Izvješće o provedenom savjetovanju - Savjetovanje o Nacrtu prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o odvjetništvu, s Konačnim prijedlogom zakona

Redni broj
Korisnik
Područje
Komentar
Status odgovora
Odgovor
1 DARIO ČEHIĆ OBRAZLOŽENJE, Uz članak 9. Članak 9. ZID OZ sadrži važnu novost, koja omogućuje uspostavu značajnih kapitalističkih odnosa u službi pravne pomoći u Republici Hrvatskoj. Između ostalog se ovdje omogućuje da strana odvjetnička društva (kao vladajuća društva u smislu čl. 475. Zakona o trgovačkim društvima i drugih zakonskih odredaba koje reguliraju odnose kapitalom povezanih trgovačkih društava) drže u vlasništvu hrvatska odvjetnička društva - kao ovisna društva. To je vrlo ozbiljna promjena za hrvatsko odvjetništvo i cjelokupni sustav pravne pomoći, koja će s vremenom zacijelo duboko promijeniti odnose u hrvatskom društvu u cjelini. Takva promjena zahtijeva neko obrazloženje - a to ovo što predlagatelj iznosi uz čl. 9. uopće nije. Potrebno je iskazati dobre argumente zašto bi ovakva odredba mogla pridonijeti službi pravne pomoći, pravnoj sigurnosti, neovisnosti i suverenosti Republike Hrvatske, djelovanju njenog pravnog sustava - i odgovoriti barem na očigledne prigovore, koji proizlaze iz evidentne činjenice da smo do sada imali zabranu takve vrste kapitalističkih odnosa (nisu kapitalistički odnosi sami po sebi loši, ali svaka država donekle ograničava njihov doseg u raznim osjetljivim područjima) u odvjetništvu, zacijelo s dobrim razlozima. Nije prihvaćen Obrazloženim mišljenjem u predmetu povrede br. 2017/4067 Europska komisija utvrdila je da su odredbe važećeg Zakona o odvjetništvu prema kojima odvjetničko društvo ne može biti osnivač drugog odvjetničkog društva protivne europskoj pravnoj stečevini odnosno čl. 11. st. 2. Direktive 98/5/EZ te čl. 14. t. 3. Direktive 2006/123/EZ.
2 Sandra Ivić OBRAZLOŽENJE, Uz članak 2. Članak 2.a Iza članka 4. dodaju se naslov iznad članka i članak 4.a koji glase: „Prava, obveze i odgovornosti odvjetnika Članak 4.a (1) Prava, obveze i odgovornosti odvjetnika uređuju se zakonom i na temelju zakona donesenim propisima. (2) Na pitanja koja nisu uređena ovim ili posebnim zakonom, ili drugim propisima donesenim na temelju Ustava i zakona ili kolektivnim ugovorom, primjenjuju se opći propisi o radu. (3) Odvjetnik ima pravo na godišnji odmor. (4) U slučaju korištenja godišnjeg odmora kao i u drugim slučajevima opravdane spriječenosti odvjetnika za rad (u slučaju npr. bolesti, traume, nesreće, potresi, požari i sl), dolazi do zastoja i prekida tijeka rokova, kako za odvjetnike, stranke i druge sudionike postupka ne bi nastupile štetne posljedice.“ Obrazloženje Predmet: PRIJEDLOG ZA UREĐENJE RADA ODVJETNIŠTVA – s posebnim naglaskom na organizaciju rada u pravosuđu, javnoj upravi i dr. ili kroz ZID ZAKONA O ODVJETNIŠTVU ili kroz Zakon o organizaciji rada odvjetništva u pravosuđu, javnoj upravi i dr. postupcima u kojima sudjeluju odvjetnici pružajući svojim radom pravnu pomoć Ovaj prijedlog se podnosi radi unaprjeđenja i reguliranje organizacije rada odvjetništva koje je vezano za pravosuđe, javnu upravu, regionalnu i lokalnu samoupravu i dr. u svim postupcima u kojima po prirodi stvari sudjeluju odvjetnici koji kroz svoj rad a u okviru odvjetništva kao samostalne i neovisne služba osiguravaju svakome pravnu pomoć. Člankom 27. Ustava RH izdvojeno je odvjetništvo kao ustavna kategorija i služba od posebnog značenja. Zakon o odvjetništvu nije pratio niti regulirao rad odvjetnika u svim postupcima te napredak tehnologije osobito digitalne i potrebu zaštite ustavnih i konvencijskih prava na rad i slobodu rada odvjetnika ( čl. 55), radno vrijeme odmore ( čl. 56. ), socijalnu sigurnost ( čl.57), zdravstvenu zaštitu i mirovinsko osiguranje ( čl. 57-59), zaštitu obitelji ( čl. 62) i pravo na zdrav život ( čl. 70 ) iz poglavlja III Ustava RH. Naime, uz veliki značaj i razvoj te unaprjeđivanje svih vrsta postupaka u kojima po prirodi stvari svojim osobnim radom sudjeluju odvjetnici u pružanju pravne pomoći strankama, te uslijed napretka modernih tehnologija osobito digitalnih i drugih , izostalo je sveobuhvatno promišljanje i reguliranje organizacije rada odvjetništva. Naime, uz uvažavanje ustavnih prava i sloboda pa tako i ekonomskih i socijalnih prava i sloboda odvjetnika te njihova razmjernog ograničavanja prema naravi potrebe za ograničenjem sukladno članku 16. Ustava RH a radi zaštite sloboda i prava drugih ljudi, pravnog poretka, javnog morala ili zdravlja, ali uz poštivanje najviših vrednota ustavnog poretka, potrebno je razumno i svrhovito reguliranje rada odvjetnika u novim okolnostima. Takvo što je izostalo kod odvjetništva. Za razliku od odvjetništva ostali oblici rada regulirani su i organizirani na način da se poštuju ustavna i druga prava i slobode rada drugih pravnih stručnjaka kao i radnika ostalih profesija ( pravosuđe, javna uprava, regionalna i lokalna samouprava, zdravstvo, školstvo, znanost, kultura i dr. ) Tako se prilikom reguliranja rada pravosuđa nepotrebno i pretjerano strogo ograničavaju, propisuju i smanjuju prava stranaka i odvjetnika s jedne strane dok kod ostalih sudionika postupaka izostaje jednaki tretman njihovih eventualnih propusta kao i njihov utjecaj na vladavinu prava u cjelini. Time je narušena mogućnost postizanje svrhe pojedinih izmjena kao i razmjernost te ostali učinci pri čemu se nepotrebno i suviše zaoštravaju u pravilu pravila koja se odnose na stranke i odvjetnike iako oni sami ne sudjeluju u sudskim i drugim postupcima već važne a ponekad i ključne uloge imaju drugi sudionici . No sve u svemu svaki sudac, državni odvjetnik i svaki drugi državni, regionalni, lokalni službenik i namještenik ima pravo na Ustavom zajamčeni godišnji odmor, i na druge opravdane slučajeve spriječenosti za rad u slučaju npr. bolesti, traume, nesreće, požara, potresa, poplave i dr. dok sve to u odnosu na rad odvjetnika nije regulirano na odgovarajući način. Ovo osobito u svjetlu rokova i posljedica propusta istih za građane i za odvjetnike te izostanka jednake zaštite rada osoba odvjetnika kroz odgovarajuću organizaciju rada odvjetništva u okviru ili zasebnih odredbi u Zakonu o odvjetništvu ili u zasebnom Zakonu o organizaciji rada odvjetništva u pravosuđu, javnoj upravi i u svim drugim postupcima u kojima po prirodi stvari sudjeluju odvjetnici koji svojim radom osiguravaju građanima pravnu pomoć. Dakle, prijedlog je da se uvaže ustavna i druga prava odvjetnika ali i da se jačanja pravne sigurnosti i stranaka i odvjetnika i s time povezano i pravosuđa u cjelini. Naime, radi se o slučajevima opravdane spriječenosti za rad odvjetnika – npr., bolest, nesreća, požar, potres ali i u situacijama korištenje ustavnog prava – na godišnji odmor. Smatram da je potrebno sustavno predvidjeti i omogućiti korištenje tim pravima i odvjetnicima te organizirati pravosudne, upravne i druge aktivnosti države pa tako i platformu e-komunikacija, ali i procesne zakone te po potrebi i druge propise, na način da se predvide situacije i postupanja kada je odvjetnik jednostavno opravdano spriječen za rad. Takvu mogućnost treba imati i e-komunikacija da u takvim situacijama dođe do zastoja i prekida tijeka rokova, dok odvjetnik ne ozdravi, ne vrati se sa operativnog zahvata, liječenja i sl., sa godišnjeg odmora itd. Radi se o potrebi jednakog postupanja u istim takvim situacijama koje prema iskustvenim i razumnim očekivanjima nastupanju u radu na strani sudaca i svih drugih zaposlenih u držanoj, javno i drugoj strukturi, kada, u slučajevima opravdane spriječenosti za rad ne nastaje nikakva šteta niti odgovornost takvih radnika niti prema stankama u postupcima itd.. jer nema prekluzivnih rokova u kojima bi stranka mogla ostati bez kakvog prava ili pretrpjeti kakvu štetu zbog propusta u razumnoj i svrhovitoj organizaciji rada pravosuđa, uprave i drugih područja ( zdravstva, školstva, znanosti, socijale i dr. ) potrebnih za pravilno funkcioniranje društvene zajednice. Odvjetnica Sandra Ivić Nije prihvaćen Osim prema odredbama Zakona o odvjetništvu te odredbama općih akata Komore, odvjetništvo kao profesionalna djelatnost obavlja se i po normativnom okviru koji vrijedi za rad i slobodna zanimanja općenito te se ne nalazi posebna potreba sve uvjete obavljanja odvjetničke službe propisivati ovim Zakonom. Pored navedenog, problematika na koju se u primjedbi ukazuje, a koja je suštinski sadržana u predloženoj odredbi stavka 4., po svojoj je naravi prvenstveno postupovno, a ne statusno pitanje.
3 Marijan Bruketa KONAČNI PRIJEDLOGZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ODVJETNIŠTVU, Članak 22. Kako u članku 11. predloženih Izmjena i dopuna ovoga Zakona koji glasi: "Članak 31. stavak 1. mijenja se i glasi: (1) Za osnivanje odvjetničkog društva i upis promjene u registru trgovačkih društava, osnivači su dužni pribaviti potvrdu Komore da su upisani u odgovarajući imenik te da su osnivački akt odnosno promjene sukladni ovom Zakonu te Statutu, Kodeksu odvjetničke etike i drugim općim aktima Komore, bez koje se potvrde Komore društvo odnosno promjene ne mogu upisati u registar trgovačkih društava.“. nije predviđena nikakva obveza HOK, predlažemo riječi "i članka 11. stavka 8." brisati. Djelomično prihvaćen Predložena odredba čl. 22. st. 2. treba se odnositi na pravila iz čl. 12. st. 8. ovog Nacrta te će se prema danoj primjedbi izvršiti korekcija u upućivanju na numeraciju predložene odredbe.
4 Ivica Ban KONAČNI PRIJEDLOGZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ODVJETNIŠTVU, Članak 22. Predlaže se brisati stavak 2. iz predloženog članka 22., zbog razloga obrazloženih u prijedlogu izmjene predloženog novog članka 15.a. Nije prihvaćen Primjedba se odnosi na prijelazne i završne odredbe predloženog zakona, a s obzirom da se nije prihvatila niti primjedba koja se odnosi na obvezu stalnog stručnog usavršavanja odvjetnika te propisivanje programa i postupka tog usavršavanja, niti ovaj prijedlog nije moguće uvažiti.
5 Ivica Ban KONAČNI PRIJEDLOGZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ODVJETNIŠTVU, Članak 21. Dodatno se radi dodatnog usklađenja odredbi članka 79. Zakona o odvjetništvu s usporedivim odredbama Zakona o Državnom sudbenom vijeću (članak 65.) i Zakona o Državnoodvjetničkom vijeću (članak 88.) predlaže slijedeći novi tekst izmjene članka 79. Zakona o odvjetništvu: Članak 79. mijenja se i glasi: ”(1) Disciplinski progon zastarijeva nakon četiri godine za teže povrede dužnosti i ugleda odvjetništva odnosno nakon dvije godine za lakše povrede dužnosti i ugleda odvjetništva od dana kad je teža odnosno lakša povreda dužnosti i ugleda odvjetništva počinjena. (2) Ako teža povreda dužnosti i ugleda odvjetništva proizlazi iz pravomoćne presude kojom je odvjetnik osuđen za kazneno djelo koje dovodi u pitanje njegovu dostojnost za daljnje obavljanje odvjetništva, zastara počinje teći od dana pravomoćnosti osuđujuće presude donesene u kaznenom postupku. (3) Ako je prije proteka roka iz stavka 1. ovoga članka donesena prvostupanjska presuda, zastara vođenja disciplinskog postupka produljuje se za dvije godine kod postupka za teže povrede dužnosti i ugleda odvjetništva odnosno za jednu godinu kod postupka za lakšu povredu dužnosti i ugleda odvjetništva. (4) Zastara izvršenja disciplinske mjere i troškova disciplinskog postupka nastupa u roku od jedne godine od dana pravomoćnosti odluke kojom je izrečena disciplinska sankcija odnosno od dana isteka roka na koji je izvršenje disciplinske mjere odgođeno.". Obrazloženje Nema nikakvog logičnog i životnog opravdanja da se zastara izvršenja disciplinske mjere i troškova disciplinskog postupka određuje u dužem roku od roka nastupa zastare izvršenja stegovne kazne po usporedivim odredbama Zakona o Državnom sudbenom vijeću (članak 65.) i Zakona o Državnoodvjetničkom vijeću (članak 88.). Ostale odredbe iz prijedloga Izmjena i dopuna Zakona o odvjetništvu koje su prepisane iz usporedivih odredbi Kaznenog zakona su izostavljne jer iste samo predstavljaju nepotrebno opterećenje predloženog zakonskog teksta s obzirom da nije riječ o kaznenim djelima i kaznenoj odgovornosti nego o disciplinskim povredama i disciplinskoj odgovornosti. Nije prihvaćen Odredbe koje se tiču zastarnih rokova i drugih uvjeta disciplinskog progona mogu se usklađivati isključivo s mjerodavnim kaznenim zakonodavstvom, što proizlazi i iz odredbe članka 76. važećeg Zakona o odvjetništvu.
6 Ivica Ban KONAČNI PRIJEDLOGZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ODVJETNIŠTVU, Članak 21. Predlažem članak 21. izmijeniti na način da glasi: Članak 79. mijenja se i glasi: ”(1) Disciplinski progon zastarijeva nakon četiri godine za teže povrede dužnosti i ugleda odvjetništva odnosno nakon dvije godine za lakše povrede dužnosti i ugleda odvjetništva. (2) Zastara disciplinskog progona počinje teći danom kad je teža odnosno lakša povreda dužnosti i ugleda odvjetništva počinjena. Ako posljedica koja je obilježje teže povrede dužnosti i ugleda odvjetništva nastupi kasnije, zastara počinje teći od tog trenutka. (3) Ako počinjena teža povreda dužnosti i ugleda odvjetništva povlači kaznenu odgovornost, disciplinski progon za takvu povredu zastarijeva kad zastarijeva i progon za kazneno djelo. (4) Zastara disciplinskog progona ne teče za vrijeme za koje se prema zakonu disciplinski progon ne može poduzeti ili se ne može nastaviti. (5) Ako je prije proteka roka iz stavka 1. ovoga članka donesena prvostupanjska presuda, zastara vođenja disciplinskog postupka produljuje se za dvije godine kod postupka za teže povrede dužnosti i ugleda odvjetništva odnosno za jednu godinu kod postupka za lakšu povredu dužnosti i ugleda odvjetništva. (6) Zastara izvršenja disciplinske mjere i troškova disciplinskog postupka nastupa u roku od tri godine od dana pravomoćnosti odluke kojom je izrečena disciplinska sankcija odnosno od dana isteka roka na koji je izvršenje disciplinske mjere odgođeno. (7) Zastara izvršenja disciplinske mjere i troškova disciplinskog postupka ne teče za vrijeme za koje se prema zakonu izvršenje disciplinske mjere ne može započeti ili nastaviti. (8) Ako se prije nastupa zastare disciplinskog progona ili zastare izvršenja odluke kojom je izrečena disciplinska sankcija promijeni rok zastare, primijenit će se zastarni rokovi novog zakona ukoliko su oni povoljniji za disciplinskog okrivljenika. ". Obrazloženje: Za stavak 1.: Odredba o osam godina za zastaru disciplinskog progona za teže povrede dužnosti i ugleda odvjetništva nije u skladu s usporedivom odredbom članak 81. stavak 1. alineja 6. Kaznenog zakona po kojoj kazneni progon za kaznena djela za koja se može izreći novčana kazna ili kazna zatvora u trajanju do jedne godine zastarjeva nakon 6 godina. Stoga, nema nikakve pravne logike niti životnog opravdanja da bi zastara disciplinskog progona nastupala nakon više od šest godina, posebno kad se uzmu u obzir i usporedive odredbe o zastari prekršajnog progona (tri odnosno četiri godine) propisane člankom 13. Prekršajnog zakona. Za stavak 3.: Nema nikakve pravne logike niti životnog opravdanja da bi zastara disciplinskog progona nastupala nakon zastare kaznenog progona. Za stavak 6.: Odredba o deset godina za zastaru izvršenja disciplinske mjere i troškova disciplinskog postupka nije u skladu s usporedivom odredbom članak 83. stavak 1. alineja 6. Kaznenog zakona po kojoj zastara izvršenja kazne za kaznena djela za koja se može izreći novčana kazna ili kazna zatvora u trajanju do jedne godine nastupa nakon 6 godina. Stoga, nema nikakve pravne logike niti životnog opravdanja da bi zastara izvršenja disciplinskih sankcija nastupala nakon više od šest godina, posebno kad se uzmu u obzir i usporedive odredbe o zastari izvršenja prekršajnopravnih sankcija (nakon tri godine) propisane člankom 14. Prekršajnog zakona. U svakom slučaju zastara naplate troškova disciplinskog postupka nastupa protekom petogodišnjeg općeg zastarnog roka iz članka 225. Zakona o obveznim odnosima. Za stavak 8.: Riječ je o primjeni "načela primjene blažeg zakona" propisanog člankom 3. stavak 2. Kaznenog zakona. Nije prihvaćen Odredbe koje se tiču zastarnih rokova i drugih uvjeta disciplinskog progona mogu se usklađivati isključivo s mjerodavnim kaznenim zakonodavstvom, što proizlazi i iz odredbe članka 76. važećeg Zakona o odvjetništvu.
7 SILVIJE CVJETKO KONAČNI PRIJEDLOGZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ODVJETNIŠTVU, Članak 20. Vezano uz institut priziva kao pravnog sredstva / tužbe generalno, a ne isključivo vezano uz disciplinske postupke, već i ostale slučajeve, kao npr. vezano uz brisanje iz Imenika odvjetnika HOK-a, jedan od aspekata prava na pošteno (pravično) suđenje je i pravo na procesnu ravnopravnost (equality of arms - "jednakost oružja"). Prema tom načelu, svaka od stranaka treba imati razumnu mogućnost da u postupku brani svoja prava pod uvjetima koji ga ne stavljaju u bitno nepovoljniji položaj u odnosu na njenog protivnika. Sam koncept priziva kako trenutno postoji ne uključuje pravo aktivnog sudjelovanja u sjednici posebnog vijeća VSRH, te stoga ne ispunjava gore navedene kriterije, te je po meni protustavan i protivan Europskoj Konvenciji za zaštitu temeljnih ljudskih prava i sloboda. Ljubazno Vas molim za Vaše pojašnjenje. Nije prihvaćen Postupovna pravila koja se primjenjuju na ovaj postupak nisu predmet Zakona o odvjetništvu.
8 Ivica Ban KONAČNI PRIJEDLOGZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ODVJETNIŠTVU, Članak 20. U usporedivim odredbama o stegovnoj odgovornosti iz Zakona o Državnom sudbenom vijeću, Zakona o Državnoodvjetničkom vijeću, Zakona o javnom bilježništvu, Zakona o državnim službenicima, s odvjetničkom djelatnošću usporedivih profesija: sudaca, državnih odvjetnika, javnih bilježnika, državnih službenika, itd., sudska kontrola zakonitosti konačnih odluka o stegovnoj odgovornosti se osigurava pred upravnim sudovima (javni bilježnici, državni službenici, djelatnici slobodnih zanimanja) ili pred Vrhovnim sudom (državni odvjetnici) ili pred Ustavnim sudom (suci), ali u redovnim sudskim vijećima koja pravomoćno odlučuju o stegovnoj odgovornosti sudaca, državnih odvjetnika, javnih bilježnika, državnih službenika i djelatnika slobodnih zanimanja, za razliku od posebnog „sudskog vijeća“ Vrhovnog suda koje pravomoćno odlučuje o stegovnoj odgovornosti odvjetnika, ne sudjeluju predstavnici tijela koja provode stegovni progon, već samo suci. Stoga, nema nikakve logike niti opravdanja da se odvjetnike na taj način negativno diskriminira u odnosu na suce, državne odvjetnike, javne bilježnike, državne službenike i djelatnike slobodnih zanimanja. Nije prihvaćen Sadržaj primjedbe nije predmet ovih izmjena i dopuna, a navedeno nije posebnost samo unutar odvjetništva. Istovjetne odredbe sadrži i Zakon o javnom bilježništvu u odnosu na javne bilježnike, a svrha takvog propisivanja je osigurati zastupljenost profesije o čijim se pravima odlučuje.
9 Ivica Ban KONAČNI PRIJEDLOGZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ODVJETNIŠTVU, Članak 20. Predloženim odredbama o pravu odvjetnika na izjavljivanje priziva Vrhovnom sudu protiv svih drugostupanjskih osuđujućih odluka disciplinskih tijela Hrvatske odvjetničke komore (HOK) ne osigurava se stvarna sudska kontrola zakonitosti takvih odluka zajamčena člankom 19. stavak 2. Ustava jer se ta kontrola ne obavlja u kontradiktornom (raspravnom) dvostupanjskom sudskom postupku, a niti pred nepristranim sudom pošto u sudskom vijeću Vrhovnog suda koje odlučuje o prizivu odvjetnika ili odvjetničkog vježbenika protiv drugostupanjske odluke disciplinskog suda HOK-a sudjeluju i dva člana izabrana od strane HOK-a, pa se takav „sud“ ne može ni u kom smislu smatrati nepristranim sudom u smislu odredbe članak 29. stavak 1. Ustava i odredbe članka 6. stavak 1. (Europske) Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Nije prihvaćen Primjedba se ne odnosi na sadržaj predloženog zakonskog teksta, već je vrijednosni sud predlagatelja.
10 Ivica Ban KONAČNI PRIJEDLOGZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ODVJETNIŠTVU, Članak 20. Predlažem članak 20. izmijeniti na način da glasi: Članak 78. mijenja se i glasi: "Protiv drugostupanjske osuđujuće odluke disciplinskih tijela Komore može se podnijeti tužba upravnom sudu koji je nadležan prema Zakonu o upravnim sporovima u roku od 30 dana od dana dostave drugostupanjske odluke.". Obrazloženje: Nema nikakve potrebe, a niti pravne logike, da o zakonitosti drugostupanjskih osuđujućih odluka disciplinskih tijela Komore odlučuje Vrhovni sud, a posebno ne o zakonitosti takvih drugostupanjskih odluka u kojima nije izrečena neka od disciplinskih mjera iz sada važećeg članka 78. stavak 1. Zakona o odvjetništvu. Nije prihvaćen Pravna zaštita osigurana pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske kao najvišim sudom je sasvim sigurno više odgovarajuća od pravne zaštite koju bi pružio prvostupanjski specijalizirani sud, i to protiv odluke koja nije donesena u upravnom postupku uz neposrednu primjenu Zakona o općem upravnom postupku niti uz primjenu drugih propisa i općih akata kojima se uređuje odgovarajuće upravno područje, već protiv odluke donesene uz primjenu procesnih i materijalnih odredbi kaznenog zakonodavstva.
11 MARIN BUDIMIR KONAČNI PRIJEDLOGZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ODVJETNIŠTVU, Članak 17. Odvjetnik može stupiti u radni odnos, (a i mora) u odvjetničkom društvu te je isto potrebno dopuniti jer je odvjetnički ured jedan pravni pojam, a a odvjetničko društvo drugi i ne može se smatrati istim. Prihvaćen Odredba se usklađuje s izričajem predloženog članka 4. stavka 3. Nacrta.
12 SILVIJE CVJETKO KONAČNI PRIJEDLOGZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ODVJETNIŠTVU, Članak 17. Vezano uz stavak 1. točku 8 i stavak 2, molim vidjeti moj komentar uz članak 2. gore, te Vas ljubazno molim za pojašnjenje. Nije prihvaćen Predloženim zakonskim nacrtom omogućava se odvjetnicima iz Republike Hrvatske s poslovnim nastanom u drugoj državi članici Europske unije obavljanje odvjetništva i u slučaju stupanja u radni odnos izvan odvjetničkog ureda ako je to prema propisima te države članice dozvoljeno. S obzirom da je i mjerodavnom europskom pravnomstečevinom na ovom području svakoj državi članici omogućeno slobodno interno uređenje ovog pitanja, a da je obavljanje odvjetničke službe u Republici Hrvatskoj po svojoj naravi stalno i trajno, navedena mogućnost smatra se nespojivom s takvim konceptom odvjetničke službe.
13 MARIN BUDIMIR KONAČNI PRIJEDLOGZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ODVJETNIŠTVU, Članak 15. U članku 48. stavku 1. točka 5. mijenja se i glasi: „5. da je završila sveučilišni studij prava na pravnom fakultetu u Republici Hrvatskoj ili kojoj je aktom Komore priznata inozemna stručna kvalifikacija,“. Što se misli pod priznatom inozemnom stručnom kvalifikacijom i u kojem postupku i prema kojim kriterijima Komora to utvrđuje je nejasno. Prihvaćen Republika Hrvatska provodi postupak priznavanja inozemnih visokoškolskih kvalifikacija u skladu sa Zakonom o priznavanju inozemnih obrazovnih kvalifikacija („Narodne novine“, broj 158/03, 198/03, 138/06 i 45/11).
14 Ivica Ban KONAČNI PRIJEDLOGZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ODVJETNIŠTVU, Članak 15. Predlažem da se članku 15. kojim se predlaže dopuna članka 48. stavak. 1. točka 5. Zakona o odvjetništvu riječi „aktom Komore“ zamjene riječima „aktom ministarstva nadležnog za poslove pravosuđa“. Obrazloženje Komora nema potrebne resurse za priznavanje inozemnih stručnih kvalifikacija stečenih na nekom sveučilišnom studiju prava izvan Republike Hrvatske, a niti je dobro dopustiti Komori, koja ima monopolski položaj propisan zakonom, da na taj način može ograničavati pristup obavljanju odvjetničke djelatnosti u Republici Hrvatskoj. Ako se već pravosudni ispit za odvjetnike polaže pred tijelom ministarstva nadležnog za poslove pravosuđa, a ne pred tijelom Komore, nema nikakve pravne i životne logike da se priznavanje inozemnih stručnih kvalifikacija stečenih na nekom sveučilišnom studiju prava izvan Republike Hrvatske povjerava Komori. Djelomično prihvaćen Republika Hrvatska provodi postupak priznavanja inozemnih visokoškolskih kvalifikacija u skladu sa Zakonom o priznavanju inozemnih obrazovnih kvalifikacija („Narodne novine“, broj 158/03, 198/03, 138/06 i 45/11).
15 MARIN BUDIMIR KONAČNI PRIJEDLOGZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ODVJETNIŠTVU, Članak 14. Stavak 2 ista primjedba o diskriminaciji oštećenika kada se radi o stranom osiguravatelju kao što su komentari kod prijedlog izmjena članka 36 b. stavak 3 Stavak 2 Sukladno članku 36.c.stavku 1 osim zastupanja pred sudovima u RH strani odvjetnik može u republici Hrvatskoj, stranim i domaćim građanima, davati savjete o pravu svoje matične države, o pravu Europske unije, o međunarodnom pravu i o pravu Republike Hrvatske. Tim odvjetničkim radnjama nesporno se također može strankama počiniti šteta. U toj situaciji postoji obavljanje odvjetničke radnje, šteta pričinjena istim, štetnik, oštećenik, uzročno posljedična veza, ali ne i obveza prilaganja dokaza o osposobljenosti za obavljanje odvjetničke službe niti obveza dostavljanja police odgovornosti iz djelatnosti, a time ne postoji niti jedan kriterij osim činjenice da je osoba odvjetnik iz druge države članice Europske unije. Potrebno izjednačiti za sve radnje i stavka 1. Nije prihvaćen Odredba na koju se odnosi primjedba nije mijenjana u odnosu na rješenje važećeg Zakona niti je do sada u praksi bilo utvrđeno postojanje posebnih poteškoća u postupku u kojem je Komora utvrđivala istovrijednost uvjeta osiguranja.
16 MARIN BUDIMIR KONAČNI PRIJEDLOGZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ODVJETNIŠTVU, Članak 13. Stavak 3 Iako je ovakvo rješenje postoji i u važećem Zakonu ono nije dobro. U odnosu na obvezno osiguranje odgovornosti iz djelatnosti stranog odvjetnika navodi se kao jedini uvjet da „strani“ odvjetnik mora biti istovrijedno osiguran glede uvjeta i opsega pokrića osiguranja. Je li istovrijedna polica osiguranja iz odgovornosti koja ima ugovorenu sudsku nadležnost prema sjedištu osiguravatelja. U smislu istovrijednosti ne navode se uvjeti je li osiguravatelj u toj drugoj zemlji članici mora ispunjavati uvjete kao u RH. Međutim, za štete koje počini strani odvjetnik obavljajući odvjetničke poslove u Republici Hrvatskoj odgovara strano osiguravateljno društvo. Iz navedenog proizlazi da je Komora dužna utvrđivati istovrijednost uvjeta i opsega pokriča. Svaki osiguravatelj ima svoje uvjete. Radi se o ugovornoj polici. Je li Komora kao kriterij istovrijednosti tako mora uzeti u obzir najamnje otegotne uvjete pojedinog osiguravatelja u RH ili najmanje otegotne. Ovime se, među ostalim, i građani Republike Hrvatske dovode u situaciju da moraju voditi sporove sa međunarodnim elementom. Ako već kod obveznog osiguranja autoodgovornosti praktički od uvijek postoji odgovornost domaćeg osiguravateljnog društva, nekadašnje ranije Zajednice osiguravateljnih kuća ili danas Hrvatskog ureda za osiguranje koje je dužno i pasivno legitimirano u postupcima naknade štete za vozila stranih registarskih oznaka, tada ni kod police odgovornosti iz djelatnosti ne bi smjelo biti drugačije. Razlozi tome su kod autoodgovornosti odavno utvrđeni i dokazani, a upravo se svode na činjenicu da se oštećeniku mora olakšati naplata i osigurati da odgovornost osiguravatelja neovisno je li osiguravatelj štetnika domaća ili strana osiguravateljna kuća ne utječe na njegova prava i ne dovodi ga se u nepovoljan diskriminacijski položaj. U protivnom kada bi se dopustilo odvjetnicima iz drugih država članica da nemaju policu osiguranja zaključenu u RH, prema istim uvjetima kakvu moraju imati i domaći odvjetnici, analogno gornjem se nameće logičan zaključak prema kojem bi Republika Hrvatska ili određena njena institucija – ustanova morala biti solidarno odgovorna zajedno sa stranim osiguravateljnim društvom. Stoga Odvjetnik koji je upisan u Imenik stranih odvjetnika i obavlja bilo koji dio odvjetničke djelatnosti u Republici Hrvatsko mora imati istu policu odgovornosti kao i domaći odvjetnik, te je isto potrebno izmijeniti i propisati. Stavak 6 Ovakvo rješenje izjednačavanja stranih odvjetnika sa odvjetnicima u Republici Hrvatskoj protivna je i Direktivi 98/5/EZ Europskog Parlamenta i Vijeća. Članak 10 te Direktive propisuje dodatne uvjete, kojih ovaj prijedlog zakona nema. Ovdje se predlaže kao uvjet „a koji najmanje tri godine redovito i uspješno obavlja odvjetničku“, ali se propušta utvrditi tko i na koji način utvrđuje da je ta osoba redovito i uspješno obavlja odvjetničku službu u RH. Člankom 10 citirane Direktive propisan je uvjet prema kojemu: Predmetni odvjetnik dužan je dostaviti nadležnom tijelu u državi primateljici dokaz o učinkovitom redovnom obavljanju djelatnosti za razdoblje od najmanje tri godine po pravu države primateljice. U tom cilju: (a) odvjetnik će dostaviti nadležnom tijelu u državi primateljici sve bitne podatke i dokumentaciju, posebno o broju predmeta s kojima je radio i njihovoj prirodi; (b) nadležno tijelo države primateljice može provjeriti učinkovitost i redovitost obavljanja djelatnosti i može, prema potrebi, zatražiti od odvjetnika da dostavi, usmeno ili pismeno, dodatna pojašnjenja ili tumačenja informacija i dokumentacije iz točke (a). Konkretnim rješenjem ovdje je dovoljno da se strani odvjetnik upiše u Imenik stranih odvjetnika, prijavi formalno u radni odnos, pričeka tri godine, stvarno ne obavljajući odvjetništvo u RH, jer nije predviđeno što i kome mora dostaviti dokaze o tome ni postupak odlučivanja o ispunjenju tih uvjeta. Nije prihvaćen Odredba na koju se odnosi primjedba nije mijenjana u odnosu na rješenje važećeg Zakona niti je do sada u praksi bilo utvrđeno postojanje posebnih poteškoća u postupku u kojem je Komora utvrđivala istovrijednost uvjeta osiguranja. Standard “redovitog i uspješnog (učinkovitog)” obavljanja odvjetništva u cijelosti je usklađen s Direktivom 98/5/EZ te je Komora kao nadležno tijelo koje odlučuje o upisu u odgovarajući imenik odvjetnika ovlaštena utvrđivati ispunjenost ovog uvjeta.
17 Bojan Grahek KONAČNI PRIJEDLOGZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ODVJETNIŠTVU, Članak 13. Poštovani, st. 2. propisuje da je odvjetnik dužan dostaviti dokaz o osiguranju od profesionalne odgovornosti, a st. 3. predloženog članka propisuje oslobođenje od obveze osiguranja iz čl. 44. Zakona za strane odvjetnike osigurane u matičnoj državi. Ukazujem da svaki ugovor o osiguranju ima područje pokrića odgovornosti. Okolnost da je odvjetnik osiguran u matičnoj državi za štete iz profesionalne odgovornosti koje počini u matičnoj državi ne predstavlja zaštitu strankama tog odvjetnika u Republici Hrvatskoj. Strani odvjetnik trebao bi dostaviti dokaz da je osiguran iz profesionalne odgovornosti na području RH sukladno čl. 44. pod jednakim uvjetima koji vrijede za odvjetnike iz Republike Hrvatske. Predlažem u st. 2. iza riječi "dokaz o osiguranju od profesionalne odgovornosti" dodati riječi "sukladno čl. 44. Zakona". U odnosu na st. 3., ako je namjera predlagatelja bila da se stranom odvjetniku prizna osiguranje sklopljeno u matičnoj državi koje vrijedi na području RH i koje odgovara opsegu i uvjetima iz čl. 44. Zakona, onda to tako treba definirati. U protivnom predlažem izbaciti st. 3. u cijelosti. St. 7. predloženog članka glasi: "Odvjetnik iz države članice Europske unije može odvjetničku službu obavljati kao odvjetničko društvo ili zajednički odvjetnički ured... a može koristiti naziv odvjetničkog društva ili zajedničkog odvjetničkog ureda kojega je član". Nije razumljivo i ne postoji obrazloženje kako je moguće da odvjetnik (pojedinačna fizička osoba) svoju službu obavlja kao odvjetničko društvo (pravna osoba) ili zajednički odvjetnički ured (najmanje dvije fizičke osobe). Nije razumljivo niti kako odvjetnik može koristiti naziv odvjetničkog društva kojeg je član ako ono nije registrirano u Republici Hrvatskoj (bilo kao društvo ili kao podružnica). Pri tome Zakon ne traži suglasnost društva čijim se imenom taj odvjetnik želi koristiti već je dovoljno da odvjetnik dokaže da je član tog odvjetničkog društva. Ovo bi u svakoj drugoj situaciji predstavljalo školski primjer lažnog predstavljanja i dovođenja stranaka u zabludu. Kako se netko tko nije odvjetničko društvo može predstavljati i obavljati službu kao odvjetničko društvo? Kako će stranke znati da li im je odgovoran odvjetnik osobno ili odvjetničko društvo čijim imenom se taj odvjetnik služi? Predlažem st. 7. izbaciti u cijelosti. Nije prihvaćen Odredba na koju se odnosi primjedba nije mijenjana u odnosu na rješenje važećeg Zakona niti je do sada u praksi bilo utvrđeno postojanje posebnih poteškoća u postupku u kojem je Komora utvrđivala istovrijednost uvjeta osiguranja. Odredba stavka 7. u navedenom dijelu nije izmijenjena i u skladu je s odredbom čl. 12. Direktive 98/5/EZ sukladno kojoj, bez obzira na način na koji odvjetnici obavljaju djelatnost pod stručnim nazivima iz matične zemlje u državi primateljici, mogu koristiti naziv bilo kojeg udruženja kojem pripadaju u matičnoj državi članici.
18 Ivica Ban KONAČNI PRIJEDLOGZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ODVJETNIŠTVU, Članak 13. U vezi predložene izmjene članka 36.b čime se dokazuje „uspješno“ obavljanje odvjetničke službe iz stavka 6. tog članka ? Nije prihvaćen Standard “redovitog i uspješnog (učinkovitog)” obavljanja odvjetništva u cijelosti je usklađen s Direktivom 98/5/EZ te je Komora kao nadležno tijelo koje odlučuje o upisu u odgovarajući imenik odvjetnika ovlaštena utvrđivati ispunjenost ovog uvjeta.
19 MARIN BUDIMIR KONAČNI PRIJEDLOGZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ODVJETNIŠTVU, Članak 12. Stavkom 1 traži se poznavanje pravnog poretka Republike Hrvatske, dok se stavkom 3 oslobađa od ispita poznavanja pravnog poretka RH ukoliko ne postoji znatna razlika između stečenih vještina i kompetencija te vještina i kompetencija potrebnih za upis u Imenik odvjetnika. Stečene vještine i „kompetencije“ su bitno različit pojam od poznavanja pravnog poretka. Potpuno je pogrešno izjednačavati pravni poredak i stečene vještine i kompetencija. Pri tome je nejasno je li se traže vještine i kompetencije pojedinca pri čemu bi trebalo propisati i način kako se to pojedinačne vještine i kompetencije ocjenjuju ukoliko je to jedini kriterij. Ukoliko se misli na potrebne vještine i kompetencije koje odvjetnik mora ispunjavati u pojedioj državi članici, tada bi to trebalo pojasniti, ali ostaje nejasno kakve veze imaju te osobine sa poznavanjem pravnog poretka. Takav uvjet nije predviđen kao obvezatan Direktivom 89/48/EEC Stavkom 2 vještine i kompetencije se samo uzimaju u obzir pri provedbi ispita iz poznavanja pravnog poretka Republike Hrvatske. Zbog pravne sigurnosti ne bi se smjelo dopustiti da bilo tko, pa i osobe upisane kao odvjetnici u drugim zemljama članicama mogu baviti odvjetništvom bez dokaza ili ispita o poznavanju pravnog poretka Republike Hrvatske. Takvo rješenje nije životno ni logično. Kakve god bile „vještine i kompetencije“ u drugoj državi članici, one nikada neće značiti da su dokaz o poznavanju pravnog poretka Republike Hrvatske niti je tako nešto realno očekivati. (4) Ako se u postupku iz stavka 2. ovoga članka utvrde znatne razlike između stečenih vještina i kompetencija te vještina i kompetencija potrebnih za upis u Imenik odvjetnika, odvjetnik iz države članice Europske unije polaže ispit samo iz područja za koje su takve razlike utvrđene. Stavak 4 Ponovno se koriste termini „vještina i kompetencija“koji nisu definirani. (5) Zahtjevu za upis u Imenik iz stavka 1. ovoga članka odvjetnik prilaže, u prijevodu na hrvatski jezik, dokaz o pravu na obavljanje odvjetničke službe u svojoj matičnoj državi kao i druge dokaze o ispunjavanju uvjeta iz stavka 1. ovoga članka. (6) Uvjet iz članka 48. stavka 1. točke 10. ovoga Zakona dokazuje se potvrdom izdanom sukladno propisima matične države odvjetnika. (7) Odvjetnici iz ovoga članka mogu zastupati stranke pred sudovima i drugim tijelima u Republici Hrvatskoj uz uvjete utvrđene ovim Zakonom. (8) Pravila o utvrđivanju programa, postupka i načina provedbe ispita iz poznavanja pravnog poretka Republike Hrvatske donosi Komora.“. Stavak 8 je ponavljanje stavka 2 ovog članka. Djelomično prihvaćen Obrazloženim mišljenjem u predmetu povrede br. 2017/4067 Europska komisija utvrdila je da su odredbe čl. 36.a važećeg Zakona o odvjetništvu, prema kojima se odvjetnik iz države članice Europske unije upisuje u Imenik stranih odvjetnika koji u Republici Hrvatskoj mogu obavljati odvjetništvo pod nazivom “odvjetnik”ako ispunjava propisane uvjete i ako položi ispit iz poznavanja pravnog poretka Republike Hrvatske, koji se provodi prema programu za polaganje pravosudnog ispita, protivne europskoj pravnoj stečevini odnosno čl. 14. st. 1. Direktive 2005/36/EZ, kako je izmijenjena Direktivom 2013/55/EZ te čl. 10. st. 2. Direktive 98/5/EZ . Vještine i kompetencije stečene u drugoj državi članici Europske unije mogu u određenom dijelu biti podudarne s vještinama i kompetencijama u određenoj grani prava stečenima u Republici Hrvatskoj, pa će u svakom konkretnom slučaju za pristupanje polaganju ispita iz poznavanja pravnog poretka Republike Hrvatske Komora stečena znanja usporediti s utvrđenim programom provjere. Samo u slučaju da Komora utvrdi da ne postoje znatne razlike u stečenim znanjima odnosno vještinama i kvalifikacijama, kandidat je dužan pristupiti provjeri. Kako bi se zakonski tekst u cijelosti uskladio s tekstovima mjerodavnih Direktiva te kako predloženi tekst u ovom obliku ne bi izazivao bilo kakve dvojbe, u odredbe ovog članka dodat će se riječ: "znanje". Stavak 8. sadrži ovlast Komore provedbenim propisima utvrditi program, postupak i način provedbe ispita iz poznavanja pravnog poretka Republike Hrvatske, koja nije sadržana u prethodnim odredbama.
20 Marijan Bruketa KONAČNI PRIJEDLOGZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ODVJETNIŠTVU, Članak 12. Predlažem u cijelosti brisati predloženi članak 13. Odredba članka 36.b.važećeg Zakona o odvjetništvu u cijelosti je u skladu s pravnom stečevinom EU. To potvrđuje i presuda Sud Europske unije koja je objavljena dana 10. ožujka 2021. u predmetu C-739/19 (VK v An Bord Pleanala), povodom zahtjeva za prethodnu odluku koji je podnio irski Vrhovni sud. Presuda u predmetu odnosi se na slobodno pružanje odvjetničkih usluga sukladno Direktivi 77/249/EEZ, i to konkretno na tumačenje članka 5. navedene Direktive. Upravo je ova ova direktiva navedena u čl.1, kao jedan od osnovnih razloga za predložene Izmjene i dopune važećeg Zakona, te da se predloženim izmjenama i dopunama osigurava provedba i tog propisa Europske unije. Postojeća odredba čl.36.b u cijelosti omogučuje ostvarivanje i provedbu ove direktive. U navedenoj presudi se navodi: "Pravo Unije i irsko pravo Direktiva 77/249/EEZ primjenjuje se na obavljanje odvjetničke djelatnosti pružanjem usluga. Članak 5. Direktive propisuje: „ Za obavljanje djelatnosti vezanih uz zastupanje stranke u postupku pred sudom, država članica može za odvjetnike iz članka 1. ove Direktive zahtijevati: -da rade zajedno s odvjetnikom koji obavlja djelatnost pred tim sudskim tijelom i koji će, prema potrebi, biti odgovoran tom tijelu, ili da rade s „ avoué ” ili „procuratore ” koji obavlja djelatnost pred tim tijelom.“ Irska je mjerodavnu odredbu Direktive prenijela u nacionalno pravo tako da relevantna nacionalna odredba glasi: „Kad odvjetnik koji pruža usluge obavlja djelatnost u državi u odnosu na zastupanje i obranu stranke u sudskom postupku, on radi zajedno s odvjetnikom koji je ovlašten obavljati djelatnost pred sudskim tijelom pred kojim se vodi postupak i koji je, kad je potrebno, odgovoran tom tijelu.” Prethodna pitanja – sažeto Sud Europske unije smatrao je da sud koji je uputio zahtjev u biti pita: treba li članak 5. Direktive 77/249, s obzirom na cilj dobrog sudovanja, tumačiti na način da mu se protivi to da se odvjetniku koji pruža usluge zastupanja svoje stranke nalozi da djeluje zajedno s odvjetnikom koji obavlja djelatnost pred sudom pred kojim se vodi postupak i koji bi bio odgovoran, ako je to potrebno, u odnosu na taj sud, u okviru sustava koji odvjetnicima određuje deontološke i postupovne obveze poput onih podnošenja sudu pred kojim se vodi postupak svih pravnih i zakonodavnih elemenata te sudske prakse u svrhu nesmetanog odvijanja postupka, kojih je stranka oslobođena ako odluči sama osigurati svoju obranu. Ocjena Suda Europske unije Sud je prvo podsjetio da je Direktiva 77/249 namijenjena olakšavanju učinkovitog obavljanja odvjetničke djelatnosti pružanjem usluga i da je treba tumačiti osobito s obzirom na članak 56. Ugovora o funkci oniranju Europske unije koji zabranjuje ograničenja slobode pružanja usluga unutar Unije. Dalje je naveo da je obveza odvjetnika iz druge države članice da djeluje zajedno s nacionalnim odvjetnikom ograničenje slobode pružanja usluga odvjetnika iz druge države članice jer će stranka koja želi angažirati takvog odvjetnika snositi dodatne troškove (st. 20. presude). Međutim, isto tako je naveo da Direktivu treba tumačiti s obzirom na članak 57. stavak 3. UFEU- a te da se sloboda pružanja usluga može ograničiti samo propisima koji su opravdani općim interesom i koji se primjenjuju na sve osobe koje obavljaju djelatnost na području države članice domaćina, jer se navedeni interes ne štiti pravilima koja se na pružatelja usluge primjenjuju u državi članici u kojoj ima poslovni nastan. Zaštita korisnika pravnih usluga i zaštita dobrog sudovanja su ciljevi koji se mogu smatrati važnim razlozima u općem interesu kojima se može opravdati ograničenje slobode pružanja usluga, ali mjere ograničenja slobode pružanja usluga moraju biti prikladne za ostvarenje cilja i ne prekoračivati ono što je nužno za njegovo postizanje. Razmatrajući svoje presude u predmetima Komisija protiv Njemačke od 25. veljace 1988. i Komisija protiv Francuske od 10. srpnja 1991., Sud ih je razgraničio od ovog predmeta. Prvo je naveo da je u tim predmetima nacionalno zakonodavstvo dopuštalo strankama da same osiguraju svoju obranu, kao i u ovom predmetu. Medutim, za razliku od irskog predmeta, u predmetima protiv Njemačke i Francuske obveze stranaka odnosno suda bile su iste bez obzira osigurava li stranka sama svoju obranu ili joj pomaže odvjetnik. Presude protiv Njemačke i Francuske stoga treba tumačiti u njihovom specificnom kontekstu (st. 26. - 28.) Dakle, Sud je u ovoj presudi napravio bitnu razliku izmedu 1. situacija (tj. predmeta) u kojima su obveze suda i stranaka iste bez obzira zastupa li stranku punomoćnik odvjetnik ili ne (npr. postupovne, obveza provođenja pravnog istrazivanja i iznošenja istoga i sl.), te s 2. situacija u kojima obveze suda i stranaka nisu iste ako stranku zastupa odvjetnik ili ako je ne zastupa (st. 29.- 31. presude). Nadalje, Direktiva dopusta državama članicama da od odvjetnika iz druge države članice koji pruža usluge zahtijevaju da djeluje zajedno s „nacionalnim odvjetnikom” u zastupanju stranaka, a kako bi odvjetnik iz druge države članice bio u stanju obaviti zadaće koje mu je stranka povjerila, poštujući nesmetano funkcioniranje pravosuđa. Cilj je stoga pružiti odvjetniku iz druge države članice koji pruža uslugu onu potporu koja mu je potrebna za djelovanje u drukčijem pravosudnom sustavu te da nacionalni sud pred kojim se vodi postupak ima jamstvo da odvjetnik iz druge države članice takvom potporom raspolaže. Što se tiče proporcionalnosti navedene obveze zajedničkog djelovanja, na odvjetniku koji pruža usluga i na nacionalnom odvjetniku je da odrede točnu ulogu jednog i drugog - naglašava se fleksibilnost njihove međusobne suradnje. Sud stoga navodi da za dva odvjetnika koja surađuju (odvjetnika iz države članice i nacionalnog odvjetnika) treba smatrati da su u stanju definirati načine suradnje primjerene povjerenoj im zadaći, poštujući deontoloska pravila u državi članici domaćinu i u izvršavanju profesionalne autonomije (st. 33.-34. presude). Nacionalni okvir treba biti dovoljno fleksibilan da se mogu uzeti u obzir specifičnosti predmeta, npr. ako odvjetnik iz druge države članice zbog ranije profesionalnog iskustva može stranku zastupati na isti način kao i „nacionalni odvjetnik“ te je na nacionalnom sudu da ocijeni te konkretne okolnosti. Slijedom navedenoga, Sud je odlučio: Članak 5. Direktive Vijeća 77/249/EEZ od 22. ozujka 1977. o olakšavanju učinkovitog ostvarivanja slobode pružanja odvjetničkih usluga treba tumačiti na način da: mu se kao takvom, s obzirom na cilj dobrog sudovanja, ne protivi to da se odvjetniku koji pruža usluge zastupanja svojeg klijenta nalaže da djeluje zajedno s odvjetnikom koji obavlja djelatnost pred sudom pred kojim se vodi postupak i koji bi, ako je potrebno, bio odgovoran prema tom sudu, u okviru sustava kojim se odvjetnicima određuju deontološki i postupovni zahtjevi, poput onih da sudu pred kojim se vodi postupak podnesu svaki pravni element, zakonodavni ili iz sudske prakse, koji mu omogućuje nesmetano vođenje postupka, a čega je stranka oslobodena ako odluci sama osigurati svoju obranu; -s obzirom na cilj dobrog sudovanja, nije neproporcionalna obveza odvjetnika koji pruža usluge da djeluje zajedno s odvjetnikom koji obavlja djelatnost pred sudom pred kojim se vodi postupak, u sustavu u kojem potonji mogu odrediti svoje uloge, pri čemu je u pravilu jedini cilj odvjetnika koji obavlja djelatnost pred sudom pred kojim se vodi postupak pomoći odvjetniku pružatelju usluga kako bi mu se omogučilo da osigura dobro zastupanje stranke i pravilno ispunjenje svojih obveza prema tom sudu; opća obveza djelovanja u dogovoru s odvjetnikom koji obavlja djelatnost pred sudom pred kojim se vodi postupak i koja ne omogućuje uzimanje u obzir iskustva odvjetnika koji pruža usluge prekoračuje ono što je nužno za postizanje cilja dobrog sudovanja. Nije prihvaćen Obrazloženim mišljenjem u predmetu povrede br. 2017/4067 Europska komisija utvrdila je da su odredbe članka 36.b važećeg Zakona o odvjetništvu protivne europskoj pravnoj stečevini odnosno čl. 11. st. 2. i 3. Direktive 98/5/EZ.
21 Ivica Ban KONAČNI PRIJEDLOGZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ODVJETNIŠTVU, Članak 12. Program, postupak i način provedbe ispita iz poznavanja pravnog poretka Republike Hrvatske i Pravila o utvrđivanju programa, postupka i načina provedbe ispita iz poznavanja pravnog poretka Republike Hrvatske treba utvrđivati i donositi ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa, a ne Komora, jer bi Komora, kao zakonom ustanovljena monopolska organizacija, ako dobije te ovlasti na taj način mogla onemogučavati ili otežavati upis odvjetnika iz države članice Europske unije u Imenik stranih odvjetnika koji u Republici Hrvatskoj mogu obavljati odvjetničku službu. Predlaže se brisati stavak 6. iz predložene izmjene članka 36.a, jer se dostojnost za obavljanje odvjetništva podrazumjeva ako odvjetnik ima i dokaže pravo na obavljanje odvjetničke službe u svojoj matičnoj državi. Nije prihvaćen S obzirom da su Komori dane ovlasti da samostalno provodi postupak upisa u Imenik odvjetnika, program i postupak provedbe ove provjere znanja također je ovlaštena samostalno utvrđivati, provodeći pri tome individualnu obradu svakog postavljenog zahtjeva odnosno uzimajući u obzir već stečene kvalikfikacije odvjetnika koji pristupa provjeri. U smislu Direktive 2005/36/EZ, kako je izmijenjena Direktivom 2013/55/EZ, te Zakona o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija (“Narodne novine”, broj 82/15, 70/19 i 47/20), Komora je nadležno ispitno tijelo.
22 SILVIJE CVJETKO KONAČNI PRIJEDLOGZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ODVJETNIŠTVU, Članak 11. Zanima me da li su na redovnoj izbornoj Skupštini HOK-a održanoj 10. srpnja 2021. usvojene izmjene Kodeksa odvjetničke etike, a kao što je bilo planirano, gdje je također bilo otvoreno savjetovanje s javnošću pri donošenju izmjena Kodeksa odvjetničke etike, gdje sam ja HOK-u 09. lipnja 2021. poslao svoj mali doprinos, no nažalost nikada nisam dobio nikakav odgovor. Na web-stranici HOK-a nisam uspio pronaći najavljene usvojene izmjene Kodeksa odvjetničke etike. Ljubazno Vas molim za pojašnjenje. Nije prihvaćen Komentar nije predmet izmjena i dopuna u ovom zakonskom nacrtu.
23 DARIO ČEHIĆ KONAČNI PRIJEDLOGZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ODVJETNIŠTVU, Članak 10. Predlagatelj propušta navesti da je osnivanje podružnica očiti atavizam, kod čijenice da se u prethodećem članku omogućuje da svako odvjetničko društvo - pa tako i ono iz inozemstva - može osnovati u Republici Hrvatskoj odvjetničko društvo i po volji mu imenovati upravu i druga tijela, te njime u cijelosti upravljati kao ovisnim društvom u smislu odredaba Zakona o trgovačkim društvima. Takvo odvjetničko društvo ne bi imalo nikakvih ograničenja u radu, kakvih bi imala podružnica iz čl. 27.a. Nije prihvaćen Mogućnost osnivanja podružnica s točno utvrđenim ovlastima ostaje zakonom utvrđena mogućnost za slučajeve u kojima je to odgovarajući ustrojstveni oblik obavljanja odvjetništva u Republici Hrvatskoj.
24 MARIN BUDIMIR KONAČNI PRIJEDLOGZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ODVJETNIŠTVU, Članak 9. Stavak 4 koji se briše „Odvjetničko društvo ne može osnovati drugo odvjetničko društvo.“ Do izmjena Zakona o odvjetništvu (Narodne novine" br. 117/08-dalje: ZO/08), odvjetničko društvo moglo se osnovati isključivo kao javno trgovačko društvo. Svaki član javnoga trgovačkog društva odgovara vjerovnicima društva za obveze društva osobno i neograničeno solidarno cijelom svojom imovinom (čl.10. st.1. i čl.68. st.1. ZTD). Izmjenama ZO/08 dopušteno je odvjetničko društvo osnovati kao društvo sa ograničenom odgovornošću. Upravo zbog zaštite vjerovnika takvog društva, u pravilu stranaka kojima se pružaju pravne usluge (kao jedina dopuštena djelatnost društva osnovanog kao odvjetničko društvo) uvedena je obveza uplate s jedne strane, temeljenog kapitala od 350.000 kn, te s druge strane dodatna obveza zaključenja police osiguranja tog odvjetničkog društva od odgovornosti za svaku štetu bez ograničenja do visine od 9.000.000,00 kn koju bi mogao počiniti trećima obavljanjem odvjetništva Uz to ostala je dodatna obveza osiguranja te odgovornosti i za svakog odvjetnika zaposlenog u takvom društvu sa najnižom svotom osiguranja od 800.000,00 kn (što je uzgred rečeno bezrazložan financijski teret kod činjenice da je njegov poslodavac osiguran, čime se ista šteta osigurava dva puta do tog iznosa). Brisanjem odredbe stavka 4 omogućava osnivanje odvjetničkih društava u Republici Hrvatskoj od strane stranih odvjetničkih društava. Pravila osnivanja i uvjeti koji ta društva moraju ispunjavati u matičnim državama bitno su različita od uvjeta u Republici Hrvatskoj. Ukoliko se ova odredba briše dovesti će do moguće diskriminacije. Sukladno čl. 68 ZTD-a član javnog trgovačkog društva može biti svaka fizička ili pravna osoba. Iz navedenog jasno proizlazi da sukladno predloženim izmjenama član javnog trgovačkog odvjetničkog društva u Republici Hrvatskoj bi moglo biti i strano odvjetničko društvo, koje nema nikakvu policu osiguranja od odgovornosti za iste štete, i da odgovara „svojom cjelokupnom imovinom“ koja ne mora postojati, odnosno koje nema. Jasno da su krajnji vlasnici – fizičke osobe članovi takvog javnog trgovačkog društva u povlaštenom položaju u odnosu na članove koji osobno kao fizičke osobe – odvjetnici odgovaraju svom svojom imovinom. Osiguranje odgovornosti takvog odvjetničkog društva (JTD) svodi se na svotu osiguranja od 800.000,00 kn i eventualnu imovinu tog društva, dok sa druge strane eventualne štete počinjene od strane odvjetničkog društva osnovanog kao društvo sa ograničenom odgovornošću mora imati policu osiguranja od 9.000.00,00 kn ili njeni članovi odvjetnici odgovaraju svojom imovinom. Jedina intencija ovog prijedloga je omogućavanje stranim odvjetničkim društvima da osnivaju odvjetnička društva u Republici Hrvatskoj. Drugog razloga za brisanje ove zabrane teško je naći. Time bi se omogućilo stranim pravnim osobama da kao vlasnici odvjetničkog društva u Republici Hrvatskoj zapošljavaju hrvatske odvjetnike, odnosno one koji ispunjavaju uvjete za obavljanje odvjetničke djelatnosti u Republici Hrvatskoj, te da kao vlasnici društva u kojemu su ovi zaposleni imaju neposredan utjecaj na njihovo postupanje. Takvo rješenje čini se u nesuglasju sa člankom 27 Ustava Republike Hrvatske prema kojemu je odvjetništvo samostalna i neovisna služba, jer se tim pojedinim rješenjima stavlja pod utjecaj stranih pravnih osoba osnovanih po različitim pravila od onih koji se traže u Republici Hrvatskoj za istu namjenu. Nije prihvaćen Obrazloženim mišljenjem u predmetu povrede br. 2017/4067 Europska komisija utvrdila je da su odredbe važećeg Zakona o odvjetništvu prema kojima odvjetničko društvo ne može biti osnivač drugog odvjetničkog društva protivne europskoj pravnoj stečevini odnosno čl. 11. st. 2. Direktive 98/5/EZ te čl. 14. t. 3. Direktive 2006/123/EZ.
25 Marijan Bruketa KONAČNI PRIJEDLOGZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ODVJETNIŠTVU, Članak 9. Protivim se predloženom članku 9. Prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o odvjetništvu kojim je predviđeno brisanje stavka 4. članka 27. važećeg Zakona o odvjetništvu, a kojom odredbom je propisano: „Odvjetničko društvo ne može osnovati drugo odvjetničko društvo, predlažem isti članak brisati. Kao što su to i neki od sudionika savjetovanja prethodno naveli, predlagatelj predloženih izmjena i dopuna nije naveo zašto se mijenja postojeće uređenje kada ono omogučuje stranim odvjentičkim društvima da mogu osnivati u Republici Hrvatskoj odvjetničko društvo ili zajednički odvjetnički ured. Naime odredbom čl. 11. st. 2. i 3. Direktive 98/5 propisuju da je na državi primateljici da svojim propisima osigura način na koji će odvjetnicima iz EU biti omogućeno ostvarivanje prava na zajedničko obavljanje djelatnosti, te stoga istićemo da je i prema sada, važećoj odredbi članka 36. b stavka 8. Zakona o odvjetništvu odvjetnici iz drugih država članica Europske unije imaju mogućnost osnivati u Republici Hrvatskoj odvjetničko društvo ili zajednički odvjetnički ured. Nije prihvaćen Obrazloženim mišljenjem u predmetu povrede br. 2017/4067 Europska komisija utvrdila je da su odredbe važećeg Zakona o odvjetništvu prema kojima odvjetničko društvo ne može biti osnivač drugog odvjetničkog društva protivne europskoj pravnoj stečevini odnosno čl. 11. st. 2. Direktive 98/5/EZ te čl. 14. t. 3. Direktive 2006/123/EZ.
26 Bojan Grahek KONAČNI PRIJEDLOGZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ODVJETNIŠTVU, Članak 9. Poštovani, predloženim čl. 9. briše se odredba ranijeg čl. 27. st. 4. koja glasi: "Odvjetničko društvo ne može osnovati drugo odvjetničko društvo." Iz obrazloženja nije jasno koji je smisao brisanja navedene odredbe. Neovisno o brisanju te odredbe odvjetničko društvo ne može osnovati drugo odvjetničko društvo jer: - čl. 27. st. 1. Zakona propisuje da odvjetničko društvo osnivaju dva ili više odvjetnika, a kako odvjetnici po naravi mogu biti samo fizičke osobe, iz toga proizlazi da osnivač ne može biti drugo odvjetničko društvo - pravna osoba - čl. 28. Zakona propisuje da samo odvjetnik može biti član društva, što znači da drugo odvjetničko društvo - pravna osoba ne može biti član društva niti njegov osnivač. Vjerujem da namjera zakonodavca nije dopuštanje odvjetničkim društvima (pogotovo onim izvan RH) da osnivaju druga odvjetnička društva jer bi takvo postupanje dovelo do neravnopravnosti između odvjetnika i do izvjesnih zlouporaba (izbjegavanje odredbi o osobnoj odgovornosti skrivanjem iza pravne osobnosti stranih odvjetničkih društava, mogućnost osnivanja odvjetničkih društva bez zaposlenih odvjetnika i sl.). Sukladno navedenom predlaže se brisati čl. 9. u cijelosti. Djelomično prihvaćen Obrazloženim mišljenjem u predmetu povrede br. 2017/4067 Europska komisija utvrdila je da su odredbe važećeg Zakona o odvjetništvu prema kojima odvjetničko društvo ne može biti osnivač drugog odvjetničkog društva protivne europskoj pravnoj stečevini odnosno čl. 11. st. 2. Direktive 98/5/EZ te čl. 14. t. 3. Direktive 2006/123/EZ. Sadržaj čl. 27. i 28. Zakona o odvjetništvu dodatno će se prilagoditi.
27 DARIO ČEHIĆ KONAČNI PRIJEDLOGZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ODVJETNIŠTVU, Članak 9. U dopuni svojega gornjeg komentara, iznosim ovdje objašnjenje o okolnostima koje je Predlagatelj morao razmotriti u ovom Obrazloženju. Pregledom javno dostupnih burzovnih podataka, nalazim primjer (doista, samo primjer) Galately Holdings Plc iz Birminghama (Ujedinjeno Kraljevstvo), s 1.138 stalno zaposlenih radnika. Riječ je o jednom prilično velikom – ali ne nipošto najvećem – takvom društvu kapitala u Ujedinjenom Kraljevstvu, koja pruža odvjetničke usluge. Društvo je u 2018. god. imalo prihode od 86 milijuna britanskih funti, koji se s vremenom povećavaju do 121 milijun za zadnjih 12 mjeseci. EBIT (dobit prije poreza) iznosi za zadnjih 12 mjeseci 17 milijuna GBP, a knjigovodstvena vrijednost („Tangible Book Value“) je iskazana s 43 milijuna funti. Društvo ima 117.914 dionica, koja su tijekom zadnjih 50 dana trgovane po cijenama od 200,00 do 243,11 GBP; uz prosječni dnevni volumen trgovanja od 150.481 dionica od 95.749 dionica. Svatko može kupiti dionice tog društva; ne mora biti odvjetnik. I, u načelu, ako u zakonu sada želimo propisati da odvjetničko društvo može biti vlasnik drugog odvjetničkog društva – ovakva odvjetnička društva mogu u Hrvatskoj osnivati i kupovati domaća odvjetnička društva, koja će u nas pružati usluge pravne pomoći. O tome imamo li se razloga nadati nekom boljitku od takve jedne nove stvarnosti, moralo bi se ozbiljno raspraviti. Do sada je zakonodavac imao mišljenje, da se takvo što u Hrvatskoj nipošto ne smije dopustiti. Razloge ovako nagloj i drastičnoj promjeni mišljenja (tj. zakonodavnog okvira u službi pravne pomoći na koju svaki građanin ima pravo zajamčeno Ustavom RH) se mora izložiti i temeljito obrazložiti. Nije prihvaćen Obrazloženim mišljenjem u predmetu povrede br. 2017/4067 Europska komisija utvrdila je da su odredbe važećeg Zakona o odvjetništvu prema kojima odvjetničko društvo ne može biti osnivač drugog odvjetničkog društva protivne europskoj pravnoj stečevini odnosno čl. 11. st. 2. Direktive 98/5/EZ te čl. 14. t. 3. Direktive 2006/123/EZ.
28 DARIO ČEHIĆ KONAČNI PRIJEDLOGZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ODVJETNIŠTVU, Članak 9. Dosadašnja odredba je imala dubokog smisla. Članovi odvjetničkog društva po prirodi stvari trebaju biti odvjetnici - a ne druga odvjetnička društva koja će imenovati upravu hrvatskog odvjetničkog društva, kako inače mogu činiti članovi/dioničari trgovačkih društava. Ukidanje odredbe čl. 27. st. 4. ZO, zajedno s predloženom promjenom iz čl. 10. ovoga prijedloga - gdje se predlaže značajna izmjena čl. 27.a - omogućuju da bilo koja dva odvjetnika iz (primjerice) Norveške mogu osnovati u R Hrvatskoj odvjetničko društvo, te u njemu postaviti upravu koja će odlučivati o plaćama i radnim zadatcima 100 ili više hrvatskih odvjetnika. Do sada smo imali posve drugačiju zakonsku odredbu, i razlozi koji su zakonodavca do sada vodili u prosudbi da bi takva vrsta kapitalističkih odnosa bila neprikladna - očigledno su i nadalje validni. Odvjetništvo je zasigurno jedna od djelatnosti u kojem utjecaj kapitala valja pažljivo dozirati. Nije prihvaćen Obrazloženim mišljenjem u predmetu povrede br. 2017/4067 Europska komisija utvrdila je da su odredbe važećeg Zakona o odvjetništvu prema kojima odvjetničko društvo ne može biti osnivač drugog odvjetničkog društva protivne europskoj pravnoj stečevini odnosno čl. 11. st. 2. Direktive 98/5/EZ te čl. 14. t. 3. Direktive 2006/123/EZ.
29 SILVIJE CVJETKO KONAČNI PRIJEDLOGZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ODVJETNIŠTVU, Članak 8. Molim vidjeti moj komentar uz članak 2. gore, te Vas ljubazno molim za pojašnjenje. Nije prihvaćen Predloženim zakonskim nacrtom omogućava se odvjetnicima iz Republike Hrvatske s poslovnim nastanom u drugoj državi članici Europske unije obavljanje odvjetništva i u slučaju stupanja u radni odnos izvan odvjetničkog ureda ako je to prema propisima te države članice dozvoljeno. S obzirom da je i mjerodavnom europskom pravnom stečevinom na ovom području svakoj državi članici omogućeno slobodno interno uređenje ovog pitanja, a da je obavljanje odvjetničke službe u Republici Hrvatskoj po svojoj naravi stalno i trajno, navedena mogućnost smatra se nespojivom s takvim konceptom odvjetničke službe.
30 Pravobranitelj za djecu RH KONAČNI PRIJEDLOGZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ODVJETNIŠTVU, Članak 5. Poštovani, Sukladno ovlasti iz članka 9. Zakona o pravobranitelju za djecu („Narodne novine“ br. 73/17), dostavljamo naše mišljenje odnosno inicijativu u postupku savjetovanja o Nacrtu prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o odvjetništvu. Uz članak 5. Konačnog prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o odvjetništvu: Budući da se ovim Zakonom pristupilo i izmjeni odredbi koja se odnosi na nagradu za rad odvjetnika, koristimo priliku ukazati na potrebu intervencije u odredbe Zakona o odvjetništvu radi zaštitu imovinskih prava i interesa djece vezano za nagradu za svoj rad i ugovaranje nagrade prema uspjehu u pružanju pravne pomoći (članak 18. i 19. Zakona o odvjetništvu). Uz članak 18. Zakona o odvjetništvu Predlažemo da se doda stavak koji glasi: U slučajevima kada su odvjetnicima nagradu za rad već obračunala i isplatila društva za osiguranje ili slični subjekti, nije dopuštena naplata za isti rad od stranaka. Obrazloženje Upoznati smo sa slučajevima dvostrukog namirenju odvjetnika, kojima su društva za osiguranje isplatili troškove zastupanja za ostvarenje naknade štete nakon smrti roditelja u prometnoj nesreći, ali su odvjetnici, neovisno o navedenom, obračunali troškove zastupanja i naplatili se od imovine djece. Očigledno da takva praksa nije zakonom zabranjena iako dovodi do izravne štete imovinskim interesima djeteta, pa predlažemo da se zakonski regulira. Uz članak 19. Zakona o odvjetništvu Predlažemo da se članak 19. nadopuni stavkom (3) koji glasi: (3) Kada je u pitanju ugovaranje nagrade za rad u postupcima (izvansudskim i sudskim) koji se odnose na ostvarenje imovinskih prava djece, primjenjuju se odredbe zakona koji uređuje odnose roditelja/skrbnika i djece, vezano za raspolaganje budućim imovinskim pravima djece odnosno vrjednijim imovinskim pravima djece. Obrazloženje Budući da odnose roditelja/skrbnika i djece pa tako i pitanja raspolaganja imovinom djeteta regulira Obiteljski zakon („Narodne novine“ br. 103/2015 i dr.) kao lex specialis, prilikom ugovaranja nagrade prema uspjehu u pružanju pravne pomoći potrebno je primijeniti zaštitne odredbe koje propisuje Obiteljski zakon. Podsjećamo da odredba članka 101. Obiteljskog zakona propisuje zastupanje u vezi s vrjednijom imovinom, odnosno imovinskim pravima djeteta, koje zahtjeva pisanu suglasnost drugog roditelja koji ostvaruje roditeljsku skrb i odobrenje suda u izvanparničnom postupku. Odredba članka 228. Obiteljskog zakona nabraja odluke skrbnika za koje je potrebno prethodno odobrenje centra za socijalnu skrb, među kojima je i raspolaganje štićenikovim imovinskim pravima. Primjera radi, u postupcima radi isplate naknade štete u mirnom postupku i sukladno orijentacijskim kriterijima za utvrđivanje visine pravične novčane naknade štete, ovi se novčani iznosi uvijek isplaćuju i uvijek dosuđuju, a posebice kada mala djeca ostaju bez roditelja, pa za postizanje uobičajene isplate nije potreban nikakav poseban angažman. Zasigurno ugovaranje nagrade prema uspjehu u sporu u iznosu od 10% kod naknade štete u iznosu od 200.000 kn, uvećano za PDV, predstavlja vrjednija imovinska prava, a posebno u uvjetima kada je odvjetnika prethodno isplatilo i osiguravajuće društvo. Nije prihvaćen Odredbe predložene u članku 5. odnose se na iznimke od utvrđenog prava samostalnog utvrđivanja iznosa nagrade za rad odvjetnika od strane Komore, uz suglasnost ministra nadležnog za poslove pravosuđa koja služi kao korektivni mehanizam osiguranja zaštite socijalnih i gospodarskih interesa te jednakosti u položaju primatelja i davatelja usluga, i to prvenstveno zbog ograničenosti sredstava državnog proračuna iz koje se navedene nagrade pokrivaju. S obzirom da se konkretne situacije na koje se ukazuje u komentaru ne odnose na pokrivanje odvjetničke nagrade sredstvima državnog proračuna, ne spadaju u iznimke obuhvaćene važećim i predloženim člankom 18. stavkom 2. Zakona o odvjetništvu. Iznesena problematika prima se na znanje te će nastojati riješiti drugim raspoloživim sredstvima.
31 Marijan Bruketa KONAČNI PRIJEDLOGZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ODVJETNIŠTVU, Članak 5. Predlažem da se predloženi članak 5.stavak 2.promijene tako da isti glasi: „(2) Visinu nagrade za rad odvjetnika kod obrana po službenoj dužnosti te obrana na teret proračunskih sredstava i odvjetnika kao opunomoćenika djeteta žrtve kaznenog djela pravilnikom utvrđuje ministar nadležan za poslove pravosuđa. Iza stavka 2. dodaje se novi stavak 3.i 4.koji glase: (3)Rješenja o isplati nagrade i nužnih izdataka braniteljima određenim po službenoj dužnosti donose se svaka tri mjeseca za radnje poduzete unutar ta tri mjeseca." (4) U slučajevima kada se nagrada i nužni izdaci odvjetnika iz stavka 3. financiraju na teret proračinskih sredstava za djela za koja se progoni po službenoj dužnosti, a naplaćuju kasnije od osoba koje su ih dužne naknaditi prema odredbama posebnog Zakona, žalba istih osoba izjavljena protiv rješenja iz stavka 2. ovog zakona ne zadržava isplatu određenu Rješenjem o isplati nagrade i nuznih izdataka braniteljima određenim po službenoj dužnosti. Dosadašnji stavak 3.i 4.postaju stavak 5.i 6. Obrazloženje: Odvjetništvo je jedna od rijetkih službi (čl.27 Ustava RH- samostalna i neovisna služba koja osigurava svakome pravnu pomoć, u skladu sa zakonom) u kojoj odvjentici, ovdje branitelj po službenoj dužnosti, moraju doslovno godinama raditi besplatno i čekati kraj kaznenog postupka kako bi tada podnijeli zahtjev za obračun i isplatu nagrade i nužnih izdataka. Hrvatska odvjetnička komora više puta je obaviještavala Ministarastvo pravosuđa ( i uprave) o problemima isplate nagrade te nužnih izdataka odvjetnicima postavljenim za branitelje po službenoj dužnosti i to u onim kaznenim predmetima koji traju dulje razdoblje. Naime u onim kaznenim predmetima koji traju dulje vrijeme sudovi, uz iznimku sudava s područja Odvjetničkog zbora Zagreb, isplatu nagrade nužnih izdataka odvjetnicima postavljenim za branitelje po službenoj dužnosti vežu uz pravomoćnost kaznenih postupaka. Primjerice, bilo je slučajeva, da u jednom kaznenom predmetu koji traje već dugih 8 godina, još nije, unatoč molbama branitelja po službenoj dužnost odlučeno o njihovim zahtjevima za isplatu nagrade i nuznih izdataka, a sve uz obrazloženje da navedeni spis još nije pravomoćno okončan. Jedino je na području Odvjetničkog zbora Zagreb situacija u bitnome drugačija jer sudci u takvim predmetima u kojima rasprava traje dulje vrijeme, u pravilu su to "Uskočki predmeti", svaka tri mjeseca donose rješenja o isplati nagrade i nužnih izdataka braniteljima postavljenim po službenoj dužnosti za radnje poduzete unutar ta tri mjeseca. Stav Hrvatske odvjetničke komore, obzirom na navedeno,bio je da je ovakovim slučajevima potrebno dinamiku isplate nagrade i nužnih izdataka braniteljima postavljenim po službenoj dužnosti provoditi na način kako se to postupa pred sudovima s područja Odvjetničkog zbora Zagreb. Na navedeni način bi se omogučilo odvjetnicima da budu usredotočeni na pružanje što kvalitetnije pravne pomoći svojim branjenicima, a ne da zbog neisplate nagrade i nužnih izdataka brinu o sudbini svojih odvjetničkih ureda. Naime, činjenica je da je u pojedinim slučajevima dugogodišnja neisplata nagrade i nuznih izdataka braniteljima postavljenim po službenoj dužnosti dovela u pitanje funkcioniranje njihovih odvjetničkih ureda odnosno ispunjavanje svakodnevnih ohveza koje su vezane uz rad odvjetničkih ureda. Stavak 4.se predlaže budući je postojeća praksa sudova u primjeni važećih odredbi iz Zakona o kazenom postupku, takva da se postavljenog branitelja po službenoj dužnosti "dodatno kažanjava" činjenicom da žalba( a koja se izjavljuje jednino iz razloga što te osobe izjavljuju da nemaju novaca i da ne mogu iste troškove platiti jer nerade, ili jer su osuđene u istom postupku i sl), koju okrivljenici izjavljuju protiv rješenja kojim su obvezani nadokanditi državnom proračuni sredstva koja je država isplatila na ime nagrade i nužni izdaci odvjetnika iz stavka 3., odgađaju i prolongiraju isplatu odvjetnicima- braniteljima, budući moraju čekati rješenja tih žalbi više mjeseci a nekada i duže, Naime pravilo je da sudovi istim rješenjem određuju nagradu postavljenom odvjetniku kod obrana po službenoj dužnosti, te obrana na teret proračunskih sredstava i odvjetnika kao opunomoćenika djeteta žrtve kaznenog djela i istim rješenjem obvezuju osobe-okrivljenika- koje su ih dužne naknaditi prema odredbama posebnog Zakona. Stoga se i predlaže da u tom slučaju, izjavljena žalba, ne zadržava isplatu određenu Rješenjem o isplati nagrade i nuznih izdataka braniteljima određenim po službenoj dužnosti. Nije prihvaćen Problematika iznesena u primjedbi spada u postupovna pitanja odlučivanja o troškovima postupka i ne može se regulirati Zakonom o odvjetništvu kao statusno-organizacijskim propisom.
32 Marijan Bruketa KONAČNI PRIJEDLOGZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ODVJETNIŠTVU, Članak 4. Predlažem da se predloženi članak 4., stavak 1. i 2.promijene tako da isti glasi: (1)Odvjetnici su se dužni stalno stručno usavršavati. Stručno usavršavanje je obvezno. (2)Program i način provedbe stručnog usavršavanja odvjetnika, uvijete i način organiziranja stručnog usavršavanje, način provođenja provjere stručnosti, te uvijete pod kojim se zbog stručnog ne usavršavanja odvjentik može brisati iz Imenika odvjetnika. Obrazloženje: Naime smatram da treba uvesti obvezno i trajno stručno usavršavanje kroz odvjetničku akademiju, kao i način provođenja provjera tog usavaršavnja i stručnosti( nešto slično što imaju liječnici i farmaceuti)tako da se zbog stručnog ne usavršavanja odvjetnik može brisati iz Imenika odvjetnika (gubitak licence). Nije prihvaćen Obveza stalnog stručnog usavršavanja već proizlazi iz predložene zakonske odredbe i nije ju potrebno dodatno naglašavati značajkom obveznosti. Uvjeti i način organizacije te provedbe usavršavanja, kao i eventualne provjere stručnosti, sadržane su pod pojmom “program i način provedbe”. S obzirom da se ova obveza radi promicanja veće kvalitete i učinkovitosti pravosuđa po prvi put izrijekom uvodi u Zakon o odvjetništvu, Komori se kao nositelju ove aktivnosti kroz uređenje njezinim općim aktima prepušta utvrđenje povreda dužnosti i ugleda odvjetništva u vezi s povredom ove obveze.
33 Ivica Ban KONAČNI PRIJEDLOGZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ODVJETNIŠTVU, Članak 4. Predlaže se brisati stavak 2. iz predloženog novog članka 15.a, jer je stalno stručno usavršavanje pravo i dužnost odvjetnika, ali ne može se predloženom izmjenom odvjetnike faktički vraćati u položaj pripravnika. Nije prihvaćen Radi osiguranja kvalitete i učinkovitosti pravne zaštite stalno stručno usavršavanje je pravo i obveza svih sudionika u pravosuđu.
34 Ivica Ban KONAČNI PRIJEDLOGZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ODVJETNIŠTVU, Članak 3. Predlaže se brisati stavak 2. i riječi „i na njih staviti pečat svog odvjetničkog ureda“ iz predložene izmjene članka 12., te izmijeniti članak 12. na način da glasi: ”Svaki podnesak i ispravu koje sastavi odvjetnik mora vlastoručno potpisati ili potpisati ih kvalificiranim elektroničkim potpisom.“. Obrazloženje: Pečat je nepotrebni relikt iz prošlog komunističkog sustava koji treba ukinuti. Nije prihvaćen Pečat odvjetnika još uvijek je u odnosu na podneske u papirnatom obliku sredstvo legitimacije odvjetnika kao zastupnika stranke.
35 Sandra Ivić KONAČNI PRIJEDLOGZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ODVJETNIŠTVU, Članak 2. Članak 2.a Iza članka 4. dodaju se naslov iznad članka i članak 4.a koji glase: „Prava, obveze i odgovornosti odvjetnika Članak 4.a (1) Prava, obveze i odgovornosti odvjetnika uređuju se zakonom i na temelju zakona donesenim propisima. (2) Na pitanja koja nisu uređena ovim ili posebnim zakonom, ili drugim propisima donesenim na temelju Ustava i zakona ili kolektivnim ugovorom, primjenjuju se opći propisi o radu. (3) Odvjetnik ima pravo na godišnji odmor. (4) U slučaju korištenja godišnjeg odmora kao i u drugim slučajevima opravdane spriječenosti odvjetnika za rad (u slučaju npr. bolesti, traume, nesreće, potresi, požari i sl), dolazi do zastoja i prekida tijeka rokova, kako za odvjetnike, stranke i druge sudionike postupka ne bi nastupile štetne posljedice.“ Obrazloženje Predmet: PRIJEDLOG ZA UREĐENJE RADA ODVJETNIŠTVA – s posebnim naglaskom na organizaciju rada u pravosuđu, javnoj upravi i dr. ili kroz ZID ZAKONA O ODVJETNIŠTVU ili kroz Zakon o organizaciji rada odvjetništva u pravosuđu, javnoj upravi i dr. postupcima u kojima sudjeluju odvjetnici pružajući svojim radom pravnu pomoć Ovaj prijedlog se podnosi radi unaprjeđenja i reguliranje organizacije rada odvjetništva koje je vezano za pravosuđe, javnu upravu, regionalnu i lokalnu samoupravu i dr. u svim postupcima u kojima po prirodi stvari sudjeluju odvjetnici koji kroz svoj rad a u okviru odvjetništva kao samostalne i neovisne služba osiguravaju svakome pravnu pomoć. Člankom 27. Ustava RH izdvojeno je odvjetništvo kao ustavna kategorija i služba od posebnog značenja. Zakon o odvjetništvu nije pratio niti regulirao rad odvjetnika u svim postupcima te napredak tehnologije osobito digitalne i potrebu zaštite ustavnih i konvencijskih prava na rad i slobodu rada odvjetnika ( čl. 55), radno vrijeme odmore ( čl. 56. ), socijalnu sigurnost ( čl.57), zdravstvenu zaštitu i mirovinsko osiguranje ( čl. 57-59), zaštitu obitelji ( čl. 62) i pravo na zdrav život ( čl. 70 ) iz poglavlja III Ustava RH. Naime, uz veliki značaj i razvoj te unaprjeđivanje svih vrsta postupaka u kojima po prirodi stvari svojim osobnim radom sudjeluju odvjetnici u pružanju pravne pomoći strankama, te uslijed napretka modernih tehnologija osobito digitalnih i drugih , izostalo je sveobuhvatno promišljanje i reguliranje organizacije rada odvjetništva. Naime, uz uvažavanje ustavnih prava i sloboda pa tako i ekonomskih i socijalnih prava i sloboda odvjetnika te njihova razmjernog ograničavanja prema naravi potrebe za ograničenjem sukladno članku 16. Ustava RH a radi zaštite sloboda i prava drugih ljudi, pravnog poretka, javnog morala ili zdravlja, ali uz poštivanje najviših vrednota ustavnog poretka, potrebno je razumno i svrhovito reguliranje rada odvjetnika u novim okolnostima. Takvo što je izostalo kod odvjetništva. Za razliku od odvjetništva ostali oblici rada regulirani su i organizirani na način da se poštuju ustavna i druga prava i slobode rada drugih pravnih stručnjaka kao i radnika ostalih profesija ( pravosuđe, javna uprava, regionalna i lokalna samouprava, zdravstvo, školstvo, znanost, kultura i dr. ) Tako se prilikom reguliranja rada pravosuđa nepotrebno i pretjerano strogo ograničavaju, propisuju i smanjuju prava stranaka i odvjetnika s jedne strane dok kod ostalih sudionika postupaka izostaje jednaki tretman njihovih eventualnih propusta kao i njihov utjecaj na vladavinu prava u cjelini. Time je narušena mogućnost postizanje svrhe pojedinih izmjena kao i razmjernost te ostali učinci pri čemu se nepotrebno i suviše zaoštravaju u pravilu pravila koja se odnose na stranke i odvjetnike iako oni sami ne sudjeluju u sudskim i drugim postupcima već važne a ponekad i ključne uloge imaju drugi sudionici . No sve u svemu svaki sudac, državni odvjetnik i svaki drugi državni, regionalni, lokalni službenik i namještenik ima pravo na Ustavom zajamčeni godišnji odmor, i na druge opravdane slučajeve spriječenosti za rad u slučaju npr. bolesti, traume, nesreće, požara, potresa, poplave i dr. dok sve to u odnosu na rad odvjetnika nije regulirano na odgovarajući način. Ovo osobito u svjetlu rokova i posljedica propusta istih za građane i za odvjetnike te izostanka jednake zaštite rada osoba odvjetnika kroz odgovarajuću organizaciju rada odvjetništva u okviru ili zasebnih odredbi u Zakonu o odvjetništvu ili u zasebnom Zakonu o organizaciji rada odvjetništva u pravosuđu, javnoj upravi i u svim drugim postupcima u kojima po prirodi stvari sudjeluju odvjetnici koji svojim radom osiguravaju građanima pravnu pomoć. Dakle, prijedlog je da se uvaže ustavna i druga prava odvjetnika ali i da se jačanja pravne sigurnosti i stranaka i odvjetnika i s time povezano i pravosuđa u cjelini. Naime, radi se o slučajevima opravdane spriječenosti za rad odvjetnika – npr., bolest, nesreća, požar, potres ali i u situacijama korištenje ustavnog prava – na godišnji odmor. Smatram da je potrebno sustavno predvidjeti i omogućiti korištenje tim pravima i odvjetnicima te organizirati pravosudne, upravne i druge aktivnosti države pa tako i platformu e-komunikacija, ali i procesne zakone te po potrebi i druge propise, na način da se predvide situacije i postupanja kada je odvjetnik jednostavno opravdano spriječen za rad. Takvu mogućnost treba imati i e-komunikacija da u takvim situacijama dođe do zastoja i prekida tijeka rokova, dok odvjetnik ne ozdravi, ne vrati se sa operativnog zahvata, liječenja i sl., sa godišnjeg odmora itd. Radi se o potrebi jednakog postupanja u istim takvim situacijama koje prema iskustvenim i razumnim očekivanjima nastupanju u radu na strani sudaca i svih drugih zaposlenih u držanoj, javno i drugoj strukturi, kada, u slučajevima opravdane spriječenosti za rad ne nastaje nikakva šteta niti odgovornost takvih radnika niti prema stankama u postupcima itd.. jer nema prekluzivnih rokova u kojima bi stranka mogla ostati bez kakvog prava ili pretrpjeti kakvu štetu zbog propusta u razumnoj i svrhovitoj organizaciji rada pravosuđa, uprave i drugih područja ( zdravstva, školstva, znanosti, socijale i dr. ) potrebnih za pravilno funkcioniranje društvene zajednice. Odvjetnica Sandra Ivić Nije prihvaćen Osim prema odredbama Zakona o odvjetništvu te odredbama općih akata Komore, odvjetništvo kao profesionalna djelatnost obavlja se i po normativnom okviru koji vrijedi za rad i slobodna zanimanja općenito te se ne nalazi posebna potreba sve uvjete obavljanja odvjetničke službe propisivati ovim Zakonom. Pored navedenog, problematika na koju se u primjedbi ukazuje, a koja je suštinski sadržana u predloženoj odredbi stavka 4., po svojoj je naravi prvenstveno postupovno, a ne statusno pitanje.
36 Marijan Bruketa KONAČNI PRIJEDLOGZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ODVJETNIŠTVU, Članak 2. Predlažem da se u važećem Zakonu o odvjetništvu (Narodne novine, br. 9/94, 117/08, 50/09, 75/09 i 18/11) stavak 1.članak 5.izmjeni tako da isti sada glasi: Pružanje pravne pomoći kao zanimanje Članak 5. (1) Odvjetničku službu, koja svakome osigurava pravnu pomoć, kao zanimanje mogu obavljati samo odvjetnici. Predlažem postojeći stavak 2., 3., 4. i 5. brisati. Ukoliko se ovaj prijedlog ne prihvati , predlažem da se izmjenti postojeće stavke 4 i 5. a sve kako bi se osiguralo da HOK provodi stvarni nadzor nad ovom djelatnošću:od evidentiranja do obveznog pridržavanja općih akata Komore, napose Kodeksa odvjetničke etike i Tarife. tako da nakon postojećeg stavka 2 i 3.važećeg zakona koji glase: (2)Profesori i docenti pravnih predmeta na sveučilištima u Republici Hrvatskoj smiju za nagradu davati pravne savjete i mišljenja. Druge oblike pravne pomoći nisu ovlašteni pružati. (3) Pravnim savjetom i pravnim mišljenjem iz stavka 2. ovoga članka ne smatra se sastavljanje isprava (ugovora, oporuka, izjava i dr.) niti sastavljanje tužbi, žalbi prijedloga, zahtjeva, molbi, izvanrednih pravnih lijekova i drugih podnesaka. umjesto stavka 4 i 5..utvrdi novi stavak 4. koji glasi: (4)Uvijete koje osobe iz stavka 2. ovoga moraju ispunjavati da mogu pružati pravnu pomoći utvrditi će se Satutom ili drugim općim aktom Komore. Naime kada odvjetnici budu mogli predavati na Pravnim fakultetima ili obavljati nastavnu, znanstvenu i stručnu djelatnost i poučavati studente ili barem istima pomagati kao stručni suradnici i asistenti, sukladno Zakonu o visokim učilištima, onda sam suglasan da ove odredbe ostanu u Zakonu o odvjetništvu. Nije prihvaćen Važeće odredbe članka 5. stavaka 2.-5. Zakona o odvjetništvu propisuju uvjete pod kojima profesori i docenti pravnih predmeta na sveučilištima u Republici Hrvatskoj mogu pružati točno određene oblike pravne pomoći za nagradu. U praksi se nije nalazilo problema u primjeni navedenih odredaba niti je Komora ikada ukazivala na neodgovarajuće zakonsko uređenje ove mogućnosti, iz kojih razloga prijedlog nije predmet ovih izmjena i dopuna Zakona o odvjetništvu.
37 SILVIJE CVJETKO KONAČNI PRIJEDLOGZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ODVJETNIŠTVU, Članak 2. Zanima me kakav je stav Udruge korporativnih pravnika i Udruženja pravnika članica HGK vezano uz ovaj moj prijašnji komentar, kao i komentare uz članke 8., 11., i 17. nacrta Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o odvjetništvu. Veselim se pojašnjenju i feedbacku. Nije prihvaćen Komentar se ne odnosi na predloženi zakonski tekst.
38 SILVIJE CVJETKO KONAČNI PRIJEDLOGZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ODVJETNIŠTVU, Članak 2. Vezano uz ovaj članak zanima me zašto u Hrvatskoj neki kolege i/ili kolegice odvjetnici koji bi voljeli raditi in-house kao syndikusi / legal counsels / pravnici u gospodarstvu temeljem ugovora o radu sa svojim poslodavcem gdje neovisno i samostalno savjetuju svog poslodavca, npr. neko trgovačko društvo i čitav koncern o raznim pravnim, compliance, risk management, i sl. pitanjima, gdje rade ili isključivo na puno radno vrijeme in-house ili rade in-house "part-time" ne bi mogli sklopiti takav ugovor o radu sa trgovačkim društvom koje nije odvjetničko društvo i istovremeno zadržati status neovisnog i samostalnog odvjetnika upisanog u Imenik odvjetnika RH? Napominjem da je to moguće npr. u Njemačkoj već par godina, te je to i moj cilj - dakle upis u Odvjetničkoj komori Düsseldorf kao Syndikusrechtsanwalt temeljem EU i njemačkih propisa nakon rada kod i savjetovanja mojeg poslodavca i čitavog koncena o njemačkom i EU pravu barem tri godine. Inače, ja sam aktivan član Odvjetničke komore u Düsseldorfu od rujna 2017., upisan kao odvjetnik sa poslovnim nastanom u Düsseldorfu, a koji radi in-house kao legal counsel u jednom njemačkom trgovačkom društvu iz metalnog sektora, te sam zbog toga i svojih gore kratko opisanih planova u Hrvatskoj nezakonito i protivno propisima EU bio brisan iz Imenika odvjetnika RH u studenom 2017. (vidjeti ustavnu tužbu U-III-356/2019 na presudu VSRH Ur-4/2018, te pritužbu EU komisiji CHAP (2017)3905, NIF 2017/4067 - oba postupka su i dalje u tijeku). Nije prihvaćen Predloženim zakonskim nacrtom omogućava se odvjetnicima iz Republike Hrvatske s poslovnim nastanom u drugoj državi članici Europske unije obavljanje odvjetništva i u slučaju stupanja u radni odnos izvan odvjetničkog ureda ako je to prema propisima te države članice dozvoljeno. S obzirom da je i mjerodavnom europskom pravnom stečevinom na ovom području svakoj državi članici omogućeno slobodno interno uređenje ovog pitanja, a da je obavljanje odvjetničke službe u Republici Hrvatskoj po svojoj naravi stalno i trajno, navedena mogućnost smatra se nespojivom s takvim konceptom odvjetničke službe.
39 Ivica Ban KONAČNI PRIJEDLOGZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ODVJETNIŠTVU, Članak 2. Radi pravne sigurnosti, te radi zbjegavanja arbitrarnosti i proizvoljnosti potrebno je precizirati predloženu izmjenu članka 4. na način da se precizira koje su to djelatnosti koje su nespojive s ugledom i neovisnošću odvjetnika, makar primjerice. Nije prihvaćen Odredba na koju se u primjedbi ukazuje nije mijenjana u odnosu na važeći zakonski tekst, a u postupku izrade ovog zakonskog nacrta niti u dosadašnjem praćenju odvjetničke službe nije bila utvrđena potreba njezine izmjene.
40 Marijan Bruketa KONAČNI PRIJEDLOGZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ODVJETNIŠTVU, Članak 1. Predlažem da se u Zakonu o odvjetništvu (Narodne novine, br. 9/94, 117/08, 50/09, 75/09 i 18/11) članak 2.promijeni tako da sada glasi: Samostalnost i neovisnost odvjetništva Članak 2. Samostalnost i neovisnost odvjetništva ostvaruje se osobito: -samostalnim i neovisnim obavljanjem odvjetničke službe kao slobodnog zanimanja, -ustrojstvom odvjetništva u Hrvatsku odvjetničku komoru (u daljnjem tekstu: Komora) kao samostalnu i neovisnu organizaciju odvjetnika na teritoriju Republike Hrvatske, -donošenjem statuta i drugih općih akata Komore, -odlučivanjem o stjecanju i prestanku prava na obavljanje odvjetništva, -odlučivanjem o odgovornosti odvjetnika i odvjetničkih vježbenika za teže i lakše povrede dužnosti i ugleda odvjetništva pred disciplinskim tijelima Komore. Obrazloženje prijedloga: Smatram da bi se ovakovim prijedlogom teksta članka 2.važećeg Zakona, samostalnost i neovisnost odvjetništva zajamčena čl.27 Ustava RH, još više ostvarivala i štitila. Nije prihvaćen Ovim zakonskim nacrtom nije predložena izmjena članka 2. važećeg Zakona o odvjetništvu. Prijedlog nije posebno obrazložen, ali se u navedenoj odredbi ne nalazi potrebnim posebno isticati ovlast Komore da odlučuje o disciplinskoj odgovornosti odvjetnika i odvjetničkih vježbenika, koja u širem smislu ionako spada u normiranje prava na obavljanje odvjetništva te koja niti po važećem uređenju ni na koji način nije sporna.
41 SILVIJE CVJETKO PRIJEDLOGZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ODVJETNIŠTVU, III.OCJENA I IZVORI SREDSTAVA POTREBNIH ZA PROVOĐENJE ZAKONA Da li je ova tvrdnja točna? Naime, jako me zanima iz koje stavke državnog proračuna Republike Hrvatske će mi biti nadoknađena šteta nastala neustavnim, nezakonitim i protivno propisima EU izvršenim brisanjem iz Imenika odvjetnika RH u studenom 2017. (vidjeti ustavnu tužbu U-III-356/2019 na presudu VSRH Ur-4/2018; pritužbu EU komisiji CHAP (2017)3905, NIF 2017/4067; te predmet Pn-93/2020 radi naknade štete protiv Republike Hrvatske radi povrede europskog prava koji se vodi pred Općinskim sudom u Varaždinu - svi postupci su i dalje u tijeku). Ljubazno Vas molim za pojašnjenje, jer se već sada bojim koliko će dugo trajati postupak naplate / ovrhe presude protiv Hrvatske radi naknade štete. Nije prihvaćen Iznesena primjedba ne odnosi se na predloženi zakonski tekst, a iz njezinog konteksta proizlazi da se odnosi na važeće zakonsko uređenje. Za provedbu izmjena Zakona o odvjetništvu predloženih ovim Nacrtom neće biti potrebno osigurati dodatna sredstva u državnom proračunu.
42 Ivica Ban PRIJEDLOGZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ODVJETNIŠTVU, II.OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE TREBAJU UREDITI ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI Predlažem da se u članku 38. iza stavka 2. doda novi stavak 3. koji glasi: „(3) Statutom Komore se mora osigurati neposredni izbor članova Skupštine i Upravnog odbora, te predsjednika Komore elektroničkim glasovanjem svih odvjetnika članova Komore.“. Obrazloženje: Sadašnjim odredbama Zakona o odvjetništvu i Statuta HOK-a nisu predviđeni nikakvi mehanizmi osiguranja demokratskog izbora dužnosnika i tijela HOK-a, npr. putem neposrednih izbora tih dužnosnika od strane svih članova umjesto sadašnjih nedemokratskih posrednih izbora po modelu tzv. delegatskog sustava, pa zbog toga u stvarnosti u bilo kakvom postupku izbora dužnosnika ili donošenja bilo kakvih drugih odluka HOK-a velika većina članova HOK-a ni neposredno ni posredno uopće ne sudjeluje. Nadalje, u sadašnjem Statutu HOK-a postoje brojne neustavne odredbe o izborima i provođenju izbora dužnosnika HOK-a kojima se propisuje da su pojedini članovi Skupštine i Upravnog odbora HOK-a osobe koje članstvo ne bira nego ih biraju sama ta tijela, ili su to bivši dužnosnici do mirovine, ili se određuje da dužnosnik može biti samo onaj član "koji najmanje 10 godina kontinuirano obavlja odvjetničku službu" itd.. Zbog izbjegavanja naprijed navedenih demokratskih deficita kod izbora dužnosnika i tijela HOK ukazuje se potrebnim zakonski propisati obvezu neposrednog izbora članova Skupštine i Upravnog odbora, te predsjednika HOK-a glasovanjem svih odvjetnika članova HOK-a. Svi odvjetnici članovi HOK-a, kao korisnici aplikacije e-Komunikacija, imaju digitalne potpisne kartice kojima je moguće sigurno i pouzdano elektronički glasovati o bilo čemu. Nije prihvaćen Uvažavajući Ustavom zajamčen samostalan i neovisan položaj odvjetništva, koji se između ostalog ostvaruje i ustrojavanjem Hrvatske odvjetničke komore, Komori je Zakonom o odvjetništvu povjerena ovlast uređenja ustrojstva, nadležnosti, sastava, načina izbora te prava i dužnosti tijela Komore.
43 Ivica Ban PRIJEDLOGZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ODVJETNIŠTVU, II.OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE TREBAJU UREDITI ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI Predlažem da se u članku 45. iza stavka 1. doda novi stavak 2. koji glasi: „Odluku o visini troškova i naknade za upis u Imenik odvjetnika, tj. odluku o visini upisnine u Komoru i odluku o visini članarine i drugih obveznih davanja Komori, Komora donosi uz suglasnost Ministarstva pravosuđa.“. Obrazloženje: Pošto je HOK zakonom ustanovljena monopolska organizacija s obveznim članstvom u Komori svih koji se žele baviti odvjetništvom i zakonskom obvezom plaćanja članarine svih koji se bave odvjetništvom, to je onda zbog sprječavanja zlouporabe takvog monopolskog položaja određivanjem troškovno neopravdanih upisnina, članarina i drugih obveznih davanja Komori od strane Komore na štetu javnog interesa, tj. na štetu onih osoba koje žele započeti baviti se odvjetništvom i na štetu svojih „prisilnih“ članova, potrebno ograničiti samostalno donošenje odluka Komore o upisnini i članarinama. Nije prihvaćen Uvažavajući Ustavom zajamčen samostalan i neovisan položaj odvjetništva, koji se između ostalog ostvaruje i ustrojavanjem Hrvatske odvjetničke komore, Komori je Zakonom o odvjetništvu povjerena ovlast uređenja ustrojstva, nadležnosti, sastava, načina izbora te prava i dužnosti tijela Komore.
44 Ivica Ban PRIJEDLOGZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ODVJETNIŠTVU, II.OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE TREBAJU UREDITI ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI Predlažem da se u članku 71., umjesto sadašnjeg nejasnog zakonskog definiranja što se smatra težom povredom dužnosti i ugleda odvjetništva iz stavka 3. i prepuštanja takvog određivanja Statutom HOK-a iz stavka 5., točno i precizno, taksativno navede što se smatra težom povredom dužnosti i ugleda odvjetništva, kako bi se izbjegla sadašnja pravna nesigurnost i arbitrano odlučivanje disciplinskih tijela o tome što se smatra takvom povredom, te pokretanje i provođenje neustavnih disciplinskih postupaka zbog delikta mišljenja, npr. zbog izraženog kritičkog mišljenja o HOK-u i njenim dužnosnicima. Takvo zakonsko preciziranje što se smatra težom stegovnom povredom propisano je npr. odredbama o stegovnoj odgovornosti iz Zakona o Državnom sudbenom vijeću (čl. 62.), Zakona o Državnoodvjetničkom vijeću (čl. 85.), Zakona o javnom bilježništvu (čl. 145.), Zakona o državnim službenicima (čl. 99.). Nije prihvaćen Uvažavajući Ustavom zajamčen samostalan i neovisan položaj odvjetništva, koji se između ostalog ostvaruje i ustrojavanjem Hrvatske odvjetničke komore, Komori je Zakonom o odvjetništvu povjerena ovlast uređenja ustrojstva, nadležnosti, sastava, načina izbora te prava i dužnosti tijela Komore.
45 Ivica Ban PRIJEDLOGZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ODVJETNIŠTVU, II.OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE TREBAJU UREDITI ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI Predlažem da se u tekst Prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o odvjetništvu u prijelaznim i završnim odredbama uvrsti odredba kojom se Komora obvezuje uskladiti svoj Statut i druge opće akte s odredbama tog Zakona u roku od 6 mjeseci od dana stupanja na snagu tog Zakona. Nije prihvaćen Prijelaznim i završnim odredbama Nacrta predviđena su sva potrebna usklađenja podzakonskih akata sa odredbama koje se prema ovom Nacrtu trebaju izmijeniti. Budući da se ne prihvaćaju drugi prijedlozi predlagatelja za izmjenu Zakona o odvjetništvu, ne može se prihvatiti niti navedeni prijedlog.
46 Ivica Ban PRIJEDLOGZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ODVJETNIŠTVU, II.OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE TREBAJU UREDITI ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI Pri donošenju izmjena i dopuna Zakona o odvjetništvu u dijelu utvrđivanja disciplinskih povreda trebalo bi uzeti u obzir i odgovarajuće odredbe o stegovnoj odgovornosti iz Zakona o Državnom sudbenom vijeću (NN 116/10, 57/11, 130/11, 13/13, 28/13, 82/15, 67/18, 126/19), Zakona o Državnoodvjetničkom vijeću (NN 67/18, 126/19), Zakona o državnim službenicima (NN 92/05, 140/05, 142/06, 77/07, 107/07, 27/08, 34/11, 49/11, 150/11, 34/12, 49/12, 37/13, 38/13, 01/15, 138/15, 61/17, 70/19, 98/19) i Zakona o javnom bilježništvu (NN 78/93, 29/94, 162/98, 16/07, 75/09, 120/16) na način da predložene odredbe Zakona o odvjetništvu što se tiče zastarnih rokova i drugih uvjeta disciplinskog progona ne budu represivnije od usporedivih odredbi naprijed navedenih zakona jer nema nikakvog pravnog i životnog razloga da se po tim pitanjima odvjetnike negativno diskriminira u odnosu na suce, državne odvjetnike, državne službenike i javne bilježnike. Nije prihvaćen Odredbe koje se tiču zastarnih rokova i drugih uvjeta disciplinskog progona odvjetnika mogu se usklađivati isključivo s mjerodavnim kaznenim zakonodavstvom,a uvažavajući posebnosti te specifičan položaj i ulogu svakog sudionika u pravosuđu, nije utvrđena potreba međusobnog usklađivanja uređenja njihove stegovne odgovornosti.
47 Ivica Ban PRIJEDLOGZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ODVJETNIŠTVU, II.OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE TREBAJU UREDITI ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI Predlažem da se izmjene članci 40. i 41. Zakona o odvjetništvu, na način da glase: U članku 40. iza stavka 2. dodaje se stavak 3. koji glasi: „(3) Tijela nadležna za zaštitu tržišnog natjecanja imaju pravo nadzirati usklađenost odluka Komore o upisnini, članarinama i ostalih davanjima odvjetnika i odvjetničkih vježbenika te o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika s odredbama zakon o zaštiti tržišnog natjecanja.“. U članku 41. iza stavka 2. dodaje se novi stavak 3. koji glasi: „(3) Suglasnost na Statut Komore daje Hrvatski sabor.“ Dosadašnji stavak 3. postaje novi stavak 4. Obrazloženje: Predloženim Izmjenama i dopunama Zakona o odvjetništvu ne osigurava se stvarna i učinkovita provedba Direktive 2006/123/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. o uslugama na unutarnjem tržištu, odnosno liberalizacija pružanja odvjetničkih usluga predviđena Akcijskim planovima Vlade RH iz 2019. i 2021.g., jer ne postoji nikakav mehanizam nadzora nad zakonitosti rada i donošenja odluka od strane HOK-a, osim dugotrajne i stoga neučinkovite sudske zaštite pred upravnim sudovima. Naime, u sada važeće odredbe, a i u predložene Izmjene i dopune Zakona o odvjetništvu kad je u pitanju nadzor nad zakonitosti rada i donošenja odluka od strane HOK-a nije ugrađeno temeljno načelo suvremene demokracije - načelo provjere i ravnoteže ("checks and balances") propisano članakom 4. stavak 2. Ustava RH. Stoga, zakonitost djelovanja i postupanja HOK-a nije nadležno nadzirati, kao ni štititi javni interes i interes društva, resorno ministarstvo pravosuđa, a niti neko drugo neovisno regulatorno tijelo, pa čak ni Hrvatski sabor. HOK u obavljanju javnih ovlasti, za razliku od tijela državne uprave, efektivno nitko ne nadzire (ni resorno ministarstvo, ni Vlada, ni Sabor), a niti su njen rad, nadzor nad radom i odlukama, te odgovornost za nezakoniti i nepravilni rad regulirani zakonom, kao što je to slučaj sa poslovima državne uprave koje neposredno obavljaju tijela državne uprave, a što je regulirano Zakonom o sustavu državne uprave. Nadalje, prema sada važećim zakonima i sudskoj praksi, za razliku od podzakonskih propisa koje donose tijela državne uprave, ne postoji tijelo koje je nadležno nadzirati i odlučivati o nesuglasnosti s Ustavom općih akata koje donosi HOK, pošto i Ustavni sud i Visoki upravni sud otklanjanju od sebe takvu nadležnost. HOK, s pozivom na Ustavom zajamčena samostalnost i neovisnost odvjetništva, svojim Statutom i drugim općim aktima posve samostalno uređuje svoju organizaciju i djelovanje. Rezultat toga su: netransparentnost u radu i odlučivanju HOK-a (nepoštivanje odredbi Zakona o pravu na pristup informacijama); demokratski deficiti (Statutom HOK-a nisu predviđeni nikakvi mehanizmi osiguranja demokratskog izbora dužnosnika i tijela HOK, npr. putem neposrednih izbora tih dužnosnika od strane svih članova umjesto sadašnjih nedemokratskih posrednih izbora po modelu tzv. delegatskog sustava; nadalje, u bilo kakvom postupku izbora dužnosnika ili donošenja bilo kakvih drugih odluka HOK-a velika većina članova HOK-a ni neposredno ni posredno uopće ne sudjeluje itd.); neustavno reguliranje i provođenje izbora dužnosnika HOK-a (vidjeti odredbe čl. 6. st. 2. toč. 2., čl. 17. st. 1. i st. 4., čl. 30. st. 2. Statuta HOK-a, kojima se propisuje da su pojedini članovi Skupštine i Upravnog odbora HOK-a osobe koje članstvo ne bira nego ih biraju sama ta tijela, ili su to bivši dužnosnici do mirovine, ili se određuje da dužnosnik može biti samo onaj član "koji najmanje 10 godina kontinuirano obavlja odvjetničku službu"); tržišno neopravdane fiksne cijene i/ili neopravdano niske ili visoke cijene pojedinih usluga (vidjeti odredbe Tbr. 7. toč. 1. i 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika); troškovno neopravdano visoke upisnine (37.500,00 kuna za osobe koje u odvjetništvo dolaze bez prethodnog radnog staža u odvjetništvu) i članarine (mjesečno 300,00 i više kuna), što predstvalja zlouporabu monopolskog položaja određenog zakonom koja je zabranjena odredbom čl. 49. st. 2. Ustava RH; pokretanje i provođenje neustavnih disciplinskih postupaka (protivno odredbama čl. 16. st. 1., čl. 38. st. 1.-3., čl. 46. Ustava) zbog delikta mišljenja, npr. zbog izraženog kritičkog mišljenja o HOK-u i njenim dužnosnicima i tsl.. Zbog naprijed navedenog te zbog svog monopolskog položaja i ovlasti HOK se pretvorio u glavnog kočničara neophodnih društvenih, gospodarskih, pa i tehnoloških promjena u hrvatskom odvjetništvu (npr. u pogledu mogućnosti pružanja multidisciplinarnih usluga za odvjetnike, slobodnog oglašavanja odvjetničkih usluga, korištenja aplikacija umjetne inteligencije na web stranicama odvjetnika i drugih Internet aplikacija i servisa itd.). S obzirom na naprijed navedeno, a radi kakvog takvog osiguranja ustavnog načela provjere i ravnoteže ("checks and balances") propisanog članakom 4. stavak 2. Ustava RH nad zakonitosti rada i donošenja odluka od strane HOK-a, predlažem da se ovim Izmjenama i dopunama Zakona o odvjetništvu propiše da se Statut HOK-a donosi uz suglasnost Hrvatskog sabora, pošto HOK, kao zakonom ustanovljena monopolska organizacija, zbog zaštite javnog interesa i interesa društva ne bi smjela samostalno donosti odluke o svom Statutu, upisnini, članarinama i cijenama usluga svojih članova. Navedenu suglasnost na Statut HOK-a bi Hrvatski sabor davao u odnosu na ustavnost i zakonitost pojedinih odredbi Statuta HOK-a pazeći pritom da nedavanjem suglasnosti na pojedine odredbe Statuta HOK-a ne uđe u područje Ustavom zajamčene samostalnosti i neovisnosti odvjetništva. Također, predlažem da se ovim Izmjenama i dopunama Zakona o odvjetništvu propiše da tijela nadležna za zaštitu tržišnog natjecanja imaju pravo nadzirati usklađenost odluka HOK-a o upisnini, članarinama, te o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika s odredbama Zakon o zaštiti tržišnog natjecanja. Nadzorom ustavnosti i zakonitosti Statuta HOK-a, te odluka HOK-a o upisnini, članarinama, te o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, ne povređuje se Ustavom zajamčena samostalnost i neovisnost odvjetništva. Nije prihvaćen Predložene odredbe bile bi protivne Ustavom Republike Hrvatske priznatoj samostalnosti i neovisnosti odvjetništva kao službe.
48 Marijan Bruketa PRIJEDLOGZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ODVJETNIŠTVU Poštovane kolegice i kolege, poštovani sudionici ovog e-savjetovanja. Umijesto uvoda: Članak 27.Ustava RH glasi: “Odvjetništvo kao samostalna i neovisna služba osigurava svakome pravnu pomoć, u skladu sa zakonom.” Kako to gordo zvuči! Nažalost raznim zakonima, a još više raznim uputama, naputcima i sličnim aktima , svjedoci smo da se ova ustavom zajemčena samostalnost i neovisnost , svakodnevno umanjuje ili smanjuje, te krši bez ikakvih sankcija i posljedica po one koji to čine. Konačinim prijedlogom Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o odvjetništvu, smatram da se ne štiti, u cijelosti, ova naša samostalnost i neovisnost, stoga pozivam sve da se uključe u ovo e-savjetovanje kako bi smo dali, svaki od nas, svoj doprinos u ostvarivanju i zaštiti ove samostalnosti i neovisnosti, te kako bismo, svi zajedno, tu samostalnost i ostvarili i zaštitili. Jedan naš kolega je napisao: "Nitko ne voli odvjetnike! I to je istina. Napisao sam to da bi oni koji to požele biti, trebali poštivati našu profesiju i kako odvjetništvo ne može biti utočišće nego izbor. Vrijeme je da naša profesija bude teška, zahtjevna, vrijeme je da se njome bave oni koji to stvarno žele." Primljeno na znanje Komentar je načelan i ne odnosi se konkretno niti na jednu predloženu zakonsku odredbu.
49 boris trgovec PRIJEDLOGZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ODVJETNIŠTVU Molim da se u prijedlog zakona uvede, u skladu sa zakonodavstvom Austrije i Slovenije: (i) mogućnost tzv, ein Mann GmbH, to jest da odvjetničko društvo može imati samo jednog člana, kao i (ii) da se temeljni kapital smanji sa HRK 350.000,00 na EUR 7.500,00 kao što je npr. u Sloveniji. Hvala! Nije prihvaćen Mogućnost da se odvjetničko duštvo osnuje u obliku društva s ograničenom odgovornošću uvedena je Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o odvjetništvu (“Narodne novine”, broj 117/08), kada je kao primjeren izos temeljnog kapitala utvrđen onaj od 350.000,00 kn, prvenstveno imajući u vidu potrebe poslovanja odvjetničkog društva te potrebe osiguranja od odgovornosti za pružanje odvjetničkih usluga. S obzirom da nakon toga nije bilo rasprava niti primjedbi na moguće ustrojstvene oblike odvjetničkih društava te visinu temeljnog kapitala, prijedlog nije predmet ovih izmjena i dopuna Zakona o odvjetništvu.