pored vrtića čiji je osnivač JLS i obrta za čuvanje djece kojima je također omogućeno zbrinjavanje djece predškolske dobi , ne mogu biti konkurentni na tržištu i njihova budućnost je neizvjesna. Isto tako nisam optimistična da će se ubuduće novi i otvarati. Iz odredbe čl.48.Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju, zatim čl. 41.Državnog pedagoškog standarda za predškolski odgoj i obrazovanje, a što je i potvrđeno Odlukom Ustavnog suda RH -U-III/2124/2010 sufinanciranje poslovanja predškolskog odgoja u privatnim vrtićima spada u dobrovoljnu ne i zakonsku obvezu JLS-a. To u praksi znači da JLS ne financira jednako rad vrtića kojem nije osnivač (izuzetak dobre prakse je Grad Zadar) u odnosu na onaj vrtić kojem je osnivač ( JLS rad vrtića ne financira isključivo i samo putem instituta ekonomske cijene), a s druge strane zakonodavac tretira sve vrtiće na isti način u ispunjavanju obveza iz ovog i svih drugih popratnih propisa iz oblasti predškolskog obrazovanja , pa tako i za vrtiće kojem je osnivač fizička osoba , pa ih tako i jednako kažnjava ??? Ponavljam , preostali financijski teret koji bi bio dostatan za ispunjenje svih zakonskih obveza iz oblasti predškolskog odgoja a koji bi pao eventualno na teret roditelja nije realno ostvariv, posebice u manje razvijenim sredinama,gdje su platežne mogućnosti roditelja još manje u odnosu na roditelje iz veće razvijenije sredine.U tom kontekstu , uz prethodno obrazloženje zašto privatni vrtići ne mogu ispunjavati zakonske obveze u istom opsegu kao i drugi vrtići kojima je osnivač JLS , mišljenja sam da treba hitno mijenjati prekršajne odredbe Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju, koji za svaki pojedinačni prekršaj u svom članku 52.b.st. propisuje visoke novčane kazne od 10.000,00 kuna do 15.000,00 kuna za pravnu osobu i 5.000,00 kuna do 8.000,00 kuna za odgovornu osobu a posebno stavak 1.podstavak 3 u odnosu na ne poštivanje odredaba DPS-a, u što između ostalog ulazi potreban broj odgojitelja i stručnih suradnika (kojih na tržištu rada ionako nema), povećan broj djece u skupinama (koje vrtić upisuje da bi zadovoljio financijske kriterije i obveze preuzete predstečajnom nagodbom , u suprotnom krši te propise). Stoga, zaključno, protivim se izmjeni i dopuni čl.20.st.3 Zakona o uvođenju zakonske obveze formiranja stručnog povjerenstva prilikom upisa zbog dodatnog zapošljavanja na teret manjih vrtića čiji je osnivač fizička osoba ( najmanje do dvije odgojno-obrazovne skupine) , zatim izmjeni i dopuni čl.24.st.1. Zakona o uvođenju zakonske obveze zapošljavanja pedagoga na teret manjih vrtića čiji je osnivač fizička osoba ( najmanje do dvije odgojno - obrazovne skupine), te isto tako molim da se izmijeni i dopuni čl.48. Zakona u svezi financiranja vrtića čiji je osnivač fizička osoba kao i da se izmijeni/dopuni/ ukine čl.52.b st.1. Zakona u svezi nepoštivanja odredbe DPS-a u odnosu na vrtiće kojem je osnivač fizička osoba. Posljedično , moli se zakonodavac da zaštiti postojeće a posebno manje privatne vrtiće od dodatnog financijskog zaduživanja i preuzimanja novih zakonskih obveza , i /ili da se istima omogući rad i financiranje pod jednakim uvjetima kao i ostalim vrtićima, kako bi u istoj mjeri mogli ispunjavati svoje zakonske obveze. Lp, Jasna Čiček Vorih, dipl.iur. Djelomično prihvaćen Komentari i prijedlozi odnose se na veći broj odredaba Nacrta i djelomično su prihvaćeni. Neke od odredaba nisu planirane Nacrtom te će se o njima raspraviti pri izradi novoga Zakona.
259 Sindikat odgoja i obrazovanja Hrvatske PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA Prije svega, pozdravljamo dugoočekivane izmjene i dopune Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju smatrajući kako su izmjene i dopune nužne radi omogućavanja pravne podloge za bolje uređenje sustava predškolskog odgoja i razvoja ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja. Predložene izmjene i dopune u Nacrtu Prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju idu u smjeru poboljšanja pedagoške prakse, ali nedovoljno, posebice u rješenjima i uspostavi mehanizama koji će osigurati kontrolu nad jedinicama lokalne samouprave i Grada Zagreba posebno u poštivanju Državnog pedagoškog standarda. Sadašnji čl. 6. Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju propisuje da "predškolski odgoj ostvaruje se na temelju Državnoga pedagoškog standarda predškolskog odgoja i obrazovanja", ali se isti ne primjenjuje u svim segmentima posebno kod: mjerila za broj djece u skupinama, prostora dječjih vrtića, mjerila za opremu dječjih vrtića, mjerila za didaktička sredstva i pomagala i dr. Svjedoci smo da se izravno i neizravno ne poštuje Državni pedagoški standard, ali za nepostupanje po Državnom pedagoškom standardu Zakonom o predškolskom odgoju i obrazovanju nisu propisane sankcije. Čl. 6. Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju nije predmet ovih izmjena, međutim iz razloga što se isti ne primjenjuje u praksi smatramo da bi i u ovom dijelu zakona valjalo unijeti promjene u cilju postizanja jednakih uvjeta rada i standarda u svim dječjim vrtićima. Odgojno obrazovni radnici rade u neprimjerenim uvjetima rada što ugrožava njihovo psihofizičko zdravlje na što sindikati godinama ukazuju, a ovim Prijedlogom Zakona nisu predložene mjere za poboljšanje uvjeta. Predlažemo strože kazne za osnivače koji donose odluke koje nisu u skladu s propisanim zakonom o čemu također nema prijedloga izmjena Zakona. Predlažemo i izmjenu vezano za upravljanje radom dječjih vrtića. Upravno vijeće treba imati sedam članova od kojih jednog člana bira i razrješuje radničko vijeće, a ako radničko vijeće nije utemeljeno, imenuje ga i opozivaju radnici neposrednim i tajnim glasovanjem na način propisan Zakonom o radu za izbor radničkog vijeća koje ima samo jednog člana. Odgojiteljsko vijeće tajnim glasovanjem imenuje i razrješava dva člana iz reda odgojitelja i stručnih suradnika. Jednog člana biraju roditelji djece korisnika usluga. Osnivač tri člana. Takvo uređenje je i u sustavu osnovnog i srednjeg odgoja i obrazovanja što je razvidno iz čl. 119. Zakona o odgoju i obrazovanju (NN 68/18) kojim je propisano da školski odbor upravlja školom i broji sedam članova. Ovakvim prijedlogom zalažemo se za odgojno obrazovni sustav kojem će na prvom mjestu biti djeca te za izgradnju odgojno obrazovnog sustava kreiranih od struke, a ne političkog kadroviranja. Ne prihvaćamo i oštro se protivimo čl. 11. st.5. Prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju, odnosno prijedlogu da poslove odgojitelja može obavljati osoba koja je završila određeni učiteljski studij uz uvjet da u roku od dvije godine od dana zasnivanja radnoga odnosa stekne dodatne kompetencije sa 60 ECTS bodova iz studijskog programa ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja i kvalifikaciju sveučilišnog prvostupnika/prvostupnice ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja na jednom od visokih učilišta u Republici Hrvatskoj u kojem se izvodi studijski program ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja. Ovakav prijedlog smatramo nepravednim i diskriminirajućim u odnosu na odgojitelje koji su stekli 180 ECTS bodova te smatramo da bi usvajanje navedenog prijedloga imalo za posljedicu još veći odlazak odgojitelja iz struke. Rješenje za manjak odgojitelja nužno je riješiti na drugačiji način od predloženog. S poštovanjem, Senka Knežević predsjednica Sindikata odgoja i obrazovanja Hrvatske Primljeno na znanje Sindikat je sudjelovao u izradi Nacrta i tijekom izrade Nacrta razmatrala se potreba izmjene svake odredbe Zakona.
260 ARIJANA PLAHUTAR PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA UVODNA NAPOMENA: zbog nemogućnosti registriranja Sekcije predškolskih pedagoga Grada Zagreba i pridruženih članica u zadanim okvirima registracije, prijedloge za javnu raspravu podnosimo pod imenom predsjednice Sekcije, prof. Arijane Plahutar. Sekciju predškolskih pedagoga Grada Zagreba i pridruženih članica čine pedagozi dječjih vrtića sljedećih županija: Grada Zagreba, Zagrebačke županije, Sisačko-moslavačke županije, Karlovačke županije, Bjelovarsko-bilogorske županije, Varaždinske županije, Krapinsko-zagorske županije, Šibensko-kninske županije, Splitsko-dalmatinske županije. Članstvo Sekcije se očitovalo na predložene izmjene i dopune Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju, Radno predsjedništvo Sekcije ih je razradio te u nastavku dajemo objedinjene komentare i sugestije. Radno predsjedništvo Sekcije čine: prof. Arijana Plahutar, prof. Helena Burić i prof. Željka Horvatić Pozdravljamo inicijativu za izmjenama i dopunama Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju s ciljem povećanja obuhvata djece predškolske dobi, ali i unapređivanje ovog segmenta sustava obrazovanja. Vjerujemo da će naše stručne sugestije i komentari (u nastavku dokumenta) doprinijeti konačnoj formulaciji Zakona. Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
261 Andreja Sedlar PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA Poštovani, kao i mnogi zaposlenici neke od predškolskih odgojno-obrazovnih ustanova (dalje u tekstu: ustanova) u nas, jedva sam dočekala savjetovanje. Najprije, jer je već odavno stiglo vrijeme za promjene (i u mnogim kvalitetnim ustanovama se promjene već odavno događaju, zahvaljujući kvalitetnim timovima u kojima važnu ulogu imaju upravo odgojitelji). Drago mi je da se možemo uključiti u savjetovanje, što pozdravljam kao suvremenu, dobrodošlu praksu. No, vrijeme savjetovanja mi odmah daje za misliti: koliko je važno naše mišljenje i koliko se na njega računa kada se ovakvo važno savjetovanje smješta u vrijeme godišnjih odmora? Ne bi li sretnije vrijeme početka savjetovanja bio rujan, kada se svi vraćamo svojim ranim obvezama? U skladu s navedenim, a iz sličnih razloga, držim kako datum donošenja Godišnjeg plana i programa ne treba mijenjati. Najviše me iznenadio članak 11. stavak 5. (promjena članka 24.) koji bih rado komentirala i ovdje općenito, ali je toliko važan da ću se referirat na njega i u posebnom komentaru. Prema ovom prijedlogu stječem dojam kako predlagač ne razumije obrazovanje odgojitelja u nas. Naime, mnogi odgojitelji su osim nekadašnjih stručnih studija, nastavljali obarzovanje na razlikovnim studijima, pa na diplomskim studijima. Dakle, mnogi od nas su završili petogodišnje sveučilišno obrazovanje. Kako su najranije godine i doista najvažnije godine našeg života, vjerujem da je razumljiva briga oko kvalitetnog obrazovanja odgojitelja i ukoliko želimo kvalitetan predškolski odgoj i obrazovanje, naglasak mora biti najprije na kvalitetnom obrazovanju odgojitelja. Prijedloge da se tako obrazovan stručnjak zamjeni bilo kojim drugim profilom s ostvarivanjem zaduženja od 60 ECTS, doživljavam uvredljivim, a opet stječem dojam da se prema našem zvanju postupa površno. Jednako kao što odgojitelji ne mogu iz razumljivih razloga raditi u školama, ni učiteljima nikako nije mjesto u dječjem vrtiću. Osim, kao dobrodošli roditelj djeteta korisnika naših programa s kojim ćemo nastojati stvarati partnerstvo. Vratila bih se na stavak 1 istog članka 11.: kako unazad desetak godina imamo maigstre ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, važno je u stručne timove uključiti takav profil stručnjaka. Razumljivo jest da u vrijeme kada kod nas nije bilo vertikale u obrazovanju za odgojitelje (što je posebna tema koja pokazuje ondašnju brigu o predškolskom odgoju), takvog profila stručnjaka nije ni bilo u stručnim timovima. Unazad desetak godina, takav stručnjak postoji i na tržištu i u mnogim ustanovama i držim da nema nikakve prepreke da ne postanu članovi stručnog tima. Povećanje obuhvata djece predškolske dobi mora biti isključivo zapošljavanjem odgovarajućeg profila stručnjaka (odgojitelja) i izgradnjom novih kapaciteta. S poštovanjem, Andreja Sedlar, mag.praesc.educ. Djelomično prihvaćen Komentari i prijedlozi odnose se na veći broj odredaba Nacrta i djelomično su prihvaćeni.
262 Gordana Patarčec PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA Gordana Patarčec Kao stručni suradnik pedagog osvrnula bih se na Izmjene i dopune Zakona. U čl. 6. iza stavka 2. dodaju se stavci 3. i 4. koji glase: „(3) Prije upisa u dječji vrtić provodi se inicijalni razgovor s roditeljem i razgovor s djetetom, odnosno opservacija djeteta koje nije usvojilo govor a koju provodi upisno povjerenstvo dječjega vrtića u kojem su minimalno tri člana od kojih je barem jedan stručni suradnik. Inicijalni razgovori obavljali su se svake godine sa svom djecom prije upisa, no uvođenjem elektroničkih upisa, ovo je prva godina da se nisu provodili. Sama formulacija da se odvijaju samo sa djecom koja nisu usvojila govor je ograničavajuća. Što je s ostalom djecom koja imaju odstupanja u razvoju? Zašto samo jedan stručni suradnik, a do sada su obradu radili svi članovi stručnog tima, što im je i obveza prema Državnom pedagoškom standardu čl.6. gdje stoji da o uključivanju djece s teškoćama odlučuje stručni tim, a ne upisno povjerenstvo. Smatram da bi taj članak trebalo uskladiti sa DPS-om. u čl. 7. navodite da se Godišnji plan i program mora donositi do 31. kolovoza, a ne kao do sada 30. rujna, što mislim da nema smisla, jer je rok za donošenje Kurikuluma vrtića i dalje ostao 30. rujan. treba imati na umu da se godišnje izvješće radi nakon završi pedagoška godina koja traje od 1.9. do 31.8., tako da sugeriram da 30. rujan ostavite kao rok za izradu Godišnjeg plana i programa rada. U čl. 9. st. (5) Ako roditelj djeteta iz stavka 3. ovoga članka ne upiše dijete u program predškole, dječji vrtić ili škola u kojoj bi dijete trebalo pohađati navedeni program dužni su obavijestiti nadležno upravno tijelo županije, odnosno gradski ured Grada Zagreba i nadležnu ustanovu socijalne skrbi koji su dužni izvijestiti dječji vrtić ili osnovnu školu o poduzetim mjerama.“ Vrtići ne mogu znati koji roditelji nisu upisali svoje dijete u program predškole jer zbog zaštite osobnih podataka ne mogu dobiti podatke o djeci iz matičnog ureda ili policijskih uprava. Postupak upisa u predškolu nije definiran u Praviliku o predškoli, a smatram da bi se trebao provoditi kao upisi u 1. raz. OŠ, za što je nadležna Županija (nekada Uredi državne uprave). Sada vrtići raspisuju javne pozive za upis i tko se od roditelja odazove se odazove. Molim da se regulira upis u program predškole, obzirom da je postala obvezna od 2014. godine. Čl. 11. st.6. Osoba iz stavka 5. ovoga članka zasniva radni odnos kao nestručna osoba do stjecanja dodatnih kompetencija te može izvoditi odgojno-obrazovni rad s djecom kao jedan od dvaju odgojitelja u odgojno-obrazovnoj skupini i to uz odgojitelja koji ima odgovarajuću kvalifikaciju iz stavka 4. ovoga članka. Ukoliko bi se zaposlio učitelj kao nestručna osoba, da li se primjenjuje u tom slučaju čl. 26. st.5. sadašnjeg Zakona prema kojem se ponavlja natječaj za pet mjeseci, jer je nestručna osoba. Ukoliko bi se javio odgojitelj na taj natječaj, znači da ta osoba dobiva prekid? Uredite u članku 26. stavku 4. iza podstavka 2. dodaju se podstavci 3. i 4. koji glase: „ - u slučaju izmjene ugovora o radu radnika u predškolskoj ustanovi sklopljenog na neodređeno nepuno radno vrijeme u ugovor o radu radnika u predškolskoj ustanovi sklopljenog na neodređeno nepuno radno vrijeme u ugovor o radu na neodređeno puno radno vrijeme. Ponavlja se dva puta ista rečenica. Primljeno na znanje Osobe iz članka 11. stavka 6. Nacrta zasnivaju radni odnos kako je navedenim člankom propisano. Ako u propisanom roku ne steknu potrebnu kvalifikaciju nemaju pravo nastaviti s radom ni u jednoj predškolskoj ustanovi.
263 Josipa Mihić PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA Ispred Odsjeka za poremećaje u ponašanju te Studijskog programa Socijalne pedagogije na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu pozdravljamo usmjerenost predloženog Prijedloga na veći obuhvat djece s intencijom uključivanja djece u riziku od socijalnog isključivanja u predškolske ustanove, obvezni inicijalni razgovor pri upisu uz prisustvo stručnog suradnika, reguliranje zapošljavanja pomoćnika te najavljenu digitalizaciju i informatizaciju sustava predškolskog odgoja i obrazovanja. Međutim, željeli bismo skrenuti pažnju i na zamijećene nedostatke prijedloga Zakona te se nadamo svojim prijedlozima doprinijeti kvaliteti finalnog Zakona. Smatramo izuzetno važnim uskladiti prijedlog Zakona s nacionalnim dokumentom - Nacionalnim okvirnim kurikulumom za predškolski odgoj i obrazovanje te opće obvezno i srednjoškolsko obrazovanje, koji na općoj razini određuje elemente kurikularnoga sustava za sve razine odgoja i obrazovanja te promiče odgoj i obrazovanje usmjeren na dijete i učenika. Navedeno, između ostalog, podrazumijeva prepoznavanje i praćenje djece i učenika s teškoćama u učenju i ponašanju, darovite djece i učenika, pružanje pomoći djeci i učenicima s teškoćama te senzibiliziranje ostale djece i učenika za njihove potrebe, pružanje pomoći i suradnju (2011., str. 30). Sve nabrojano u skladu je s kompetencijama i područjima rada stručnjaka socijalnih pedagoga kojima su djeca i učenici s problemima u ponašanju ili u riziku za razvoj istih (uključujući različite obiteljske i socijalne rizike) u primarnom fokusu. Osim navedenog, socijalni pedagozi tijekom obrazovanja i stručnog usavršavanja usvajaju niz kompetencija iz područja preventivnog rada i ranih intervencija s djecom i roditeljima s ciljem poticanja pozitivnog rasta i razvoja. Smatramo kako izostavljanje socijalnih pedagoga kao profila stručnih suradnika u ranom i predškolskom sustavu dovodi u pitanje kvalitetu pružanja podrške djeci i roditeljima kroz specifične kompetencije koje socijalni pedagozi posjeduju te osiguravanje preventivnog i ranointerventnog djelovanja tijekom ključnog razvojnog perioda. Uz važnost preciznijeg navođenja svih stručnih suradnika koji se obrazuju na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu (edukacijski rehabilitator, logoped i socijalni pedagog) kao stručnih suradnika vrtića, skrenuli bismo pozornost i na izvanrednu priliku za posvećivanje pažnje djeci s posebnim odgojno-obrazovnim potrebama u nadređenom zakonskom rješenju te usklađivanje prijedloga Zakona s drugim relevantnim izvorima i klasifikacijama. Osnovnoškolski sustav tako prepoznaje i jasnije definira širi spektar djece kojima je nužna podrška. Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi Republike Hrvatske (N.N. 87/08, 86/09, 92/10, 105/10, 90/11, 5/12, 16/12, 86/12, 126/12, 94/13, 152/14, 07/17), u čl.62. kao učenike s posebnim odgojno obrazovnim potrebama (daroviti učenici i učenici s teškoćama) određuje: učenike s teškoćama u razvoju; učenike s teškoćama u učenju, problemima u ponašanju i emocionalnim problemima te učenike s teškoćama uvjetovani odgojnim, socijalnim, ekonomskim, jezičnim i kulturalnim čimbenicima. Međunarodna klasifikacija funkcioniranja, onesposobljenosti i zdravlja (MKF/ICF, 2001., ICF-CY, 2008.) naglasak stavlja na funkcionalne sposobnosti osobe s teškoćom (socijalni model), nadilazeći dijagnostičke kriterije (medicinski model), nasuprot zastarjelih klasifikacija koje se također ne temelje na filozofiji inkluzije, tj. pravu djeteta da sudjeluje u redovnom sustavu, već je prisutan pristup karakterističan za proces integracije. MKF analizira funkcioniranje osobe s teškoćom i kontekstualne čimbenike, kako one u okruženju tako i osobne. Funkcioniranje osobe promatra se kroz funkcije tjelesnih sustava i strukture tijela, te se promatra njena aktivnost i mogućnost sudjelovanja u zajednici (iz perspektive pojedinca i društva). Okvir za poticanje i prilagodbu iskustava učenja te vrednovanje postignuća djece i učenika s teškoćama (2016, str. 11) navodi da učenike i djecu s teškoćama, sukladno OECD- ovoj međunarodnoj klasifikaciji teškoća (The Organisation for Economic Co-operation and Development) iz 2005. godine, dijelimo u tri skupine: a) djeca/učenici s teškoćama u razvoju (engl. disabilities). Riječ je o djeci i učenicima s oštećenjima i/ili poremećajima organskog podrijetla (npr. neurološka, senzorna ili motorička oštećenja ili poremećaji), a čije odgojno-obrazovne potrebe ponajprije proizlaze iz problema povezanih s oštećenjima ili poremećajima. b) djeca/učenici sa specifičnim teškoćama u učenju i/ili problemima u ponašanju i/ili emocionalnim problemima (engl. difficulties). Riječ je o djeci/učenicima koji trebaju odgojno-obrazovnu podršku zbog različitih problema koji prije svega proizlaze iz međudjelovanja učenika i odgojno-obrazovnog okruženja te koji ograničuju mogućnosti njihova napredovanja. c) djeca/učenici s teškoćama uvjetovanim odgojnim, socijalnim, ekonomskim, kulturnim i/ili jezičnim čimbenicima (engl. disadvantages). Riječ je o djeci/učenicima koji se nalaze u nepovoljnom položaju zbog socioekonomskih, kulturnih ili jezičnih čimbenika, a njihova potreba za odgojno-obrazovnom podrškom proizlazi iz potrebe za kompenzacijom nepovoljnih čimbenika. To mogu biti djeca/učenici koji su bili zanemarivani i/ili zlostavljani, djeca/učenici koji žive u teškim socijalnim i ekonomskim uvjetima, odnosno u siromaštvu, djeca/učenici koji su se susreli s nekim nenadanim, nepovoljnim životnim okolnostima ili su na bilo koji način socijalno isključeni te djeca/učenici koji ne znaju ili nedovoljno poznaju hrvatski kao drugi ili strani jezik. Kod neke djece/učenika moguća je prisutnost više teškoća, odnosno kombinacije pojedinih teškoća koje proizlaze iz prethodno navedenih skupina teškoća. Istodobno postojanje većeg broja teškoća daje novu dimenziju teškoćama. Emocionalne teškoće i problemi u ponašanju djeci otežavaju uključivanje u igru i socijalne odnose, posljedično utječu i na druge vještine i na djetetov cjelokupni razvoj, stoga predlažemo dodavanje članka koji će uzeti u obzir navedenu međunarodnu OECD-ovu klasifikaciju (na koju se oslanja i osnovnoškolski sustav) i stvoriti zakonsku podlogu za adekvatno uključivanje i podršku svoj djeci s teškoćama, ne ograničavajući se na jednu podskupinu. Europska komisija u dokumentu „Obrazovanje i skrb u ranom djetinjstvu: Osiguravanje najboljeg početka svoj našoj djeci za svijet sutrašnjice“ (Early Childhood Education and Care: Providing all our children with the best start for the world of tomorrow, 2011) rukovodeći se rezultatima znanstvenih istraživanja, nedovoljnu pristupačnost predškolske razine odgoja i obrazovanja prepoznaje kao jednu od slabih karika europskih obrazovnih sustava. Komisija potiče države članice da pojačaju svoje napore usmjerene pristupačnosti ranog i predškolskog odgoja kako bi time pridonijele snažnijoj afirmaciji tzv. 'treće' funkcije ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, odnosno pružanju podrške djeci koja odrastaju u nepovoljnim okolnostima ili su izložena ostalim rizicima socijalne isključenosti. Opisana funkcija predškolskog odgoja prepoznata je i u Republici Hrvatskoj, budući da je njegova svrha u Priručniku za samovrednovanje ustanova ranoga i predškolskog odgoja i obrazovanja Nacionalnog centra za vanjsko vrednovanje obrazovanja opisana kao „osiguravanje optimalnih uvjeta za uspješan odgoj i cjelovit razvoj svakog djeteta te unaprjeđivanje onih djetetovih osobina i umijeća koja se počinju formirati u najranijoj dobi, a nužna su svakom pojedincu i u kasnijem životu kako bi uspješno zadovoljavao svoje potrebe i uživao svoja prava te se odgovorno ponašao prema pravima i potrebama drugih osoba u zajednici“ (Slunjski i sur., 2012, str. 16). Na tom je tragu i Nacionalni kurikulum za rani i predškolski odgoj i obrazovanje iz 2015. godine (NN 5/2015), koji, sukladno Zakonu, definira polazišta, načela, vrijednosti i ciljeve predškolskog odgoja i snažno afirmira ideju ostvarivanja prava djece na jednake mogućnosti, tj. ostvarivanje jednakih prava za sve, uvažavanjem prava i poštivanjem osobnosti svakog djeteta. Najnoviji europski strateški dokumenti za djecu; Strategija EU o pravima djeteta i Prijedlog preporuke Vijeća o uspostavi europskog jamstva za djecu (https://dijete.hr/eu-strategija-o-pravima-djeteta-i-europsko-jamstvo-za-djecu/), jasno definiraju područja i predlažu mjere koje će poduzeti Europska komisija te mjere na čije poduzimanje se pozivaju države članice pa tako i Hrvatska. U središtu potrebe za djelovanjem su djeca iz ranjivih skupina kojima je nužno osigurati jednake mogućnosti razvoja od najranije životne dobi. Prijedlogom Preporuke Vijeća o uspostavi europskog jamstva za djecu pozivaju se države članice da osiguraju pristup kvalitetnim ključnim uslugama za djecu kojoj je potrebna pomoć, i to ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju. Institucionalni sustav predškolskog odgoja i obrazovanja je prvi sustav koji djeci može i treba pružiti socijalnu zaštitu te rani odgoj i obrazovanje kao pripremu za daljnje školovanje što izravno utječe na sprječavanje socijalne isključenosti. Navedeni ciljevi izravno su povezani s područjima rada i kompetencijama socijalnih pedagoga. Mogućnost zapošljavanja socijalnih pedagoga u dječjim vrtićima prilika je za podizanje kvalitete rada s djecom iz ranjivih skupina (djeca s problemima u ponašanju, djeca koja odrastaju u uvjetima siromaštva, djeca iz ruralnih/udaljenih područja, djeca iz etničkih manjina, djeca migrantskog podrijetla, djeca izložena nasilju) jer su upravo socijalni pedagozi stručnjaci koji se osposobljavaju za rad s navedenim skupinama djece. Na taj način socijalni pedagozi bili bi značajna pomoć i podrška ostalim stručnjacima u dječjem vrtiću te bi zajedno činili kompletan i cjelovit predškolski stručni tim. Osim što se zapošljavanjem socijalnih pedagoga u dječjim vrtićima olakšava i upotpunjuje rad stručnog tima, omogućava se i normativno usklađivanje sa spomenutim europskim strateškim dokumentima u odnosu na pristupačnost i kvalitetu sustava predškolskog odgoja i obrazovanja. Prihvaćen Prijedlog je prihvaćen.
264 Marina Karadža PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA Poštovani, Svakako podržavam potrebu izmjena i dopuna postojećeg zakona kojim se regulira rani i predškolski odgoj i obrazovanje, no upravo zbog iznimne važnosti ove primarne "stepenice" u razvojnoj dobi djeteta i njegovom oblikovanju u cjelovitu osobu, te izmjene ne bi smjele biti donesene nabrzinu i bez kvalitetno sastavljene radne skupine te dane u javno savjetovanje za vrijeme godišnjih odmora. Stoga predlažem sastavljanje radne skupine s predstavnicima svih sudionika ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, odgodu provedbe trenutnog javnog savjetovanja oko izmjena i dopuna spomenutog Zakona. Također, smatram da je odgojiteljska struka potpuno srozana, što općim mišljenjem prema odgojiteljima koji uključuje sve, samo ne to da su stručnjaci, što odnosom vladajućih prema uspostavljanju pravih uvjeta za kvalitetan rad odgojitelja. To je pravi razlog zašto nema više odgojitelja zaposlenih u vrtićima koji će obnašati ovaj poziv odgoja i izgrađivanja djece u cjelovite osobe koje će činiti našu budućnost. Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
265 Hrvatska komora socijalnih pedagoga PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA Ispred Hrvatske komore socijalnih pedagoga pozdravljamo usmjerenost predloženog Prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju na veći obuhvat djece s intencijom uključivanja djece u riziku od socijalnog isključivanja u predškolske ustanove, obvezni inicijalni razgovor pri upisu i prisustvo stručnog suradnika, reguliranje zapošljavanja pomoćnika te najavljenu digitalizaciju i informatizaciju sustava predškolskog odgoja i obrazovanja. Također, željeli bismo skrenuti pažnju na zamijećene nedostatke prijedloga Zakona te svojim prijedlozima doprinijeti kvaliteti finalnog Zakona. Smatramo izuzetno važnim uskladiti prijedlog Zakona s nacionalnim dokumentom, Nacionalnim okvirnim kurikulumom za predškolski odgoj i obrazovanje te opće obvezno i srednjoškolsko obrazovanje, koji na općoj razini određuje elemente kurikularnoga sustava za sve razine odgoja i obrazovanja te promiče odgoj i obrazovanje usmjeren na dijete i učenika. Navedeno, između ostalog, podrazumijeva prepoznavanje i praćenje djece i učenika s teškoćama u učenju i ponašanju, darovite djece i učenika, pružanje pomoći djeci i učenicima s teškoćama te senzibiliziranje ostale djece i učenika za njihove potrebe, pružanje pomoći i suradnju (2011., str. 30). Sve navedeno u skladu je s kompetencijama i područjima rada stručnjaka socijalnih pedagoga kojima su djeca i učenici s problemima u ponašanju ili u riziku za razvoj istih (uključujući različite obiteljske i socijalne rizike) u primarnom fokusu. Osim navedenog, socijalni pedagozi tijekom obrazovanja i stručnog usavršavanja usvajaju niz kompetencija iz područja preventivnog rada i ranih intervencija s djecom i roditeljima s ciljem poticanja pozitivnog rasta i razvoja. Izostavljanje socijalnih pedagoga kao profila stručnih suradnika u ranom i predškolskom sustavu (RPOO) dovodi u pitanje kvalitetu pružanja podrške djeci i roditeljima kroz specifične kompetencije koje socijalni pedagozi posjeduju te osiguravanje preventivnog i ranointerventnog djelovanja tijekom ključnog razvojnog perioda. Uz važnost preciznijeg navođenja svih stručnih suradnika edukacijsko rehabilitacijskog profila (logoped, socijalni pedagog i edukacijski rehabilitator) kao stručnih suradnika vrtića, skrenuli bismo pozornost i na izvanrednu priliku za posvećivanje pažnje djeci s posebnim odgojno-obrazovnim potrebama u nadređenom zakonskom rješenju te usklađivanje prijedloga Zakona s drugim relevantnim izvorima i klasifikacijama. Osnovnoškolski sustav tako prepoznaje i jasnije definira širi spektar djece kojima je nužna podrška. Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi Republike Hrvatske (N.N. 87/08, 86/09, 92/10, 105/10, 90/11, 5/12, 16/12, 86/12, 126/12, 94/13, 152/14, 07/17), u čl.62. kao učenike s posebnim odgojno obrazovnim potrebama (daroviti učenici i učenici s teškoćama) određuje: učenike s teškoćama u razvoju; učenike s teškoćama u učenju, problemima u ponašanju i emocionalnim problemima te učenike s teškoćama uvjetovani odgojnim, socijalnim, ekonomskim, jezičnim i kulturalnim čimbenicima. Međunarodna klasifikacija funkcioniranja, onesposobljenosti i zdravlja (MKF/ICF, 2001., ICF-CY, 2008.) naglasak stavlja na funkcionalne sposobnosti osobe s teškoćom (socijalni model), nadilazeći dijagnostičke kriterije (medicinski model), nasuprot zastarjelih klasifikacija koje se također ne temelje na filozofiji inkluzije, tj. pravu djeteta da sudjeluje u redovnom sustavu, već je prisutan pristup karakterističan za proces integracije. MKF analizira funkcioniranje osobe s teškoćom i kontekstualne čimbenike, kako one u okruženju tako i osobne. Funkcioniranje osobe promatra se kroz funkcije tjelesnih sustava i strukture tijela, te se promatra njena aktivnost i mogućnost sudjelovanja u zajednici (iz perspektive pojedinca i društva). Okvir za poticanje i prilagodbu iskustava učenja te vrednovanje postignuća djece i učenika s teškoćama (2016, str. 11) navodi da učenike i djecu s teškoćama, sukladno OECD- ovoj međunarodnoj klasifikaciji teškoća (The Organisation for Economic Co-operation and Development) iz 2005. godine, dijelimo u tri skupine: a) djeca/učenici s teškoćama u razvoju (engl. disabilities). Riječ je o djeci i učenicima s oštećenjima i/ili poremećajima organskog podrijetla (npr. neurološka, senzorna ili motorička oštećenja ili poremećaji), a čije odgojno-obrazovne potrebe ponajprije proizlaze iz problema povezanih s oštećenjima ili poremećajima. b) djeca/učenici sa specifičnim teškoćama u učenju i/ili problemima u ponašanju i/ili emocionalnim problemima (engl. difficulties). Riječ je o djeci/učenicima koji trebaju odgojno-obrazovnu podršku zbog različitih problema koji prije svega proizlaze iz međudjelovanja učenika i odgojno-obrazovnog okruženja te koji ograničuju mogućnosti njihova napredovanja. c) djeca/učenici s teškoćama uvjetovanim odgojnim, socijalnim, ekonomskim, kulturnim i/ili jezičnim čimbenicima (engl. disadvantages). Riječ je o djeci/učenicima koji se nalaze u nepovoljnom položaju zbog socioekonomskih, kulturnih ili jezičnih čimbenika, a njihova potreba za odgojno-obrazovnom podrškom proizlazi iz potrebe za kompenzacijom nepovoljnih čimbenika. To mogu biti djeca/učenici koji su bili zanemarivani i/ili zlostavljani, djeca/učenici koji žive u teškim socijalnim i ekonomskim uvjetima, odnosno u siromaštvu, djeca/učenici koji su se susreli s nekim nenadanim, nepovoljnim životnim okolnostima ili su na bilo koji način socijalno isključeni te djeca/učenici koji ne znaju ili nedovoljno poznaju hrvatski kao drugi ili strani jezik. Kod neke djece/učenika moguća je prisutnost više teškoća, odnosno kombinacije pojedinih teškoća koje proizlaze iz prethodno navedenih skupina teškoća. Istodobno postojanje većeg broja teškoća daje novu dimenziju teškoćama. Emocionalne teškoće i problemi u ponašanju djeci otežavaju uključivanje u igru i socijalne odnose, posljedično utječu i na druge vještine i na djetetov cjelokupni razvoj, stoga predlažemo dodavanje članka koji će uzeti u obzir navedenu međunarodnu OECD-ovu klasifikaciju (na koju se oslanja i osnovnoškolski sustav) i stvoriti zakonsku podlogu za adekvatno uključivanje i podršku svoj djeci s teškoćama, ne ograničavajući se na jednu podskupinu. Europska komisija u dokumentu „Obrazovanje i skrb u ranom djetinjstvu: Osiguravanje najboljeg početka svoj našoj djeci za svijet sutrašnjice“ (Early Childhood Education and Care: Providing all our children with the best start for the world of tomorrow, 2011) rukovodeći se rezultatima znanstvenih istraživanja, nedovoljnu pristupačnost predškolske razine odgoja i obrazovanja prepoznaje kao jednu od slabih karika europskih obrazovnih sustava. Komisija potiče države članice da pojačaju svoje napore usmjerene pristupačnosti ranog i predškolskog odgoja kako bi time pridonijele snažnijoj afirmaciji tzv. 'treće' funkcije ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, odnosno pružanju podrške djeci koja odrastaju u nepovoljnim okolnostima ili su izložena ostalim rizicima socijalne isključenosti. Opisana funkcija predškolskog odgoja prepoznata je i u Republici Hrvatskoj, budući da je njegova svrha u Priručniku za samovrednovanje ustanova ranoga i predškolskog odgoja i obrazovanja Nacionalnog centra za vanjsko vrednovanje obrazovanja opisana kao „osiguravanje optimalnih uvjeta za uspješan odgoj i cjelovit razvoj svakog djeteta te unaprjeđivanje onih djetetovih osobina i umijeća koja se počinju formirati u najranijoj dobi, a nužna su svakom pojedincu i u kasnijem životu kako bi uspješno zadovoljavao svoje potrebe i uživao svoja prava te se odgovorno ponašao prema pravima i potrebama drugih osoba u zajednici“ (Slunjski i sur., 2012, str. 16). Na tom je tragu i Nacionalni kurikulum za rani i predškolski odgoj i obrazovanje iz 2015. godine (NN 5/2015), koji, sukladno Zakonu, definira polazišta, načela, vrijednosti i ciljeve predškolskog odgoja i snažno afirmira ideju ostvarivanja prava djece na jednake mogućnosti, tj. ostvarivanje jednakih prava za sve, uvažavanjem prava i poštivanjem osobnosti svakog djeteta. Najnoviji europski strateški dokumenti za djecu; Strategija EU o pravima djeteta i Prijedlog preporuke Vijeća o uspostavi europskog jamstva za djecu (https://dijete.hr/eu-strategija-o-pravima-djeteta-i-europsko-jamstvo-za-djecu/), jasno definiraju područja i predlažu mjere koje će poduzeti Europska komisija te mjere na čije poduzimanje se pozivaju države članice pa tako i Hrvatska. U središtu potrebe za djelovanjem su djeca iz ranjivih skupina kojima je nužno osigurati jednake mogućnosti razvoja od najranije životne dobi. Prijedlogom Preporuke Vijeća o uspostavi europskog jamstva za djecu pozivaju se države članice da osiguraju pristup kvalitetnim ključnim uslugama za djecu kojoj je potrebna pomoć, i to ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju. Institucionalni sustav predškolskog odgoja i obrazovanja je prvi sustav koji djeci može i treba pružiti socijalnu zaštitu te rani odgoj i obrazovanje kao pripremu za daljnje školovanje što izravno utječe na sprječavanje socijalne isključenosti. Navedeni ciljevi izravno su povezani s područjima rada i kompetencijama socijalnih pedagoga. Mogućnost zapošljavanja socijalnih pedagoga u dječjim vrtićima prilika je za podizanje kvalitete rada s djecom iz ranjivih skupina (djeca s problemima u ponašanju, djeca koja odrastaju u uvjetima siromaštva, djeca iz ruralnih/udaljenih područja, djeca iz etničkih manjina, djeca migrantskog podrijetla, djeca izložena nasilju) jer su upravo socijalni pedagozi stručnjaci koji se osposobljavaju za rad s navedenim skupinama djece. Na taj način socijalni pedagozi bili bi značajna pomoć i podrška ostalim stručnjacima u dječjem vrtiću te bi zajedno činili kompletan i cjelovit predškolski stručni tim. Osim što se zapošljavanjem socijalnih pedagoga u dječjim vrtićima olakšava i upotpunjuje rad stručnog tima, omogućava se i normativno usklađivanje sa spomenutim europskim strateškim dokumentima u odnosu na pristupačnost i kvalitetu sustava predškolskog odgoja i obrazovanja. Osim opisanog, u nastavku slijedi osvrt na pojedine članke i stavke prijedloga Zakona s predloženim izmjenama te dodatnim pojašnjenjima prijedloga. Prihvaćen Prijedlog je prihvaćen.
266 HRVATSKA UDRUGA MEDICINSKIH SESTARA PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA 1) Članak 4., Članak 5. i Članak 7. Program zdravstvene zaštite djece, higijene i pravilne prehrane djece u dječjim vrtićima - izmjena naziva Obzirom da će se posljedično izmjenama Zakona, osim naziva Programa, izmjenjivati/usklađivati i sadržaj Programa, molimo nadležno Ministarstvo obrazovanja te Ministarstvo zdravstva da se mjerama unutar ovog Programa zdravstvene zaštite obuhvate i nacionalni preventivni programi koji se provode u dječjim vrtićima. Trenutno su to slijedeći projekti: „Nadzirano četkanje zubi u vrtićima i školama“ (https://zdravlje.gov.hr/vijesti/nadzirano-cetkanje-zubi-u-vrticima-i-skolama/4741) te „Živjeti zdravo“ (https://zivjetizdravo.eu/). Navedeni programi pripadaju djelokrugu rada zdravstvenih voditeljica te smatramo da trebaju biti vidljiviji jer su od posebnog interesa za unaprijeđenje zdravlja djece. U članku II i XIV važećeg Programa zdravstvene zaštite navodi se kontinuirani zdravstveni odgoj. Treba istaknuti da zdravstvene voditeljice nadziru provođenje navedenih nacionalnih programa kao kontinuirani zdravstveni odgoj za koji vode Evidenciju o zdravstvenom odgoju (obrasci se vode na temelju članka 52. stavka 3. Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju – „Pravilnika o obrascima zdravstvene dokumentacije djece predškolske dobi i evidencije u dječjem vrtiću“). Ovom prilikom napominjemo da bi se svi obrasci iz Pravilnika trebali uskladiti s izmjenama zakona. Među njima su i Evidencija zdravstvenog odgoja ali i primjerice Evidencija antropometrijskih mjerenja. Što se tiče antropometrijskih mjerenja, apeliramo da nadležna ministarstva usklade obrasce s važećim standardima Svjetske zdravstvene organizacije kako bi se podatci lakše prikupljali, obrađivali ali i kako bi se donijela nacionalna strategija prevencije debljine te unaprijedili programi kretanja. Što se tiče prehrane, treba naglasiti da je kuhinjskom i ostalom osoblju potrebna dodatna edukacija iz područja dijetetike s obzirom na činjenicu sve većeg broja djece uključene u sustav predškolskog odgoja, a koja imaju nutritivne alergije. Zaključno, obzirom da se Program zdravstvene zaštite treba uskladiti unutar godine dana nakon donošenja Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju, molimo nadležno Ministarstvo zdravstva da u radne skupine (koje će raditi na Programu zdravstvene zaštite) svakako uključe i zdravstvene voditeljice zaposlene u dječjim vrtićima. Na taj način će se i obrasci zdravstvene dokumentacije kvalitetnije revidirati. 2) Članak 11. Članak 24. mijenja se – izostavljaju se medicinske sestre, zdravstvene voditeljice Smatramo izuzetno važnim napomenuti da su zdravstvene voditeljice u dječjim vrtićima neposredno i posredno zadužene za provođenje njege i zdravstvene zaštite djece te ih se ne smije izuzeti iz članka 24. Izostavljanjem zdravstvenih voditeljica (medicinske sestre višeg i visokog stupnja obrazovanja) iz članka 24. „U dječjem vrtiću na poslovima njege, odgoja i obrazovanja, socijalne i zdravstvene zaštite te skrbi o djeci rade sljedeći odgojno-obrazovni radnici: odgojitelj i stručni suradnik: pedagog, psiholog, logoped i edukacijski rehabilitator“ – zapravo se negira postojanje zdravstvenih voditeljica kojima je primarni djelokrug rada upravo navedeno. Područje njege, odgoja i zdravstvene zaštite dio je sestrinskog profesionalnog identiteta! Prema navedenom prijedlogu članka niti jedan navedeni stručni radnik nije osposobljen za obavljanje zdravstvene zaštite kao medicinska sestra na poslovima zdravstvene voditeljice. 3) Članak 16. Naslov iznad članka 29. mijenja se i glasi: „Stručno usavršavanje i napredovanje u položajna zvanja odgojitelja, stručnih suradnika i ravnatelja.“ U članku 29. riječi: „Odgojitelji i stručni suradnici“ zamjenjuju se riječima: „Odgojitelji, stručni suradnici i ravnatelji“. Ovim novim prijedlogom se opet sustavno, godinama izbjegava zdravstvenim voditeljicama dati mogućnost stručnog usavršavanja i napredovanja. Podsjećamo da su medicinske sestre jedini radnici unutar predškolskog sustava koji moraju imati licencu za rad jer podliježu i Zakonu o sestrinstvu ((NN 121/03, 117/08, 57/11), Komori medicinskih sestara. U praksi to znači da moraju obavezno skupiti minimalno 60 bodova unutar petogodišnjeg razdoblja (znači samostalno ulagati u svoju kontinuiranu edukaciju) kako bi ostvarile licencu za samostalan rad bez da s time mogu ikako definirati svoje stručno usavršavanje i napredovanje u položajna zvanja radom u predškolskom sustavu. Obzirom da zdravstvene voditeljice dijele apsolutno jednaku odgovornost spram svog rada kao odgojitelji i stručni suradnici te posjeduju jednaki stupanj obrazovanja vrlo je nepravedno opet im onemogućiti naziv stručnog suradnika i mogućnost stručnog usavršavanja i napredovanja u položajna zvanja. Stoga, nadležna ministarstva, međuresornom suradnjom trebaju uvrstiti zdravstvene voditeljice u sadržaj Pravilnika o načinu i uvjetima napredovanja u struci i promicanju u položajna zvanja odgojitelja i stručnih suradnika u dječjim vrtićima. Isto je potrebno definirati posebnim Pravilnikom na temelju zakona koje zajedno donose Ministarstvo zdravstva i Ministarstvo obrazovanja. Kako bi se navedeno provelo, svakako treba uključiti Hrvatsku komoru medicinskih sestara kroz posebno stručno tijelo koje provodi i kontinuiranu edukaciju. Ističemo da je u cjelokupnom Nacrtu Zakona naglasak na što većem obuhvatu djece u predškolski odgojno - obrazovni sustav s ciljem provođenja i preventivnih programa. Upravo je rad zdravstvenih voditeljica orijentiran na zaštitu i unapređenje zdravlja kroz primarnu prevenciju: pravilna prehrana, kretanje, prevencija karijesa i sl. stoga pozdravljamo izmjene zakona koje za cilj imaju što veći obuhvat djece. Ističemo da će izmjenama Zakona biti veći obuhvat i djece sa zdravstvenim teškoćama te je nužno standardizirati individualne zdravstvene planove, posebice za djecu koja sa sobom trebaju imati lijek (diazepam klizma, autoinjektor adrenalina i sl.). U tom smislu, nadležna ministarstva, međuresornom suradnjom, trebaju riješiti pitanje primjene lijeka od strane odgojitelja (dodatna edukacija, certifikati) za što je potrebna izmjena zakonske regulative (edukaciju trenutno provodi zdravstvena voditeljica kroz zdravstveni odgoj). 4) Prijedlog izmjene Državnog pedagoškog standarda U Državnom pedagoškom standardu (NN 63/08) predškolskog odgoja i naobrazbe u čl. 33. navodi se: „Zdravstvena voditeljica u dječjem vrtiću jest viša medicinska sestra koja radi na osiguravanju i unapređenju zaštite zdravlja djece i u timu sa stručnim suradnicima, ravnateljem, odgojiteljima, roditeljima i ostalim čimbenicima sudjeluje u ostvarivanju tih zadataka“. Smatramo da u tom dijelu treba uvrstiti sve stupnjeve visokog obrazovanja medicinskih sestara kako je i predviđeno Zakonom o izmjenama i dopunama od 18. srpnja 2013. te je definirano i aktualnim Nacrtom Zakona o izmjenama i dopunama Zakona u Članku 11. Djelomično prihvaćen Komentari i prijedlozi odnose se na veći broj odredaba Nacrta i djelomično su prihvaćeni.
267 Nevenka Puh Malogorski PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA Poštovani, živimo u vremenu u kojem su nužne promjene u svim segmentima života, a što se tiče odgoja i obrazovanja, dobrano kaskamo za onima koji su nam uzori. Važeći Zakon na snazi je od 1997. godine, a od tada su se dogodile burne društvene promjene kao i ogroman skok u napredovanju tehnologije. Gledajući s aspekta djeteta te onih koji ga odgajaju i obrazuju (pri tom mislim na odgojitelje i učitelje), potreban je potpuno drugačiji pristup djetetu i njegovim potrebama i interesima, a s ciljem da se postignu željeni rezultati i uspjesi. Kao učiteljica razredne nastave s 32 godine radnog iskustva iznosim činjenicu da je za što spremnije prihvaćanje nove generacije učenika u 1. razred OŠ važna koordinirana suradnja škole i predškolskih ustanova. Stoga bih predložila dopunu Nacrta prijedloga konkretnim kurikulumskim smjernicama te jasnim ciljevima u programu pripremne godine za prijelaz iz vrtića u školu, a također i konkretne aktivnosti za zajednički rad odgojitelja i učitelja kako bi prijelaz djece iz vrtića u školu bio što bezbolniji. Nevenka Puh Malogorski, učiteljica savjetnica Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
268 Lucija Kostadin PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA Kao magistra ranog i predškolskog odgoja, želim istaknuti razlike u fakultetskim programima u inicijalnom obrazovanju odgojitelja i učitelja. Kako bismo djeci omogućili kvalitetan rani i predškolski odgoj i obrazovanje u dječjim vrtićima, nužno je da u njima rade obrazovani i kvalitetni stručnjaci. Stoga odluku o zapošljavanju učitelja na radno mjesto odgojitelja smatram degradiranjem odgojiteljske profesije. Uzimajući u obzir razlike u razvoju djece predškolske (a pogotovo rane) te djece školske dobi, različitost znanja iz metodika s područja ranog i predškolskog odgoja te metodika s područja obrazovanja djece školske dobi, uočava se mnogo suprotnosti. Učiteljima treba omogućiti rad na radnom mjestu odgojitelja samo i jedino ukoliko su, nakon studija razredne nastave, završili trogodišnji ili petogodišnji studij ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, odradili pripravništvo godinu dana te položili Zakonom propisan stručni ispit. Lucija Kostadin, mag.praesc.educ. Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
269 Roberta Rudela PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA Podržavam Nacrt Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju zbog stvaranja mogućnosti povećanog obuhvata djece u sustavu ranog predškolskog odgoja i obrazovanja te transparentnog određivanja prednost pri upisu u dječji vrtić. Svakako zaštititi prava i profesionalni dignitet odgojitelja pri određivanju prvenstva prilikom zapošljavanja u odnosu na učitelje primarnog obrazovanja. Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
270 Kristina Frković PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA Kao magistra ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja predlažem: Jedinstvenu ekonomsku cijenu vrtića za svako dijete bez obzira na mjesto stanovanja Svakom djetetu omogućiti jednaki start u odnosu na posebne programe koji se provode unutar rpoo Zabraniti rad u skupini osobama koje nisu kvalificirane diplomom iz ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, konkretno učiteljima razredne nastave, jer jednostavno nismo isti kadar - rad im se može omogućiti u slučaju prekvalifikacije, godine dana pripravništva, nakon položenog stručnog ispita Zabraniti ravnateljstvo na pola radnog vremena jer je nemoguće kvalitetno obnašati obje funkcije i ravnatelja i odgajatelja Odabrati ispravan profil stručnjaka koji će određivati ispunjenost uvjeta za početak rada dječjeg vrtića Strogo odrediti kojom opremom se vrtić može opremati kako bi sigurnost djece bila na prvom mjestu - ISSO 9001 propisana kvaliteta opreme Također predlažem prednost pri zapošljavanju osobama s visokom stručnom spremom, pogotovo pri odabiru ravnatelja, koji MORA imati magisterij kako bi obnašao svoju funkciju te predlažem povećanje broja odgajatelja u skupinama,koji će biti trajno zaposleni, na neodređeno. S poštovanjem, mag.praesc.educ. Kristina Frković Djelomično prihvaćen Prijedlog je na odgovarajući način prihvaćen.
271 KSENIJA KOSTELAC PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA Kao učiteljica razredne nastave osobito sam zainteresirana za podizanje kvantitete i kvalitete predškolskog odgoja i obrazovanja. Naš rad i uspjeh uvelike pridonosi i kvaliteta rada u predškolskim ustanovama. Budući da predškolski odgoj i obrazovanje ovisi o jedinicama lokalne samouprave naravno da stanje nije zadovoljavajuće, osobito u ruralnim sredinama i sredinama s manjim proračunima lokalne samouprave. Predlažem i veću suradnju između programa predškole i škole u danoj sredini, a osobito podržavam dvogodišnje uključivanje u program predškole. Budući da sam i sama imala suradnju s romskim obiteljima podržavam njihovo uključivanje (uz dodatnu motivaciju) . Podržavam i Nacrt prijedloga o postupanju prema roditeljima u slučaju neispunjavanja obveza. Podržavam zapošljavanje dodatnih broja odgojitelja osobito za djecu s teškoćama kao i zapošljavanje učitelja primarnog obrazovanja u predškolske ustanove (te dvogodišnji rok stjecanja dodatne kvalifikacije). U svemu ja važno jasno postavljanje ciljeva i zadataka, primjena i provedba Pravilnika. Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
272 Emanuela Mršić PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA Izmjene i dopune Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju su itekako potrebne te ih svakako podržavam. Predlažem da javnost i odgovorne osobe promisle o sljedećim elemntima itekako zastupljenima u trenutnom sustavu ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja. Iz podosta izvora znam da su na mjesto ravnatelja došle osobe koje pripadaju određenoj političkoj stranci, dakle, došle su preko veze „odozgora“. Jesu li te osobe dovoljno kompetentne voditi vrtić s toliko zaposlenika, djece i roditelja? Jesu li kompetentne unaprijediti dosadašnju praksu i kurikulum vrtića kako bi djeci bilo bolje? Ili Grad (Županija, Država), postavlja „svoje“ ljude na pozicije kako bi sve išlo linijom manjeg otpora, bez previše izmjena i prijedloga. Upravno Vijeće odlučuje o zapošljavanju kandidata te većina kandidata ima vezu prilikom zapošljavanja, osobito prilikom zapošljavanja na neodređeno. Je li ta veza od strane ravnateljice, presjednika ili nekog od člana Upravnoga Vijeća ili prema željama nekoga „odozgora“, u svakom slučaju, zapošljavanje preko veza je u RPOO čest i prečest slučaj. S obzirom na nepoštivanje pedagoškog standarda u gotovo svim ili čak SVIM vrtićima, predlažem HITNO otvaranje novih vrtića i objekata. Predlažem da se omogući lakše otvaranje privatnih vrtića tako da grad ili država omogući adekvatne lokacije i pomaže subvencijama. Predlažem da u jasličkim skupinama u svakoj smjeni OBAVEZNO rade po dva odgojitelja. Također, potrebno je smanjiti broj djece sukladno pedagoškom standardu. Predlažem da u vrtićkim skupinama rade tri odgojitelja te da se uvede međusmjena. Predlažem da se zaposli veći kadar edukacijskih rehabilitatora po vrtiću te da oni budu podrška djeci s teškoćama u razvoju kao sadašnji „treći odgojitelji“. Odgojitelji nisu dovoljno educirani i kompetentni za rad s djecom s teškoćama jedan na jedan. Odgojiteljima je potrebna podrška stručnjaka u istome. Predlažem modernizaciju vrtića te prostorno-materijalnoga konteksta s obzirom na vrijeme u kojemu živimo, s obzirom na nova istraživanja i suvremenu pedagogiju. Vrtići, osobito gradski vrtići, veoma su zastarjelog izgleda, a sobe dnevnog boravka su trošne, neprivlačne i nestimulirajuće za djecu. Predlažem da se prouči važnost arhitekture prilikom gradnje i organizacije prostora vrtića. Predlažem da u budućim projektima rade stručnjaci koji će znati kako promišljati izgled vrtića i voditi računa o bitnim stavkama. Predlažem dodatne edukacija odgojitelja vezanih uz zaštitu zdravlja djece na kojima bi se prolazile moguće bolesti djece te pružanje adekvatne prve pomoći u određenim situacijama. Jedna zdravstvena voditeljica na više objekata nije dovoljna te su u mnogim situacijama odgojitelji prepušteni sami sebi. Predlažem da se plaće u svim privatnim i gradskim vrtićima izjednače jer je razlika u plaćama i do dvije tisuće kuna. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na prijedlozima.
273 Sindikat obrazovanja, medija i kulture Hrvatske PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA Predmet: Nacrt prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju, srpanj 2021. godine -očitovanje Uvod: Predlagatelj Nacrta prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju, s Konačnim prijedlogom zakona, predložio je izmjene i dopune koje bi trebale unaprijediti, promijeniti i poboljšati implementaciju istog u praksi. Smatramo kako neki prijedlozi idu u tom smjeru, no predlagatelj nije imao u potpunosti „sluha“ za „glas struke“ čemu se oštro protivimo. Određene odredbe koje smatramo ključnim potrebno je doraditi jasnijim formulacijama, te tako izbjeći „slobodne interpretacije“ u praksi. Izmjene i dopune ovog Zakona smo dugo čekali te je vrijeme „improvizacja“ isteklo! Prema trenutno važećem Zakonu „predškolski odgoj ostvaruje se na temelju Državnog pedagoškog standarda predškolskog odgoja i obrazovanja“,a znamo da se isti u praksi ne primjenjuje u svim segmentima, posebice kod: mjerila za broj djece u odgojnim skupinama, prostora dječjih vrtića, mjerila za opremu dječjeg vrtića, mjerila za didaktička sredstva i pomagala i dr. Kako osnivač ima pravo, ali i obvezu odlučivati o potrebama i interesima građana na svojem području za organiziranjem dječjih vrtića,trebao bi imati i potpunu odgovornost za osiguravanje dostatnih sredstava kojima bi se osigurali bolji uvjeti za djecu, bolji uvjeti rada svih zaposlenih i vratilo dostojanstvo struke. Stoga bi izmjene i dopune trebale ići u smjeru pronalaženja rješenja i uspostave mehanizama koji će osigurati veću kontrolu nad jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave i Grada Zagreba, koje su dužne poštivati i provoditi Državni pedagoški standard u svim segmentima, u cijelosti i bez odlaganja. Smatramo kako je nedopustivo i neodrživo da i nakon trinaest godina od donošenja Državno pedagoškog standarda, osnivači dječjih vrtića, jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave i Grad Zagreb, svojim odlukama minoriziraju Zakon. Svake pedagoške godine prilikom upisa u dječje vrtiće, posebice u velikim gradovima, suočavamo se s kroničnim nedostatkom smještajnih kapaciteta, koji generiraju pretrpavanje odgojih skupina i dodatno opterećuju ionako opterećene odgojno-obrazovne radnike, odgojitelje. Ministarstvo znanosti i obrazovanja, kao predlagatelj Zakona, nije, a morao bi, imati utjecaj na implementaciju ovoga Zakona u praksi. Njegovo nepoštivanje stvara velike probleme u djelatnosti ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, dovodi do neujednačenosti u obuhvatu djece, stvara velike regionalne razlike, a posebno nanosi štetu radnicima u ovom sustavu. Posljedice osjećaju zaposleni, posebice odgojitelji koji svakodnevno rade u neprimjerenim uvjetima rada, izloženi pojačanom fizičkom i psihičkom naporu, što ugrožava njihovo zdravlje, a sve češći je i odlazak iz struke. Ukazujemo godinama, da je odgovornost na osnivačima u JLS-u i Gradu Zagrebu koji moraju kontinuirano ulagati u stvaranje novih smještajnih kapaciteta, te je jedna od posljedica takvih „improvizacija“ i kronični nedostatak odgojitelja na tržištu rada. Prema analizama i provedenim istraživanjima u sljedećih deset godina u sustav bi trebalo uključiti oko 7.000 odgojitelja! Stoga se u ovim izmjenama i dopunama trebala naći i odredba koja propisuje kaznu za osnivače koji donose odluke. Naglasak je na odluci o mjerilima i kriterijima za upis djece, a kojom se svjesno krši Državno pedagoški standard, posebice ako se i nakon podnesene prijave prosvjetnoj inspekciji, njihova nalaza i mišljenja problemi ne otklone u određenom roku. Također, trebalo se prići i izmjenama vezano za upravljanje radom dječjeg vrtića, s naglaskom na sastav, način i izbor članova upravnog vijeća. Smatramo da bi upravno vijeće trebalo brojiti sedam do devet članova, kako je to u osnovnim školama. Upravno vijeće koje broji sedam članova ima tri člana iz redova osnivača, dva odgojitelja, jednog predstavnika radnika i jednog predstavnika roditelja. Upravno vijeće koje broji devet članova, ima četiri člana iz redova osnivača, tri odgojitelja, jednog predstavnika radnika i jednog predstavnika roditelja. Nadalje, često smo se susretali sa suspendiranjem odgojitelja s radnog mjesta i nemogućnosti zasnivanja radnog odnosa u slučaju da se protiv njega vodi postupak za neko od prekršajnih djela za „nasilničko“ ponašanje. Smatramo da su posljedice odredbe ovog članka rigorozne u smislu nemogućnosti zaposlenja ili gubitka posla, imajući na umu da se odražavaju na egzistenciju cijele obitelji. Stoga, predlažemo da se u sada važećem članku 25. Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju brišu odredbe stavka 3. i 4. kojima se priječi zaposlenje onih osoba koje su pravomoćno prekršajno kažnjene ili se protiv njih vodi prekršajni postupak. Smatramo potpuno opravdanu takvu zabranu u slučaju pravomoćne kaznene presude ili vođenja kaznenog postupka, no smatramo da se kod prekršaja vodi postupak za blaža djela, manje društveno štetna. Cilj kažnjavanja se postiže već samim vođenjem prekršajnog postupka ili prekršajnom kaznom i takva zabrana predstavlja dvostruko kažnjavanje za malu društvenu štetu. S obzirom na osnovna pitanja koja predlagatelj želi urediti ovim Zakonom kao što su: veći obuhvat djece rane i predškolske dobi, obveza organiziranja predškolskog odgoja i obrazovanja u JLS ili u suorganzaciji sa susjednim JLS, dopuna kriterija za ostvarivanje prednosti pri upisu u dječji vrtić, stvaranje dostatnih kadrovskih uvjeta u predškolskom odgoju i obrazovanju kroz mogućnost zapošljavanja učitelja primarnog obrazovanja uz stjecanje dodatnih kompetencija, zapošljavanje stručnih komunikacijskih posrednika, pomoćnika za djecu s teškoćama u razvoju, duže trajanje predškole, mogućnost upisa preko sustava e-Građani tijekom cijele vertikale obrazovanja, od vrtića do fakulteta, očitujemo se kako slijedi: Članak 11. prijedloga vezano za članak 24. stavak 5. – protivimo se U predloženom stavku 5. navodi se:“Ako se na natječaj ne javi osoba koja ispunjava uvjete iz stavka 4. ovog članka poslove odgojitelja može obavljati osoba koja je završila učiteljski studij i to: specijalistički diplomski stručni studij ili integrirani preddiplomski i diplomski studij ili četverogodišnji diplomski studij primarnog obrazovanja, uz uvjet da u roku od dvije godine od dana zasnivanja radnog odnosa stekne dodatne kompetencije sa 60 ECTS bodova iz studijskog programa ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja i kvalifikaciju sveučilišnog prvostupnika/prvostupnice ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja na jednom od visokih učilišta u Republici Hrvatskoj u kojem se izvodi studijski program ranogh i predškolskog odgoja i obrazovanja.“ Takav prijedlog predlagatelja smatramo neprihvatljivim i krajnje degradirajućim za odgojitelje. Bez obzira što se radi o prekvalifikaciji, samo 60 ECTS bodova je premalo i nedovoljno za stjecanje diplome i akademskog naziva prvostupnika/prvostupnice predškolskog odgoja i obrazovanja. Producirani višak učitelja na tržištu rada ne smije biti razlogom snižavanja kriterija u bodovanju. Zapošljavanje učitelja primarnog obrazovanja može biti samo privremeno rješenje, maksimalno na dvije godine, isključivo i samo ako se na natječaj ne jave odgojitelji, ali uz obvezu prekvalifikacije pod istim uvjetima koji vrijede za odgojitelje, što znači uz obvezu stjecanja 180 ECTS bodova. U sustavu školstva postoji kronična nestašica nastavnog kadra u pojedinim područjima, te se, s pravom, pitamo iz kojeg razloga se nije pristupilo prekvalifikacijama učitelja primarnog obrazovanja za spomenute potrebe u osnovnim i srednjim školama, te time riješio problem deficita u školskom sustavu?Stoga oštro osuđujemo takav pristup predlagatelja, jer u isto vrijeme takvu mogućnost ne nudi odgojiteljima koji možda žele uz SAMO 60 ECTS bodova steći diplomu učitelja primarnog obrazovanja! U stavku 7. članka 11. predlaže se “Ako osoba iz stavka 5. ovog članka ne stekne odgovarajuću kvalifikaciju u roku od dvije godine od dana zasnivanja radnog odnosa, prestaje joj radni odnos istekom roka za stjecanje odgovarajuće kvalifikacije za odgojitelja te se ne može zaposliti u sustavu predškolskog odgoja i obrazovanja ako ne ispuni uvjete za rad na radnom mjestu odgojitelja.“ Takva definicija otvara nekoliko pitanja: Je li nužno s navedenom osobom potpisati ugovor na razdoblje od dvije godine, a potrebe su možda za kraćim razdobljem? O kojoj vrsti ugovora se ovdje radi, na određeno ili neodređeno vrijeme? Tko financira stjecanje dodatne kvalifikacije? Ako ranije spomenutoj osobi istekne radni odnos zbog nestjecanja kvalifikacija u roku dvije godine, koji to uvjet za rad na radnom mjestu odgojitelja treba ispuniti? Redovnim putem ili ovaj predloženi od 60 ECTS bodova? U stavku 8. članka 11. predlaže se„ uz poslove odgojitelja koji izvodi isključivo program predškole pri osnovnim školama za djecu koja ne pohađaju dječji vrtić može na određeno vrijeme, najdulje do kraja pedagoške godine obavljati osoba koja je završila učiteljski studij“. Takva formulacija članka je u suprotnosti s Pravilnikom o sadržaju i trajanju programa predškole koja traje do 31. svibnja, a pedagoška godina do 31. kolovoza? Program predškole bi se po našem mišljenju trebao provoditi kontinuirano, cijelu pedagošku godinu. U stavku 10. članka 11. predlaže se „poslove medicinske sestre može obavljati osoba koja je završila preddiplomski sveučilišni ili stručni studij sestrinstva, odnosno studij kojim je stečena viša stručna sprema u djelatnosti sestrinstva u skladu s ranijim propisima, kao i osoba koja je završila sveučilišni diplomski studij ili specijalistički studij sestrinstva“. Članak je potrebno dopuniti „ s najmanje dvije godine radnog iskustva u struci“ iz razloga što su u dječje vrtiće integrirana djeca sa sve težim i zahtjevnijim zdravstvenim teškoćama po odgojnoj skupini dvoje do troje djece, te je prethodno radno iskustvo na istim poslovima od iznimne važnosti. U članku 12. vezano za članak 24.a kojim se uvode nove kategorije radnika - pomoćnika za djecu s teškoćama u razvoju i stručnog komunikacijskog posrednika, smatramo da u skupinama u koje su uključena djeca s lakšim ili težim razvojnim teškoćama prednost trebaju imati odgojitelji i stručnjaci edukacijsko-rehabilitacijskog profila kao što je i propisano člankom 28. stavak 2. Državnog pedagoškog standarda predškolskog odgoja i obrazovanja. Ako se na natječaj ne javi odgojitelj ili stručnjak edukacijsko-rehabilitacijskog profila tada se mogu zaposliti gore navedene kategorije radnika. Smatramo i da do potpune primjene i poštivanja odredbi Državno pedagoškog standarda u svim segmentima, posebice gdje je broj djece u odgojnim skupinama znatno povećan, kao privremeno rješenje, osnivač mora imati obvezu zapošljavanja dodatnih odgojitelja. Članak 19. u vezi članka 37. stavka 2. potrebno je doraditi. Nejasno je koje su to „iznimne“ situacije? Nažalost ,u praksi takva formulacija može stvarati probleme, različite proizvoljne interpretacije, a poučeni iskustvom „“iznimka“ često postaje pravilo. Predškolsku ustanovu treba voditi i zastupati osoba koja zadovoljava kriterije propisane u stavku 1. članka 19. ovog nacrta .Uz navedeno smatram da je ovaj članak potrebno dopuniti s(re)licenciranjem ravnatelja, kako bi se unaprijedila kvaliteta u rukovođenju predškolske ustanove, a što je predviđeno još davne 2014. godine Strategijom obrazovanja, znanosti i tehnologije. Prihvaćamo da mandat ravnatelja traje pet godina, no uz dopunu obavezne provjere psiholoških sposobnosti kod nadležne medicine rada u tijeku svakog mandata, s obzirom da se sve više susrećemo s prijavama radnika za mobing na radnom mjestu od strane ravnatelja. Otvara se i pitanje, da bi učitelji primarnog obrazovanja u sustavu ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, koji dodatnim kvalifikacijama stiču akademski naziv i kvalifikaciju sveučilišnog prvostupnika/prvostupnice ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja,koji bi radili na radnom mjestu odgojitelja (prema prijedlogu predlagatelja)uz zadovoljavanje ostalih uvjeta,mogli bi konkurirati i postati ravnatelji sa završenom jednom akademskom godinom i stečenih 60 ECTS bodova na studijskom programu ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, što ne prihvaćamo. Predlažemo da se, formulira članak koji bi omogućavao odgojiteljima ili stručnim suradnicima koji su obavljali dužnost ravnatelja da se vrate u ustanovu u kojoj su prethodno radili, a ako se na te poslove ne vrate u roku trideset dana od dana prestanka obavljanja funkcije ravnatelja da im prestaje radni odnos.Svjesni činjenice i mogućih situacija koje bi se mogle dogoditi u manjim sredinama, a to se odnosi na izostanak javljanja osoba koje ispunjavaju uvjete natječaja kako predlaže predlagatelj, potrebno je dopuniti formulacijama koje bi obuhvatile i takve situacije. U članku 19. koji se odnosi na članak 37. Zakona dodati novi stavak 2. „Ako se na natječaj ne javi osoba koja ispunjava uvjete iz stavka 1. podstavak 1. ovog članka tada ravnatelj dječjeg vrtića može biti osoba koja u trenutku prijave na natječaj za ravnatelja obavlja dužnost ravnatelja u najmanje drugom uzastopnom mandatu, a ispunila je uvjete za ravnatelja propisane Zakonom o predškolskom odgoju i obrazovanju („Narodne novine“, broj 10/97., 107/07., 94/13. i 98/19.).“ Predlažemo izmjene u članku 37.a stavak 1. Zakona: (1)Ravnatelja dječjeg vrtića u slučaju privremene spriječenosti u obavljanju ravnateljskih poslova, zamjenjuje osoba iz redova odgojitelja ili stručnih suradnika s najmanje VŠS stručnom spremom. Zaključno: Dječji vrtić, neovisno o kojoj se jedinici lokalne i područne (regionalne) samouprave radi ne može funkcionirati bez odgojitelja,oni su prvi učitelji a kroz provođenje, primjenu i poštivanje zakona dobili bi jednak status kao učitelji, što s pravom zaslužuju. Stoga neki od prijedloga predlagatelja u ovim izmjenama i dopunama, a na koje smo ukazali usmjereni su na degradaciju zvanja i obezvrijeđivanje uloge i važnosti odgojitelja, što kao sindikat oštro osuđujemo. Ako su Vlada RH i resorno Ministarstvo znanosti i obrazovanja, ozbiljni u vezi sa zaustavljanjem alarmantnog pada kvalificiranih odgojitelja, tada moraju zaista razmisliti o tome što je nužno odmah napraviti, kako bi se zaustavio negativan trend u odljevu kadra i unaprijedio sustav ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja. Obrazovni sustav ne može nadmašiti kvalitetu profesionalaca koji rade u njemu, te je krajnje vrijeme započeti na ulaganje u djelatnost predškolskog odgoja i obrazovanja i odgojitelje gledati kao na ulaganje u dugoročni uspjeh naše djece. S poštovanjem, Božica Žilić predsjednica . Djelomično prihvaćen Prijedlozi su vezani uz više odredaba Nacrta i djelomično su prihvaćeni.
274 DAMIR ČOLIG PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA Poštovani, podržavam PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU. Lijep pozdrav ! Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
275 Ana Lučić Runko PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA Ispred Hrvatske komore socijalnih pedagoga pozdravljamo usmjerenost predloženog Prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju na veći obuhvat djece s intencijom uključivanja djece u riziku od socijalnog isključivanja u predškolske ustanove, obvezni inicijalni razgovor pri upisu i prisustvo stručnog suradnika, reguliranje zapošljavanja pomoćnika te najavljenu digitalizaciju i informatizaciju sustava predškolskog odgoja i obrazovanja. Također, željeli bismo skrenuti pažnju na zamijećene nedostatke prijedloga Zakona te svojim prijedlozima doprinijeti kvaliteti finalnog Zakona. Smatramo izuzetno važnim uskladiti prijedlog Zakona s nacionalnim dokumentom, Nacionalnim okvirnim kurikulumom za predškolski odgoj i obrazovanje te opće obvezno i srednjoškolsko obrazovanje, koji na općoj razini određuje elemente kurikularnoga sustava za sve razine odgoja i obrazovanja te promiče odgoj i obrazovanje usmjeren na dijete i učenika. Navedeno, između ostalog, podrazumijeva prepoznavanje i praćenje djece i učenika s teškoćama u učenju i ponašanju, darovite djece i učenika, pružanje pomoći djeci i učenicima s teškoćama te senzibiliziranje ostale djece i učenika za njihove potrebe, pružanje pomoći i suradnju (2011., str. 30). Sve navedeno u skladu je s kompetencijama i područjima rada stručnjaka socijalnih pedagoga kojima su djeca i učenici s problemima u ponašanju ili u riziku za razvoj istih (uključujući različite obiteljske i socijalne rizike) u primarnom fokusu. Osim navedenog, socijalni pedagozi tijekom obrazovanja i stručnog usavršavanja usvajaju niz kompetencija iz područja preventivnog rada i ranih intervencija s djecom i roditeljima s ciljem poticanja pozitivnog rasta i razvoja. Izostavljanje socijalnih pedagoga kao profila stručnih suradnika u ranom i predškolskom sustavu (RPOO) dovodi u pitanje kvalitetu pružanja podrške djeci i roditeljima kroz specifične kompetencije koje socijalni pedagozi posjeduju te osiguravanje preventivnog i ranointerventnog djelovanja tijekom ključnog razvojnog perioda. Uz važnost preciznijeg navođenja svih stručnih suradnika edukacijsko rehabilitacijskog profila (logoped, socijalni pedagog i edukacijski rehabilitator) kao stručnih suradnika vrtića, skrenuli bismo pozornost i na izvanrednu priliku za posvećivanje pažnje djeci s posebnim odgojno-obrazovnim potrebama u nadređenom zakonskom rješenju te usklađivanje prijedloga Zakona s drugim relevantnim izvorima i klasifikacijama. Osnovnoškolski sustav tako prepoznaje i jasnije definira širi spektar djece kojima je nužna podrška. Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi Republike Hrvatske (N.N. 87/08, 86/09, 92/10, 105/10, 90/11, 5/12, 16/12, 86/12, 126/12, 94/13, 152/14, 07/17), u čl.62. kao učenike s posebnim odgojno obrazovnim potrebama (daroviti učenici i učenici s teškoćama) određuje: učenike s teškoćama u razvoju; učenike s teškoćama u učenju, problemima u ponašanju i emocionalnim problemima te učenike s teškoćama uvjetovani odgojnim, socijalnim, ekonomskim, jezičnim i kulturalnim čimbenicima. Međunarodna klasifikacija funkcioniranja, onesposobljenosti i zdravlja (MKF/ICF, 2001., ICF-CY, 2008.) naglasak stavlja na funkcionalne sposobnosti osobe s teškoćom (socijalni model), nadilazeći dijagnostičke kriterije (medicinski model), nasuprot zastarjelih klasifikacija koje se također ne temelje na filozofiji inkluzije, tj. pravu djeteta da sudjeluje u redovnom sustavu, već je prisutan pristup karakterističan za proces integracije. MKF analizira funkcioniranje osobe s teškoćom i kontekstualne čimbenike, kako one u okruženju tako i osobne. Funkcioniranje osobe promatra se kroz funkcije tjelesnih sustava i strukture tijela, te se promatra njena aktivnost i mogućnost sudjelovanja u zajednici (iz perspektive pojedinca i društva). Okvir za poticanje i prilagodbu iskustava učenja te vrednovanje postignuća djece i učenika s teškoćama (2016, str. 11) navodi da učenike i djecu s teškoćama, sukladno OECD- ovoj međunarodnoj klasifikaciji teškoća (The Organisation for Economic Co-operation and Development) iz 2005. godine, dijelimo u tri skupine: a) djeca/učenici s teškoćama u razvoju (engl. disabilities). Riječ je o djeci i učenicima s oštećenjima i/ili poremećajima organskog podrijetla (npr. neurološka, senzorna ili motorička oštećenja ili poremećaji), a čije odgojno-obrazovne potrebe ponajprije proizlaze iz problema povezanih s oštećenjima ili poremećajima. b) djeca/učenici sa specifičnim teškoćama u učenju i/ili problemima u ponašanju i/ili emocionalnim problemima (engl. difficulties). Riječ je o djeci/učenicima koji trebaju odgojno-obrazovnu podršku zbog različitih problema koji prije svega proizlaze iz međudjelovanja učenika i odgojno-obrazovnog okruženja te koji ograničuju mogućnosti njihova napredovanja. c) djeca/učenici s teškoćama uvjetovanim odgojnim, socijalnim, ekonomskim, kulturnim i/ili jezičnim čimbenicima (engl. disadvantages). Riječ je o djeci/učenicima koji se nalaze u nepovoljnom položaju zbog socioekonomskih, kulturnih ili jezičnih čimbenika, a njihova potreba za odgojno-obrazovnom podrškom proizlazi iz potrebe za kompenzacijom nepovoljnih čimbenika. To mogu biti djeca/učenici koji su bili zanemarivani i/ili zlostavljani, djeca/učenici koji žive u teškim socijalnim i ekonomskim uvjetima, odnosno u siromaštvu, djeca/učenici koji su se susreli s nekim nenadanim, nepovoljnim životnim okolnostima ili su na bilo koji način socijalno isključeni te djeca/učenici koji ne znaju ili nedovoljno poznaju hrvatski kao drugi ili strani jezik. Kod neke djece/učenika moguća je prisutnost više teškoća, odnosno kombinacije pojedinih teškoća koje proizlaze iz prethodno navedenih skupina teškoća. Istodobno postojanje većeg broja teškoća daje novu dimenziju teškoćama. Emocionalne teškoće i problemi u ponašanju djeci otežavaju uključivanje u igru i socijalne odnose, posljedično utječu i na druge vještine i na djetetov cjelokupni razvoj, stoga predlažemo dodavanje članka koji će uzeti u obzir navedenu međunarodnu OECD-ovu klasifikaciju (na koju se oslanja i osnovnoškolski sustav) i stvoriti zakonsku podlogu za adekvatno uključivanje i podršku svoj djeci s teškoćama, ne ograničavajući se na jednu podskupinu. Europska komisija u dokumentu „Obrazovanje i skrb u ranom djetinjstvu: Osiguravanje najboljeg početka svoj našoj djeci za svijet sutrašnjice“ (Early Childhood Education and Care: Providing all our children with the best start for the world of tomorrow, 2011) rukovodeći se rezultatima znanstvenih istraživanja, nedovoljnu pristupačnost predškolske razine odgoja i obrazovanja prepoznaje kao jednu od slabih karika europskih obrazovnih sustava. Komisija potiče države članice da pojačaju svoje napore usmjerene pristupačnosti ranog i predškolskog odgoja kako bi time pridonijele snažnijoj afirmaciji tzv. 'treće' funkcije ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, odnosno pružanju podrške djeci koja odrastaju u nepovoljnim okolnostima ili su izložena ostalim rizicima socijalne isključenosti. Opisana funkcija predškolskog odgoja prepoznata je i u Republici Hrvatskoj, budući da je njegova svrha u Priručniku za samovrednovanje ustanova ranoga i predškolskog odgoja i obrazovanja Nacionalnog centra za vanjsko vrednovanje obrazovanja opisana kao „osiguravanje optimalnih uvjeta za uspješan odgoj i cjelovit razvoj svakog djeteta te unaprjeđivanje onih djetetovih osobina i umijeća koja se počinju formirati u najranijoj dobi, a nužna su svakom pojedincu i u kasnijem životu kako bi uspješno zadovoljavao svoje potrebe i uživao svoja prava te se odgovorno ponašao prema pravima i potrebama drugih osoba u zajednici“ (Slunjski i sur., 2012, str. 16). Na tom je tragu i Nacionalni kurikulum za rani i predškolski odgoj i obrazovanje iz 2015. godine (NN 5/2015), koji, sukladno Zakonu, definira polazišta, načela, vrijednosti i ciljeve predškolskog odgoja i snažno afirmira ideju ostvarivanja prava djece na jednake mogućnosti, tj. ostvarivanje jednakih prava za sve, uvažavanjem prava i poštivanjem osobnosti svakog djeteta. Najnoviji europski strateški dokumenti za djecu; Strategija EU o pravima djeteta i Prijedlog preporuke Vijeća o uspostavi europskog jamstva za djecu (https://dijete.hr/eu-strategija-o-pravima-djeteta-i-europsko-jamstvo-za-djecu/), jasno definiraju područja i predlažu mjere koje će poduzeti Europska komisija te mjere na čije poduzimanje se pozivaju države članice pa tako i Hrvatska. U središtu potrebe za djelovanjem su djeca iz ranjivih skupina kojima je nužno osigurati jednake mogućnosti razvoja od najranije životne dobi. Prijedlogom Preporuke Vijeća o uspostavi europskog jamstva za djecu pozivaju se države članice da osiguraju pristup kvalitetnim ključnim uslugama za djecu kojoj je potrebna pomoć, i to ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju. Institucionalni sustav predškolskog odgoja i obrazovanja je prvi sustav koji djeci može i treba pružiti socijalnu zaštitu te rani odgoj i obrazovanje kao pripremu za daljnje školovanje što izravno utječe na sprječavanje socijalne isključenosti. Navedeni ciljevi izravno su povezani s područjima rada i kompetencijama socijalnih pedagoga. Mogućnost zapošljavanja socijalnih pedagoga u dječjim vrtićima prilika je za podizanje kvalitete rada s djecom iz ranjivih skupina (djeca s problemima u ponašanju, djeca koja odrastaju u uvjetima siromaštva, djeca iz ruralnih/udaljenih područja, djeca iz etničkih manjina, djeca migrantskog podrijetla, djeca izložena nasilju) jer su upravo socijalni pedagozi stručnjaci koji se osposobljavaju za rad s navedenim skupinama djece. Na taj način socijalni pedagozi bili bi značajna pomoć i podrška ostalim stručnjacima u dječjem vrtiću te bi zajedno činili kompletan i cjelovit predškolski stručni tim. Osim što se zapošljavanjem socijalnih pedagoga u dječjim vrtićima olakšava i upotpunjuje rad stručnog tima, omogućava se i normativno usklađivanje sa spomenutim europskim strateškim dokumentima u odnosu na pristupačnost i kvalitetu sustava predškolskog odgoja i obrazovanja. Osim opisanog, u nastavku slijedi osvrt na pojedine članke i stavke prijedloga Zakona s predloženim izmjenama te dodatnim pojašnjenjima prijedloga. Prihvaćen Prijedlog je prihvaćen.
276 Zajedničko vijeće općina PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA Poštovani, pozdravljamo izmjene Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju, međutim držimo važnim napomenuti nekoliko stvari koje su nam istaknuli predstavnici dječjih vrtića i drugih ustanova koje provode programe predškolskog odgoja djece pripadnika nacionalnih manjina, kao osobe koje u praksi provode spomenute propise. Pravilnik o načinu raspolaganja sredstvima državnog proračuna i mjerilima sufinanciranja programa predškolskog odgoja objavljen je u Narodnim novinama dana 12.12.1997. g. te je stupio na snagu dana 20.12.1997. g.. Dakle, od donošenja i stupanja na snagu spomenutog Pravilnika proteklo je više od 22 godine te nakon donošenja i stupanja na snagu nisu vršene njegove izmjene i dopune, a smatramo kako su izmjene i dopune bile prijeko potrebne. Naime, 1997. g. određeni iznosi (25,00 kn; 50,00 kn; 75,00 kn) u današnjim mjerilima su preniski jer je došlo do svojevrsnog pada vrijednosti novca, odnosno pojednostavljeno rečeno danas se za 25,00 kn ne može dobiti ono što se moglo dobiti 1997. g.. Također, u međuvremenu je došlo do povećanja cijena didaktičke i ostale opreme neophodne za provođenje programa odgoja i obrazovanja djece predškolske dobi pripadnika nacionalnih manjina. Nadalje, ono što se 1997. g. nije uzelo u obzir jest i činjenica kako se spomenuta sredstva uplaćuju u 10 rata, odnosno 10 mjeseci, iako se programi u dječjim vrtićima i drugim ustanovama koje provode programe predškolskog odgoja djece pripadnika nacionalnih manjina odvijaju cijele godine. Slijedom svega naprijed navedenog, savjetujući se s predstavnicima dječjih vrtića i drugih ustanova koje provode programe predškolskog odgoja djece pripadnika nacionalnih manjina, došli smo do zaključka kako je potrebno pristupiti izmjenama i dopunama Pravilnika o načinu raspolaganja sredstvima državnog proračuna i mjerilima sufinanciranja programa predškolskog odgoja (Narodne novine, br. 134/97), konkretno članaka 3., 4., 5. i 6. u smjeru povećanja iznosa namijenjenih za programe javnih potreba u području predškolskog odgoja djece pripadnika nacionalnih manjina, usudimo se reći i u 100 %-tnom iznosu, te u smislu povećanja broja rata koje bi se isplaćivale. Prihvaćen Zakonom je predviđeno donošenje novoga Pravilnika.
277 Ksenija Petelin PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA Poštovani, smatram izuzetno važnim mogućnost da za svu djecu predškola, osim što je obvezna, bude i besplatna. Često materijalne mogućnosti predstavljaju veliku teškoću posebice socijalno depriviranim obiteljima. Djeci koja žive u siromašnim obiteljima i čiji roditelji ne prepoznaju važnost ranog odgoja i obrazovanja ne pružaju se jednake šanse jer im nedovoljna pripremljenost za školu predstavlja velike teškoće u nastavku školovanja. Djelomično prihvaćen Prijedlog je na odgovarajući način prihvaćen.
278 Martina Cikojević PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA Poštovani, Paradoksalno je pozivati se na Nacionalni kurikulum pa predložiti da se učiteljima čiji je način rada čista suprotnost od načina rada odgojitelja u samo 2 semestra (60 ECTS bodova) dodijeli isti akademski naziv kao odgojiteljima. Ovakav prijedlog je uistinu divno osmišljen način kako bi se riješio veliki problem nezaposlenosti učitelja i još jedan pokazatelj nepoznavanja, zanemarivanja, omalovažavanja ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja u Hrvatskoj. Kao odgojitelj osjećam se jadno i poniženo na samu pomisao da će netko u samo dva semestra prekvalifikacije (nazovimo to pravim imenom), bez pripravništva i polaganja stručnog ispita izjednačiti se s odgojiteljem. Ovim se dovodi u pitanje općenito smisao ranog i predškolskog odgoja. Kako je jednostavno moguće steći sve potrebne kompetencije u samo 60 Ects bodova kada je za to odgojitelju potrebno 180? Pitam se kolika bi se prašina podigla kada bi se odgojiteljima omogućilo u samo dva semestra prekvalifikacije postati učiteljem? U RH postoje i mnoge druge struke kojima je problem nezaposlenost, možda da se i njima u dva semestra omogući isto? Martina Cikojević Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
279 ANTONIA BLAŽEVIĆ PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA Poštovani, dajem sljedeće primjedbe na Nacrt prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju (dalje: Nacrt). PRVO, prema čl. 11. Nacrta, mijenja se čl. 24. st. 5. Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju (dalje: Zakon) te glasi: „Ako se na natječaj ne javi osoba koja ispunjava uvjete iz stavka 4. ovoga članka poslove odgojitelja može obavljati osoba koja je završila učiteljski studij (...) uz uvjet da u roku od godine dana od dana zasnivanja radnog odnosa stekne d o d a t n e k o m p e t e n c i j e s a 6 0 E C T S b o d o v a iz studijskog programa ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja i kvalifikaciju sveučilišnog prvostupnika/prvostupnice ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja na jednom od visokih učilišta (...).“ Studij ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja (dalje: RPOO) sveučilišni! je studij kojim se na preddiplomskoj razini stječe 180 ECTS bodova. U svezi s tim, napominjem da je u čl. 69. st. 2. i 3. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju propisano sljedeće: „(2) S v e u č i l i š n i s t u d i j osposobljava studente za obavljanje poslova u znanosti, umjetnosti i visokom obrazovanju, u poslovnom svijetu, javnom sektoru i društvu općenito te ih osposobljava za razvoj i primjenu znanstvenih, umjetničkih i stručnih dostignuća. (3) S t r u č n i s t u d i j pruža studentima primjerenu razinu znanja i vještina koje omogućavaju obavljanje stručnih zanimanja i osposobljava ih za neposredno uključivanje u radni proces.“ Čak i da je stručni studij u pitanju, ovaj bi prijedlog bio nedopustiv, a još više jer je u pitanju sveučilišni studij. Nečuveno je to da se na temelju 60 ECTS bodova dobije ikakav akademski naziv. Ovdje se rabi pojam stjecanja dodatnih kompetencija, no nazovimo to pravim imenom – prekvalifikacijom. Dakle, dalje će se u tekstu za pojam „stjecanje dodatnih kompetencija“ rabiti pojam „prekvalifikacija“. Uopće, diploma visokog učilišta, i to napose ona sveučilišnog studija, ne bi se trebala moći steći prekvalifikacijom. Da bi upisale diplomski sveučilišni studij RPOO-a, osobe koje su završili stručni studij predškolskog odgoja, kao i studij predškolskog odgoja kojim se stekla viša stručna sprema, trebaju položiti razliku predmeta. U potonjem je slučaju uglavnom riječ o razlici od 60 ECTS bodova. Nakon što polože razliku predmeta, ne stječu akademski naziv prvostupnika RPOO-a, već je to samo uvjet upisa diplomskoga studija. Fakulteti obično propisuju razliku predmeta studentima koji su završili neistovrsni preddiplomski (ili integrirani) studij kao uvjet upisa diplomskoga studija, nekada ih je potrebno položiti tijekom studija, a nekada prije upisa, ali ni jedan od njih na temelju položene razlike predmeta ne daje studentu akademski naziv prvostupnika te struke. Također, u Nacrtu se više puta govorilo o potrebi usklađivanja Zakona s drugim propisima kojima se uređuju ostali dijelovi obrazovnog sustava. Korisno je tako osvrnuti se na Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi kojim se, između ostaloga, propisuju uvjeti za zasnivanje radnoga odnosa. Spomenutim se zakonom propisuje da osobe koje nemaju potrebne pedagoške kompetencije, a imaju odgovarajuću vrstu i razinu obrazovanja, dužne su ih steći u određenom roku, i to najmanje! s 55 ECTS-a uz obvezu polaganja stručnog ispita. Naravno, nikome nije palo na pamet dodijeliti im i još jedan akademski naziv. Osim toga, iz Pravilnika o odgovarajućoj vrsti obrazovanja učitelja i stručnih suradnika u osnovnoj školi proizlazi da se ni osobi koja je primjerice studirala znanstveni smjer biologije te stekla dodatne pedagoške kompetencije (osim što, dakako, nema ni tada prednost pred osobom koja je studirala nastavnički smjer biologije) na diplomi ne navodi i oznaka nastavničkog smjera uz prvu (znanstveni smjer) koju je stekla tijekom studija, niti je kome palo na pamet to predložiti. Učitelji prirode i biologije u osnovnoj školi mogu biti i magistri znanosti o okolišu, magistri ekologije i zaštite prirode, prvostupnici biologije i sl. Svi oni imaju obvezu steći pedagoške kompetencije i položiti stručni ispit. Ni njima se ne daje akademski naziv profesora biologije na temelju stečenih dodatnih kompetencija ni položenog stručnog ispita, a bitno je napomenuti da studij RPOO-a i primarnog obrazovanja nije ni približno srodan kao što su navedeni studiji međusobno srodni, odnosno ne na takav način. Uz to, učitelji razredne nastave nemaju ni odgovarajuću vrstu obrazovanja ni potrebne pedagoške kompetencije za rad s djecom rane i predškolske dobi, a želi im se na temelju 60 ECTS-a omogućiti stjecanje akademskog naziva prvostupnika RPOO-a. Rad je s djecom rane i predškolske dobi specifičan i bitno se razlikuje od onoga u školi. U tom pogledu, rad je u razrednoj nastavi bliži radu u predmetnoj nastavi, pa i onom u srednjim školama nego radu u ustanovama ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja. Ovime se dovodi u pitanje i smisao studija RPOO-a jer, između ostaloga, zašto bi netko studirao tri godine kada zna da nakon studija primarnog obrazovanja može položiti kolegije s tek 60 ECTS bodova te dobiti i drugi, tj. akademski naziv prvostupnika RPOO-a. Studenti se vrlo često dvoume između jednog od ta dva studija. Kriterij kojim bi se vodio bio bi uglavnom trajanje studija, premda se neki time još uvijek vode. Tako biste osigurali da studij RPOO-a upisuju lošiji studenti nego oni koji upisuju studij razredne nastave (primjerice, obrazloženje, oni koji se dvoume između dva studija sigurna sam da bi se uglavnom odlučili za učiteljski jer nakon što steknu kvalifikaciju tog studija za najmanje će godinu moći steći i drugu, čak i oni kojima bi primarni izbor bio RPOO). Trenutno situacija ide uglavnom u prilog studiju RPOO-a (prema mrežnoj stranici Agencije za znanost i visoko obrazovanje: Usporedi studije), što nije bio slučaj prethodnih godina. Ovime se jasno umanjuje vrijednost studija RPOO-a ne samo u odnosu na studij primarnog obrazovanja nego i u odnosu na sve druge studije u Republici Hrvatskoj (natuknica: prekvalifikacija). Nadalje, studiju ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja srodniji je studij pedagogije. Pedagozi su, za razliku od učitelja, upoznati sa specifičnostima ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja. Postavljaju se pitanja: Po kojemu se kriteriju jednima omogućava prekvalifikacija, a drugima ne? Je li ovom prijedlogu primarna svrha riješiti problem nedostatka odgojitelj ili viška učitelja? Drugo je pitanje, dakako, više retoričke naravi. U svezi s tim, u Nacionalnom kurikulumu za rani i predškolski odgoj i obrazovanje propisuje se sljedeće: „K u r i k u l u m p r e d š k o l e p r o v o d i o d g o j i t e lj, a u iznimnim slučajevima neki drugi stručnjak osposobljen za razumijevanje posebnosti predškolskog odgoja i ostvarivanje odgojno-obrazovnoga rada s djecom predškolske dobi.“ Unatoč tome što su za razumijevanje tih posebnosti, nakon odgojitelja, najviše osposobljeni pedagozi, spominju se jedino učitelji razredne nastave kao nestručne zamjene, a to daje odgovor na drugo pitanje. Nadalje, govoriti o nužnosti zapošljavanja učitelja razredne nastave na mjestima odgojitelja, ili još gore – omogućiti im stjecanje akademskog naziva na temelju 60 ECTS-a pod izlikom nedostatka odgojitelja nije utemeljeno jer je člankom 26. stavkom 5. i stavkom 6. Zakona o ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju već predviđena ta mogućnost: „ (5) Ako se na natječaj ne javi osoba koja ispunjava uvjete iz članka 24. ovoga Zakona, natječaj će se ponoviti u roku od pet mjeseci, a do zasnivanja radnog odnosa na osnovi ponovljenog natječaja radni se odnos može zasnovati i s osobom koja ne ispunjava propisane uvjete. (6) S osobom iz stavka 5. ovoga članka sklapa se ugovor o radu na određeno vrijeme, do popune radnog mjesta na temelju ponovljenog natječaja s osobom koja ispunjava propisane uvjete, ali ne dulje od pet mjeseci.“ U cilju osiguranja kvalitete trebala se još definirati samo vrsta obrazovanja nestručnih zamjena (pedagoške struke), u najmanju ruku obvezu stručnog usavršavanja te eventualno izbrisati riječi iz st. 6. „ali ne dulje od pet mjeseci“ i možda ograničiti na godinu, no ovi su stavci potpuno brisani. Kao obrazloženje za ovaj (nečuveni i degradirajući) prijedlog omogućavanja prekvalifikacije navodi se sljedeće: „Temeljem j e d i n s t v e n o g m i š lj e nj a v i s o k i h u č i l i š t a na kojima se izvodi studij ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, osoba koja je završila učiteljski studij mogla bi obavljati poslove odgojitelja s djecom rane i predškolske dobi samo uz s t j e c a nj e d o d a t n i h k o m p e t e n c i j a.“ Jedno je omogućiti učiteljima razredne nastave stjecanje dodatnih kompetencija, a sasvim je druga stvar dati im akademski naziv prvostupnika RPOO-a na temelju prekvalifikacije. Ovo mišljenje visokih učilišta, dakle, ne daje jačinu prijedlogu kojim bi se učiteljima razredne nastave na temelju prekvalifikacije dao spomenuti akademski naziv. Također, praksa se u visokom obrazovanju nije slijedila, pretpostavljam dobra, a valjda mu je svrha i osigurati kvalitetu studijskih programa. Osiguranje kvalitete tako podrazumijeva ne samo osiguranje odnosno održavanje nego i trajno poboljšanje kvalitete, barem se tako navodi u Standardima i smjernicama za osiguranje kvalitete na Europskom prostoru visokog obrazovanja. Opet, valjalo bi napomenuti da se učiteljima razredne nastave, i to ne samo njima, itekako omogućavalo (i to u skladu sa Zakonom) obavljanje poslova odgojitelja bez odgovarajućih kompetencija, ali kao nestručnim zamjenama (zapošljavali su se i profesori, ekonomisti itd., pa i dadilje, frizeri i slični). Također se ovim Nacrtom učiteljima omogućava da kao nestručne zamjene obavljaju poslove odgojitelja, a u osnovnim se školama čak odgojiteljima ne daje ni prednost naspram učitelja koji su u procesu stjecanja kvalifikacije, no o tome više u nekoj od sljedećih primjedbi. Nadalje se u Nacrtu navodi: „Z b o g u j e d n a č e n o g o s t v a r i v a n j a p o t r e b n i h i s h o d a isto je moguće samo uz jasno propisivanje nastavnih predmeta odnosno kolegija s ukupno 60 ECTS bodova. Kako bi osobe koje su završile učiteljski studij stekle potrebne dodatne kompetencije za rad na radnome mjestu odgojitelja, potrebno je točno propisati nazive predmeta odnosno kolegija s pripadajućim brojem ECTS bodova koje je potrebno ostvariti kako bi se osigurala u j e d n a č e n o s t stjecanja istih na bilo kojem od visokih učilišta na kojem se izvodi studij ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja.“ Ujednačenost je stjecanja kvalifikacije već narušena time što jedni studiraju tri godine, a drugi mogu na temelju jedne godine (točnije na temelju 60 ECTS bodova što je ekvivalent jednoj studijskoj godini) dobiti akademski naziv prvostupnika RPOO-a. Nije jasno po kojemu se kriteriju utvrdilo 60 ECTS bodova (pa ni to što je broj ECTS-a isti neovisno o tome radi li se o stručnom ili sveučilišnom studiju). Zar ne bi trebalo biti obrnuto: propisati razlikovne kolegije i na tom temelju dobiti broj potrebnih ECTS bodova. Ovdje se prvo utvrdilo broj ECTS bodova u okviru kojih bi se tek trebali odrediti razlikovni kolegiji. Što se tiče uobičajene prakse priznavanje kolegija s iste razine studija, obično se propisuje potreba da nose isti broj ECTS-a (minimalno) te da se podudaraju sa 75 % postavljenih ishoda, sadržaja i ispitne literature. Nije uzgredno napomenuti da je potrebno voditi računa također o Hrvatskom kvalifikacijskom okviru. Ovdje se učiteljima priznalo u cijelosti čak 120 ECTS bodova, dakle dvije trećine studija. Postavlja se pitanje, premda retoričko, je li to pravedno priznavanje visokoobrazovnih kvalifikacija, napose u odnosu na studente koji su položili 180 ECTS bodova. Uz to, u posebno su nepovoljnom položaju oni studenti koji su završili oba studija. Zaključuje se da uvida u studijske programe, tj. plan i program, odnosno silabuse nastavnih predmeta očito nije ni bilo, a oni se također razlikuju od studija do studija. Minimalni propisani standardi za dobivanje kvalifikacije nisu zadovoljeni. Ovim bi postojale ogromne razlike u kvaliteti kvalifikacija, s jedne strane onih koji su studirali tri godine te tijekom studija stekli (minimalno) 180 ECTS bodova na temelju čega su dobili spomenutu kvalifikaciju, te s druge strane onih koji su polagali „razliku“ predmeta, odnosno onih koji su se prekvalificirali. Studiju bi se nesumnjivo nanijela šteta. Zapravo, usudila bih se reći da je studiju i struci već učinjena šteta. Ovakav odnos kakav se ima prema RPOO-u tjera studente, među ostalima, i od nastavka studija i od struke. Uvidom u Pravilnik o izobrazbi odraslih također se može zaključiti da su kriteriji za prekvalifikaciju na razini srednje stručne spreme čak stroži negoli je to propisano za stjecanje prekvalifikacije za prvostupnika RPOO-a, dok bi trebalo biti upravo suprotno, odnosno na razini visokoga obrazovanja, posebno sveučilišnih studija, prekvalifikacije ne bi trebalo ni biti. Osim toga, u skladu sa Zakonom o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju, sveučilišta kao obrazovne institucije imaju zadaću razvijati znanost i struku te osiguravati stalni rast kvalitete. Također, visoko se obrazovanje temelji na autonomiji sveučilišta (čl. 2. i čl. 4), a potrebno je voditi računa o člancima 71. i 83. navedenog zakona. Nije uzgredno spomenuti da učitelji razredne nastave imaju mogućnost u Rijeci upisati izvanredni diplomski sveučilišni studij te ga završiti u roku od dvije godine tako da, i to od ove godine, tijekom studija, odnosno nakon upisa polože razliku predmeta u skladu s objavljenim natječajem. Završetkom studija stječe se akademski naziv magistra ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja. U Rijeci se i prije nudila ta mogućnost, ali pod uvjetom da se razlikovni kolegiji polože prije upisa na studij, i ne, na temelju položene razlike predmeta studenti nisu, dakako, stekli akademski naziv prvostupnika RPOO-a, niti je to njihova svrha, već će manjak kompetencija nadoknaditi! na diplomskom studiju. Na drugim se studijima RPOO-a ne nudi ta mogućnost, pretpostavljam također s razlogom. Na tragu rješenja, učitelje se može zaposliti u odgojno-obrazovne skupine na tragu zapošljavanja trećih odgojitelja uz obvezu stjecanja dodatnih kompetencija, ali ne kao samostalnog nositelja odgojno-obrazovne djelatnosti (dakle različitog naziva i opisa posla nego je odgojiteljev). Ova mogućnost ne bi trebala biti ograničena samo na učitelje, nego može uključivati i druge pedagoške struke (učitelj razredne nastave nije kvalificiraniji od pedagoga, psihologa, nastavnika i sl.). Budući da je cilj, nadam se, i dostizanje DPS-a, tj. Državnoga pedagoškog standarda predškolskog odgoja i naobrazbe, ovo bi svakako bilo provedivo, a pri predviđanju potreba za odgojiteljima uzet je u obzir i omjer odgojitelja i djece koji je propisan DPS-om. Rješenje bi moglo biti i zapošljavanje učitelja kao jednog od dvaju odgojitelja u jasličkoj skupini, uz obvezu stjecanja dodatnih kompetencija i polaganja stručnog ispita, i to na tragu stjecanja pedagoških kompetencija za rad u osnovnim i srednjim školama (iako se kod učitelja radi o manjku ne samo pedagoških kompetencija za rad s djecom rane i predškolske dobi nego i manjku teoretskoga znanja u području RPOO-a, pa i o tome treba voditi računa), dakako ako se na natječaj ne javi osoba odgovarajuće struke. U jasličkim se skupinama provodi odgojno-obrazovni rad, ali više je ipak usmjeren na njegu negoli je to slučaj u skupinama djece vrtićke dobi. Naravno, ne govori se o stjecanju akademskog naziva ni u jednom od prijedloga! Medicinske sestre i učiteljice razredne nastave nekada su, pa i ne tako davno, radile kao odgojiteljice u dječjim vrtićima, no kada su izmjene Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju kojima je propisano da u dječjim vrtićima na mjestima odgojitelja mogu raditi samo odgojitelji stupile na snagu, oni koji su zatečeni na radnom mjestu odgojitelja bez odgovarajuće vrste i razine obrazovanja prebačeni su, ako se ne varam, u jasličke skupine, a nisu s druge strane iz jasličke prebačeni u vrtićku skupinu, s razlogom. Potonje, dakle obrnuto rješenje ne dolazi u obzir i dovelo bi do još većih problema i nezadovoljstava te ga smatram problematičnijim nego prijedlog u Nacrtu. Praksa je i u Europi često takva da se kvalificiranom osoblju (odgojiteljima, engl. preschool/kindergarten teacher) dodijeli rad sa starijom djecom, tj. djecom predškolske dobi, a manje kvalificiranom s mlađima, nikada obrnuto, kako se navodi i u izvješću Eurydice i Eurostata "Ključni podaci o ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju u Europi" iz 2014., što se u Nacrtu dijelom predlaže kada se učiteljima u školama omogućava, eto, isključivo rad s djecom predškolske dobi. Dakako, u oba bi slučaja s djecom trebalo raditi kvalificirano osoblje. Odgojitelji također, kao i studenti, u većini slučajeva, više priželjkuju rad u vrtićkim skupinama negoli u jasličkim. Dijelom je i razlog taj što je rad u jaslicama fizički zahtjevniji, jer je više usmjeren na njegu. Smatram da bi se i ovo trebalo uzeti u obzir, posebno vodeći računa o opstojnosti studija. Kvaliteta bi i u ovom slučaju opala iako manje. I ovaj prijedlog smatram problematičnim!, ali manje nego prijedlog naveden u ovom Nacrtu. Moglo bi se također propisati da se u odgojno-obrazovne skupine može upisati iznimno 20 % djece više nego je to propisano Državnim pedagoškim standardom uz obvezu zapošljavanja trećeg odgojitelja u skupine ili, ako se odgojitelj ne javi na natječaj, pomoćnoga radnika, ali različitog opisa posla. Ovaj prijedlog može djelovati problematično, što možda i jest, no smatram da bi se njime doskočilo problemu prevelikih skupina i nedostatka odgojitelja, odnosno prevelike se odgojne skupine ne bi mogle više pravdati nedostatkom odgojitelja (što je u velikom broju slučajeva izlika). Ovo bi se moglo također ograničiti tako da bude samo privremeno rješenje. Međutim, neovisno o navedenom, smatram da bi se u jasličkim skupinama trebalo, uz odgojitelja/odgojitelje, zaposliti baš pomoćnoga radnika, i to kako bi se odgojitelj mogao u potpunosti posvetiti odgojno-obrazovnom radu. Dakle, da u skupini budu odgojitelj i pomoćni radnik zajedno. Također smatram da bi i pomoćni radnik trebao imati određene pedagoške kompetencije, ili pak naknadno ih steći, odnosno svi oni koji u dječjem vrtiću rade s djecom, pa i oni koji obavljaju samo poslove njege. Medicinske sestre, kao i dadilje koje su već stekle određene kompetencije kojima bi udovoljavale navedenim kriterijima pomoćnih radnika u jasličkim odgojno-obrazovnim skupinama, pa i učiteljice u tom su pogledu dobar izbor. Predviđanjem zapošljavanja pomoćnih radnika u odgojno-obrazovne skupine dijelom bi se i doskočilo problemu nedostatka odgojitelja te se odgojiteljima omogućilo da se posvete odgojno-obrazovnom radu, onome za što su se obrazovali. Napominjem, ovo su samo prijedlozi, odnosno više je riječ o promišljanjima. DRUGO, prema čl. 9. Nacrta, članak 23.a stavak 2. Zakona glasio bi: „Program predškolskog odgoja za djecu koja pohađaju vrtić integriran je u redoviti program predškolskog odgoja koji se izvodi u odgojno-obrazovnoj skupini za djecu prije polaska u školu, a iznimno, u dječjim vrtićima s m a nj i m b r o j e m d j e c e može se izvoditi i u mješovitoj odgojno-obrazovnoj skupini.“ Nejasno je, prvo, odnosi li se to (1) na manji broj djece od onog propisanog DPS-om, (2) na broj manji od zatečenog ili pak (3) na broj koji je u skladu s omjerom broja odgojitelja i djece onako kako je propisano DPS-om. Naravno, trebalo bi se podrazumijevati da je riječ o prvom, no ova je primjedba valjana s obzirom na to da se u uvodnom dijelu Nacrta pod „Ocjena stanja“ navodi sljedeće: „Zbog dobrobiti djeteta, s obzirom da istraživanja jasno upućuju na to kako samo visokokvalitetni predškolski programi vode pozitivnim obrazovnim, socijalnim i kognitivnim ishodima u djece, minimalni preduvjet širenja dostupnosti predškolskim programa je z a d r ž a v a nj e z a t e č e n e r a z i n e o m j e r a b r o j a o d g o j i t e lj a i d j e c e.“ Zatečeno stanje u ovom aspektu, između ostalih, bitno odstupa od onog propisanog DPS-om, a sigurna sam da se pri pisanju Nacrta to vrlo dobro znalo, a, čini se, i podržavalo jer u suprotnom bi pisalo „zadržavanje propisane razine“, a ne „zatečene“. DPS je i dalje na snazi. Pojmovi „visokokvalitetni predškolski programi“ i „zatečeno stanje“ (što se tiče omjera) ne bi ni trebali zajedno stajati. Potrebno je, dakle, propisati koliko manji broj djece mora biti da bi se program predškolskog odgoja za djecu u godini prije polaska u školu mogao izvoditi u mješovitim odgojno-obrazovnim skupinama. TREĆE, prema članku 11. Nacrta, mijenja se čl. 24. st. 8. Zakona te glasi: „Ako se na natječaj ne javi osoba koja ispunjava uvjete iz stavka 4. ili 5. ovoga članka, poslove odgojitelja koji izvodi isključivo program predškole pri osnovnim školama za djecu koja ne pohađaju dječji vrtić može na određeno vrijeme, najdulje do kraja pedagoške godine, obavljati osoba koja je završila učiteljski studij.“ Bez obzira na to gdje se program predškole provodio, stručnjak je za rad s djecom i rane i predškolske dobi upravo odgojitelj i uvijek bi trebao imati prednost. Dakle, u Kurikulumu za rani i predškolski odgoj i obrazovanje navodi se da program predškole provodi odgojitelj, a iznimno druga osoba upoznata sa specifičnostima rada s djecom rane i predškolske dobi, a već je poviše i citiran dio koji se toga tiče. Stoga, stavak 8. trebao bi glasiti na tragu! sljedeće formulacije: „Ako se na natječaj ne javi osoba koja ispunjava uvjete iz stavka 4. ili 5. ovoga članka, s tim da osoba iz stavka 4. ima prednost, poslove odgojitelja (...).“ Naravno, iz prve je primjedbe jasno da ne podržavam 5. stavak. Učitelji razredne nastave vode se kao nestručne zamjene i u ovom Nacrtu, što jedino mogu i biti, stoga smatram nedopustivim da se nestručne zamjene izjednačavaju sa stručnjacima RPOO-a (dakako, i one u procesu stjecanja kvalifikacije). Kako se propisuje u čl. 2. st. 2. Državnoga pedagoškog standarda, odgojitelj je „stručno osposobljena osoba za odgojno-obrazovni rad s djecom u dječjem vrtiću ili d r u g o j p r a v n o j o s o b i k o j a o b a v lj a d j e l a t n o s t p r e d š k o l s k o g o d g o j a i n a o b r a z b e“. ČETVRTO, prema čl. 15. Nacrta, u čl. 25. Zakona dodaju se st. 7. i 8. te glase: „(7) Osoba koja se zapošljava na mjestu stručnog suradnika ili odgojitelja, a koja je položila stručni ispit u sustavu odgoja i obrazovanja ili izvan njega, obvezna je položiti razliku stručnog ispita pri čemu nema status pripravnika. (8) Osoba iz članka 24. stavka 5. ovoga Zakona koja nije položila stručni ispit, dužna je položiti stručni ispit u roku od godinu dana od stjecanja dodatnih kompetencija sukladno odredbama ovoga Zakona, a osoba iz stavka 7. ovoga članka obvezna je položiti razliku stručnog ispita u roku od godinu dana od stjecanja dodatnih kompetencija pri čemu nema status pripravnika.“ Dakle, kako se govori o potrebi usklađivanja s propisima kojima se uređuju ostali dijelovi obrazovnog sustava, i ovdje će se osvrnuti na neke od njih. Prvo, Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi (pr. čl. 108. st. 1. i st. 5. i čl. 109. st. 1.) propisuje obvezu polaganja stručnog ispita, a u nekim se slučajevima omogućava kraći pripravnički staž, i to samo ako se osoba „zapošljava u zanimanju za koje se školovala“. U tom je pogledu zanimljivo osvrnuti se na Pravilnik o polaganju stručnog ispita učitelja i stručnih suradnika u osnovnom školstvu i nastavnika u srednjem školstvu, točnije 30. članak: „Učiteljima i stručnim suradnicima koji su položili stručni ispit za učitelja odnosno stručnog suradnika u osnovnoj školi i nastavnicima koji su položili stručni ispit za nastavnika u srednjoj školi priznaje se stručni ispit kod zasnivanja radnog odnosa u osnovnoj i srednjoj školi.“ Tek se člankom 15. propisuje: „Učitelj sa završenim nenastavničkim studijem koji je položio stručni ispit u m a t i č n o j s t r u c i izvan odgojno-obrazovnog sustava, nema obvezu polagati one dijelove stručnog ispita koji su po sadržaju istovjetni sadržajima programa polaganja stručnog ispita.“ Također se u čl. 3. st. 2. propisuje da je „pripravnik u odgoju i obrazovanju (...) učitelj bez položenog stručnog ispita, u radnom odnosu na neodređeno ili određeno vrijeme“, sigurno i bez obzira na to priznao mu se dio stručnoga ispita ili ne. Dakle, stručnim suradnicima koji su položili stručni ispit u dječjem vrtiću pri zapošljavanju u srednjim i osnovnim školama stručni se ispit ne priznaje ni djelomično za rad u osnovnim i srednjim školama, kao ni odgojiteljima i učiteljima, tj. odgajateljima, i stručnim suradnicima koji su ga položili u sustavu socijalne skrbi, a vrijedi i obrnuto. Stručni suradnici koji su položili stručni ispit u dječjem vrtiću ne mogu se nego u statusu pripravnika zaposliti u osnovnim i srednjim školama te trebaju položiti stručni ispit u cijelosti, dok obrnuto ne vrijedi. Ovdje čak i nije problematično toliko priznavanje dijela stručnog ispita osoba koje se zapošljavaju u zanimanju za koje su se obrazovale, nego to što ne trebaju odraditi pripravničku praksu, odnosno staž, kojemu je svrha osposobiti odgojno-obrazovne radnike „za stručno i samostalno obavljanje zadaća“, kako se propisuje u Pravilniku o načinima i uvjetima polaganja stručnog ispita odgojitelja i stručnih suradnika u dječjem vrtiću. Svakako razumijem da bi se ovime uvelike olakšao prijelaz stručnim suradnicima, ali ovim se prijedlogom ne uzimaju u obzir specifičnosti sustava ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja. Školski sustav i sustav socijalne skrbi, s druge strane, uzimaju u obzir specifičnosti svojih sustava. Drugo, sljedeći je prijedlog tek nejasan i neutemeljen. Izgleda da se mora napomenuti da su studij RPOO-a i studij razredne nastave dva različita studija koja ne proizlaze jedan iz drugoga, pa je nejasno na temelju kojega se to kriterija osobama koje su odradile pripravnički staž i položile stručni ispit u jednom zanimanju taj staž i stručni ispit priznaje i u potpuno drugom zanimanju, nebitno bilo u cijelosti ili pak djelomično. Stručni suradnici i u školama se i u dječjim vrtićima zapošljavaju u istom zanimanju, učitelji ne jer se razredna nastava ne provodi u vrtićima. Postavlja se pitanje je li temeljni problem koji je razlog ovom i sličnim prijedlozima nepoznavanje i nerazumijevanje sustava ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja i zanimanja odgojitelja ili je pak u pitanju degradacija i ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja i obrazovanja odgojitelja. Budući da se ta, ne srodnost, nego čak i istovrsnost ovim dvama zanimanjima pripisuje samo jednosmjerno, pa nema ni reciprociteta, još manje govora o njemu, zaključujem da je u pitanju ovo drugo. Prema tome, osoba koja nije odradila pripravnički staž ni položila stručni ispit u zanimanju na kojemu je zaposlena trebala bi biti u statusu pripravnika i polagati stručni ispit u cijelosti, osim ako već nije položila stručni ispit u sustavu odgoja i obrazovanja ili izvan njega, kada mu se propisuje razlika stručnoga ispita te se vodi u statusu pripravnika (iako ni tome nisam naklonjena, a nije to ni praksa u drugim dijelovima odgojno-obrazovnog sustava). U potonjem bi se slučaju eventualno moglo, kako bi se stručnim suradnicima olakšao prijelaz, propisati kraći pripravnički staž u trajanju od minimalno 8 mjeseci, nakon čega bi pripravnik mogao pristupiti polaganju stručnog ispita (dakle skratiti trajanje pripravničkoga staža za jednu trećinu). Svakako, treba se voditi u statusu pripravnika sve dok ne položi stručni ispit. PETO, člankom 19. Nacrta mijenja se članak 37. stavak 1. Zakona te glasi: „Ravnatelj dječjeg vrtića mora ispunjavati sljedeće uvjete: - završen studij odgovarajuće vrste za rad na radnome mjestu odgojitelja ili stručnog suradnika u dječjem vrtiću, a koji može biti: a) sveučilišni diplomski studij ili b) integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili c) specijalistički diplomski stručni studij - položen stručni ispit za odgojitelja ili stručnog suradnika, osim ako nemaju obvezu polagati stručni ispit u skladu s člankom 56. ovoga Zakona: - uvjete propisane člankom 25. ovoga Zakona; - najmanje pet godina radnog iskustva u djelatnosti predškolskog odgoja.“ (Ne)Jasno je što ovdje radi integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studij. Budući da taj studij ne osposobljava ni za rad na radnom mjestu odgojitelja ni stručnoga suradnika, on ne bi trebao ovdje ni stajati. U dječjim se vrtićima ne provodi razredna nastava. Ovime su učitelji u još povoljnijem položaju s prekvalifikacijom negoli odgojitelji koji su završili regularan studij. Opet, nije ovime samo propisana mogućnost da učitelji razredne nastave budu ravnatelji s akademskim stupnjem i nazivom prvostupnika RPOO-a koji su stekli prekvalifikacijom od 60 ECTS-a, nego i odgojitelji koji završe neki drugi studij koji može, a i ne mora biti srodan sa studijem RPOO-a (i sama završavam drugi studij, uz to što sam prvostupnica RPOO-a). Međutim, budući da je već propisan standard kvalifikacija za ravnatelja odgojno-obrazovne ustanove, potonje ne bi trebalo biti ni moguće. U tom pogledu, potrebno je svakako propisati i popisati vrstu sveučilišnih diplomskih studija koji su uvjet za obavljanje poslova ravnatelja u ustanovama za rani i predškolski odgoj i obrazovanje te tako voditi računa i o kvaliteti i o specifičnostima sustava RPOO-a. Uvjet za obavljanje poslova ravnatelja dječjeg vrtića trebao bi biti završen sveučilišni diplomski studij u zanimanju odgojitelja ili stručnog suradnika, odnosno "završen sveučilišni diplomski studij odgovarajuće vrste za rad na radnom mjestu odgojitelja ili stručnog suradnika u dječjem vrtiću". Ova se primjedba, tj. prijedlog, također odnosi i na uvjete za imenovanje vršitelja dužnosti ravnatelja. DODATNE PRIMJEDBE Smatram da bi u dječjim vrtićima trebalo omogućiti zapošljavanje stručnih suradnika socijalnih pedagoga, a posebno stručnih suradnika fonetičara rehabilitatora. Smatram i da bi se trebalo promijeniti naziv Zakona, dakle umjesto "Zakon o predškolskom odgoju i obrazovanju" pisati "Zakon o ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju". Bilježim se s poštovanjem Antonia Blažević Djelomično prihvaćen Komentari i prijedlozi odnose se na veći broj odredaba Nacrta i djelomično su prihvaćeni.
280 Andreja Miolčić PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA Podržavam donošenje Zakona o istoj ekonomskoj cijeni na nivou cijele RH. Kako da radimo u istim uvjetima ako nam se cijena razlikuje. Razlika između naše e. cijene i ostalih vrtića je ogromna. Kako da moj Osnivač poštuje isti DPS, isti Pravilnik i isti Zakon? Prihvaćen Činjenica je da postoje razlike te se i ovom izmjenama i u skladu sa Strategijom želi smanjiti razlike i svakom djetetu omogućiti uključivanje u sustav ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja.
281 DJEČJI VRTIĆ KOŠNICA PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA Kako Izmjenama i dopunama Zakona uopće nisu obuhvaćeni vrtići kojima su osnivači fizičke osobe ili druge pravne osobe, a problematika ovih ustanova (kojih je gotovo 1/3 u sustavu) je vezana za upravljanje ustanovama, predlažemo sljedeće: 1. izmjene i dopune čl. 37 koji definira izbor i imenovanje ravnatelja, na način da se izuzme privatne vrtiće od obaveze imenovanja ravnatelja koji ispunjava uvjete stručne spreme, uz dodatni uvjet da u tom slučaju vrtić mora imati stručnog voditelja koji ispunjava uvjete propisane zakonom. Time bi se odvojile poslovodna i stručna funkcija vođenja vrtića te bi osnivači mogli biti legitimni pravni zastupnici vlastitih ustanova, pri čemu kvaliteta odgojno-obrazovnog rada ne bi bila dovedena u pitanje. Nije prihvaćen Odredbe Zakona odnose se na sve dječje vrtiće, a iznimke vezano uz osnivače i uvjete za ravnatelja ne mogu biti različite.
282 Karmela Rački PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA Poštovani, Imam potrebu očitovati se kao ravnateljica dječjeg vrtića. Naime, u prijedlogu izmjena Zakona između ostalog Vi predlažete da će ravnatelj predškolske ustanove moći biti samo onaj tko ima VSS!? Pisati ću na temelju svoga iskustva. Ja imam SAMO VŠS. U praksi radim 19 godina, zadnje 2 godine u mandatu kao ravnateljica. Na ovo radno mjesto došla sam kada je ta predškolska ustanova bila u totalnom rasulu, u dugovima, uglavnom u krajnje nesređenom položaju..... O razlozima navedenog na ovom mjestu ne bih, ali su to činjenice koje se mogu provjeriti. Uložila sam maksimalan trud u ove 2 godine na rješavanje navedenih situacija, i rezultati su vidljivi iako ima još dosta posla. Ovo nije moja samohvala nego to pišem iz razloga da se vidi da se može kvalitetno raditi kao ravnatelj uz završeni VŠS stupanj obrazovanja. Nažalost nismo svi bili u mogućnosti platiti si i završiti još 2 godine studiranja i steći VSS stupanj obrazovanja. Ne ne radi se uvijek o lijenosti, nažalost kod mene je u pitanju bilo zdravstveno stanje moga djeteta. Nadalje, u našem dječjem vrtiću trenutno radi 12 odgojitelja i nitko nema VSS. Da se krivo ne shvati, osobno podržavam da odgojitelj ima VSS jer naš posao je izuzetno važan i zahtijeva kvalitetno obrazovanje. Međutim ovim prijedlogom oduzimate mogućnosti nama koji imamo iskustvo da radimo kao ravnatelji. Nitko me ne može uvjeriti da sam ja manje kvalitetan ravnatelj sa VŠS uz 19 godina radnog iskustva u odnosu na nečiji VSS i 3 god radnog iskustva. Stoga, moj prijedlog je da i mi sa VŠS i dalje imamo mogućnost biti ravnatelji i da se ne odbacuje naše radno iskustvo a vjerujte imamo i znanja. S poštovanjem, VŠS. Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
283 Melita Muškardin PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA Poštovani, Podržavam potrebu izmjene Zakona o predškolskom obrazovanju, no kao odgojitelj, a trenutno i ravnatelj dječjeg vrtića, ne mogu ne reagirati na određene točke Prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju pošto ih smatram nerazumljivim odnosno nedorečenim. Naime, u svom ravnateljskom stažu, često se susrećem sa odredbama koje se mogu dvojako tumačiti te se to, na žalost i čini. Tako imamo neujednačenost u samoj provedbi zakonskih akata na razini vrtića koji djeluju u RH. S obzirom da su ravnatelji jedini odgovorni za sve moguće nepravilnosti u radu vrtića te da postoji očita neusklađenost u primjeni dosadašnjeg Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju, molila bih da razmislite te uvažite sugestije onih koji su se aktivno uključili u ovo e savjetovanje, a koji su prvenstveno ljudi s iskustvom rada u odgojno-obrazovnim institucijama za provedbu ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja. U nastavku ću se osvrnuti samo na neke od prijedloga koji bi mogli biti problematični: 1. U članku 20. stavak 1. mijenja se i glasi: „(1) Prednost pri upisu u dječje vrtiće kojima je osnivač jedinica lokalne ili područne (regionalne) samouprave ili Republika Hrvatska,... imaju djeca s kroničnim bolestima i zdravstvenim teškoćama,...“ - NA ŠTO SE TOČNO MISLI? HOĆETE LI DEFINIRATI KOJE SU TO KRONIČNE BOLESTI ODNOSNO ZDRAVSTVENE TEŠKOĆE NA KOJE ĆE SE PRIMJENJIVATI PRAVILO PREDNOSTI PRI UPISU? (Ovo je iznimno važno s obzirom da postoji cijela paleta zdravstvenih teškoća koje mogu ulaziti u ove kategorije!) 2. Iza stavka 2. dodaju se stavci 3. i 4. koji glase: „(3) Prije upisa u dječji vrtić provodi se inicijalni razgovor s roditeljem i razgovor s djetetom, odnosno opservacija djeteta koje nije usvojilo govor a koju provodi upisno povjerenstvo dječjega vrtića u kojem su minimalno tri člana od kojih je barem jedan stručni suradnik.“ - U NAŠEM SU VRTIĆU DO SADA TO RADILE PSIHOLOGINJE TE SAM MIŠLJENJA DA , S OBZIROM NA NJIHOVE KOMPETENCIJE, TAKO I TREBA OSTATI. U SLUČAJU KADA VRTIĆ NEMA ZAPOSLENOG PSIHOLOGA, TREBA DEFINIRATI PROFIL ONIH KOJI ĆE ODRADITI TAJ POSAO. 3. U članku 23. a stavak 1. mijenja se i glasi: (5) Ako roditelj djeteta iz stavka 3. ovoga članka ne upiše dijete u program predškole, dječji vrtić ili škola u kojoj bi dijete trebalo pohađati navedeni program dužni su obavijestiti nadležno upravno tijelo županije, odnosno gradski ured Grada Zagreba i nadležnu ustanovu socijalne skrbi koji su dužni izvijestiti dječji vrtić ili osnovnu školu o poduzetim mjerama.“ - ZNAČI LI TO DA JE VRTIĆ DUŽAN ZNATI KOJA SU DJECA NA NJEGOVOM PODRUČJU ŠKOLSKI OBVEZNICI TE DA VRTIĆ ILI ŠKOLA SNOSE ODGOVORNOST ZA MOGUĆE NEPOHAĐANJE PREDŠKOLE? AKO DA, KAKO? 4. „Članak 24. a (1) U skladu s potrebama djece s teškoćama u razvoju, u redovitim skupinama uz suglasnost osnivača, a prema procjeni stručnog tima u odgojno-obrazovnoj skupini može raditi pomoćnik za djecu s teškoćama u razvoju ili stručni komunikacijski posrednik koji nije samostalni nositelj odgojno-obrazovne djelatnosti. - PREDLAŽEM DA SE OVDJE DEFINIRA OBVEZNOST PRISUSTVA POMOĆNIKA, A NE DA ONA BUDE SAMO UZ SUGLASNOST OSNIVAČA. (Svi znamo da iznimno mali broj osnivača ima sluha za zapošljavanje pomoćnika. Na sreću, Grad Mali Lošinj ga ima.) 4. U članku 28. stavak 5. mijenja se i glasi: „(7) Osoba koja se zapošljava na mjestu stručnoga suradnika ili odgojitelja, a koja je položila stručni ispit u sustavu odgoja i obrazovanja ili izvan njega, obvezna je položiti razliku stručnog ispita pri čemu nema status pripravnika. „ - MIŠLJENJA SAM DA TAKVE OSOBE TREBAJU IMATI STATUS PRIPRAVNIKA DOKLE GOD NE POLOŽE STRUČNI ISPIT POŠTO SE OVAJ ČLANAK U JEDNOM DIJELU KOSI I SA PRIJEDLOGOM U KOME SE UČITELJ KOJI SE ZAPOŠLJAVA NA RADNO MJESTO ODGOJITELJA, SMATRA NESTRUČNOM OSOBOM DOKLE GOD TRAJE NJEGOVO DODATNO OBRAZOVANJE. S poštovanjem, Melita Muškardin mag.praesc.educ., ravnateljica DV Cvrčak, Mali Lošinj. Djelomično prihvaćen Komentari i prijedlozi odnose se na veći broj odredaba Nacrta i djelomično su prihvaćeni.
284 Dječji vrtić ZLATOKOSA PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA Zakon svakako treba promjene i usklađivanje sa postojećim stanjem. Želim ukazati na velike razlike koje su prisutne u slabije razvijenim sredinama i velikim gradovima. Vidljivo je da je i uključenost djece u slabije razvijenim i manjim sredinama znatno manja. Razlozi za to su sigurno i nedostupnost predškolskih ustanova ali i nedovoljan broj raspoloživih odgojitelja. Novim prijedlogom u kome se omogućava zapošljavanje učitelja u navedenim sredinama neće riješiti problem manjka odgojitelja budući da je manjak svih pedagoških smjerova prisutan u ovim područjima. Pokazuju to i statistike koliko je zaposlenih u školama sa ne adekvatnom stručnom spremom. Potrebno je sistemsko rješenje za cjelokupni sistem odgoja i obrazovanja, kojim bi se pedagoška struka podigla na viši nivo i tako privukla buduće studente da upisuju navedena zanimanja sa posebnim pogodnostima za zapošljavanje u manjim sredinama. Važno je da djeca imaju iste uvjete za rast i razvoj bez obzira u kom djelu države žive, isto treba da se odnosi i na zaposlene u predškolskim ustanovama. Novim prijedlogom predviđa se i mogućnost da ravnatelji ustanova sa manje od 5 skupina mogu imati i nepuno radno vrijeme. Smatram da je to izuzetno loše budući da su to opet ustanove u manjim sredinama gdje uglavnom ravnatelji obavljaju više poslova. Gotovo svaki vrtić sa manjim brojem skupina nema posebno zaposlenog administratora, računovođu, pedagoga, stručnog suradnika te sve navedene poslove obavlja ravnatelj. Svi navedeni poslovi moraju se odraditi sukladno zakonu bez obzira na broj skupina. Smatram da bi broj od dvije skupine bio taj koji bi možda odgovarao navedenom zakonskom prijedlogu a sve ostalo su dodatni problemi za vrtiće u malim sredinama. Pri tome će se insistirati na manjem broju grupa tako da opet dolazimo do mogućnosti neupisivanja djece u vrtić. Taj dio svakako treba doraditi budući da su ravnatelji u manjim ustanovama i dosada bili preopterećeni poslovima koje nema tko drugi da odradi a zakonom su propisani. Radmila Latas. Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
285 INES LOVRIĆ PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA Poštovani, u potpunosti podržavam Prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju. Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
286 ALMA ŠEPEROVIĆ PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA Poštovani! Cijeneći izuzetnu zahtjevnost i složenost postupka donošenja svakog propisa, a posebno zakona koji će utjecati na široki broj adresata primjene ovih odredbi, smatram potrebnim, čak neophodnim, sudjelovati u komentiranju određenih predloženih rješenja, pojedinih instituta i pojmova predviđenih u Nacrtu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju („Narodne novine 10/97,107/07,93/14 i 98/19). Isto tako je važno izbjeći pravnu nesigurnost koja se stvara naglim promjenama uobičajene dugogodišnje prakse u postupanjima predškolskih organizacija novim, iznenadnim obratima u tumačenjima Zakona kako od ovlaštenih službi Ministarstva znanosti i obrazovanja tako i rješenjima prosvjetne inspekcije. 1. Zasnivanje radnog odnosa u dječjem vrtiću - hrvatsko državljanstvo Iako mnogi dječji vrtići još uvijek u uvjete natječaja navode i dokaz o hrvatskom državljanstvu takvu praksu u dječjim vrtićima mijenjaju rješenja prosvjetne inspekcije koja je kvalificirala takve natječajne postupke nezakonitim, odnosno rješenja iz upravnog postupka imaju za posljedicu otkazivanje već sklopljenih ugovora o radu i s radnicima koji ispunjavaju zakonske uvjete. U tijeku su zbog istih tumačenja i razloga razrješenja već izabranih ravnatelja. Dakle važno je reći, prema sadašnjem tumačenju Ministarstva znanosti i obrazovanja i nove prakse koja se uvodi: STRANI DRŽAVLJANIN MOŽE BITI RAVNATELJ DJEČJEG VRTIĆA i STRANI DRŽAVLJANIN MOŽE BITI RADNIK DJEČJEG VRTIĆA NA SVAKOM RADNOM MJESTU! Je li stvarno nužno mijenjati dugogodišnju praksu na ovakav način? Dugogodišnja praksa za koju se znalo i koja se tolerirala, na čiju promjenu nikad i ničim predškolske ustanove nisu upozorene, tim više što promjena prakse nije bila posljedica nekakvih novih promjena Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju, već je posljedica nekog novog iznenadnog tumačenja ili fokusa koji je odjedanput nametnut. Mislim da se kroz jasne zakonske odredbe, njihovim osuvremenjivanjem, neprekidnim praćenjem prakse i bržim reagiranjem na društvene promjene, ali i neprekidnom, kvalitetnom i dosljednom komunikacijom između nadležnih tijela i osoba iz Ministarstva znanosti i obrazovanja i predškolskih ustanova, mogu spriječiti dugoročno štetne posljedice, kao i brojne radne sporove koji će sasvim izvjesno biti posljedica ove nove prakse. Ukoliko se o ovakvim bitnim pitanjima naglo mijenja pravna praksa stvara se nevjerojatna pravna nesigurnost kako za predškolske ustanove, tako i za same kandidate natječaja bili oni strani ili hrvatski državljani. Teško je zamislivo i ne znam kako bi se uopće moglo pravdati imenovanje stranog državljanina za ravnatelja javne ustanove. Jedna od osnovnih zadaća ravnatelja javne ustanove je poznavanje hrvatskih pravnih propisa i njihova primjena u praksi. Poznavanje djelatnosti koju će voditi i kojom će upravljati. Zamislite samo kako to u praksi izgleda kad se na natječaj za ravnatelja, odgojitelja predškolske djece ili stručnog suradnika logopeda javi osoba koja nije hrvatski državljanin za čije zapošljavanje u Zakonu nisu ustanovljeni nikakvi posebni uvjeti niti način dokazivanja u pogledu: poznavanja hrvatskog jezika, pripravničkog staža, stručnog ispita, uvjeta iz članka 25. što se tiče isključenja kaznene, prekršajne odgovornosti i drugih bitnih okolnosti!? Osnovni argument promjene navedene prakse je da Zakon o predškolskom odgoju i obrazovanju nije propisao hrvatsko državljanstvo kao uvjet za rad u predškolskim ustanovama i kako se time nezakonito isključuju iz natječajnog postupka osobe koje nisu hrvatski državljani odnosno strani državljani. Stoga sam mišljenja da svakako u nove zakonske odredbe treba unijeti hrvatsko državljanstvo kao uvjet budući se radi o javnoj ustanovi koja djelatnost obavlja kao javnu službu i kako bi se otklonili ovi prijepori. Uporište za tumačenje kako je uvjet hrvatskog državljanstva u javnim službama važan nalazi se i u sljedećim pravnim aktima: - u članku 45. Ugovora o funkcioniranju Evropske unije? : „1. Sloboda kretanja radnika osigurava se unutar Unije. 2. Ta sloboda kretanja podrazumijeva ukidanje svake diskriminacije na temelju državljanstva među radnicima iz država članica u vezi sa zapošljavanjem, primicima od rada i ostalim uvjetima rada i zapošljavanja. 3. Podložno ograničenjima koja su opravdana razlozima javnog poretka, javne sigurnosti ili javnog zdravlja, ta sloboda podrazumijeva pravo na: (a) prihvaćanje stvarno učinjenih ponuda za zaposlenje; (b) slobodno kretanje unutar državnog područja država članica u tu svrhu; (c) boravak u državi članici radi zapošljavanja sukladno odredbama koje uređuju zapošljavanje državljana te države utvrđenih zakonom i ostalim propisima; (d) ostanak na državnom području države članice nakon prestanka zaposlenja u toj državi, pod uvjetima sadržanima u uredbama koje sastavlja Komisija. 4. Odredbe ovog članka ne primjenjuju se na zapošljavanje u javnim službama. - u članku 44. Ustava Republike Hrvatske: „Svaki državljanin Republike Hrvatske ima pravo, pod jednakim uvjetima, sudjelovati u obavljanju javnih poslova i biti primljen u javne službe.“ - u članku 1. stavak 3. Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju: „ Dječji vrtići su javne ustanove koje djelatnost predškolskog odgoja obavljaju kao javnu službu.“ Ukoliko se i nadalje inzistira na novoj praksi potrebno je svakako odrediti uvjete i definirati pitanje razine i provjere poznavanja hrvatskog jezika, pitanje priznavanja pripravničkog staža i stručnog ispita, načina provjere ispunjavanja uvjeta iz članka 25. Zakona, utvrđivanja što se smatra ispunjenim uvjetom za ravnatelja kada se traži pet godina radnog iskustva u djelatnosti predškolskog odgoja, utvrđivanja prednosti u situacijama da se na natječaj recimo „pod jednakim uvjetima“ prijave hrvatski državljanin, državljanin iz europskog gospodarskog prostora ili iz trećih država. Nije dostatno u natječaju naznačiti da je osoba koja ima stečenu kvalifikaciju u inozemstvu dužna dostaviti rješenje visokog učilišta o priznavanju potpune istovrijednosti stečene kvalifikacije jer to nije jedini uvjet za rad u predškolskim ustanovama. 2. Mirovanje prava i obveza iz prethodnog ugovora o radu za trajanja mandata ravnatelja Činjenica je da se rješenja određenih pojmova i pravnih instituta neprekidno preuzimaju u predškolski odgoj i obrazovanje iz sustava osnovnog i srednjoškolskog obrazovanja, te nije jasno zašto se nije preuzela i odredba vezana uz mirovanje prava i obveza iz ugovora o radu za vrijeme trajanja mandata za ravnatelja predškolske ustanove, odnosno zašto nije predviđena mogućnost sklapanja ugovora o radu na određeno vrijeme s osobom koja zamjenjuje ravnatelja u mandatu. Navedena promjena u Zakonu je posebno važna kada se predlaže bitno izmijenjena zakonska odredba vezana uz promjenu razine obrazovanja budućih ravnatelja. Posebno je potrebno naglasiti koliko su nezaštićeni i u nepovoljnom položaju stručni suradnici kao ravnatelji. Nakon prestanka mandata ili razrješenjem na radnom mjestu ravnatelja stručni suradnik zapravo prestaje raditi u ustanovi jer je prihvatio ugovor o radu na radnom mjestu ravnatelja na određeno vrijeme a time je ujedno prihvatio prestanak prethodnog ugovora o radu koji je sklopljen na neodređeno vrijeme. Stoga ostaje krajnje nejasno zašto se nije našlo rješenje za ovu pravnu prazninu koja postoji u Zakonu o predškolskom odgoju i obrazovanju, na vrlo jednostavan način, preuzimanjem rješenja iz članka 128. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi („Narodne novine“ 87/08, 86/09, 92/10, 105/10, 90/11, 5/12, 16/12, 86/12, 126/12, 94/13, 152/14, 07/17, 68/18, 98/19, 64/20) i time riješio ovaj gorući problem. 3. Rokovi donošenja godišnjeg plana i programa rada (članak 21. stavak 2.) i godišnjeg izvješća Pravilnikom o obrascima i sadržaju pedagoške dokumentacije i evidencije o djeci u dječjem vrtiću („Narodne novine 83/2001) utvrđena je obveza donošenja godišnjeg izvješća: “Članak 8. Godišnje izvješće o ostvarivanju plana i programa rada donosi se na obrascu propisanom ovim pravilnikom do 31. kolovoza tekuće godine za svaku pedagošku godinu uz prethodnu raspravu i zaključke odgojiteljskog vijeća.” Nije jasno zašto je obveza donošenja godišnjeg izvješća utvrđena Pravilnikom, a godišnjeg plana i programa rada Zakonom. Godišnji plan i program donosi upravno vijeće, a godišnje izvješće odgojiteljsko vijeće. Rok za donošenje oba dokumenta sada bi bio 31. kolovoza. 4. Rad osobe koja je završila učiteljski studij na radnom mjestu odgojitelja u dječjem vrtiću – članak 24. Rasprava koja je već duže vrijeme vodi u javnosti „što netko misli o tome mogu li osobe sa završenim učiteljskim studijem raditi kao odgojitelji u dječjem vrtiću“ dobila je svoj epilog u predloženoj izmjeni članka 24. Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju. Nije sasvim jasno zašto osoba koja je završila učiteljski fakultet i ima zvanje magistra primarnog obrazovanja nakon što stekne kvalifikaciju od 60 ECTS bodova iz studijskog programa ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja stiče kvalifikaciju sveučilišnog prvostupnika/prvostupnice ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja. Dakle, magistar primarnog obrazovanja uz dodatnu edukaciju od 60 ECTS dobije status prvostupnika ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja. Nije jasno može li ili ne i pod kojim uvjetima ta osoba steći status magistra ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja? 5. Prestanak ugovora o radu u dječjem vrtiću – članak 26. stavak 7. Predlažem izmjenu odredbe u članku 26. stavak 7. koja glasi: „Odluku o zasnivanju i prestanku radnog odnosa donosi upravno vijeće na prijedlog ravnatelja“ . Odredba bi trebala glasiti: „Odluku o zasnivanju i prestanku radnog odnosa otkazom ugovora o radu od strane poslodavca donosi upravno vijeće na prijedlog ravnatelja.“ Člankom 112. Zakona o radu („Narodne novine“ 93/14, 127/17, 98/19) utvrđeno je osam načina prestanka radnog odnosa i jedino za otkaz ugovora o radu od strane poslodavca postoji opravdan razlog za donošenje odluke od strane upravnog vijeća na prijedlog ravnatelja. „Članak 112. Ugovor o radu prestaje: 1) smrću radnika 2) smrću poslodavca fizičke osobe ili prestankom obrta po sili zakona ili brisanjem trgovca pojedinca iz registra u skladu s posebnim propisima 3) istekom vremena na koje je sklopljen ugovor o radu na određeno vrijeme 4) kada radnik navrši šezdeset pet godina života i petnaest godina mirovinskog staža, osim ako se poslodavac i radnik drukčije ne dogovore 5) sporazumom radnika i poslodavca 6) dostavom pravomoćnog rješenja o priznanju prava na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti za rad 7) otkazom 8) odlukom nadležnog suda.“ 6. Razina strukovnog obrazovanja za ravnatelja i vršitelja dužnosti ravnatelja- članak 37. Nadalje pretpostavljam da Ministarstvo znanosti i obrazovanja ima točne pokazatelje koliko ima odgojitelja predškolskog odgoja sa zvanjem magistra ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja i kakva je njihova regionalna i mjesna zastupljenost, te da je u skladu s tim napravilo analizu i predložilo navedene promjene. Konkretno u našem Vrtiću od 32 odgojitelja svega četiri odgojitelja i ravnateljica su stekli zvanje magistra predškolskog odgoja i obrazovanja. Svakako bi bilo potrebno ostaviti još neko vremensko razdoblje kako bi veći broj odgojitelja stekao zvanje magistra ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja te i dalje ostaviti alternativnu mogućnost u razini obrazovanja ravnatelja, odnosno obrazovnu razinu prvostupnika ili magistra ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja. U protivnom bi mogli pojedini vrtići imati značajnih problema s imenovanjem zakonskog zastupnika, a poznato je da ustanova niti jedan dan ne može biti bez imenovanog zakonskog zastupnika. Posebno je potrebno promijeniti navedenu odredbu o razini obrazovanja vršitelja dužnosti i tu svakako zadržati i nadalje alternativno rješenje obrazovne razine prvostupnika ili magistra ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja. Sam status „vršitelja dužnosti ravnatelja“ podrazumijeva da se radi o privremenom statusu, odnosno prijelaznom periodu do imenovanja ravnatelja ustanove. Zahvaljujem na pažnji! Alma Šeperović Primljeno na znanje Komentari i prijedlozi odnose se na veći broj odredaba Nacrta i djelomično su prihvaćeni.
287 Draženka Jančić PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA Poštovani, u potpunosti se slažem s Prijedlogom Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju. Kako radim sa djecom romskog podrijetla primjećujem da uglavnom ne polaze program predškole i zato mi se sviđa prijedlog da roditelji djece koja ne polaze predškolski program budu prijavljeni i od strane odgovarajućih institucija ponukani da ipak šalju djecu u predškolu. Srdačan pozdrav! Draženka Jančić, učitelj savjetnik Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
288 AURIKA MATKOVIĆ PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA Poštovani, podržavam Prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju. Smatram da je neophodno uvesti obvezne programe predškole u godini prije polaska u školu te da bi trebalo unijeti stavku da pri zapošljavanju stručnih suradnika koji imaju već položen stručni ispit nije potrebno, isti, još jednom polagati. Slažem se s onima koji kažu da to otežava zapošljavanje i odluku mnogih na rad u dječjem vrtiću i da kod izbora ravnatelja dječjeg vrtića stručni suradnici iz odgojno-obrazovnog procesa, osnovne i srednje škole, ne mogu konkurirati zbog uvjeta koji su trenutno regulirani zakonom. S poštovanjem, Aurika Matković Djelomično prihvaćen Djelomično prihvaćeno.
289 Suzana Turković PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA Poštovani, slažem se s Prijedlogom Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju koji obuhvaća uključivanje većeg broja djece u sustav predškolskog odgoja i obrazovanja čime će se djeci omogućiti ravnopravniji položaj pri polasku u prvi razred osnovne škole. Srdačan pozdrav! Suzana Turković, magistra primarnog pbrazovanja Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
290 Vesna Stipić PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA Poštovani, slažem se s Prijedlogom Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o predškolskom odgoju s naglaskom na zapošljavanje magistra primarnog obrazovanja u predškolski odgoj. S poštovanjem, Vesna Stipić, dipl.uč. Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
291 Magdalena Ajduk PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA Slažem se s Prijedlogom Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o predškolskom odgoju koji omogućuje većem broju djece nužno potrebno predškolsko obrazovanje i odgoj. Podržavam i jednostavnije zapošljavanje odgojitelja i stručnih suradnika pripravnika za stjecanja dodatnih kompetencija za odgojitelja. S poštovanjem, Magdalena Ajduk Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
292 Suzana Rajković PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA Suzana Rajković,mag.praesc.educ. Poštovani, Osnovni tekst važećeg Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju donesen je davne 1997. godine, te je od tada doživio u nekoliko izmjena i dopuna. Ovom prilikom pristupilo se i opet izmjenama i dopunama, a ne donošenju novog Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju što bi bilo neophodno. U uvodnom dijelu Nacrta prijedloga Zakona pod podstavkom ocjena stanja navode se podaci koji se odnose na broj dječjih vrtića, broj djece uključene u rani i predškolski program, ciljeve koje se trebalo doseći do 2020. godine, ali se dala i projekcija i očekivanja o budućem broju djece, te potrebnom broju odgojitelja i ciljevima u narednom desetljeću. Tu moram izdvojiti rečenicu:“Zbog dobrobiti djeteta, a s obzirom da istraživanja jasno upućuju na to kako samo visokokvalitetni predškolski programi vode pozitivnim obrazovnim, socijalnim i kognitivnim ishodima u djece, minimalni preduvjet širenja dostupnosti predškolskih programa je zadržavanje zatečene razine omjera broja odgojitelja i djece.“ Ne slažem s ovakvom konstatacijom i vizijom, budući da struka godinama upozorava na prekobrojan broj djece u odgojno-obrazovnim skupinama, na nepoštivanje Državno pedagoškog standarda, te Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju koji se na isti kroz članak 6. poziva. Ovim podržavate stanje u kojima se krše prava djece koja su im zagarantirana zakonom zaista je nevjerojatno. Nadalje dajete projekciju o budućoj potrebi za odgojiteljskim kadrom pozivajući se na Državni pedagoški standard i optimalnu popunjenost skupina, Želim vjerovati da je poštivanje Državnog pedagoškog standarda vizija Predlagatelja. Nastavno, iznosite potrebe za zapošljavanjem kroz tri kategorije i to- širenje kapaciteta (2 738), eksapanziju jaslica (1 350) i odlijev odgojitelja zbog umirovljenja (2 920), brojku od 7 002 potrebna odgojitelja tj. ispravno 7008 odgojitelja. Mala ispravka, u zbroju to čini 7 008 odgojitelja. Iznosite i podatke Hrvatskog zavoda za zapošljavanje od početka godine koji govore kako je bilo 313 nezaposlenih odgojitelja. Odgojitelji su osobe s višim ili visokim obrazovanjem, te da pronalaze radna mjesta u drugim sektorima, pa i izvan RH gdje su iznimno cjenjeni i traženi. Dio odgojitelja zaposleno je u predškolskim ustanovama ugovorima na određeno vrijeme dugi niz godina, ponekad i više od desetljeća. U mom vrtiću stalano je zaposleno cca 16% odgojitelja ugovorom na određeno vrijeme. Takvim zapošljavanjem stavlja ih se u položaj potpune nesigurnosti, nemogućnosti planiranja budućnosti, osnivanje obitelji. Dakle, 63 odgojitelja imaju ugovor o radu na neodređeno vrijeme, a za 12 odgojitelja imamo višegodišnje potrebe, ali ne i mogućnosti da istima ponudimo stalni radni odnos. Primjedbe i prijedlozi na nacrt Prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju U članku 11. koji se odnosi na članak 24. dodajete stavak 2. te propisujete:“Dječji vrtić mora imati pedagoga, a ovisno o potrebi mogu se zaposliti i drugi suradnici.“ Svakako pozdravljam nakanu zakona da svaki vrtić mora imati pedagoga, jer do sada mnogi vrtići nisu imali niti jednog stručnog suradnika, pa tako niti pedagoga. U predloženom stavku 5. navodite:“Ako se na natječaj ne javi osoba koja ispunjava uvjete iz stavka 4. ovog članka poslove odgojitelja može obavljati osoba koja je završila učiteljski studij i to: specijalistički diplomski stručni studij ili integrirani preddiplomski i diplomski studij ili četverogodišnji diplomski studij primarnog obrazovanja, uz uvjet da u roku od dvije godine od dana zasnivanja radnog odnosa stekne dodatne kompetencije sa 60 ECTS bodova iz studijskog programa ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja i kvalifikaciju sveučilišnog prvostupnika/prvostupnice ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja na jednom od visaokih učilišta u Republici Hrvatskoj u kojem se izvodi studijski program ranogh i predškolskog odgoja i obrazovanja.“ Smatram da je neprihvatljivo i nedopustivo te krajnje degradirajuće za našu struku da se sad zakonski omogućava sa (sramotnih!!) 60 ECTS bodova stjecanje časne diplome, koja ima svoju težinu i vrijednost, prvostupnika/prvostupnice ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja. To je pljuska nama iz sustava ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, ali i svim učiteljima primarnog obrazovanja koji su pristupili prekvalifikaciji za odgojitelja na regularan način!!! Kroz medije izjašnjavate se kako je problem viška učitelja, te ste pronašli ovaj model kako ih uposliti. Podsjećam da u sustavu školstva postoji kronična nestašica nastavnog kadra u pojedinim područjima, te se s pravom pitam iz kojeg razloga se nije pristupilo prekvalifikacijama učitelja primarnog obrazovanja za spomenute potrebe u osnovnim i srednjim školama, te time riješio problem deficita i suficita u školskom sistemu??? Nameće mi se odgovor kako Vi ne prepoznajete važnost i bitnost ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja kada nam propisujete ovakve sramotne modele. Jasna je frustriranost nas odgojitelja kada prepoznajemo realnost koju nam želite nametnuti, a to je da osoba sa dodatnih 60 ECTS bodova može biti nositelj još jedne diplome i ravnopravno obavljati odgojiteljske poslove, dok u isto vrijeme takvu mogućnost ne nudite nama odgojiteljima pa da i mi imamo mogućnost sa dodatnih 60 ECTS bodova steći diplomu i ravnopravno obavljati poslove učitelja primarnog obrazovanja. Ukoliko situacija nije reverzibilna, tada je diskriminatorna!!! U stavku 7. propisujete:“Ako osoba iz stavka 5. ovog članka ne stekne odgovarajuću kvalifikaciju u roku od dvije godine od dana zasnivanja radnog odnosa, prestaje joj radni odnos istekom roka za stjecanje odgovarajuće kvalifikacije za odgojitelja te se ne može zaposliti u sustavu predškolskog odgoja i obrazovanja ako ne ispuni uvjete za rad na radnom mjestu odgojitelja.“ Ovdje mi se nameće nekoliko pitanja: 1.) Da li se nužno s navedenom osobom mora potpisati ugovor na period od dvije godine? Ako je odgovor potvrdan, što kada su potrebe vrtića za zamjenom od npr. deset mjeseci, a na natječaj se javi navedena osoba? Koja je to vrsta ugovora; na određeno ili na neodređeno? 2.) Tko financira stjecanje dodatne kvalifikacije? 3.) Ukoliko ranije spomenutoj osobi istekne radni odnos zbog ne stjecanja kvalifikacija u roku dvije godine, koji to uvjet za rad na radnom mjestu odgojitelja treba ispuniti? Redovnim putem ili ovaj predloženi od 60 ECTS bodova??? U stavku 8. naveli ste period do kraja pedagoške godine vezano uz program predškole što me zbunjuje budući ona traje do 31. kolovoza, a vremenski period programa predškole propisan je Pravilnikom o sadržaju i trajanje predškole, te je njegovo trajanje do 31. svibnja. U članku 12. koji propisuje novi članak 24. a Zakona uvodite nove kategorije radnika; pomoćnika za djecu s teškoćama u razvoju i stručnog komunikacijskog posrednika što je identično s propisima u školama. Za očekivati je da su vam poznate i jasne ogromne razlike u dinamici, življenju i samom procesu koji se odvija u predškolskim i školskim ustanovama, te bih svakako dala prednost uz odgojitelje, stručnjacima edukacijsko-rehabilitacijskog profila koji su i navedeni u članku 28. stavak 2. Državnog pedagoškog standarda, neovisno o stupnju teškoće koji se tamo navodi. Dakle, potrebno je regulirati i jasno odrediti prvenstvo odgojitelja i stručnjaka edukacijsko-rehabilitacijskog profila naspram pomoćnika za djecu s teškoćama u razvoju i stručnog komunikacijskog posrednika kako u Zakonu tako nastavno i u mogućem natječajnom postupku koji mora biti usklađen sa zakonskim odredbama. Mišljenja sam da se iz članka 25. postojećeg Zakona treba izostaviti stavak 3. i 4., te sukladno tome i promjeniti ostali stavci koji se na isto pozivaju. Naime, kako se u istima govori o prekršajnim djelima za nasilničko ponašanje potrebno je pojasniti primjerom na što se to moguće odnosi i zbog koje situacije bi osoba bila onemogućena biti primljena u radni odnos odnosno zbog koje situacije bi joj poslodavac mogao otkazati ugovor o radu. Nasilničko ponašanje koje podliježe prekršajnim sankcijama su i situacije gdje se supružnici posvađaju, te se u svađi izgovore neprimjerene riječi. Svakakvo da ne podržavam nijedan oblik nasilja, pa ni vebalno iskazan, no životne situacije su prisutne i i smatram da posljedice za ovakvo što su rigorozne u smislu nemogućnosti zaposlenja ili gubitka posla, posebice imajući na umu da se isto odražava na egzistenciju cijele obitelji. U članku 13. koji se odnosi na članak 26. stavak 4. dodaje se i podstavak 4., te se navodi: “(...) a kojim se mijenja naziv posla, odnosno popis i opis poslova“ Nejasno mi je da li se to odnosi na promjenu radnog mjesta. Ukoliko tome nije tako, smatram da bi isto trebalo uključiti, a ukoliko je i to obuhvaćeno tada smatram da bi trebalo dodatno pojasniti dopisivanjem „odnosno radno mjesto“. Predlažem da se u članak 34. postojećeg Zakona dodaju stavci 6. i 7. sa slijedećim tekstom: (6) Član upravnog vijeća ne može biti osoba koja je pravomoćno osuđena, odnosno protiv koje je pokrenut kazneni postupak za neko od kaznenih djela iz članka 25. stavka 1. ovog Zakona. (7) Član upravnog vijeća kojeg imenuje osnivač treba imati završen najmanje preddiplomski sveučilišni studij ili stručni studij na kojem se stječe najmanje 180 ECTS bodova. U članku 19. koji se odnosi na članak 37. Zakona dodajete novi stavak 2. koji glasi:“Iznimno, osoba koja ne ispunjava uvjete iz stavka 1. podstavak 1. ovog članka može biti ravnatelj dječjeg vrtića ako u trenutku prijave na natječaj za ravnatelja obavlja dužnost ravnatelja u najmanje drugom uzastopnom mandatu, a ispunila je uvjete za ravnatelja propisane Zakonom o predškolskom odgoju i obrazovanju („Narodne novine“, broj 10/97.,107/07., 94/13. i 98/19.).“ Nejasno je koje to situacije pokriva napisana riječ „iznimno“. Naime, u ovom kontekstu navedena riječ ima značenje „u rijetkim situacijama“, no sasvim je nejasno koje su to rijetke, iznimne situacije, te se time izlažemo riziku da iznimka postane pravilo. Veliki iskorak načinjen je kada se odgojiteljima omogućila vertikalna prohodnost, te mogućnost daljnjeg obrazovanja na diplomskom studiju i stjecanje akademskog naziva magistra ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja. U Republici Hrvatskoj to je omogućeno u akademskoj godini 2009./2010. Dakle, prije gotovo 12 godina utro se put na razvoju i profesionalizaciji odgojiteljske profesije, te sam mišljenja da svaku predškolsku ustanovu treba voditi i zastupati osoba koja zadovoljava kriterije propisane u stavku 1. članka 19. nacrta Prijedloga Zakona, a koji se odnosi na članak 37. Zakona. Uz navedeno smatram da je potrebno pristupiti i (re)licenciranju ravnatelja kako bi se unaprijedila kvaliteta u rukovođenju predškolske ustanove, a što je predviđeno još davne 2014. godine kroz Strategiju obrazovanja, znanosti i tehnologije. Svjesna sam činjenice i mogućih situacija koje bi se mogle desiti u manjim sredinama, a to se odnosi na izostanak javljanja na natječaj koji bi zadovoljio kriterije propisane u stavku 1. članka 19. nactra Prijedloga Zakona, a koji se odnosi na članak 37. Zakona. Smatram stoga da je potrebno takvo što predvidjeti, ali i zakonski propisati na način da se u članku 19. koji se odnosi na članak 37. Zakona u novom stavku 2. navede slijedeće:“ Ako se na natječaj ne javi osoba koja ispunjava uvjete iz stavka 1. podstavak 1. ovog članka tada ravnatelj dječjeg vrtića može biti osoba koja u trenutku prijave na natječaj za ravnatelja obavlja dužnost ravnatelja u najmanje drugom uzastopnom mandatu, a ispunila je uvjete za ravnatelja propisane Zakonom o predškolskom odgoju i obrazovanju („Narodne novine“, broj 10/97.,107/07., 94/13. i 98/19.).“ Želim skrenuti pažnju i na realnost koja proizlazi iz nacrta Prijedloga Zakona, a koja se odnosi na ulazak učitelja primarnog obrazovanja u sustav ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, koji dodatnim kvalifikacijam stiču akademski naziv i kvalifikaciju sveučilišnog prvostupnika/prvostupnice ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja. Dakle, navedene osobe koje će biti na radnom mjestu odgojitelja imati mogućnost, uz zadovoljavanje ostalih uvjeta, postajati ravnatelji sa završenom jednom akademskom godinom i stečenih 60 ECTS bodova na studijskom programu ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja. Mišljenja sam da je to nepravedno i ponižavajuće kako za struku tako i za fakultete kao institucije na kojima se školuju osobe kako bi stekle kompetencije magistra/e ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja koja nosi 300 ECTS bodova. Predlažem da se uvedu i sadržajno novi stavci na način da oni budu stavci 7., 8., 9.i 10., a sukladno tome nastavni postojeći stavci i predloženi kroz nacrt Prijedloga Zakona slijedno se numeriraju. (7) Ako osoba imenovana za ravnatelja ima ugovor na neodređeno vrijeme za poslove odgojitelja, odnosno stručnog suradnika u vrtićkoj ustanovi na njegov će zahtjev ugovor mirovati do prestanka mandata, a najdulje za vrijeme trajanja dvaju uzastopna mandata. (8) Osoba iz stavka 7. ovog članka ima se pravo vratiti na rad u vrtićku ustanovu u kojoj je prethodno radila, ako se na te poslove vrati u roku trideset dana od dana prestanka obavljanja ravnateljskih poslova, u protivnom joj prestaje radni odnos. (9) Ako je za stjecanje određenih prava važno prehodno trajanje radnog staža s istim poslodavcem, osobi iz stavka 7. ovog članka, nakon povratka na rad, razdoblje mirovanja ugovora o radu ubraja se u neprekinuto trajanje radnog odnosa. (10) Osobu imenovanu za ravnatelja do povratka na poslove za koje joj ugovor o radu miruje zamjenjuje osoba u radnom odnosu koji se zasniva na određeno vrijeme. Članak 37.a stavak 1. Zakona predlažem da se izmjeni na slijedeći način: (1)Ravnatelja dječjeg vrtića, u slučaju privremene spriječenosti u obavljanju ravnateljskih poslova, zamjenjuje osoba iz redova odgojitelja ili stručnih suradnika sa najmanje VŠS stručnom spremom. Naime, kako je član odgojiteljskog vijeća i zdravstvena voditeljica, a unutar odgojiteljskog profila ima i onih koj imaju srednjoškolsko obrazovanje, mišljenja sam da bi se na ovaj način treblo definirati koja osoba može biti ona koja zamjenjuje ravnatelja u slučaju privremene spriječenosti u obavljanju ravnateljskih poslova iste. Naposljetku želim vjerovati da svi gledamo prema budućnosti boljitka i razvoja ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, te da ćemo uložiti potrebne napore za realizaciju istog. Sve primjedbe, prijedlozi i mišljenja koje sam iznijela u prethodno napisanom isključivo su u tom smjeru i nikako drugačije. Srdačan pozdrav, Suzana Rajković, mag.praesc.educ. Djelomično prihvaćen Komentari i prijedlozi odnose se na veći broj odredaba Nacrta i djelomično su prihvaćeni.
293 Abeceda djetinjstva d.o.o. PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA Poštovani, Svakako je potrebito mijenjati Zakon o predškolsko odgoju, ali bi ovdje posebice istaknula odluku o ravnateljima. Treba težiti ka stručnosti i profesionalnosti no smatram da je u ovom dijelu potrebito razmotriti i iskustvo. Tako da bi trebalo ovdje ostati minimalno 5 godina iskustva rada u vrtiću ili dati vrijeme prilagodbe da sadašnji ravnatelji stignu završiti diplomski studij predškolskog odgoja. Zahvaljujem Željka Marunica Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
294 Dječji vrtić Krijesnice PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA U odnosu na člankom 19.predložene izmjene članka 37. Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju smatram da su istima neopravdano u nepovoljan položaj stavljene osobe koje su studij za odgojitelja djece rane i predškolske dobi završile po ranijem dvogodišnjem/trogodišnjem programu i prema tadašnjim propisima stekle viš stupanj stručne spreme ( VŠS ). Naime u sustav obrazovanja RH tek 2015. godine na Učiteljskom fakultetu uveden je petogodišnji diplomski studij za odgojitelje djece predškolske dobi slijedom čega se predložene izmjene u pogledu uvjeta za imenovanje na funkciju ravnatelja i v. d. ravnatelja mogu primjenjivati isključivo na osobe koje su studij predškolskog odgoja upisale te ( 2015.) godine odnosno koje su u trenutku uvođenja petogodišnjeg sustava bile u procesu obrazovanja i imale mogućnost studij završiti po novom petogodišnjem programu. U odnosu na ostale koji su obrazovanje pohađali i završili po ranije važećem programu/programima i dalje je kao uvjet za imenovanje na funkciju ravnatelja trebao ostati uvjet završenog tzv.preddiplomskog ( dvogodišnjeg/trogodišnjeg ) studija odgoja predškolske djece odnosno uvjet više stručne spreme ( VŠS ) prema ranijim propisima. Time se ne želi sugerirati da oni koji su program školovanja završili po ranijim propisima ne bi trebali kroz različite seminare, sudjelovanja na konferencijama raditi na svom cjeloživotnom učenju i stalnom unapređenju metoda i načina rada u skladu sa prihvaćenim novim trendovima u sustavu odgoja i obrazovanja. Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
295 SNJEŽANA LESKOVAR PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA Podržavam programe predškole kao obvezu za svu djecu u godini prije polaska u školu. Neophodno je uvesti obvezno devetogodišnje osnovno školstvo s obvezom polaska u osnovnu školu s najkasnije 6 godina. To bi ujedno bila godina prijelaza koja bi djeci omogućila lakšu prilagodbu. Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
296 Gordana Kučinić PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA Slažem se s Prijedlogom Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju, a posebno pozdravljam mogućnost zapošljavanja učitelja primarnog obrazovanja za izvođenje programa predškole. Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
297 IVANA PAULETIĆ PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA Poštovani, najvažniji izazov koji će postati prekretnica kvalitetnom RIPOO je onaj trenutak kada nadležno ministarstvo preuzme potpunu odgovornost za ovu "stepenicu" u sustavu. JLS to ne mogu, primjerice, u Upravnom v. vrtića osim dva predstavnika iz vrtića (odgojno obrazovne struke) su, npr; građevinar, ing. elektrotehnike, poljoprivrednik itd. (po političkoj liniji). Potrebna je temeljita reorganizacija u svim segmentima ove "stepenice" u sustavu. Kvalitetan odgojno obrazovni sustav ima jasno vidljive značajke; kvalitetu i pravednost. Kriterij kvalitete postiže se školovanim stručnjakom iz tog (specifičnog) područja a ne iz nekog drugog područja a pravednost nuđenjem jednakih prilika za svu djecu (a ne samo neku) te jednaki uvjeti rada za sve odgojno obrazovne djelatnike neovisno o senzibilitetu JLS. Lp, Ivana Primljeno na znanje Izmjene odredaba vezano uz upravna vijeća nisu planirane Nacrtom te će se iste razmotriti pri izradi novoga Zakona.
298 Viktorija Mrđenović PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA Poštovani, Slažem se s Prijedlogom Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o predškolskom odgoju.Krajnje je vrijeme da se nešto konkretno promjeni (9 razreda osnovne škole). l.p Viktorija Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
299 DRAŽEN BLAŽEKOVIĆ PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA S obzirom da je Zakon o predškolskom odgoju i obrazovanju na snazi od 1997. godine (znači punih 24 godine) u kojem su napravljene tri izmjene i dopune smatram da je došlo vrijeme da se naprave sveobuhvatne promjene (jer je predškolski odgoj temelj obrazovanja), a ne četvrte "kozmetičke" Izmjene i dopune te predlažem da se ovakve Izmjene i dopune povuku iz procedure donošenje te da se napravi radna skupina koja bi krenula u donošenje nacrta novog Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju. Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
300 DARIO GEC PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA Slažem se s prijedlogom zakona, potrebno je mijenjati i dopuniti zakon kako bi se omogućio većem broju djece u sustavu ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, omogućiti jednostavnije zapošljavanje odgojitelja i stručnih suradnika pripravnika, ali i mogućnost zapošljavanja uz obvezu stjecanja dodatnih kompetencija za odgojitelja. Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
301 Marina Šego PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA Kao učiteljica razredne nastave smatram da je neophodno, iz više razloga, uvesti obvezne programe predškole u godini prije polaska u školu ali ne u vrtićima već u osnovnim školama. To opravdavaju činjenice: da sve više djece polazi u 1. razred prijevremeno na zahtjev roditelja, u školama se iz godine u godinu smanjuje broj učenika te se raspoloživi kadar može rasporediti na ove poslove, svi učitelji razredne nastave su izvrsno educirani za rad s predškolcima jer i danas rade s učenicima te dobi u 1. razredu. Škole već imaju primjerene prostore i opremu. Neophodno je uvesti obvezno devetogodišnje osnovno školstvo, 1. razred - predškola- bi bio izvrsna prilagodba za početak školovanja uz izmjene kurikuluma. Sve ostalo u prijedlogu zakona podržavam. Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
302 SANJA BOGOVČIČ PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA 1. Podržavam programe predškole kao obvezu za svu djecu u godini prije polaska u školu. Neophodno je uvesti obvezno devetogodišnje osnovno školstvo s obvezom polaska u osnovnu školu s najkasnije 6 godina. Produženja trajanja programa predškole u vrtićima, dok je još uvijek obvezno samo osmogodišnje osnovno školstvo dovodi do toga da djeca i do 8 godine pohađaju vrtiće, koji više nemaju njihovom uzrastu adekvatno osigurane specifične i primjerene uvjete za rast i razvoj djece. Namjena i opremljenost postojećih prostora u vrtićima su isključivo za boravak djece rane i predškolske dobi i praksa je pokazala da su starija djeca prerasla ispravno korištenje sprava, stolica, stolova, krevetića, garderobe, sanitarnih čvorova i sl. Samim time je i narušena zdravstvena zaštita i unaprjeđenja zdravlja djece te kvalitetna realizacija provedbe programa i određenih zadaća. 2. Predlažem da se zbog već navedenog manjka odgojitelja na tržištu rada, omogući studentima odgojiteljskih studija rad u skupini isključivo s odgojiteljem sa stečenom kvalifikacijom za odgojitelja djece rane i predškolske dobi. Isto tako predlažem da im se taj rad za vrijeme studija ubraja u pripravnički staž. 3. Kod osnivanje dječjih vrtića, u Članku 7. stavka 4. treba nadopuni s ˝Druge pravne i fizičke osobe isključivo sa stečenom kvalifikacijom završetkom na određenoj razini za stručne suradnike u vrtići ili odgojitelje djece rane i predškolske dobi˝ Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
303 Ines Botica PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA Poštovani! Ističem ovaj dio koji je naveden u trećem odjeljku pod nazivom Posljedice koje će donošenjem Zakona proisteći: „Isto tako, odgojiteljima i stručnim suradnicima u dječjem vrtiću omogućit će se zasnivanje radnog odnosa na neodređeno vrijeme bez obveze prethodnog polaganja stručnog ispita, ali uz obvezu polaganja u propisanome roku, čime će se omogućiti lakše zasnivanje radnoga odnosa i usklađivanje prava odgojitelja i stručnih suradnika u predškolskim ustanovama s drugim odgojno-obrazovnim radnicima u sustavu odgoja i obrazovanja.“ Naime, potrebno je regulirati uvjete za mogućnost zasnivanja radnog odnosa jer se u natječajima za zasnivanje radnog odnosa stručnog suradnika u predškolskim ustanovama navodi kao uvjet položen stručni ispit za stručnog suradnika u predškolskim ustanovama čime automatski stručni suradnik koji ima položen stručni ispit u sustavu osnovnoškolskog obrazovanja ne može konkurirati na natječaju za radno mjesto. Nadalje, u članku 28. dodajete stavak 7 koji kaže: „(7) Osoba koja se zapošljava na mjestu stručnoga suradnika ili odgojitelja, a koja je položila stručni ispit u sustavu odgoja i obrazovanja ili izvan njega, obvezna je položiti razliku stručnog ispita pri čemu nema status pripravnika.“ Slažem se da je potrebna razlika stručnog ispita, ali bez izjednačavanja na startnoj poziciji, odnosno u samim uvjetima natječaja, svim drugim stručnim suradnicima vrata predškolskih ustanova su zatvorena samo zato što imaju položen stručni ispit za osnovnoškolsko ili srednjoškolsko obrazovanje. Djelomično prihvaćen Prijedlozi su djelomično prihvaćeni.
304 Nela Sikirica PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA Smatram da je Zakon o predškolskom odgoju iz navedenih razloga neophodno mijenjati te bi trebalo unijeti stavku da pri zapošljavanju stručnih suradnika koji već imaju položen stručni ispit nije isti potreban još jednom. Lijep pozdrav! Prihvaćen Prijedlog je na odgovarajući način prihvaćen.
305 Tanja Jakovac PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA Poštovani! Smatram da je Zakon o predškolskom odgoju iz navedenih razloga neophodno mijenjati. Smatram da bi trebalo unijeti stavku da pri zapošljavanju stručnih suradnika koji već imaju položen stručni ispit nije isti potreban još jednom. To otežava zapošljavanje i odluku mnogih za rad u dječjem vrtiću. Kod izbora Ravnatelja dječjeg vrtića stručni suradnici iz odgojno -obrazovnog procesa ( osnovne i srednje škole ) ne mogu konkurirati zbog uvjeta koji su trenutno regulirani Zakonom. Prihvaćen Prijedlog je na odgovarajući način prihvaćen.
306 SILVANA KOPAJTIĆ-ZURAK PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA U potpunosti se slažem s Prijedlogom Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju. Prihvaćen Primljeno na znanje.